SPORT y DAKAR 2015. Barreda je vodio veći dio relija, sve dok slana voda nije uništila agregat njegove Honde
Laia Sanz je vozila muški i završila kao odlična 9. u ukupnom poretku
Iako su ga vozači Honde dosta namučili, Coma je došao do 5 pobjede i time se izjednačio sa svojim nekadašnjim rivalom Despresom. Ispred njega je samo Peterhansel s pobjedom više
COMA ZA PET NAKON VIŠE OD 4 TISUĆA KILOMETARA ČISTOG OFF-ROAD UTRKIVANJA, GONCAVLES JE S HONDOM BIO SIĆUŠNIH 7 SEKUNDI BRŽI. A OPET, NI TO NIJE BILO DOVOLJNO DA SE PREKINE POBJEDNIČKI NIZ COME I KTM-A PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ
H
onda je od samog početka imala sve. Najbržeg vozača, najbrži motocikl, a u drugom djelu relija i nevjerojatan timski rad. Ali nije imala Comu, njegov neuništivi 450 Rally i ogromno iskustvo koje prolazi iz KTM-ovog niza nepobjedivosti u trajanju od čak 13 godina. Sada već 14. Izuzmemo li dvojicu vozača Honde, koji mu nisi dopustili opuštanje do samog kraja, Coma je tijekom cijelog relija imao samo jedan problem. Na drugoj etapi mu se raspala pjena u zadnjoj gumi i zadnjih 60 km nije vozio brže od 60 km/h. Zbog toga je izgubio 12 minuta u odnosu na Barredu, najbržeg vozača Honde, koji je, možda i prerano počeo taktičku igru mačke i miša. Jedan dan bio krenuo ispred Come, dopustio mu da ga pretekne i izgubio 2 minute, drugi dan bi zbog toga krenuo nakon njega, sustigao ga i vratio 2 minute. No, Comu to nije zabrinjavalo. Mirno je čekao drugi tjedan i računao da će sve doći na svoje na dva puta po dvije maratonske etape, između kojih mehaničari nemaju pristup motociklima. I upravo to se i dogodilo. Ali peta pobjeda Come nije jedina stvar po kojoj će se pamtiti ovogodišnji Dakar, jedan od najzanimljivijih u novije doba.
Od -10°C do +50°C
Ovaj put se organizator odlučio na kružnu rutu, od Buenos Airesa do Buenos Airesa u smjeru kazaljke na satu. Ukupno više od 9 tisuća kilometara,
88 y MOTO PULS siječanj/veljača 2015.
od toga na kraju nešto više od 4 tisuće kilometara brzinskih ispita, pri čemu se prvo jurilo preko Argentine, prošao Čile od juga prema sjeveru i odradio zahtjevni dvodnevni izlet u Boliviju, nakon čega je uslijedio brzi povratak u Buenos Aires. Osim ponovo neobjašnjivo malog broja kilometara provedenih na pješčanim dinama Atacame, ovo su izdanje obilježili i vremenski ekstremi. Pri drugom prelasku preko Anda natjecatelji su disali na škrge 4.900 metara nadmorske visine, a istovremeno se smrzavali na minus 11°C. Hladno je bilo i u Boliviji, sve to popraćeno i kišom, pa čak i tučom, no velik dio relija su obilježile vrućine od otprilike 40°C. Već je na drugoj etapi postignut novi rekord od + 47°C, a slično je bilo i idućeg dana, kada je, nažalost, Dakar odnio još jednu žrtvu. Poljski natjecatelj Michal Hernik vozio je do iznemoglosti, parkirao svoj motocikl, skinuo kacigu i legao pod stablo, gdje je umro od posljedica dehidracije i hipertermije. Nije prvi put da se napori kojima su natjecatelji izloženi pokažu opasnijima od same jurnjave.
Sol donosi kaos
Pitanje pobjednika se odlučilo na prve dvije maratonske etape, koje su vodile iz Čilea u Boliviju i natrag. Plan je bio da se u povratku vozi više od 100 km najvećim suhim slanim jezerom na svijetu, koje se zbog kiše i doista pretvorilo u jezero. Glisiranje brzinama do 170 km/h, po desetak centimetara slane vode koja je mjestimice i bitno dublja, a sve to pri slaboj vidljivosti, kiši, tempe-
raturi jedva višoj od 0°C i na rijetkom zraku na 3.600 metara nadmorske visine zvuči kao iznimno opasna kombinacija. Organizatori su kratili, mijenjali ili otkazivali etape iz daleko benignijih razloga, no ovaj put su inzistirali na prvotnom planu, bez obzira što su i sami natjecatelji prijetili bojkotom. Teško se oteti dojmu da je tome kumovao sveprisutni bolivijski predsjednik Morales, koji je lakonski izjavio da je prešao preko cijelog jezera bez ikakvih problema. Doduše, on je to učinio u helikopteru. Uglavnom, Morales je dočekao to zadovoljstvo da sa zastavom označi grupni start po 30 natjecatelja, nakon čega nije trebalo dugo da neke od njih počnu skupljati medicinski helikopteri. No, pravi je problem predstavljala otopljena sol, koja je prštala po motociklima i blokirala hladnjake, uništavala elektroniku, nagrizala brtve… Iako je prethodnog dana izgubio samo 6 minuta nakon što je slomio upravljač i junački vozio 120 km upravljajući samo desnom rukom, vodeći Barreda je izgubio bitku sa soli. Pogonski agregat njegove sofisticirane Honde je otkazao poslušnost. Službeno je tog dana odustalo 15 natjecatelja, no još je bio dobar broj onih koje su, kao Barredu, drugi šlepali do cilja, kao i onih koji su zbog posljedica izloženosti motocikla soli odustajali i nekoliko dana kasnije.
Heroina velikih brzina
Jutta Kleinschmidt je 2011. pobijedila na reliju Dakar, no ona je to u učinila za upravljačem automobila i zato se 9. mjesto koje je ove godine osvojila Laia Sanz čini barem jednako vrijednim uspjehom. U iznimno jakoj konkurenciji, na fizički zahtjevnom i natprosječno brzom izdanju relija, Sanz je za upravljačem tvorničke Honde oborila sve ženske rekorde. Na 8. „slanoj“ etapi je bila čak i peta najbrža, a tek je na posljednjem skraćenom brzincu, koji se pretvorio u kaljužu, izgubila osmu poziciju u ukupnom poretku. Uspjeh je to veći ako znamo da je Sanz bila drugi najbolje plasirani natjecatelj Honde, a sve to u konkurenciji od ukupno 164 motociklista, od kojih je 79, odnosno 48%, uspjelo doći do cilja. Od 45 vozača četverocikala njih je samo 18
