Harley-Davidson Fat Bob

Obujam 1.690 ccm Deklarirana snaga 79 KS (58 kW) Težina s tekućinama 321 kg Cijena 153.500 kn

Imate Harley-Davidsone koji su dovoljno udobni, a imate i one koji su dovoljno zabavni. Fat Bob je i jedno i drugo, što ga čini poprilično jedinstvenim

TEST

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ FOTO: ŽELJKO PUŠĆENIK

VESELI

DEBELJKO

Imuni ste na američke bajke o okretnom momentu, niskom težištu, dobrim vibracijama i kočenju motorom umjesto kočnicama, no svejedno bi kupili Harley-Davidson kad bi vam netko mogao obećati da ćete uživati u vožnji i kad vas uhvati i „žuta minuta“. E pa, nadamo se da vam se sviđa njegova neobična stražnjica, jer Debeli Bob je, kako god to sad nakaradno zvučalo, baš ono što vam treba

Uredu, tu je bitno agresivniji V-Rod i želite li HarleyDavidson s kojim ćete uživati u vožnji i kad vas malo „uhvati južina“, taj model je i dalje najbolji odabir. Njegov tekućinom hlađeni agregat i dobar mjenjač jedva da mogu stati u istu rečenicu s ostalim modelima tog proizvođača, no problem je u tome što V-Rod nije baš ono što bi nazvali klasičnim Harley-Davidsonom. Fat Bob to jest, a svejedno je dobar i u onoj malo paprenijoj vožnji i ta je blago izražena sportska crta ono što ga čini posebno privlačnim. Dakako, sve to pod presudnim uvjetom da ne polažete previše na izgled stražnjice, barem kad su motocikli u pitanju, i da se ne date preplašiti njegovim imenom. Naime, nema sumnje da je Fat Bob s „mokrih“ 321 kg itekako uspješno pobijedio anoreksiju, ali isto tako za pojmove Harley-Davidsona i nije nešto pretjerano debeo. Recimo, 10 kg je lakši od Fat Boya s kojim, bez obzira na to što im se imena razlikuju tek u posljednjem slovu, ima malo toga zajedničkog. U najboljem slučaju oni su jednako kurpulentni bratići.

Uostalom, dok je Fat Boy je iz aristokratske Softail grane obitelji i svojim klasičnim krojem prosječnom ljubitelju Harley-Davidsona ide niz dlaku, Fat Bob ne samo da je iz razbaštinjenog, radničkog Dyna dijela obitelji, nego još svojim izgledom namjerno izaziva kontroverze. Naime, čak i ako je pri pogledu s boka pomalo dosadan, već je sprijeda dovoljno ekscentričan sa svojim dvostrukim farovima, dok je stražnji kraj toliko avangardan da će većina ljubitelja klasike s gađenjem odvratit pogled u ta dva vesela oka.

Priznajemo, i nama je to u početku izgledalo čudno, kao da se neki moderni skuter zaletio u stražnjicu Debelog Boba, a pozicijska svjetla su sve što je ostalo izvirivati od njega. No, nije trebalo dugo da ta dvostruka stražnja svjetla objeručke prihvatimo kao tek jedan specifičan dio ionako osebujna i neočekivano mladenačkog karaktera Fat Boba.

Gledano s boka, Fat Bob djeluje pomalo decentno, ali i dovoljno masivno da opravda pridjev „Fat“ u svom imenu. Bucmaste su i gume, ali i cijena od 153.500 kuna

Prvo čime vas ovaj motocikl osvaja je napeti položaj vozača, s rukama ispruženim prema širokom, gotovo vodoravnom i unazad svinutom upravljaču te nogama do te mjere rastegnutima prema naprijed da imate osjećaj kako se tek noktima držite za oslonce. Dakle, svi su ekstremiteti izduženi prema naprijed i napeti ste kao jedro, no ukupni položaj vozača nije tako brutalan kao što je to slučaj kod nekih drugih Harley-Davidsona sa sličnom ergonomijom. Zapravo, Fat Bob je iznenađujuće udoban.

Noge oko vrata

Jasno, neka ograničenja po pitanju udobnosti ipak postoje, no u ovom slučaju su primjetna samo ispod struka i tek pri brzinama većim od 100 km/h. Naime, vjetar se tada počne osjetno zavlačiti ispod nogavice, što može biti čak i do neke mjere ugodno za vrijeme vrućih dana, baš kao i nezgodno u hladnijem dijelu godine, no tu i nije toliko problem u temperaturi koliko u fizičkoj sili. Ukratko, kako povećavate brzinu kretanja tako imate osjećaj da morate sve snažnije upirati u oslonce kako vam se noge ne bi omotale oko vrata. Zbog toga ponajviše pate kukovi, a stvarne sile orkanskog vjetra najbolje postanete svjesni kad podignete lijevo stopalo koje visi s oslonca za noge i uvidite s koliko muke odrađujete inače tako banalnu stvar kao što je to prebacivanje u stupanj niže.

U usporedbi s time, izloženost gornjeg dijela tijela gotovo da i nije vrijedna spomena, bez obzira na to što ne postoji nikakva zaštita. Zapravo, baš zbog toga što je Debeli Bob potpuno gol iznad struka, nema ni stvaranja turbulencija, pa pritisak zračnih struja na torzo i kacigu raste postupno i linearno te čak ni pri maksimumu od nekih 180 km/h ne predstavlja nešto što se ne bi moglo muški izdržati.

Pritom nas je ugodno iznenadilo što bez obzira na izrazito uspravan položaj gornjeg dijela nimalo ne pati stražnjica. Za to je najzaslužnije sjedalo koje je daleko udobnije nego što to na prvi pogled djeluje, a ima i izdašan te odlično pogođen naslon za donji dio leđa. Dok, primjerice, model Forty-Eight - koji je po stilu ergonomije sličan Fat Bobu - baš u tom području „guznog dekoltea“ neugodno žulja, ovdje je sve neočekivano mekano i podupirajuće.

Istina, kod prelaska „ležećeg policajca“ ćete sigurno zaraditi kazneni udarac u kralježnicu, međutim na normalnoj je cesti, pa bila ona i pomalo grbava, ovaj Harley-Davidson primjetno udobniji od većine customa. I tu važnu ulogu igra sjedalo, ali i dovoljno dobro pogođen ovjes, pri čemu od nezavidnog prosjeka klase najviše odskaču dva stražnja amortizera, pokazujući tako da klasična rješenja traže osjetno manje kompromisa od onih estetski privlačnijih, misleći tu na Softail izvedbu sa skrivenim amortizerima.

Dizajn stražnjeg kraja ozbiljno odskače od uobičajenih postulata konzervativnog HarleyDavidsona, a isto vrijedi i za vozne osobine. Dakle, Fat Bob možda jest pomalo čudan, ali je zato i neočekivano brz

Struganje mamuzama

1

2 2

3

Mesnati V2 stroj od 1.690 ccm nije baš sramežljiv po pitanju vibracija, ali je dovoljno uglađen i zavodljivo moćan (1). Bez obzira što su relativno brojni, prekidači nude samo najosnovnije funkcije. Kompliciranju s elektronskim pomagalima na ovakvom motociklu nema mjesta (2). Sve tri generacije Fat Boba povezuje smještanje konzole s brzinomjerom na bucmasti spremnik goriva (3).

ne remeti i malo žustriju vožnju. I tu dolazimo do najzabavnijeg dijela karaktera Fat Boba, onog u kojem je možda subjektivno čak i bolji od V-Roda, ako već ne može biti i objektivno brži. Naime, Fat Bob je nekako mirniji pri spuštanju nagib i cjelokupni postupak promjene smjera izvodi sasvim uglađeno i prirodno, bez i najmanje nervoze, pretjerane žurbe ili opasne tromosti. Uostalom, osovinski razmak od 1.620 mm i nije nešto strašno za motocikl takve zapremine, a tu su i bucmaste te dobro odmjerene gume u dimenzijama 130/9016 i 180/70-16, koje pridonose tome da se Fat Bob iznimno linearno spušta u nagib.

Dakle, Debeli Bob nikad ne ostavlja dojam nezgrapnog stroja i njegovih ćete 321 kg biti doista svjesni samo kod manevriranja na mjestu, a tek manjim dijelom i u onoj najranijoj fazi promjene smjera kada je ipak potrebno malo snažnije uprijeti u upravljač, tek toliko da ipak osjetite ono specifično zadovoljstvo što ste takvog „krmka“ uspjeli izbaciti iz ravnoteže. Nakon tog početnog impulsa sve ide iznimno glatko, a iako linije prolaska kroz zavoje moraju biti nešto oblije od one idealne, Fat Boy ipak omogućuje primjetno oštrije putanje nego što ste to kod customa navikli. U prilog iznenađujuće brzih prolaska kroz zavoje, a time i konzumiranja specifičnih užitaka (usuđujemo se to reći) sportske vožnje, ide i mogućnost spuštanja u sasvim konkretne nagibe, a to što će vam po asfaltu prvo početi strugati spuštene pete omogućuje vam da pravovremeno prepoznate trenutak u kojem se približavate maksimalnim mogućnostima stroja i

Fat Bob na ravnim dijelovima ceste ne pokazuje temperament jednog V-Roda, ali ga je zato u odnosu na njega čak i nešto ljepše voziti kroz zavoje. Uz to što omogućuje iznimno linearno spuštanje u dovoljno izdašne nagibe, Fat Bob ne pokazuje pretjeranu tendenciju za širenjem putanje

Iako pokazuje očekivanu nezgrapnost kod manevriranja na mjestu, Fat Bob je po većini svojih karakteristika „korisnički orijentiran“. Čak su i retrovizori dobro smješteni i bili bi sasvim pregledni kad vibracije ne bi zamućivale refleksiju

tako steknete još veće povjerenje u motocikl.

Jednostavno, kad su u pitanju prolasci kroz zavoje, Fat Bob spada u red najbržih, najprirodnijih i najzabavnijih customa, a taj se osjećaj ne mijenja ni kad zakrenete ručicu gasa. Naime, iako nije čudo tehnike, Twin Cam je oduvijek vrijedio za dovoljno moćan i relativno uglađen V2 agregat, a to, dakako, vrijedi i za aktualnu verziju 103 s izdašnih 1.690 ccm.

Zvijer koja riče i skviči

Pritom se u Fat Bob ugrađuje jednostavnija izvedba bez balansne osovine, pa tako, bez obzira no to što je agregat preko gumenih prigušnica

Moglo bi se učiniti da Fat Bob s dvostrukim svjetlima i širokim upravljačem podsjeća na Triumph Thunderbird Storm. No, Thunderbird Storm zapravo podsjeća na Fat Boba spojen s okvirom, vibracija ima uvijek i svugdje, a najviše na osloncima za noge. Ipak, previše su izražene samo na niskim brojevima okretaja i kod kočenja motorom, dok u ostalim svojim manifestacijama čak i doprinose šarmu, a posebno kod stajanja na mjestu kada cijeli motocikl vidno pulsira kao kakva zadihana zvijer.

A Debeli Bob doista jest zvijer, ili to barem može biti. Dovoljno je malo odlučnije zakrenuti ručicu gasa i pričekati još koji trenutak s otpuštanjem poluge spojke, čisto kako bi pružili priliku masivnom V2 agregatu da duboko udahne i ubrza svoj puls. Slijedite li tu jednostavnu proceduru, uopće nije isključeno da ćete prvih nekoliko metara uživati u tome kako stražnja guma bolno skviči, a do nekih 100 km/h, kad treba prebaciti iz drugog u treći stupanj prijenosa, ubrzanja su toliko snažna da imate osjećaj kako je samo pitanje trenutka kad će se teški prednji kotač početi odvajati od asfalta.

Dakle, nemojte se obazirati na neslužbeno deklariranih i naoko lijenih 79 KS pri 5.000 okr/ min, katapultiranje s mjesta je do te mjere odlučno i uzbudljivo da više od toga od klasičnog customa ni ne treba očekivati. Osim toga, masivni V2 agregat se toliko rado zavrti da je kraj tih 5.000 okr/min ponekad teško izbjeći zakucavanje u blokadu, a osjećaj živahnosti je u dovoljnoj mjeri primjetan i u višim stupnjevima prijenosa. Tek će se u završnom 6. stupnju prijenosa bitno prigušiti odgovor na zakretanje ručice gasa, a iako tada kazaljka brzinomjera djeluje kao da je zalijepljena za podlogu, „mesnati“ V2 nastavlja moćno pulsirati te tako ostavlja dojam i nešto boljih ubrzanja nego što je to doista slučaj. Važnu ulogu u tom osjećaju igra i taman dovoljno moćan zvuk, kojem u konačnici nedostaje malo boje i čistih decibela, ali je ipak nepogrešivo „harley-davidsonski“.

Jasno, u svemu tome ne treba smetnuti s uma da

Položaj vozača je naglašeno izdužen, ali zapravo vrlo ugodan, tako da problem nastaje samo pri većim brzinama kada vam vjetar želi podići noge i omotati ih oko vrata. Isto tako, ovjes je mekan i udoban, tek će na oštrijim neravninama pokazati da ipak ima ograničenja

Fat Bob raspolaže s izdašnih 132 Nm pri 3.250 okr/ min, što znači da na izlascima iz zavoja ili kod pretjecanja uvijek imate solidnu zalihu voljnog momenta, ali i da ovaj motocikl možete voziti sasvim „pacifistički“. Dakle, nije nikakav problem lijeno krstariti promenadom te, pouzdajući se u doista uzornu elastičnost, uporno razvlačiti samo jedan stupanj prijenosa.

A opet, jedini praktični razlog zbog kojeg bi eventualno trebali otezati s promjenom stupnja prijenosa nalazimo u tome što je zbog položaja stopala potrebno značajno podići cijelu nogu kako bi se ubacilo u stupanj niže. Po svemu ostalom, 6 brzinski mjenjač je još jedan element po kojem nam se Fat Bob čini boljim od prosjeka Harley-Davidsona. Nije da grubosti nema, ali je ona manje izražena i svedena na civiliziranu razinu, a učinilo nam se da čak i onaj tipični metalni „klonk“ pri ubacivanju u prvi stupanj prijenosa zvuči manje bolno nego što je to inače slučaj.

Slučaj za proktologa

I kočnice djeluju bolje od prosjeka za HarleyDavidson, možda su malo pretvrde na prvi dodir, ali uz muški stisak poluge dovoljno uvjerljivo zaustavljaju motocikl. Ipak, iako je i prednja kočnica s dva diska dovoljno snažna u većini situacija, i dalje je preporučljivo paralelno aktivirati i stražnji disk, posebno kod odlučnijih kočenja, a na neravnom terenu uvijek treba ostaviti i koji metar rezerve.

Naime, ABS je bolji nego prije, no još uvijek nije savršen. Zapravo, čini nam se da tu velik dio krivice i dalje snosi prednji ovjes, koji u fazi kočenja ne uspijeva upiti eventualne neravnine i tako bitno smanjuje prianjanje prednjeg kotača uz podlogu. S druge strane, ABS se prelako zbuni na to poskakivanje prednjeg kotača, a onda i predugo čeka da kliještima dopusti ponovni stisak, zbog čega imate neugodan osjećaj da ste nekoliko metara prešli praktično bez kočnica. Štoviše, čak i kad je asfalt blizu savršenstva, prednji kotač pri malim brzinama ponekad počne poskakivati iz naizgled čista mira, te tako nepotrebno aktivira ABS i dodatno produbljuje osjećaj neusklađenosti tog sigurnosnog elementa s karakteristikama prednjeg ovjesa.

2 1 1

3

Kočnice su dovoljno odlučne za jedan custom motocikl, no ABS još uvijek nije primjereno usklađen s radom ovjesa te se zbog toga nepotrebno aktivira (1). Karakterni Twin Cam 103 agregat odlično pristaje Fat Bobu. Pozamašnih 1.690 ccm, skoro 80 KS i više od 130 Nm je i više nego što vam treba na custom motociklu, čak i ako volite žestoka kretanja s mjesta (2). Na masivnim naplatcima je i više nego dovoljno mjesta za ukrasni natpis Harley-Davidson (3). Budući stopala vise s daleko naprijed pomaknutih oslonaca, kod prebacivanja u stupanj niže je potrebno podići cijelu nogu (3). 4

U svijetu Harley-Davidsona, Fat Bob je poseban po tome što ga je sasvim prirodno voziti i umjereno brzo. Općenito je po pitanju voznih osobina jedan od boljih proizvoda iz Milwaukeeja

Sjedalo vozača je izdašno, udobno i s odlično izvedenim naslonom. Suvozač nije ni izbliza te sreće

Kad već tražimo neusklađenosti, spomenimo i to da su retrovizori dobro smješteni i taman dovoljno veliki, ali vibracije dobar dio vremena zamućuju sliku u njima, a kontradiktorno je i sjedalo u smislu da je izuzetno udobno i prostrano u dijelu namijenjenom vozaču, dok je istovremeno dio namijenjen suvozaču minimalističkih dimenzija i još k tome nagnut unazad. S obzirom na odlučnost agregata, takvo sjedalo već pri napola zakrenutoj ručici gasa počinje poprimati karakteristike tobogana te je kao takvo smisleno samo ako se želite brzo riješiti „suvišnog tereta“ ili pak računate s time da će se suvozačica, po cijenu života, morati grčevito stiskati k vama.

Ipak, izuzmemo li te neke nesuvisle detalje, Fat Bob predstavlja iznenađujuće ugodno zaokruženu cjelinu. Dovoljno je dobar za svaki radni dan, ali još i bolji za svaki slobodni vikend i to bez obzira na to zanima li vas uobičajeno lagano krstarenje i uživanje u specifičnom šarmu ogromnog V2 agregata ili se jednostavno želite osloboditi stresa na kakvoj zavojitoj cesti. Zapravo, usudili bi se reći da je Debeli Bob čak i neočekivano svestran, a uz to za jedan Harley-Davidson i do te mjere malo grješan da doista morate biti „proktolog“ kako bi iz njegove kontroverzne stražnjice uspjeli iščeprkati neku ozbiljniju manu. n

Specifičnim i kontroverznim stražnjim krajem motocikla dominiraju dvostruka svjetla izrađena u LED tehnologiji

TEHNIČKI PODACI

Motor: V2 pod 45°, četverotaktni Promjer x hod: 98,4 x 111,1 mm Obujam: 1.690 ccm Razvod: 2 bregaste osovine u bloku i 2 ventila po cilindru Odnos kompresije: 9,6:1 Hlađenje: zračno Paljenje: elektronsko Napajanje: elektronsko ubrizgavanje goriva Spojka: s višestrukim diskovima u uljnoj kupci Mjenjač: 6 brzina Završni prijenos: remen Okvir: čelični cijevasti Ovjes: naprijed klasična vilica, straga oscilirajuća vilica s dvostrukim amortizerima, podesivo predopterećenje Gume: prednja 130/90-16, stražnja 180/70-16 Kočnice: naprijed dvostruki disk i kočiona čeljust s 4 klipića, straga disk i kočiona čeljust s 2 klipića, ABS Dimenzije (u mm) i težina: dužina 2.400, visina sjedala 690, osovinski razmak 1.620 mm, kut prednje vilice 29°, predtrag 125, minimalna udaljenost od tla 125, suha težina 306 kg, težina sa svim tekućinama 321 kg Deklarirano: snaga – n.d. (79 KS (58 kW) pri 5.000 okr/ min), maks. okr. moment – 132 Nm (13,5 kgm) pri 3.250 okr/min , prosječna potrošnja 5,6 l/100 km, maksimalni nagib: 30° desno, 31° lijevo

Spremnik goriva: 18,9 l

pogonski agregat i razvijanje snage, položaj vozača, relativno udoban ovjes, udobno sjedalo, zabava u vožnji (u klasi), originalan dizajn

vibracije na niskim režimima vrtnje, osjetljivi ABS-a, smještaj suvozača, cijena

POVIJEST MODELA

Bobu Bob, a Boyu Boy

Priču o povijesti Fat Boba nemoguće je započeti bez prisjećanja na FX Super Glide iz davne 1971. godine. Za početak, taj model i aktualni Fat Bob povezuju hrabre izvedbe stražnjeg kraja, pri čemu je, zaslugom Willie G. Davidsona, rep Super Glidea bio inspiriran gliserima i do te mjere osporavan da je ubrzo zamijenjen normalnom izvedbom. Tek nakon toga je Super Glide mogao uspješno započeti potpuno novu liniju američkih motocikala, koja će kasnije biti objedinjena pod nazivom Dyna. Drugu, bitno izravniju poveznicu ta dva modela nalazimo u činjenici da je 1979. godine baš na mehaničkoj bazi Super Glidea predstavljen prvi FXE Fat Bob. Sličnost je bila vidljiva i u minimalističkom sport-custom dizajnu, koji tada nije mogao opravdati naziv Fat Bob, dok je najveći tehnički iskorak bila ugradnja elektropokretača. Za razliku od ostatka Dyna obitelji, Fat Bob je kroz godine malo mijenjan tako da je ubrzo postao uvodni model, prije nego je 1986. godine otišao u povijest. Nakon što je više od dva desetljeća bilo u naftalinu, 2008. godine Harley-Davidson ponovo oživljava Fat Bob, ovaj put s dizajnom dostojnim imena. Naime, druga generacija Fat Boba trebala je ponuditi masivni izgled tada popularnog Softail modela Fat Boy, ali na jeftinijoj Dyna platformi. To znači da je Fat Bob dobio izdašne blatobrane, nabubreni spremnik goriva i gotovo pune naplatke na koje su bile montirane široke gume, dok su prepoznatljivost trebala osigurati dvostruka prednja svjetla i izduženi rep motocikla. Konačno, tijekom 2013. je predstavljena i treća generacija modela Fat Bob, ovaj put s bitno drugačijim stražnjim krajem, vjerojatno najkontraverznijim još od spomenutog Super Glidea iz 1971. godine. n

Super Glide iz 1971. godine utro je put prvom Fat Bobu H-D Fat Bob prve generacije iz 1979. godine

KONKURENCIJU Agregat Maks. snaga

H-D Sportster 1200 Custom V2, 1.202 ccm 68 KS – 5.750 okr/min 96 Nm – 3.750 okr/min 265 kg 130/90-16 / 150/80-16 disk / disk 1.520 mm 710 mm 17 l 107.500 kn

H-D Fat Bob

H-D Fat Boy

V2, 1.690 ccm 79 KS – 5.000 okr/min

V2, 1.690 ccm 79 KS – 5.250 okr/min

Moto Guzzi Audace

V2, 1.380 ccm 96 KS – 6.500 okr/min Triumph Thunderbird Storm R2, 1.699 ccm 94 KS – 5.400 okr/min

132 Nm – 3.250 okr/min

132 Nm – 3.250 okr/min

321 kg 130/90-16 / 180/70-16

331 kg 140/75-17 / 200/55-17

2 x disk / disk 1.620 mm 690 mm 18,9 l 153.500 kn

disk / disk 1.635 mm 690 mm 18,9 l 191.000 kn

120 Nm – 2.750 okr/min 156 Nm – 2.950 okr/min

n.d. 130/70-18 / 200/60-16 339 kg 120/70-19 / 200/50-17 2 x disk / disk 2 x disk / disk 1.685 mm 740 mm 21 l -

1.615 mm 700 mm 22 l 141.000 kn

Neočekivano udoban i dovoljno uglađen, Fat Bob predstavlja vrlo dobar odabir za ležerno krstarenje. No, najugodnije iznenađuje na zavojitoj cesti gdje vlasnici klasičnije oblikovanih Harley-Davidsona mogu Debelog Boba samo poljubiti u neobičnu stražnjicu