Kolumna Iz Guzine u glavu

PIŠE: MARKO GUZINA POPULACIJA MOTOCIKLISTA STARI

Vremena se mijenjaju, u to nema sumnje, ali malo zabrinjava način na koji trendovi utječu na ovaj naš svijet motociklizma. U zapadnom svijetu kojem toliko želimo pripadati primjetan je trend starenja populacije koja vozi motocikle, a manje je i onih koji prvi puta kupuju novi motocikl

Osim subjektivnog dojma koji se u ovakvim stvarima rijetko pokazao pogrešnim, pojavljuje se sve više statističkih istraživanja čiji rezultati potkrepljuju tvrdnju iz naslova. Populacija motociklista u zapadnom svijetu stari, a za to postoji više razloga. Prije nego nabrojim neke od pojava koje smatram krivcima, navest ću podatak kako je u SAD kroz deset godina zabilježen isto toliki porast prosječne starosti kupca prvog novog motocikla. Drugim riječima, prije deset godina prosječni kupac prvog novog motocikla u SAD bio je u srednjim tridesetima, a danas je u srednjim četrdesetima. Sličan trend pojavljuje se i u Europi što nije teško zapaziti i u prometu.

Pametni telefoni umjesto lopte

Jedan sam od onih koji sve više vjeruje da nas pametna tehnologija poput sveprisutnih pametnih telefona polako, ali sigurno čini glupljima. Na stranu pamet, ali prvi problem vidim u tome što današnja dječurlija vrijeme ne provodi jureći za loptom, igrajući se rata, vožnjom na biciklima ili jednostavno bilo kakvim druženjem pred zgradama. Današnja mladež sjedi i bulji u mobitele, hoda poput zombija i bulji u mobitele te općenito bulji u mobitele, a na njima - jasno, društvene mreže. To što takve mreže nemaju veze s druženjem, nitko im se nije potrudio objasniti.

Duboko sam uvjeren da te i takve društvene mreže priječe mladima da prepoznaju užitke bilo čega van, zapravo uskih granica virtualnoga. Ne mogu reći da li manje mladih odabire sportove, ali bez dvojbe stojim uz tvrdnju da daleko manje mladih privlače motocikli. Zašto je tome tako?

Kada sam odrastao družili smo se pred zgradama, u parkovima, općenito smo više vremena provodili vani, u razgovorima i promatranju okoline. U toj okolini bilo je ponešto motocikala, a kako ih nije bilo puno, gotovo pa smo znali tko je vlasnik i od kuda je uvezen svaki od njih. Nismo znali koja starleta se skinula s kojim „presudnim“ razlogom, ali većinu motocikala smo poznavali po zvuku. Istina, nije svatko od nas iz kvarta postao motociklist, ali barem poneko jest. Dok je moja generacija bila uključena u okolinu, današnja dječurlija uključena je u društvene mreže koje ih zakidaju za pravo druženje i općenito im osiromašuju živote.

Bilo bi nepravedno društvene mreže proglasiti isključivim krivcem. Spominjanje duhovnog osiromašivanja dobar je tren za ukazivanje na ekonomsko osiromašivanje. Nakon perioda procvata srednje klase gdje se djeci moglo priuštiti mopede, a obitelji su uz automobil mogle imati i motocikl, došli smo do vremena kada je već i osnovno prijevozno sredstvo sve više oblik luksuza. Prihodi su manji, ono što zaradimo manje vrijedi pa se sve više ljudi silom prilika vraća na promišljanje kako je prehrana ipak nekako važnija od motocikla.

Manje je više

Čini mi se da ljude motocikli danas sve više privlače kao sredstvo pokazivanja statusa pa ima manje onih koji bi odabrali „razuman“ model, a sve više onih koji čeznu za skupim i raskošnim primjercima. Onima koji tako razmišljaju motocikli su još nedostižniji, a sretnici koji si mogu priuštiti skupe metalne konje često su profesionalno realizirani pojedinci srednjih godina.

Daleko od toga da u moje vrijeme nismo čeznuli za nedostižnim, ali dok smo sanjali, skupljali smo iskustvo i stvarali priče za potomke na kojekakvim Tomosima, Emzama, Jawama i sličnome. Opet ja i društvene mreže, ali vjerujem kako stari i mladi zaslijepljeni svom raskoši koju svi tamo nastoje prikazati sve više čeznu za tuđim, često fiktivnim životima, a propuštaju živjeti svoje.

Na susret u Kinu

Statistika je takva, motociklisti stare. Osim Interneta i neimaštine, dio zasluga za ovakvo stanje treba pripisati i uskogrudnim zakonodavcima koji kroz restriktivne zakone o vozačkim dozvolama odbijaju nemalo „kandidata“. Kada se sve zbroji, ispada da ćemo uskoro znatan broj čitatelja nalaziti u domovima umirovljenika.

Iako sumnjam da se ovaj trend u Europi i SAD može okrenuti, nadam se da ga se može zaustaviti ili barem usporiti. Ovo mi je zanimljiva tema pa ću svakako nastaviti pratiti rezultate istraživanja, ali nije sve tako crno. Na svijetu ima moćnih ekonomija kao što su Kina, Indija, Brazil i slični gdje standard i kupovna moć rastu, a tako se širi i zaraza motociklizma.

Ako se ovako nastavi, mlađi u današnjoj populaciji motociklista možda će u potrazi za društvom ili moto susretom s više od desetak posjetitelja trebati potegnuti do Kine ili neke druge od država snažnog gospodarskog rasta. U svakom slučaju, promjene demografije mogle bi promijeniti sliku onoga što proizvođači nude jer kako se Europa i SAD pomalo „gase“, nadolazeća tržišta diktirat će što se traži i proizvodi. n