Susreti

- Zapadni ulaz u grad. Nekoliko rijetkih automobila

U Americi su i susreti veliki!

Sturgis, Južna Dakota. Inače mali gradić sa 6.400 stanovnika, lociran ispod planinskih obronaka i prostrt na samo 10 kvadratnih kilometara, u kojem jednom godišnje automobili ustupaju mjesto motociklima. Brojnim motociklima

očevši s davnom 1938. godinom, kada se pojavilo samo 9 motociklista i nešto publike, Sturgis Motorcycle Rally rastao je svake godine. Tako se 2000. godine pojavilo rekordnih 630.000 posjetitelja, dok se u zadnjih 20 godina te brojka nije spuštala ispod 325.000. Izdanje iz 2015. je posebno po tome što Sturgis Motorcycle Rally slavio 75 godina.

Procjene organizatora mjesecima prije događanja kretale su se na nivou oko milijuna posjetitelja, što se pokazalo točnim, obzirom da su službene brojke nakon susreta pokazale kako se tokom službenog dijela koji je trajao od 3. do 9. kolovoza okupilo oko 1,1 milion duša.

Naš posjet započeo je u Los Angelesu, a putem od oko 2.300 kilometara svakim kilometrom bliže Sturgisu brojka motocikala na cesti je sve veća. Kod ulaska u sam grad, automobili praktično nestaju.

Grad Sturgis kao je organiziran oko 2 ulice; Lazelle street, moderne prometnice s 2 trake u svakom smjeru, gdje se sa strane nalaze šatori proizvođača i prodavača te paralelne Main Street gdje se 2 prometne trake pretvaraju u ogroman parking za motocikle posložene u 4 reda. Praktično sve ulice koje spajaju ove dvije ulice su pretvorene u parkinge za motocikle s jednoznačnim natpisima „Motorcycle parking only“. Main street je ulica u kojoj se i tokom ostatka godine nalaze trgovine i kafići s iznimkom da se sportska dvorana pretvara u privremeno sjedište organizatora, a nekoliko prostora tradicionalno je rezervirano za tattoo majstore koji dolaze za vrijeme trajanja moto susreta.

Do trenutka dolaska, praktično je teško pojmiti količinu ljudi na motociklima. Ulazak u grad, početak ulice Lazelle, počinje vožnja u 2 kolone u svakoj traci, u pravilu brzinom hoda. Nismo mogli ne primijetiti da smo na prste jedne ruke mogli nabrojati motocikle sa serijskim ispuhom! Na Harley Davidson modele u svim mogućim bojama i oblicima otpada valjda 90 % prispjelih motocikala, dok se ostatak dijeli na (sve zamjetnije) Indian, Victory i „druge“ marke. Južna Dakota ima poprilično liberalne motociklističke zakone, koji se za vrijeme trajanja susreta još malo „opuste“. Praktično je neobično vidjeti neko-

Legendarni EasyRiders Saloon na ulici Lazelle sa najvećom ponudom besplatnih koncerata u gradu

ga da nosi kacigu (obavezna samo za vozače i putnike ispod 18 godina), nosi uobičajenu zaštitnu opremu ili za ispuh ima bilo što ispod 100 dB.

Promet je napravljen potpuno „samo regulirajuće“ – uz uobičajena križanja sa 4 znaka „Stop“, ostatak od nekoliko semafora se gasi i ostavlja na volju vozačima da se „dogovaraju“. Nevjerojatno, ali takav sustav funkcionira savršeno, bez nezgoda ili većih zastoja. Ipak, službene brojke govore o 12 smrtnih slučajeva unutar 5 dana prije, za vrijeme trajanja susreta i 5 dana poslije, no većina se događala na obilaznicama van grada.

Mjesta za spavanje nestaju praktično odmah nakon završetka susreta, tako da su oni koji su željeli imati komforniji smještaj u lokalnim hotelima ili motelima, rezervacije radili još 2014. godine! Relativno ugodan smještaj osiguravaju kampovi, po američkom običaju „miješani“ tako da se u njima može naći mjesta za tradicionalne RV – „kampere“ koji rastu svake godine (tako da je moguće vidjeti ih u veličinama od obične prikolice do konvertiranih autobusa), šatore i kombinacije šatora i građenih smještaja. Veći kampovi privlače svoje goste i koncertima kako popularnijih/ poznatijih bendova (koji se posebno plaćaju), tako i manje poznatim bendovima i pjevačima koji svoju popularnost tek stječu na događanjima kao što je Sturgis.

U svakom slučaju ako imate laki san, Sturgis nije mjesto za vas. Buka ispuha traje cijelu noć, gužve malo jenjavaju tek oko 2-3 ujutro kada se ekipe vraćaju iz obližnjih saloona ili pivnica. Za pivopije, Sturgis nudi veliki izbor, ali ne po baš popularnim cijenama. Lokalna piva variraju od 2$ za pivo u dućanima do 8$ po saloonima u gradu.

Harley Davidson kao službeni partner grada Sturgisa imao je i najveći prostor – raširen preko ulice Lazelle i kroz sporednu ulicu. Demo vožnje, zabavni program, „celebrity“ dio (interesantan za američku populaciju) i demo staza na kojoj su se izmjenjivali tvornički vozači i demonstratori tehnika za podizanje motocikla u slučaju pada i slično.

Nešto manji, ali ne i lošiji prostor zauzimali su Indian i Victory sa svojim programima, praktično par desetaka metara od Harley Davidson prostora. Za one koji hoće vidjeti nešto dodatno, Sturgis Motorcycle Museum na 2 kata i s pristupačnim ulaznicama ima za pokazati dosta toga iz povijesti motocikala i ne bazira se samo na američku povijest.

Na ulicama se mogao susresti Zach Ness (Arlen Ness imao je jedan od većih štandova i nudili su sitnije prerade na licu mjesta) ili Paul Teutul Jr. uz sve ostale, s time da je potonji izlagao svoje radove uz Geico (Geico bike s temom guštera) ili Armed Forces bike na prostoru uz Main street. Inače, Lazelle je sa svojim šatorima nudio više dodatne opreme (i mogućnost ugradnje na licu mjesta) za razliku od Main Street gdje je bilo praktično sve podređeno odjeći i suvenirima sa temom Sturgisa.

Puno veći „side show“ događao se u pedesetak kilometara udaljenom Rapid Cityju na parkingu lokalnom Harley Davidson salona, gdje se uz H-D opremu i odjeću mogli naći stotinjak štandova s prerađivačima i daleko bolja ponuda dodatne opreme. Jedan od natpisa uz koji se posjetitelji slikaju je onaj u EasyRider Saloonu: „What happens in Sturgis, stays in Sturgis“ . 75. susret je bio najveći do sada, a nitko ne sumnja da će se tradicija nastaviti dalje. n

Dio izloženih rabljenih motocikala koji su bili u ponudi

Tipična vožnja kroz Sturgis

Sturgis Police, logo sa poznatim natpisom „City of Riders“ Main street, parkiranje u 4 reda, gužve traju do 2 ujutro kada se motocikli moraju maknuti ili ih se uklanja s pauk službom

Jedna od brojnih prerada, ovaj puta, ako V2 nije dovoljan, 4x V2 bi trebalo biti dosta

Milijuni kilometara do Pule

Pod velikim punim mjesecom održan je ovogodišnji Croatia Bike Week, veliki festival motora, zabave i rock ‘n’ rolla

osljednji tjedan u kolovozu u Puli se održao 21. Croatia Bike Week. Ovaj najveći hrvatski moto susret, koji se svrstava među deset najvećih u Europi, organizira pulski moto klub Twin Horn MC. Ovogodišnje izdanje zasjalo je u svom punom sjaju. Posjećenost je bila skoro pa rekordna. Više od 12.000 bajkera, bajkerica ili pak ljubitelja bajkerskih festivala natrpalo se u špici na pulske Monumente, prostor bivše vojarne smještene na obali nedaleko grada. Puno više štandova nego inače bilo je posloženo na pulskim Monumentima te su oblikovali pravu ulicu po kojoj su visile jakne, hlače, prsluci... Susret je doslovce mirisao na novu kožu. Veliku ponudu moto potrepština pozitivno su komentirali svi. Mnogi su se s obzirom na povoljne cijene odlučili i na kupnju nekog komada opreme, pa su i vlasnici štandova bili vrlo zadovoljni te su obećali da se vraćaju i dogodine. Na prostoru Monumenata bilo je i neobične ponude. Bajkerima se nudila masaža, a na jednom štandu jedna udruga besplatno je dijelila Bajkerske Biblije prevedene na hrvatski. Glazbeni program bio je iznimno bogat, no počnimo od početka. Prvoga dana nastupili su CherryBombz u pulskome kultnom baru Mimoza. U utorak je u idiličnom ambijentu Beach Bara Batana smještenom u Pješčanoj Uvali svojom svirkom prisutne zabavljala Tatiana Giorgi sa svojim bendom Higher Ground. U srijedu se cijela priča preselila na Monumente gdje se program održavao sve do nedjelje. Krenulo se na manjoj pozornici unutar velikog ugostiteljskog šatora. Za početak je pulski bend Whiskey Train napravio dobar uvod. Četvrtak je, što se tiče glazbenog programa te veselja pred pozornicom, po mnogima bio poseban. Fenomenalni njemački bend Sister Soul & Blaxperts doslovce je razvalio svirkom. Toliko su bili dobri da je publika tražila od organizatora da ponove svirku još jednom u petak ili subotu. Zbog gustog programskog rasporeda to nije bilo moguće, ali je zato ova vesela ekipa osigurala svoj nastup na CBW manifestaciji i iduće godine. Hit za hitom bez ikakve pauze preko dva sata nizao je i poznati pulski Night Express. U petak je velika pozornica upalila svoja svijetla. Klupski sastav, koji naravno djeluje pod imenom Twin Horn Band, pokazao je da zna što bajkeri vole. Dobar odabir rock uspješnica iz sedamdesetih i osamdesetih pokazao se kao pun pogodak, a nastup su dodatno začinile i atraktivne plesačice. Dubrovački Gruhak je također odradio kvalitetan nastup. Deadly Romantic, bend iz Ujedinjenog kraljevstva na ovogodišnjem Croatia Bike Weeku nastupio je u sklopu turneje, kojom promoviraju svoj novi album “How Do I Taste?”. U subotu su na bini prvi žice zatresli članovi mladog pulskog benda Steel Hammer. Zabranjeno Pušenje su bili glavni bend i pokazali su da znaju znanje pa su svojim starim hitovima natjerali publiku na ples. Glazbeni dio programa zaključio je riječki Keops koji se nije dao s bine iako su prošla 4 sata ujutro. Voditelj programa je bio Zoran Todorović Todor, poznati stand up komičar koji je naravno najave začinio svojim humorističkim komentarima. Pozvao je publiku i na pljesak u čast nedavno preminulom Alfredu Kocijančiću, voditelju programa na mnogim izdanjima ovog moto susreta i dugogodišnjem članu kluba Twin Horn MC. Osim glazbenog programa ovaj je moto susret poznat i po drugim brojnim događanjima na svom meniju. Okupljanje starodobnih vozila održano je u subotu u 14 h, a nakon toga održan je impresivan

defile kojeg je činilo više od tri tisuće motocikala. More motora vijugalo je kroz grad, dobrim dijelom uz samu obalu pa i preko samog centra grada te podno antičke pulske Arene. Stunt Show upriličio je fenomenalni Marko Vozila te je svojim moto akrobacijama prisutno mnoštvo ostavio bez daha. Ove godine vladao je izuzetan interes i za Custom Show. Nije ni čudo kad je glavna nagrada vrijedila 1.000 eura. Prijavljeno je previše prerađenih ljepotana pa je žiri imao jako težak zadatak. Stoga je donesena odluka da samo amaterske prerade ulaze u izbor, što je i logično jer se na showu pojavilo i nekoliko prevrijednih prerada izrađenih od strane profesionalnih firmi koje se bave customiziranjem, a njihovi su uradci bili van konkurencije. Motocikl kojeg je Akrapovič naručio za svoju promociju od poznate slovenske tvrtke Dreamachines privlačio je najviše pozornosti. Ovogodišnji Erotic Show također je bio poseban jer je ljepotica Lynna koja se popela na pozornicu stvarno izuzetna. Došla je iz Bratislave, a toliko je atraktivna da je prije nekoliko godina i Playboy nekoliko stranica posvetio baš njoj. Publika je naravno vrlo pozorno pratila svaki njezin pokret, a bajker iz publike, koji joj se pridružio u nastupu zasigurno će taj događaj pamtiti cijeli svoj život. Posjetitelja je bilo iz cijele Europe, a spomenimo one koji su na svojim motociklima došli iz Engleske, Rusije, Rumunjske, Švedske, Danske… Ako uzmemo u obzir broj prisutnih te kako je otprilike polovica od njih došla iz drugih zemalja, a polovica iz Lijepe naše, pretpostavimo da bi prosječna kilometraža posjetitelja koju je prošao za dolazak do Pule zasigurno bila veća od sto kilometara, doći ćemo do toga da su bajkeri zajedno prevalili preko milijun kilometara da bi posjetili bajkerski grad te njegov veliki Croatia Bike Week. Iz prepunog kampa koji se je pružao po obali pucao je pogled na Arenu te Uljanikove dizalice – poznate pulske Osvijetljene divove. U subotu je pulske Momumente te prisutne bajkere obasjao puni, ogroman i prekrasan mjesec te ovo okupljanje učinio nekako čarobnim i idiličnim, punim one pozitivne bajkerske vibre koja je vladala i koju je velika većina prisutnih i osjetila. Spomenimo na kraju i veliki trud organizatora koji na ovome napuštenom prostoru, gdje se kroz godinu ništa ne događa, sagradio cijeli mali grad. n

Poljska Daytona

Poljska Daytona najveći je poljski moto susret pa smo ga odlučili posjetiti. Zabava je zagarantirana, cijene pristupačnije, a iznenađenje je dvosatni baletni program u udarnom terminu kojeg su izvodile balerine i baletani iz Moskve, i to poznati Moscow City Ballet

ovom broju vam donosimo jedan udaljeniji i renomiraniji moto susret koji smo posjetili kako bi vidjeli ondašnju scenu. Mjesto Lagow Lubuski u kojem se održava ovo moto okupljanje nalazi se u Poljskoj, dvjestotinjak kilometara istočno od Berlina. Riječ Lagow na poljskome jeziku znači jezera, što jednostavno, ali dobro opisuje ovaj gradić. Smješten je usred nekoliko prekrasnih jezera, a nad njim se nazire očuvani toranj starog dvorca. Za ulazak u sam toranj plaća se simbolična ulaznica, ali uzevši u obzir pogled koji se s njega pruža, vrijedi svake zlote, iliti službene poljske valute. Lagow je malo turističko mjesto pa se u njemu nalaze brojni kafići, restorani i auto kampovi. Naziv Poljska Daytona ovaj je susret dobio baš zbog toga što se svi ovi kafići, kampovi, apartmani i dodatni ulični sadržaji prilagode posjetiteljima Rock, Blues & Motorcycle festivala kojeg uz sam grad organizira moto klub 96 MC Polland. Festival se održava po cijelome gradu, a glazbeni se program odvija na tri pozornice. Dvije manje su u samome centru, dok je glavna smještena unutar ograđenog prostora gdje se odvija i glavni dio programa. Osvrnimo se malo i na klub. Osnovan je 1996. pa je godina osnutka utkana u službeni naziv kluba 96 MC. Čini ga nekoliko podružnica i jedan je od većih moto klubova u Poljskoj. Desetak kilometara dalje od Lagowa, na glavnoj cesti, nalazi se prostrana klupska kuća, a njegov ulaz krase dva velika topa iz drugog svjetskog rata, dok je unutar dvorišta velika građevina na tri kata. Prizemlje je opremljeno dugim šankom, stolovima, kaminom te se može reći da je luksuzno uređeno. Na katovima se nalazi nekoliko soba, a sve je naravno strogo u bajkerskom stilu. U dvorištu je postavljen i vanjski šank te malo jezerce. Sve u svemu, klupski prostor kakav bi svaka bajkerska družina poželjela. Njihov moto susret Poljska Daytona najveći je poljski moto susret i odskače od svih drugih jer se susret, osim u prostoru oko glavne pozornice, odvija posvuda u gradu. Motori na sve strane, štandovi na svakom koraku, šatori u svakom dvorištu... Cijeli program nemoguće je poloviti pa spomenimo onaj na glavnoj pozornici. Svirke su započinjale dosta rano, još dok je sunce bilo visoko. Bendovi su se izmjenjivali jedan za drugim, a njihova imena ne navodimo jer vam vjerojatno ništa ne bi značila. Ipak, unatoč činjenici da je veći dio glazbenog programa otpjevan na poljskom jeziku, sve u svemu zvučalo je dobro. Dojam je uveličavao i kvalitetan razglas i rasvjeta te zaista impresivna pozornica. Osim rock svirki održano je i ono što na drugim moto susretima često možemo vidjeti: obaranje ruku za žene, miss mokrih majica, najljepša bajkerica te striptiz u sado mazo hardcore varijanti. No iznenađenje je bilo u subotnjoj špici, oko 22.30 nešto što nitko tko nije pročitao program ne bi očekivao: dvosatni baletni program kojeg su izvodile balerine i baletani iz Moskve, i to poznati Moscow City Ballet. Pravi pravcati. Kao u Bolshoi teatru. Dva sata profesionalnog baleta pred nekoliko tisuća bajkera u subotu navečer. Svi posjetitelji pomno su pratili gipke pokrete na pozornici te ih uporno nagrađivali pljeskom. Osim samog moto susreta u okolici se nalazi i impresivni kompleks Hitlerovih bunkera poznatih pod nazivom Oswald. Proteže se kroz 110 kilometara tunela. Budući da je to osim jezera oko Lagowa zaista nešto turistički zanimljivo, pred ulazom u bunker stalno je bilo parkiranih motocikala čiji su se vlasnici odlučili prošetati kroz ovu Hitlerovu građevinu ukopanu dvadeset metara pod zemlju. Bunkeri su uređeni i obilaze se uz pomoć vodiča, a obilasci traju od sat vremena pa do šest sati. U Poljskoj su cijene inače niže nego kod nas, u prosjeku možda 10 do 15 posto. Preračunavši iz zlota, veliko pivo na susretu koštalo je oko 10 kuna. I po restoranima i dućanima jeftinije je u odnosu na cijene na koje smo navikli po Hrvatskoj. Tamo smo sreli i nekoliko hrvatskih klubova i to Twin Horn MC, Indians MC, Miners MC te MK Highlanders. Poljsku Daytonu preporučujemo svakome kome je dosadila jednoličnost moto susreta u okolici, jer je stvarno posebna i zanimljiva te (ne samo zbog baleta) drugačija od drugih. n

Održano dvadeseto izdanje divljeg vikenda u Orešju

U Orešju, nedaleko Zagreba održano dvadeseto izdanje susreta Hollistera

oto klub Hollister MC jedan je od najstarijih takve vrste u Hrvata, a svakako je najrašireniji širom Lijepe naše jer ga čini više podružnica. Ipak, organizaciju Wilde One Weekenda potpisuje ona najstarija, zagrebačka originalna podružnica obilježena i nazivom Mother Chapter. Mjesto događaja je, već dugi niz godina, prostor oko stadiona u Orešju, malom mjestu smještenom između Zagreba i Samobora. Program je naravno bio dosljedan moto okupljanju s dugom tradicijom. Prepisujemo duhovitu najavu koja je glasila ovako: „Četvrtak: glazba s razglasa, grah đaba (kao i na svakom pravom susretu), druženje sa škotskom rock atrakcijom Thunderfuck and Deadly romantics te gledanje u zvijezde do zore (bez struje). Petak: Ragna Rok 1st dio (Čazma), Keops (Rijeka), Ragna Rok 2nd dio (Čazma). Subota: Biker Games (razno razne), Chopper Show (nagrade prave rockerske), The Puls Original 1st dio, Thunderfuck and Deadly Romantics (Schotland), Country Strike, The Pulse Original 2nd dio. Nedjelja: nastavak druženja, okrepa za putnike namjernike, druženje s organizatorima, odmor i slobodno vrijeme“. Od ovog programa izdvojit ćemo odličan nastup benda Country Strike te nastup grupe Thunderfuck and Deadly romantics koji su nastupili u sklopu turneje kroz Hrvatsku. Poznati su Hollisteri po dobrim susretima, a ni ovaj dvadeseti po redu u organizaciji zagrebačke podružnice nije bilo iznimka. Super atmosfera, brojna poznata lica i pun parking motora učinili su susret odličnim, a zabavna najava rezultirala je, naravno, i zabavnim susretom. Posjetitelja je bilo iz mnogih zemalja. Hollisteri puno putuju te su kroz sve te godine stekli brojne prijatelje od kojih dobar dio ne propušta njihov divlji vikend. Pažnju je privlačio i video wall na kojem su se vrtjele i do dva desetljeća stare snimke ovoga kluba, susreta, raznih vožnji i fešti. Podsjetilo je to prisutne na mnoge lijepe trenutke te naravno pokrenulo mnoge priče o tome kako je bilo kad je bilo i kakvi smo bili nekad, a kakvi smo sad. Bilo je dobro bajkerima nekada, a dobro je i sada, a i biti će dok god je ovakvih moto okupljanja koje imaju ono nešto što nas pogoni da im se uvijek iznova vraćamo. n

BiH, BANJA LUKA

PIŠE: ŽELJKO VRANJKOVIĆ; SNIMA: VANJA TORBICA, ŽELJKO VRANJKOVIĆ

Prvi pa uspio

Zvuci motora, kožne jakne i šarene kacige koje su obojile banjalučke ulice dokaz su da ovdje ima mjesta za strasne ljubitelje motora

Banja Luci je sredinom kolovoza održan prvi “Međunarodni moto skup”, u organizaciji Moto kluba “Istok” Banja Luka na kojem su sudjelovali bajkeri s prostora bivše Jugoslavije, Austrije, Češke, Italije i Švedske. Po riječima organizatora susretu je prisustvovalo 90 moto klubova, nešto više od 600 bajkera, oko 200 vozača skutera i oko 2.000 posjetitelja Banja Luke koji su došli na zabavu. U okviru tri dana trajanja Međunarodnog moto skupa u Banjaluci, organizirani su koncerti te vožnje prirodnim ljepotama koje krase okolinu Banjaluke. Čak ni kiša, koja je pomalo padala drugog dana susreta, nije spriječila vjerne bajkere da svojim dolaskom uveličaju ovaj događaj koji će se, po rječima organizatora, održavati i narednih godina. Pod gumama, više od četiri stotine motocikala, koliko ih je sudjelovalo u defileu u subotu popodne, banjalučke ulice užarile su se od temperature. Biti bajker, znači živjeti određenim stilom života, a ljubav prema motociklima podrazumijeva, prije svega, komunikaciju jezikom bajkera. Organizator je ugodno iznenađen posjetom prvog susreta pa je obećao da će sljedeći biti bolji, interesantniji i sadržajem bogatiji. n

POTRAŽITE NAS NA NEWSSTANDU!

KLUB KOJI JE SPASIO TVRTKU

Osnovana početkom prošlog stoljeća, kojih 70 godina kasnije tvrtka Harley-Davidson našla se u financijskim i svekolikim problemima, a jedna od stvari koja ih je dovela na današnje staze slave upravo je klub vlasnika motocikala ove marke, Harley Owners Group

PIŠE: Marko Guzina

Ako u Americi u kontekstu motocikala spomenete „hog“ trebate znati da možete govoriti o teškom i velikom, muževnom motociklu, možda spominjete oznaku pod kojom se dionicama tvrtke Harley-Davidson trguje na burzi u New Yorku ili možda mislite na golemi klub vlasnika motocikala ove legendarne marke. Ovom prilikom govorit ćemo upravo o tom klubu koji slovi za jedan od najbrojnijih, ako ne i najbrojniji motociklistički klub na svijetu čije članstvo je još prije nekoliko godina premašilo brojku od jednog milijuna. Začetak jedne ideje

Osnovan 1983. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, na domaćem i najznačajnijem tržištu za Harley-Davidson proizvode, ovaj klub je svjedočio, a prema mnogim analitičarima značajno doprinio renesansi tvrtke koja je nekoliko godina ranije bila u ozbiljnim problemima. Harley Owners Group, Grupa vlasnika Harleya ili skraćeno i diljem svijeta prepoznatljivo H.O.G. začetnik je onoga što je kasnije u udžbenicima iz ekonomije i marketinga nazvano potrošačka subkultura.

Kada je 1969. godine tvrtka AMF otkupila Harley-Davidson narednih 12 godina prepoznaje se kao možda i najcrnje razdoblje ove marke izuzmemo li doba Velike depresije 40 godina ranije. Slabi uvjeti rada u tvornici pod novim vlasnikom doveli su do pada kvalitete, a to je pak okaljalo ugled do tada – za ono doba – pouzdanih motocikala. Nova nada dolazi 1981. godine kada tvrtku od maćehinskog AMF-a otkupljuje trinaest investi-

tora među kojima i potomak jednog od osnivača, Willie G. Davidson. Dok američke vlasti osamdesetih štite domaću proizvodnju od naleta kvalitetnih i sposobnih motocikala iz Japana i to porezom od 45% na motocikle preko 700 kubika, Harley uspjeh osigurava i vlastitim naporima.

U želji za stjecanjem novog ugleda izgubljenog kroz prethodno desetljeće, tvrtka osniva H.O.G., klub vlasnika prvotno zamišljen da bi na domaćem tržištu promovirao H-D marku kao američku ikonu. Tu je bila i velika doza ponosa vezanog uz „Made In America“ etiketu koja zapravo nije bila posve točna jer su brojni mehanički dijelovi tadašnjih H-D motocikala bili uvozni i zahvaljujući njima je kvaliteta postavljena na višu razinu.

Neovisno o udjelu uvoznih komponenti u samim motociklima, Klubu se pripisuju velike zasluge za rast prodaje u tim osjetljivim godinama nakon promjene vlasnika. Kroz svoje djelovanje, primarno okupljanje vlasnika te organizaciju zajedničkih vožnji i susreta H.O.G. je skrenuo pažnju javnosti na marku Harley-Davidson, ali i popularizirao motocikle među srednjom i višom klasom. Legalna alternativa

Jasno je da voziti motocikl, uključujući i HarleyDavidson ne znači nužno da morate biti članom kakvog kluba, ali često je osjećaj pripadnosti ono što ljude privlači u te i takve grupe istomišljenika. Dok su razni „privatni“ motociklistički klubovi u SAD, a kasnije i diljem svijeta proglašavani kriminalnim organizacijama te su pod budnim okom organa reda, H.O.G. nudi samo pozitivne strane udruživanja. Osnovan od strane tvrtke Harley-Davidson i vođen pod njihovim patronatom, H.O.G. i na lokalnoj razini djeluje u pravilu tamo gdje postoji ovlašteni prodavatelj vozila i opreme ove marke.

Uz članstvo u ovom klubu dolaze brojne pogodnosti poput posebnih ponuda za održavanje, ali i spoznaja da ste dio kluba koji broji preko milijun članova diljem svijeta te djeluje u preko 100 zemalja i tisuću chaptera odnosno podružnica. Chapteri su vezani uz neki od službenih prodajnih salona koji na određenom području onda bude okosnica kluba, ali i glavni sponzor. Osim redovnih sastanaka i lokalnih druženja u klupske aktivnosti uključuju organizaciju lokalnih, ali i regionalnih moto susreta kao što je Harley Days koji se održava u Biogradu na Moru. Osim toga, zavisno od veličine pojedinog ogranka (chapter), H.O.G. proizvodi i članovima distribuira tiskane ili elektronske magazine, organizira grupna putovanja, a napose vraća zajednici u kojoj djeluje kroz razne humanitarne aktivnosti.

Treba spomenuti da H.O.G. kao organizacija na razini cijelog svijeta članovima nudi dodatno osiguranje motocikla, pomoć na cesti, razne popuste na smještaj i druge usluge te još koješta. Pod koješta spadaju organizirana putovanja i vožnje pa nije rijet-

OGRANAK PLETER

15 godina među nama

Krajem ove godine obilježit će se petnaesta obljetnica osnutka hrvatskog ogranka kluba H.O.G. Ako želimo biti precizni, 08.12.2000. je datum kada je osnovan Pleter Chapter Croatia koji danas broji kojih stotinjak članova. Kao i druge podružnice H.O.G.-a diljem svijeta, Pleter Chapter organizira druženja, vožnje i susrete uz naglasak na obiteljsko druženje i slobodu koju nudi vožnja. Kako je H.O.G. organiziran prema regijama diljem svijeta, naš domaći pripada regiji EUMENA (Europe, Middle East & North Africa) dok je trgovac-sponzor, posve logično HD Zagreb. Ako imate želju pridružiti se neprofitnoj i apolitičnoj organizaciji, a u svrhu stjecanja prijatelja Chapter Pleter je prisutan diljem Hrvatske te mu je djelovanje podijeljeno na Zagrebačku, Sjeverozapadnu, Istarsku te regiju Dalmacije i Primorja. n

LADIES OF HARLEY

Dame biraju

Dok brojni moto klubovi, a pogotovo oni čije pojedine aktivnosti bi se mogle naći s onu stranu zakona ne odobravaju članstvo ženama te im brane nositi „boje“, H.O.G. raširenih ruku dočekuje pripadnice nježnijeg spola. Pod okriljem H.O.G.-a tako funkcionira L.O.H. odnosno Ladies Of Harley. Istaknimo kako Dama Harleya može biti svaka suputnica vozača-člana H.O.G.-a te, sasvim jasno sve žene koje voze Harley i žele biti u klubu. U Pleteru je trenutno petnaestak članica no kako H.O.G. promovira obiteljske vrijednosti vjerujemo da će ih biti i više. n

kost da H.O.G.-ovci posredstvom kluba obiđu brojne zemlje i obogate se novim prijateljima. Ne treba se zavaravati da H.O.G. nije promotivni alat tvrtke Harley-Davidson, ali jednako tako nema sumnje da je i daleko više od toga. Bilo da je riječ o dijeljenju strasti za vožnjom s istomišljenicima, načinu da posjetite druge zemlje i upoznate živopisne ljude ili jednostavno sredstvu da na lokalnoj razini vrijeme provodite u pomalo drugačijem, no svakako ugodnom okruženju, H.O.G. je klub za vas. n