Vikend odredište Vis

Na otok, na prepad

Svi znamo da postoji i da se uz njega vežu pridjevi o ljepoti i jednoj od zadnjih oaza, ali se mali broj nas odlučuje za posjet njemu. Možda je razlog tome njegova izoliranost ili to što je do 1989. godine bio vojna utvrda i time zatvoren za strance. Bilo kako bilo, nas je na Vis odveo ad hok dobiveni godišnji u samoj sredini sezone

PIŠE: IVAN SURINA FOTO: SNJEŽANA I IVAN SURINA splaniran bez prevelikih ambicija, osim da uživamo u miru i da nam nitko ne skače po glavi, uz devizu „dođi-odmaraj-vrati se doma“, iznenadni godišnji odmor ispao je onaj ponajbolji.

Sam dolazak do Visa u jeku turističke sezone ne može proći bez gužve i mravinjaka u Splitskoj trajektnoj luci. Tu, kao i u cijeni trajektne karte od velike pomoći je ako kao prijevozno sredstvo koristite motor - prvi na ukrcaju, a cijena karte je otprilike četvrtina u odnosu na auto. Već samim isplovljavanjem lagano se svi prebacuju na zen mode, za koji se imate vremena prilagoditi sljedećih dva i pol sata plovidbe. Zadnji podsjetnik na kaos Splitske luke je iskrcaj, obzirom da svi žele čim prije s trajekta i prema svom odredištu. Da nas to ne bi opet omelo, baš nam je dobro legla hladna piva, „po domaći“ iz marketa odmah u luci. Pola sata nakon iskrcavanja sva gužva nestane i grad Vis se vrati u svoju izrazito mirnu kolotečinu kao da se ništa nije desilo.

Iako smo namjeravali odsjesti u gradu Visu, zbog navedene sezone jedini smještaj (preko interneta) smo našli u Komiži, i možemo reći da nam je na kraju bilo i draže. Izrazito ugodni domaćini i sve na dva koraka, dok je sam Vis razvučen duž cijelog zaljeva. Tko ne želi biti 100% siguran i rezervirati unaprijed, sigurno će naći neki smještaj na licu mjesta, bez obzira na srce sezone. To je Vis. Naravno ako se odlučite za posjet u neko drugo vrijeme, osjećaj mira i opuštenosti će biti još i veći.

Od strateškog do turističkog otoka

Otok Vis je bio nastanjen još u pretpovijesno doba o čemu svjedoči i starogrčko naselje Issa (današnji Vis). Kroz stoljeća otok je pripadao čas njima (Italiji), čas nama (Austro-Ugarska, Kraljevina SHS, Jugoslavija, Hrvatska), a sve zbog svog položaja „na sredini“ Jadrana. Bilo je tu i bitaka, od kojih je najpoznatija Viška 1866., te cjelokupna situacija vezana uz drugi Svjetski rat. Tada je otok bio jedino mjesto koje nije zauzela njemačka vojska, na otoku je bio saveznički aerodrom (Plisko polje), a 1944. je tu boravio i Tito. Ružna strana te priče je da su cjelokupno stanovništvo koje nije bilo sposobno za borbu Britanci evakuirali u El Shatt na Sinaju, od kuda se mnogi nikada nisu vratili.

Nakon rata Vis se pretvara u jedan veliki bunker zatvoren za strance, a ponovno se otvara tek 1989. Da se nekad na Visu vjerovatno živjelo bolje govori i podatak da je u Komiži u 19. i prvoj polovici 20.st. bilo sedam tvornica ribe, dok je grad Vis kao i trećina otoka pokrivena vinogradima bila orijentirana na vinogradarstvo.

Osim dva već spomenuta veća naselja, na otoku ima još i podosta manjih. Glavna poveznica između Visa i Komiže su dvije ceste koje otočani zovu stara i nova.

Mjesto Vis i Kut

Grandovac, izvor

Biševo - Modra špilja Vojni tunel za brodove

Komiža

Mi smo se odlučili prvi dan razgledati razne vojne utvrde kao što su Titova špilja, potkop Parja koji je služio za sakrivanje brodova odnosno podmornica, najviši vrh Hum, utvrdu kralja Georga i jednostavno napraviti krug otokom. Zavirili smo malo i u Carvene stine gdje se nalazio Tanjug, te stali na polju koje je služilo kao saveznički aerodrom na kojem su još i dan danas oznake rubova piste. Za ovakvo razgledavanje koje uključuje još i raketnu bazu na rtu Stupišće, kao i bunkere atomske ratne komande, mogu se iznajmiti i lokalni vodiči koji vas provedu i kroz unutrašnjost navedenih objekata i još pokoje vojarne.

Osim ovih vojnih, na otoku ima priličan broj povijesnih spomenika, crkvi i sličnih zdanja koja je sva teško i nabrojati i ispričati legende vezane uz njih. Možda eventualno treba izdvojiti groblje pored Komiže na kojem pored ostalih počivaju glumac Ivica Vidović i pisac Ranko Marinković.

Što se tiče prirodnih ljepota, popis je još duži. Prema preporukama mi smo tijekom našeg boravka posjetili plaže Milna, Zaglav, Srebrna, Stiniva, Kamenice, Grandovac, ali ih ima u izobilju i svatko može naći neku za sebe. Svojim položajem i izgledom „kao iz filma“ odskače Stiniva, za koju se doduše morate malo pomučiti spuštajući se strmom stazicom (i uspinjući u povratku) dvadesetak minuta. Najljepše od svega je što smo na većinu plaža (osim Stinive) došli oko 11 sati i bili u prosjeku osmi posjetitelji.

Od ostalih prirodnih ljepota ističu se špilje. Najspominjanija je Titova, koja osim povijesnog nema baš neki „vizualni“ značaj. Tu su još i Kraljičina, Zelena na otoku Ravniku koja je u drugom svjetskom ratu služila kao sklonište malih brodova, te najpoznatija Modra špilja na otoku Biševu. Izlete na otok Biševo i posjet Modroj špilji možete ugovoriti na mnogobrojnim turističkim brodarima koji nude sve, od brzog prebacivanja do Modre špilje gliserom, preko višesatnih obilazaka s više razgledavanja, pa čak i cjelodnevne izlete oko otoka Visa. Mi smo se odlučili za M/B Ames, prvenstveno zbog toga što su kao jedni od rijetkih nudili obilazak i Medvidine špilje, koja nas je očarala čak i više od Modre. Dio razloga je taj što je u Modroj industrija posjeta - čekate u redu gotovo sat vremena, sjednu vas u čamac, ufuraju u špilju, unutra ste desetak minuta, poslikate što stignete i već ste vani. U Medvidinu vode samo pojedine agencije i tu više „sudjelujete“ u samom posjetu, jer u nju morate uplivati i to uz svjetlost lampi! Brod se usidri na ulazu, zatim uz pratnju vodiča uplivate u impozantnu ulaznu galeriju, da bi nastavili u mraku sve užim kanalima samo uz svjetlost lampi. Pred kraj voda postane plitka da možete hodati, a nakon 160 m na kraju dođete do malog žala na kojem je obitavala sredozemna medvjedica.

Većina izleta završi uz ručak na prekrasnoj plaži Porat koja se nalazi sa zapadne strane Biševa, a velika je vjerovatnost da ćete kao i mi i zapjevati uz gitaru vodiča. Da ne bi sve bilo idealno, pobrinuo se vjetar koji je dobrano podigao valove te nas je toliko valjalo da nam je kapetan rekao da ne bi ni isplovio da su ujutro bili najavljeni ovoliki valovi. Uz nekoliko bljuvanja, preživjeli smo i to.

Što se tiče gastronomske ponude svaki džep će pronaći svoju konobu, gostionu ili restoran. Nama je preporučena konoba Zadruga u Komiži, čijom smo pizzom i cijenama stvarno bili oduševljeni.

Nevelik otok za golemi odmor

Što još reći o Visu? Iako ga se može smatrati vikend destinacijom, sigurno vam na njemu neće biti dosadno niti cijeli tjedan ili više. Nas je oduševilo što možete stajati na sredini glavne ceste na otoku i desetak minuta (a ponovimo, špica je sezone) da ne prođe auto. Oduševilo nas je što vam na plaži sigurno nitko neće stavljati ručnik ili noge na glavu jer nema mjesta, kao i to što se nakon trećeg dana već uredno pozdravljate s gotovo svim susjedima u ulici. Ništa manje oduševljenja nije izazvalo niti to kada u nekom od manjih naselja sjednete u hladovinu uz dućan popit pivo/sok/ pojest sladoled, uz vas sjede domaći s kojima bez prijekih pogleda možete mirno proćakulati. Jednostavno nema klasičnog stresa bez kojeg je već danas nažalost nemoguće niti zamisliti život.

Mnogi će reći da put, odnosno trajekt, do njega nije najjeftiniji. To nažalost vrijedi samo za nas. Strancima je on zanemariv i treba iskoristiti priliku dok ga oni nisu otkrili ili ga ne posjećuju u velikoj mjeri. Kada se to desi, vjerovatno će izgubiti velik dio svoje draži.

Još se posebno želimo zahvaliti i pozdraviti djelatnike jedine benzinske pumpe na otoku, one u gradu Visu, koji su nas na naše veliko iznenađenje prepoznali iz prijašnjih putopisa, a posebno Petra koji nam je bio od velike pomoći svojim savjetima. Pivu smo nažalost ostali dužni, ali tu grešku ćemo nadoknaditi sljedeći put, jer vraćamo se sigurno. E da, i obavezno probajte rogačicu. n