Prerade Honda Bol D’Or by TCB

MANJE JE DALEKO VIŠE

Sasvim je izgledno da će nam u nekom trenutku razne caffe racer prerade početi curiti na nos, da ne spominjemo druge otvore, ali još nije taj trenutak, pogotovo kada su u TCB radionici obavili dobar posao s klasičnom Hondom

PIŠE I SNIMA: MARKO GUZINA

Posve različiti svijet od većine prerada „čopera“ moderni su caffe racer motocikli. Dok dijelom prate formu zadanu prije kojih pola stoljeća, današnji kaferejseri oplemenjeni su pokojim modernim elementom što dodatno naglašava minimalizam. Uz to, lako je predati se dojmu

kako na prerađivanju ovakvih motocikala nema puno posla, ali pokušajte to reći majstoru koji je uspješno sakrio ožičenje nakon dana i dana rada. Jasno, nije sve u sakrivanju žica, ima tu i pokazivanja lima.

Tek najosnovnije

Ranih osamdesetih Honda Bol D’Or odnosno „zlatni pehar“ bila je vrlo poželjna pila. Motocikl koji je ovom prilikom prerađen u originalu je nastao 1983. godine kao CB 750F2 Bol D’Or, a broj 2 govori o tome da je u pitanju model s poluoklopom. Brzo skačemo u ovo stoljeće i do trenutka kada vlasnik ovaj motocikl kupuje u Nizozemskoj te ga doprema u Hrvatsku i prepušta u ruke majstora Tomić Custom Bike radionice.

Plan je od početka bio naoko jednostavan, a to je sagraditi doista minimalističan motocikl. Ovo je uključivalo prerađivanje stražnjeg kraja okvira te izradu ponešto „limarije“. Dok je zadržan serijski spremnik goriva, ali je isti očišćen do golog lima kako bi se pokazalo pokoji ožiljak skupljen kroz godine, a prednji blatobran i rep motocikla počeli su kao ravan lim.

U stražnji kraj je utopljeno stop svjetlo dok ostatak rasvjete čine Minimicro pokazivači smjera koji usprkos deminutivnim dimenzijama imaju homologaciju. Kako bi vozač ipak štogod vidio prilikom noćnih vožnji na prednjem kraju je ugrađeno svjetlo Daytona u koje je uglazbljena i kontakt brava.

Dašak modernog na ovom klasičnom motociklu svakako je Motogadget minijaturni kontrolni instrument. Na ovaj način vozač na raspolaganju ima pregršt informacija u jednom vrlo kompaktnom pakiranju.

Prekidači na unikatnim ručicama izrađenim u TCB radionici ostali su serijski dok je sigurnost ponešto unaprijeđena dodavanjem opletenih kočionih crijeva. Iako kočnice iz ranih osamdesetih nisu impresivne, dogovor je bio zadržati pojavu tipičnu za motocikle iz tog perioda pa su masivna kočiona kliješta i teški diskovi ostali na svom mjestu.

Na prepoznatljivim Honda naplatcima iz tog perioda ugrađene su nove Metzeler gume klasičnog dizajna, a vozača dočekuje jednostavno sjedalo presvučeno alcantarom.

Funkcionalne praznine

Daleko najveći izazov bio je motocikl učiniti vizualno prozračnim pa su majstori TCB radionice nemilosrdno prionuli odstranjivanju plastičnih bočnih poklopaca na okviru, kutije filtra zraka, nosača poluoklopa, nosača akumulatora i sličnoga.

Količina plastične (metalne) kirurgije potrebne da serijski motocikl postane oku privlačan caffe racer nije zanemariva, ali rezultati su nagrada prerađivačima. Kako smo spomenuli, sakrivanje i prekrajanje ožičenja bilo je vrlo zahtjevno, a u TCB su iskoristili i kompaktni litij-ionski akumulator koji su uspjeli smjestiti ispod tankog sjedala.

Jasno, nakon uklanjanja kutije filtra zraka na četiri proždrljiva rasplinjača su ugrađeni sportski zasebni filteri. Agregat je obojan, ali ne i mehanički dorađivan, dok nakon omotanih ispušnih grana, 4 u 1 ispuh kulminira Cannon ispušnim topom tvrtke Bitwell.

S veseljem možemo konstatirati da je još jednom japanskom starcu udahnut novi život i sada nam se čini da će proći još poprilično vremena prije nego se autor ovih redaka zasiti pojave caffer racer motocikala. Na koncu možemo zaključiti kako je potrebno puno rada i truda kako bi donekle goli motocikl postao istinsk gol te da bi se manje unaprijedilo u daleko više. n