VIKEND ODREDIŠTE y VIS Stiniva
Na otok, na prepad Svi znamo da postoji i da se uz njega vežu pridjevi o ljepoti i jednoj od zadnjih oaza, ali se mali broj nas odlučuje za posjet njemu. Možda je razlog tome njegova izoliranost ili to što je do 1989. godine bio vojna utvrda i time zatvoren za strance. Bilo kako bilo, nas je na Vis odveo ad hok dobiveni godišnji u samoj sredini sezone PIŠE: IVAN SURINA FOTO: SNJEŽANA I IVAN SURINA
splaniran bez prevelikih ambicija, osim da uživamo u miru i da nam nitko ne skače po glavi, uz devizu „dođi-odmaraj-vrati se doma“, iznenadni godišnji odmor ispao je onaj ponajbolji. Sam dolazak do Visa u jeku turističke sezone ne može proći bez gužve i mravinjaka u Splitskoj trajektnoj luci. Tu, kao i u cijeni trajektne karte od velike pomoći je ako kao prijevozno sredstvo koristite motor - prvi na ukrcaju, a cijena karte je otprilike četvrtina u odnosu na auto. Već samim isplovljavanjem lagano se svi prebacuju na zen mode, za koji se imate vremena prilagoditi sljedećih dva i pol sata plovidbe. Zadnji podsjetnik na
122 y MOTO PULS rujan/listopad 2015.
kaos Splitske luke je iskrcaj, obzirom da svi žele čim prije s trajekta i prema svom odredištu. Da nas to ne bi opet omelo, baš nam je dobro legla hladna piva, „po domaći“ iz marketa odmah u luci. Pola sata nakon iskrcavanja sva gužva nestane i grad Vis se vrati u svoju izrazito mirnu kolotečinu kao da se ništa nije desilo. Iako smo namjeravali odsjesti u gradu Visu, zbog navedene sezone jedini smještaj (preko interneta) smo našli u Komiži, i možemo reći da nam je na kraju bilo i draže. Izrazito ugodni domaćini i sve na dva koraka, dok je sam Vis razvučen duž cijelog zaljeva. Tko ne želi biti 100% siguran i rezervirati unaprijed, sigurno će naći neki smještaj na licu mjesta, bez obzira na srce
sezone. To je Vis. Naravno ako se odlučite za posjet u neko drugo vrijeme, osjećaj mira i opuštenosti će biti još i veći.
Od strateškog do turističkog otoka
Otok Vis je bio nastanjen još u pretpovijesno doba o čemu svjedoči i starogrčko naselje Issa (današnji Vis). Kroz stoljeća otok je pripadao čas njima (Italiji), čas nama (Austro-Ugarska, Kraljevina SHS, Jugoslavija, Hrvatska), a sve zbog svog položaja „na sredini“ Jadrana. Bilo je tu i bitaka, od kojih je najpoznatija Viška 1866., te cjelokupna situacija vezana uz drugi Svjetski rat. Tada je otok bio jedino mjesto koje nije zauzela njemačka vojska, na otoku je bio saveznički aerodrom (Plisko polje), a 1944. je tu
boravio i Tito. Ružna strana te priče je da su cjelokupno stanovništvo koje nije bilo sposobno za borbu Britanci evakuirali u El Shatt na Sinaju, od kuda se mnogi nikada nisu vratili. Nakon rata Vis se pretvara u jedan veliki bunker zatvoren za strance, a ponovno se otvara tek 1989. Da se nekad na Visu vjerovatno živjelo bolje govori i podatak da je u Komiži u 19. i prvoj polovici 20.st. bilo sedam tvornica ribe, dok je grad Vis kao i trećina otoka pokrivena vinogradima bila orijentirana na vinogradarstvo. Osim dva već spomenuta veća naselja, na otoku ima još i podosta manjih. Glavna poveznica između Visa i Komiže su dvije ceste koje otočani zovu stara i nova.
