MotoGP

TRENUTAČNI POREDAK TRENUTAČNI POREDAK (nakon utrke u Silverstoneu)

MotoGP 1. V. Rossi - Yamaha - 236 2. J. Lorenzo - Yamaha - 224 3. M. Marquez - Honda - 159 4. A. Iannone - Ducati - 150 5. A. Dovizioso - Ducati - 120 6. S. Bradley - Yamaha - 115 7. D. Pedrosa - Honda - 102 8. D. Petrucci - Ducati - 83 9. P. Espargaro - Yamaha - 81 10. C. Crutchlow - Honda - 74 Konstruktori 1. Yamaha - 277 2. Honda - 215 3. Ducati - 187 4. Suzuki - 89 5. Aprilia - 22 6. Yamaha Forward - 20 7. ART - 2

Doktor protiv robota

Iako u početku nije izgledalo tako, ovu sezonu ćemo pamtiti po dvoboju unutar Yamahinog „dream teama“. Robotizirani Lorenzo je već dvaput stigao prepredenog Rossija i nema razloga da to ne učini još koji put, dok Marquezu ostaje sve tanja nada da će pritom jedan drugom podmetnuti nogu

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Da je slučajno ima, Lin Jarvis bi zadovoljno gladio bradu i kao pravi Englez mirno srkao šalicu čaja. Usput bi vjerojatno zamišljeno procijedio novodobnu angloameričku mudrost „ništa nije gotovo dok debela dama pjeva“ (prev. a), no gospodin Jarvis se ove jeseni ne treba bojati novih sijedih vlasi. Sve mu ide po planu. Vjerojatno i bolje od plana, jer teško da se čak i izvršni direktor MotoGP momčadi mogao nadati takvoj dominaciji vozača Yamahe.

Dakle, iako još nije zapisano u kamenu da će nakon dvije izgubljene sezone jedan Yamahin vozač postati svjetski prvak, a još je manje izvjesno koji bi to od dvojice vozača mogao biti, jedno je već sada sasvim sigurno. Yamaha je ove sezone, nakon tko zna koliko godina, razvila bolji MotoGP motocikl od Honde. Taman toliko bolji da ni donedavno nepobjedivi Marc Marquez ne može premostiti tu razliku. U pokušaju da slijedi Yamahin dvojac već se četiri puta poskliznuo, što je bilo i više nego dovoljno da izgubi realne šanse za obranu naslova. Sve bi se, dakle, imalo riješiti između Rossija i Lorenza, dva timska kolege i samim time dva najveća neprijatelja.

U početku uopće nije slutilo na to. Dok je Rossi furiozno otvorio sezonu, pobjedama u Kataru i Argentini, između čega je bio drugi u Marquezovoj tvrđavi u Teksasu, Lorenzo je, kao i godinu ranije, bio dežurni pehist. U Kataru mu se doslovno spustio mrak na oči dok mu je „urušeni strop“ kacige zaklanjao vidik, u Teksasu je bio nešto boležljiv, a u Argentini je pogriješio s izborom guma. Doduše, pogriješili su skoro svi, osmi lukavog Rossija. Uglavnom, prošle su samo tri utrke, a Lorenzo je već imao 29 bodova nedozvoljenog minusa.

A onda se prebacio u robotizirani način rada i ostvario nevjerojatan niz. Četiri uzastopne pobjede, u Jerezu, Le Mansu, Mugellu i Barceloni, bile bi vrhunsko postignuće same po sebi, sve i da Lorenzo nije svaki krug tih utrka, njih ukupno 103, proveo u uzastopnom vodstvu i tako oborio MotoGP rekord. Nije ni Rossi bio loš, skupio je za to vrijeme dva druga i dva treća mjesta, no njegova se

MOTO2

Zarco svijetli žarko

Nikad nitko u povijesti srednje Grand Prix klase nakon 12 utrka nije imao tako izdašnu prednost, pa je za pretpostaviti da bi tih 85 bodova razlike trebalo biti dosta da samozatajni Francuz Zarco naslijedi Moto2 titulu od Rabata, koji se ove sezone može nadati tek spuštanju na razinu viceprvaka, pod uvjetom da uspije preskočiti odličnog novajliju Rinsa. Drugi rookie od kojeg se puno očekivalo, Alex Marquez, je tek na utrkama u Brnu i Silverstoneu, osvajanjem dva četvrta mjesta, podsjetio na to da je riječ o Moto3 prvaku i mlađem Marcovom bratu. Inače, prestolonasljednik Zarco nema namjeru odmah prijeći u MotoGP. Vjerojatno će pričekati 2017. kada bi njegova trenutna momčad Ajo Racing trebala braniti interes KTM-a. Da se isplati čekati potvrđuje i prošlogodišnji prvak Rabat koji bi

TRENUTAČNI POREDAK TRENUTAČNI POREDAK

Moto2 1. J. Zarco - Kalex 2. A. Rins - Kalex 3. T. Rabat - Kalex 4. S. Lowes - Speed Up 5. T. Luthi - Kalex 249 164 161 128 125

Aktualni Moto2 prvak Rabat i vjerojatno novi prvak Zarco

također unutar svoje momčadi mogao napredovati u MotoGP i doći na mjesto bivšeg Moto2 viceprvaka Reddinga, koji će zbog loših rezultata Hondu zamijeniti Pramac Ducatijem.

prednost istopila poput kockice leda u ranije spomenutoj Jarvisovoj šalici čaja. Imao je još samo bod više od Lorenza.

No uslijedio je Assen, pista na kojoj je Lorenzo skupljao zračne milje 2013. godine i koju od tog bolnog iskustva respektira u dovoljnoj mjeri da nije mogao dalje od trećeg mjesta. Rossi je u zadnjem zavoju dao Marquezu poduku iz motokrosa i pobijedio u jednoj od svojih najboljih utrka, prije nego je u spiralnom Sachsenringu mogao samo staviti soli na rep Hondinom dvojcu.

Ipak, s trećim mjestom još uvijek osvaja 2 boda više od četvrtog Lorenza, pa je tako Rossi u hrvatski Jadran uplovio sa solidnih 13 bodova prednosti, svejedno svjestan da ga između godišnjeg odmora i iskrcavanju u njegovom Misanu čekaju tri teška gostovanja na kojima može samo pokušati minimalizirati štetu.

Očekivano, Marquez je u Indianapolisu nastavio neobjašnjiv niz nepobjedivosti na američkom teritoriju, no Lorenzo ga je pratio u stopu, prije nego je u svom stilu došao, vodio i pobijedio u Brnu i tako konačno sasvim sustigao Rossija. Zapravo ga je službeno i prestigao u smislu da je njegovih 211 bodova bilo vrednije od Rossijevih 211 bodova budući je u njih ugradio pet pobjeda, a Rossi samo tri.

Neka pobijedi bolji

Dakle, uz to što je Lorenzo ponovo ušao u pozitivan trend, Rossi je još morao odraditi i utrku u Silverstoneu koji mu nikad nije legao. I doista, treninzi su pokazali kako se Rossi realno može nadati tek trećem mjestu, trećem u nizu, osim ako se ne ostvare prognoze o kiši. A čak je i ta nada bila na dugom štapu budući Talijan, iako slovi za kišnog čovjeka, nije slavio po tipičnom britanskom vremenu punih 10 godina. Dakle, Rossi je mogao samo gledati u nebo i paziti što će poželjeti, jer bi mu se to moglo i ostvariti.

U posljednji tren, molitve su mu ipak uslišane. U krugu za zagrijavanje (ponovo) je počela kiša, start je odgođen za pola sata, a utrka skraćena. Na stazi koju ne voli, i koja sad više nije bila samo puno grba, nego i lokvi vode, Rossi je iskustvom i pameću prekaljenog veterana vozio kao da je deset godina mlađi i luđi. Marquez je mislio da će mu u zadnjem krugu uzeti mjeru, ali je davno prije toga pao, a Lorenzo je predao vodstvo još u drugom krugu i od tog trenutka više nije vidio Rossija.

Štoviše, pred kraj utrke Lorenzo kroz zamagljeni vizir nije vidio gotovo ništa, pa tako nije mogao svjedočiti čudu kada je kao drugi ciljem prošao Petrucci, a da je Svevišnji te nedjelje bio na strani Talijana potvrdio je i Dovizioso, koji je nakon nekoliko utrka posrtanja, ponovo ustao i kompletirao podij. Tako je Lorenzu bilo suđeno da završi tek četvrti i opet uđe u solidan minus, ovaj put 12 bodova.

Možda po toj kišnoj utrci ne bi trebalo suditi, no Rossi je u Silverstroneu još jednom pokazao psihičku stabilnost i mirnoću. To više nije onaj nekadašnji Rossi koji je u svakoj utrci ganjao pobjedu, nego jedan mudriji Rossi, koji je rijetko kad najbrži na stazi, ali zna kada treba napasti, a kada igrati na sigurno i nanizati 16 uzastopnih stajanja na podiju. S druge strane, Lorenzo možda jest već 5 puta ove sezone promašio podij, no isto tako nema sumnje da je Španjolac brži od Rossija, posebno kad mu sve sjedne na svoje mjesto.

Tko će onda od njih dvojice ostati bez naslova? Vjerojatno onaj koji prvi učini veliku grešku, a njih dvojica rijetko kada gadno griješe, posebno Lorenzo koji ove sezone još nije ogulio oklope na svojoj Yamahi. Da pitate Lina Jarvisa, on bi vas sa samozadovoljnim smiješkom vjerojatno počastio kurtoaznom izjavom „neka pobijedi bolji“, iako nema sumnje kako u Yamahi, ali i Dorni, priželjkuju da to bude Rossi.

Jer, vjerovali ili ne, Rossi nije bio prvak još od 2009. godine i vraćanje na tron nakon toliko godina bilo bi dobra podloga za filmski scenarij. Utoliko više što je riječ o vozaču koji već skoro 2 desetljeća gradi mit o najboljem svih vremena. Osim toga, bila bi to skoro pa biblijska priča o kovrčavom Rossiju kao izgubljenoj ovčici, sinu razmetnome koji je otišao iz Yamahe da bi se pokunjeno vratio i u Mojsijevim godinama osvojio jubilarni 10. naslov. Bio bi to ujedno 8. naslov u kraljevskoj klasi, još jedan rekord po kojem bi sustigao Giacoma Agostinija i tako konačno rasplinuo sve sumnje o tome koji je Talijan najveći vozač svih vremena. n

Marquez je i dalje nepobjediv na američkom teritoriju, a Indianapolisu je donio 700. Grand Prix pobjedu Hondi

Iako još ne zna za pobjedu, Iannone je jedno od ugodnijih iznenađenja ove sezone. Tko bi rekao da će se s Marquezom boriti za treće mjesto u ukupnom poretku

MOTO3

Britanska kruna

Nakon dugog čekanja, Britanci će na kraju ove sezone vjerojatno imati svjetskog prvaka. Istina u najslabijoj klasi Moto3, no tko može reći da Danny Kent neće za koju godinu isti uspjeh ostvariti i u MotoGP-u. Činjenica da u završnom boju ponekad i desetak vozača baš Kent najčešće bude u pravo vrijeme na pravom mjestu i prvi prođe kroz cilj pokazuje da je vozač Honde uvjerljivo najveća britanska nada modernog vremena. Osim Britanaca, svijetla budućnost vjerojatno čeka i Talijane, no Bastianini i Fenati ipak dosta zaostaju, pri čemu ovaj potonji već pomalo postaje „vječita nada“. Doduše, možda ga u karijeri malo koči i to što ga sponzorira Rossi, pa tako ne može voziti Hondu nego trenutno nešto manje konkurentan KTM.

TRENUTAČNI POREDAK TRENUTAČNI POREDAK Moto3 1. D. Kent - Honda 224 2. E. Bastianini - Honda 154 3. R. Fenati - KTM 126 4. E. Vazquez - Honda 116 5. M. Oliveira - KTM 114 Konstruktori 1. Honda 285 2. KTM 201 3. Mahindra 85 4. Husqvarna 72