1-12 - Divrej Tora - Vajehi 5784

Divrej Tora Godina 17 Broj 12

Zagreb, šabat 30. prosinca 2023. - 18. teveta 5784.

http://twitter.com/DivrejTora

Broj 12 divrejtora@gmail.com

Paraša Vajehi

B’’H

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Jakov shvaća da će uskoro umrijeti pa okuplja svojih 12 sinova kako bi primili blagoslov.

Ali Jakov prvo poziva dvojicu svojih unuka – Josipove sinove Efrajima i Menašea – da prime blagoslov. Zašto bi Jakov dao prednost blagoslovu unučadi pred blagoslovom djeci?

Kao što svaki baka i djed znaju, radost dobivanja unuka u nekim aspektima nadilazi radost dobivanja vlastite djece. Zašto je to tako?

Većina stvorenja na svijetu poznaje odnos roditelj-dijete – bila to majka lavica koja štiti svoju mladunčad ili majka ptica koja hrani svoje ptiče. No jedino ljudska bića imaju pojam unuka, osobnog produljenja dalje od jedne generacije. Biti baka i djed povezuje nas s našom jedinstvenom duhovnom dušom koja je ukorijenjena u beskonačnosti. ■



(Berešit 47,28-50,26) Jaakov posljednjih 17 godina života provodi u Egiptu. Prije smrti traži od Josefa da mu prisegne da će ga pokopati u Svetoj zemlji. Blagoslivlja Josefova dva sina, Menašea i Efrajima i uzdiže ih do položaja vlastitih sinova kao praotaca plemena naroda izraelskog.

Patrijarh želi otkriti svojoj djeci "kraj dana," ali je u tome onemogućen. Jaakov blagoslivlja svoje sinove određujući svakome ulogu koju će kao pleme imati: Juda će davati vođe, zakonodavce i kraljeve; svećenici će biti iz plemena Levi, učenjaci iz Jisaharova plemena, pomorci iz Zevulunova plemena. Šimon će davati školske učitelje, Gad vojnike, Dan suce, Ašer uzgajivače maslina, itd. Ruben je ukoren jer se "umiješao u očev brak", a Šimon i Levi zbog krvoprolića u Šhemu i zavjere protiv Josefa. Naftaliju je dodijeljena brzina jelena, Binjaminu silina vu-

ka, a Josef je blagoslovljen ljepotom i plodnošću.

U dugačkoj pogrebnoj povorci koja prati Jaakova na njegovom posljednjem putovanju u Svetu zemlju, nalaze se Jaakovljevi potomci, faraonovi ministri i egipatski uglednici. Pokopan je u špilji Mahpela u Hebronu.

I Josef je umro u Egiptu u dobi od 110 godina. I on je dao upute svojim sinovima da njegove kosti iznesu iz Egipta i pokopaju ih u Svetoj zemlji, ali do toga će doći tek mnogo godina kasnije kad Izraelci budu napuštali Egipat. Prije smrti je djeci Izraelovoj prenio poruku iz koje će oni crpiti svoju nadu i vjeru u teškim vremenima koja im predstoje: "B-g će vas se sigurno sjetiti i izvesti vas iz te zemlje u zemlju koju je obećao Avrahamu, Jichaku i Jaakovu." ■ Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 13 p’sukim –

kojoj onaj koji prima vašu dobrotu

47,28-48,9

ne može vam na nju uzvratiti. To je

Sedra započinje s Jaakovom kojem

čin dobrote bez naknade.

je sada 147 godina, i u Micrajimu je

Nešto kasnije, Josef dobija informa-

već 17 godina. (Sjetite se da je Josefu

ciju (od Efrajima koji se redovito

bilo 17 godina kada je sve to počelo

skrbi za Jaakova i uči Toru s njim)

– ima li taj broj 17 kakvo značenje?)

da je Jaakov bolestan ("pred vratima

Tora nam kaže da je Jaakov na pra-

smrti"). Josef k Jaakovu sa sobom

gu smrti, te da je Josef pozvan da

dovodi dvojicu svojih sinova (tako

dođe k njegovoj postelji. Jaakov tra-

da mogu primiti njegov blagoslov).

ži Josefa da on (Jaakov) ne bude sa-

Jaakovu se povrati snaga na vijest o

hranjen u Egiptu, već u Me’arat Ha-

predstojećem Josefovom posjetu (to-

Gemara kaže da nitko ne smije ne-

Mahpela. Josef se složi s time; Ja-

lika je snaga bikur holima).

promišljeno iznijeti loše vijesti, već

akov zatraži Josefa da mu se zakune.

Na pitanje tko je Josefu rekao da mu je otac bolestan, Raši je taj koji izno-

Zbog čega bi Jaakov inzistirao da

si mišljenje da je Efrajim onaj koji se

mu se Josef zakune – zar nema po-

skrbio za Jaakovljeve potrebe u Go-

vjerenja u njega? Među ostalim raz-

šenu, dok se Josef nalazio u samom

lozima, zakletva je mogla biti neop-

Egiptu. Midraš kaže da je A’s’nat,

hodna za dobivanje Faraonove doz-

Josefova žena, bila ta koja mu je to

vole za sahranu. Čak i ako bi Faraon

rekla.

bio sklon da kaže "ne", on bi ispo-

voljene Rahel.) Tada Jaakov primi-

jeti mladiće i zamoli Josefa da ih dovede bliže kako bi ih mogao blagosloviti.

■ na bi trebao okolišati (reći nešto

okolni način, tako da slušatelj sam shvati poruku). U slučaju o kojem govorimo, poruka bi (možda) trebala glasiti: "Tvoja braća su dobro", iz čega će Josef shvatiti kako stoje stvari, bez da se izravno priopći.

"Kodeš Hilulim", citiran u Wellsprings of Torah, objašnjava stvari u

Kad već spominjemo A’s’nat… Midraš

svjetlu onoga što Gemara kaže na

kaže da je ona bila Dinina kćer koju

drugom mjestu, a to je da je Jaakov

Ovo je, prema Midrašu, zbog toga

je odgojio Potifar u Egiptu. Midraš

bio prva osoba koja se prije smrti

što se Josef bio zakleo da neće odati

također kaže da kada je Potifarova

razboljela.

određenu tajnu o Faraonu. Faraon

žena optužila Josefa za neprilično

nije mogao reći Josefu, "nije me bri-

ponašanje prema njoj, A’s’nat je bila

ga kakvo si obećanje dao", itd. Po-

ta koja je Potifaru nasamo rekla isti-

stoje komentari koji sugeriraju dru-

nu, spasivši na taj način Josefu ži-

gi mogući razlog zbog kojeg se Josef

vot.

štovao zakletvu.

morao zakleti – Josef je mogao biti vrlo potresen time što njegova majka nije bila sahranjena na "pravom" mjestu, pa možda ne bi pozitivno odgovorio na zahtjev svoga oca.

Ako je tako, onda bi Josef vjerojatno pogrešno protumačio poruku koja je glasila da su mu braća dobro, i pretpostavio bi da mu je otac umro.

Kako bi se to izbjeglo, trebalo mu je

Jaakov priča Josefu o obećanjima

izravno reći "tvoj je otac bolestan".

koje je Vječni dao njemu i njegovim

Govorenje u nagovještajima funkci-

potomcima, te o Rahelinoj smrti i

onira jedino ako ih osoba razumije.

pogrebu. On potom uvjerava Josefa

Ako ne, najbolje je jasno reći.

da će se njegova dva sina – Efrajim i

Levi – druga alija – 7 p’sukim –

Jaakov traži Josefa da učini hesed

Menaše – smatrati ravnopravnima

v’emet – istinsku dobrotu. Općenito

Jaakovljevim sinovima. (Ovo je u

se smatra da je običaj sahrane po-

suštini, dvostruki dio nasljedstva

Jaakovu je (kao i Jichaku) u starosti

kojnika najčišći oblik dobrote, jer,

što ga Jaakov daje "prvencu svog

oslabio vid, pa Josef dovodi svoje

između ostaloga, to je situacija u

srca", starijem od dva sina njegove

sinove i primiče ih bliže Jaakovu,

Strana 2

48,10-16

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

koji ih poljubi i zagrli. Josef potom

također bio dio njegove brahe. (Us-

i zavisti koju to izaziva (može izaz-

odmiče svoje sinove iz Jaakovljeva

put budi rečeno, jidiško ime Fischel

vati).

krila tako da mu ih može formalno

(koje znači riba) često biva upareno

predstaviti da bi primili svoju braha.

s imenom Efrajim, očito je ta braha

Nakon što se pokloni pred Jaako-

izvor tako uparenih imena.)

vom, Josef pažljivo i formalno predstavlja svoje sinove Jaakovu, tako da Menaše stoji s lijeve strane, a

U tome je stvar! To može izazvati zavist, ali i ne mora. Sve ovisi o karakteru ljudi koji su u to uklju-

Šliši – treća alija – 6 p’sukim –

čeni. Roditelj može "obigravati" oko

48,17-22

djeteta godinama, truditi se da sve bude ravnopravno i jednako, nada-

Efrajim s desne strane kako bi Ja-

Kada Josef shvati da je Jaakov

akovljeva lijeva i desna ruka prili-

unakrsno postavio ruke (i time "dao

kom davanja blagoslova počivale na

prednost" Efrajimu nad prvorođe-

glavi sina kojeg treba. Jaakov pre-

nim Menašeom) to ga (razumljivo)

križi ruke, stavljajući svoju desnu

jako uznemiri i on pokuša "ispra-

ruku na Efrajimovu glavu, a lijevu

viti" smještaj Jaakovljevih ruku. Ja-

na Menašeovu. Jaakov na ovaj način

akov se odupre tome, objašnjava-

blagoslovi Josefa blagosiljući njego-

jući Josefu da je potpuno svjestan

vu (Josefovu) djecu poznatim rije-

onoga što čini i da će Efrajim uistinu

Možda je Jaakov Avinu uvidio da

čima: hamal’ah ha’go’el…

biti veći od svog brata. Istog tog

njegova

dana, Jaakov ih blagosilje rekavši da

kvalitete koje mu "dozvoljavaju" da

će tradicionalni blagoslov za sinove

učini ono što je učinio.

Jakovljeva referenca na ribu u njegovim blagoslovima za Efrajima i Menašea (i svu židovsku djecu u

budućim generacijama) objašnjava se na najmanje dvije razine. Ribe su plodne. Jaakov je blagoslovio svoje potomke da postanu velika nacija.

(Međutim, zapazite da je njegov blagoslov bio za "usred Zemlje".)

Poznato je također da ajin hara nema nikakve moći nad ribama. I to je

glasiti: "Neka bi B-g učinio da budeš

poput Efrajima i Menašea".

Razmislite o ovome…

Predočite si paniku koju je Josef morao doživjeti kada je uočio mogućnost da se "ponovi povijest". Ka-

jući se da ljubomora neće pomoliti

svoju ružnu glavu. No takvo ponašanje samo odgađa ljubomoru, ne eliminira je. Roditelji moraju pomoći izgraditi karakter svoje djece, tako da oni razviju dobre midot, karakterne osobine.

dva

unuka

posjeduju

Dvije najvažnije karakterne osobine

za kojima čovjek treba težiti su: da se ne hvali kada se nađe u superiornom položaju i da ne bude ozlojeđen kada je u podređenom položaju.

ko Jaakov može činiti to što je činio

Efrajim je bio predodređen da po-

kada je bio itekako svjestan poslje-

stane veći od svog starijeg brata

dica davanja prednosti jednom sinu

Menašea. Ova su dva brata imala takav odnos da se Efrajim nije postavljao kao gospodar nad Menašeom, niti je Menaše bio ljubomoran

na Efrajimovu nadmoć. Može li otac dati veći blagoslov svojim sinovima od "Učinio B-g da budete kao Efrajim i Menaše!"

Jaakov potom kaže Josefu da će umrijeti, da će B-g biti s obitelji – narodom, da će ih On vratiti u Zemlju njihovih predaka, i da je on (Jaakov) dodijelio Josefu dodatni dio Zemlje.

Godina 17 3 Broj 12 Strana

Strana 3

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

49,1-18

Hamiši – peta alija – 8 p’sukim – 49,19-26

Jaakov okuplja svoje sinove s nam-

Gad će biti blagosloven srećom (ovo

jerom da im otkrije "kraj dana" (po-

je interpretacija Malbima koja je da-

znavanje budućnosti olakšat će im

leko najoptimističnija od brojnih

bol teških dana koji se nalaze pred

drugih interpretacija ovoga pasuka).

R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim –

njima) – no do toga ne dođe!

Raši kaže da je Jaakov želio otkriti "kec" (konac vremena), ali mu to B-g nije dopustio. Prvo proročanstvo u vezi egzila u Egipat bilo je dano Avrahamu u "Savezu među polutkama". Tamo mu je bilo rečeno da

šani s očinskom kritikom, zajedno

Ašerov blagoslov čini se da je isto

su postali brahot plemena.)

blagoslov blagostanja (i/ili rječi-

Jaakovljeve riječi o Reuvenu govore o njegovom neostvarenom potenci-

Josefov blagoslov je opsežan i iskaz

jalu da bude vođa i ispadu zbog ko-

je posebne ljubavi koju je Jaakov

jeg je izgubio mjesto vođe.

gajio prema njemu. Ono što Jaakov

će njegovi potomci biti tlačeni 400

Jaakov se osvrće i na nasilnost Ši-

godina. U stvarnosti, narod je bio

mona i Levija. On proklinje njihov

porobljen 210 godina. (Zapravo, oni

gnjev – ne njih.

su 210 godina bili u Egiptu; stvarno ropstvo trajalo je puno kraće.) Ostalih 190 godina se računa od rođenja Jichaka – jednom kada je Avraham dobio svog prvog potomka, "satni mehanizam egzila", nazovimo ga tako, počeo je otkucavati. Egipatski egzil bio bi mnogo podnošljiviji da su naši preci znali za tih 190 godina

Jaakovu.

■

Baal HaTurim ističe da su prva slova od Gur Arje Jehuda – gimel+alef+ jud = 14, numerička vrijednost ime-

čest si!" Kažite mu, "učinio si nešto

na David.

zločesto." Možda ne izgleda kao

važna stvar, no jest. Posebno, stoga što takve stvari ne kažemo samo

Šiši – šesta alija – 27 p’sukim – 49,27-50,20

jednom, već nebrojeno puta tijekom

Binjamin je blagoslovljen uspjehom

mnogih godina.)

(ponekad zasluženim). Raši spomi-

90) koje je Jaakov želio otkriti svo-

obećano mu je da će biti predvodnik

jim sinovima. No nije mu bilo dopu-

i da će ga braća poštivati.

Zevulun je dobio blagoslov blago-

Kec se spominje i u Hagadi za Pe-

stanja, a Jisahar će nositi breme uče-

sah. Kažemo da je B-g održao Svoje

nosti Tore. (Slika magarca ukazuje

obećanje "izračunavajući kec", time

na istrajnost i snažnu volju – kvali-

što je uključio 190 godina u ukupan

tete koje su primjerene učenjaku).

zbroj od 400. To je ono što je Jaakov

Zajedno, ova će dva plemena ofor-

želio reći svojim sinovima - nemojte

miti partnerski odnos od kojeg će

očajavati, izgnanstvo će biti kraće

oba imati koristi.

bilo dopušteno otkriti.

Dan će biti sudac (i branitelj časti,

Ono što Jaakov stvarno kaže svojim

protiv P’lištim) narodu. Raši kaže da

sinovima je opis njihovih karaktera i

je to proroštvo o Šimšonu, koji je bio

potencijala, te njegov blagoslov za

iz Danovog plemena.

njih. (Blagoslovi, često puta pomije-

je Avrahama Jichaku i Jichaka

nas. Nemojte reći svom sinu, "zlo-

Jehuda je dobio najblistavije riječi –

nego što očekujete. Ali to mu nije

daje Josefu, Rahelinom sinu, braha

(Ovdje se nalazi važna pouka za sve

"počeka". To je kec (kuf=100 + cadi =

šteno da to otkrije.

tosti).

onaj koji će osvetiti Izrael boreći se

nje proroštva o Šaulu i Mordekaju i Ester. To su Jaakovljeve riječi njegovoj dvanaestorici sinova, i blagoslovio ih je.

Jaakov se Šimonu i Leviju obraća zajedno. To znači da sveukupno ima 11 izjava (brahot). Prva slova svake izjave, ne računajući ime sina, zbrojena daju 365. Posljednja slova zbrojena čine 354. To su duljine solarne i lunarne godine. [Bal HaTurim] Komentari ističu da Jakovljeve riječi ne izgledaju svaki puta kao blagoslovi - ali implicitno sadrže blagoslove i proročanstva.

Jaakov kaže svojim sinovima da će umrijeti i da želi biti sahranjen u

Strana 4

Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

Me’arat HaMahpela. (On od njih ne

ga o Avot & Imahot (Ocima & Maj-

traži da se zakunu, kao što je to tra-

kama), završava.

žio od Josefa, jer oni nisu u poziciji da ispune zakletvu.) Jaakov umire.

Način na koji to Tora kaže je neizravan – riječi smrt ili umiranje se ne upotrebljavaju – što govori o posebnoj kvaliteti života čak i kod Jaakovljeve smrti.

Hazak ...

Običaj je da kada onaj koji čita dovrši knjigu Tore, zajednica "ustane na noge" i kaže "Hazak, hazak venithazek". On potom to glasno ponovi. Onaj koji je imao tu aliju, ne bi trebao to kazati, jer se to može

Sljedeće nam Tora govori o pripre-

smatrati prekidom između odlomka

mama za pogreb. Josef kaže Fara-

Tore i njegovog završnog blago-

onu o zakletvi koju je dao i dobija

slova.

dopuštenje za pogrebnu povorku u Kanaan. Sahrana i oplakivanje Jaakova opisani su detaljno i opsežno.

Ne znam koliko je to ozbiljna stvar. Čini se da se većina ljudi ne drži striktno toga. Ovdje smo to stavili

Kada se vrate u Egipat, braća su

vama za učenje. Pitajte rabinera da

preplavljena

i

li da to kažete ili ne, ako dobijete

ponude se Josefu za robove. Još

aliju Hazak. Isto tako, baal kore u

jednom, Josef uvjerava braću da je

mojem šulu ove je godine bio hatan

sve što se dogodilo B-žja volja i da je

Tora. Dok je zajednica govorila hazak

izašlo na dobro.

... on se raspravljao sam sa sobom

osjećajem

krivice

Josef plače jer ga braća lažno optužuju da im se kani osvetiti. Zanimljivo (i jako žalosno) taj dio njihovog prvobitnog problema zasnovan je na lažnim optužbama koje je Josef iznosio o svojoj braći.

što da učini. On si je to predstavio kao sukob između tehničkih pojedinosti halahe i uobičajene prakse u šulovima tijekom generacija. Odlučio se za minhag, pa je i on rekao hazak.

Ispravno ili pogrešno - ne znam.

Ali, to je moć koju imaju minhagim.

Š’vi’i – sedma alija – 6 p’sukim – 50,21-26

[Maftir se sastoji od 4 pasuka]

Josef obećava da će uzdržavati svo-

Haftara – 12 p’sukim – M’lachim Alef 2,1-12

ju braću i njihove obitelji. Josef po-

živi 110 godina (manje od svoje

Kratka hafara za kratku sedru. Baš

braće – kazna što je slušao kako mu

kao što nam sedra govori o ocu na

ponižavaju oca i nije se usprotivio

smrtnoj postelji koji daje upute i

tome). Josef je odgojio čak i svoje

blagoslove svojim sinovima, te traži

praunuke. On kaže svojoj braći da

čin heseda, tako nalazimo i Kralja

će ih B-g na kraju izvesti iz Egipta i

Davida na pragu smrti, kako daje

vratiti u Zemlju Izrael, pa ih traži da

upute svom sinu Šlomi po pitanjima

se tada sjete na njega i njegove po-

vjere, države i heseda. David, nakon

smrtne ostatke odnesu sa sobom ka-

što je kao kralj služio 40 godina,

da budu odlazili. Josef umire (kao i

odlazi sa ovoga svijeta. ■

njegova braća); i time B’reišit, knjiGodina 17 5 Broj 12 Strana

Strana 5

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi U parši Vajehi ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti s razmatranjem općih principa.

Rambamov četvrti princip: Zapovijedi koje se odnose na micvos kao cjelinu nisu micvos Kratak pregled 14 pravila kojima se Maimonides koristio kao kriterijima pri sastavljanju svog popisa 613 micvos

Mama i tata navečer izlaze van, pa tokom dana svom sinu daju upute. U 10 sati kažu junioru: "Nema tulumarenja." U podne mu kažu: "Ne otvaraj vrata nepoznatima." U 4 popodne mu kažu: "U ponoć imaju biti ugašena sva svjetla." Kad odlaze, kažu: "Napravi sve što smo ti rekli." Koliko su pravila mama i tata dali junioru? Tri: nema tulumarenja, ne otvaraj vrata nepoznatima i ugasi svjetla u ponoć." "Napravi sve što smo ti rekli" nije zasebno pravilo.

Micva je zapovijed da se nešto učini (jede maces na seder večeri, puše u šofar na Roš hašana, itd.) ili da se nešto ne čini (da se ne nosi odjeća koja ima šaatnez, da se ne ženi vlastitom pomajkom, itd.). Micva po svojoj definiciji ima konkretnu uputu. Općenita zapovijed da činimo kako nam je bilo naloženo sama po sebi ne čini

jednu od 613 micvos.

Tora nam mnogo puta nalaže da slijedimo micvos ili da ne skrećemo od onoga što nam je B-g zapovjedio. Rambam daje niz primjera, poput, "sve što sam vam rekao imate držati" (Izl 23,13) i "držat ćete Moje zakone" (Lev 19,19).

Kao i kod ostalih principa, Rambam ukazuje na to da su neki raniji kompilatori načinili pogreške i uključivali općenite zapovijedi u zbroj zapovijedi. Konkretno, ubrajali su početne riječi parše Kedošim: "Bit ćete sveti" (Lev 19,2). To samo po sebi nije zapovijed, veli Rambam, već zapravo podsjetnik da držimo micvos. Kako ćemo sebe učiniti svetima? Odvajajući se od svega onoga na što nas je B-g upozorio. Rambam citira niz potpora za ovaj stav, uključujući i tvrdnju iz Sifre koja izričito kaže da se "bit ćete sveti" odnosi na svetost (od držanja) micvos.

I stoga, zapovijed da budemo sveti nije micva po sebi.

Poput zapovijedi da držimo sve zakone ili da se ne bunimo protiv njih, to je kategorija koja obuhvaća sve, koja uključuje micvos u cjelini. Ona se ne ubraja zasebno kao dodatak na njih budući da sama po sebi ne iziskuje neki poseban čin. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 88. Negativna je zapovijed ne jesti zabranjeni loj jer Pismo kaže, Nećeš jesti nikakav helev (zabranjenu masnoću) bika ili ovce ili koze (Va-jikra 7,23). Ako je netko pojeo komad veličine masline heleva od jedne od tri navedene životinje, ukoliko je to bilo namjerno, on bi zaslužio karet [b-gomdani prestanak postojanja]; a ako je to počinio nehotice, on je bio dužan prinijeti hatat (žrtvu za grijeh). Helev (loj) od masnog ovnova repa je dozvoljen; jer se ne naziva sve što je vezano uz žrtve helev, samo loj iznutrica, bubrega i slabina. Žile u helevu su zabranjene. Helev nepripitomljenih vrsta košer životinja je dopušten.

89. Negativna je zapovijed ne jesti krvi uopće kao što Pismo kaže, I nećeš jesti bilo kakve krvi, bilo to od peradi ili od životinja (Va-jikra 7,26). Nepripitomljene životnje uključene su u izrazu b'hema ("životinja"). Ako je netko namjerno pojeo količinu krvi veličine masline, on bi zaslužio karet [b-gomdani prestanak postojanja]; ako je to bilo nehotice, on bi imao donijeti hatat (žrtvu za grijeh).

Ljudska je krv zabranjena po zakonu učenjaka, ali samo ako je istekla iz osobe. Krv košer riba i skakavaca je dozvoljena.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškaraca tako i za ženu. ■

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškaraca tako i za ženu.

Strana 6

Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 10 – Pranje prije jela Treba pojesti jedan veći obrok do kraja prve trećine dana, ali ne kasnije od podneva, vidi 157,1. Ako čovjek pojede dovoljnu količinu kruha (vidi 158,2-3), ili mu objed bude pečena hrana načinjena od žitarica (vidi 158,1) ili jede hranu koja se obično ispire u tekućini (vidi 158,4- 5), a doticana je rukama, on mora oprati ruke ukoliko je voda dostupna (vidi 158,8; 163,1), no pranje nije obavezno da bi se pilo (158,6). O slučajevima kada se pranje mora ponoviti vidi 158,7 i 164,12, o važnosti pranja ruku vidi 158,9.

Nakon pranja za kruh ili pečene hrane od žitarica kaže se blagoslov "... koji Si nam zapovjedio o pranju ruku" (158,1,11; 159,20) i obrišu se ruke (vidi 158,11-13; 159,19 ).

Ruka se može prati tako da se pot-

Godina 17 7 Broj 12 Strana

puno uroni u vodu (vidi 158,13; 159, 7,14-19; 160,5,7; 161,1; 162,1) ili izlijevanjem vode na nju iz posude koja je napravljena za to da se u njoj drži tekućina (vidi 159,1-7). Izlijevanje mora biti ciljani čin osobe (vidi 159,7 -12), te mora biti namjera da se opere za jelo (vidi 159,13). Voda ne smije biti promijenjene boje (160,1), mora biti takva da je životinje mogu piti (160,8-9), ne smije biti već upotrijebljena za pranje ili za neki posao (vidi 160,2-3.11) i mora biti u tekućem stanju (vidi 160,10.12), no može biti vruća (vidi 160,6-8) i korištena za piće (vidi 160,4). U vezi pranja s drugim tekućinama vidi 160,12; kada niste sigurni vidi 160,11; u vezi bacanja vode vidi 162,10.

Ruku treba prati do ručnog zgloba (vidi 161,4), čitavu odjednom (vidi 162,3). Ništa ne smije priječiti da voda dođe u doticaj s rukom, osim ako prisutnost toga nije prijatna; vidi

161,1-3. Potrebnu količinu vode (najmanje volumena od 1,5 jaja, vidi 158,10; 160,13-15) treba izliti na ruku odjednom, ili vodu treba izlijevati na ruku tri puta; ako to nije učinjeno, ruke će možda trebati ponovo oprati, ako su dodirnule korištenu vodu ili jedna drugu (vidi 162,1-2.4-10). Čovjek mora oprati ruke čak i ako jede hranu bez da je dodiruje (vidi ■ 163,1-2); ali osoba koja hrani nekog drugog ne treba oprati svoje ruke, pod uvjetom da je osoba koja jede prala ruke (163,2). Čovjek mora oprati ruke prije jela, čak i ako ih je prethodno oprao i pazio da ostanu čiste, ali ne treba reći blagoslov (vidi 158,7; 164,1; 165,1). Ne bi trebalo biti prekida između pranja i jela; vidi 166,1. Kad mnogo ljudi jede zajedno, u vezi redoslijeda kojim peru ruke, vidi 165,2. ■

Strana 7

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Blagoslov ili proročanstvo?

Još jedan slučaj protekcije?

Na samrtoj postelji Jaakov kaže svojoj djeci da će im sada reći "‫״א ֶשה״‬ ֲ ‫ֵׁא‬ ‫״ד ָי ִ מם‬ ַ ‫ַאח ִהמ‬ ֲ ‫״ב‬ ְ ‫״א ְ ֶ ם‬ ֶ ‫"מִ ְק ָהא‬. Je li to Jaakov sa svojim potomstvom jednostavno podijelio svoje nade i težnje u vezi njihove budućnosti, ili su njegove riječi po svojoj naravi bile proročke? Da li se izraz "‫ַאח ִהמ ״ ַד ָי ִ מם‬ ֲ " odnosi na događaje koji će se odvijati u životima njegovih sinova, na one koji će utjecati na njihovo potomstvo nakon povratka u zemlju Izraelovu ili pak na to što će se događati u mesijansko doba? Je li on svojoj djeci govorio kao pojedincima ili kao vođama budućih plemena?

Prije nego li je blagoslovio svako od svoje djece, Jaakov se odvojeno sastao s Josefom, dajući mu obećanje da će oba njegova sina dobiti status plemena i da će on dobiti dvostruki dio zemlje. Što je Jaakova potaklo na ovaj čin?

•

•

Kako ove različite mogućnosti utječu na vaše razumijevanje svakog pojedinog blagoslova i odlomka kao cjeline?

Ako biste napisali svoju posljednju volju i oporuku onima koje volite, što bi sve u nju bilo uključeno? Kakva bi bila u usporedbi s Jaakovljevom porukom?

•

•

Pokazuje li Jaakov još jednom da favorizira svog omiljenog sina? Zar nije naučio lekciju da bi to moglo imati negativne posljedice?

R. Z. Weitman, nasuprot tome sugerira da Jaakov nije motiviran ljubavlju, nego brigom za asimiliranog sina.

On smatra da su se Josef i njegova obitelj akulturirali u Egiptu, a dvostruki dio bio je pokušaj da ga zadrži u zagrljaju i ponovno ga poveže uz zemlju Izrael. Koji dokaz da se Josef asimilirao možemo naći u tekstu? Kako su Jaakovljeve riječi mogle riješiti to pitanje? I konačno, je li problem ako sugeriramo da Josef nije uvijek bio "‫מעסף‬ ‫?"דצ מק‬ ‫״‬

Izmjena redosljeda u Tori: Slučaj Menašea i Efraima Mada mnogi komentatori uzimaju da je Jaakov Menašea i Efraima blagoslovio na svojoj samrtnoj postelji, kao što bi to sugerirala priča, neki suvremeni znanstvenici drže da je ovaj događaj nije iznesen kronološkim redom.

•

Što bi potaklo nekoga da kaže da se blagoslov nije dogodio onako kako je opisano? Kako promjena vremenskog okvira događaja utječe naše razumijevanje priče?

•

U kojim je okolnostima opravdano sugerirati da je odlomak Tore zapisan van redosljeda, a kada je takva sugestija uzimanje previše slobode u tumačenju teksta?

•

Daje li Tora ikada kakvu tekstualnu indikaciju koja može poslužiti kao dokaz za nekronološko gledište?

Je li Jehudi uistinu obećana vječna kraljevska vlast?

•

Strana 8

Jaakov je blagoslovio Jehudu da ‫״ש ֶבט ״ ִ מדּו ָ ד ״ּו ְ ח ֵֹׁקק״‬ ֵׁ ‫"לֹא ״מָסּוה‬ ‫״שמלֹד ״עְ לֹו״‬ ִ ‫״כמ ״ ָמבֹא‬ ִ ַ ‫״ה ְג ָלמע ״‬ ַ ‫ִ ֵׁבמ‬ ‫"מִ ְק ַד ״ ַ ִממם‬. Na prvi pogled, ove riječi upućuju na to da je Jaakov obećao da će Jehuda zauvijek vladati, da se njegova vladalačka palica nikad neće odvojiti od njegovih potomaka. Kako se, onda, takvo iščitavanje može pomiriti s činjenicom da postoji ogromno razdoblje židovske povijesti u kojem nije bilo vođe iz plemena Jehude? ■

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Svakome treba bar malo zahvalnosti Ovaj nam odjeljak govori o Jakovljevom posljednjem blagoslovu njegovoj djeci, o njegovoj smrti i pokopu. U posljednjim trenucima svog života, Jakov vidi vrijeme mesijanske ere. On želi otkriti svojoj djeci detalje, ali ga B-g u tome sprječava.

Jakov umire i mumificiran je za putovanje u Izrael. U Hebronu je sahranjen sa svim egipatskim počastima. U priči iz medraša, njegov brat Ezav dolazi ususret procesiji na ulazu u pećina Makpela. Njegov cilj je da izmijeni sadržaj priče. Ako Jakov bude pokopan u Hebronu, to znači: Abraham, Izak i Jakov. Međutim, ako Ezav dobije to mjesto ukopa, priča može završiti kao: Abraham, Izak i Ezav. On se svađa sa svojim nećacima – što nije baš pametna ideja ako ste čitali nekoliko prošlih odjeljaka Tore – borba završava tako što on ostaje bez glave čime je debata završena. (Ne pokušavajte kod kuće sa djecom.) Dok njegovo tijelo pada izvan pećine, glava mu se otkotrlja unutra. Tijekom cijelog života, sve do zadnjeg trena, njegova je glava bila na pravom mjestu. Nažalost, on nije bio sposoban kontrolirati one temeljne porive svog tijela.

Jednom sam vodio svoju djecu u Euro Disney, dok su još bila dosta mala. Da budem iskren, bio je prosinac i bilo je jako, jako hladno. Nakon dugog putovanja i puno planiranja, stigli smo tamo i ja sam bio jako uzbuđen što ćemo se dobro provesti. No, nije sve išlo baš onako kako sam očekivao. Oni su se žalili koliko je hladno čak i prije no što smo stigli, a tijekom cijele Mickey Mouse parade oni su plakali. Budući da nisu uživali u tome, nije bilo smisla ostati pa smo zato otišli nakon manje od sat vremena.

Godina 17 9 Broj 12 Strana

bila kazna, već je bilo nalik meni i mojoj djeci u Euro Disneyu. Ako oni nisu uživali, zašto bismo ostali duže? Ako Jakov nije uživao u životu, B-g će mu učiniti uslugu i dati mu da život ne traje mnogo duže. Isto može biti istina za svakoga od nas.

B-g želi da uživamo i sudjelujemo u ovom divnom svijetu. Ako ne, on će nas poštedjeti nevolje…

U ovotjednoj parši, Jakov umire u dobi od 147 godina. Rabini se pitaju zašto nije zaslužio dugovječnost svog oca koji je doživio 180 godina?

Oni odgovaraju da je u prošlotjednoj parši, kada ga je faraon pitao koliko mu je godina, on odgovorio

Jakov je bio čovjek koji je čitav svoj život posvetio služenju većem dobru.

Pa ipak, unatoč njegovom velikom doprinosu, nije zauzvrat primio mnogo zahvalnosti.

najprije brojem svojih godina, no odmah zatim dodao je da je njegovih godina malo i da su mučne te da brojem ne dosežu godine njegovih praotaca. Taj je razgovor zauzeo 33 riječi Tore te je on stoga izgubio 33 godine svog života, za svaku riječ žaljenja.

Ovo zvuči malo grubo, ali to nije

Međutim, unatoč svemu tome, ja gajim određenu simpatiju prema Jakovu. On je bio čovjek koji je čitav svoj život posvetio služenju većem dobru. Misija koju je on naslijedio, ■ ovaj misija donošenja božanskog u nemoralan svijet, bila je ono što je on objeručke prihvatio. Pa ipak, unatoč njegovom velikom doprinosu, on nije primio zauzvrat mnogo zahvalnosti. Ljudi ga nisu cijenili i B-g je njegov život učinio sve izazovnijim. On je davao i davao – a zauzvrat je primio jako malo zahvalnosti. Ja shvaćam zašto se osjećao frustriranim. Po mom iskustvu, to je priroda posla u zajednici – ti doprinosiš jer ti je stalo. Ali to ne znači da se tvoj doprinos cijeni.

I mislim da u tome leži rješenje.

Ako činiš nešto jer ti je iskreno stalo, tada ti je sam doprinos dovoljna nagrada. Ljudi su danas zdravi zbog tebe. Ljudi imaju sretne brakove zbog tebe. Ljudi imaju mudrost zbog tebe. Kakva veća nagrada ti je potrebna?

No na kraju svega, mi smo još uvijek ljudi. Teško je kada se za nešto toliko trudimo, a nitko, čak ni B-g, naizgled ne cijeni ono što smo učinili. Čak i velik čovjek poput Jakova podložan je ljudskoj prirodi, želji da bude cijenjen, makar samo malo! ■ Prevela Anja Grabar Strana 9

Rabbi David Stav:

Vjerski vođe I politika Parša Vajehi, s kojom se zatvara

ere Makabejaca nije nedostajalo tra-

knjiga Postanka, sadrži mnoge za-

gedije. Cijela njihova dinastija bila je

ključke i pozdrave, primarno one

uništena, a Talmud kaže da svatko

između Jaakova i njegovih sinova.

tko tvrdi da je potomak Makabejaca

Možda najopširniji pozdrav opisan

upućuje na to da je rob, budući da

je u tekstu kada su sva djeca bila

ih je Herod sve pobio, a njegova

prisutna: "Jaakov je pozvao svoje

obitelj bila je obitelj robova.

sinove i rekao im, 'Sakupite se i reći

Naši mudraci su se trudili shvatiti

ću vam što će vam se dogoditi na

zašto se takva tragedija, od svih

kraju dana.'" (Postanak 49,1)

ljudi, dogodila baš Hašmonejcima.

Jaakov im je želio otkriti kraj po-

Napokon, oni su bili pravedni, a nji-

vijesti. Postoje mnoga mišljenja da u

hov doprinos židovskom narodu

tome nije uspio jer su mu se u posljednjem trenutku zamaglile oči i nije mogao vidjeti budućnost. Umjesto toga, on se svakom od svojih sinova obratio pojedinačno i svakoga od njih blagoslovio u skladu s njegovim vještinama i karakternim

Neovisno o tome kako tumačimo blagoslov, povijest govori da je bilo vrlo malo pokušaja od strane onih koji nisu iz Jehudinog plemena da dođu na vlast.

Možda je najpoznatiji takav poku-

osobinama. Primjerice, kada Jaakov

zahvalnosti koju je Jaakov osjećao prema njegovom vodstvu koje je iskazao u tome što je zaštitio Binjamina, biti vođa obitelji u generacijama koje dolaze. Stoga će on preuzeti

odgovornost za "žezlo" - za palicu i moć.

Tore iz 13-og stoljeća, objasnio to time da je drugim plemenima bilo zabranjeno pokušati oduzeti tron od plemena Jehude, pa piše:

To je bila kazna za Hašmonejce Hrama, makar su oni bili potpu-

se neće odmaknuti od Jehude, niti

To znači da će Jehuda, kao znak

ban, veliki španjolski komentator

koji su vladali u vrijeme Drugog

blagoslivlja Jehudu, on kaže: "Žezlo učenik zakona od njegovih nogu…"

bio je monumentalan. Zato je■Ram-

no pravedni i da nije bilo njih,

Izbor Jehudinog plemena nije bio učinjen samo zbog očuvanja statusa tog plemena.

Oni kojima je dana odgovornost vršenja službe u Hramu nisu mogli narodom vladati i politički.

Izrael bi zaboravio Toru i zapovijedi. Unatoč svemu tome, oni su bili ozbiljno kažnjeni. Svi su bili uništeni zbog tog grijeha…

Zato jer su vladali, a nisu bili dio plemena Jehude i kuće Davidove, te su odmaknuli žezlo i uče-

nike zakona (tj. uspostavili su novu dinastiju), njihova je kazna bila mida keneged mida – mjera za

Naši rabini nisu složni oko toga je

mjeru – i Sveti, da je blagoslov-

li to bio blagoslov ili zapovijed.

ljen, podigao je njihove sluge

Drugim riječima, da li će ljudima iz

protiv njih i ti su sluge uništili

drugih plemena biti dozvoljeno da

šaj bio onaj Jehude Makabejca, sina

preuzmu vodstvo naroda, ili je Jaa-

Matitjahua, člana svećeničkog ple-

kov uistinu proglasio da će samo

mena. Nakon što smo nedavno pro-

Rambanov oštar ukor ne ostavlja

potomci Jehude moći postati kralje-

slavili Hanuku, možemo razmišljati

mjesta drugim tumačenjima. Pa

vima Izraela?

o nasljedstvu Hašmonejaca. Kraju

ipak, ostaje zagonetno to kako on

Strana 10

obitelj.

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice) Rabbi David Stav:

Vjerski vođe I politika

vidi taj grijeh kao toliko ozbiljan

će cijeli narod povezivati sa njiho-

prijestup koji zaslužuje potpuno

vim Ocem na Nebu. On je trebao

uništenje potomaka Hašmonejaca.

biti povezan i pažljiv prema svakom

Čak i ako pretpostavimo da je Jaa-

pojedincu, neovisno o njegovoj po-

kov naredio svojim sinovima da se

litičkoj poziciji. Zato svećenik nije

drže tog pravila i ako se od njegove

mogao biti kralj. On je određen za

djece zahtijevalo da se drže očeve

službu u Hramu i povezivanje na-

volje, je li to zapovijed iz Tore?

roda sa B-gom.

Kasnije u Rambanovom komenta-

Ovo nas pravilo može usmjeriti u

ru, nalazimo još jedan problem sa

tome kako organiziramo svoje živo-

vlašću Hašmonejaca koji baca sas-

te u današnje vrijeme. Postoji veliki

vim novo svjetlo na ovaj predmet.

jaz između svijeta svećenika koji je

Možda su oni sagriješili posezanjem

fokusiran na služenje Hašemu i is-

za vlašću i zato što su bili kohanim

punjavanje Njegovih vrijednosti u

kojima je bilo zapovijeđeno da odr-

ovom svijetu, te izravne uključe-

že svećenstvo – njima je napose bilo

nosti u materijalnu prirodu i poli-

zapovijeđeno da ne vladaju, već da

tičke dijaloge. Ako svećenici zami-

budu posvećeni isključivo službi u

jene stranu i učine službu Hašemu

Hramu.

samo još jednim političkim intere-

Izbor Jehudinog plemena nije bio učinjen samo zbog očuvanja statusa Jehudinog plemena, već je igrao i ulogu u razdvajanju kraljeva i svećenika. Oni kojima je dana odgovornost vršenja službe u Hramu nisu mogli narodom vladati i politički.

Svećenik je trebao biti čovjek koji Godina 17 11 Broj 12 Strana

som, oni čine ogromnu štetu vrijednostima koje su pozvani predstavljati. Slučaj Hašmonejaca samo je jedna od mnogo takvih priča. Možda je Jaakov, na kraju svega, ipak uspio u otkrivanju onoga što će nam se događati na kraju vremena. ■

■

Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Smrt posljednjeg patrijarha Ovotjedna parša, parša Vajehi, posljednja je parša knjige Postanka. U ovoj parši umire Jakov, posljednji patrijarh, te se time završava era naših praočeva i pramajki.

poveo ih sa sobom u posjet svom

skom populacijom, a njega sahraniti

bolesnom ocu."

u Egiptu.

Oznaim L'Tora primjećuje da uvo-

Unatoč činjenici da u Postanku

dna rečenica Tore, "Nakon tih doga-

46,4 sam B-g uvjerava Jakova da će

đaja," upućuje na to da se Jakov raz-

ga On osobno dovesti natrag iz

Tora primjećuje da je Jakov živio

bolio tek nakon što je riješio to da

Egipta i da će mu njegov sin Josip

147 godina, 33 godine manje od

bude pokopan u zemlji Izrael. Mi-

zatvoriti oči, Jakov je i dalje bio za-

svog oca Izaka koji je umro u dobi

draš HaGadol objašnjava da je Ja-

brinut oko odlaska u Egipat. Tek

od 180 godina. Neki komentatori

nakon što se Josip zavjetovao da će

pripisuju njegov kraći život tome

svog oca sahraniti u Kanaanu, Jakov

što se Jakov, pri svom prvom susretu s faraonom (Postanak 47,8-9), pomalo sebično žalio na patnje koje je proživio u svom životu, zaboravljajući spomenuti dobro koje je iskusio. Drugi kažu da je Jakovljeva 'preuranjena' smrt posljedica toga što je nenamjerno prokleo Rahel, rekavši Labanu (Postanak 31,32), "U koga se nađe tvoj idol, neka više ne

Do ovoga mjesta nigdje se u Tori ne spominje bolest.

Ovdje ona po prvi puta kaže: „Eno, tvoj otac je bolestan.“

merička vrijednost hebrejske riječi

kov bio duboko zabrinut zbog odla-

'jihje' – živjeti.

ska u Egipat, kako njegova djeca ne

'Otac ti je bolestan.' Josip je uzeo svoja dva sina, Efrajima i Manašea i

djeca na kraju vratiti u Kanaan.

Komentatori kažu da jezik■ ovog stiha koji kaže "Josipu su rekli, 'Otac ti je bolestan,'" ukazuje na to Josip nije bio u stalnom kontaktu sa svojim ocem, te da nije bio često prisutan uz svog oca. Neki to pri-

Josipa i Jakova. Drugi kažu upravo

su godine skraćene za 33, što je nu-

"Nakon tih događaja rekli su Josipu,

biti ispunjeno i da će se njegova

pisuju dugoj odvojenosti između

živi." Kao rezultat toga, Jakovljeve

U Postanku 48,1, Tora izvještava:

je osjećao sigurnost da će obećanje

bi zaboravila važnost Obećane zemlje. On se bojao da će njegovoj djeci biti previše ugodno u Egiptu, te da će se asimilirati među egipat-

suprotno, da to podcrtava Josipovu pravednost. Oni tvrde da se Josip bojao boraviti sa svojim ocem kako ga Jakov ne bi pitao o detaljima njegove prodaje i prisilio ga da loše govori o svojoj braći, te time prouzročio dodatnu žalost svom ocu. Držeći se na distanci, bilo je mnogo manje mogućnosti da ga Jakov preispituje o sramotnim poglavljima njegovog života.

Midraš sugerira da je Josipov sin Efrajim donio Josipu informaciju o Jakovljevoj bolesti. Očigledno, Efrajim je često učio sa Jakovom i on je bio taj koji je svom ocu donio novosti o djedovoj bolesti.

Fascinantno je primijetiti da se do ovoga mjesta nigdje u Tori ne spominje bolest. Ovdje po prvi puta Tora kaže, "Eno, tvoj otac je bolestan."

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald:

Smrt posljednjeg patrijarha

Talmud tvrdi u Bava Mecia 87a da

nu prvi koji je iskusio bolest. On

lio umrijeti na jednako ugodan na-

prije Jakova nije bilo bolesti. Midraš

ukazuje na Postanak 18,1, u kojem

čin kao i njegov brat.

kaže da su ljudi inače jednostavno

B-g posjećuje Abrama, za kojeg Raši

bili kihnuli i umrli. Međutim, Jakov

smatra da je tada bio bolestan, opo-

je tražio b-žansku milost, raspravlja-

ravljajući se od svog bolnog obreza-

jući se sa Svemogućim kako nije pri-

nja. Ako je tako, kako komentatori

kladno da čovjek umre tako odjed-

mogu tvrditi da je Jakov bio prvi

nom. On je od B-ga tražio da mu da-

čovjek koji je iskusio bolest?

ruje vrijeme i priliku da se pokaje i pripremi za izricanje oporuke svom kućanstvu. Svemogući je odgovorio na njegove molitve. Tako je Jakov postao prvi čovjek koji je umro od bolesti i kojem je dana mogućnost da govori svojoj djeci i podijeli sa njima posljednju lekciju. Iz tog raz-

Izgleda da Jakovljeva molba B-gu upućuje na to da je bolje znati da se život bliži kraju, kako bi čovjek imao vremena pripremiti se, srediti svoje životne stvari i pozdraviti se sa svojim voljenima. Osim toga, mo-

Tosefot u Bava Batra 16b kaže da je

že biti i da će više patnje u ovom

Abram oko vrata nosio dragocjeni

svijetu rezultirati sa manje patnje u

kamen koji je liječio ljude koji su bili

svijetu koji dolazi.

bolesni. Drugi ističu da Abram nije bio bolestan, već ranjen, dok je Jakov bio prvi koji je iskusio bolest i smrt kao njen rezultat.

Na kraju ove analize, moramo reći da sve što B-g čini On uvijek čini za dobrobit svoje djece. Bilo da čovjek iskusi iznenadnu, nenadanu smrt ili

loga je običaj kada netko kihne, reći

Postoje mnoge rasprave oko toga

dugu, tešku bolest koja završi smr-

mu: "na život" ili "nazdravlje," jer je

je li bolja iznenadna smrt ili duga,

ću, sudbina B-žjih stvorenja uvijek

nekoć kihanje bilo trenutak velike

iscrpljujuća bolest koja rezultira

je u Njegovim rukama.

smrtne opasnosti.

smrću. Midraš kaže da je Mojsije bio

Rabi Ch. Karlini citirao je u Iturei Torah pitanje o tome je li Jakov uistiGodina 17 13 Broj 12 Strana

ljubomoran na svog brata Arona te da je, kada je vidio kako je Aron nestao s B-žjim poljupcem, on pože-

■

Neka biste bili blagoslovljeni! ■ Prevela Anja Grabar

Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Promjena nije jednostavna stvar Završetak knjige Berešit ne samo da nam samo upotpunjuje sliku o utemeljiteljima Židovskog naroda – našim očevima i majkama – već u velikoj mjeri završava i čisto narativni dio Tore. Ima nekoliko dragocjenih zapovijedi ili zakona i rituala koji proističu iz prve knjige Tore.

Od sada nadalje Tora će se, dok nastavlja narativ o ranom Židovskom postojanju i životu, razviti u knjigu zakona u kojoj se nalaze pojedinosti zapovijedi Stvoritelja Židovskom narodu. Ako je tako, koja je onda svrha ovog dugačkog početnog narativa? To je u suštini pitanje koje Raši postavlja na početku svog komentara na Toru: "Zar ne bi Tora trebala početi sa zapovijedi o mlađaku?"

Upravo tamo Raši odgovara zašto ona započinje s pričom o stvaranju, no ostaje pitanje: Zašto Tora nastavlja s narativom o osobnim životima naših predaka? Na to pitanje rabini odgovaraju time što ustvrde da su događaji koji su se dogodili našim precima putokazi za kasnije događaje koji će se dogoditi njihovim potomcima.

Kako se ta ideja može potvrditi tek kasnije – tek nakon što se događaj zbude kasnija pokoljenja mogu na njega gledati kao na događaj prorečen kroz ono što se dogodilo našim precima – izvorno pitanje još uvijek donekle ostaje neodgovoreno. Važno je znati da se inače neobjašnjivi događaji na neki način uklapaju u postojeći uzorak. Ali koje točno pouke možemo naučiti iz ovako detaljnog narativa o životima naših velikih predaka?

Postoje općenite pouke o Židovskom životu koje se svakako mogu iščitati iz narative Tore u Berešit. I možda je upravo ta ideja o općenitim poukama jedan od razloga zašto Tora ulaže toliko mnogo riječi i opisa u ovu vječnu knjigu.

Jedna je pouka da Židovski život nije lak. Biti malobrojna manjina, a ipak očuvati jedinstveni identitet nije nimalo lagan zadatak. Borba Strana 14

naših predaka za njegovim očuvanjem stoga nam je jasno ocrtana.

Druga životna pouka je da u životu ništa nije sigurno, pogotovo u vezi djece.

Slijedeća je pouka da kada nema tolerancije prema različitostima u osobnosti i izgledu, koje će uvijek biti dijelom Židovskog života i društva, mogu se dogoditi strašne stvari Židovskom narodu u cjelini. Pogledajte narativ o Josefu i njegovoj braći. Daljnja je pouka da će drugi uvijek biti prijetnja Židovskom opstanku, često kroz nasilje i ubilačke namjere. Nimrod, Abimeleh, Faraon, Lavan, Šehem, Esav tek su nekolicina od njih koji ilustriraju tu činjenicu.

Svi su naši preci bili prisiljeni suočiti se s neprijateljstvom, zavišću i dvoličnošću drugih. Još jedna pouka za nas je sila koju ima pojedinac i moć ideje. Abraham i Sara su, praktično sami, promijenili svijet s idejom i učenjem o monoteizmu. Tora nas nadalje informira da "dobri" egzili poput Gošena u Egiptu s vremenom mogu postati manje dobri. Sve ove pouke neophodne su za Židovski život i opstanak. Mudri će razmisliti o njima i dobro ih primijeniti u svom vlastitom životu i današnjem društvu.

Naš otac Jaakov sedamnaest je godina živio u egipatskoj pokrajini Gošen. To su nedvojbeno bile najmirnije, najspokojnije i najsretnije godine njegovog dugog i turbulentnog života. On je ponovo zajedno sa svojim omiljenim sinom Josefom koji se uzdigao i postao moćan i velik, mada u stranoj zemlji. Ovdje nema Esava, ni Lavana, ni Šehema, ni kanaanskih susjeda da poremete njegov mir i zaštićenost. I, uz svoju obitelj s njenim brojnim pokoljenjima oko sebe, živeći s njima u miru i, barem naizgled, zajedno, Jaakov je zadovoljan.

Jaakov se konačno dokazao u svom životnom pothvatu i može uživati u posljednjim godinama svog života. U praksi, možemo razumjeti zašto parša započinje sa – vajehi Jaakov – jer upravo u tih sedamnaest godina Jaakov je istinski živio, konačno postigao ispunjenje i slogu.

Talmud nam bilježi da je veliki Rabi Jehuda HaNasi –Rabi – sedamnaest godina živio u gradu Ciporiju (Seforisu) i Talmud izričito povezuje Rabijevih sedamnaest godina boravka u Ciporiju s Jaakovljevih sedamnaest godina života u Egiptu.

Pored toga što je očito magična brojka sedamnaest upleten ■ u oba slučaja, postoji li i kakva druga veza između ova dva događaja, posebno stoga što ih dijeli tisuću godina?

Ono što izgleda kao igra riječi u Talmudu, kojom se povezuju slične riječi koje se pojavljuju u Tori, uvijek u sebi sadrži dublji smisao. Postoji jedan osnovni motiv i važna poruka za sve naraštaje u ovoj talmudskoj tvrdnji. To svakako traži od nas da obratimo pažnju i proučimo to.

Rabi je bio urednik i izdavač Mišne, one jedne knjige koja je garantirala opstanak Židovskog naroda tijekom njihovog dugog egzila koji je bio pred njima i kojega je on u svom umu predvidio. Rabi je sebe vidio onako kao što je na sebe gledao njegov praotac Jaakov, na sigurnom, u rijetkom mjehuriću spokojstva i mogućnosti, na neko vrijeme oslobođenim od stalnog progonstva Rimljana zbog svog osobnog prijateljstva s Rimskim carem.

On je uhvatio taj trenutak i iskoristio priliku da kodificira Usmeni zakon sa Sinaja i za sva ga vremena sačuva među Židovskim narodom.

Tih sedamnaest godina spokoja u Ciporiju pružilo mu je priliku da to učini. Jaakovljevih sedamnaest godina obiteljske harmonije i duhovnog snaženja u zemlji Gošen omogućilo mu je da svojoj obitelji pruži potrebne smjernice i spoznaje koje će ih osposobiti da izdrže dugu noć Egipatskog ropstva i egzila.

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Posljednjih sedamnaest godina Jaakovljeva života bile su priprema za stoljeća nevolja koje će uslijediti. Jaakovljeva sposobnost da formira i usmjeri svoju obitelj na takav način da ostanu odani i vjerni B-žjem zavjetu s njima odgovara sedamnaest godina Rabijeve razrade Mišne u Ciporiju tisućama godina kasnije.

Postupci praotaca postali su obrasci iz kojih su učile potonje generacije. Na taj način su životi i obrasci ponašanja i događanja kod Jaakova i Rabija bili povezani i pored ogromnog vremenskog razmaka koji ih je dijelio. Upravo onako kako Jaakov živi tako živi i Rabi. I taj način života nije ograničen godinama niti vremenom, već je vječan do unedogled.

Stari vic, "Koliko je psihijatara potrebno da bi se promijenila žarulja?

Samo jedan, ali žarulja se mora željeti promijeniti!" odjekuje duboko u meni. Nakon više od pola stoljeća u rabinatu i podučavanju Tore svaki puta iznova sam svjedokom istinitosti ovog mudrog zapažanja. Promjena se vrlo rijetko postiže samo izvanjskim pritiscima, propisima ili čak prisilama. Ona traži unutarnju voljnost i predanost da se na neki način promijeni pravac kojim se ide ili da se iznova razmisli o svojim stavovima prema događajima i izazovima života.

Ako se žarulja nije voljna promijeniti onda je niti stotinu psihijatara neće moći promijeniti. Istina je da su velike promjene u Židovskom životu tijekom protekla tri stoljeća bile potaknute vanjskim pritiscima i promjenama u čitavom društvu. No ipak, te su promjene bile zapravo, uglavnom, stvorene iznutra, zbog unutarnjeg nezadovoljstva Židova ne mijenjanjem njihova statusa po pitanju njihovog duhovnog i fizičkog stanja u kojem su se našli.

Hasidut se brzo proširio istočnom Europom unatoč žestokom negodovanju velikih i uglednih rabinskih vođa, jer je masovni unutarnji Židov žeđao za nekom vrstom emocionalne povezanosti s Torom, više i iznad čistog intelektualnog dostignuća i znanja.

Godina 17 15 Broj 12 Strana

Promjena nije jednostavna stvar Musarski pokret u litvanskoj Židovskoj zajednici devetnaestog stoljeća uhvatio je korijena jer su mnogi od velikih učenjaka Tore osjećali unutarnji poriv da stvore viši oblik društva i obrazovanja prema Tori.

Musar je, na neki način, bio "hasidut" litvanskih učenjaka Tore, pobuda da se ostvari poboljšanje samih sebe i društva Tore orijentiranog na njene vrijednosti.

Ti su samonikli pokreti proizašli iz želje Židovske ‘žarulje vremena‘ da se promijeni. Tako su i Rabi Yisrael Baal Šem Tov i Rabi Yisrael Lipkin iz Salanta svaki za sebe imali plodno tlo na kojem su mogli posaditi ogromne promjene u Židovskom svijetu njihova vremena.

I druge su velike promjene u Židovskom životu u osamnaestom, devetnaestom i dvadesetom stoljeću također bile potaknute unutarnjim silama, mada svakako pod utjecajem vanjskog duha vremena njihovog doba. Reformski pokret u Njemačkoj bio je produkt unutarnje Židovske pobude da se oslobodi progona, diskriminacije, geta i siromaštva.

Nikakve zabrane i prijetnje nisu mogle utišati tu žeđ za promjenom i tada se činilo da nema drugog raspoloživog načina za promjenu od Reforme. To jednako tako važi i za zaljubljenost istočnoeuropskih Židova u socijalizam, marksizam, komunizam i općenito ideje ljevice, ljubav koja još nije potpuno nestala ni u današnje vrijeme.

Unutarnji Židovski poriv prema poštenju i jednakosti, utopistički san o pravednom društvu i društvu jednakosti koje će zauvijek protjerati rat i siromaštvo potaknuo je milijune Židova da pristupe ljevici u svim njenim oblicima i potpuno ih sekularizirao. Poticaj na promjenu u Židovskom društvu prevladao je sve barijere pa čak i izbrisao tradicije vjere i vjerskih običaja koji su postojali.

Isto vrijedi i za cionizam, ponovo u svim njegovim različitim transformacijama. Želja da se egzil završi i

da imamo neovisnu Židovsku državu uspostavljenu u domovini Zemlje Izraela, dodirnula je duboko usađenu strunu u Židovskom mnoštvu.

Protivno svim očekivanjima i protivljenjima – kako vjerskim tako i svjetovnim – oni su uspjeli postići ono što se činilo nevjerojatnim, ako ne i nemogućim. Žarulja se poželjela promijeniti.

Sve veći porast izučavanja Tore i obrazovanja u Tori do kojeg je došlo u Židovskom životu nakon holokausta također je produkt unutarnjeg poticaja u duši mnogih Židova. Židovski mladići i djevojke željeli su izučavati Toru i bili su i jesu voljni žrtvovati mnogo toga kako bi to postigli.

Ljubav prema Tori koja postoji u Židovima dovela je do te promjene.

Devetnaesto, pa čak i dvadeseto stoljeće dalo je velike učenjake i utjecajne ličnosti Tore. Ali oni nisu pobudili promjene u Židovskom društvu koje su naši sadašnji rabini i učitelji postigli. Unutarnje pobude da se ostvari ta promjena tada nije bilo, a iz nekog je razloga sada tu.

Isto je tako i sa polaganim ali stalnim povratkom tradiciji i držanju vjerskih običaja koji su zahvatili izraelsko društvo tijekom prošlih nekoliko desetljeća. Ljevičarski kibuci koji sada podižu sinagoge, košer kuhinje, satove učenja Tore kao dio svoje zajednice i načina života čine tako zbog preispitivanja svoje duše, a ne zbog izvanjskih pritisaka ili propisa.

A polagana, postupna i neumoljiva promjena koja se zbiva u vjerskom svijetu Izraela i njena integracija u opće izraelsko društvo – haredi fakulteti, organizirana vojna služba, više od četrdeset posto ih je sada zaposleno, itd. – također je došla zbog promjene u načinu razmišljanja. I ta se žarulja željela promijeniti. Nikada ne bi trebalo podcijeniti silu unutarnje promjene i vječite povezanosti naroda Izraela sa svojom Torom i zemljom. Šabat šalom ■

Strana 15

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Dan po dan

okupio

A potom, postoje tehnike kako po-

mogao sam pobijediti bilo koga.

svoje sinove da im

Jakov

je

moći djeci da razviju samopouz-

Kod nas je za Roš hašanu odsjeo

da blagoslov prije

danje. Ne možete im ga dati, ali

rabin. Na Roš hašanu poslijepodne

svoje smrti. Točne

možete im ga omogućiti.

dolazi on do mene i kaže mi: želiš li

riječi Tore glase: "On ih blagoslovi toga dana" (Postanak 48, 20). Kakav je značaj činjenice da ih je blagoslovio

Na primjer, djecu moramo disciplinirati, inače će kad odrastu biti divlje životinje. Ali možete ih disci-

na taj dan?

nom". Jakov im je dao blagoslov da trebaju živjeti svoje živote točno tog dana u kojem su se našli, neopterećeni bremenom prošlosti i bez da preuzimaju na sebe uzaludne brige u vezi događaja koji se danas neće promijeniti.

Morao mi je reći da ne odobrava ono što sam učinio, ali ja neću napustiti tu sobu s lošim mišljenjem o sebi

pokušaju da jučer učinimo boljim, ili brigom o mogućim slučajnostima u vezi kojih sada ne možemo učiniti ništa, koliko bismo bili sretniji!

O djeci i samopouzdanju

problem? Igrali smo dvije partije i

kaže, rabin te želi vidjeti u svojoj radnoj sobi. I tako ja dođem. Moj otac je gledao u knjigu, ili što već, a ja sam tamo stajao čekajući da ■ primijeti da sam došao. Pustio me da neko vrijeme stojim. Onda me pogledao i rekao: Igrao si šah na Roš hašanu? Kazao sam kako je rabin rekao da nam je to dopušteno – on nije rekao ni riječ, samo je ponovo

smo svoje snage usmjerili samo na duktivno, umjesto da ih rasipamo u

dozvoljeno igrati šah, u čemu je

Kasnije te večeri, dolazi šames i

Ovo je doista blagoslov. Kada bito da činimo ono što može biti pro-

je! Veli on: Pa? Na Roš hašanu je

oba sam ga puta pošteno isprašio.

Redak možemo prevesti tako da kaže: "On ih je blagoslovio tim da-

igrati šah? Rekao sam: Roš hašana

spustio pogled na svoju knjigu i to plinirati i bez da ih povrijedite, je li

je bilo to. Znao sam da je, tehnički,

tako? I tako im dati priliku da imaju

to dopušteno, ali Roš hašana je

dobro mišljenje o sebi.

svečani dan, nije igra, nije dan za to.

Imam jednu zgodnu pričicu o

Shvatio sam poruku, i sada tamo

tome. Dakle, kad sam bio desetogo-

stojim čekajući dalje da mi kaže da

dišnjak, bio sam šahovski prvak i

mogu otići. Obično bi mi na jidišu rekao, možeš ići. Dakle, čekam to.

Uvijek kada držim predavanje o

On podigne pogled i upita me: jesi li

samopoštovanju u nekom će mo-

ga pobijedio? Odvratio sam mu:

mentu netko ustati i reći: što mi mo-

dvaput. Možeš ići…

žemo učiniti kako bismo svojoj djeci

dali samopoštovanje? Moj automatski odgovor je: ono je zarazno.

Ukoliko roditelji imaju čvrsto samopouzdanje, to će čvrsto samopouzdanje djeca preuzeti od njih. Ako roditelji idu uokolo osjećajući se promašeno, nesigurno, djeca će to pokupiti.

Zato je prva stvar koju im kažem, radite na vlastitom samopouzdanju.

Strana 16

Vidite, morao mi je reći da ne odobrava ono što sam učinio, ali ja neću napustiti tu sobu s lošim mišljenjem o sebi.

I to je trik dobrog discipliniranja.

Disciplinirajte svoju djecu tako da ih ispravite i date im do znanja što nije u redu a što je u redu, ali nemojte učiniti da misle da su loši. Čak i ako su učinili nešto pogrešno.■

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti B rbljavi lažljivac Posjetio jednom neki hasid svoga rebea, pa se raspričao i nikako da dozvoli svom domaćinu da dođe do riječi; kad god bi rebe zaustio prvi slog, hasid bi ga neuljudno prekinuo i nastavio svoj monolog. Rebe je sve to neko vrijeme strpljivo podnosio, pored svega, volio je on tog momka, a onda ga iznenada grubo prekine: "Sada je dosta, ja ti ionako ne vjerujem niti riječi!"

"Ali, zašto rebe? Sve priče koje sam ispričao ponovio sam od riječi do riječi onako kako sam ih čuo od drugih ljudi," pokušavao se ipak nekako izvući nesretni hasid.

Rebe ga iznova grubo prekine: "Što se tu ima objašnjavati? Sve je jasno, otkako si došao, nisi mi dozvolio da izgovorim niti jednu riječ do kraja. Kako bih ti onda povjerovao da si bio u stanju saslušati nečiju priču?" ■

Nema osobine i nema snage u čovjeku koja bi bila

stvorena bez svrhe. Čak i niske i nemoralne osobine mogu biti oplemenjene, kako bi služile B-gu. Kada je, na primjer, samouvjerenost oplemenjena, mijenja se u snažno pouzdanje u Njegove namjere.

No, čemu bi služilo samo nijekanje Stvoritelja? I ono također može biti oplemenjeno kroz ljubav prema bližnjemu. Jer ako netko dođe do vas i zamoli vas za pomoć, ne trebate ga odbiti s pobožnim riječima, govoreći, ‘Vjeruj i prepusti svoje brige Stvoritelju!’

Trebate postupiti kao da Stvoritelja uopće nema, kao da postoji samo jedna osoba na cijelom svijetu koja bi mogla pomoći tom čovjeku – samo vi sami. ■ R. Moše Leib iz Sasova

S vaka priča koju nađemo u Tori nosi neku univer-

zalnu poruku. Na primjer, priča o Kainu i Abelu poučava nas o posljedicama ljubomore. Priča o potopu ukazuje na rezultate požude. Priča o babilonskom tornju upozorava na posljedice nepoznavanja naših ograničenja.

U svakom od nas moguće je pronaći neke od tih nepoželjnih osobina, a sudbinu ljudi, koji su dozvolili da ih takve osobine savladaju, trebamo shvatiti kao upozorenje. ■ Magid iz Koznica

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Godina 17 17 Broj 12 Strana

Strana 17

Rabbi Yissocher Frand:

Menuhas HaNefeš i postignuća Menuhas HaNefeš dolazi s osjećajem ostvarenja Blagoslov Jisakarovog plemena sadrži stih: "On će vidjeti da je menuha (počivalište, odmor) dobra i da je zemlja lijepa te će podmetnuti svoja ramena da nosi teret i postat će dužnički sluga." (Berešit 49,15). Izgleda da

u ovom stihu postoji jedna nelogičnost koju je teško razumjeti. Stih počinje govoreći kako će osoba vidjeti odmor (menuha) kao pozitivan fenomen (ki tov), a završava riječima, "te će podmetnuti svoja ramena da nosi teret i postat će dužnički sluga." Ne bismo očekivali da netko kome se sviđa odmor želi postati dužnički sluga! Što nam zapravo govori ovaj stih?

Vjerujem da je jednostavno tumačenje ovog stiha da postoje dvije vrste odmora. Kada govorimo o pojmu 'menuha' možemo govoriti o vrsti odmora koju osoba ima kada je na godišnjem odmoru. Odemo negdje gdje je toplo i sunčano. Nemamo odgovornosti o kojima bismo trebali brinuti.

Izležavamo se u visećoj ležaljki ispija-

jući hladnu limunadu. Čitamo knjigu ili novine. Osjećamo se kao da smo u 'drugom svijetu' i jednostavno uživamo u povjetarcu. Na trenutak čovjek tada pomisli, "Oh, ovo se zove odmor, nema ništa ljepše od toga." To je ono što čini odličan godišnji odmor.

Međutim, koliko god se to činilo neshvatljivo, čovjek se nakon nekog vremena umori od toga. Nakon nekog vremena, počne se osjećati jako prazno. To je stoga što čovjek u sebi ima nešto što zovemo 'nefeš' (duša) i ta duša mora biti održavana. Jedino što održava dušu je duhovna komponenta. To nam daje do znanja stih iz Koheleta (6,7) "Sav je trud čovjekov u tome da nasiti svoja usta, no njegova se duša ne može nasititi (v'gam haNefeš lo timale)." Čovjekova duša čezne za time da ima odnos sa duhovnošću. Želi imati osjećaj ostvarenja. Čak i u sekularnom svijetu, ljudi imaju ambicije. Žele postići nešto sa svojim životima.

Ako je osoba stalno na 'godišnjem odmoru' i ne postiže ništa, ona u sebi

osjeća prazninu. To ljude motivira da čine stvari. To dolazi iz ljudske duše.

Kada čovjek koristi svoje talente kako bi ostvario ciljeve, postoji ogromna 'menuha' (zadovoljstvo; unutarnji mir) povezana s time. To se naziva 'menuhas haNefeš' (spokoj duše). Takva vrsta mira ne postiže se na godišnjem odmoru, već onda kada čovjek osjeća da talente koje mu je darovao Stvoritelj svemira koristi kako bi nešto učinio i donio promjenu u ovaj svijet.

To je 'menuha' o kojoj govorimo u blagoslovu za Jisakara. "On je vidio ■ da je menuha dobra" odnosi se na menuhas haNefeš koji čovjek postiže kada nešto čini sa B-gom danim talentima i kada ga osjećaji mira i spokoja ispune jer zna da je u svom životu ostvario nešto važno.

Zohar na ovaj stih kaže da se dio

"vidio je da je menuha dobra" odnosi na pisanu Toru, a dio "i da je zemlja lijepa" na usmenu Toru. U konačnici, nastavlja Zohar, dio stiha koji kaže da će Jisakar "podmetnuti svoja ramena da nosi teret" odnosi se na težak rad uložen u učenje Tore. Jisakarovi su potomci zasjedali u Sanhedrinu. Oni su na neki način bili učitelji Tore. Jisakarovo pleme prihvatilo je učenje i podučavanje Tore kao svoju baštinu unutar Klal Jisraela. To je bila njihova misija u svijetu.

Kao rezultat toga, "oni su podmetnuli svoja ramena da nose teret" – uzeli su na sebe teret koji su smatrali svojim životnim pozivom i učinili su to sa entuzijazmom i predanošću. Kada čovjek ostvari svoj životni poziv, on ima osjećaj 'menuhas haNefeša'. Čovjek može biti zauzet čitav dan, ali ako čini ono što želi činiti, tada mu

Strana 18

Divrej Tora

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Yissocher Frand: vrijeme nije važno. To mu pruža veliko zadovoljstvo.

Ljudi čine veliku pogrešku. Jedan od mitova u životu je nešto što zovemo umirovljenje. Ljudi kažu, "Ne mogu dočekati mirovinu." Čujemo mnogo priča o ljudima koji dostignu cilj umirovljenja i kažu, "A što sad?" Imaju dovoljno vremena za pročitati novine ujutro. Imaju dovoljno vremena za igranje golfa. Ali što potom? Ljudi ozbiljno griješe kada misle da je najbolja stvar na svijetu biti u mogućnosti ne raditi ništa. Ne raditi ništa je najgora stvar na svijetu. Otupljuje i baca čovjeka u depresiju.

Istinski menuhas haNefeš na koji misli Tora, jest menuhas haNefeš do kojega dolazi realizacijom upotrebe čovjekovih talenata. To je ono što je Jisakar vidio i zato je podmetnuo svoja ramena kako bi na sebe uzeo teret učenja Tore.

Menuhas HaNefeš i postignuća

Vječni, neka je blagoslovljen, odgovorit će joj 'To je tvoja nagrada; tvoja će se djeca vratiti u svoje granice.'" (Jeremija 31,14-16) Rahel nazivamo i 'mama Rahel'. Klal Jisrael plakao je svojoj majci na putu u progonstvo. Rahel je plakala pred Svemogućim koji je čuo njen plač i obećao da će se njena djeca vratiti iz progonstva.

'Menuhas haNefeš' (spokoj duše) postiže se onda kada čovjek osjeća da talente koje mu je darovao Stvoritelj svemira koristi kako bi nešto učinio i donio promjenu u ovaj svijet.

Nitko ne odbacuje svoju 'mamu' Jaakov Avinu kaže Josefu "Kad sam se vraćao iz Harana umrla mi je Rahel u Kanaanskoj zemlji dok smo još bili na putu, kad je ostao još mali dio puta do Efrate; pa sam je sahranio tamo na putu za Efratu, to jest Bet Lehem" (Berešit 48,7). Raši objašnjava da se Jaakov opravdavao pred svojim sinom nakon što je tražio od njega da njegove posmrtne ostatke vrati u Erec

Jisrael: "Nemoj misliti da sam bio lijen i da je to razlog zašto nisam tvoju majku Rahel sahranio u pećini Makpeli.

Mogao sam to učiniti. Moraš znati da je to što sam ju sahranio na putu za Bet Lehem B-žja zapovijed, zato da bi bila od pomoći svojoj djeci kada ih Nabukodonozor bude tjerao u progonstvo. Tada će oni prolaziti kraj njenog groba, a ona će ići pred njima i tražiti milost za njih. Kao što je pisano, 'Čuje se glas na nebesima…' i Godina 17 19 Broj 12 Strana

Rabi Lau piše da je ipak bio sposoban do neke mjere imati utjecaj na Jichaka Rabina u jednoj važnoj stvari.

Kada je država Izrael pregovarala sa Palestincima nakon "Sporazuma iz Osla," podiglo se pitanje o tome što će biti s Bet Lehemom. Bet Lehem je palestinski grad, ali tamo se nalazi i kever Rahel (Rahelin grob). U sporazumu oko kojeg su pregovarali, Izraelci su inzistirali da kever Rahel ostane pod židovskom upravom.

Postoji prilaz dugačak 500 metara od naselja Gilo (jeruzalemske četvrti koja je najbliža Bet Lehemu) do Rahelinog groba. Palestinci su inzistirali da njihovi vojnici kontroliraju taj put.

Drugim riječima, grob bi ostao pod izraelskom kontrolom, ali Palestinci bi kontrolirali prilaz do njega. Rabin je potpisao taj sporazum. U nekim izraelskim krugovima postojala je zabrinutost da ukoliko kontrola prilaza bude dana Palestincima, tada neće biti sigurno putovati do Rahelinog groba.

Rabi Lau se sastao s Rabinom i re-

U svojoj autobiografiji rabin Jisrael Meir Lau, bivši glavnoi rabin Izraela, iznosi sljedeću zanimljivu priču: Rabi Lau piše da je bio u kontaktu s Jichakom Rabinom, bivšim premijerom Izraela. On također piše da je jednom putovao na Kubu i susreo se s predsjednikom Kube na 3 sata (između 2 i 5 ujutro, prema Castrovom običaju za prijem velikodostojnika). Na kraju sastanka, Castro je rabi Lauu dao kutiju kubanskih cigara tražeći od njega da to osobno uruči Jichaku Rabinu. Rabi Lau se vratio u Izrael, pozvao Rabina i rekao mu da ima za njega kutiju cigara koju mu šalje Fidel Castro. Rabin mu je rekao da ne puši cigare, već samo cigarete, ali to je bila zanimljiva priča.

kao mu, "Znam da ne želiš kršiti sporazum, ali moraš inzistirati na tome da Izrael zadrži kontrolu nad prilazom i da osigura siguran pristup Židovima do Rahelinog groba. Rabin, koji je bio sekularni Židov, nije mogao razumjeti svu tu pomutnju oko mjesta Rahelinog groba. Rabi Lau mu je rekao – 'To je zato što je Rahel naša ma-

ma, a nitko ne odbacuje svoju majku!'"

Te su riječi djelovale na Rabina i sljedećeg je tjedna objavio promjenu svog stajališta vezano uz taj slučaj. Zbog te dojmljive molbe rabi Laua koji je rekao da "nitko ne odbacuje svoju mamu" do dana današnjeg Židovi imaju pristup Rahelinom grobu u blizini Bet Lehema te još uvijek dolaze tamo moliti u velikom broju. ■ Prevela Anja Grabar Strana 19

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Kako da se izbavimo Probudio sam se jutros nakon još jedne nemirne noći. Bolnih leđa, začepljenog nosa i s napadima kašlja, poželio sam da mogu ostati u krevetu pod toplim pokrivačem.

Nakon što sam se odjenuo i konačno poslao svu djecu od kuće, otvorio sam ulazna vrata i zapuhnuo me ledeno hladan vjetar. Ušao sam u svoj zamrznuti automobil i strpljivo čekao da se zagrije. Zar nisam mogao izabrati da živim u lijepoj, toploj klimi, ili si barem uzeti godišnji da se opustim tamo? Zašto život uvijek mora biti tako težak?

Tora nam kaže: "Jakov je živio u zemlji Egipatskoj 17 godina" (Postanak 47,28). Zohar pita: "Zašto se Tora potrudila izdvojiti 17 godina Jakovljevog boravka u Egiptu? Rabi Šimon je na to odgovorio da se Jakov čitavog života morao boriti s nevoljama, te da su mu dani bili tegobni od samog početka njegova života. Kad je ugledao Josefa kako stoji pred njim, Jakov je promotrio Josefa i duša mu je postala potpuna kao da je ugledao Josefovu majku.

Jer Josefova ljepota bila je nalik Rahelinoj, i učinilo mu se [Jakovu] kao da nikad nije upoznao nikakav jad."

Zar je moguće da je Jakov samo tih 17 godina živio u sreći i zadovoljstvu? Jakov je živio u Svetoj Zemlji - mjestu koje je trebalo postati njegova vječna baština - a ipak, tek je u Egiptu, nemoralnoj zemlji budućeg ropstva i progonstva, pronašao svoj mir i ravnotežu?

Tuga, depresija, briga, anksioznost - svi ti negativni osjećaji potječu od raznih vrsta duhovnih blokada. Sve je počelo kada je Adam jeo s Drveta.

"G-spodin B-g zazva čovjeka i reče mu: ‘Gdje si?‘ On Mu odgovori: ‘Čuh Glas Tvoj u vrtu te se uplaših jer sam gol, pa se sakrih‘" (isto, 3,910). Time što je Adam jeo, nešto sveto i uzvišeno je postalo zagađeno, sada je to bilo izgnano i trebalo bi biti uzvišeno i iskupljeno. To vrijedi i za nas. Bili toga svjesni ili ne, mi ponekad donosimo određene odluke i idemo u smjeru koji je kontraproduktivan za naš duhovni po-

tencijal. Naša dragocjena duša je sada u stanju izgona, ona plače i mi osjećamo taj plač. Ali kako da se izbavimo?

Josip je po svojoj suštini bio cadik.

Tora ga naziva "čovjekom u kojemu je ruah (vjetar ili duh) B-žji" (isto, 41,38). Cadik otpuhuje prah koji prekriva duše Židovskog naroda, i na taj način uklanja njihovu depresiju i rasplamsava njihovu prethodno zagušenu suštinu.

Kad je Josef bio prodan u Egipat, najdublji ponor na svijetu, sama naša suština - židovski duh i ■ radost – bili su potpuno prognani. Ali sada dok je Jakov gledao Josefa živog, sve je to dobilo svoj smisao. Josef nije bio prodan uzalud već kako bi spasio svoju obitelj snabdjevajući ju hranom tijekom godina gladi. Iako je nacionalno progonstvo njegovih potomaka bilo tek na početku, Jakovljevo je izgnanstvo učinkovito završilo. Istina, bit će još razdoblja velike tame i očaja, ali pronalaženjem Josefa - dobrote i malih radosti u tami – čovjek može započeti pronalaziti izlaz.

Da, svima nama dođu teška vremena, tuge i brige. Ali kad tragamo za dobrotom i doživljavamo radost čak i u teškim vremenima, mi počinjemo postavljati svoja naizgled besmislena pitanja i izbavimo se tako što ih zamijenimo fantastičnim prilikama za rast koja se kriju ispod njih. Tada svoje duše vratimo njihovoj predivnoj namjeni - da nas ujedine s najvećim Izvorom. Amen!

A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 20

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraša (priča) Vajehi nas uči kako dosegnuti duhovne razine, te o proricanju.

Priča u paraši Vajehi započinje prizorom Jakova koji na samrtnoj postelji poziva svoje sinove da bi ih blagoslovio i otkrio im proročanstva za kraj dana. Zohar objašnjava da je ova razina proročanstva, kako nam nagovještava riječ Vajehi, bila dana samo Mošeu i Jakovu.

Mudrost kabale govori o pet različitih razina svijesti: Nefeš, Ruah, Nešama, Haja i Jehida.

Većina je ljudi na razini nefeša, koji uključuje sve želje koje potiču naše tijelo i njegova osjetila. Ovaj stupanj se dijeli na životinjski nefeš (naš instinkt za preživljavanjem) i racionalni nefeš (racionalni/intelektualni poticaj, znatiželju i glad za znanjem).

Ruah - duh je druga razina i on je povezan s istinskom duhovnošću, altruizmom i nesebičnom ljubavi.

Nešama – dušu, treći stupanj, stječu osobe čije dijeljenje s drugima i sposobnost zamišljanja prelaze granice njihove neposredne vremenske i prostorne okoline.

Haja - živa duša, je 4. stupanj. To je razina proročanstva i neograničen pristup gornjim svjetovima.

Riječ "Vajehi" odnosi se na četvrti stupanj svijesti - "Haja".

Peti: Jehida je bio dosegnut samo jednom, na brdu Sinaj, kada je cijela nacija doživjela najvišu razinu objave još od Stvaranja, proročanstvo i uskrsnuće.

Jakov je otišao u Egipat kako bi pripremio teren za generacije koje dolaze, sa svrhom da prikupi sve svete nicocot (iskre) izgubljene u Godina 17 21 Broj 12 Strana Broj 12

mračnim silama Egipta. Znao je da je Egipat - najnečistije mjesto na zemlji - bio peć za taljenje željeza za sve velike duše koje su se tamo trebale sakupiti. Sve godine ropstva u Egiptu bile su tako zacrtane da se sve duše koje nisu imale svoj tikun u velikom potopu uspiju popraviti i

Naši najmračniji trenuci mogu biti začetak naših najboljih trenutaka.

To je tajna života i tajna Knjige Postanka.

pročistiti (to je razlog zašto je rečeno: "...Svaki sin koji se rodi bit će bačen u rijeku..."). I tako je, tijekom 400 godina, kroz bol i patnju u Egiptu bio kovan i stvaran narod Izraela, sve dok nije bio spreman izaći od tamo i dobiti Toru.

Kroz tisućljeća svog postojanja Židovski je narod uspio postajati jači, i iz svake nevolje koja ga je zadesila izvukao ono najbolje: nakon egipatskog ropstva došao je vrhu-

nac objave na brdu Sinaju; nakon uništenja Prvog hrama i progonstva (586. p.n.e.), dogodilo se čudo■Purima što je na kraju završilo izgradnjom Drugog hrama; nakon uništenja Drugog hrama (70. n.e.) napisani su Mišna, Gemara i Zohar; protjerivanje iz Španjolske (1492. n.e.) donijelo je zlatno doba Safeda - kabale, Šulhan aruha (Knjige svakodnevnih zakona) i još mnogo toga; i u naše dane nakon holokausta mi smo na početku nove ere prosvjetljenja, u kojem se kabala i Zohar brzo šire diljem svijeta.

Zohar objašnjava da je poruka Vajehi da istinski duhovna osoba zna da su mračna mjesta na koja u životu nailazimo naše najveće prilike da rastemo i stvaramo čuda.

Jakov je uspio u Egiptu, suprotno svim očekivanjima, dosegnuti najvišu razinu proročanstva; to znači da naši najmračniji trenuci mogu biti začetak naših najboljih trenutaka. To je tajna života i tajna Knjige Postanka (Vajehi je njezina posljednja priča) koja se bavi padovima i pogreškama ljudi, i to je način na koji nas Tora vodi da steknemo sposobnost da u svakom padu vidimo priliku da prevladamo našu staru prirodu i stvorimo novu budućnost. ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 21

Rabbi Menachem Leibtag:

Vajehi: Braha, Behira ili Behora?

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Blagoslovi - toliko mnogo ih nalazimo u Sefer Breišit, posebno u Paršat Vajehi. O čemu su ti blagoslovi?

U našem šiuru prvo ćemo uspostaviti razliku između tri različite vrste blagoslova koje smo do sada susreli u Sefer Breišit ('behira', 'behora' i 'braha'). Na temelju tih razlika, pokušat ćemo bolje razumjeti što se događa kada Jaakov blagoslovi Josefa u prvom poglavlju Paršat Vajehi.

Uvod Prisjetite se (iz šiura na Paršat Toldot) da smo identificirali dvije kategorije blagoslova kako bismo objasnili prirodu Jichakovih blagoslova Jaakovu i Esavu. To su bili: (1) 'behira' i (2) 'braha'.

Naziv 'behira' koristili smo da klasificiramo poseban B-žji blagoslov Avrahamu Avinu da će njegovo potomstvo ('zera') naslijediti 'obećanu' zemlju ('erec'). B-g je prvo udijelio ovaj blagoslov Avrahamu Avinu na početku Paršat Leh Leha (vidi 12,1-3), a kasnije ga je mnogo puta ponovio ne samo Avrahamu, već i Jichaku i Jaakovu. Prateći ove blagoslove, uspjeli smo pokazati kako se proces 'behira' pojavio kao primarna tema u Sefer Breišit.

Suprotno tome, upotrijebili smo općenitiji izraz 'braha' kako bismo klasificirali blagoslov osobne sudbine koji otac dodjeljuje svom sinu (ili sinovima). Kao primjere, naveli smo Noahove blagoslove njegovim trima sinovima (vidi 9,26-27), i Jichakov blagoslov uspjeha i predvodništva koji su bili namijenjeni Esavu, ali ih je 'ukrao' Jaakov [vidi poglavlje 27].

Sada, u Paršat Vajehi, dok se proces 'behira' bliži kraju, nalazimo kako Jaakov blagoslove prosperiteta i uspjeha daruje svojoj djeci. Iako se čini da ti blagoslovi pripadaju u našu kategoriju 'braha', kada pobliže pogledamo te blagoslove, morat ćemo nadodati dodatnu kategoriju kako bismo bolje razumjeli njihovo značenje.

Jaakovljev blagoslov Josefu - Behira ili Behora?

Prije nego što Jaakov blagoslovi svu svoju djecu u 49. poglavlju, on prvo daje poseban blagoslov Josefu i njegovo dvoje djece, kao što je opisano u 48. poglavlju.

Da bismo razumjeli svrhu ovog posebnog blagoslova, moramo uzeti u obzir ne samo njegov sadržaj, već i njeStrana 22

gov kontekst.

Započinjemo našu studiju razmatranjem Jaakovljevog uvodnog obraćanja Josefu, kada je stigao sa svoja dva sina (vidi 48,1-2). Citiramo ovaj pasuk na hebrejskom kako bismo istaknuli njegove tekstualne paralele s ranijim blagoslovima Avot: [A Jaakov reče Josefu]: "KEL ŠAKAI nir'a elai [ukazao mi se] be-Luz be-erec Kanaan va-jevareh oti, va-jomer elai, [i blagoslovio me rekavši:] 'Hineni MAFREHA ve-HIRBITIHA unetatiha li-khal amim, ve-natati et ha-AREC ha-zot le-ZAR'AHA ahareha ahuzat olam'" (vidjeti 48,3-4).

Na prvi pogled čini se da je ovaj blagoslov nalik blagoslovima koje smo do sada definirali kao behira. Da pokažemo kako, citirajmo gotovo identičan 'behira' blagoslov kojeg je Jichak dao Jaakovu prije njegova odlaska iz Erec Kanaana (kada je bježao od Esava): [Tekstualne paralele istaknute su VELIKIM SLOVIMA.] [A Jichak reče Jaakovu]: "ve-KEL ŠAKAI jevareh otha veJAFREHA ve-JARBEHA ve-hajita li-khal amim - va-jiten leha et birkat Avraham leha u-leZAR'AHA itah, le-rišteha et EREC megureha ..." (vidi 28,3-4).

Slično tome, nalazimo dodatni paralelni blagoslov kada je B-g službeno potvrdio ovu 'behiru' (Jakovu) po njegovom povratku u Erec Kanaan (opet u Bet El): [I B-g je progovorio Jaakovu rekavši] "ani KEL ŠAKAI, PRE u-RVE, goj u-khal amim jhije mi-meka... ve-et ha-AREC ašer natati le-Avraham u-leJichak leha etnena, u-leZAR 'AHA ahareha eten et ha-AREC" (35,11-12).

Uzimajući u obzir ove paralele, čini se da Jaakovljeva uvodna izjava Josefu u Paršat Vajehi prenosi istu poruku, tj. da Jaakov sada daje 'behira' blagoslov Josefu - i stoga, vjerojatno isključuje njegovu braću! [Ako je tako, to bi bilo prilično problematično, jer podrazumijeva da će se proces 'behira' sada nastaviti samo kroz Josefa.]

Međutim, kada uzmemo u obzir kontekst ovih psukim (tj. 48,3-5), postaje sasvim jasno da Jaakov ne blagoslivlja Josefa 'behirom'. [Prisjetite se da samo B-g može potvrditi 'behira', a ne sami Avot.] Dapače, Jaakov prvo obavještava Josefa o vlastitoj 'behiri' kao kontekstu za novi blagoslov koji će uskoro dati - blagoslov koji ćemo sada kategorizirati kao 'behora': 'Behora' - Rahelinom sinu Kako bismo to objasnili, pogledajmo pažljivo ono što Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag:

Vajehi: Braha, Behira ili Behora?

Jaakov sada iznosi u vezi sa statusom Josefovo dvoje djece: "Sada, tvoja dva sina, koja su ti rođena u zemlji Egiptu... bit će moji; Efrajim i Menaše meni su kao Reuven i Šimon" (48,5).

Iz nekog razloga, Jaakov odlučuje Josefu dodijeliti poseban status. Naravno, svih dvanaestero braće su 'izabrani'; svejedno Josef dobiva DVOSTRUKI dio ("pi-šnajim").

Efrajima i Menašea treba smatrati za 'ševatim' (plemena) - status jednak onom Reuvena i Šimona. Prema 'terminima Tore', zaključujemo da je Jaakov dodijelio Josefu 'behora' - jer "pi-šnajim" [dvostruki dio] je posebno biblijsko pravo prvorođenog sina. [Vidi Devarim 21,17 o: 'mišpat ha-behora'.]

Ovo lijepo objašnjava zašto Jakov neposredno prije ovog 'behora' blagoslova prvo navodi B-žji 'behira' blagoslov. Prije dodjele 'behora', Jaakov mora prvo objasniti Josefu da se njegov poseban status 'behora' dodjeljuje u okviru procesa 'behire' (vidi 48,4). Zbog toga što je 'behira' proces došao do svog kraja (s B-žjim izborom Jaakova i sve njegove djece), Jaakov je sada dužan dati 'behora' jednom od svoje dvanaestero djece.

Jaakov na ovaj način niti bira niti odbacuje ijedno od svoje djece. On jednostavno dodjeljuje Josefu 'behora', iako je Reuven rođen prvi. U biti, Jaakov je odabrao Rahelino prvorođeno dijete umjesto Leinog prvorođenog djeteta.

Da bismo dokazali da je Jaakovljev blagoslov 'behora' (a ne 'behira'), jednostavno zapazite Jaakovljevu sljedeću izjavu: "Ali djeca koja ti se rode poslije njih bit će tvoja; njihova će baština biti uključena pod imenom njihove braće" (48,6).

Ako će Josef imati još djece, njihov dio mora biti uključen u dijelove Menašea i Efrajima. Da je Josef bio jedini odabrani sin; onda bi sva njegova djeca trebala dobiti poseban status. No, kako je sada postao obiteljski 'behor', on dobiva dvostruki dio, ali ne više od toga. Sva druga djeca koju će možda imati moraju biti uključena u ovaj dvostruki dio.

[Vidi Rašbam 48,5 & Ibn Eza 48,4-6!]

'Flashback' iz Paršat Vajišlah Ovo tumačenje također lijepo objašnjava razlog za Jaakovljevu sljedeću izjavu o Rahelinoj smrti (koja bi se inače činila potpuno nepovezanom):

Godina 17 23 Broj 12 Strana

"Kad sam se vraćao iz Padana, Rahel je iznenada umrla tijekom tog putovanja, dok smo još bili nedaleko Efrate [i time još dalje od Hevrona!], i stoga sam je pokopao na putu..." (48,7) ).

Ovo spominjanje Rahelinog pokopa najvjerojatnije se izravno odnosi na Jaakovljev izbor Josefa kao 'behora'.

Odabravši Josefa umjesto Reuvena, Jaakov je u biti izabrao Rahel umjesto Lee kao svoju prvu ženu. Međutim, ovo može doći kao iznenađenje za Josefa, jer ne samo da je Reuven rođen prvi, nego je Josefova vlastita majka (Rahel) pokopana uz cestu, dok je Reuvenova majka Lea pokopana u Ma'arat HaMahpela - na istom grobnom mjestu na koje sam Jaakov želi biti pokopan! [Vidjeti 47,29-30.]

Stoga, Jaakov sada objašnjava Josefu da je Rahelin pokop uz cestu (umjesto u Ma'arat HaMahpela) bio zbog nepredviđenih okolnosti, te ga stoga ne treba tumačiti kao pokazatelja nižeg statusa. Naprotiv, unatoč Rahelinom pokopu pomalo bez poštovanja, Jaakov je još uvijek smatra svojom 'primarnom' suprugom.

[Primijetite zatim, kada je Jaakov ranije izrazio svoju zabrinutost u vezi slanja Binjamina u Egipat, dao je sličnu izjavu: "I tvoj sluga, moj otac, rekao nam je: Kao što znate, MOJA ŽENA mi je rodila dva sina, ali jedan je nestao ..." (Jehuda citira svog oca u 44,27).]

Stoga, iako je Reuven Lein prvorođenac, Josefu je dodijeljena obiteljska 'behora', budući da je on prvorođenac Jaakovljeve primarne žene, "iše" koju je u početku namjeravao oženiti.

'Flashback' iz Paršat Toldot Na ovom mjestu u pripovijesti (tj. nakon 48,7), nalazimo zanimljiv prijelaz. Sada kada je Jaakov dovršio dodjelu 'behora' Josefu, fokus njegovog blagoslova pomiče se na njegove unuke, Efrajima i Menašea - koji su zbog toga sada dobili status 'ševatim' (plemena). Kao takvi, oni također zaslužuju blagoslove osobne životne uloge od Jaakova (tj. 'braha'), baš kao što će on kasnije blagosloviti sva plemena (u poglavlju 49).

Međutim, kada čitamo kako Jaakov daje te blagoslove (u 48,8-20), nailazimo na nekoliko prilično očitih 'flashbackova' na Jichakove blagoslove u Paršat Toldot (vidi poglavlje 27).

Na primjer, obje priče opisuju ostarjelog oca koji jedva vidi (48,10 naspram 27,1), i 'zamjenu' blagoslova između dva sina na zaprepaštenje njihova oca (48,17-19 naspram 27,6-9). Nadalje, u obje pripovijesti nalazimo upotrebu Strana 23

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag:

Vajehi: Braha, Behira ili Behora?

mnogo sličnih glagola.

Moglo bi se sugerirati da način na koji Jaakov daje ove blagoslove Menašeu i Efrajimu odražava njegov vlastiti traumatični događaj, kada mu je Rivka naložila da 'ukrade' blagoslov koji je Jichak namijenio Esavu. Iako Jaakov razumije da Efrajim može doseći više razine od Menašea, on inzistira na tome da ih obojicu zajedno blagoslovi.

Jaakov ne želi da ove male razlike između Efrajima i Menašea izazovu njihov međusobni sukob u budućnosti (kao što je bio slučaj između Jaakova i Esava). U ovoj početnoj fazi, on postavlja oba djeteta zajedno, dajući im zajednički blagoslov, dok daje malu naznaku (prebacivanjem ruku) u vezi s potencijalnom nadmoći Efrajima.

Unatoč različitim sudbinama, Efrajim i Menaše morat će surađivati jer će biti dio iste nacije, a Jaakov bi želio da to jedinstvo započne već u ovoj početnoj fazi.

"Hamalah Hagoel" Sada kada smo raspravili o općem okviru Jaakovljevog blagoslova Efrajimu i Menašeu, pogledajmo pobliže sam blagoslov (poznat nam iz "krijat šema al hamita"). Da bismo mogli razumjeti ovaj blagoslov, moramo uzeti u obzir činjenicu da su Efrajim i Menaše odrasli bez kontakta sa svojim stričevima i rodbinom. Kako bi olakšao njihovu integraciju s ostatkom obitelji, Jaakov dodaje poseban blagoslov: "ha-mal'ah ha-goel oti mi-kol ra - jevareh et ha-nearim" [B-žji anđeo koji je mene (Jakova) zaštitio od svih onih koji su mi htjeli nauditi, On će blagosloviti ovu djecu (kako bi im pomogao da se 'uklope')], "ve-jikare ba-hem šmi, ve-šem avotai Avraham ve-Jichak..." [I njih će poznavati po mom imenu, i po imenima Avrahama i Jichaka (jer oni su dio odabrane obitelji.] "ve-jidgu la-rov be-kerev ha-arec" [i oni će se namnožiti unutar zemlje...] (vidi 48,15-16).

Jaakov silno želi da Josefova dva sina budu poistovjećeni s ostalima koji nose njegovo obiteljsko ime; on ih stoga blagoslivlja kako bi B-g na njih gledao s istom providnošću koja je pomogla Jaakovu da preživi svoje sukobe s Esavom i Lavanom.

Doći će vrijeme...

Jaakov završava svoj blagoslov Josefu podsjećajući ga da će doći vrijeme kad će se 'odabrana obitelj' vratiti kući: "I Izrael reče Josefu: Ja ću uskoro umrijeti, ali B-g će biti s vama i vratit će vas u zemlju vaših otaca..." (48,21).

Strana 24

Sada kada je Josef postavljen za 'behora', postaje njegova odgovornost da obavijesti buduće generacije o ovom božanskom obećanju. Jaakov nije siguran koliko će vremena proći dok ih B-g ne odvede natrag u Erec Kanaan.

Ipak, njegova djeca moraju ovu tradiciju prenijeti na SVOJU djecu, tako da kada dođe vrijeme, budu spremni dočekati svoju sudbinu.

Upravo ovu poruku Josef ponavlja svojoj braći i obitelji na samrtnoj postelji, na kraju Sefer Breišit: "I Josef reče svojoj braći, evo ja ću uskoro umrijeti, 've-Elokim pakod jifkod ethem' [B-g će vas se sigurno sjetiti] i dovesti vas iz ove zemlje u zemlju koju je pod zakletvom obećao dati Avrahamu, Jichaku. .." (50,24). [Usporedi s 48,21, 46,3-4 & Šmot 13,13-22.]

Jaakov zaključuje ovaj blagoslov s jednom posljednjom 'zagonetnom' izjavom Josefu (koja očito zahtijeva neko objašnjenje): "I dodjeljujem ti jedno - ŠEKEM – više od tvoje braće, kojeg sam [ću] uzeti od Amorejaca svojim mačem i lukom" (vidi 48,22).

Komentatori raspravljaju o značenju riječi ŠEHEM u ovom pasuku. Neki razumiju da Jaakov sada daje grad Šehem Josefu u nasljedstvo, no većina objašnjava da se 'šehem' u ovom pasuku odnosi na dodatni dio nasljedstva koji će Josefu biti dan NAKON osvajanja zemlje.

Prema potonjem tumačenju, ovaj konačni blagoslov tvori primjereni zaključak. Nakon što je spomenuo da će B-g jednog dana vratiti njegovo potomstvo u Erec Kanaan (ispunjavajući 'brit bein ha-btarim' – 48,21), Jaakov objašnjava da će, kada to vrijeme dođe, Josef dobiti dodatni dio u nasljedstvu zemlje, iz jednostavnog razloga što je on 'behor' - u skladu s uvodnim dijelom ovog blagoslova Josefu.

Blagoslovi osobne sudbine Sad kad je obiteljska 'behora' dodijeljena Josefu, Jaakov saziva cijelu svoju obitelj (vidi 49,1) kako bi dao osobni blagoslov svakom od svojih sinova. Iako svaki sin prima ono što Tora opisuje kao 'braha' (vidi 49,28 / "iš ašer kevirhato beirah otam"), čini se da nisu sve te 'brahot' ono što bismo nazvali 'blagoslovom'.

Na primjer, Reuvenu je rečeno: "Nepostojan si kao voda, nećeš se više isticati..." (49,4). Šimon i Levi su ukoreni: "Neka osobno ne budem uključen u njihovo vijećanje... Jer kad su ljuti, ubijaju ljude, Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag:

Vajehi: Braha, Behira ili Behora?

a kad su zadovoljni, sakate bikove. Proklet neka je njihov gnjev..." (vidi 49,6-7, zapazite da Jakov proklinje njihov gnjev, a ne svoje sinove!).

S druge strane, Jehuda i Josef su nedvosmisleno blagoslovljeni prosperitetom i vodećom ulogom. I druga braća primaju blagoslove, iako manje obećavajuće od onih Josefa i Jehude, no ipak blagoslove, za razliku od oštre kritike koja je bačena na Šimona i Levija.

Koje je značenje ovih 'brahot'? Hoće li karakterne osobine braće unaprijed odrediti sudbinu njihovih potomaka?

Odražavaju li Jaakovljevi blagoslovi načelo determinizma i negiraju li koncept 'behira hofšit' (slobodne volje)?

Moglo bi se sugerirati da Jaakov preuzima ulogu 'oca'. (u svojim blagoslovima svojoj djeci) više nego ulogu 'proroka'. Objasnimo: Kao roditelj i posljednji praotac B-žjeg posebnog naroda, Jaakov mora stopiti ciljeve sudbine svoje obitelji sa stvarnošću svog životnog iskustva. Njegovi blagoslovi stoga odražavaju potencijal koji vidi u svakom od svoje djece.

Ispunjenje životnih ciljeva zahtijeva od osobe da prepozna svoj potencijal uzimajući u obzir i svoje dobre osobine i nedostatke. Dok Jaakov prepoznaje različite snage i slabosti svoje djece, on ih blagoslivlja u skladu s njihovim individualnim sposobnostima i talentima. Iako ovi blagoslovi ne jamče nužno konačni rezultat, oni su vodič koji svakog sina može ispravno usmjeriti i pomoći mu da ostvari svoj potencijal.

Jaakov nema namjeru svojom oštrom kritikom Reuvena, Šimona i Levija dovesti do njihove krajnje osude.

Umjesto toga, on se nada da će oni prepoznati svoje slabosti karaktera i raditi na njihovu poboljšanju. [Imajte na umu da Jaakov proklinje Reuvenov bijes, ali ne samog Reuvena.]

Slično tome, Jaakovljev oštar prijekor Levija kasnije se pretvara u blagoslov, budući da je Levijevo pleme kasnije preuzelo važnu vodeću poziciju (vidi Devarim 33,8-12!).

Nasuprot tome, Jehuda i Josef posjeduju potencijal vođe koji bi njihovi potomci trebali prepoznati. Međutim, ovaj blagoslov ne jamči da će svaki potomak Jehude ili Josefa kasnije postati velikan. Čak i kraljevi iz kuće Davidove moraju stalno biti svjesni svog ponašanja, kako bi bili dostojni da vrše svoju ulogu vođa (vidi Jirmijahu 22,1-5!).

Godina 17 25 Broj 12 Strana

[Ova nam ideja može pomoći da razumijemo većinu blagoslova (čak i 'birkat kohanim'!). 'Braha' nije tek mistično pjevušenje koje određuje budući niz događaja, već služi kao podsjetnik osobi da nosi potencijal za postizanje određenog cilja.]

Nedvojbeno, Jakovljeve 'brahot' također sadrže dodatno proročko i metafizičko značenje. Ipak, one ne negiraju osnovno načelo 'behira hofšit' [slobode izbora].

Jedinstvo ili sklad U konačnici, naša nam rasprava može pomoći da razumijemo temeljni razlog zašto je B-g želio da se Am Jisrael sastoji od dvanaest različitih plemena. Uostalom, ako je cilj ove nacije predstavljati JEDNOG B-g a, bilo bi logičnije da jednostavno postoji jedno pleme – i na taj način formira jedno homogeno društvo! Nadalje, zašto i dalje kroz cijeli Tanah moraju postojati nesuglasice između Josefa i Jehude?

Da bismo objasnili zašto, prisjetimo se našeg objašnjenja B-žje namjere pri odabiru posebnog naroda (nakon događaja s Migdal Bavelom). B-žja je nada bila da će ovaj poseban narod voditi svih sedamdeset nacija prema teocentričnom življenju. U tu svrhu izabran je Avraham Avinu, a u tu svrhu postojanje 'ševatim' može poslužiti kao uzor. Objasnimo zašto: Ljudi su se, po samoj svojoj prirodi, skloni grupirati u zasebna društva, od kojih svako razvija svoj nacionalni karakter, osobnost, ciljeve i težnje. Ta se društva s vremenom razviju u nacije koje se povremeno mogu sukobiti oko suprotnih ciljeva ili pak surađivati na ostvarenju zajedničkih ciljeva.

Preko svog posrednika, Am Jisraela, B-g se nada da će sve nacije, iako ostaju različite, prepoznati B-žju cilj u Njegovom stvaranju čovječanstva - i stoga međusobno surađivati u postizanju tog cilja.

Kao što vidimo u Jakovljevim 'brahot' njegovim sinovima, svaki 'ševet' posjeduje svoj jedinstveni karakter i posebnost. Kombinacija svih ovih kvaliteta može se iskoristiti za opće dobro. Kao B-žji model Nacije, suradnja između 'Dvanaest Izraelovih plemena' u ispunjenju njihovih božanskih i nacionalnih ciljeva može poslužiti kao arhetip kojeg trebaju oponašati Sedamdeset nacija. Kroz skladnu suradnju i ujedinjujuću silu zajedničkog cilja (i uz pomoć nekolicine dobrih vođa), Avrahamov narod postaje 'blagoslov' svim narodima (vidi 12,1-3). Čovječanstvo tako ostvaruje svoj potencijal, a Am Jisrael ispunjava svoju od B-ga namijenjenu ulogu. ■ Strana 25

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

nuo za mene. On me sigurno neće sada ostaviti."

Ovdje sam!

Tvoja dobrota nije nas napustila…

To je promijenilo moje raspoloženje i svakog šabata, kada čitam Nišmas, moje uvjerenje da me B-g neće sada ostaviti biva osnaženo.

Trebao sam bolje slušati ono što sam molio.

Jednog dana, dok sam zalijevao travnjak, pored mene se zaustavio automobil i iz njega su izašla dvojica muškaraca. "Kako ste, doktore?"

Bila su to dvojica bivših ovisnika koji su završili školu u mom Gateway rehabilitacijskom centru. Budući da sam tog dana bio u negativnom raspoloženju, preskočio sam uobičajeni društveni odgovor "Dobro sam, hvala," i rekao, "Imao sam danas dan pun neprijatnosti."

"Vama treba AA sastanak, doktore," rekli su.

"Ne, hvala," rekao sam. "Danas nisam spreman za sastanak."

U 8 sati navečer zazvonilo je zvono.

Bila su to ova dvojica mladića. "Došli smo da vas odvezemo na sastanak, doktore." Cijenio sam njihovu namjeru i pošao s njima.

Ispalo je da je to bio "sastanak zahvalnosti," na kojem su ljudi govorili skupini koliko su dugo trijezni i kako im je predivan život sada kada ne piju ili ne koriste drogu. Jedan za drugim ljudi su govorili koliko su sretni. Budući da sam ja bio u depresivnom raspoloženju, čuti kako su svi sretni nije mi pomoglo u podizanju mog duha.

Zadnji čovjek koji je govorio rekao je, "Trijezan sam četiri godine i želio bih da vam mogu reći da su to bile dobre godine. Tvrtka mi je propala i dobio sam otkaz. Nisam mogao naći posao. Moja se žena razvela od mene i preuzela staratelj-

Strana 26

Jeste li frustrirani molitvom?

stvo nad djecom. Nisam mogao plaćati hipoteku pa su mi oduzeli kuću, a prošlog tjedna leasing tvrtka mi je oduzela auto. Ali znam da me B-g nije doveo do ovdje kako bi me sada napustio," i s tim je riječima sjeo.

Tada sam znao zašto sam bio na tom sastanku. Zbog toga kako sam se osjećao, trebao sam to čuti.

Sljedećeg šabata izgovarao sam molitvu Nišmas, i čitao, "Ti si nas izbavio iz Egipta, Hašem, i oslobodio nas iz kuće ropstva. U gladi si nas hranio i u izobilju si nas održao. Od mača si nas spasio, dao si da izbjegnemo pošasti i od ozbiljnih i trajnih bolesti si nas poštedio. Sve do sada nam je pomogla Tvoja milost, i Tvoja nas dobrota nije napustila, i Ti nas, Hašem, nećeš odbaciti dovijeka.

"Sve do sada pomogla nam je Tvoja milost, i Tvoja nas dobrota nije napustila, i Ti nas, Hašem, nećeš odbaciti dovijeka." Naravno!

"Znam da me B-g nije doveo do ovdje kako bi me sada ostavio."

Desetljećima sam molio tu molitvu, ali nikad nisam čuo što sam govorio! "Sada sam ovdje, i razlog zbog kojeg sam ovdje je to što se B-g bri-

Nije neuobičajeno čuti da se netko požali, "Neko vrijeme sam molitvu smatrao značajnom i motivirajućom, ali čini mi se da sam to izgubio."

■

Moj odgovor na to je odgovor Baal Šem Tova učeniku koji je iznio sličan problem.

Učenik se žalio, "Radio sam na tome da imam bliži odnos s B-gom, ali čini se da svaki put, taman kad se počnem osjećati bliže, sve to splasne i dalji sam nego ikada."

Baal Šem Tov je rekao, "To je upravo ono kako treba biti.

"Otac želi naučiti svoje dijete kako da hoda. On čeka sve dok dijete ne bude u stanju samo stajati na dvije noge; zatim staje blizu djeteta, pruža ruke i zove dijete da dođe. Dijete, koje je do sada puzalo na sve četiri, boji se napraviti korak jer bi moglo pasti. Međutim, kada vidi svog oca u svojoj blizini i kada je sigurno da će ga, ako padne, otac uhvatiti, ono ima hrabrosti napraviti prvi korak.

"Otac se zatim malo udalji i ponovno zove dijete. Budući da nije palo prilikom svog prvog koraka, i s obzirom da vidi da je otac i dalje vrlo blizu, dijete se usuđuje napraviti drugi korak. Otac se zatim pomiče dalje, svaki puta povećavajući udaljenost između djeteta i sebe, i tako Divrej Tora

(nastavak s 26. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: dijete nastavlja hodati.

"Zamislite samo što se događa u djetetovom umu. 'Što se to događa? Što se više trudim da dosegnem svog oca, on je sve dalje. To je vrlo frustrirajuće.'"

Baal Šem Tov je nastavio, "Otac i dijete imaju različite ciljeve. Djetetov cilj je dosegnuti oca. Očev cilj je naučiti dijete kako da hoda, i ako dozvoli djetetu da ga dosegne, to okončava lekciju."

Tako je Baal Šem Tov rekao svom učeniku, "Tvoj je cilj dosegnuti B-ga. B-žji cilj za tebe je da postupno povećavaš svoju duhovnost kako bi Ga dosegnuo. Poput djetetovog oca, B-g se udaljava kada mu se približiš, tako da poduzmeš dodatni napor kako bi Ga dosegnuo, jer je to način na koji duhovno rasteš."

Tako, ako uvidite da je vaša molitva izgubila svoj žar, nemojte se obeshrabriti. Upravo suprotno, to upućuje na to da trebate obnoviti svoj trud da molitvu učinite značajnom, jer jedino kroz svoju posvećenost tome možete poboljšati kvalitetu molitve.

Kako molitva funkcionira?

Osim izbora između ispravnog i pogrešnog (behira), sve u svijetu se događa jer B-g tako želi. Zakoni prirode su sredstva u B-žjoj ruci kojima On vodi svijet. Ako je čovjek bolestan, to je zato što je B-žja volja, iz razloga poznatih samo B-gu, da on bude bolestan. B-žja je volja izražena u Tori također i da ga liječnik može liječiti (vidi Izlazak 21,19). No ako se čovjek moli B-gu za ozdravljenje, moli li on B-ga da se predomisli? B-g se ne predomišlja.

Godina 17 27 Broj 12 Strana

Učinkovit život

Mislim da je odgovor na to sličan onome što Rambam (Majmonides) govori o oproštenju. Ako je čovjek učinio iskrenu tešuvu, to ga je promijenilo, od njega učinilo drugu osobu, i on jednostavno više nije onaj isti koji je sagriješio, pa stoga može postojati oproštenje. Ista logika primjenjuje se na bolesnog čovjeka koji moli. Molitva uzdiže čovjeka duhovno, pa on više nije isti onaj čovjek za kojeg je B-žja volja bila da bude bolestan.

Drugo objašnjenje utemeljeno je na tvrdnji koju je B-g dao kada su Izraelci počinili grijeh sa zlatnim teletom. B-g je rekao Mojsiju, A sada, pusti Me. Pusti da plane Moj gnjev protiv njih i Ja ću ih uništiti (Izlazak 32,10). Fraza, "Pusti Me" upućuje na, "Ako Me ne pustiš, tj. ako budeš molio za njih, Ja ih neću uništiti."

Slično tome, B-žja je volja bila da taj čovjek bude bolestan, ali da ako moli, bude oslobođen od svoje bolesti.

To objašnjava kako čovjekova molitva za njega samog može biti djelotvorna, a bez da se B-g predomisli.

No, što kada drugi mole za njega?

On nije prošao kroz duhovnu transformaciju. Zašto je molitva drugih djelotvorna?

Možemo reći da kao što je to bilo u slučaju Mojsijeve molitve za Izraelce, tako je B-žja originalna volja bila, "I ako drugi mole za njega, on će ozdraviti." Tako, nije molitva učinila da se B-g predomisli, već je molitva bila katalizator za ispunjenje B-žje volje.

Rebbe Elimelech iz Lizhenska ponudio je drugo tumačenje. Iz razloga poznatih samo B-gu, Njegova je volja bila da Šimon bude bolestan.

Reuven je čuo da je Šimon bolestan, i toliko je tužan zbog toga da moli za Šimonov oporavak. B-žji sistem pravde uistinu zahtijeva da Šimon treba trpjeti bolest, ali sada je to uzrokovalo patnju Reuvenu. Stoga, kako bi bila olakšana Reuvenova patnja, Šimon mora biti oslobođen svoje bolesti.

Zato je toliko važno da imamo snažne veze jedni s drugima i da ispunjavamo zapovijed, "Ljubi svog bližnjeg kao samoga sebe" (Levitski zakonik 19,18). Međusobna ljubav i briga za druge može nas osloboditi mnogo nevolja.

Kao zaključak, vidimo da ne molimo zato što su B-gu potrebne naše molitve, nego molimo zato što su naše molitve potrebne nama kao sredstvo koje nas približava B-gu.

Molitva nam pomaže shvatiti da

nismo mi gospodari svoje sudbine; to je naš B-g pun ljubavi Koji upravlja svijetom. Kako bismo postigli da imamo učinkovit život, moramo Mu se okrenuti u molitvi:

 Kako bismo Mu se približili  Kako bismo tražili ono što nam je potrebno  Kako bismo prihvatili da je ono što nam je dano ono što nam je zaista potrebno  Kako bismo obznanili Njegovu veličinu  Kako bismo Mu zahvalili za Njegovu korisnu dobrotu  Kako bismo izrazili svoju duboku i trajnu ljubav prema Njemu i shvatili koliko je velika ljubav koju On ima prema nama. ■ --- KRAJ---

Strana 27

Alan Morinis:

Svakodnevna svetost Židovski duhovni put musara Poniznost—ANAVA (nastavak)

Niti ovo, niti ono

Poniznost i samopoštovanje

Svaki aspekt svog života doživljavamo kroz leću ega, a kad se ta leća iskrivi ili zamuti, više nijedan detalj svog života nećemo pravilno percipirati, onakvim kakav jest. Premalo poniznosti - što bismo nazvali ohološću ili umišljenošću - lako se može vidjeti kao takva vrsta duhovne prepreke. Čak je i Sveto pismo izuzetno konkretno po ovom pitanju: "Oholi ne mogu stajati pred Tobom, Ti mrziš sve koji zlo čine."

Na našu nesreću, poniznost toliko jako zvuči kao poniženje da je lako steći vrlo pogrešan dojam o ovoj osobini duše. Po tradicionalnom židovskom shvaćanju, poniznost nema nikakve veze s time da se bude najniže, najponiženije, usukano stvorenje na zemlji. Rav Abraham Isaac Kook, koji je bio prvi glavni aškenaski rabin Izraela, to dobro kaže: "Poniznost je povezana s duhovnim savršenstvom. Kad poniznost dovodi do depresije, ona je manjkava; kad je istinska, ona potiče radost, srčanost i unutarnje dostojanstvo."

Musar uči da je prava poniznost uvijek povezana sa zdravim samopoštovanjem. Nedostatak samopoštovanja dovodi do nesvetog i pogrešnog osjećaja bezvrijednosti.

Jedna je studentica tečaja musar izgradila ovaj uvid iz svog vlastitog iskustva. Imala je naviku na javnim okupljanjima sjediti sprijeda i u odjeći živih boja. Dok je učila o poniznosti, odlučila je pokušati odjenuti malo suptilnije boje za sljedeći događaj kojem je prisustvovala. "Ovaj put u kofer sam spakirala odjeću bež, crne, bijele i smeđe boje i odlučila da ću sjediti u stražnjem dijelu prostorije." Unatoč ovom povlačenju same sebe, izvijestila je, "Bilo mi je stvarno lijepo, toliko da su to neki ljudi primijetili i pitali me što smjeram." No, ono što je zaista ostavilo dubok dojam bila je njena spoznaja da su sjedenje sprijeda i odjeća živih boja bili odraz "da mi nedostaje čvrst temelj u samopoštovanju".

Strana 28

■

Ona je na to odgovorila usredotočujući svoju musarsku praksu na "obnovu svog samopoštovanja i njegovo utemeljenje na osnovama dobronamjernosti i poniznosti." Mogla je vidjeti učinak: "U posljednje vrijeme počinjem osjećati razliku.

Kako razvijam vlastitu unutarnju ljubav i poštovanje prema sebi i manje se upravljam prema drugima, nije mi potrebno priznanje drugih za ono što radim. Uvijek sam tražila odobravanje drugih. Sada je moja motivacija više unutarnja i vjernija meni samoj.

Budimo vrlo jasni, dakle, biti ponizan ne znači biti nitko i ništa, ono samo znači biti više netko nego što biste trebali biti. Napokon, Mojsije, koji se smatra najvećim od proroka, u Tori je opisan kao "vrlo ponizan, više od svih ljudi koji su postojali na zemlji." Ako je vođa Mojsijeve veličine bio tako ponizan, u poniznosti sigurno ima nešto više od sve veće skrušenosti koju obično povezujemo s tim izrazom.

Rabbi Rafael iz Barshada ispričao je priču koja govori koliko je neprimjereno pretjerano visoko misliti o sebi: "Kad dođem na nebo, pitat će me, zašto nisi više učio Toru? A ja ću im reći da nisam bio dovoljno pametan. Tada će me pitati, zašto nisi činio više dobrih djela za druge? A ja ću im reći da sam bio fizički slab. Onda će me pitati zašto nisi dao više u dobrotvorne svrhe? A ja ću im reći da nisam imao dovoljno novca za to. A onda će me pitati: Ako si bio tako glup, slab i siromašan, zašto si bio toliko bahat? I na to neću imati odgovora."

Budući da su se gnušali nadmenosti, sljedbenici novarodočke grane musara bili su legendarni po vježbama koje su izvodili kako bi umanjili i odvratili prekomjerni ego. Njihovi bi ih učitelji slali u željezariju da nabave kruha, a zatim u pekaru da traže čavle. Često bi ih istjerali iz trgovine zbog tih nepodopština, no oni su naučili da njihovo samopoštovanje ne ovisi o prosudbi drugih ljudi i da se u životu mogu snaći uz puno manje ponosa nego što bi inače smatrali da ga je potrebno.

Divrej Tora

(nastavak s 28. stranice) Alan Morinis: Ali podjednako je točno i suprotno. Poniznost dovedena do krajnosti također baca veo na unutarnju svjetlost duše. Rabini u Talmudu to vrlo snažno iznose kroz priču koja započinje ovim riječima: "Poniznost Rabi Zeharje ben Avkulasa izazvala je uništenje Hrama u Jeruzalemu."

Ovo je bio kataklizmički događaj u židovskoj povijesti kojeg oplakujemo i dan danas. Kako vrlina poput poniznosti može izazavati tako strašnu katastrofu?

Da bismo to razumjeli, u priču se moramo uključiti malo ranije, kad se čovjek po imenu Bar Kamca htio osvetio židovskim vođama Jeruzalema koji su ga uvrijedili. Otišao je do rimskih namjesnika kako bi ih obavijestio da su Židovi podigli pobunu. Da bi to dokazao, rekao je Rimljanima da pošalju žrtvu u Hram. Obično bi se takva žrtva prinijela, ali Bar Kamca je na životinji načinio mali defekt, koja Rimljanima nije bio uočljiv, ali za kojeg je znao da će ga svećenici u Hramu zapaziti. Budući da žrtva mora biti bez mane, Bar Kamca je znao da će svećenici biti dužni odbiti taj prinos.

To će odbijanje biti "dokaz" da su se Židovi pobunili protiv Rima.

Kad je žrtva došla pred svećenike u Hramu, oni su smjesta uočili skriveni defekt, kao što je Bar Kamca znao da hoće. Ali ono što on možda nije očekivao je da su oni odmah shvatili o čemu se radi. Netko im je sugerirao da ipak nastave i prinesu žrtvu. Međutim, Rabi Zeharja ben Avkulas se suprotstavio tome rekavši da, ako to učine, ljudi će izvući pogrešan zaključak zaključak da je dopušteno prinositi žrtve s nedostacima. Tada je preporučeno da se Bar Kamcu ubije kako bi ga se spriječilo

Godina 17 29 Broj 12 Strana

Svakodnevna svetost da to kaže Rimljanima i time ugrozi židovski narod. Rabi Zeharja ben Avkulas je odgovorio, rekavši, "Ako to učinimo, ljudi će pogrešno misliti da se one koji nanose defekte žrtvama kažnjava smrću."

poniznost, koji kaže: "Svatko tko sebi odredi definirano mjesto za molitvu u sinagogi, u pomoć mu stane B-g Abrahamov i kad umre ljudi o njemu kažu: 'Ovo je bio ponizan čovjek.'"

Kao rezultat nesklonosti svećenika da prihvate ijedan od ta dva čina, Bar Kamca je uspio u svom naumu. Žrtva je bila odbijena, i kako je Bar Kamca planirao, Rimljani su iz toga razumjeli da su se Židovi pobunili.

Rimljani su napali i na kraju uništili Hram. Talmud zaključuje: "Poniznost Rabi Zeharje ben Avkulasa izazvala je gubitak našeg Doma, spaljivanje naše svetinje i naše progonstvo iz zemlje."

Ovo je neobično, zar ne? U čemu se sastoji poniznost kod sjedenja na istom mjestu svaki put kad se molite u sinagogi? Odgovor je da, ograničavanjem sebe na jedno mjesto, vi sav ostali prostor oslobađate drugima da ga mogu koristiti .

Ovu se tvrdnju ne može shvatiti ni na jedan način na koji obično opisujemo pojam poniznosti. Ova nam priča nudi novi uvid u tradicionalni židovski koncept poniznosti.

Rabi Zeharja ben Avkulas pokazao je poniznost jer nije postupio prema pretpostavci - ni prinošenjem životinje s nedostatkom u očitom kršenju propisa, niti odobravanjem ubojstva - no zapravo je pokazao prekomjernu poniznost, jer je ustuknuo pred zadatkom koji mu je bio dan. On je u svojim rukama držao sudbinu Hrama i svog naroda, ali kao da je rekao: "Tko sam ja da donosim takve odluke bez presedana, koje mogu ljude dovesti u zabludu u pogledu zakona?" To je bila prekomjerna poniznost. Njegova sigurnost u sebe bila je manjkava jer se smatrao manje sposobnim da riješi dilemu iz stvarnog života koja nosi teške konzekvence nego što je zapravo bio trebao.

Da bismo dodatno pojasnili ovu sliku, uključimo u razmatranje još jedan zagonetni osvrt Talmuda na

Dodavanje ove priče onoj o uništavanju Hrama pomaže nam da uokvirimo musarsku definiciju poniznosti kao "ograničavanje sebe na odgovarajući prostor ostavljajući time mjesta za druge? Sjedenjem na predvidivom mjestu, vi ostavljate mjesta drugima da i oni zauzmu svoj vlastiti prostor. Rabi Zeharja ben Avkulas odrekao se previše svog "prostora", ako uzmemo u obzir da prostor koji osoba zauzima može biti fizički, emocionalni, verbalni pa čak i metaforički. Odjek iste predodžbe čujemo u opisu rasporeda sjedenja u drevnom židovskom sudu, Sanhedrinu, kako izvještava Talmud: Bila su tri reda učenika učenjaka koji su sjedili pred [sucima] i svaki je znao svoje mjesto. Ako su trebali imenovati [drugog za suca], imenovali bi ga iz prvog reda, a jedan bi iz drugog reda prešao u prvi red, te jedan iz trećeg reda prešao u drugi red, a izabrali bi drugoga iz zajednice i smjestili ga u treći red. On nije sjedio na mjestu prijašnjeg, već je sjedio na mjestu koje je njemu priličilo. ■

Strana 29

RASKOL U HAMASU

Sve veća frustracija u Izraelu: I dalje nemaju pojma gdje je najtraženiji čovjek Jutarnji list, 23.12.2023.

Unatoč snažnoj ofenzivi i nagradi od 200 tisuća dolara za informacije o članovima vojnog krila Hamasa, Izrael ne može locirati predvodnike napada 7. listopada Sjedinjene Američke Države, Egipat, Katar, Ujedinjeni narodi, Fatah... Čini se kako se broj posrednika u mirovnim pregovorima između Izraela i Hamasa iz dana u dan povećava, a svaki od koncilijatora ima svoj vlastiti interes u postizanju dogovora između dviju zaraćenih strana. Istodobno, unutar Hamasa došlo je do svojevrsnog raskola jer članovi političkog krila terorističke organizacije vode odvojene razgovore o okončanju rata, koji navodni nisu po volji Hamasovom vojnom krilu u Gazi.

S jedne strane je tu Husam Badran, član Hamasovog politbiroa sa sjedištem u Dohi, koji ovih dana vodi razgovore sa suparničkom skupinom Fatah o mogućem zajedničkom upravljanju Gaze i Zapadne obale nakon završetka rata. Fatah je najjača vojno-politička organizacija unutar Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), višestranačke političke organizacije osnovane s ciljem stvaranja palestinske države.

Nakon potpisivanja sporazuma iz Osla, nastala je Palestinska samouprava (PA), entitet koji je upravljao dijelovima Zapadne obale i Pojasa Gaze. Fatah danas vodi Palestinsku samoupravu i upravlja dijelom Zapadne obale, ali je izgubio kontrolu nad Pojasom Gaze, koja

je završila u rukama Hamasa 2006. godine.

Dok politički čelnici Hamasa sada tvrde da žele uspostaviti neku vrstu odnosa s Fatahom i čak se potencijalno pridružiti PLO-u, vojno krilo Hamasa sa sjedištem u Gazi ne slaže se s tom idejom. Kako saznaje WSJ, Hamasovi politički lideri su u Kataru posljednjih nekoliko dana vodili razgovore s visokim dužnosnikom Fataha Husseinom Al-Sheikhom, bivšim šefom Fataha u Gazi Mohammedom Dahlanom i bivšim palestinskim premijerom Salamom Fayyadom. Vojni čelnici Hamasa u Gazi su oštro reagirali na "omekšavanje" političke frakcije, tvrdeći da rat još nije izgubljen i da je prerano za kompromise.

Razmjena taoca Unatoč tom upozorenju, politički čelnici Hamasa nastavljaju voditi pregovore u nekoliko smjerova. Osim s Fatahom, ušli su i u razgovore s egipatskim dužnosnicima. Lider političkog vodstva Hamasa Ismail Haniyeh u Kairu se sastao s Abbasom Kamelom, šefom egipatske obavještajne službe i ostalim egipatskim dužnosnicima.

Nakon posjeta Egiptu, Haniyeh je otkrio glavni zahtjev za bilo kakav novi dogovor Izraela o razmjeni taoca.

Hamas inzistira na puštanju trojice najviših palestinskih čelnika: Marwana Barghoutija, Ahmeda Saadata i Abdullaha Barghoutija. Egipat i Katar nadaju se da će biti ključni medijatori u prekidu vatre između Izraela i Hamasa i oslobađanju talaca. Arapskim zemljama je u cilju koordinirati napore u mi-

rovnim pregovorima jer bi izraelsko-arapski savez i jedinstvo među saveznicima značilo bolju poziciju u regiji u trenutku kad prijetnje iz Irana nastavljaju rasti.

SAD ima slične prioritete u posredovanju između Izraela i palestinskih militanata – želi zaustaviti širenje iranskog utjecaja na regiju. Zbog toga Washington vrši pritisak na izraelske i palestinske čelnike da počnu razmišljati o tome što će se dogoditi nakon završetka sukoba u Gazi. Neke od opcija koje se trenutačno razmatraju su slanje multinacionalnih mirovnih snaga u opkoljenu enklavu, uključujući snage arapskih nacija, što Hamas i PA odbijaju.

Druga opcija koju SAD svesrdno zagovara je revitalizirana Palestinska samouprava s vlastitim snagama sigurnosti, koja će postati partner Izraelu za pregovore o rješenju s dvije države. No, Izrael se protivi toj ideji i rekao je da će blokirati svaki pokušaj ponovnog uspostavljanja PA u palestinskoj enklavi.

Blokiranje rezolucije Nakon nekoliko dana odgode glasanja i intenzivnih pregovora kako bi se izbjegla prijetnja američkog veta, Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je u petak ublaženu rezoluciju koja poziva na korake za omogućavanje "sigurnog, neometanog i proširenog humanitarnog pristupa" Gazi i "uvjete za održivi prekid" borbi.

Glasovanje za usvajanje rezolucije, koja poziva na stanke u ratu, oslobađanje svih taoca

koje drži Hamas i dopremanje više pomoći u Gazu, nekoliko je puta odgađano, a Sjedinjene Američke Države su već stavile veto na dvije prethodne rezolucije UN-a o prekidu vatre.

Kako saznaje NYT, američki dužnosnici bili su zabrinuti zbog jednog dijela u rezoluciji, koji zahtijeva uspostavljanje nadzornog sustava UN-a za provjeru isporuka pomoći u Gazu. Izrael je apelirao na SAD da odbaci takav sustav nadzora jer u tom slučaju Izrael više ne bi mogao kontrolirati teret koji ulazi u palestinsku enklavu, tvrdeći kako bi se isporuke pomoći mogle koristiti za krijumčarenje oružja Hamasovim teroristima.

Izrael je vjerojatno sve više frustriran jer ni nakon 10 tjedana nije uspio locirati predvodnike napada. Unatoč ofenzivi u kojoj su izraelske snage sravnile sa zemljom brojne prenapučene četvrti u Pojasu Gaze i bogatoj nagradi od 200 tisuća dolara za informacije o članovima vojnog krila terorističke organizacije, nisu ništa bliže podatku o lokaciji na kojoj se nalazi šef Hamasa u Pojasu Gaze Yahya Sinwar i njegovi najbliži suradnici. ■

Izraelski vojni zapovjednik poručio: “Izrael djeluje gdje god mora” N1, 27.12.2023.

Glavni Zapovjednik izraelske vojske Herzi Halevi odbio je u utorak komentirati napad u kojem je ubijen savjetnik iranske Revolucionarne garde u Siriji ali je rekao da izraelske snage djeluju u cijeloj regiji.

“Neću komentirati različite akcije koje poduzimamo. Izrael-

Page 30 Strana 30

ske obrambene snage (IDF) djeluju s drugim sigurnosnim organizacijama diljem Bliskog istoka, unutar i oko granica države”, rekao je Herzi Halevi novinarima.

maska u ponedjeljak ubijen je viši savjetnik u iranskoj Revolucionarnoj gardi Sayyed Razi Mousavi, objavila su tri sigurnosna izvora i iranski državni mediji.

Načelnik Glavnog stožera IDF-a dodao je da Izrael “poduzima sve potrebne akcije da jasno pokaže da je odlučan braniti zemlju te da smo spremni ići daleko”.

Mousavi je bio odgovoran za koordinaciju vojnog saveza između Sirije i Irana, a Revolucionarna garda rekla je da će Izrael ispaštati zbog njegovog ubojstva. ■

U izraelskom zračnom napadu izvan sirijske prijestolnice Da-

Divrej Tora

Godina 17

Broj 12