Haftara za Šabat Hazon

Šabat pred Tiša be'av se naziva Šabat cHazon – Šabat predskazanja –pošto čitamo odlomak haftare iz proročanstva Izaije (1,1-27), kao posljednjeg od "tri tužna" čitanja.

Rabi Mendel Hirsch ističe da prorok ne oplakuje zbog toga što je Bet Ha-Mikdaš (Hram u Jeruzalemu) bio uništen; on plače zbog uzroka koji su u osnovi doveli do njegovog uništenja. . .

Ova godišnja pouka mora poslužiti da usmjeri naše nacionalno žalovanje za Tiša be'av ne ka prošlosti, već k sadašnjosti.

Nije dovoljno plakati nad ogromnim gubitkom koji je naš narod pretrpio uništenjem naše Zemlje, našeg Svetog grada, i našeg Svetog Hrama. Mi moramo iskoristiti svoje žalovanje da ono bude način kojim ćemo potaknuti preispitivanje naših današnjih osjećaja, misli i djela.

Što smo učinili da uklonimo stavove i običaje koji su prije više tisuća godina otposlali naše pretke u egzil – ne jednom, već dvaput? .

Na koji način smo popravili naš pristup božanskoj službi kao načinu života, života posvećenog dužnosti, a ne njezinom nadomjestku?

Jesu li naše verbalne žrtve, poput životinjskih žrtava koje opisuje prorok, tek površni rituali, nikada istinski proživljene, nikada izgovorene iz srca, već samo našim usnama i od nas tek prema van?

I, kako Rabi Hirsch kaže, "da li je naša suvremena Židovska svakodnevnica toliko snažno prožeta Židovskim duhom, tako ispunjena Židovskim načinom razmišljanja, poznavanjem sveobuhvatnih i dubokih sadržaja Tore da može stvoriti dostojno okruženje da se B-žji hram podigne u našoj sredini? Ne zjapi li jaz između Izraela i njegovog B-ga možda jače nego ikada?"

(Izaija 1,1-27)

Izaija prenosi Židovima b-žansku viziju koju je imao, kažnjavanje stanovnika Jude i Jeruzalema jer su se pobunili protiv B-ga. Predbacuje im što ponavljaju greške i ne odriču se svojih grešnih puteva čak i nakon što su ukoreni i kažnjeni. "Jao grešnome narodu, ljudima punim nepravednosti, zla sjemena, iskvarene djece. Odrekli su se B-ga; izazvali Svetog Jedinog." Koristeći se teškim riječima, uspoređuje židovske vođe s vladarima Sodome i Gomore. B-g pokazuje svoje nezadovoljstvo prema žrtvama koje mu prinose jer odišu poganskim običajima. "Kako je po- stala bludnica, utvrda vjernih; nekada puna pravde i pravednici su je nastanjivali, a sad je grad ubojica ..."

Izaija zatim blažim riječima hrabri narod da se iskreno pokaje i da se odnosi pravedno i blagonaklono prema siromašnima, siročadi i udovicama. Za njihovu poslušnost obećaje im najbolju zemlju. "Pokažu li se tvoji grijesi grimiznima, postat će bijeli kao snijeg; pocrvene li kao grimiz, postat će kao runo." Haftara završava obećanjem da će B-g naposljetku opet postaviti suce i vođe Izraela kad se "Cion iskupi pravdom, a okajnici pravednošću." .

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Jack Abramowitz: