Da li vam to treba ili to želite?

Ovaj tjedan započinjemo s posljednjom od Pet knjiga Mojsijevih. Ponovljeni zakon, što je naš naziv za Devarim, koje na hebrejski znači ‘riječi’, je govor kojeg je Mojsije održao prije svoje smrti. Mojsije ponavlja povijest 40-godišnjeg lutanja pustinjom i kori ih kako bi Židovski narod učio iz svojih pogrešaka. Rabini kažu da je dobro da čovjek prije svoje smrti ukori one do kojih mu je stalo. Oni se tada ne osjećaju ugroženo i mnogo će spremnije prihvatiti ukore.

Malo me muči to kako često puta ljudi koriste riječ ‘trebam’, a posebno moja djeca. ‘Trebaju mi’ nove cipele, ‘trebam’ haljinu; ‘trebam’ svoju sobu. Ja kažem svojoj djeci da ako želite reći da vam treba vode, da vam treba kisika, da vam je potrebna toplina, onda se mogu složiti. Ali treba ti haljina kada već imaš tri? Možda želiš haljinu, možda ti se prohtjela haljina, ali svakako ne ‘trebaš’ haljinu!

Ovime nisam tek sitničav oko značenja riječi. Riječi imaju moć, i kada sebe čujem kako kažem da ‘trebam’ nešto, time u svojim mislima predanost tome postaje konkretnijom. Ako pak, s druge strane, kažem i shvatim da ja to zapravo želim ili čeznem za time, ležernije ću pristupiti tome hoću li to dobiti ili ne.

Kada Tora ovaj tjedan govori o sucima, ona im kaže da ne budu nepošteni jer, ‘presuda pripada B-gu’. Raši, srednjevjekovni komentator objašnjava da se B-g brine da svatko ima upravo ono što mu je potrebno. Zato ako ti, kao sudac, na nepošten način uzmeš nešto od neke osobe onda će se B-g morati pobrinuti da ta osoba to dobije natrag na neki način. Tvoje nepoštenje kao suca tjera B-ga, da to tako kažemo, da mora više raditi, kako bi svoj svijet vratio u ravnotežu.

Za mene je ovo predivna ideja Židovske filozofije. B-g neprestano žonglira s ravnotežom u svijetu kako bi osigurao da svatko od nas ima nutku, sve su poredane onako kako treba da bi nam život bio upravo onakav kakav nam treba biti. Meni ne ‘treba’ ništa više od onoga što već imam. upravo ono što mu je potrebno, i upravo onda kada mu je to potrebno. Može biti da ima stvari koje nemamo, a željeli bismo ih imati, i koje bi obogatile naše živote. Ali za sve stvari koje su nam potrebne već se netko pobrinuo. Onako kako su stvari postavljene u bilo kojem tre-

Sjajno je gledati na svijet na takav način jer to znači da umjesto da se neprestano batrgamo da ostanemo na površini života, mi zapravo možemo zaplivati prema svom cilju. Kao što bi nam Maslow rekao, kada smatramo da imamo mnogo nezadovoljenih ‘potreba’, teško nam se fokusirati na bilo što drugo. Zabavljeni smo gašenjem požara umjesto da se bavimo rastom i napredovanjem. Međutim, kada znamo da je ono što sada imamo upravo ono što nam je potrebno, možemo se fokusirati na posao koji je pred nama –da budemo partneri s B-gom u stvaranju boljeg svijeta.

Kao i kod moje djece, toliko toga što nam ‘treba’ je samo preuveličavanje našeg vlastitog razmišljanja. Sigurno je, uvijek nam je potrebno mnogo manje nego što mislimo da nam je potrebno. I ako, poput mene, želite otići sve do kraja dokle judaizam ide, znate da nam zapravo ništa nije potrebno – jer naše će potrebe uvijek biti namirene. Pa čak i kada drugi učine sve što mogu da to onemoguće, B-g će začas naš svijet ponovo dovesti u ravnotežu. Za mene spoznaja da će moje potrebe uvijek biti namirene znači da mogu misliti van okvira sebe samoga i umjesto toga razmišljati kako najbolje mogu doprinijeti životima drugih.■

Rabbi Shlomo Riskin: