Sitne usluge

I naložio sam vašim sucima u to vrijeme rekavši: 'Slušajte među svojom braćom i sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili onog s kime se parniči. Nećete iskazivati pristranost pri suđenju; maloga kao i velikoga saslušavat ćete…" (1,16)

Moše Rabenu prepričava kako je upozorio tada novopostavljene suce da ne iskazuju bilo kakvu pristranost kojom bi mogli iskriviti ishode slučajeva kojima predsjedaju.

Tema koja se u Tori stalno iznova javlja je da će osobni razlozi, a posebno oni u formi mita, utjecati na suca da na jednu stranku gleda s više naklonosti nego na drugu.

Talmud (Kesubos 105b) uči da mito ne mora nužno doći u obliku novca. Čak i naizgled neznatan razgovor može djelovati na način na koji netko vidi stvari. Talmud objašnjava da, na primjer, čak i kada se sucu kaže nešto lijepo to može biti neki oblik mita koji će pomutiti njegovu presudu.

Talmud ide dalje i nabraja nekoli- ko Amorajim koji su se izuzeli iz sudskog postupka nakon što su primili usluge koje bismo mi teško okarakterizirali kao mito.

Amora Shmuel je imao problema prelazeći klimavi most. Netko mu je pružio ruku i pomogao mu prijeći most. Shmuel je upitao tog čovjek što ga je dovelo na most, a čovjek je odgovorio da ima zakazano ročište u Shmuelovom beis dinu. Shmuel se izuzeo od suđenja u ovom procesu zbog bojazni da bi ga pomoć koju je primio od ovog čovjeka mogla navesti da podsvjesno poželi da ovaj čovjek dobije spor i nehotice izvitoperi postupak da bi se to dogodilo.

Jednako tako, Ameimar je sjedio u beis dinu, kadli mu na glavu doleti pero. Neki je čovjek došao i uklonio pero. Kada je Ameimaru rekao da je tamo zato da bi iznio svoj slučaj, Ameimar se izuzeo od saslušavanja tog slučaja.

Mar Ukva je imao slučaj da je netko pred njim pljunuo, a druga je osoba prišla i prekrila pljuvačku. Ta druga osoba imala je zakazano ročište na kojem je Mar Ukva trebao biti sudac, pa je on sam sebe izuzeo.

Zadnji primjer naveden u Talmudu je primjer o zakupcu Rav Šmuela bar Josea, koji bi redovito svakog petka donosio Rav Šmuelu bar Joseu njegov dio uroda. Jednog tjedna, zakupac je morao biti u gradu u četvrtak zbog financijskih razloga, pa je odlučio donijeti urod dan ranije. Rav Šmuel bar Jose se izuzeo od rješavanja slučaja zakupca da na njega ne bi utjecalo to što je urod dobio dan ranije.

Rav Pam se pita: Jesu li Amoraim bili toliko prevrtljivi da bi i najmanja usluga mogla utjecati na njihovu presudu? Možete li zamisliti dajana kako pogrešno presuđuje u nekom slučaju zato što mu je netko pomogao da prijeđe ulicu ili mu je očistio šešir? Ne bi li Amora trebao imati više povjerenja u samog sebe umjesto da pretpostavi da će biti pristran iz tako trivijalnih razloga?

Rav Pam odgovara da se ova Gemara ne bavi toliko sudačkim integritetom ili štetnom naravi mita koliko domašajem hakaras hatov (zahvalnosti) koju trebamo imati prema onima koji nam čine usluge.

Ovi Amoraim nisu bili prevrtljivi; oni su usluge ljudi uzimali mnogo ozbiljnije nego što to mi činimo. Za nas bi takve usluge mogle biti toliko beznačajne da ih ne bismo svojim radarom niti registrirali. No ljudi koji su si u zadatak uzeli da više cijene ono što drugi za njih čine smatrali su ta "sitna" dobročinstva dostojnima tolike zahvalnosti da bi to moglo iskriviti njihovu presudu.

Rav Pam ide i dalje pokazujući koliko od problema današnjeg društva proizlazi iz nedostatka hakaras

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Sitne

Hatov

Muževi uzimaju "male" usluge koje za njih čine njihove supruge zdravo za gotovo, a i žene uzimaju usluge svojih muževa zdravo za gotovo. Svatko očekuje od one druge strane da obavi kućanske poslove i zadaće zato što je to "njegov (ili njezin) posao."

Svaki bi supružnik trebao uzimati usluge jednako ozbiljno kao što su to činili Amoraim, kaže Rav Pam, i onda bismo imali mnogo više sretnih, stabilnih brakova, u kojima bi svatko imao osjećaj da ga se cijeni za sve ono što čini.

Isto vrijedi i za odnos između poslodavca i zaposlenika, i praktički za svaki drugi odnos. Kada bi ljudi gledali što to drugi čini za njih umjesto da to smatraju bogomdanim pravom, mnogo bi se bolje slagali.

Možda je najuvjerljiviji primjer kojeg Rav Pam nudi stav koji ljudi pokazuju prema ješivos, Bais Yaakovima (ortodoksnim Židovskim osnovnim i srednjim školama za djevojčice iz religioznih obitelji), i školama. Kada bi svršeni učenici i roditelji imali odgovarajući hakaras hatov prema ustanovama koje su obrazovale njih ili njihovu djecu, oni bi davali izdašne, stalne darove tim školama, pa se naše mosdos (privatne Židovske škole) ne bi nalazile u jadnom stanju financijskog kraha u kojem se nalaze. No previše puta je prisutan stav: "Platio sam svoju školarinu. Učinio sam svoje. Sada vi učinite vaš posao. I ne dodijavajte mi više!"

A ljudi koji su istinski makir tov ne samo da cijene dobre stvari koje drugi za njih učine; oni smatraju i da duguju zahvalnost onima koji su ih povrijedili na takav način da im je to na kraju pomoglo.

Dok je Rav Kook još živio u Euro-

Usluge

pi, svoja ljeta bi provodio na baltičkoj obali u Latviji, zajedno sa mnogo drugih europskih rabanim.

Odmaralište je jednu od soba namijenilo za molitvenu službu. Jedne večeri, Rav Reuven Zelig Bengis je imao jarcajt, no bilo je tek devetoro ljudi u tom improviziranom šulu. Jedan od njih devetorice izašao je van da potraži desetoga, i u blizini pronašao jednog čovjeka. Međutim, ono što on nije shvatio bilo je da je drugi čovjek koji je imao jarcajt okupio točno desetoricu ljudi ispred njihove sobe, i da je čovjek kojega je pozvao da se pridruži minjanu Rav Bengisa bio potreban za ovaj drugi minjan.

Čovjek koji je organizirao minjan pred njihovim vratima uletio je u prostoriju i počeo vikati sipajući uvrede na Rav Bengisa.

Rav Kook je bio dobro poznat po svojoj velikoj ljubavi prema svakom Židovu, no ovo je bilo prevršilo mjeru čak i za Rav Kooka. Otišao je do čovjeka koji je grdio Rav Bengis i pljusnuo ga po licu zato što je vrijeđao talmid hahama

Taj se čovjek toliko razbjesnio na Rav Kooka da ga je odlučio tužiti svjetovnom sudu zbog napada. Nastao je metež. Nekoliko je ljudi tražilo Rav Kooka da se ispriča kako bi se tu sve završilo, no Rav Kook je to odbio. "Kad bi se radilo o mojoj časti, ispričao bih se," objasnio je. "No Rav Bengis je bio osramoćen. Nije mi žao što sam ošamario tog čovjeka kako bih obranio čast talmid hahama. Neka me slobodno dâ na sud!"

Par dana kasnije, čovjek je promijenio mišljenje. Došao je k Rav Kooku, ispričao se, i rekao da ge neće dati na sud.

Mnogo godina činilo se da je pri- ča tu završila.

Međutim, godinama kasnije, Rav Kook je posjetio Sjedinjene Države. Pristupio mu je upravo onaj čovjek kojega je godinama ranije ošamario u odmaralištu.

"Dugujem Ravu veliku zahvalnost," uskliknuo je čovjek, vadeći zlatni sat iz svog džepa i pružajući ga Rav Kooku.

Objasnio je da mu je, nakon što ga je Rav Kook ošamario, život u Europi postao nepodnošljiv. Došao je na loš glas kao onaj koji je vikao na Rav Bengisa i kojega je ošamario Rav Kook. Kada više nije mogao podnositi tu sramotu, odlučio je napusiti Europu i otići u Ameriku gdje ga nitko ne zna. U Americi se obogatio, na koncu postavši milijunašem. On je smatrao da je sreća koju je imao rezultat pljuske Rav Kooka, pa je želio Ravu dati dar kojim će izraziti svoju zahvalnost.

Teško je osjećati zahvalnost za pljusku posred lica, bila ona stvarna ili simbolična. Ali trebali bismo naučiti barem to da budemo zahvalni poput Amoraim onima koji nam čine usluge.

Na toj razini hakaras hatov nije bio ograničen na talmudsku generaciju. Chofetz Chaim, koji je živio prije manje od sto godina, bio je kohen i nije mogao ići na sprovode. Ali kada je preminula žena koja je jednom darovala prozor ješivi u Radinu a mi ovdje ne govorimo o umjetničkom vitraju on je izdaleka pratio lijes čitavim putem do groblja u znak zahvalnosti za njezinu donaciju.

Kada bismo cijenili usluge koje drugi za nas čine koliko god one male bile svijet bi bio daleko bolji!

Rabbi Shaul Rosenblatt: