Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Ne biti previše zadovoljan svojim učenjem

Lo meigis libo betalmudo

Rabi Johanan ben Zakaj običavao je govoriti: "Ako si učio puno Tore, ne svojataj sebi za to zasebne zasluge, jer zbog toga si stvoren."

Pirke avot 2,9

PRETHODNO poglavlje koncentriralo se na zamke želje da nam drugi iskažu poštovanje; današnje učenje usmjerava fokus prema unutra. Ovdje su u pitanju stavovi koje imamo prema našim vlastitim dostignućima.

Dobri stavovi motiviraju nas da učimo, vježbamo i radimo sve što je potrebno da bismo potakli svoj razvoj. Međutim, dok ubiremo plodove tih dobrih stavova, počinjemo zalaziti na opasno područje. Ako smo bili marljivi, s vremenom se naša mudrost produbljuje i razvijaju se kvalitete duše - i možda, bez da smo to primijetili, počnemo se osjećati prilično zadovoljni sobom i svojim napretkom. Kako postajemo opušteniji i možda čak i pomalo samodopadni, plamen motivacije postupno i gotovo neprimjetno gasne. U srcu tada korijena mogu uhvatiti osjećaji koji postupno iskrivljuju naša gledišta i našu motivaciju, što dovodi do nazadovanja ili možda čak i pada.

Doslovno značenje meigis libo je "zadovoljstvo" ili "zasićenje vlastitog srca." No, ovaj pojam ima mračnu konotaciju, jer kada je osoba ta- ko potpuno zadovoljna svojim postignućima, vrlo je malen korak do arogancije i osjećaja superiornosti. Može li se biti arogantan u pogledu svog učenja i mudrosti? Čini se da je upravo to ono što je zadesilo Rabi Elazara dok se na magarcu vraćao s učenja sa svojim učiteljem. Talmud nam jasno kaže da se osjećao vrlo sretan i zadovoljan sobom jer je upravo naučio velik dio Tore.

Dok se vraćao kući od doma svog učitelja, slučajno je na putu prošao pored jednog vrlo ružnog čovjeka koji ga je pozdravio rekavši: "Pozdrav, Rebe." Rabi Elazar je odgovorio: "Ti isprazni! Jesu li svi ljudi u tvom gradu ružni poput tebe?" Čovjek mu je odvratio: "Ne znam, ali ti bi trebao otići do Majstora koji me načinio i reći Mu koliko je ružna posuda koju je napravio."

Rabi Elazar je istog časa shvatio koliko je pogriješio. Sišao je s magarca, pao ničice pred čovjekom i rekao: "Nanio sam ti bol. Oprosti mi." Čovjek je rekao: "Neću ti oprostiti sve dok ne odeš do Majstora koji me načinio i kažeš Mu koliko je ružna posuda koju je napravio."

Priča se nastavlja, ali poanta koja nam je potrebna već je iznesena. Upozoreni smo da budemo na oprezu prema iskvarenim osjećajima koji se u naše srce uvlače kao izvrnuti ishod naših dobrih nastojanja da budemo aktivni, energični i uspješni u svom učenju i duhovnoj praksi. To je stvarni rizik na tom duhovnom putu.

Upravo je ova opasnost potakla Rabbi Moshe Chaima Luzzatta na oprez: "Uzrok koji je više od bilo čega drugoga odgovoran što se kod osobe pojavljuje osjećaj umišljenosti i ponosa je mudrost."

Ramchal nastavlja: "Nema mudraca koji neće pogriješiti i koji neće trebati učiti iz riječi svojih prijatelja, a vrlo često čak i iz riječi svojih učenika. Kako se onda može ponositi svojom mudrošću?"

No, to se događa. U kratkom komentaru u Dužnostima srca, Rabbi ibn Paquda iznosi korake koji slijede kada se netko počne osjećati ponosan na svoje duhovno postignuće. On identificira "negativan ponos" kao stanje koje se javlja "kada osoba bude ponosna na svoju mudrost ili kada pravedna osoba bude ponosna na svoja djela, na način koji čini da joj se njena postignuća čine velikima u vlastitim očima; da osjeća da može biti zadovoljna s onim što je već postigla; da može ponižavati druge; da može s visoka gledati na velike i mudre ljude svoje generacije i biti sretna zbog "nedostataka" koje drugi imaju.

Ovo je zapravo kronologija koraka do kojih dolazi kada počnemo osjećati ponos zbog svojih duhovnih dostignuća. Od onih prvih osjećaja čestitanja samom sebi, vrlo je malen korak do samozadovoljstva koje negativno utječe na motivaciju, nužnu da biste nastavili ići dalje tim putem. Praktično postupanje se smanjuje, a kako stagniramo, duhovni napredak usporava ili se u potpunosti prekida. U tom trenutku, umjesto da se odreknemo tog ugodnog osjećaja ponosa, mi nesvjesno nastojimo sebe izgrađivati poklanjanjem osobite pozornosti na nedostatke drugih ljudi. Počinjemo se pokroviteljski odnositi prema drugima, čak i prema onima koji su zapravo veći od nas. Na kraju ne samo da na druge gledamo s visoka, već zapravo uživamo u njihovim pogrešnim koracima.

Kada težimo duhovnom životu, a posebno kada doživimo promjene koje su plod našeg truda, moramo biti na oprezu za osjećaje samohvale i snishodljivosti prema drugima koji se mogu pojaviti i ugnijezditi unutar nas. Postoje mnogi slučajevi, čak i velikih ljudi koji ne uspijevaju na ovom području. Prorok Jeremija (9,23) kaže to izravno: "Ovako govori G-spod: 'Neka se mudar čovjek ne hvali svojom mudrošću".

Rabbi Yisrael Salanter jasno je shvatio problem od korijena naviše: Napisao je, Nemojte se iznenaditi što osoba sa svim svojim manama i vrlo niske važnosti svejedno sebe smatra većom od svojih konkurenata. Jer što više osoba voli da je se hvali i da joj se divi, to će želja za pohvalom više rasti i prikrit će njezine nedostatke do te mjere da ih više ne osjeća. I kako želja da se osjeća boljom od drugih raste, njezino divljenje prema samoj sebi pojačava osjetljivost za nedostatke drugih ljudi. Zbog svoje umišljenosti ona više neće zapažati tuđe vrline i na kraju će biti u stanju uviđati samo svoje vrline i nedostatke drugih. I tako će, a da to niti ne osjeti, umišljenost ispuniti čitavu njenu dušu.

U tom će trenutku ta osoba živjeti u svijetu posvemašnje neistine. Istina, ne postoji opravdanje za samozadovoljstvo jer je čak i osoba znanja i duhovnih dostignuća postigla tako malo. Oni koji su maksimalno iskoristili svaki trenutak svog života i iskoristili svoj potencijal do maksi- muma, koliko će zapravo naučiti i koliko će stvarne duhovne preobrazbe donijeti? Svijet je tako ogroman, a naša postignuća su tako malena! Moramo biti sretni - radosni! slaviti! - onim što smo uspjeli postići, ali isto tako nikada ne smijemo dopustiti da nas to navede na osjećaj samozadovoljstva. Naš rast ovisi o našoj čežnji da učimo i više rastemo. Glad i strast za učenjem i promjenama gorivo je koje pokreće naše postajanje.

Učenjaka Tore naziva se talmid hahamom - učenikom koji je mudarkako bi se naglasilo da je put do mudrosti otvoren onome koji na sebe stalno gleda kao na učenika, kao na onoga koji ima toliko mnogo prostora za učenje i napredovanje.

Onaj tko se želi duhovno uzdići, tko naporno radi da svoj život očisti od materijalnog zbog uzvišenije duhovne sfere, mora biti na oprezu od otupljujućeg utjecaja snishodljivosti. Moramo biti budni i oprezni za bilo kakve znakove da smo više usredotočeni na put koji smo prošli nego na stazu koja je pred nama, i moramo redovito obnavljati svoj žar za učenjem i napredovanjem što je naša najuzvišenija svrha.

PRAKSA

U ovom ćete razdoblju sigurno imati prilike od nekoga nešto naučiti ili zatražiti savjet ili će vam se postaviti pitanje na koje ne znate odgovor. Pazite na situacije poput ove koje otkrivaju ograničenja vašeg vlastitog znanja, stručnosti i mudrosti: i kad naiđete na takvu situaciju, prigrlite tu priliku da budete ponizni i nastojte učiti od nekog drugog.

Naučit ćete mnogo o predmetu koji je pred vama i o sebi samima.

Prema tradiciji je bilo određeno, ma koliko to zvučalo čudno, da će 9. dan mjeseca ava (Lav), dan žalosti i posta, biti za čovječanstvo dan rođenja Mešijaha i kraj sve boli, patnje i tjeskobe. Što znači da će od tog trenutka nadalje, 9. ava (Lava) postati jedini praznik u hebrejskom kalendaru. Pa što ima tako posebno u mjesecu Lava (avu) da on treba biti mjesec u kojem bi se Mešijah trebao roditi? Koje su to posebne sile koje se nalaze u svemiru u to doba?

Kako bi odgovorili na ova pitanja, prvo moramo znati karakteristike znaka Lava i jedinstvenu snagu koju on mora probuditi u svima nama, neke određene energije i osjećaje, koje su dostupne samo tijekom mjeseca Lava.

Lave, tko si ti?

Lavovi su poznati kao osobe s dobrim držanjem. Dobar primjer za to je Ari (svjetski glasoviti kabalist). Ne samo da "Ari" znači Lav, astrološki znak svetog kabaliste također je Lav. Čini se da su ljudi njegova vremena prepoznali njegovu veličinu, do te mjere da su ga zvali "Ha'Elohi" (božanstveni). Imajte na umu da Mošeu, jednom od najpoznatijih vođa svih vremena, nije nadjenut takav uzvišen nadimak. Međutim, važno je zapamtiti da s druge strane Lavovi također imaju sposobnost da djeluje na vrlo neugodan način.

Hebrejska slova za "Lav" (arje) ista su kao slova riječi "viđenje" (reija)to ukazuje na sposobnost Lavova da vide Svjetlo, da vide ono što drugi ne mogu. Jedan od najpoznatijih mitova kabale je Merkava (B-žja kola u Ezekijelu pogl. 1). Tamo su četiri svete zvijeri: lav, bik, orao i čovjek. Lav predstavlja sefiru Hesed, koja je svjetlo - moć dijeljenja, davanja i bezuvjetne ljubavi. Lav je po gematriji (brojčana vrijednost hebrejskih slova) 216 što je ista brojčana vrijednost kao kod riječi "gevura"snaga suda (din), primanja, poznatija kao energije lijeve kolone. Što znači da Lavovi imaju vlast nad obojem: hesedom (Svjetlom), i gevurom (presudom). Snaga heseda (Svjetlosti) također je povezana s elementom vode koja dominira ljetnim astrološkim znakovima, i karakterizira ju energija davanja. Svaki znak zodijaka ima svoje određene karakteristike. Lavovi imaju sposobnost dati savjet, jer oni mogu vidjeti, "reija", stvari koje drugi ne vide.

Tako proučavajući prirodu Lavova, vidimo da su oni izrazito voljni davati i imaju snažne liderske sposobnosti. Kombinacija tih dviju osobina čine Lava vrlo moćnim znakom.

Snage unutar mjeseca Lava (ava)

Kao što je navedeno u prethodnim člancima, Sefer Jecira (Knjiga stvaranja) koja se pripisuje praocu Abrahamu - kaže nam da su 22 hebrejska slova gradbeni blokovi Svemira. Što znači da ona predstavljaju duhovne frekvencije koje su stvorile naš svemir. Slično tome, 80-ih godina 20. stoljeća objavljena je teorija super žica koja tvrdi da je svijet izgrađen od 22 temeljne frekvencije. Problem je, međutim, što suvremeni fizičari ne znaju kako te frekvencije/žice o kojima se tako mnogo govori, utječu na naš život.

Sefer Jecira nas uči da su 22 frekvencije, koje predstavljaju hebrejska slova, alati korišteni za prijenos duhovnog bogatstva. Prema kabali svaki mjesec kontroliraju dva hebrejska slova; jedno kontrolira zvijezdu koja vlada tim mjesecom a drugo kontrolira astrološki znak mjeseca.

Mjesec Lava (av) kontroliraju slova (kaf) i ט ( )tet). Slovo kontrolira Sunce, koje je zvijezda koja dominira Lavom, a slovo ט kontrolira astrološki znak Lava.

Pa što je tako posebno u tim slovima?

Slovo ט ima oblik gotovo potpu-

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni Zohar: Mjesec av - Lav

nog kruga s nastavkom koji se krije unutar slova. Zohar taj nastavak naziva "skriveno dobro". Običnim jezikom rečeno, on je nagovještaj ogromne snage i skrivene Svjetlosti za svijet koji dolazi, i također ga se naziva "Or Ha'Ganuz" (skriveno svjetlo). To je Svjetlo koje je bilo stvoreno prvog dana stvaranja svijeta ("I reče B-g: neka bude svjetlost i bi svjetlost" - Postanak 1,3). To je ogromna snaga koja postoji u svemiru tijekom mjeseca Lava (ava), energija Stvaranja.

Slovo pripada suncu koje kontrolira mjesec av. Kao što znamo, sve planete okružuju sunce. To nam također daje naznake o naravi Lava. Lavovi vole biti u središtu pozornosti. Sunce ima dva uobičajena naziva na hebrejskom - ש ש (šemeš) i ד ח (hama = vruće). Šemeš predstavlja unutarnju, duhovniju strana Lava, a hama vanjsku stranu.

Što se tiče vanjske strane, onoga što drugi vide, poznato je da Lavovi sebe vide kao vođe i kao onog tko najbolje zna, a također vole predstave i dramatiziranje. Ako prigovorite njihovom vodstvu oni će vam odmah dati po prstima. Njihovo vodstvo može biti vruće i stvarati opekline za njihovu okolinu, u slučaju diktatorskog načina vodstva. U vezi toga, njih je lako smiriti dodvoravanjem i pohvalama jer njihov ponos je njihova osjetljiva točka.

Hebrejska riječ šemeš (sunce) predstavlja našu nutrinu, skriveniji dio nas samih. Također se sa hebrejskog može pročitati kao Šamaš, što znači pomagač ili pružanje usluga, što je osnovna uloga svakog vođe - služiti svom narodu. Dakle, još jednom, vidimo da se pozitivna snaga Lava odražava u njihovoj urođenoj sposobnosti da vode i stoje na usluzi drugima.

Važno je razumjeti da će u onom trenutku kad započne mjesec av, biti moguće osjetiti kako se moć Lava pojavila unutar nas samih i u Svemiru. S obzirom da je Lav vatreni znak; također bi trebali biti svjesni burne naravi ovog mjeseca. Isto tako nije slučajno da je 9. ava, kada je Prvi hram bio uništen, on bio spaljen vatrom. Prema tradiciji Hram je bio uništen zbog "bezrazložne mržnje''.

Na početku pobune protiv Rimljana (66. n.e.), čelnici Jeruzalema su otkrili da su stanovnici Jeruzalema imali dovoljno zaliha da pod opsadom unutar utvrđenih zidina grada provedu dvadeset godina. Oni su se nadali da će se negdje u okviru tog vremena, rimski proračun potrošiti i da će Rimljani otići kući. Nažalost ubrzo su iskrsnule svađe i sporovi jer je jedan mislio da zna bolje od svojih bližnjih kako se nositi s Rimljanima. Ovaj je sukob kulminirao tako što su ljudi jedni drugima spaljivali skladišta sve dok nisu ostali bez zaliha. Nije slučajno da je ovaj čin negativnosti – bez međusobnog poštovanja i postupanja bez tolerancije jednog prema drugome, brat se tukao sa svojim bratom – bio proveden vatrom. Od tada, svake godine, sile svađe i netolerancije pojavljuju se opet i opet, jer nismo riješili ono što je davno prije bilo potrebno riješiti.

Kako mudraci kažu, Treći hram će sići s neba u vatri - vatra koja je uništavala sada će graditi i otkrivati u svakom od nas slovo ״ט- (tet) skriveno dobro, skriveno Svjetlo.

To će se dogoditi čim shvatimo da smo ovdje da bismo služili jedni drugima, baš kao što sunce služi i daje život i podršku svim planetama oko sebe. Ako želimo da nas ljudi cijene, ako želimo voditi i stvarati i pronaći način da surađujemo s drugima, trebamo imati svijest o moći Lava. Razumjeti da svatko od nas ima drugačiju viziju i drugačije razumijevanje stvari, i da se razlikujemo jedni od drugih, a to znači da mi, svatko od nas, može doprinijeti nešto jedinstveno.

Pitanje je kakav svijet želimo stvoriti i kojim oblikom vodstva ćemo se poslužiti? Hoćemo li voditi vatrom, hoćemo li paliti poput sunca, ili ćemo našu snagu uzeti od najmoćnijeg izvora, skrivene Svjetlosti, i voditi sa suosjećanjem, ljubavlju i poniznosti.

Ako ispravno odaberemo, u sebi ćemo otkriti skrivenu Svjetlost i imati sreću da vidimo dolazak Mašijaha; što znači da bismo doista mogli slaviti Tu B'av (15. ava), blagdan ljubavi, koja je sposobnost da se sjedinimo s drugim ljudskim bićem, bez ponosa i netolerancije te u stanju jedinstva, mira i zajedništva.

Prevela Tamar Buchwald