Teme za razmatranje uz šabatni stol

Izvorna "Posljednja poduka"

Većina ljudi prolazi kroz život ne znajući kada će umrijeti. Međutim, Moše je imao tu sreću i nesreću da posjeduje to predznanje, i iskoristio ga je da pripremi narod kojeg napušta.

• U Mošeovom prvom govoru (Devarim 1-3), on se osvrće na neke dijelove povijesti naroda. S kojom to svrhom on čini? Da ih opomene, kako tvrdi Ramban, ili da ih ohrabri, kako daje naslutiti R. Hirsch?

• Mošeov glavni govor je, za razliku od prethodnog (Devarim 4-26), pravne prirode. Jesu li to bili novi zakoni koje je on po prvi puta uveo u toj četrdesetoj godini, ili su već bili prethodno dani i sada ih je samo osvježio?

Zašto su upravo ti zakoni odabrani da ih se sada iznese? Usporedite Rašbama i Ibn Ezru.

• Koliki dio Mošeovog govora čine njegove vlastite riječi, a koliko riječi Hašema? Govorenje u prvom licu sugerira da je Moše napisao Sefer Devarim

מפ ע צ " ". Je li to teološki problematično predložiti? Postoji li možda razlika između povjesnih i pravnih dijelova Mošeovih riječi?

• Konačno, koliko je dugo trajao period u kojem je Moše iznosio svoj oproštajni govor? Knjiga započinje na prvi ševata, ali je nejasno kada je Moše umro. Dok većina prihvaća da je umro 7. adara, drugi sugeriraju da se njegova smrt dogodila pa možda i čitavih mjesec dana ranije. Koji dokazi postoje za bilo koje od ovih stajališta?

Kako bi to moglo promijeniti naš gledanje na Mošeov govor (ili na druge biblijske priče)?

Pogledajte raspravu u Radakovom komentaru na Jehošuu.

Put kojim su išle uhode i kleveta

Jesu li špijuni stvarno putovali iz pustinje Zin sve do sjeverne granice

Izraela, procjenjujući glavne gradove, utvrde te zemlje i izvore vode na putu, a zatim se vratili Mošeu, sve u roku od četrdeset dana?

Dok Raši tvrdi da je posebna B-žan- ska providnoste ubrzala brzinu hoda uhoda i omogućila im da istraže cijelu zemlju, Netziv tvrdi da su špijuni izviđali u parovima podijelivši zemlju između sebe. S druge strane neki suvremeni znanstvenici sugeriraju da su špijuni izviđali samo južnu regiju zemlje, jer ona je bila predviđena kao njihova ulazna točka u zemlju i prva faza njezina osvajanja.

• Koji stihovi podržavaju svako gledište? Koje od njih je teško za razumjeti?

• Kako različita gledišta rasvjetljavaju grupnu prirodu grijeha uhoda? Kako bi naša procjena uhoda mogla biti drugačija ukoliko je Hevron bio jedini grad koji su razgledali, a ne samo jedno od mjesta na kojima su bili? Kakve bi posljedice moglo imati ako su samo jedan ili dva špijuna susreli divove, odnosno ako su ih svi susreli?

Mošeovi pomoćnici

Prvi događaj koji Moše odabire da o njemu priča u svom govoru u Devarim 1 je njegovo angažiranje vođa da mu pomognu u "nošenju tereta" nacije. Međutim, nije jasno o kojoj epizodi Moše govori. Da li je to primjena Jitrovog savjeta u Šemot 18, imenovanje starješina u Bemidbaru 11 ili neka kombinacija.

• Kakav je odnos između imenovanja u Šemot i Bemidbaru?

Da li ovi opisi opisuju dva različita događaja ili govore o jednom događaju iz različitih perspektiva? Ako je Moše već imenovao suradnike u Šemot, zašto bi mu trebali drugi u Bemidbar? Naposljetku, koji aspekti Mošeovog prepričavanja u Devarim odgovaraju svakom od događaja?

• Ono što Jitro, u Šemot, sugerira su potrebne kvalifikacije za suce? O kojim kvalifikacijama Moše govori u Devarim? Ka- kve veze imaju jedne s drugima? Koliko bi im bio sličan vaš vlastiti popis? Je li Moše uspio pronaći ljude sa svim tim kvalitetama?

• Što su "vladari nad tisućama, stotinama, pedesetoro i desetoro"? Radi li se o broju ljudi nad kojima bi svaka grupa sudaca trebala vladati? Ako je tako, matematički će izračuni dati brojku od 78.600 sudaca za populaciju od samo 600.000 ljudi, što bi stvorilo vrlo obimnu birokraciju. Postoje li drugi načini na koje ovi pojmovi mogu razumjeti?

Otvrdnuta srca

Devarim 2 bilježi da Sihon nije dopustio Izraelcima da prođu kroz njegovu zemlju jer "Hašem je otvrdnuo njegov duh i učinio da mu se srce zainati". Stih sugerira da je Hašem izmanipulirao Sihona tako da bi izazvao njegov poraz od ruku Izraelaca.

• Što ova epizoda sugerira o čovjekovoj slobodnoj volji? Postoje li okolnosti u kojima Hašem izabire da prijeđe preko tog načela. Ako Hašem zaista oduzme nekome slobodan izbor kako On može osobu smatrati odgovornom za njene postupke?

• Ima mnogo događaja koje Tanah pripisuje Hašemu i kaže "bila je to ruka B-žja" ili slično. Jesu li svi ti slučajevi natprirodna čuda ili su se ona mogla dogoditi kroz prirodni poredak stvari? Ako je ovo potonje, zašto se ove slučajeve opisuje kao Hašemovo djelovanje?

• Najpoznatiji primjer Hašemovog otvrdnjavanja srca je slučaj faraona i Egipćana. Možete li se dosjetiti primjera suvremenih "faraona" koji se na sličan način odbijaju predati kada se nađu suočeni s očitim porazom, i znaju da će time dovesti do uništenja ili patnje njihovih naroda? Šta navodi te suvremene ličnosti da "otvrdnu svoja srca"? Mogu li se karakteri otvrdlog srca objasniti na sličan način?

Prevela Tamar Buchwald

Trgovac i kralj

Knjiga Ponovljenog zakona u osnovi je zbir Mošeovih oproštajnih govora koje je uputio židovskom narodu dok su se oni pripremali za ulazak u zemlju Izrael. Elokvencija, strast i ritam Mošeovog govora oduzimaju dah. Moramo se zapitati: je li to isti onaj čovjek koji je tvrdio da je "težak na riječima i jeziku" (Šemot 4,10)?

Mudraci su bili svjesni tog pitanja. Midraš (Devarim Raba 1,7) nudi sljedeću usporedbu kako bi objasnio da je elokventnost relativna stvar:

"To je poput čovjeka koji prodaje ljubičastu tkaninu i viče, 'Ljubičasta tkanina na prodaju'.

Čuvši njegov glas, kralj ga je pozvao i upitao: 'Što to prodaješ?'

'Ništa, Vaša Visosti.'

'Ali, prije nego sam te pozvao čuo sam da vičeš, 'Ljubičasta tkanina na prodaju,' a sada kažeš, 'Ništa.' Što se promijenilo?'

'Oh, da! Ja prodajem ljubičastu tkaninu. Ali po Vašim standardima, to je ništa', odgovorio je trgovac."

Midraš zaključuje da se ista ta ideja može primijeniti na Mošea i njegove govorničke sposobnosti. Kada je stajao pred B-gom, Stvori- teljem dara govora, Moše je rekao, "Ja nisam čovjek od govora" (Šemot 4,10). No, kada je govorio židovskom narodu, Tora bilježi: "Ovo su riječi koje je Moše govorio." Tko može biti prorok?

Kako bismo ispravno razumjeli Mošeovu tvrdnju da posjeduje inferiorne govorne sposobnosti, moramo ispitati osnovno pitanje vezano uz prirodu proroka i proroštava.

U Mišne Tora, Majmonides opisuje potrebne karakterne osobine i intelektualne kvalifikacije za proroka. On zatim piše:

"Onaj tko se usavršio u svim ovim osobinama i tko je savršenog zdravlja – kada uđe u pardes (tj. kada uči ezoteričnu mudrost) i kada je približen tim uzvišenim i apstraktnim pitanjima… proročki duh će odmah sići na njega." (Jesodei HaTora 7,2)

Izgleda da ovaj opis indicira da je proroštvo isključivo funkcija moralne i duhovne pripreme pojedinca. Jednom kada čovjek dosegne potrebnu duhovnu razinu, on automatski zaslužuje proroštvo.

Međutim, Majmonides kasnije piše da se oni koji teže dosezanju proroštva nazivaju "sinovi proroštva" (vidi 2. Kraljeva 2,15). Unatoč nji- hovom intenzivnom trudu, oni još uvijek nisu punopravni proroci. "Čak i ako oni usmjeravaju svoje umove, moguće je da će ih Šehina inspirirati, a moguće je i da neće" (isto 7,5). Ova tvrdnja ukazuje na to da postizanje proroštva nije ovisno samo o nečijoj inicijativi ili trudu. Čak i onima koji su postigli prikladnu duhovnu razinu, nije zajamčeno da će primiti proroštvo.

Kako možemo pomiriti te dvije naizgled oprečne tvrdnje?

Prirodno ili natprirodno?

Mnogi aspekti duhovne stvarnosti paralelni su sa fizičkim svijetom. Primjećujemo da fizičkim svijetom vladaju uglavnom zakoni prirode i fizike. Samo u pojedinim prigodama, B-žja providnost krši zakone prirode. Isto vrijedi i za skrivene resurse duše. Postoje generalna pravila koja upravljaju tim funkcijama. No, postoje i situacije koje nadilaze prirodne procese duše.

Stoga možemo pitanje preoblikovati ovako: je li proroštvo duhovni talent koji prirodno pripada onima koji se za njega prikladno pripreme? Ili ono spada u kategoriju natprirodnog te je ovisno o B-žjoj volji za to vrijeme te o Njegovom izboru da usavrši svijet putem proročkih poruka?

Ruah HaKodeš i Nevu'a

Kako bismo razriješili tu dilemu, moramo razlikovati dvije vrste proroštva. Prvo je unutarnje otkrivenje u nečijim mislima, koje nazivamo ruah hakodeš. To je prirodno postignuto b-žansko znanje, rezultat plemenitosti duše i njene usmjerenosti ka uzvišenim stvarima. Ta je razina proroštva prirodni talent koji B-g uspostavlja u duši.

Međutim, postoji i druga vrsta proroštva. To je nevu'a, od riječi 'niv', što znači 'izraz' ili 'izjava'. Nevu'a je proročko iskustvo koje nadilazi misli te je konkretizirano u slovima i riječima. Taj oblik proroštva nije prirodni talent duše. On odražava čudesnu povezanost između fizičke i duhovne stvarnosti, natprirodni fenomen B-žje volje koja proroku zapovijeda da svijetu prenese neku određenu poruku.

Sada možemo razriješiti kontradikciju u Majmonidesovim pisanjima. Kada je napisao da prorok automatski postiže proroštvo, Majmonides je mislio na proročki uvid ruah hakodeša. Iz njegovog opisa, jasno je da govori o proroštvu koje je iskustvo uma:

"Njegove su misli neprestano usmjerena ka svetome. One su usmjerene prema B-žjem tronu kako bi uhvatile one svete i čiste slike i razumjele B-žju mudrost (u svim aspektima stvaranja)."

S druge strane, kada Majmonides govori o nevu'a, on piše da čak i ako prorok usmjerava svoj um, on neće nužno primiti proroštvo od B-ga. Taj oblik proroštva ovisan je o B-žjoj volji, a ne o prirodnom talentu duše.

Mošeova pogreška

Sada možemo bolje razumjeti Mošeovu tvrdnju da on nije "čovjek od govora." Moše je zasigurno bio svjestan svog proročkog statusa. Majmonides nas uči da prorok "prepo- znaje da nije više ono što je nekad bio, već da je uzdignut iznad razine drugih mudrih pojedinaca." Moše je bio svjestan svoje duhovne razine –ali samo kao onaj tko je zavrijedio ruah hakodeš, proročko stanje uma. On je pretpostavljao da bi veća razina nevu'a bila jednako prepoznatljiva od strane onog tko ju je zaslužio. Budući da Moše nije osjećao tu razinu proroštva u sebi, on je tvrdio da nije "čovjek od govora" – tj., da nije onaj koji je zaslužio iznijeti proroštvo riječima.

Međutim, Mošeovo prosuđivanje bilo je pogrešno. Unutarnje misaono proroštvo je prirodni talent duše i rezultat je prorokovih duhovnih napora; stoga je prorok svjestan kada zasluži ruah hakodeš. S druge strane, vanjsko proroštvo – nevu'a, ovisno je o B-žjoj volji i Njegovom određenom vremenu za to. Prva razina usporediva je sa zakonima prirode u svijetu, dok je druga poput natprirodnih čuda koja se događaju u posebnim prigodama. Stoga nevu'a ne odražava unutarnje kvalitete prorokove duše.

Sada je jasniji B-žji odgovor Mošeu. "Tko je čovjeku dao usta?... Tko ga čini slijepim? Nisam li to Ja, G-spod?" (Šemot 4,11) Svijet ima dvije strane – prirodnu i natprirodnu. Usta su dio prirodne stvarnosti, dok je sljepoća posebno stanje. Oboje, kaže B-g Mošeu, dolazi od Mene. Kao što si ti postigao prirodnu razinu ruah hakodeša, jednako je tako Moja volja da primiš i natprirodnu razinu nevu'a.

Proročka priroda knjige Devarim

Jedno pitanje za kraj: zašto midraš razjašnjava Mošeove govorne sposobnosti samo u knjizi Ponovljenog zakona (Devarim)? Odgovor na to pitanje nalazi se u razlici između proročke prirode te knjige nasuprot ostalih Mošeovih knjiga.

Obično se nevu'a događa ovako: prorok najprije čuje B-žju poruku, zatim ga ispuni B-žji Duh i on prenosi ono što je čuo. Međutim, Mošeovo proroštvo bilo je potpuno drugačije. Šehina je "govorila kroz njegovo grlo," čak i kada je on govorio ljudima. Moše je bio poput usta za B-žju prisutnost.

Kao rezultat toga, prve četiri knjige Tore ne demonstriraju Mošeove govorne talente. S druge strane, knjiga Devarim odražava Mošeove talente jednako kao što druge proročke knjige raznih proroka odražavaju svaka svoj individualni stil govora.

Da nije knjige Devarim, mi bismo mogli ozbiljno shvatiti Mošeovu tvrdnju da je bio "težak na riječima i na jeziku." No nakon čitanja elokventnih govora u sefer Devarim, mi shvaćamo da je Moše zapravo mislio na svoje proročke sposobnosti. Moše je smatrao da nije zavrijedio verbalnu nevu'a. Međutim, u pogledu običnog govora, Moše je bio "težak u govoru" samo u usporedbi sa Kraljem svemira.

■

Prevela Anja Grabar