Divrej Tora Divrej Tora

Paraša Re’e

Parša Re'e nam kaže da služimo B-gu "na mjestu koje B-g izabere". To "mjesto" odnosi se na brdo Morija u Jeruzalemu, mjesto Svetog hrama. Upravo na ovom mjestu dogodili su se neki od najvećih duhovnih događaja u povijesti - tamo je Noah prinio životinjske žrtve kada je izašao iz arke; to je mjesto na kojem je Abraham vezao svog sina, Izaka, na žrtveniku; i tu je Jakov usnio ljestve s anđelima koji idu gore-dolje. Sve je to na mjestu koje B-g izabere.

Ali zašto ne možemo sami odabrati svoje vlastito mje- sto? Što se dogodilo s individualnošću?!

Pogledajmo dublje. Stih kaže da sagradimo Hram na mjestu koje B-g odabere - ali moramo ga "tražiti". Iako su naši preci uspostavili duboku vezu s B-gom i odredili mnoga temeljna pravila, mi ga ipak moramo sami otkriti. Uzimamo tradicionalne okvire, te ga uz predanost i trud učinimo svojim.

Čovjek mora tražiti ideju Jeruzalema – zapitati se: Gdje je Jeruzalem?

Da, judaizam ima specifične tradicije - držanje košer prehrane, svetkovanje šabata i molitva iz teksta. Ali to je samo okvir. Suština je ono što ulažemo od sebe. Židovska duhovnost nalazi se na mjestu koje B-g odabere - ali morate je tražiti.

"Vidite," reče Moše narodu, "stavljam pred vas danas blagoslov i prokletstvo" – blagoslov – budu li ispunjavali B-žje zapovijedi, a prokletstvo ako ih napuste. To će biti objavljeno na brdima Gerizim i Ebal kad narod uđe u svetu zemlju.

Hram treba podići "na mjestu koje će B-g za prebivalište svog imena odabrati, tamo" gdje će narod svoje žrtve njemu prinositi; zabranjeno je prinositi žrtve na nekom drugom mjestu. Životinje koje služe kao hrana, a ne kao žrtva, dozvoljeno je klati i drugdje; krv (koju se u Hramu prolijeva po žrtveniku) ne smije se jesti.

Lažnog proroka ili onoga tko druge navodi na idolopoklonstvo, treba osuditi na smrt; grad idolopoklonika treba razoriti. Slijedi ponavljanje obilježja i popis nekošer ptica.

Desetinu svega proizvedenog treba jesti u Jeruzalemu ili je zamijeniti za novac kojim će biti kupljena hrana koju će se tamo jesti. Određenih godina tu se desetinu daje siromašnima. Prvorođeno govedo ili ovca bit će prineseno kao žrtva u Hram, a njihovo meso će pojesti kohen

Micva davanja milodara obvezuje svakog Židova da pomogne svom bližnjem poklonom ili pozajmicom. Na šabatnu godinu sve se pozajmice opraštaju. Sve sluge vezane ugovorom slobodne su nakon šest godina služenja.

Paraša završava nabrajanjem zakona o tri hodočasna blagdana – Pesah, Šavuot i Sukot – kad svi trebaju "vidjeti i biti viđeni" pred B-gom u Svetom hramu.