Jeruzalem za čitav svijet

"Ali mjesto koje će G-spod, B-g tvoj, izabrati među svim tvojim plemenima da tamo postavi svoje Ime, za Svoje prebivalište, tražit ćete i doći tamo. I donijet ćete tamo sve svoje paljenice i svoje žrtve ... "(Ponovljeni zakon 12, 5-6).

Očito je da Tora ovdje govori o našem Svetom gradu Jeruzalemu, jer se pojavljuje u kontekstu ulaska Izraela u Obećanu zemlju i nužnosti uništenja idolopokloničkih žrtvenika prije uspostavljanja našeg Hrama B-gu. Ali zašto nije navedeno ime Jeruzalema?

Biblija je već identificirala MalkiCedeka kao kralja Salema (Jeru-Salem, grad mira) još u doba Abrahama (Postanak 14,18), a brdo Morija je bilo određeno kao mjesto na kojem će Svemogući "biti viđen" odmah nakon vezivanja Izaka (Postanak 22,14). Štoviše, Biblija ne oklijeva u identificiranju mjesta; vidite konkretne geografske opise brda Gerizim i brda Eival (Ponovljeni zakon 11,29.30.). Pa odakle ovo ustezanje da se imenuje Jeruzalem u ovom konkretnom kontekstu Biblije?

Maimonides se bavi tim pitanjem u svom velikom filozofskom remek djelu Vodič za zbunjene (3. dio, poglavlje 45). On uspostavlja načelo da je B-žanska služba u Hramu uglavnom bila usmjerena protiv idolopoklonstva. Brdo Morija je bilo najviša gora u regiji, pa ga je B-g upravo zbog toga odabrao za Sveti Hram kako bi potvrdio superiornost B-ga nad svim ostalim idolima! I ta B-žanska namjera je, kao što smo vidjeli, prethodno bila otkrivena Abrahamu. Ako je tako, zašto Mojsije ovdje skriva točan identitet B-žjeg grada?

Maimonides nudi tri razloga. Prije svega, smatrao je da bi objavljivanje imena ovog jedinstvenog grada samo potaknulo ostale narode na rat protiv Izraela kako bi za sebe uzeli Jeruzalem. Drugo, druge bi države mogle čak pokušati uništiti gradmakar samo zato da ga Izraelci ne steknu. I na kraju, Mojsije se bojao da bi se plemena međusobno borila oko njega, svako pleme sa željom da Jeruzalem bude unutar njegovih vlastitih granica!

Vjerujem da pored Maimonidesovih proročanskih uvida, postoji još nešto važno u pozadini Mojsijevog oklijevanje da otkrije konkretno ime grada. U drevnom je svijetu svaka nacionalna država imala svog boga - u koga su vjerovali građani koji su živjeli unutar granica te nacionalne država. Jeruzalem je trebao biti grad u kojem će se smjestiti Sveti B-žji Hram - ali B-g ne bi boravio ni isključivo unutar Hrama, niti unutar toga grada; B-g je bio Gospodar čitavog svemira, kojega ne mogu obuhvatiti niti nebesa nad nebesima, čitav kozmos, pa svakako ne niti jedna građevina ili čak jedan grad.

Jedna od najtežih poruka koju je Mojsije imao za prenijeti svom narodu bila je da B-g nije ograničen fizičkim dimenzijama. Da, Maimonides je zapisao u svojoj knjizi Mišne Tora da je svetost Jeruzalema svetost B-žanske Prisutnosti (Šehine), i baš kao što je B-žanska Prisutnost vječna i nikada ju se ne može uništiti, tako je i svetost Jeruzalema vječna i nikad ne može postati zastarjelom (Zakoni Izabranog hrama, 6,14). Poanta velikih mudraca je da B-žanska prisutnost nikada ne može biti fizički uništena jer B-ž-anska prisutnost nije fizički subjekt, ona ni na koji način ne podliježe stvaranju ili uništavanju.

Postoji jedno mjesto na svijetu, podučava Mojsije, gdje je B-g dosljedno prepoznat kao Stvoritelj svijeta i temelj etičkog monoteizma za ci- jelo čovječanstvo. Ime čovjeka ne predstavlja njegovo fizičko biće, već je njegovo ime sredstvo kojim ga se prepoznaje i poziva. Malki-Cedek, drevni kralj Jeruzalema, poistovjećen sa Šemom, sinom Noaha, prepoznao je B-ga kao snagu koja je osposobila Abrahama da pobijedi u svojoj bitci protiv četvorice despotskih kraljeva i tako spasi Lota iz zatočeništva; sam Abraham je priznao B-ga za najvišeg suca nad životom i smrti, onoga kome moramo podložiti sebe i svoju budućnost, kada je doveo svoga voljenog sina Izaka na akeda (vezivanje) na brdo Morija (Jeruzalem). B-žje je ime na Jeruzalemu; to je grad u kojem treba prepoznati i služiti B-gu etičkog monoteizma!

Konačno, ime Jeruzalem ne spominje se izrijekom jer je ovo prepoznavanje B-ga kao čuvara pravde i samilosti, ljubavi i istine neophodno ne samo narodu Jeruzalema, ne samo svim izraelskim plemenima, već čitavom svijetu. Kad je B-g u početku izabrao Abrahama, Svemogući je zadužio njega i njegove potomke univerzalnom misijom: "Kroz vas će biti blagoslovljene sve zemaljske obitelji". (Postanak 12,3). Prorok Izaija govori o našem viđenju kraja dana, kada će se Sveti Hram uzdići s vrha planina i svi će narodi pohitati prema njemu kako bi učili iz naših postupaka: "Iz Siona će izići Tora i riječ B-žja iz Jeruzalema ... tako da narod više neće podizati mač protiv naroda i čovječanstvo više neće učiti ratovati". (Izaija 2,3-4)

Neka B-g kojeg se ne može ograničiti ni na koje fizičko mjesto otkrije Svoje učenje mira i sigurnosti iz Jeruzalema Svog grada svakom ljudskom biću širom svijeta.

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald