Prvo pozitivno

"Ali ove nećete jesti od preživača ili od životinja s razdvojenim papcima: devu, zeca i kunića, jer oni preživaju, ali nemaju razdvojenih papaka; oni su nečisti za vas. A svinja, jer ima razdvojene papke, ali ne preživa: one je nečista za vas." (14,7-8)

Popis košer i nekošer životinja koji Tora donosi, i koji pomalo djeluje kao iznošenje tehničkih detalja, u sebi nosi mnoge pouke, pored samih pojedinosti oko toga što možemo, a što ne možemo jesti.

Rav Noach Weinberg, Roš ješiva

Aish HaTore, koji osobno ima zasluge za povratak desetaka tisuća jidiškajtu, a još mnogostruko više njih putem svojih studenata, isticao bi (bazirajući se na Gemari u Hulin

60b) da postoji dokaz da je sveznajući B-g napisao Toru od redaka koji navode popis životinja koje preži- vaju ali nemaju razdvojene papke, i životnja koje imaju razdvojene papke ali ne preživaju. Da li bi čovjek riskirao svoju vjerodostojnost predviđajući da se niti u jednom momentu u budućnosti negdje u svijetu neće naći niti jedna životinja koja se ne nalazi na tom popisu?

I doista, oko tri tisuće godina nakon davanja Tore, i svih istraživanja neznanih vrsta koje je znanost poduzela, nije pronađena niti jedna takva životnja!

Međutim, uz jačanje naše vjere, ovi retci nas također podučavaju pouku o tome kako da gledamo i odnosimo se prema drugim ljudima.

Svrha ovih redaka koji donose popis životinja koje imaju samo jednu košer karakteristiku je da nas poduči da one nisu košer. Činilo bi se, dakle, primjerenim da se prvo iznese popis karakteristika koje ih čine nekošer životinjama. No, ipak, vidimo da ih Tora nabraja kao devu, zeca i kunića, koji preživaju, ali nemaju razdvojene papke, i svinju koja ima razdvojene papke, ali ne preživa.

Zašto Tora prvo nabraja košer karakteristike tih životinja, ako su karakteristike koje manjkaju jedino što nam je potrebno da bismo te životinje označili kao nekošer?

Midraš objašnjava da nas Tora nastoji naučiti da moramo, čak i kada nešto nije košer, pronaći način da prvo kažemo nešto pohvalno. Čak i nešto toliko trefe kao što je to hazir (svinja) zaslužuje da se istakne njezina pozitivna osobina.

Ako to Tora čini za ne-košer životinje, koliko bismo više morali naučiti da tako gledamo na ljude?

Šefovi, zaposlenici, djeca, učenici, kolege na poslu i susjedi neizbježno će imati neke negativne osobine. Možda ćemo morati, s vremena na vrijeme, iznijeti im koju negativnu poruku.

Ovaj nas midraš uči da čak i onda kada moramo drugima iznijeti negativnu poruku reći im da su na neki način "nekošer" uvijek trebamo naći način da prvo istaknemo njihove pozitivne osobine ili kvalitete.

"Danas pred vas stavljam blagoslov i prokletstvo. Blagoslov, budete li slušali zapovijedi Svevišnjeg koje vam zapovijedam danas. A prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Svevišnjeg " treba svrhu u životu, treba znati da život ima smisla. Svijest o Stvoriteljevom postojanju i izvršavanje njegove volje, omogućava čovjeku da iskusi najveći od svih blagoslova u ovom svijetu. Na taj je način svaki dan uzbudljiva avantura puna veselja zbog izvršavanja volje Svevišnjeg.

Ovim teškim riječima Tore rabin Sforno nadodaje: "Nema srednjeg puta. Ako čovjek slijedi Toru, život će mu biti blagoslovljen. Ne bude li živio prema zapovijedima, život će mu biti proklet."

Izbor je na nama.

Prihvatimo li stav po kojem život ili ima smisao i svrhu ili ih uopće nema, shvatit ćemo i da je život sa smislom blagoslovljen život. Život bez smisla je život lišen zadovoljstva i prožet osjećajem da razlike ionako nema jer je život ovako ili onako konačan (a što može biti veće prokletstvo od toga?).

Shvatiti da postoji B-g koji je stvorio svijet, podržava ga i nadgleda –životu će dati pravi smisao. Čovjek

Pružite emocionalnu podršku onima koji je trebaju

"Ako se među tobom nađe čovjek u potrebi, jedan od tvoje braće unutar tvojih kapija u tvojoj zemlji koju ti je Svemogući dao, ne otvrdni svog srca i nemoj stisnuti šaku svoju protiv svog brata u potrebi. "

Ibn Ezra tumači da ove riječi znače da se nećeš suzdržavati da njegovom srcu govoriš ljubazne riječi. Kada je neka osoba siromašna, njezina je patnja mnogo veća od same patnje zbog financijske neimaštine. Lako može biti da ona jako pati zbog emocionalne boli. Stoga je naša obaveza otvoriti svoje srce takvoj osobi i razgovarati s njom sa suosjećanjem. Samo davanje novca nije dovoljno. Jednom su RavMoshe Feinstein, zt'l, i jedan njegov student žurili na važan sastanak, i već su poprilično kasnili. Neki siromašni stari Židov zaustavio ih je da mu nešto udijele, a onda nastavio pričati Rav Feinsteinu o svojim problemima. Rav Feinstein mu je dao nekoliko dolara i stajao slušajući ga kao da ima vremena napretek. Student je pomislio da je možda Rav Feinstein shvatio da je ipak prekasno za sastanak. Međutim, kada je ovaj siromah završio, Rav Feinstein je počeo hodati još brže nego prije. Student ga je upitao: "Zašto ste stajali tamo i slušali ga? Niste li mu mogli samo dati novac i otići dalje kada smo u takvoj žurbi?" Rav Feinstein mu je odgovorio da slušanje nekoga koji skida teret sa svog srca može toj osobi biti vrednije od novca.