Rana obuka I. dio

Svemogući je blagoslovio sedmi dan, i proglasio ga je svetim. Jer na taj je dan Svemogući prestao sa svim poslom koji je stvarao. (Berešit 2,3)

Bilo je vrijeme kada su Židovi gajili veliko strahopoštovanje prema šabosu, jer on je dan kad je B-žje veličanstvo vidljivo i dan koji nadilazi svjetovnu prirodu zemlje. Naši mudraci bi izlazili dočekati šabos kao da dolazi kraljica. Danas većina ljudi nema takav stupanj strahopoštovanja prema šabosu. Ipak, čak i u naše doba, ako netko tko je neuk u zakonima Tore tvrdi da je od njegova uroda odvojena desetina, ne vjeruje mu se, no ako tako kaže na šabos, vjeruje mu se. Gemara kaže da se čak i onome u koga se obično sumnja da laže, vjeruje na šabos, jer "strahopoštovanje šabosa će osigurati da će on govoriti istinu."

Ako strahopoštovanje šabosa može natjerati čovjeka da govori samo istinu, onda sigurno i strahopošto- vanje Istine – B-žjeg pečata koji je prisutan svih sedam dana u tjednu – može učiniti to isto. Detektor laži je pokazao da ljudsko tijelo ulazi u fiziološko stanje straha kad osoba laže. Ljudi koji nisu uništili ovaj prirodni instinkt, obično se pomalo plaše lagati. Kako bismo educirali našu djecu da budu istinoljubivi, u svim okolnostima moramo graditi na tom urođenom strahu, te im dodatno usaditi strahopoštovanje prema istini, i razumijevanje kakvu težinu nosi laž, što nam ilustrira sljedeća priča.

U svojim spisima Š'la spominje čovjeka koja nikada ne bi lagao, bez obzira na to kakve bi potencijalne koristi od toga mogao imati. Š'la je pitao tog čovjeka kako je razvio takvu ljubav prema istini. Čovjek mu je odgovorio: "Kao malo dijete, kad bih se svađao sa svojom braćom i sestrama, moj otac bi nam rekao da tko prizna krivicu i obeća da će se u budućnosti lijepo ponašati, bit će mu oprošteno, ali tko god zaniječe odgovornost i kasnije bude uhvaćen u laži, primit će dvostruku kaznu. Otac je postupao u skladu sa svojim riječima: onome tko je priznao svoju krivicu bilo je oprošteno i dobio je nekoliko novčića kao nagradu što je rekao istinu, dok je onaj koji je lagao bio strogo kažnjen."

Tako vidimo da ako se shvaćanje koliku težinu nosi laž usadi u srce malog djeteta, dijete će uvijek govoriti istinu kad odraste. S druge strane, ako propustimo u ranoj dobi ostaviti snažan dojam na svoje dijete, bit će iznimno teško naučiti ga da se kloni laži kada bude stariji. To se može vidjeti iz gore navedene halahe koja kaže da strah šabosa samo osigurava da neobrazovana osoba ne laže, Međutim, ako je netko postao po naravi "iskvaren", šabos ne može osigurati da on neće lagati.

Prevela Tamar Buchwald

Paraša (priča) Re'e nam govori o moći, sposobnosti da vidimo ono što je važno i vrijedno.

Paraša Re'e jedna je od rijetkih parašot u Tori za koju u Zoharu nema tumačenja, što znači da se u njoj nalazi nešto duboko skrovito i skriveno.

Samo ime ove paraše, "Re'e" (gledati, vidjeti) povezuje nas s temom vida i s očima koje, prema mudrosti kabale, predstavljaju Sefiru Hohma Ovoj se sefiri pripisuje sirova iskonska energija, svjetlo mudrosti, vrlo snažna energija koja nas okružuje ovog tjedna.

Paraša započinje riječima: "Evo, stavljam pred vas danas blagoslov i prokletstvo". Postoji prekrasan komentar koji je napisao Ohev Yisrael (Apta Rav), u kojem on objašnjava da i prije nego li smo rođeni mnoge su stvari već određene, izuzev onih koje ovise o našoj slobodnoj volji, na primjer pravednost ili zlo. Mi ustajemo svakog jutra i tad smo suočeni s emocijama i osjećajima koji nam daju priliku da biramo između blagoslova i prokletstva, a to je istinska suština naših života.

Apta Rav dalje razjašnjava da je riječ "dati", koja se na hebrejskom piše "n-t-n", palindrom, riječ koja se jednako čita u oba smjera. Cilj Stvoritelja je činiti na dobro Njegovim stvorenjima, i utjecaj koji On vrši na nas je samo dobar. Stoga se "blagoslov ili prokletstvo" promatra u odnosu na to kako se mi odnosimo prema stvarnosti, koja je pod našom kontrolom, i o kojoj sami odlučujemo. Ohev Yisrael ovu pojavu naziva "istina i laži" - način na koji se mi odnosimo i reagiramo na situacije u našim životima."Laž" je vlastita zaokupljenost trivijalnostima, sporednim stvarima u životu: Tko je što rekao? Tko je nešto učinio i zašto? To je ljutnja, potištenost, osjećaj da ste žrtva, i tako dalje i tako dalje. "Istina" je ono kada smo uspjeli doći u prosvijećeno stanje, što i jest svrha naših života. Iz tog razloga, naše misli trebaju biti usmjerene na "istinu", jer nam to omogućava da budemo "posuda" za prosvjetljenje koje će potom biti prisutno u nama u svakom trenutku.

Moramo shvatiti da smo mi uvijek svjesni sjaja "Sjedišta" u beskrajnoj B-žanskoj Svjetlosti, koja ne pravi razlike, i pitanje koje nam se postavlja je što ćemo učiniti s tim sjajem. Kabalisti objašnjavaju da postoje dvije vrste svjetlosti: Izravno Svjetlo i Svjetlo koje se reflektira. Izravno Svjetlo zrači izravno iz Izvora, te se također naziva i Svjetlošću mudrosti, što je sirova koncentrirana energija; njena je priroda da spali i opeče, pa se još naziva i Intenzivno Svjetlo i Svjetlost života. Jedini način da primimo Svjetlost mudrosti i da je zadržimo, je da znamo da ona nije naša, da ne posjedujemo ništa osim onoga što dajemo drugima. Promjenom smjera, iz želje da primamo samo za sebe u želju da dajemo, mi stvaramo novo svjetlo koje se naziva "Reflektirajuće svjetlo". Ako želimo svjetlo, moć i snagu, moramo se pobrinuti da to i drugi imaju. Ne možemo si dopustiti da budemo "kraj", jer Svjetlo ne može prebivati u posudi koja je krajnji rezultat (sebičnost i uskogrudnost).

Misao Stvaranja, koja je na dobro stvorenih bića, materijalizira se kada su naša djela povezana s namjerom da dovedemo do promjene i izazovemo zadovoljstvo drugih. Povezivanje s B-žanskim prosvjetljenjem tada je uravnoteženo i naš vlastiti interes postaje oplemenjen, te nam omogućuje da se još snažnije povežemo s prosvjetljenjem i primanjem. Razina naše sebičnosti određuje da li je obilje koje primamo od Stvoritelja prokletstvo ili blagoslov.

Realnost naših života je subjektivna, i njegova dvojakost, oscilacija između blagoslova i prokletstva ovisi isključivo o nama. Paraša počinje s "Vidi" i završava s pričom o "lažnom proroku", podsjećajući nas da mi zapravo ne znamo što vidimo i da li je ono što vidim istina. I tako su jedine valjane leće kroz koje možemo vidjeti stvarnost u našim životima "voli svog bližnjeg kao što voliš sebe", ljubav, suosjećanje, i ciklus primanja kako bi se dalo i kako bi doveli do promjene, što je pravi, istinski put kojeg se trebamo držati.