Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Sudite druge pozitivno

Mahri'o le'haf zehut

Dok se ona molila Vječnom, Eli je promatrao njena usta. Hana se molila u svom srcu, te su joj se usne micale, ali glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je rekao: "Koliko dugo ćeš još biti pijana? Ostavi se vina. "Nije tako, gospodine", odgovorila je Hana, "Ja sam žena koja je duboko potresena. Nisam pila ni vina ni piva; ja sam izlila svoju dušu Vječnome."

IZGLEDA DA SMO svi suci, svima koje susretnemo izričemo presude o tome kako govore, što su odjenuli, s kim sjede. Ovdje nam se nalaže da razvijamo pozitivan način gledanja i da ne budemo toliko kritički raspoloženi. Trebamo ostaviti mogućnost da su drugi u pravu, i za to postoji dobar razlog, ako ni zbog čega drugog onda zato što su naši zaključci tako često pogrešni. Koliko često, bez imalo krzmanja, zaključimo da je netko lijen, da bismo potom saznali da boluje od artritisa? Ili da je netko previše popio, dok je, zapravo, nedavno pretrpio moždani udar?

Jeste li toliko skloni prenagliti sa zaključcima kao što sam ja? Čini mi se da imam nesvjesni refleks da izvršim procjenu, čak i kad mi nisu poznate sve činjenice. I sklon sam pretegnuti na stranu optuživanja. Da se donekle opravdam, mislim da je to odlika ljudske prirode. Ne bi bilo tako strašno da sam samo ja toliko vremena griješio. No općenito gledano, većina nas je sklono generalnom kritičkom pogledu, a ovdje nas se usmjerava ka njegovanju pozitivnog pogleda na život, posebno u odnosu na druge ljude. Negativni sud odvaja nas od drugih ljudi i zatvara naša srca za njih, onemogućujući razvijanje ljubavi i bliskosti koje želimo i trebamo.

Pošaljete e mail ili ostavite govornu poštu kojima zatražite da vam se netko javi, no prolaze dani bez odgovora. Zar ljudi nemaju izvanrednih situacija u obitelji koje imaju prednost pred e-mailom?

Tvoj prijatelj drži košer, a ugledaš ga kako izlazi iz ne-košer restorana brišući ruke. Nije li nekad neophodno hitno obaviti nuždu?

Nekome se povjerite i gledate kako on/a odlazi razgovarati upravo s onom osobom za koju osobito ne želite da sazna što ste upravo rekli. Ne razgovaraju li ljudi o svim mogućim stvarima, a ne nužno o vašim tajnama?

Beskonačan je broj scenarija. Naša je tendencija da pripišemo krivicu i osudimo bez da smo uopće razmotrili bilo koju drugu - posebno bezazlenu - mogućnost. To što često tako jako pogriješimo u svojim procjenama drugih dovoljan je razlog da prevagu (našom prosudbom) skrenemo na stranu dobrog. I doista, fraza mahrio l'haf zehut doslovno znači "naginjati ravnotežu na stranu vrline".

Možda je ironično da su ljudi koji teže duhovnom rastu posebno podložni tome da skliznu prema negativnoj perspektivi. Rav Wolbe prepoznaje kritičnost prema drugima kao jednu od glavnih zamki duhovnog rasta. Dok idemo naprijed svojim duhovnim putem možda će biti neophodno propitati vlastite nedostatke, i dok to činimo, skloni smo biti kritički raspoloženi prema drugima. Duhovni rast trebao bi poticati skromnost i ljubav, ali vrlo često on potiče nadmenost i osjećaj superiornosti. Moramo sebe uvježbavati u suprotnoj tendenciji. Ako je negativno prosuđivanje ljudska narav, mi moramo sebe podučiti i odgojiti tako da damo priliku sumnji.

Predodžbu o idealu u vezi toga dobili smo u priči u Talmudu** koja govori o radniku koji je dobio posao daleko od svog doma. Nakon tri godine, rekao je svom šefu da želi da mu plati za njegovu službu kako bi se mogao vratiti svojoj obitelji. Njegov šef mu je odgovorio da nema ništa čime bi mu platio. Radnik je kući otišao praznih ruku i tužan, ali bez prigovaranja.

Nedugo potom poslodavac se pojavio u domu ovog radnika s gomilom finih stvari kao naknadom za nadnice tog čovjeka. Upitao je zaposlenika: "Kad sam rekao da nemam novaca, što si pomislio? Pomislio sam da si upotrijebio svoj imetak za kupovinu robe", odgovorio je radnik. "A kad sam rekao da nemam nijednu životinju koje bih ti dao, što si pomislio?" "Da si ih iznajmio drugima", odgovorio je zaposlenik. I tako je za svaki mogući oblik plaćanja radnik posvjedočio da nije upao u negativnu prosudbu.

"U svemu si bio u pravu", rekao je šef, "ali danas sam te u mogućnosti isplatiti." I tada je blagoslovio svog radnika govoreći: "Onako kao što si ti mene prosuđivao na dobro, tako neka Vječni tebe prosudi na dobro."

Ova praksa je toliko značajna da mnogi povoljno prosuđivanje drugih ubrajaju kao jednu od 613 biblijskih zapovijedi, na osnovu stiha "Pravedno prosuđujte prijatelja svojega", što se tumači da se ovo ne odnosi samo na suce na sudu, već i na svakoga od nas. u našem svakodnevnom životu.

Čak i dok radite na aspektima svoje ličnosti u kojima biste mogli biti bolji, potrudite se povoljno prosuđivati druge i ostavite mogućnost da su u pravu. Gledajte na sebe kao na učenika koji ima još toliko toga za postići, a ne kao na onoga koji se "uzdigao" iznad drugih. Tražite pozitivno u drugima, a zatim proširite to iskustvo u svoj život općenito. Na taj način ćete postati pozitivna osoba koja voli druge, a to je sigurno znak duhovne prakse koja je otišla u pravom smjeru.

Praktični savjet o tome kako da prevagnemo ravnotežu prosudbe na stranu pozitivnog učimo s drugog mjesta, jednoj varijanti izraza u kojem se pojavljuje značajka ovog učenja, u Pirkei Avot 1,6. U tom slučaju, učenje glasi "Heve dan et kol ha'adam l'haf zehut", što u prijevodu znači "Ostaviti svakome mogućnost da je u pravu". No, izraz "kol ha'adam", koji se obično prevodi kao "svi" može značiti i "cijelu osobu."

Irving Bunim ističe da, ako uzmete u obzir čitavu osobu, u njenoj cjelokupnosti, zasigurno ćete otkriti da postoje olakšavajuće okolnosti koje bi trebalo uzeti u obzir, a možda čak i njima zamijeniti vaše impulzivne negativne prosudbe.

Naši nastojanja da duhovno rastemo ne smiju nas navesti da gazimo ljude oko sebe. Svoje živote uvijek moramo prožeti širenjem ljubavi i prijateljstva, a ne onim suprotnim, jer, u konačnici, to je ono što bi duhovni rast trebao činiti.

PRAKSA

Urođeno nam je da osuđujemo druge, ali je potrebno mnogo napora da se razvije pozitivan način gledanja. Imajući to u vidu, prizovite si u sjećanje nekoga koga ste skloni nega- tivno procjenjivati. Ne sviđa vam se ta osoba; ne sviđa vam se što on ili ona čini ili kako čini. Možda je ta osoba čak u nečemu na neki način pogriješila.

A sada onaj teži dio - vaš je zadatak da pronađete najmanje jednu dobru osobinu u toj osobi.

Evo ekstremnog primjera. Muškarac kome se sudilo za ubojstvo drugog čovjeka priznao je da je to učinio i objasnio okolnosti. Navodno je danima pratio svoju žrtvu kako bi utvrdio njene dnevne navike, tražeći pravo vrijeme da izvrši svoj čin. Primijetio je da njegova žrtva svako jutro prati svoje dijete u školu, pa je ubojica to vrijeme isključio kao priliku za ubojstvo, jer, kako je rekao na sudu, on zasigurno nije tip osobe koja bi ubila nekoga pred djecom. Razmislite na trenutak. Svakako imamo pravo negativno suditi o tako podloj osobi. No, je li ona bez vrline?

Sad razmišljajte bliže svom domu. Prema kome ste neskloni, makar i s dobrim razlogom? Je li i ta osoba bez vrline? Prepoznajte barem jednu dobru osobinu u toj osobi.

Kao način da ovu praksu proširite izvan obične vježbe razmišljanja, stavite nešto prepoznatljivo u džep u koji ćete moći lako rukom posegnuti. To može biti kamenčić, neka veća kovanica ili nešto slično. Kad postanete svjesni da vam na um dolazi prosudba, posegnite u džep i dodirnite ono što ste tamo stavili. Neka vas to podsjeti da ostavite mogućnosti da je drugi u pravu.

** usp. s komentarom na Šiši, str. 5