(nastavak s 10. stranice) Rav Kook: Iskorjenjivanje idolatrije iz zemlje Izrael

Osobno i javno oslobođenje Kada se dogodio Izlazak?

U koje doba dana je židovski narod izašao iz Egipta? Tora je naizgled proturječna kada su u pitanju sati izlaska. U Devarim 16,1 čitamo, "Bio je proljetni mjesec aviv u kojem te B-g tvoj izveo iz Egipta u noći." Očigledno, ovaj stih tvrdi da su Izraelci izašli u noći.

Međutim, Tora prethodno kaže u Brojevima 33,3 da su oni izašli po danu: "Dan nakon pashalne žrtve, Izraelci su pobjednički izašli pred očima Egipćana."

Pa kada su onda uistinu izašli –noću ili usred bijela dana, "pred očima Egipćana"?

Dvije faze oslobođenja

Talmud u Berahot 9a razrješava ovu kontradikciju objašnjavajući da su oba stiha točna. Oslobođenje je započelo u noći, no dovršeno je bilo sljedećeg jutra.

Nakon pošasti u kojoj su stradali prvorođenci, faraon je otišao Mošeu, moleći da Izraelci odmah napuste Egipat. U tom trenutku, hebrejski robovi bili su slobodni da odu. Službeno je tada, u noći, završilo njihovo ropstvo.

Međutim, B-g nije htio da se Njegov narod išulja "poput lopova u noći." Izraelcima je bilo zapovjeđeno da pričekaju do zore, prije no što s ponosom završe svoje robovanje u Egiptu. Tako se, zapravo, oslobođenje dogodilo tijekom dana.

Noć i dan

Rav Kook objasnio je da postoji korelacija između dana i noći te dvije faze oslobođenja.

Početno oslobođenje noću bila je unutarnja sloboda. Egipatsko ropstvo bilo je službeno završeno, ali njihova sloboda još se nije realizirala u praksi. Radost oslobođenja, iako velika, bila je samo unutarnja radost. Njihova radost nije bila vidljiva drugima pa stoga odgovara skrivenom dijelu dana – noći.

Druga faza oslobođenja bio je stvarni izlazak židovskog naroda iz Egipta. To je bio javni događaj, pred očima Egipta i cijelog svijeta. Njihovo se oslobođenje dogodilo u zoru, naglašavajući time javni karakter njihovog oslobođenja. Kada je sunce izašlo, "Izraelci su pobjedonosno marširali" (Šemot 14,18).

"Riječ Šemite"

Šabatna godina više je od samog uzdržavanja od poljoprivrednih radova. Naziva se šemita, godina oprosta, jer se te godine poništavaju svi dugovi.

No, što se događa ako dužnik inzistira na tome da otplati zajam koji je uzeo? Mišna nas uči:

"Ako dužnik želi otplatu zajma tijekom sedme godine, zajmodavac samo mora reći, ‘Ja poništavam dugove. ’ Ako dužnik odgovori, ‘Svejedno, ja ih vraćam,’ zajmodavac može primiti otplatu. To se uči iz stiha, "Ovo je riječ šemite" (Devarim 15,2) (tj. dovoljno je riječima poništiti dug, čak i ako je on u stvarnosti otplaćen)." (Ševi'it 10,8)

Mišna zaključuje da, ne samo da dužnik može otplatiti svoje dugove, već je to i preporučljivo učiniti.

Koja je svrha poništavanja dugova u godini šemite? Zašto je dovoljno samo riječima poništiti dugove? Zašto mudraci pohvaljuju dužnike koji inzistiraju na tome da otplate svoje dugove?

Ispravljanje društvenih zala

Sedma godina služi ispravljanju društvenih zala i nejednakosti koje se tokom godina akumuliraju u društvu. Kada siromašniji segmenti društva posuđuju od bogatih, oni se osjećaju dužnima imućnoj eliti. "Dužnik je sluga pozajmljivaču" (Izreke 22,7). Ovaj oblik pokornosti može korumpirati čak i najiskrenije pojedince u njihovom odnosu prema bogatima i moćnima.

Šabatna godina dolazi kako bi ispravila tu situaciju nejednakosti i društvenog jaza, uklanjajući glavni izvor moći elite: dugove.

Međutim, Tora naglašava da se zdravo i uspješno društvo ne postiže kroz poništavanje privatne imovine i preraspodjelom bogatstva. Samo u ekstremnim slučajevima nejednakosti i društvene nepravde Tora traži lijek u otpuštanju privatnih dugova, djelomičnim ispravljanjem društvenih nejednakosti jednom u svakih sedam godina.

Međutim, važno je da lijek nema štetnih nuspojava, poput umanjivanja osobnog prava na vlasništvo. Stoga, Tora dozvoljava da poništenje dugova bude svedeno samo na formalnost, tehničku deklaraciju poništenja duga –"Ovo je riječ šemite." Već i samo verbalno izražavanje prava na oslobađanje svih financijskih obveza dovoljno je da neutralizira osjećaj ovisnosti i ulagivanja prema bogatom pozajmljivaču.

Tora ne traži da se umanji iskrenost i integritet dužnika. Stoga, dužnik može odbiti poništenje duga iz iskrene želje da nema koristi od tuđeg bogatstva. Ustvari, mudraci su hvalili to časno inzistiranje u otplaćivanju dugova.

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Lord Jonathan Sacks zt”l: