Divrej Tora Divrej Tora Paraša Ki Tavo

Torah Bytes

Aramejac je pokušao uništiti mog oca, patili smo u Egiptuzar bi to trebala biti izjava zahvalnosti?!

Komentatori objašnjavaju: Aramejac je Laban, koji je prevario našeg praoca Jakova zamijenivši Rahelu i Leu. (Jakov je namjeravao oženiti Rahelu, ali umjesto nje se Lea pojavila ispod hupe.) Razmotrimo to: da Laban nije izveo taj trik, onda bi Jakov oženio Rahelu kao što je namjeravao - a Josip bi bio prvorođeni sin. Dakle, kada je Jakov pokazao naklonost prema Josipu, druga braća vjerojatno ne bi bila ljubomorna - a Josip nikada ne bi bio prodan u ropstvo.

Evo u čemu je caka: Josip nikada ne bi postao egipatski premijer koji je godinama kasnije bio u poziciji spasiti židovski narod od gladi. Dakle, da, iako je Laban Aramejac pokušao uništiti našeg pretka, mi izražavamo zahvalnost, što je nekako, sve izašlo na najbolje.

Kad se dogodi tragedija, teško je sagledati širu sliku i razumjeti zašto se dogodila.

Ne, ne znamo uvijek zašto se stvari događaju. Kada se dogode događaji koji su tako nedokučivi, sve što možemo učiniti je vjerovati Svemogućem. Ovo je lekcija koju učimo kada donosimo prve plodove u Hram: izražavamo zahvalnost što je nekako, na neki način, sve bilo na dobro.

(D’varim 26,1-29,8)

Moše daje narodu upute: kad uđete u zemlju koju vam je B-g dao u vječno naslijeđe i nastanite se u njoj i obradite ju, prve dozrele plodove (bikurim) iz svoga voćnjaka donesite u Sveti hram i oglasite svoju zahvalnost na svemu što je B-g za vas učinio.

Tu se nalaze i zakoni o desetini koju se daje Levitima i siromašnima i detaljne upute kako na brdima Gerizim i Eval objaviti blagoslove, a kako prokletstva (o čemu je bila riječ na početku paraše Re'e). Moše podsjeća narod da su od

B-ga izabran narod, te da su i oni odabrali B-ga.

Zatim su na redu tohaha – prijekori. Nakon nabrajanja blagoslova kojima će B-g nagraditi narod dok poštuje zakone Tore, Moše daje dugačak i neugodan prikaz loših stvari – bolesti, gladi, siromaštva i izgnanstva – koje će ih zadesiti napuste li B-žje zapovijedi.

Moše zaključuje govoreći narodu da su tek danas, četrdeset godina nakon što su se rodili kao narod, stekli "srce da spoznaju, oči da vide, uši da čuju."

Prevela Dolores Bettini

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen - prva alija - 11 p'sukim (26,1-11)

Kada dođemo u zemlju i nastanimo je, zapovijeđeno nam je da uzmemo od prvih plodova [micva o bikurim već je ubrojena u paršat Mišpatim] "sedam vrsta", stavimo ih u košaru i odemo na Mjesto (Mikdaš). Imamo otići kod kohena na dužnosti, najaviti svoju nazočnost i uručiti mu košaru. On će je uzeti i položiti pred žrtvenik. Tada ćemo izgovoriti "odlomak o bikurim".

Bikurim su se stavljali u košarutene. Njena numerička vrijednost je 9 + 50 + 1 = 60. Baal HaTurim ističe da je preporučena količina koju treba dati kao bikurim 1/60.

Sa stajališta micve

O bikurim je rečeno: "Vršite tu micvu, jer njenom ćete zaslugom ući u zemlju". Ari HaKadoš izdvaja bikurim kao micvu koja je "tikun" (popravak) za grijeh uhoda. Bikurim imaju od Tore određenu, ugrađenu deklamaciju koja nam pomaže usredotočiti naše misli u određenom smjeru. Ovom deklamacijom, Židov se poistovjećuje sa svojom židovskom baštinom, te svima objavljuje središnju ulogu Erec Jisraela u B-žjim planovima za Izraelski narod.

Bikurim su jedna od micvot koje izričito treba pratiti simha - radost koju trebamo osjećati kada (nadam se, ne "ako") shvatimo da sve što imamo dolazi od B-ga radost koju ćemo, nadam se, imati za sve micvot B-žji ukor kasnije iznesen u sedri glasi da "mu ne služimo s radošću".

Sve micvot vezane uz zemlju su posebne. Ali bikurim sa sobom nosi izjavu da nam je drago što smo ovdje. To što smo sretni zbog prilike da se nalazimo u Erec Jisraelu daje nam "z'hut" da budemo ovdje. Radosno zahvaljivanje B-gu što smo ovdje, pomaže "popraviti" suprotni stav kojeg su iznijeli 10 uhoda, a podržalo ga mnoštvo. Grijeh uhoda počinjen je onime što su meraglim rekli, i to dok su izlagali plodove koje su donijeli iz zemlje. Bikurim je micva koja se vrši onime što onaj koji donosi bikurim govori, i to dok izlaže plodove koje je donio iz zemlje. "Savršena podudarnost!"

Bikurim je ogledni primjer "hakarat hatova", prepoznavanja i priznanja dobra što nam ga je B-g učinio. Ova se pouka mora primijeniti i na druga područja micvot i života općenito. O, neka bismo uskoro imali čast da donesemo bikurim s potpunom radošću i židovskim ponosom koji govore da smo doista sretni što smo od B-ga izabrani kao Njegov Narod i iskreno zahvalni za ovu divnu Zemlju.

Prva četiri p'sukim iz deklamacije o bikurim čine glavninu teksta Sedera za Pesah. Oni rezimiraju egipatsko porobljavanje i Izlazak koji je uslijedio. Peti pasuk govori o dolasku u Erec Jisrael. To odgovara petom izrazu za otkupljenje koji je predstavljen Elijahuovom čašom. Svi mi donosimo bikurim (uklju- čujući Levija i obraćenika) uz osjećaje radosti i zahvalnosti B-gu za sve što imamo.

Pasuk daje naslutiti da je Lavan bio odgovoran za naš dolazak u Egipat, ali Jaakov se nakon vremena provedenog s Lavanom vratio očevoj kući, i tek mnogo godina kasnije završio u Micrajimu. Komentatori ukazuju na sljedeći redoslijed događaja: Lavan je prevario Jaakova i dao mu Leu za ženu umjesto njegove voljene Rahel. Kada je Jaakov nakon toga oženio i Rahel, stvorilo se suparništvo između dviju sestara. Ovo se suparništvo prenijelo na sljedeću generaciju u formi problema između Josefa i njegove braće. Kada je Jaakov dao Josefu prugasti ogrtač, time je raspirio ljubomoru koja je na kraju dovela do toga da Josef bude prodan u ropstvo. Njegov silazak u Egipat kasnije je doveo tamo cijelu obitelj. Dakle, Lavan je valjani početak tog procesa, stoga i pasuk: arami oved avi, vajered micrajma

Levi - drugi alija - 4 p'sukim (26,1215)

Nakon što se dovrši odgovarajuće odvajanje i raspodjela t'rume, ma'asera i ma'aser anija (za vrijeme treće i šeste godine ciklusa Šmita), mora se dati formalna izjava da ništa od "svetog uroda" nije ostalo u našem posjedu i da je stvarno uručeno onima kojima je namijenjeno. Ova se izjava daje posljednjeg dana Pesaha u četvrtoj i sedmoj godini.

Sa stajališta micve

Gore navedena izjava poznata je kao vidui maaser, doslovno "priznanje desetine". Riječ "vidui" podrazu- mijeva grijeh. Ipak, izjava koju daje pojedinac čini se potpuno lišenom grijeha. "Uklonih što je sveto iz svoje kuće i dadoh ga Leviju, strancu, siroti i udovici, kako si zapovijedio; nisam prekršio zapovijed niti išta zaboravio (od onoga što sam trebao učiniti). Nisam nepropisno jeo svete hrane, niti sam je na bilo koji način oskvrnuo, poslušao sam B-žji glas; učinio sam sve što mi je bilo zapovjeđeno." Zašto bi se takva izjava nazivala Vidui? HaRav Soloveichik ztz”l, naveo je da je ključna riječ (dva puta se spominje) k'hol, kao i sve, a ne kol, sve. Izjava Vidui maaser izjavljuje da je osoba učinila gotovo sve što se od nje tražilo.

"Nisam prekršio tvoje micvot i nisam zaboravio ..." kaže Sfat Emetnisam zaboravio da si Ti Taj koji mi je zapovijedio da vršim micvot. Nadalje, izjava podrazumijeva da je pojedinac učinio samo ono što je bio dužan učiniti i (često) nije išao dalje od onoga što mu nalaže dužnost. Ili smo možda učinili micvu otprilike onako kako bi je trebalo izvršiti, ali možda bez pune kavana. Ovo dublje značenje moglo bi biti odgovorno za naziv Vidui. Kako li je ovo važna poruka sada kada se približavamo Roš hašani, kada moramo dati odgovor zašto - i kako - vršimo micvot

Zabranjeno je konzumirati maaser šeni (drugu desetinu u 1., 2., 4. i 5. godini ciklusa Šmita, koja ostaje u vlasništvu čovjeka, ali je se mora jesti "u svetosti i obrednoj čistoći" u Jeruzalemu - ili je se mora otkupiti), kao tugujući (za pokojnikom) ili u stanju obredne nečistoće (osobe i/ili hrane). Također je zabranjeno iskoristiti otkupni novac od ma'aser šeni za bilo što drugo osim hrane i pića u naziva svetim, tako se i mi moramo ponašati na načine koji dovode do toga da postanemo sveti. Od općih osobina, možemo koristiti i konkretne primjere - kao što B-g odijeva nage, posjećuje bolesne, pokapa mr-

Jeruzalemu. Doslovno značenje ove zabrane je ne koristiti taj novac za "mrtve". To se može usko primijeniti na mrtvačke pokrove, lijes, itsl., ali ono općenito uključuje i svaku uporabu za ono što nije hrana.

Potom pozivamo Hašema da s visina "pogleda dolje" na Svoj narod i blagoslovi nas i Zemlju Izrael. [Održali smo svoje obećanje, kažemo B-gu (da se tako izrazimo), sada Ti održi Svoje.]

Š'liši - treća alija - 4 p'sukim (26,1619)

Ovaj kratki odlomak sažetak je našeg odnosa s B-gom. Moramo svim svojim srcem i dušom zadržati, sačuvati, vršiti, prakticirati sve micvot, propise, zakone koje je nam je Moše ponovio. Obavezali smo se B-gu, obećali smo da ćemo slijediti njegove putove i slušati Ga. On se obvezuje da će nas uzeti kao Svoj "odabrani narod" i uzdići nas iznad naroda svijeta - ako držimo Njegove micvot

Sa stajališta micve

Ići B-žjim putem znači razvijati i prakticirati različite osobine koje su B-žje karakteristike. Kao što se Njega naziva milostivim, tako ćemo i mi biti milostivi. Kao što se Njega tve, tješi one koji tuguju ... tako i mi trebamo činiti takve stvari. Ima onih koji nabrajaju micve koji ovu micvu definiraju kao bikur holim, umjesto da je zadrže općenitom i uključe u nju sve vrste ljubaznosti i drugih kvaliteta.

R'vi'i - četvrta alija - 10 p'sukim (27,1-10)

Moše Rabeinu i starješine izdaju narodu zapovijed da na 12 kamenih stupova ispišu riječi Tore (njene dijelove, Knjigu D'varim ili njene dijelove); i to treba učiniti nakon što se prijeđe Jordan. Nakon toga treba na Har Evalu, na mjestu gdje treba izgraditi žrtvenik (od cijelih, neobrađenih kamenova) i na njemu prinijeti žrtve, podignuti još jedan par stupova i isto napisati na njih.

Moše i kohanim potom objavljuju narodu da su sada, izrasli u potpunu naciju, uz ponavljanje svih micvot Tore. Prednosti bivanja nacijom idu ruku pod ruku s odgovornostima za držanje micvot

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Moše, kohanim i Levijim, kažu svemu narodu: "Danas ste postali narod B-žji". Raši kaže da je Tora naglasila ovo danas, da nas poduči da naša predanost Tori i micvot treba biti kao da smo danas stupili u savez s HaŠemom – i tako svakoga dana. Pred nama je izazov da neprestano osvježavamo naš judaizam. Hamiši - peta alija - 22 p'sukim (27,11-28,6)

Moše opisuje što će se dogoditi nakon što narod uđe u zemlju. Šest plemena će stajati na gori Grizim, a šest na gori Eval. Tu će čuti blagoslove i prokletstva koji će biti sudbina onih koji drže ili ne drže Toru i micvot. U ovom se odlomku nabrajaju dvanaest prokletstava koja se dotiču različitih područja židovskog života, kako onih "između Židova i B-ga", tako i micvot o međuljudskim odnosima.

Amen = 1 + 40 + 50 = 91. B-žje ime onako kako je napisano iznosi: 10 + 5 + 6 + 5 = 26. B-žje ime onako kako se izgovara iznosi: 1 + 4 + 50 + 10 = 65. Povezano zajedno: 26 + 65 = 91. Baal HaTurim kaže da je onaj koji odgovara s Amen veći od onoga koji govori braha, jer je Amen dvostruka forma B-žjeg imena. Još jednom nam Moše Rabeinu govori da će nam put B-žjih zapovijedi priskrbiti istaknuti status među narodima svijeta. Također ćemo biti obasuti blagoslovima zbog toga što slušamo

B-žji glas. Procvjetat ćemo ekonomski i agrarno i bit ćemo blagoslovljeni zdravim prirastom stanovništva.

Blagoslovi započinju slovom betbaruh. Prokletstvo počinje slovom alef - arur. Ovo je način na koji neki komentatori objašnjavaju veliki bet na samom početku riječi - B'reišit.

B-g je želio Toru započeti notom blagoslova, a ne onog suprotnog. (S druge strane, Aseret HaDibrot započinju s alefom. Možda je strogi karakater Sinajskog događaja trebalo započeti otrežnjavajućim i sumornijim alefom.)

Šiši - šesta alija - 63 p'sukim (28,769) Najduža pojedinačna alija u čitavoj Tori

Blagoslovi se nastavljaju s obećanjem o pobjedi nad našim neprijateljima. B-g će "zapovijediti" Svoje blagoslove nad nama i nad Zemljom, i postaviti nas kao svetu naciju. A to pod uvjetom da držimo micvot i idemo B-žjim putem.

[Izraz Tore "Vehalahta b'drahav" ponavlja se ovdje – odražavajući da se B-ga definira kao blagog, milosrdnog, dobrostivog, itd.]

Nacije svijeta vidjet će posebnu povezanost koju mi imamo s B-gom, i u skladu s time imati poštovanje prema nama i bojati nas se.

B-g će nam otvoriti svoju nebesku riznicu i mi ćemo procvjetati. B-žji blagoslovi ovise o držanju micvot

"Ali, ako ne poslušamo B-ga ..." Tako počinje "tohaha". Upozorenje protiv neposlušnosti Tori.

Postoji običaj da se ovaj dio čita tihim glasom jer je porazno shvatiti da nas B-g mora tako slikovitim pojmovima upozoriti na ono što će se dogoditi ako Židovski narod ne ostane vjeran Njemu. Nažalost, nama su potrebne ove teške riječi ukora. I nažalost, još jednom su se pokazale proročkima. Tohaha se nalazi unutar jedne alije (što rezultira najduljom alijom u Tori) kako se ne bi produžavala nelagoda njenog slušanja.

Prvi dio Tohaha je negativna zrcalna slika prethodno izrečenih blagoslova u Tori. P'sukim zatim idu šire i šokantnim i turobnim detaljima opisuju ono što će se dogoditi ako ne ostanemo vjerni B-gu. Završni pasuk alije opetuje "jednostavan" ali rječit savez s B-gom: Držite Toru i sve će biti dobro, a ako ne ...

Kontrast između "dobrih vremena" koje bikurim dočarava i strašnih vremena kako su opisana u tohaha je neodoljiv i zastrašujuć. To je razlika između zadovoljstva i poštovanja s jedne strane, te očaja, razaranja i poniženja s druge strane. Blagostanje u vlastitoj zemlji naspram siromaštva i izgnanstva. Ključ za razliku su Tora i micvot

Š'vi'i - sedma alija - 8 p'sukim (29,1-8)

Moše Rabeinu poziva narod i kaže im da su sada vidjeli (i znaju) sve što se dogodilo od Izlaska, pa kroz četrdeset godina lutanja, sve do ovog trenutka. Na nama je da održimo svoju "pogodbu" s B-gom.

"A B-g vam nije dao srce da spoznate, ni oči da vidite, niti uši da čujete, sve do dana današnjega."

Posljednja tri p'sukim ponovo se čitaju za Maftir.