Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život Biti ustaljen u svom učenju

Mitjašev libo be'talmudo

Odluke traže da um bude bistar, poput neba na dan kada puše sjeverac.

Eruvin 65a

ŽIDOVSKI NAČINI duhovnosti i rasta uvijek podrazumijevaju i određenu količinu učenja, ali ne na onaj način kako se tekstovi proučavaju u sekularnom okruženju. Židovsko učenje je ritualizirani proces koji je podjednako duhovna disciplina koliko i način stjecanja znanja. Stoljećima su učenici čitali, a potom postavljali pitanja i raspravljali – između sebe, s učiteljima – nastojeći razumjeti i usvojiti materiju zbog učenja samog, a i da dobiju transformativni potencijal koji je ugrađen u taj proces.

Riječ mitjašev dolazi od lingvističkog korijena koji znači "udomljen, ustaljen." Zgrada u kojoj se uči Tora naziva se ješiva (od istog korijena), jer ona treba biti mjesto na kojem obitava učenje, a ne samo razred, učionica, gdje ljudi dolaze učiti. Duhovna praksa nije poput nekog hobija ili nečega što radimo s vremena na vrijeme ili pored drugih stvari, u fušu. Naprotiv, ona mora biti mjesto na kojem živimo, dok je sve drugo u našem životu mjesto koje posjećujemo.

U vrijeme kada je Rav Chaim Volozhin osnovao ješivu u Voložinu

(koja je bila prototip svih suvremenih ješivot), učenike se nazivalo talmidei ješiva "učenici ješive." Rav Chaim je to promijenio u b'nei ješiva – "djeca ješive." Na taj način se i dan danas oslovljava učenike ješive. Čak i nakon što napuste to mjesto, zaposle se i podignu obitelji, smatra se da su odrasli u tom domu ješive, pa su stoga još uvijek djeca ješive.

Izučavanje je bitna praksa za osobu koja ide transformativnim putem musara, jer su stoljećima mudri preci promatrali ljudski život i bilježili svoja otkrića, pa nam izučavanje tekstova koje su nam ostavili daje uvid u naše vlastite živote. Hoćemo li biti u stanju osmisliti svoje vlastito detaljno shvaćanje poniznosti? Hoćemo li, sami od sebe, moći uvidjeti kako je poniznost povezana s gnjevom? Ili gnjev povezan s tugom? Ima mnogo toga za naučiti od onih koji su koračali ovim putem prije nas i te pouke usvajamo učenjem.

Uzmite, na primjer, strpljivost, koja je osobina unutarnjeg života koju doživljavamo svakog dana, iako češće kao ono što nedostaje, kao nestrpljivost. Imate li jasnu predodžbu što zapravo sačinjava strpljivost? Neki ljudi bi rekli da je strpljivost spokojan unutarnji mir koji omogućava osobi da čeka na nešto ili da skreće od svojih ciljeva gotovo do unedogled, bez ikakve emocionalne uznemirenosti. Drugi bi rekli da je strpljivost sposobnost obuzdavanja osjećaja, umjesto reagiranja kada smo isprovocirani i emocionalno reaktivni. I onda što je ono? Je li strpljenje neka vrsta staloženosti ili je to suzdržavanje dok ste pod stresom?

Kada pogledamo musarsku literaturu, vidimo da Židovski način gledanja na strpljenje odobrava samo ovo drugo shvaćanje. Hebrejska riječ za strpljenje je savlanut, koja je povezana s dvije druge riječi čija se značenja ukrštaju: sevel, koja znači "patnja" i sabal koja znači "nosač", osoba koja vam nosi prtljagu na kolodvoru ili na aerodromu. Ovo učenje otkriva da biti strpljiv uključuje nošenje tereta svoje vlastite emotivne patnje. Ono nema ništa zajedničkog s nesalomivošću, mada to ne bismo znali bez izučavanja pouka koje su nam u nasljeđe ostavili prijašnji naraštaji.

Izučavanje tekstova musara daje nam leću tisućgodišnje mudrosti kroz koju možemo jasnije shvatiti svoj unutarnji život. Potrebne su nam djelotvorne metode da bismo mogli pristupiti tim poukama, a naša trenutna metoda stjecanja Tore glavnu nam smjernicu daje kad nam kaže da trebamo učiti na ustaljen način.

Biti "ustaljen u svom učenju" znači učiniti učenje sistematskim i redovitim, a ne nasumičnim. Ima nekoliko načina "ustaljenja" koji su bitni za uspjeh procesa učenja:

Ustaljenje predmeta učenja - odaberite predmet učenja. Nema kraja brojnim stvarima u koje se možete udubiti u oceanu Židovskih tekstova, pa čak i samo tekstova iz musarske tradicije i nikada ih nećete moći sve proučiti. Što je vaš prioritet? Što je vaš cilj? Pažljivo razmislite o tome što izabirete učiti jer možda se upuštate u proces kojim ćete se baviti godinama.

Ustaljenje partnera - odaberite si partnera. Uvijek je bolje učiti s partnerom nego sam. Partner donosi drugačiju perspektivu i navodi vas da stvari gledate drugim očima. Isto tako, kada učite s partnerom, postajete odgovorni nekom drugom, a to je velika pomoć za uvođenje discipline u svoje učenje. Osoba koju izaberete da s njom učite treba vam biti što je moguće više kompatibilna, a opet različita u nekim stvarima što daje dodatnu draž i zanimljivost vašem učenju. Želite nekoga tko je pouzdan, koga zanimaju ista područja kao i vas i tko vas dopunjava, a ne duplicira. Ja sebi nastojim pronaći partnera koji ima vještine ili znanja koja meni nedostaju i koji zauzvrat, cijeni moje jače strane koje možda sam ne posjeduje.

Ustaljenje plana – napravite plan i držite ga se. Biti konzistentan u učenju za ovu je praksu ključno koliko i redovitost u vježbanju i higijeni. Držite se vremena u koje se sastajete da učite i jednako tako budite konzistentni u tome gdje učite. Što manje odstupanja uvedete u sistem, to će manje biti procjepa u koje vaša praksa može upasti.

Ustaljenje uma - smirite svoj um. Jedna od metoda koju smo izučavala bila je jišuv da'at, koja se fokusirala na smirenost uma, a riječi jišuv i mitjašev koje nalazimo ovdje dolaze od istog korijena. Svakako, potreban vam je smireni um da biste učili. Također, morate biti predani i postojani u svojoj odluci da učite. Što ste odlučniji kao učenik, to ćete imati više uspjeha u stjecanju Tore, sa svime što ono podrazumijeva.

Ustaljenost na ove načine oslobodit će Vam um bespotrebne uznemirenosti i nesigurnosti, i vidjet ćete rezultate u kvaliteti i dubini onoga što dobivate od učenja.

Kada je Rabbi Yisrael Salanter pokrenuo pokret musara u Litvi sredinom devetnaestog stoljeća, organizirao je grupe laika, posebno od onih koji su bili obrazovani u Tori i pobožni, "za učenje musarskih tekstova, poput Puta pravednika i Dužnosti srca, s dubokom koncentracijom i žarom. Nešto kasnije, kada je jedan broj tih ljudi postao gorljivim pristašama musara, osnovao je svoj prvi shtiebel [dom] musara," gdje su njegovi učenici i sljedbenici dolazili učiti, prakticirati i rasti.

Tipična nastava musara bila je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu, učenik bi gledao u tekst, a u drugom se učenik angažirao u aktivnoj, kontemplativnoj praksi da usvoji i primijeni pouke koje je naučio iz mudrosti tradicije. Osnova je, kao što možemo vidjeti, bilo učenje teksta, izvršeno na ustaljen način.

PRAKSA

Koje su glavne obaveze kojima poklanjate svoje vrijeme? Koliku važnost ima vaše učenje u vašem sveukupnom životnom rasporedu? Da li na svom kalendaru odredite svoje duhovne obaveze, pa ostale aktivnosti organizirate oko svog duhovnog života, ili pokušavate skrpati minutu-dvije tu i tamo za svoju duhovnost, dok vaši stvarni prioriteti leže negdje drugdje?

Kako bismo to pitanje učinili konkretnim i praktičnim, imate li redovnog partnera s kojim učite? Ako ne, trebali biste, a ako da, možete li si pronaći još jedan sat tjedno za učenje? Ne mogu dovoljno nahvaliti dar koji nam je tradicija dala prenoseći nam taj proces učenja, zajedno s koristima od njega.

Ima li netko u vašoj zajednici kome možete pristupiti da bi učio s vama? Može li vam rabin ili učitelj pronaći partnera?

Ima više mogućnosti nego izgovora da ne učite. Smireno i strpljivo i, naravno, ustaljenog uma.

Postavljanje primjerenih pitanja

Šoel keinjan

Sramežljivac ne uči.

Pirke Avot 2,5

OD SVIH Židovskih blagdana najviše se drži Pesah. Biblija određuje Pesah kao jedan od tri hodočasna blagdana na koji su svi odrasli Židovski muškarci trebali otputovati u Jeruzalem. Generacijama, često je obrok kod kuće za Pesah bio središnji događaj godišnjeg obiteljskog kalendara, čak i kod onih Židova koji nisu poštovali tradiciju. Pesah svoj značaj dobiva iz činjenice da obilježava oslobađanje Izraelaca iz egipatskog ropstva, te njihov bijeg iz Egipta prije 3.000 godina označava rođenje Židovskog naroda.

Glavni ritual Pesaha koji se odvija za obiteljskim stolom uključuje malo dijete koje postavlja točno određen niz pitanja (poznat kao "četiri pitanja") glavi obitelji koja vodi večernji obred, i započinje s "Po čemu se ova noć razlikuje od svih drugih noći?"

Ali što onda kada nema malog djeteta da postavi ta pitanja? Rabini su tu situaciju predvidjeli u Talmudu, gdje su napisali da ako nema djeteta koje može postaviti pitanja, ta pitanja treba postaviti muškarčeva supruga. Ako ona to ne može, onda ih on sam treba postaviti. "Čak i dva učenjaka koja dobro poznaju zakone Pesaha postavljaju pitanja jedan drugome."

"Četiri pitanja" nisu jedini način na koji je ispitivanje ugrađeno u rituale Pesaha. Pred sam početak objeda, svi sudionici trebaju oprati ruke, no za razliku od svih drugih obrednih pranja ruku, u ovom slučaju se ne kaže blagoslov. Rabini objašnjavaju da razlog zbog kojeg nakon pranja ruku ne slijedi blagoslov je to što će djeca primijetiti razliku i to će ih navesti da postave pitanje o tome. U stvarnosti, ne postoji odgovor na ovo pitanje; cilj je dovesti naše malene u stanje uma da postavljaju pitanja.

Još nekoliko stvari je uspostavljeno s ciljem da ohrabri djecu da postavljaju pitanja, poput uklanjanja hrane sa stola, kao da je jelo gotovo, te umakanje povrća dva puta. Rabini su razumjeli koliko je važno postavljati pitanja. Oni su shvaćali da pitanja vode u raspravu, interakciju, razjašnjenje, učenje i pamćenje, i oni su vjerovali da će tradicija pitanja potrajati duže od tradicije dogme. Dvije tisuće godina kasnije, čini se da su bili u pravu.

Karakterističan aspekt židovske duhovne prakse je da se "vjernika" potiče da pita i iskušava svaki vid vjerovanja i prakse. Doista, svatko tko je proveo neko vrijeme u ješivi ili sudjelovao u izučavanju Talmuda može posvjedočiti da je učenik koji postavlja najbolja pitanja onaj kojega se najviše hvali. Priča u Talmudu o Rabi Johananu kaže kako je u najdalju klupu u učionici premjestio učenika koji nije postavljao pitanja, a potom tog istog učenika promaknuo u prvi red kada je počeo postavljati pitanja. Mi status učenjaka ne mjerimo isključivo po odgovorima koje daje već i po pitanjima koja postavlja. Pjesnik Shlomo ibn Gabirol (1201-1258.) uhvatio je tu ideju u svojoj izreci "Pitanje mudraca polovica je mudrosti." On je također rekao: "Najbolja osobina čovjeka je da on treba propitivati."

Iako svoj korijen ima u tradiciji izučavanja Talmuda, propitivanje je proželo svaki vid Židovske kulture. Dr. Isidor Rabi, koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1944. godine, svoju odluku da postane znanstveni istraživač pripisao je načinu na koji ga je majka dočekivala nakon škole. "Moja me majka učinila znanstvenikom. Sve druge majke u Brooklynu nakon škole bi pitale svoju djecu: 'Onda? Jesi li naučio nešto danas?' Ali ne i moj majka. Ona mi je uvijek postavljala drugačije pitanje. 'Izzy,' rekla bi, 'jesi li danas postavio dobro pitanje?' Ta razlika učinila me znanstvenikom."

Postavljanje pitanja je do te mjere sastavni dio Židovske kulture da je zaslužilo svoj vic: "Reci mi, je li istina da Židovi uvijek na pitanja odgovaraju pitanjem?" Na što je odgovor: "Tko ti je to rekao?"

Čuo sam da se kaže B-g voli priče, a Židove vole pitanja.

Nas se ohrabruje da postavljamo pitanja jer se nemamo čega bojati, a mnogo toga možemo dobiti. Naš je zadatak da razjasnimo i rasvjetlimo Istinu, a najbolji način za to je putem postavljanja pitanja, tako da na vidjelo može izići ono u čemu se kolebamo i što pogrešno shvaćamo, i tako se može razriješiti. Ovakav pristup karakterističan je za izučavanje Tore, ali je također i pravi način u svim područjima duhovnosti. Čak i ako smo učinili krupne korake u svom duhovnom životu, u momentu kada prestanemo postavljati pitanja, u momentu kada prestanemo propitivati svoje pretpostavke, ono što smo naučili, svoje postupke, mi zaustavljamo proces napredovanja.

Napredak zahtijeva unutarnju snagu i uvjerenost da stalno postavljamo pitanja, da istražujemo dublje, i da tražimo nove mogućnosti da se uzdignemo više.

Kada sebe postavimo unutar toka pitanja i odgovora koji je tisućljećima vrio kroz Židovski svijet, mi izoštravamo svoj um da bude u stanju analizirati, učiti i napredovati. Ohrabruje nas se da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo, niti da pitanja vjere prihvaćamo kao dogme. Pravi odgovor koji tražimo dolazi iz pravih pitanja koja postavljamo.

Zapravo, na hebrejskom postoje dvije različite riječi za pitanje, i svaka od njih ima drugačiji senzibilitet. Še'ela je traženje informacije, dok je kušja izazov, kušnja, što odražava razliku između običnog pitanja i onog koje obuhvaća poteškoću za koju nema očiglednog rješenja. Postavljajući še'ela čovjek nastoji popuniti svoje shvaćanje činjenica, dok kušja propituje istinitost ili autoritet tvrdnje. Da bismo znali koju vrstu pitanja postaviti i kako ga postaviti na pravi način, potrebno je uvježbavanje i trud. Moramo naučiti kako postavljati pitanja s ciljem da izvučemo istinu, a ne kao način pobijanja ili rasprave samo radi rasprave ili, još gore, kao način da se podrugujemo ili zadirkujemo ili hvalimo sami sebe. Postoji način na koji se postavljaju pitanja koji otkriva samu suštinu na kojoj su stvari zasnovane.

Nećemo li biti poniženi u očima naših partnera (ili učenika? ili svojim vlastitim?) ako budemo rekli: "Ne razumijem što to znači." "Kakvog to može imati smisla?" "Razumiješ li ti što ona govori?" Pravi način za postavljanje pitanja je s poniznošću, opredijeljenošću za razjašnjavanjem i težnjom za znanjem. Unatoč tome što je apsolutna jasnoća u mudrosti i u životu daleko van našeg dometa, svejedno je naša obaveza da nastavimo postavljati pitanja. Nadamo se da će naši učitelji i naši partneri cijeniti naša pitanja, ali čak i ako ne bude tako, pitanja treba postavljati. Pitanja su klinovi koji otvaraju srca i umove za sve ono što nam tradicija ima za ponuditi. "Mi smo bliži B-gu kada postavljamo pitanja nego kada mislimo da imamo odgovore," rekao je Rabbi Abraham Joshua Heschel.

Ima priča u Talmudu koja govori o šaljivdžiji koji je pokušavao natjerati Hilela da izgubi strpljenje postavljajući mu provokativna pitanja. Svaki puta kada postavi pitanje zašto Babilonjani imaju okrugle glave ili zašto Afrikanci imaju široka stopala, Hilel svoj odgovor započinje s: "Dijete moje, postavio si izvrsno pitanje." Talmud hvali Hilela za njegovu strpljivost. Na kraju, Hilel potiče: "Postavi sva pitanja koja imaš za postaviti." On je do te mjere razumijevao da su pitanja ključna u procesu učenja. A tako bismo trebali i mi.

PRAKSA

O čemu ste nedavno razmišljali a što bi se moglo uobličiti u pitanje? Neka unutarnja osobina? Šabat? Židovski pristup nedavnim događajima? Kako napraviti halu? Zašto je mezuza uvijek pričvršćena na dovratak pod kutem? Što sljedeće učiti?

Uobličite pitanje.

Sada odlučite kome ćete ga postaviti. Prijatelju? Učitelju? Stručnjaku u tom području?

Dijete moje, a sada postavi svoje izvrsno pitanje.

Voziti kroz crveno

broja)

Može li se išta promijeniti?

...Ponekad se čini da je put do promjene niz crvenih svjetala sve dokle nam pogled seže.

Djevičanstvo i snaga

Na ovom mjestu u igru ulazi elulov mazal - njegova duhovna energija. Mazal elula je Djevica, a djevica je simbol svježine i novine. Kao i uvijek, da bismo to dokučili, moramo to razmotriti. Da bismo u potpunosti integrirali energiju djevičanstva elula u našu psihu, prvo moramo proučiti - to je put Tore i židovstva. I, kao i uvijek, moramo potražiti prvu djevicu koja se spominje u Toriu 24. poglavlju knjige Postanka. Eliezer, Abrahamov sluga, poslan je da pronađe prikladnu ženu za Izaka, Abrahamova sina. Kada Eliezer po prvi puta ugleda Rebeku, Tora je opisuje: "A djevojka je bila vrlo lijepa, djevica i nijedan je muškarac ni- je još poznao; spustila se do izvora, napunila svoj vrč i popela se gore." Kad ju je Eliezer zamolio vode da popije, ne samo da je dala vode njemu, već je ponudila i potom napojila sve njegove deve. Jasno je, ovo nije bila obična djevojka. Učenjaci nam govore da je Rebeka u to vrijeme imala samo 3 godine. Kako bi tako mlada djevojčica mogla imati samopouzdanja makar i da pokuša na -pojiti cijelu karavanu?

Kako bi popunili prazninu u našem razumijevanju, hasidski komentari napominju da je Rebekina najveća vrlina bila njezina snaga. Kao što je napomenuto, snaga i crvena boja (boja elula) definitivno idu zajedno. Crvena je boja krvi i s jedne strane simbolizira snagu potrebnu za kontrolu vlastitih sklonosti, riječima mudraca: "Tko je ratnik? Onaj tko svlada svoju sklonost!" (kao takva, crvena doista simbolizira moć zaustavljanja). Ali, crvena boja također simbolizira toplinu i snagu nečijih uvjerenja; toplinu koja katalizira svako gibanje. Izvor Rebekine snage bila je njezina sposobnost da očuva svoje djevičanstvo, ili, kako to Tora eufemistički naziva, svoj "izvor krvi".2 Odrasla je u promiskuitetnom okruženju, u kojem je bila potrebna ogromna samosvijest kako bi se držalo svojih ideala. Uz to, kad je došao trenutak da se pridruži Eliezeru u povratku u Abrahamov dom, suprotstavila se protivljenju svoje majke i brata s karakterističnim inatom; rekla je: "Ići ću" pri čemu je mislila, "ići ću - sa ili bez vašeg pristanka." Zapravo, odlučni Rebekin odgovor: "Idem", ךְֵלֵא) ) na hebrejskom je brojčano istovjetan "crvenom" םוֹדָא) )! Rebekina snaga simbol je djevičanstva.

(nastavit će se)

2 Levitski zakonik 20,18. "Krv" )םַד( dolazi odistogkorijenakao"crveno" )םוֹדָא(

R. M.Š. FREIBERGERA: Psalam 27

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer) žrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad.

Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim?

Vječni je kula života mog, koga da se strašim?

Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu.

Ako mi se približe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

Šma Hašem koli ekra vehaneni veaneni.

Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se, zovem!

Leha amar libi bakšu panaj et paneha Hašem avakeš.

Tebi je reklo srce moje: "Potražite lice Moje!" Tvoje lice tražim, o Vječni,

Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i.

Im tahane alaj mahane lo jira libi im takum alaj milhama bezot ani boteah.

Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo.

Jedno tražim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane života svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potražim hram Njegov.

ד ״הוּצְׁב״וֹלֳדאָ״הֶ ֵּסְׁב״מִנֵּהִתְׁסַמ״דָ ָה״םוֹמְׁב״דֹכֻסְׁב״מִנֵּנְׁפְׁצִמ״מִכ מִנֵּ וֹהְׁמ Ki jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni.

Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu. ע

״מֵּחְׁבִז״וֹלֳדאְָׁב״דָחְׁבְׁזֶאְׁע״מַ וֹבמִבְׁס״מַבְׁמֹא״לַ ״מִשאֹה״םוּהָמ״דָתַ

ממַל״דָהְׁמַזֲאַע״דָהמִשאָ״דָ וּהְׁ ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Bože spasa moga! מ

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem ja'asfeni.

Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti!

Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj.

Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

Al ki kamu bi ejdej šeker vifeah hamas.

Ne prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci lažni, sikću nasilje.

Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim.

Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji života!

Kave el Hašem hazak vejaamec libeha vekave el Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da žrtvujem u šatoru Njegovom ■

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i uzdaj se u Vječnoga!