Blagoslovljeni su čisti trenuci naših života

Iako se u ovom odjeljku raspravlja i o drugim stvarima, većina parše posvećena je detaljnom nabrajanju posljedica koje će zadesiti židovski narod ako ne bude ispunjavao svoju svrhu da bude 'svjetlo narodima'.

Ljudi često gledaju na to kao na

B-žje prijetnje ili kazne za židovski narod ako ne bude izvršavao Njegove zapovijedi. Međutim, 'uzrok i posljedica' je mnogo bolji model.

B-g nam kaže, da se tako izrazim: djeco moja – učinite svijet b-žanskim i on će biti divno mjesto za život. Propustite to učiniti – i on vas može žive progutati.

B-g zapovijeda židovskom narodu da stane na dva brda, sa Levijevim plemenom u dolini između njih, te izgovara niz blagoslova i prokletstava. Tora spominje samo prokletstva – proklet je onaj tko uzima mito, proklet je onaj tko izvrće pravdu, proklet je onaj tko proklinje svoje roditelje, proklet je onaj tko spava sa svojom sestrom… Ukupno 12 prokletstava.

Rabini objašnjavaju da su blagoslovi, iako nisu spomenuti, suprotnost ovim prokletstvima – blagoslovljen je onaj tko ne prima mito, blagoslovljen je onaj tko ne izvrće pravdu, blagoslovljen je onaj tko ne proklinje svoje roditelje, itd.

Izbor prokletstava je pomalo neobičan, no izbor blagoslova je još čudniji. Zašto ne izabrati pozitivne blagoslove? Blagoslovljen je onaj tko iskazuje čast svojim roditeljima, blagoslovljen je onaj tko daje milostinju, blagoslovljen je onaj tko voli čovječanstvo? sumnjati da se među njima možda nešto dogodilo, pa tako nitko ne može znati ako se i dogodilo. Svi blagoslovi su za djela za koja nitko ne može znati jesi li ih, ili nisi počinio.

Vjerujem da je odgovor u sljedećem. Svi su ovi blagoslovi iz područja na kojima je nemoguće da netko drugi sazna što je čovjek učinio. Tko može znati da li je čovjek u privatnosti svoje sobe, ili čak u mislima svog srca, prokleo svoje roditelje? Mito je dar koji se daje sucu kako bi presudio na određen način. No, čak i ako on primi taj dar, tko može reći da je taj dar utjecao na njegovu presudu? Možda je presuda u korist onoga tko mu je dar donio bila zaista ispravna u njegovim očima.

Normalno je da se čovjek druži sa svojom sestrom, tko bi mogao po-

Mnogo je jednostavnije biti pravedan u javnosti, nego u privatnosti. Ali pravi test ljudskog karaktera je ono što čovjek čini kada ga nitko ne vidi i kada nitko neće znati ono što učini. Dobro koje u životu učinimo i koje ostaje potpuno nenagrađeno u ovom svijetu, najvrijednije je dobro od svega što činimo, dobro o kojem nitko ne zna i koje nitko ne prepoznaje – to dobro je najveće dobro koje bismo trebali tražiti. To je dobro koje činimo bez ijednog drugog motiva, osim same dobrotečiste želje da učinimo dobro zato što je to dobro.

To je ono što je B-g želio naglasiti židovskom narodu kad su ulazili u zemlju Izrael. Ne tražite činjenje dobra u javnosti koje će vam svi potvrđivati, već radije tražite i cijenite dobro koje se čini iz čistog srca i čistih motiva. Blagoslovljeni su ti trenuci naših života u kojima biramo dobro samo zato što je to dobro, istinito, pravedno ili iskreno – oni će ostati naša najvrjednija imovina za cijelu vječnost.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

"Ali ako ne budeš slušao G-spoda, B-ga svojega, i sve njegove zapovijedi i odredbe, onda će sva ova prokletstva doći na tebe i stići će te." (Ponovljeni zakon 28,15) ma." (Ponovljeni zakon 28,15–50). svemira čuje. Dajmo mu do znanja da su nas prokletstva već zadesila, i dajmo mu do znanja da je vrijeme da pošalje Svoje blagoslove!" Rebe se okrenuo natrag prema zidu, a čitač Tore je nastavio polako glasno pjevušiti napjev. Drhtao sam, suze su mi klizile niz obraze, a tijelo se kupalo u znoju. Čuo sam da je rebe u holokaustu izgubio suprugu i jedanaestero djece - ali je odbio sjediti šiva za njih, jer nije mogao odvojiti ni trenutka od zadatka da pokuša spašavati židovske živote, omogućujući im da napuste Europu. Sam je odbio vizu za Ameriku, sve dok se većina njegovih hasida nije spasila. Njegove su mi se riječi urezale u srce.

Nikada ranije nisam bio u ovom šulu (sinagogi), u ovoj obnovljenoj bolnici koja je pretvorena u sinagogu, oko dvije milje udaljenoj od mjesta gdje sam odrastao na Brooklynu. Niti sam se ikada molio s hasidima. No, Klausenberger Rebbe je bio posebno poznat sveti hasidski rebe koji je naselio svoje haside koji su preživjeli holokaust u i oko bolnice Beth Moses, u četvrti Bedford Stuyvesant na Brooklynu. I tako sam se jednog ljetnog jutra 1952. godine na Šabat Ki Tavo uputio iz svog doma u ulici Hart u svijet crne odjeće i okruglih krznenih šešira, željan prilike da se nađem u prisustvu istinski svetog čovjeka i da doživim hasidsku molitvenu službu.

Lako je razumjeti zašto Židovski običaj nalaže da se ovi stihovi čitaju tihim glasom. Tohaha ("Upozorenje") nije nešto što silno želimo čuti, ali ako to moramo čuti kao dio ciklusa Tore, tada su riječi, izrečene prigušenim glasom i bez uobičajenog dramskog napjeva, šokantne.

Došao sam u ogromnu učionicu čak prije nego što je započela jutarnja služba - i iako sam ja bio jedini dječak mlađi od dobi za bar micvu u zajednici koji nije nosio crni gabarden, osjećao sam da me prožima intenzitet molitve ljudi, koji se ljuljaju i izvikuju kao da su mislili da Svemogući možda neće upraviti Svoje uho, da tako kažemo, na tišu službu iz srca.

Zatim je došlo čitanje Tore. U skladu s običajem, onaj koji je čitao Toru počeo je šapatom pjevati Upozorenja. A onda je neočekivano, gotovo nečujno, ali posve jasno, došla riječ na jidišu "hecher" ("glasnije") iz smjera pulta za čitanje na koji se rebe oslanjao uz istočni zid sinagoge.

Jedva sam se uspijevao usredotočiti na završetak čitanja Tore. "Vrijeme je da pošalje Svoje blagoslove!"

Nakon što je Dodatna služba završila, rebe je ustao da govori. Njegove su riječi opet bile kratke i posve jasne, ali ovaj put su mu oči bile tople, pune ljubavi ostavljajući neizbrisiv odraz na mom umu i duši. "Moja draga braćo i sestre", rekao je, "spakirajte svoje stvari. Moramo se još jednom preseliti - nadajmo se po posljednji puta. B-g obećava da će sada doći blagoslovi koji moraju uslijediti nakon prokletstava. Oni će doći - ali ne iz Amerike. Blagoslovi će doći samo iz Izraela. Vrijeme je da odemo kući."

Čitanje iz Tore paraše Ki Tavo obilježeno je s 53 stiha koji kataloški iznose kazne koje čekaju Izrael kada napusti B-žje učenje: "Ako ne budeš slušao G-spoda, B-ga svojega, i sve njegove zapovijedi i odredbe, onda će sva ova prokletstva doći na tebe... udarit će te G-spod sušicom i vrućicom, i groznicom i žegom i mačem... G-spod će kišu u zemlji tvojoj pretvoriti u prah i pepeo i oni će padati s neba na tebe, dok ne budeš uništen... I tvoji će leševi biti meso svim pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. G-spod će te udariti bjesnilom, sljepoćom i pometnjom duha. G-spod će iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na tebe narod koji će sletjeti kao orao, narod kojemu jezika ne razumiješ. Uznosit i bahat narod koji nema obzira prema starima niti smilovanja prema mladi■

Čitatelj Tore je na trenutak prestao čitati; članovi zajednice podigli su pogled sa svojih Biblija u upitnoj i čak blago šokiranoj tišini. Da li su ispravno čuli svog rebea? Je li on to naredio čitaču Tore da postupi protivno starom običaju i glasno zapjeva tohaha? Čitač Tore nastavio je čitati šapatom, očito zaključivši da nije čuo ono što je pomislio da je čuo. A onda je rebe udario po pultu za čitanje, okrenuo se licem prema zapanjenoj zajednici i povikao na jidišu, s bolnim izrazom lica i vatrom u očima: "Rekao sam glasnije! Pročitaj ove stihove glasno! Nemamo se čega bojati, prokletstva smo već doživjeli. Neka ih Gospodar

I tako je Kiryat Sanz-Klausenberg osnovan u Netanyi, gdje je rebe sagradio centar Tore, kao i medicinski centar Laniado. A osjetljivi 12-godišnji dječak dobio je svoju prvu - i najdublju - lekciju iz suvremenog cionizma.

Šabat šalom.

Prevela Tamar Buchwald