5-07 - Divrej Tora - KiTavo 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Ki Tavo

Torah Bytes

Aramejac je pokušao uništiti mog oca, patili smo u Egiptuzar bi to trebala biti izjava zahvalnosti?!

Komentatori objašnjavaju: Aramejac je Laban, koji je prevario našeg praoca Jakova zamijenivši Rahelu i Leu. (Jakov je namjeravao oženiti Rahelu, ali umjesto nje se Lea pojavila ispod hupe.) Razmotrimo to: da Laban nije izveo taj trik, onda bi Jakov oženio Rahelu kao što je namjeravao - a Josip bi bio prvorođeni sin. Dakle, kada je Jakov pokazao naklonost prema Josipu, druga braća vjerojatno ne bi bila ljubomorna - a Josip nikada ne bi bio prodan u ropstvo.

Evo u čemu je caka: Josip nikada ne bi postao egipatski premijer koji je godinama kasnije bio u poziciji spasiti židovski narod od gladi. Dakle, da, iako je Laban Aramejac pokušao uništiti našeg pretka, mi izražavamo zahvalnost, što je nekako, sve izašlo na najbolje.

Kad se dogodi tragedija, teško je sagledati širu sliku i razumjeti zašto se dogodila.

Ne, ne znamo uvijek zašto se stvari događaju. Kada se dogode događaji koji su tako nedokučivi, sve što možemo učiniti je vjerovati Svemogućem. Ovo je lekcija koju učimo kada donosimo prve plodove u Hram: izražavamo zahvalnost što je nekako, na neki način, sve bilo na dobro.

(D’varim 26,1-29,8)

Moše daje narodu upute: kad uđete u zemlju koju vam je B-g dao u vječno naslijeđe i nastanite se u njoj i obradite ju, prve dozrele plodove (bikurim) iz svoga voćnjaka donesite u Sveti hram i oglasite svoju zahvalnost na svemu što je B-g za vas učinio.

Tu se nalaze i zakoni o desetini koju se daje Levitima i siromašnima i detaljne upute kako na brdima Gerizim i Eval objaviti blagoslove, a kako prokletstva (o čemu je bila riječ na početku paraše Re'e). Moše podsjeća narod da su od

B-ga izabran narod, te da su i oni odabrali B-ga.

Zatim su na redu tohaha – prijekori. Nakon nabrajanja blagoslova kojima će B-g nagraditi narod dok poštuje zakone Tore, Moše daje dugačak i neugodan prikaz loših stvari – bolesti, gladi, siromaštva i izgnanstva – koje će ih zadesiti napuste li B-žje zapovijedi.

Moše zaključuje govoreći narodu da su tek danas, četrdeset godina nakon što su se rodili kao narod, stekli "srce da spoznaju, oči da vide, uši da čuju."

Prevela Dolores Bettini

Godina 16 Broj 47 Broj 47 Zagreb, šabat 3. rujna 2023. - 16. elula 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen - prva alija - 11 p'sukim (26,1-11)

Kada dođemo u zemlju i nastanimo je, zapovijeđeno nam je da uzmemo od prvih plodova [micva o bikurim već je ubrojena u paršat Mišpatim] "sedam vrsta", stavimo ih u košaru i odemo na Mjesto (Mikdaš). Imamo otići kod kohena na dužnosti, najaviti svoju nazočnost i uručiti mu košaru. On će je uzeti i položiti pred žrtvenik. Tada ćemo izgovoriti "odlomak o bikurim".

Bikurim su se stavljali u košarutene. Njena numerička vrijednost je 9 + 50 + 1 = 60. Baal HaTurim ističe da je preporučena količina koju treba dati kao bikurim 1/60.

Sa stajališta micve

O bikurim je rečeno: "Vršite tu micvu, jer njenom ćete zaslugom ući u zemlju". Ari HaKadoš izdvaja bikurim kao micvu koja je "tikun" (popravak) za grijeh uhoda. Bikurim imaju od Tore određenu, ugrađenu deklamaciju koja nam pomaže usredotočiti naše misli u određenom smjeru. Ovom deklamacijom, Židov se poistovjećuje sa svojom židovskom baštinom, te svima objavljuje središnju ulogu Erec Jisraela u B-žjim planovima za Izraelski narod.

Bikurim su jedna od micvot koje izričito treba pratiti simha - radost koju trebamo osjećati kada (nadam se, ne "ako") shvatimo da sve što imamo dolazi od B-ga radost koju ćemo, nadam se, imati za sve micvot B-žji ukor kasnije iznesen u sedri glasi da "mu ne služimo s radošću".

Sve micvot vezane uz zemlju su posebne. Ali bikurim sa sobom nosi

izjavu da nam je drago što smo ovdje. To što smo sretni zbog prilike da se nalazimo u Erec Jisraelu daje nam "z'hut" da budemo ovdje. Radosno zahvaljivanje B-gu što smo ovdje, pomaže "popraviti" suprotni stav kojeg su iznijeli 10 uhoda, a podržalo ga mnoštvo. Grijeh uhoda počinjen je onime što su meraglim rekli, i to dok su izlagali plodove koje su donijeli iz zemlje. Bikurim je micva koja se vrši onime što onaj koji donosi bikurim govori, i to dok izlaže plodove koje je donio iz zemlje. "Savršena podudarnost!"

Bikurim je ogledni primjer "hakarat hatova", prepoznavanja i priznanja dobra što nam ga je B-g učinio. Ova se pouka mora primijeniti i na druga područja micvot i života općenito. O, neka bismo uskoro imali čast da donesemo bikurim s potpunom radošću i židovskim ponosom koji govore da smo doista sretni što smo od B-ga izabrani kao Njegov Narod i iskreno zahvalni za ovu divnu Zemlju.

Prva četiri p'sukim iz deklamacije o bikurim čine glavninu teksta Sedera za Pesah. Oni rezimiraju egipatsko porobljavanje i Izlazak koji je uslijedio. Peti pasuk govori o dolasku u Erec Jisrael. To odgovara petom izrazu za otkupljenje koji je predstavljen Elijahuovom čašom. Svi mi donosimo bikurim (uklju-

čujući Levija i obraćenika) uz osjećaje radosti i zahvalnosti B-gu za sve što imamo.

Pasuk daje naslutiti da je Lavan bio odgovoran za naš dolazak u Egipat, ali Jaakov se nakon vremena provedenog s Lavanom vratio očevoj kući, i tek mnogo godina kasnije završio u Micrajimu. Komentatori ukazuju na sljedeći redoslijed događaja: Lavan je prevario Jaakova i dao mu Leu za ženu umjesto njegove voljene Rahel. Kada je Jaakov nakon toga oženio i Rahel, stvorilo se suparništvo između dviju sestara. Ovo se suparništvo prenijelo na sljedeću generaciju u formi problema između Josefa i njegove braće. Kada je Jaakov dao Josefu prugasti ogrtač, time je raspirio ljubomoru koja je na kraju dovela do toga da Josef bude prodan u ropstvo. Njegov silazak u Egipat kasnije je doveo tamo cijelu obitelj. Dakle, Lavan je valjani početak tog procesa, stoga i pasuk: arami oved avi, vajered micrajma

Levi - drugi alija - 4 p'sukim (26,1215)

Nakon što se dovrši odgovarajuće odvajanje i raspodjela t'rume, ma'asera i ma'aser anija (za vrijeme treće i šeste godine ciklusa Šmita), mora se dati formalna izjava da ništa od "svetog uroda" nije ostalo u našem posjedu i da je stvarno uručeno onima kojima je namijenjeno. Ova se izjava daje posljednjeg dana Pesaha u četvrtoj i sedmoj godini.

Sa stajališta micve

Gore navedena izjava poznata je kao vidui maaser, doslovno "priznanje desetine". Riječ "vidui" podrazu-

mijeva grijeh. Ipak, izjava koju daje pojedinac čini se potpuno lišenom grijeha. "Uklonih što je sveto iz svoje kuće i dadoh ga Leviju, strancu, siroti i udovici, kako si zapovijedio; nisam prekršio zapovijed niti išta zaboravio (od onoga što sam trebao učiniti). Nisam nepropisno jeo svete hrane, niti sam je na bilo koji način oskvrnuo, poslušao sam B-žji glas; učinio sam sve što mi je bilo zapovjeđeno." Zašto bi se takva izjava nazivala Vidui? HaRav Soloveichik ztz”l, naveo je da je ključna riječ (dva puta se spominje) k'hol, kao i sve, a ne kol, sve. Izjava Vidui maaser izjavljuje da je osoba učinila gotovo sve što se od nje tražilo.

"Nisam prekršio tvoje micvot i nisam zaboravio ..." kaže Sfat Emetnisam zaboravio da si Ti Taj koji mi je zapovijedio da vršim micvot. Nadalje, izjava podrazumijeva da je pojedinac učinio samo ono što je bio dužan učiniti i (često) nije išao dalje od onoga što mu nalaže dužnost. Ili smo možda učinili micvu otprilike onako kako bi je trebalo izvršiti, ali možda bez pune kavana. Ovo dublje značenje moglo bi biti odgovorno za naziv Vidui. Kako li je ovo važna poruka sada kada se približavamo Roš hašani, kada moramo dati odgovor zašto - i kako - vršimo micvot

Zabranjeno je konzumirati maaser šeni (drugu desetinu u 1., 2., 4. i 5. godini ciklusa Šmita, koja ostaje u vlasništvu čovjeka, ali je se mora jesti "u svetosti i obrednoj čistoći" u Jeruzalemu - ili je se mora otkupiti), kao tugujući (za pokojnikom) ili u stanju obredne nečistoće (osobe i/ili hrane). Također je zabranjeno iskoristiti otkupni novac od ma'aser šeni za bilo što drugo osim hrane i pića u

Jeruzalemu. Doslovno značenje ove zabrane je ne koristiti taj novac za "mrtve". To se može usko primijeniti na mrtvačke pokrove, lijes, itsl., ali ono općenito uključuje i svaku uporabu za ono što nije hrana.

naziva svetim, tako se i mi moramo ponašati na načine koji dovode do toga da postanemo sveti. Od općih osobina, možemo koristiti i konkretne primjere - kao što B-g odijeva nage, posjećuje bolesne, pokapa mr-

Potom pozivamo Hašema da s visina "pogleda dolje" na Svoj narod i blagoslovi nas i Zemlju Izrael. [Održali smo svoje obećanje, kažemo B-gu (da se tako izrazimo), sada Ti održi Svoje.]

Š'liši - treća alija - 4 p'sukim (26,1619)

Ovaj kratki odlomak sažetak je našeg odnosa s B-gom. Moramo svim svojim srcem i dušom zadržati, sačuvati, vršiti, prakticirati sve micvot, propise, zakone koje je nam je Moše ponovio. Obavezali smo se B-gu, obećali smo da ćemo slijediti njegove putove i slušati Ga. On se obvezuje da će nas uzeti kao Svoj "odabrani narod" i uzdići nas iznad naroda svijeta - ako držimo Njegove micvot

Sa stajališta micve

Ići B-žjim putem znači razvijati i prakticirati različite osobine koje su B-žje karakteristike. Kao što se Njega naziva milostivim, tako ćemo i mi biti milostivi. Kao što se Njega

tve, tješi one koji tuguju ... tako i mi trebamo činiti takve stvari. Ima onih koji nabrajaju micve koji ovu micvu definiraju kao bikur holim, umjesto da je zadrže općenitom i uključe u nju sve vrste ljubaznosti i drugih kvaliteta.

R'vi'i - četvrta alija - 10 p'sukim (27,1-10)

Moše Rabeinu i starješine izdaju narodu zapovijed da na 12 kamenih stupova ispišu riječi Tore (njene dijelove, Knjigu D'varim ili njene dijelove); i to treba učiniti nakon što se prijeđe Jordan. Nakon toga treba na Har Evalu, na mjestu gdje treba izgraditi žrtvenik (od cijelih, neobrađenih kamenova) i na njemu prinijeti žrtve, podignuti još jedan par stupova i isto napisati na njih.

Moše i kohanim potom objavljuju narodu da su sada, izrasli u potpunu naciju, uz ponavljanje svih micvot Tore. Prednosti bivanja nacijom idu ruku pod ruku s odgovornostima za držanje micvot

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Moše, kohanim i Levijim, kažu svemu narodu: "Danas ste postali narod B-žji". Raši kaže da je Tora naglasila ovo danas, da nas poduči da naša predanost Tori i micvot treba biti kao da smo danas stupili u savez s HaŠemom – i tako svakoga dana. Pred nama je izazov da neprestano osvježavamo naš judaizam. Hamiši - peta alija - 22 p'sukim (27,11-28,6)

Moše opisuje što će se dogoditi nakon što narod uđe u zemlju. Šest plemena će stajati na gori Grizim, a šest na gori Eval. Tu će čuti blagoslove i prokletstva koji će biti sudbina onih koji drže ili ne drže Toru i micvot. U ovom se odlomku nabrajaju dvanaest prokletstava koja se dotiču različitih područja židovskog života, kako onih "između Židova i B-ga", tako i micvot o međuljudskim odnosima.

Amen = 1 + 40 + 50 = 91. B-žje ime onako kako je napisano iznosi: 10 + 5 + 6 + 5 = 26. B-žje ime onako kako se izgovara iznosi: 1 + 4 + 50 + 10 = 65. Povezano zajedno: 26 + 65 = 91. Baal HaTurim kaže da je onaj koji odgovara s Amen veći od onoga koji govori braha, jer je Amen dvostruka forma B-žjeg imena. Još jednom

nam Moše Rabeinu govori da će nam put B-žjih zapovijedi priskrbiti istaknuti status među narodima svijeta. Također ćemo biti obasuti blagoslovima zbog toga što slušamo

B-žji glas. Procvjetat ćemo ekonomski i agrarno i bit ćemo blagoslovljeni zdravim prirastom stanovništva.

Blagoslovi započinju slovom betbaruh. Prokletstvo počinje slovom alef - arur. Ovo je način na koji neki

komentatori objašnjavaju veliki bet na samom početku riječi - B'reišit.

B-g je želio Toru započeti notom blagoslova, a ne onog suprotnog. (S druge strane, Aseret HaDibrot započinju s alefom. Možda je strogi karakater Sinajskog događaja trebalo započeti otrežnjavajućim i sumornijim alefom.)

Šiši - šesta alija - 63 p'sukim (28,769) Najduža pojedinačna alija u čitavoj Tori

Blagoslovi se nastavljaju s obećanjem o pobjedi nad našim neprijateljima. B-g će "zapovijediti" Svoje blagoslove nad nama i nad Zemljom, i postaviti nas kao svetu naciju. A to pod uvjetom da držimo micvot i idemo B-žjim putem.

[Izraz Tore "Vehalahta b'drahav" ponavlja se ovdje – odražavajući da se B-ga definira kao blagog, milosrdnog, dobrostivog, itd.]

Nacije svijeta vidjet će posebnu povezanost koju mi imamo s B-gom, i u skladu s time imati poštovanje prema nama i bojati nas se.

B-g će nam otvoriti svoju nebesku riznicu i mi ćemo procvjetati. B-žji blagoslovi ovise o držanju micvot

"Ali, ako ne poslušamo B-ga ..." Tako počinje "tohaha". Upozorenje protiv neposlušnosti Tori.

Postoji običaj da se ovaj dio čita tihim glasom jer je porazno shvatiti

da nas B-g mora tako slikovitim pojmovima upozoriti na ono što će se dogoditi ako Židovski narod ne ostane vjeran Njemu. Nažalost, nama su potrebne ove teške riječi ukora. I nažalost, još jednom su se pokazale proročkima. Tohaha se nalazi unutar jedne alije (što rezultira najduljom alijom u Tori) kako se ne bi produžavala nelagoda njenog slušanja.

Prvi dio Tohaha je negativna zrcalna slika prethodno izrečenih blagoslova u Tori. P'sukim zatim idu šire i šokantnim i turobnim detaljima opisuju ono što će se dogoditi ako ne ostanemo vjerni B-gu. Završni pasuk alije opetuje "jednostavan" ali rječit savez s B-gom: Držite Toru i sve će biti dobro, a ako ne ...

Kontrast između "dobrih vremena" koje bikurim dočarava i strašnih vremena kako su opisana u tohaha je neodoljiv i zastrašujuć. To je razlika između zadovoljstva i poštovanja s jedne strane, te očaja, razaranja i poniženja s druge strane. Blagostanje u vlastitoj zemlji naspram siromaštva i izgnanstva. Ključ za razliku su Tora i micvot

Š'vi'i - sedma alija - 8 p'sukim (29,1-8)

Moše Rabeinu poziva narod i kaže im da su sada vidjeli (i znaju) sve što se dogodilo od Izlaska, pa kroz četrdeset godina lutanja, sve do ovog trenutka. Na nama je da održimo svoju "pogodbu" s B-gom.

"A B-g vam nije dao srce da spoznate, ni oči da vidite, niti uši da čujete, sve do dana današnjega."

Posljednja tri p'sukim ponovo se čitaju za Maftir.

Alijot u najkraćim crtama

Nakon posljednje dvije paršijos koji su se usredotočile na pravednost i vrednovanje prava pojedinaca, Moše je pozornost naroda usmjerio na realnost toga što to znači živjeti u Erec Jisroelu.

Naša ponašanja, kao i zakon prirode, podložni su B-žjoj riječi i međusobno se povezuju putem najintimnijeg primjera uzroka i posljedice. Kao izabrani narod, naš način života trebao bi očitovati Stvoriteljevo stalno vladanje nad čovječanstvom i shvaćanje povezanosti između naše privrženosti micvot i zakona prirode. Ovo je najočitije u Erec Jisroelu. Kao što je to Moše rekao Bnei Jisroel u Paršas Ekev, (11,12)

"Stoga je ta zemlja neprestano pod nadzorom Hašema..." Jednako bjelodano kao kiša i rosa što padaju, zemlja odražava B-žju prisutnost.

Držanje micvot Tore riječju i djelom izjava je da B-g vlada nad čovjekom što za posljedicu ima da priroda služi čovjeku kao svom prihvaćenom gospodaru. Ignoriranjem

ili suprotstavljajnjem Tori, mi poričemo da je B-g gospodar nad čovjekom, a zauzvrat se priroda suprotstavlja čovjekovim pokušajima da ovlada svijetom prirode.

Tijekom četrdeset godina u pustinji, Židove se pripremalo da prihvate stvarnost Hašema kao gospodara i odgovornost držanja Njegovih micvos. Sada, u Paršas Ki Savo, dok su se spremali prijeći Jarden i zauzeti mjesto koje im je namijenjeno kao "... najviši od svih naroda na zemlji". (28,1) Moše je zapovijedio brojne izjave i obrede. Ovi će obredi naglasiti uzročno-posljedični odnos koji postoji između privrženosti Tori, zakona prirode i božanskog odziva zemlji.

1. i 2. alijot: Parša počinje s micvot o prvim plodovima i završetku ciklusa desetine. Oba su popraćena posebnim izjavama o Hašemu kao gospodaru nad zemljom i čovječjom odgovornosti da drži zapovijedi Hašema

3., 4. i 5. alijot: Moše im predstavlja izjavu o odanosti između Hašema i Njegova naroda. Mi moramo držati Toru, a Hašem nam garantira veličanje, slavu i sjaj kao "najvišeg od svih naroda". (26,19) Nakon prelaska Jardena, narod će javno objaviti prihvaćanje Hašemovog zavjeta: zapisivanjem Tore na dvanaest kamenova, podižući ih kao spomenik, te svečanost blagoslova i prokletstava koje će se odvijati između dviju gora koje stoje jedna nasuprot drugoj, Grizim i Ejval.

6. alija: Inače je poznata kao tohaha, upozorenja i kazne. Ona opisuje posljedice koje će zadesiti židovski narod ako zanemari Toru Hašema i njegovu providnost. Običaj je da onaj koji čita pročita ovu aliju brže i tiše od ostatka parše

7. alija: Parša završava s početkom Mošeovog završnog govora. On započinje prepričavanjem čudesne prirode proteklih 40 godina i jasne naznake Hašemove uvijek prisutne zaštite, u prošlosti i u budućnosti.

Paraša

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

606. Aramejci: Obaveza čitanja odlomka o prvim plodovima

Zazvat ćete i kazivati pred Vječnim ... (Ponovljeni zakon 26,5)

607. Ispovijedi se!: Obaveza da se kaže ispovijed u vezi desetine

Zatim recite pred Vječnim ... (Ponovljeni zakon 26,13)

608. Lako je zaključiti: Zabrana da drugu desetinu jede onaj koji je u žalosti

Nisam jeo od nje u žalosti ... (Ponovljeni zakon 26,14)

Sefer Hamicvot Hakacar

609. I ovaj isto: Zabrana jedenja druge desetine dok je čovjek obredno nečist

... Nisam ga jeo u stanju nečistoće... (Ponovljeni zakon 26,14)

610. Potpuno ignoriram: Zabrana da se novac od druge desetine utroši na bilo što drugo osim hrane

... nisam od njega davao prema mrtvima ... (Ponovljeni zakon 26,14)

611. Jednostavno B-žansko: Obaveza da se oponaša B-ga

... idi Njegovim putem. (Ponovljeni zakon 28,9)

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

25. Pozitivna je zapovijed odmarati se od rada na prvi dan Pesaha

budući da Pismo kaže, Na prvi ćeš dan imati sveto okupljanje (Vajikra 23,7). Rad je, međutim, dozvoljen za pripremanje potrebne hrane za Židove, mada ne i za nežidove; kao što Pismo kaže, samo ono što svaka osoba treba za jelo, jedino to možeš činiti (Š'mot 12,16). Tkogod radi posao koji nije nužan za pripremu potrebne hrane prestupa ovu pozitivnu zapovijedi, i krši negativnu zapovijed da ne čini niti jednoga posla, kao što Pismo kaže, nećeš raditi nikakvog težačkog posla (Va-jikra 23,7). (Vidi odsjek s negativnim zapovijedima, §147.) Paljenje vatre i iznošenje stvari u javno područje su dopušteni, čak i ako ne služe za pripremu hrane.

Prema zakonu učenjaka, svaki se blagdanski dan u zemljama van Izraela treba držati dva dana; no u Zemlji Izraela drži se samo jedan dan. Međutim, Roš hašana se i u Izraelu drži dva dana.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

Negativne zapovijedi

63. Negativna je zapovijed ne prokleti/opsovati suca kao što Pismo kaže, Nećeš psovati B-ga. (Š'mot 22,27) [što se tumači da znači suce]. Ako netko opsuje suca B-žanskim imenom ili zamjenom za B-žje ime, treba ga bičevati dva puta (zbog te zabrane, i zbog naloga da ne opsuješ svog bližnjeg, Židova [§45]).

■

Ovaj je redak u Bibliji isto tako i opomena i protiv huljenja na Vječnoga. Ako netko pohuli na Vječnoga zamjenom za B-žje ime, on krši zabranu. Ako netko pohuli na Vječnoga samim B-žanskim imenom, kazna za njega je izričito navedena: A onoga koji opsuje ime Vječnoga, ima se kazniti smrću; čitava će ga zajednica kamenovati (Va-jikra 24,16). Tako se radi kada netko pohuli, pa čak i ako tada to povuče potrebno je reći nekoliko riječi. U današnje vrijeme, međutim, kada ne dosuđujemo smrtne kazne, on je izopćen iz zajednice, i držimo se podalje od njega.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

64. Negativna je zapovijed ne postaviti nepodobnog suca

jer Pismo kaže, Nećeš iskazivati poštovanje prema ljudima kojima se sudi (D'varim 1,17); a objašnjeno je u Midraš Sifre da je to upućeno čovjeku određenom da postavi suce, da on ne bi iskazivao poštovanje prema ljudima: On ne bi trebao reći, "Taj i taj je moćan" ili naočit, ili mudar na nekom drugom znanstvenom polju ili se ističe u drugim područjima koja nisu povezana s Torom i strahopoštovanjem prema Nebesima [B-gu]. Jer sudac mora biti mudar u Tori, imati strahopoštovanje prema Nebesima, mrziti podmićivanje, i vladati svojim zlim nagonom; i mora imati čvrsto, neustrašivo srce da izbavi osobu koju se iskorištava ili koja je žrtva od onoga koji je ugnjetava. To su plemenite osobine koje sudac mora imati. Ako, međutim, netko postavi suce zbog drugih odlika on krši ovu zabranu.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku.

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Geografija, polemike i biblijska interpretacija

Za mnoga od mjesta spomenutih u Tanahu ne može se sa sigurnošću odrediti mjesto, a čak se raspravljalo i o lokacijama mjesta koja su dobro poznata. Gora Eival i gora Gerizim primjeri su toga. Dok R. Yehuda (i mnogi drugi) sugeriraju da se nalaze u blizini Šehema, R. Eliezer tvrdi da su u blizini Gilgala, nedaleko rijeke Jordan. Što potiče svaku stranu u raspravi?

• Što bi u opisu mjesta na kojima se nalaze ta brda u Devarim 11 podržalo svako od tih mišljenja?

• Ako su se brda doista nalazila usred zemlje, kako bi se od naroda moglo očekivati da organiziraju obred "na dan kada prijeđete Jordan". Ne bi li to uključivalo prelazak kroz još neosvojeni neprijateljski teritorij?

• Konačno, polemički faktor također može igrati ulogu u raspravi. Budući da su Samarjani posvetili goru Gerizim kod Šehema, određivanjem jedne potpuno drugačije geografske lokacije za brdo njihove tvrdnje lišava svake važnosti. Da li činjenica da je neki pristup polemički motiviran čini taj pristup manje vrijednim ili intelektualno snažnijim od onoga na koji utječe samo tekst?

Zašto pravedni pate?

Velik dio paraše Ki Tavo posvećen je nabrajanju blagoslova koji će zadesiti one koji drže zapovijedi i prokletstva koja će proganjati one koji ih ne poštuju. Na temelju obećanja, pravednici bi trebali svoje živote živjeti u miru i blagostanju dok zli pate. Nažalost, ipak se čini da život nije uvijek takav. Zašto tako često izgleda kao da Hašem ne drži Svoja obećanja?

Mi nepravdu opažamo samo zbog toga što ne sagledavamo uvijek kompletnu sliku. Stoga bi ono za što pretpostavljamo da je nagrada moglo biti na štetu, a ono što nam se čini kao kazna može biti na korist. Isto tako, ljude koje proglašavamo za pravedne možda nisu takvi i obratno. Da li vas taj pristup zadovoljava? Zašto da ili zašto ne?

• Koja je bila svrha obreda održanog na brdima? Koja bi lokacija najbolje pomogla u ostvarivanju tog cilja? ■

• Neki komentatori tvrde da se unatoč naše drugačije predodžbe, pravda na ovom svijetu doista izvršava/provodi.

• Drugi tvrde da će tek u Svijetu koji dolazi ljudi primiti potpunu nagradu. Budući da ovim svijetom uglavno upravlja prirodni red stvari, ljudi mogu postati žrtvom slučajnosti ili biti uvršteni u kolektiv čak i kada to ne zaslužuju. Je li pošteno odgoditi zasluženu kaznu za svijet koji dolazi? Da li blagoslovi i prokletstva opisani u našoj paraši podržavaju mogućnost da se oni odnose na Svijet koji dolazi? Gdje se pojam individualne providnosti uklapa u svijet koji funkcionira po prirodnom redu?

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook:

Zajedničko učenje

Moše je zapovijedio ljudima: "Obratite pozornost i slušajte!" (Ponovljeni zakon 27,9)

Riječ 'has-keit' – obratite pozornost – je neobična. Talmud daje sljedeće tumačenje:

"Napravite skupine (asu kitot) i učite Toru; jer znanje Tore stječe se samo kroz zajedničko učenje." (Berahot 63b)

Netolerancija, neznanje i bezakonje

Rabi Josi otišao je i dalje od toga. On je upozorio da su učenjaci koji uče sami podložni trima negativnim osobinama: netoleranciji, neznanju i bezakonju.

Što je toliko loše u tome da čovjek uči sam?

To pitanje može se postaviti i na praktičnoj razini, i u kontekstu osnovne prirode učenja Tore.

Postoje tri praktične dobrobiti zajedničkog učenja. Prva prednost je što oni postaju naviknuti na to da čuju mišljenja drugačija od svojih. To ih trenira za veću otvorenost i toleranciju. Učenjaci koji uče sami i nisu izloženi idejama i pogledima

svojih kolega mogu postati netolerantni na svako mišljenje koje se razlikuje od njihovog. Ta netolerancija glavni je faktor svađa koje mogu dovesti do verbalnog, pa čak i fizičkog nasilja.

Drugo, učenjaci koji uče sami ili u malim skupinama neće biti u stanju ispravno analizirati vjeru i temeljne poglede Tore. U pogledu tih osnovnih predmeta, takvi povučeni učenjaci ostaju u neznanju i neupućeni.

I konačno, nedostatak jasnoće zakonskih predmeta uzrokovat će da oni koji uče sami za sebe, pogriješe u halahičkim odlukama. Njihova samoća može dovesti do nepotrebnih strogosti, koje su 'grešne,' kao u slučaju nazireja.

Tora života

Na temeljnoj razini, postoji kontradikcija između stila života po Tori i života povučenosti i osame kojeg svijet propagira. Tora je Torat hajim, Tora života. Ona cijeni one užitke koji obogaćuju život i donose sreću. Po svojoj prirodi, Tora i njene micve zahtijevaju život u društvu i zajednici. Taj pristup vodi zdravom

društvu i tome da cijenimo prijateljstvo.

Potraga za osamom i izolacijom od društva – za koju mnogi pogrešno misle da čovjeka približava B-gu – iz perspektive Tore izgleda 'izvanzemaljski'. Taj je pogled toliko suprotan Tori da čak ni postizanje znanja Tore nije moguće u samostalnom učenju.

Kako služiti B-gu u radosti

"Jer si propustio služiti Vječnoga svog B-ga u radosti i zadovoljstvu…" (Ponovljeni zakon 28,47)

Rav Kooka jednom su upitali: kako da budemo inspirirani da služimo B-gu s radošću i entuzijazmom?

U svom odgovoru, Rav Kook je napisao:

Teško je ovaj temeljni princip služenja B-gu objasniti u pismu. Osnovna metoda motivacije ljudi jest kroz vrijeme posvećeno temeljitom učenju duhovnih (ne zakonskih) dijelova Tore, u kojem se ne dopušta površno čitanje. Kroz to učenje, unutarnje svjetlo duše sja, a

duh radosti i snage obuzima one koji iskreno traže istinu.

Uzdizanje Svemira

Ipak, podijelit ću s vama jedan centralni princip – iako se ni on ne može u potpunosti shvatiti bez ozbiljnog učenja. Pa ipak, može vam biti od koristi u vašoj želji da produbite svoju ljubav prema B-gu i iskusite svjetlo naše svete Tore.

Jasno je da ako se čovjeku pruži prilika da učini dobro za čitav svijet, čak će i najsebičniji pojedinac djelovati radosno i sa svom svojom snagom. Umor i sustalost rezultat su nedostatka vjere u to da činimo dobro cijelom svemiru kroz naše učenje Tore, vršenjem micvot, božanskom službom i radom na unapređenju karaktera.

Iz tog razloga, B-g nas je prosvi-

jetlio riječima svetih cadikima, majstora kabale. Oni su produbili naše razumijevanje pravog značaja službe B-gu i razjasnili kako ona uzdiže sve stvoreno. Međutim, mi tu ideju moramo približiti intelektu tako da motivacija bude jaka, a radost čvrsto utemeljena.

Kolektivna duša Svemira

Čovjek postiže tu svijest razmišljanjem o duhovnom jedinstvu svemira. To znači da mi moramo prepoznati da je svjetlo svake pojedine duše povezano sa kolektivnom dušom svega što postoji. Sve stvoreno vuče svjetlo svog savršenstva iz te kolektivne duše. Mi imamo moć uvećati to svjetlo u našim dušama kroz učenje Tore, vršenje micvot, molitvu i unapređenje karaktera. Moramo biti svjesni da kada prosvjetljujemo naše duše, mi činimo

dobrobit ne samo sebi, već i cijelom svemiru, donoseći savršenstvo i život svemu što postoji.

Kroz nas, pravedni postižu veću vlast u svojoj svetoj službi. Zlo je donekle umanjeno i zli doživljavaju misli pokajanja. Čak su i životinje profinjene na svojoj razini. Plemenita svetost koju stvara duša koja istinski brine o svemu stvorenome, pomaže pročistiti čak i ona stvorenja koja imaju težnju ka tome da čine štetu. A svakako dodaje svjetlost uzvišenim dušama i, kroz čitav duhovni svijet, širi njihovu ljepotu i svetost.

Sve ovo vrijedi za bilo kojeg pojedinca koji pripada svetom narodu Izraelu; a još više za one koji imaju privilegiju živjeti u svetoj zemlji…

■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Zajedničko učenje

Berel Wein:

Postavljanje realnih ciljeva

Ovotjedna parša, kao i nekoliko narednih paršijot Tore, u svojem tekstu kombinira uzvišene nade i blagoslovene okolnosti, te strahotna proročanstva i upozorenja na nesretne događaje koji će se na neki način svi zbiti Židovskom narodu. Ima u parši predivnih blagoslova i proročanstava o sreći i stabilnosti, te beskrajnom uspjehu. Ali ima i gotovo neizrecivo žalosnih proročanstava o tome koliko blizu uništenju i nestanku će se u budućnosti naći Židovski narod.

Izgleda kao da se, takorekuć, ovlaš gledajući tekst, Tora ne može odlučiti kakva će biti budućnost i sudbina Židovskog naroda. A također se mora spomenuti da Tora u svojim izjavama ne iznosi baš "običan" život. Stalno se čini da se Židovski narod nalazi u situacijama koje su "sve ili ništa" – veličanstvenim tre-

nucima trijumfa i/ili razdobljima očaja zbog progonstva, diskriminacije i mogućeg uništenja.

Jedna od osnovnih, a neispunjenih, nada sekularnog cionizma bila je da Židovski narod učini "normalnim" – kako bi se izbjegle ekstremne oscilacije židovskog života i povijesti. No, očito je, da Država Izrael, kruna postignuća cionizma, nije uspjela učiniti nas "normalnima."

Mi nismo Paragvaj ili Australija. U kratkom periodu od sedamdeset i pet godina otkako je Izrael postao neovisna suverena nacija – tek jedan treptaj oka u historijskim razmjerima – on i Židovski svijet proživjeli su vrhunce uspjeha i čudesna postignuća, kao i užasne trenutke napetosti, pritisaka, straha i gubitka. Očito je određeno da se ovaj obrazac nastavi i dalje, i to je doista osobitost Židovskog života tijekom proteklih stoljeća našeg postojanja.

Kao što Tora nagovještava, na kojoj strani klatna ćemo se naći djelomično ovisi o nama – o našem ophođenju i duhovnim mislima,

planovima i djelima. Upravo kao što nam se zbivanja u Židovskom životu čine donekle ekstremnima, tako se i naši ciljevi i ponašanje također prosuđuju ekstremno, recimo to tako.

Mi uvijek moramo nišaniti visoko – vrlo visoko – kada se radi o stvarima vezanim uz osobni razvoj, duhovno dostignuće i držanje Tore. Status quo je neprihvatljivo stanje postojanja u stvarima duha i tradicijie. Biznis koji ne raste barem postupno sigurno će propasti. Ista je stvar i s ljudskim bićima i njihovim duhovnim rastom.

Ovo je u osnovi poruka mjeseca elula i dana Velikih blagdana koji nam predstoje – poruka kako steći blagoslove. Mada duhovnost i vjera postoje u ekstremima, kao što sam gore naveo, svaki ekstremizam mora biti smekšan spoznavanjem svog vlastitog ja i svojih sposobnosti. Razumni i dostižni ciljevi uvijek trebaju biti naš istinski program

Rabbi

realnih ciljeva

rada.

Vjerski život nije sprint. To je dugi maraton u kojem je potrebno držati tempo, biti postojan, vježbati i biti angažiran, Doći će dan dostojanstva i mira za Židovski narod. Tako nam kažu naši proroci koji nas nikada nisu obmanuli. No mi moramo učiniti svoj dio kako bi se to proročanstvo obistinilo.

Lice i naličje judaizma

Tako jasni i detaljni opisi osobnih i nacionalnih nedaća, koji čine pozamašan dio ovotjedne parše izazivaju određena pitanja. Zašto Moše i Tora pred narodom oslikavaju tako neprijatnu i nemilosrdnu sliku Židovske budućnosti? I ako od ljudi očekujemo da se diče svojim Židovstvom, zar je, da se tako izrazim, ovo način da im tu ideju prodamo?

Svi mi podržavamo ideju da reklame moraju govoriti istinu, ali nije li ovo daleko više nego što je potrebno?

Sama činjenica da je opis glavnine Židovske povijesti i nesretnih događaja u njoj, kako je iznesen u ovoj parši, potpuno točan, proročanstvo ispunjeno na n-tu potenciju, samo potvrđuje prethodno navedne neprijatnosti. No, zapravo, postoji jasan razlog zašto su ovi opisi tegoba koje su neodvojive od Židovskog postojanja, jasno izneseni.

Čitamo u knjizi Devarim da B-g pred Židove postavlja ozbiljan izbor

– život ili smrt, posebnost ili konformizam, svetost ili lažljivost. Život se sastoji od odluka, a većina od njih su teške i sudbonosne. Stavljanje šećernog preljeva na posljedice izbora koje smo donijeli u životu teško da će ih učiniti mudrima. Još gore, to će nagristi svaku istinsku vjeru ili opredijeljenost prema odluci koju smo donijeli.

Bez te neophodne opredijeljenosti, sam izbor s vremenom postaje besmislen. Tora nam kaže da "biti Židov", od nas traži odvažnost, opredijeljenost, snažan osjećaj vizije i vječnosti, te duboki osjećaj vlastite vrijednosti. Stoga Tora mora reći i koja je, da se tako izrazim, loša strana odluke da se bude Židovom.

Uvijek se govorilo: "Teško je biti Židov." Ali, na dulje pruge, još je teže i bolnije za Židova da ne bude Židov po onome što prakticira, misli i čemu se posvećuje.

Prema Židovskoj tradiciji i halahi, potencijalnog preobraćenika na ju-

daizam rabinski sud upozorava na opasnosti postajanja Židovom. Njemu ili njoj se kaže da su Židovi neznatna manjina, progonjena od mnogih i napadana od ostalih. No potencijalni Židov također vidi i viziju i raskoš judaizma, naslijeđe našeg oca Avrahama i naše majke Sare, i zaklon krila B-ga Izraelovog koja nam jamče naš opstanak i djelovanje. Potencijalnog preobraćenika se potom traži da izabere da li je (on ili ona) voljan istinski se obavezati toj namjeri.

Bez ovog obavezivanja čitav proces preobraćenja je lažan i duhovno besmislen. A obaveza nije stvarno valjana ukoliko se naličje bivanja Židovom, nazovimo to tako, ne objasni do detalja. Judaizam nije za one koji su prijatelji samo u dobru ili za paradne vojnike. Nova fraza u sportskom svijetu glasi da igrači moraju "gristi." Pa, biti Židov upravo to znači – gristi, svakoga dana, tijekom čitavog svog života.

Pozitivno može prevagnuti nad negativnim jedino ako je negativno poznato i definirano. Oni koji traže laganu religiju, vjeru koja ne zahtjeva ništa, koji se predaju ispraznim frazama ali nikada nisu voljni platiti cijenu upražnjavanja, pridržavanja i discipline, neće proći na ispitu vremena i opstanka koje je nužno za "biti Židovom"

Šabat šalom

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Postavljanje

Rabbi Yissocher Frand:

Veza između Amaleka i prvih plodova

Paraša Ki Savo otpočinje micvom o donošenju prvina od svog uroda kohenu u Jerušalajim: "I uzet ćeš od prvina svih plodova zemlje koje doneseš od zemlje koju ti Vječni tvoj B-g daje; i stavit ćeš je u košaru i otići ćeš na mjesto koje Vječni tvoj B-g izabere da na njemu boravi njegova Prisutnost." [Devorim 26,2] Obično nastojimo otkriti vezu između odjeljaka Tore koji slijede jedni za drugima. Postavlja se pitanje – možemo li pronaći vezu između micve za donošenje prvina na početku paraše Ki Savo i odjeljka koji čitamo na kraju paraše Ki Sece u vezi sjećanja onoga što nam je Amalek učinio. Na prvi pogled, to se čini potpuno različitim temama, bez ikakve međusobne veze. Ima još jedno pitanje koje bih želio proanalizirati. Micva o donošenju bikurim ne sastoji se samo od donošenja prvina kohenu. Postoji i točno određeni tekst koji se mora pročitati (mikra bikurim):

Poljoprivrednik govori tekst o povijesti Židovskog naroda. On govori da je naš praotac Jaakov radio za svog ujaka Lavana, koji ga je pokušao ubiti. Pripovijest obuhvaća spominjanje silaska u Egipat i patnje koju su tamo pretrpjeli. Pripovijest sadrži i hvalu Svemogućem što nas je izveo iz Egipta moćnom Pesnicom i ispruženom Rukom.

Pripovijedanje o Židovskoj povijesti samo je po sebi problematično u tome što naizgled započinje usred priče – trenutkom kada se Jaakov susreće s Lavanom. Ako je svrha toga da se ispriča Židovska povijest, zašto se onda ne ispriča cijela priča koja započinje s Avrahamom, prelazi na Jichaka, a potom ulazi u život praoca Jaakova? Konkretno, kakvo značenje ima isticanje priče o Jaakovljevom susretu s Lavanom dok vršimo micvu prinošenja bikurim? Mnogo smo put rekli da je Mikra bi

kurim primjer jedne od najosnovnijih obaveza koje Tora nalaže Židovima: obaveza da se prizna potreba za izražavanjem zahvalnosti (hakaras hatov).

Alshich u ovotjednoj paraši naširoko razmatra medraš koji tumači da početne riječi Tore (Berešis Bara Elokim) znače "svijet je bio stvoren za ono što se naziva 'Prvo' (rešis)". Medraš ide dalje i pokazuje da se Izrael, bikurim i Tora nazivaju Rešis [prvo] te se stoga može reći da je čitav svijet bio stvoren zbog Izraela, zbog Tore i zbog bikurim

Alshich sumnja da je ovdje naglasak na micvi o donošenju prvina (ma kol haharada hazos?). Alshichov je odgovor da je ono što se ovdje naglašava micva o Hakaras HaTov. Mi moramo biti zahvalni Svemogućem kada nas zaspe svojom velikodušnošću. Prepoznavati potrebu da se iskaže zahvalnost je ono osnovno što je potrebno da bismo bili pristojno ljudsko biće. Do te mjere da se može reći – prema tom medrašu – da je svijet stvoren kako bi nas podučio tu lekciju.

Nitko nije u stanju bolje izraziti zahvalnost za primanje "tov" od osobe koja je prije toga iskusila ono suprotno od "tov". Nitko nije zahvalniji za svoje dobro zdravlje od osobe koja je bila bolesna. Mi svoje zdravlje uzimamo zdravo za gotovo. Sve što je čovjeku potrebno je da ga napadne teška bolest ili da slomi kost ili da završi u bolnici, pa da shvati blagoslov zdravlja. Čovjek koji je čitav život bio bijedan i nije znao oda-

kle će mu stići slijedeći obrok, pa mu se odjednom osmjehne sreća i postane bogat, to je čovjek koji zna cijeniti kada ima novaca! Takva se osoba sjeća kako je to kada nemaš novaca.

Odjeljak o Mikra bikurim je paraša o Hakaras HaTov (prepoznavanje naše dužnosti da budemo zahvalni) jer napokon imamo zemlju koju možemo zvati svojom. Konačno, ušli smo u Erec Jisrael nakon što smo bili stranci, nomadi, robovi više od 400 godina. To je vrijeme kada možemo cijeniti to da svako pleme i svaki Židov ima svoj vlastiti komad zemlje i mjesto koje može nazivati svojim vlastitim u Zemlji Izrael.

Zamislite nekoga tko je čitav život živio u iznajmljenom stanu, stalno se seleći s mjesta na mjesto. Konačno on dobije svoj vlastiti dom. Dočarajte si tu radost: "Ovo je moja kuća. Ne moram tražiti dopuštenje od vlasnika da postavim sliku. Ovo je moje!" Podignite sada ovo na razinu naroda – konačno imamo svoje vlastito mjesto!

Mi znamo što to znači biti stranac u tuđoj zemlji. To je Hakaras HaTov sakupljanja prvih plodova u Erec Jisraelu. Sada razumijemo zašto smo započeli s Jaakovom Avinu. Jaakov je bio taj koji je morao napustiti Erec Jisrael. On je razumio kako je to biti stranac u tuđoj zemlji. Nakon što je mnogo godina živio u roditeljskom domu u Zemlji Izrael, on potom mora otići u izgnanstvo uhvatiti se u koštac s ujakom Lavanom i svim njegovim trikovima u Lavanovoj kući u stranoj zemlji. On postaje stranac i uči što to znači živjeti tamo

gdje nema mjesta koje može nazvati svojim vlastitim.

Isti se taj Jaakov Avinu kasnije mora spustiti u Egipat. Jaakov Avinu je onaj praotac koji je osobno iskusio bol beskućništva. Avraham Avinu živio je u Erec Jisraelu. Jichak Avinu nikada nije napustio Erec Jisrael. No Jaakov Avinu je nomad. On je Židov lutalica. Zbog toga paraša o Mikra bikurim započinje riječima "Arami oved avi", jer je Jaakov Avinu znao što to znači ne živjeti u svojoj vlastitoj zemlji. To nije samo opća Židovska povijest. To je Židovska povijest o Židovu lutalici.

To je također, kažu nam komentari, veza između Mikre bikurim i "Sjećaj se što ti je učinio Amalek." Da je bilo prema onome što je Amalek htio, mi nikada ne bismo stigli u Zemlju Izrael. Slučaj s Amalekom ističe iskušenja i nevolje koje smo morali izdržati da bismo stigli u Erec Jisrael. Obilovalo je to opasnostima i obilovalo je ratom.

Kao što Hazal objašnjavaju, upravo zbog toga što je Amalek započeo

prema nama, kasnije su se Sihon i Og ohrabrili da nas napadnu. Drskost Amaleka prouzročila je da smo morali voditi sve te bitke koje su na koncu bile neophodne da uđemo i osvojimo Erec Jisrael.

Ramban piše u ovotjednoj paraši da ne nalazimo obavezni minimum "prvih plodova" koje čovjek mora donijeti. Isto kao što imamo pravilo o teruma (na biblijskoj razini) da jedno jedino zrno žita dano kao teruma izuzima čitavu gomilu zrnja, tako i ovdje nema određene najmanje mjere bikurim koje se mora prinijeti. Jedno zrno dovoljno je da poljoprivrednika koji ga prinese odredi kao "onoga koji nije nezahvalan".

Iz ovoga učimo osnovnu ideju o davanju dara: Najvažnije je ono što netko napiše na kartici. Možda si osoba ne može priuštiti najskuplji poklon, ali ako napiše poruku od srca, s dobrim željama i izrazi svoju zahvalnost onome kome je dar namijenjen – to samo po sebi dokazuje da on nije nezahvalan (kafui tova). Što se u kutiji nalazi gotovo da je od drugorazredne važnosti. I najmanji dar može dati rječito svjedočanstvo da davatelj nije kafui tova. Vaše dijete može pripremiti nešto za rođendan svom roditelju što vrijedi gotovo pa ništa, no na čestitku napiše: "Volim te, mama." To je dovoljno da se srce roditelja rastopi. To je ono što učimo iz paraše Mikra bikurim

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Veza između Amaleka i prvih plodova

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Blagoslovljeni su čisti trenuci naših života

Iako se u ovom odjeljku raspravlja i o drugim stvarima, većina parše posvećena je detaljnom nabrajanju posljedica koje će zadesiti židovski narod ako ne bude ispunjavao svoju svrhu da bude 'svjetlo narodima'.

Ljudi često gledaju na to kao na

B-žje prijetnje ili kazne za židovski narod ako ne bude izvršavao Njegove zapovijedi. Međutim, 'uzrok i posljedica' je mnogo bolji model.

B-g nam kaže, da se tako izrazim: djeco moja – učinite svijet b-žanskim i on će biti divno mjesto za život. Propustite to učiniti – i on vas može žive progutati.

B-g zapovijeda židovskom narodu da stane na dva brda, sa Levijevim plemenom u dolini između njih, te izgovara niz blagoslova i prokletstava. Tora spominje samo prokletstva – proklet je onaj tko uzima mito, proklet je onaj tko izvrće pravdu, proklet je onaj tko proklinje svoje roditelje, proklet je onaj tko spava sa svojom sestrom… Ukupno 12 prokletstava.

Rabini objašnjavaju da su blagoslovi, iako nisu spomenuti, suprotnost ovim prokletstvima – blagoslovljen je onaj tko ne prima mito, blagoslovljen je onaj tko ne izvrće pravdu, blagoslovljen je onaj tko ne proklinje svoje roditelje, itd.

Izbor prokletstava je pomalo neobičan, no izbor blagoslova je još

čudniji. Zašto ne izabrati pozitivne blagoslove? Blagoslovljen je onaj tko iskazuje čast svojim roditeljima, blagoslovljen je onaj tko daje milostinju, blagoslovljen je onaj tko voli čovječanstvo?

sumnjati da se među njima možda nešto dogodilo, pa tako nitko ne može znati ako se i dogodilo. Svi blagoslovi su za djela za koja nitko ne može znati jesi li ih, ili nisi počinio.

Vjerujem da je odgovor u sljedećem. Svi su ovi blagoslovi iz područja na kojima je nemoguće da netko drugi sazna što je čovjek učinio. Tko može znati da li je čovjek u privatnosti svoje sobe, ili čak u mislima svog srca, prokleo svoje roditelje? Mito je dar koji se daje sucu kako bi presudio na određen način. No, čak i ako on primi taj dar, tko može reći da je taj dar utjecao na njegovu presudu? Možda je presuda u korist onoga tko mu je dar donio bila zaista ispravna u njegovim očima.

Normalno je da se čovjek druži sa svojom sestrom, tko bi mogao po-

Mnogo je jednostavnije biti pravedan u javnosti, nego u privatnosti. Ali pravi test ljudskog karaktera je ono što čovjek čini kada ga nitko ne vidi i kada nitko neće znati ono što učini. Dobro koje u životu učinimo i koje ostaje potpuno nenagrađeno u ovom svijetu, najvrijednije je dobro od svega što činimo, dobro o kojem nitko ne zna i koje nitko ne prepoznaje – to dobro je najveće dobro koje bismo trebali tražiti. To je dobro koje činimo bez ijednog drugog motiva, osim same dobrotečiste želje da učinimo dobro zato što je to dobro.

To je ono što je B-g želio naglasiti židovskom narodu kad su ulazili u zemlju Izrael. Ne tražite činjenje dobra u javnosti koje će vam svi potvrđivati, već radije tražite i cijenite dobro koje se čini iz čistog srca i čistih motiva. Blagoslovljeni su ti trenuci naših života u kojima biramo dobro samo zato što je to dobro, istinito, pravedno ili iskreno – oni će ostati naša najvrjednija imovina za cijelu vječnost.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

"Ali ako ne budeš slušao G-spoda, B-ga svojega, i sve njegove zapovijedi i odredbe, onda će sva ova prokletstva doći na tebe i stići će te." (Ponovljeni zakon 28,15)

Nikada ranije nisam bio u ovom šulu (sinagogi), u ovoj obnovljenoj bolnici koja je pretvorena u sinagogu, oko dvije milje udaljenoj od mjesta gdje sam odrastao na Brooklynu. Niti sam se ikada molio s hasidima. No, Klausenberger Rebbe je bio posebno poznat sveti hasidski rebe koji je naselio svoje haside koji su preživjeli holokaust u i oko bolnice Beth Moses, u četvrti Bedford Stuyvesant na Brooklynu. I tako sam se jednog ljetnog jutra 1952. godine na Šabat Ki Tavo uputio iz svog doma u ulici Hart u svijet crne odjeće i okruglih krznenih šešira, željan prilike da se nađem u prisustvu istinski svetog čovjeka i da doživim hasidsku molitvenu službu.

ma." (Ponovljeni zakon 28,15–50).

Lako je razumjeti zašto Židovski običaj nalaže da se ovi stihovi čitaju tihim glasom. Tohaha ("Upozorenje") nije nešto što silno želimo čuti, ali ako to moramo čuti kao dio ciklusa Tore, tada su riječi, izrečene prigušenim glasom i bez uobičajenog dramskog napjeva, šokantne.

Došao sam u ogromnu učionicu čak prije nego što je započela jutarnja služba - i iako sam ja bio jedini dječak mlađi od dobi za bar micvu u zajednici koji nije nosio crni gabarden, osjećao sam da me prožima intenzitet molitve ljudi, koji se ljuljaju i izvikuju kao da su mislili da Svemogući možda neće upraviti Svoje uho, da tako kažemo, na tišu službu iz srca.

Zatim je došlo čitanje Tore. U skladu s običajem, onaj koji je čitao Toru počeo je šapatom pjevati Upozorenja. A onda je neočekivano, gotovo nečujno, ali posve jasno, došla riječ na jidišu "hecher" ("glasnije") iz smjera pulta za čitanje na koji se rebe oslanjao uz istočni zid sinagoge.

svemira čuje. Dajmo mu do znanja da su nas prokletstva već zadesila, i dajmo mu do znanja da je vrijeme da pošalje Svoje blagoslove!" Rebe se okrenuo natrag prema zidu, a čitač Tore je nastavio polako glasno pjevušiti napjev. Drhtao sam, suze su mi klizile niz obraze, a tijelo se kupalo u znoju. Čuo sam da je rebe u holokaustu izgubio suprugu i jedanaestero djece - ali je odbio sjediti šiva za njih, jer nije mogao odvojiti ni trenutka od zadatka da pokuša spašavati židovske živote, omogućujući im da napuste Europu. Sam je odbio vizu za Ameriku, sve dok se većina njegovih hasida nije spasila. Njegove su mi se riječi urezale u srce.

Jedva sam se uspijevao usredotočiti na završetak čitanja Tore. "Vrijeme je da pošalje Svoje blagoslove!"

Nakon što je Dodatna služba završila, rebe je ustao da govori. Njegove su riječi opet bile kratke i posve jasne, ali ovaj put su mu oči bile tople, pune ljubavi ostavljajući neizbrisiv odraz na mom umu i duši. "Moja draga braćo i sestre", rekao je, "spakirajte svoje stvari. Moramo se još jednom preseliti - nadajmo se po posljednji puta. B-g obećava da će sada doći blagoslovi koji moraju uslijediti nakon prokletstava. Oni će doći - ali ne iz Amerike. Blagoslovi će doći samo iz Izraela. Vrijeme je da odemo kući."

Čitanje iz Tore paraše Ki Tavo obilježeno je s 53 stiha koji kataloški iznose kazne koje čekaju Izrael kada napusti B-žje učenje: "Ako ne budeš slušao G-spoda, B-ga svojega, i sve njegove zapovijedi i odredbe, onda će sva ova prokletstva doći na tebe... udarit će te G-spod sušicom i vrućicom, i groznicom i žegom i mačem... G-spod će kišu u zemlji tvojoj pretvoriti u prah i pepeo i oni će padati s neba na tebe, dok ne budeš uništen... I tvoji će leševi biti meso svim pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. G-spod će te udariti bjesnilom, sljepoćom i pometnjom duha. G-spod će iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na tebe narod koji će sletjeti kao orao, narod kojemu jezika ne razumiješ. Uznosit i bahat narod koji nema obzira prema starima niti smilovanja prema mladi■

Čitatelj Tore je na trenutak prestao čitati; članovi zajednice podigli su pogled sa svojih Biblija u upitnoj i čak blago šokiranoj tišini. Da li su ispravno čuli svog rebea? Je li on to naredio čitaču Tore da postupi protivno starom običaju i glasno zapjeva tohaha? Čitač Tore nastavio je čitati šapatom, očito zaključivši da nije čuo ono što je pomislio da je čuo. A onda je rebe udario po pultu za čitanje, okrenuo se licem prema zapanjenoj zajednici i povikao na jidišu, s bolnim izrazom lica i vatrom u očima: "Rekao sam glasnije! Pročitaj ove stihove glasno! Nemamo se čega bojati, prokletstva smo već doživjeli. Neka ih Gospodar

I tako je Kiryat Sanz-Klausenberg osnovan u Netanyi, gdje je rebe sagradio centar Tore, kao i medicinski centar Laniado. A osjetljivi 12-godišnji dječak dobio je svoju prvu - i najdublju - lekciju iz suvremenog cionizma.

Šabat šalom.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin: Glasnije!

Uragan Isaac

Evo prognoze vremena: Uragan

Isaac prohujat će kroz svaku zajednicu i sinagogu na svijetu na oba dana Roš hašane. Međutim, za razliku od razornog uragana Ikea koji je zadesio SAD, naš će proširiti svetu želja širom svijeta. To je nagovještaj značajnog poboljšanja za čovječanstvo tijekom sljedećih dvanaest mjeseci i poslije toga.

Sretan ti rođendan, čovječanstvo! Kakav poklon ove godine dobivamo od B-ga? Isti kao i svake godine: Priliku! Baš kao što su naši pradjed i prabaka bili blagoslovljeni prilikom da poboljšaju ovaj svijet, tako je imamo i mi. Poboljšanje se ne odnosi samo na fizičko, kao što je izrada bolje mišolovke ili aplikacije. Ne znači čak ni pomoći siromašnima i bolesnima zbog dobrote naših srca. To znači činiti ono što moramo učiniti - kao pojedinci, obitelji, susjedi, zajednice i kao narod - po B-žjem nalogu i s namjerom da ovaj svijet uzimamo kao dio B-žjeg kraljevstva.

Da bismo obavili posao potrebna nam je emuna (vjera). Emuna ovisi o keduši (vlastitoj moralnosti). Kako bismo ponovno napunili svoju emunu, trebamo provesti Roš hašanu s cadikim, majstorima keduše

Obično o osobnom moralu razmišljamo kao o pasivnom ponašanju, ne djelovanju koje štiti i održava ono što jest, ali ne gradi ili ne dodaje na to. Činjenica je da snaga koju ulažemo u takvo nečinjenje u nama stvara novu i snažniju žudnju za svime što se odnosi na kedušu (svetost). Sve su stvari u svom prirodnom stanju neutralne keduše. Čovjekov kvocijent keduše određuje kako on čita i razumije Toru, što pak određuje kako on živi Toru. A kako živite Toru određuje kedušu svega s čim dolazite u doticaj.

Mi, ljudska bića, potičemo ili kvarimo jedni druge svojim željama. Možemo to učiniti bez imalo truda, čak i bez da imamo namjeru to napraviti. Sve što trebamo učiniti je

da dišemo. Izdisanjem odašiljite želju za onim što ste u tom trenutku poželjeli. Udisanjem vi udišite tuđe čežnje. Iz tog razloga, čak iako ste se svjesno posvetili tome da budete najbolji Židov što možete biti, ponekad imate neobjašnjivu potrebu da učinite nešto izrazito nežidovsko. Zaraženi ste zagađenim dahom prijestupnika. Niste se oslobodili toga. Pred vas je stavljen izazov.

Ova stvar u vezi disanja također objašnjava zašto Židov izgubljen u izgnanstvu iznenadni dobije poriv da nadvisi Mošea. Nalet zrak cadika puhnuo je pored njega, i on ga je duboko udahnuo. Udisanje svetog zraka povećava snagu naše želje, jača našu odlučnost kada smo suočeni s izazovima, i čini nas da budemo više poput cadika. Ali sveti udisaji samo su sjeme. Oni nisu prava, potpuna čežnja sve dok osoba ne kaže: "Želim to." Kao što je Rebe Nahman često govorio, čežnja za svetim koja je izražena riječima vrlo je dragocjena.

Šofar nije prazan. On je ispunjen čežnjom za kedušom. Tko ju je tamo stavio? Jichak Avinu, naš praotac Izak. Kada je pristao, potpuno i bezuvjetno, s iskrenom čežnjom da bude ubijen zbog B-žje slave, on je usadio u svakog svog Židovskog

potomka, čak i u one najgore od nas, spremnost da umru i da žive za B-ga, Njegove Židove i židovstvo. Suština njegovog daha i želje dok je ležao vezan na žrtveniku, spreman da bude ubijen, izranja iz tonova šofara na Roš hašanu. Imamo priliku udahnuti je.

Oglašavanje šofara sažima ono što nam je potrebno. Tekija je tekiat kafdržati cadika za ruku, povezati se s cadikom da steknete židovsku čežnju. Ševarim (povezan s riječju za "slomljen") je čežnja slomljenog srca. Terua (povezan s riječju "prijatelj") je naša ljubav i naklonost prema B-gu. Završna, posebno duga tekija je ono što povezuje cijeli svijet sa svetom željom, tako da se čitav svijet, svi potomci Adama i Eve vrate ispravnom načinu življenja.

Amen.

A gutn Shabbos! Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald

* Velika većina svega stvorenog stvoreno je u posljednjim danima elula, nulte godine. No, budući da je sve stvoreno za nas i da smo mi odgovorni za dobrobit svega, službeni rođendan svijeta je Roš hašana.

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

"A Esavu je bilo četrdeset godina kad se oženio s Jehudit kćeri Beerije Hitita i s Basmat kćeri Elona Hitita." (Berešit 26,34)

Spolja, Esav je išao putevima svog oca Jichaka koji se također oženio kad mu je bilo četrdeset godina. Međutim, on je do tada vodio život ogrezao u nemoralu, i njegov je brak bio farsa. Dodatno na ovu sramotu, obje njegove mladenke revno su obožavale idole, što je bio izvor strašne patnje njegovim roditeljima. Esavova se djela mogu usporediti s ponašanjem svinje koja pokazuje svoje razdvojene papke, koji kazuju da je ona košer životinja. Iako svinja ima ovo vanjsko obilježje kašruta, budući da ne preživa, što je unutarnji znak kašruta, ona nije košer životinja. Na isti se način Esav razmetao svojom prividnom pravednošću, pretvarajući se da je izu-

zetno pažljiv u držanju micvot i raspitivao se samo o halahičkim detaljima, dok je iznutra bio potpuno iskvaren.

Tora spominje još tri životinje koje imaju samo jedno obilježje kašruta: devu, planinskog pećinara i zeca. Očito, razlog zbog kojega nisu košer je to što im nedostaje jedna od potrebnih indikacija. Stoga je frapantno da Tora piše kako je razlog zbog kojeg nisu košer to što imaju samo jedno obilježje kašruta. Tora smatra da su ove četiri životinje više nekošer od drugih. One životinje kojima nedostaju oba obilježja nesumnjivo nisu košer, dok ove četiri koje imaju samo jedan pokazatelj kašruta donekle su zamaskirane kao košer životinje.

One predstavljaju vrstu ljudi koji se, poput Esava, doimaju zabrinuti

za dobrobit drugih, dok u svojoj nutrini nemaju takve namjere. Budući da priroda životinje utječe na osobu koja ju jede, Tora smatra da su te životinje osobito duhovno štetne.

Paralela između ovih četiriju životinja i prijevarne prirode koju one predstavljaju prelazi metaforičku razinu. Postoje četiri vrste ljudi koji nakon smrti nisu u stanju vidjeti B-žansku Prisutnost: lažljivci, klevetnici, laskavci i podrugljivci. Kabalistička literatura pojašnjava da će osoba koja je za svog života bila 'članicom' jedne od ovih četiriju skupina biti vraćena na ovaj svijet kao jedna od te četiri životinje. Budući da su te osobine postale toliko ukorijenjene u njezinoj osobnosti, nositelj ih mora nastaviti prakticirati kao životinja.

Rabbi Daniel Travis: Licemjerje

Prevela Tamar Buchwald

Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: TAVO

Paraša (priča) Ki Tavo je najmoćniji lijek protiv negativnosti, istinska moć kontrole nad našim životima.

Paraša Ki Tavo se smatra vrlo teškom parašom, i jedan njezin dio u sinagogi najčešće se čita šapatom. Ovo je druga paraša u Tori koja sadrži prokletstva; prva je paraša BeHukotai (uredbe), u knjizi Levitskog zakonika, u kojoj se navodi što će se dogoditi ako ne živimo po B-žjim zakonima. Međutim, moramo se sjetiti da se svaka paraša čita u određenom periodu vremena. Sada u ovom vremenskom razdoblju – u mjesecu elulu, dok se pripremamo za Roš hašanu (Novu godinu) i Jom kipur (Dan pomirenja), paraša Ki Tavo nas u biti uči pravoj namjeri želje "Neka godina i njezina prokletstva završe, neka [nova] godina i njeni blagoslovi počnu" koju posvećujemo sebi i jedni drugima u ovo doba svake godine, što nas treba navesti da shvatimo da smo sami odgovorni za svoju sudbinu, a ona ovisi o priči koju sami sebi pričamo. Svrha stvaranja je, kao što znamo, naša dobrobit, dobrobit stvorenja, iskazana u beskonačnoj biti dobra.

Zohar nas uči da, za razliku od paraše BeHukotai u kojoj su blagoslovi i prokletstva jedni uz druge, namjena prokletstva u ovoj paraši je da ona budu i riječi obećanja i utjehe, presuda i ljubav koji su međusobno isprepleteni. Zohar prenosi da se u sklopu prokletstava nalazi poziv: "Isto tako, Vječni će donijeti svaku bolest i pošast koja nije zapisana u ovom svitku Tore, da vas uništi" (Ponovljeni zakon 28,61). Umjesto riječi "ja'ale" (nanijeti, navući), u Tori se koristi riječ "ja'alem" (odagnati), što prema Zoharu znači rastjerati, nestati i poništiti. Dvije osobe koje čitaju ovaj odlomak razumjeti će ga svaka na

svoj način. Jedna će vidjeti strašno prokletstvo, a druga će zapaziti blagoslov, i obje će biti u pravu. Mi možemo nastaviti ići uokolo noseći sobom osjećaj krivice i osjećajući se kao žrtva, te svake nove godina povikati: "griješili smo i krivi smo", i to je ono što ćemo dobiti u idućoj godini, ako je to priča koju sebi pričamo. Promjenom riječi i misli koje odašiljemo mi možemo promijeniti svoju predodređenu sudbinu, kao što je napisano: "Onako kako mudar čovjek odluči, tako će B-g ispuniti".

Mi možemo promijeniti svoju predodređenu sudbinu, kao

što je pisano: "Onako kako mudar čovjek odluči, tako će B-g ispuniti"

Zohar i sveti Ari objašnjavaju da na Novu godinu, kada se obilje, sreća i blagoslovi odozgo raspodjeljuju za iduću godinu, mi se ne bismo trebali zaokupiti problemima i grijesima, nego onime za čime težimo i pričom koju želimo sebi ispričati U to doba na snazi je beskonačan protok blagoslova od B-ga na svijet, a mi dobivamo ono što izvučemo iz toga. Ako nam je srce zahvaćeno gnjevom i frustracijom, taštinom i egoizmom, onda nema mjesta da

ovo obilje i blagoslovi uđu. Mjesec elul nam daje priliku da ponovo definiramo stavke ugovora koji smo sklopili; ne moramo više biti žrtve, neuspješni, zlotvori, varalice, itd, već umjesto toga možemo biti ono što želimo i odlučimo da ćemo biti

"I B-g će vas vratiti u Egipat ..." - naizgled strašna stvar je vratiti se u zatočeništvo u Egipat. Ali Zohar nam pokazuje da se ova rečenica može i drugačije pročitati, i da će nam Stvoritelj vratiti sva čuda koja su se dogodila u danima izlaska iz Egipta. "I tamo ćete hitmakartem(prodavati sebe) svojim neprijateljima za robove i sluge, ali nema nikoga da kupi". Nije napisano "nimkartem" (bili prodani), nego, "hitmakartem" (prodavati sebe). Hebrejska riječ "hitmakartem" također znači postao ovisan o nečemu. Zohar objašnjava da se neprijatelj nalazi u našoj ovisnosti o osjećaju frustracije i očajanja, te da čak i kada smo "prodali sebe", kad smo postali ovisnici, nema šanse (nema kupca), osim ako ne dopustimo neprijatelju da vlada nad nama. Sada je vrijeme za uvježbavanje naše životne priče, da ju počnemo mijenjati, doživljavati radost, i da shvatimo da je sve što se dogodina dobro

Šabat šalom.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live

Biseri hasidske mudrosti

Vrijeme molitve

Dogodilo se ovo jednom u vrijeme kad je reb Izrael iz Rižina bio u posjetu kod reba iz Apta. Reb Izrael je prilično dugo odlagao jutarnju molitvu; kod svoje kuće on je to radio gotovo svakodnevno. Kad su ga upitali kad će konačno početi, odgovorio je da ne zna, ali da će im prije toga ispričati priču.

Jedan je kralj uveo točno određeno vrijeme u koje su mu se svakoga dana podanici mogli obratiti sa svojim problemima. Jednog dana dođe u palaču prosjak i zatraži da ga odvedu do kralja. Stražari se obrušiše na njega ružnim riječima, pa ga upitaju zna li on uopće u koje se vrijeme slobodno može obratiti kralju.

Prosjak im odgovori:

Apsolutna stvarnost B-ga, u isto vrijeme se proteže preko konceptualnih granica "postojanja", ali također ispunjava čitavo postojanje, onakvo kakvo mi poznajemo. To ne ostavlja nikakav prostor za neko drugo postojanje ili stvarnost koju bi mi mogli identificirati – objekte u našem fizičkom svijetu, metafizičke istine o kojima razmišljamo ili nas same.

Trebamo li, onda, jednostavno zaključiti da ništa od toga ne postoji? Ne, zato što nam je B-g rekao da postoji. Ali one ne postoje same po sebi, one postoje samo kao produžetak b-žanske energije, kreirani dio jedne apsolutne, b-žanske stvarnosti, potpuno drukčije realnosti od one koju može razumjeti naš um i zapaziti svi naši instrumenti. Da bi to razumjeli i došli do te apsolutne stvarnosti, moramo naučiti potisnuti našu rigidnu ljudsku percepciju i dozvoliti sebi da razvijemo nov način gledanja, razmišljanja i vjerovanja. Da bismo to mogli učiniti, prvo moramo osjetiti strahopoštovanje prema B-gu.

"Znam ja za zakon, ali on se odnosi samo na one koji žele pričati s kraljem o nečemu što je njima potrebno; ali ja ne želim pričati o tome, već o nečemu što je važno za kraljevstvo."

Pomislivši da je u pitanju neka povjerljiva informacija, stražari istoga trena odvedoše prosjaka do kralja.

"I tako," zaključi svoju priču reb Izrael, "kako bih onda ja mogao znati u koje ću vrijeme moliti?"■

Mi sve pamtimosamo B-ga zaboravljamo.

~ R. Levi Jichak iz Berdičeva ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

~ R. Menachem Mendel Schneerson ■

Učinkovit život

Perfekcionizam

Poput mnogih karakternih osobina, perfekcionizam može biti konstruktivan ili destruktivan. Želja da činimo stvari dobro i nastojanje da izbjegnemo pogreške su konstruktivni. Nema ničeg pogrešnog u tome da težimo savršenstvu. Međutim, neki ljudi osjećaju da moraju biti savršeni i ne mogu se pomiriti ni sa čim što je manje od toga. To podsjeća na riječi koja je zmija rekla Evi, "Ako pojedete od ovog ploda, bit ćete kao B-g" (Postanak 3,5). Ljudi koji žele biti savršeni, poput B-ga, osuđeni su na neuspjeh.

Ljudska bića nisu anđeli. Mi smo nesavršena stvorenja. Ako niječemo svoje mane, niječemo sami sebe. Midraš kaže da je tešuva prethodila stvaranju svijeta. To je bilo potrebno jer su ljudska bića sklona pogreškama i ne bi mogla preživjeti bez otkupljenja kroz tešuvu. Mi smo bića sa ograničenjima, i nijekati to znači nijekati realnost.

Ako ne možemo prihvatiti svoja ograničenja i svoju sklonost pogreškama, mi ćemo krivnju za sve što pođe krivo bacati na nekoga ili nešto drugo, jer ne možemo priznati da se bilo kakva pogreška dogodila zbog naših vlastitih nedostataka.

To je važan koncept u hinuhu. Mala djeca sklona su tome da svoje roditelje gledaju kao nepogrešive, i ako pokušavaju biti poput svojih roditelja, oni neće biti sposobni prihvatiti ili priznati svoje vlastite pogreške. Oni mogu lagati ili pokušavati sakriti svoje pogreške. Zato je važno dati djeci do znanja da su i roditelji ljudi te da i oni također čine pogreške.

Mi na svijet dolazimo poput životinja, ili kako kaže knjiga o Jobu,

"kao divlje magare 11,12). Gaon iz Vilne rekao je da je čovjekova misija na ovom svijetu transformirati tu divlju životinju u duhovno biće. Naša životinjska komponenta je a naša duhovna komponenta je Bitka između te dvije sile traje cijelog života. kaže da je samo nekolicina određenih ljudi bila sposobna u potpunosti poništiti jecer hara. Svi mi ostali, uključujući velike cadikim, imamo aktivnu životinjsku komponentu koja traži da se ispunjavaju njene potrebe.

Često sam pisao o središnjoj ulozi samopoštovanja, te zaključio da mnogi ljudi pate od neopravdanih osjećaja neadekvatnosti i inferiornosti. Taj je problem sveprisutan, i u knjizi Anđeli ne ostavljaju tragove sugerirao sam nekoliko razloga zbog kojih prevladava ta pogrešna slika o sebi. Ranije sam već citirao Rabbeinu Yonin briljantan uvid u to da bahat čovjek nema visoko samopoštovanje. Upravo suprotno, njegovo hvalisanje je očajnička obrana kako bi pobjegao od osjećaja beznačajnosti (Rabbeinu Yonah al haTorah, str. 156).

Nitko ne voli neuspjeh. Činjenica

je da ne možemo 100% vremena postizati uspjeh. Iako neuspjeh nije ugodan, on nije razarajući. Skupimo dijelove i idemo dalje. Međutim, ako patimo od niskog samopoštovanja, tada nas bilo kakav osjećaj neuspjeha može slomiti i mi osjećamo da to moramo izbjeći pod svaku cijenu. Ako je to razlog zbog kojeg čovjek želi biti savršen, to je destruktivno. Čovjek troši toliko vremena i truda na izbjegavanje moguće pogreške da ne može postići potrebne stvari koje se trebaju učiniti.

■

Primjer toga je liječnik koji je briljirao u medicinskoj školi. Kad je započeo svoju medicinsku praksu, on bi trošio po sat i pol vremena na pregled pacijenta koji nije trebao trajati više od dvadeset minuta. Nakon tri dana, kad je bio u beznadnom zaostatku sa svojim zadacima, i nije bio u stanju promijeniti svoj način rada, bio je otpušten. Njegov pokušaj da izbjegne pogrešku rezultirao je totalnim neuspjehom.

Ali perfekcionizam može biti vrlo konstruktivan ako je čovjek pozitivni perfekcionist. Takav čovjek uvijek teži tome da poboljša prijašnju izvedbu, ali nije gonjen strahom da će možda učiniti pogrešku.

Pozitivni perfekcionist uživa u onome što radi. Negativni perfekcionist ne može uživati u onome što radi jer je opsjednut strahom od neuspjeha.

Dva tipa perfekcionizma mogu se vidjeti u sljedećem događaju.

Priča se da se Chazon Ish susreo sa Brisker Ravom. Chazon Ish je rekao, "Kada ja jedem maces na Sederu, radujem se jer ispunjam micvu. Ti ne možeš uživati u ispunjavanju micve jer strepiš nad mišlju da ako

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

svi propisi vezani uz pečenje macesa nisu ispoštovani do savršenstva, možda činiš grijeh jedenja hameca."

Pozitivni perfekcionizam ne bi trebao rezultirati anksioznošću.

Životinje mogu biti sretne jedino ako funkcioniraju u skladu sa svojom prirodom. Priroda ljudskog bića je da ima duhovne osobine, među kojima su suosjećanje, razumijevanje i pažljivost. Ispunjavanje tih osobina može ponekad zahtijevati osobnu žrtvu, ali to je mala cijena za sreću koju će one donijeti zbog ponosa što se čovjek ostvaruje kao stvorenje stvoreno na sliku B-žju.

Emuna i bitahon (vjera i povjerenje)

Temelji jidiškajta

Mnogo svezaka napisano je na ovu temu temelja jidiškajta (Yiddishkeita, židovstva op.ur.) i teško ga mogu dočarati unutar okvira jednog poglavlja, ali pokušat ću.

Postoje dva pristupa emuni. Prvi je utemeljen na mesori, neprekinutom lancu predaje Objave sa Sinaja iz generacije u generaciju, a kojoj je svjedočilo više od tri milijuna ljudi. Drugi pristup emunu postiže logičkim zaključivanjem.

Potrebno je oboje. Sefarim ističu da logičko zaključivanje ima svoje zamke, a filozofska pitanja mogu rezultirati pogrešnim zaključivanjem. Jedan od razloga za to je, s obzirom na to da je objekt emune Hašem, koji je vječan i bezgraničan, što je to koncept koji je van dohvata ljudskog uma. Naš um je familijaran samo sa objektima i konceptima koji imaju granice. Nije usmjeren na to da shvati beskonačnost i vječnost.

Netko može imati instrument za mjerenje vremena kojim može mje-

riti sekunde. Ako njime pokuša mjeriti količinu vode u bazenu, bit će frustriran jer taj instrument ne može mjeriti volumen. Naši umovi sposobni su razumjeti stvari koje imaju granice, ali postaju totalno izbezumljeni beskonačnim. Dječje pitanje, "Odakle je došao B-g?" je pitanje koje može mučiti i najsofisticiraniji um. Budući da nema odgovora na to pitanje, mi moramo imati emunu utemeljenu na našoj mesori. Jednom kad prihvatimo postojanje Hašema i shvatimo da je On nedohvatljiv, tada možemo upotrijebiti svoj razum kako bismo razumjeli ono što nam je otkriveno i predano.

Kad je riječ o vjerovanju u postojanje B-ga, čini mi se da kad bi čovjek samo bio iskren sam prema sebi, to ne bi trebao biti problem. Svaki čovjek koji misli, mora zaključiti da postoji Stvoritelj beskonačne mudrosti koji je stvorio svijet.

Mi svakog dana izgovaramo beraha u kojoj zahvaljujemo B-gu za sposobnost da vidimo, ali naša svijest o veličini tog čuda je mala.

Gibanjem oka upravlja šest mišića koji se mogu pomicati u raznim smjerovima. Očigledno, tih šest mišića mora skladno raditi.

Kada pomičemo svoje oči, mi aktiviramo tih šest mišića u svakom oku, i tih dvanaest mišića mora raditi savršeno sinkronizirano. Kada bi postojao i najmanji nedostatak koordinacije, čak i za milimetar, vidjeli bismo dvostruko. Razmislite o tome! Mi svoje oči pomičemo tisuće puta svakog dana. Budući da ne vidimo dvostruko, mi imamo savršenu koordinaciju tijekom našeg života. Koliko puta pomaknemo oči u toku 70-godišnjeg života, to je vrtoglava brojka, nemoguća za izračunati. Pa ipak, nijednom od tih bezbroj puta koliko smo pomaknuli oči ta savr-

šena koordinacija nije zakazala! Misliti da se takva vrsta savršenog funkcioniranja mogla razviti i nastaviti nepogrešivo funkcionirati bez dizajna Superiorne Mudrosti je apsolutna ludost. Propustiti vidjeti samo tu jednu stvar kao dokaz svemudrog Stvoritelja je, kao što je rekao Rav Samson Raphael Hirsch, rezultat toga što je "čovjek pun predrasuda koje proizlaze iz pogrešnog pogleda na stvari." *

Čovjekova želja da bude slobodan od restrikcija vezanih uz ponašanje zbog emune uzrokuje da on niječe ono što je očigledno.

Pogledajmo drugo čudo. Ljudsko tijelo vrlo je složen i kompleksan mehanizam. Postoje tisuće kemijskih procesa koji održavaju tijelo funkcionalnim. Primjerice, našim metabolizmom upravlja tiroidni hormon kojeg proizvodi štitna žlijezda. Previše ili premalo tiroidnog hormona rezultiralo bi disfunkcijom.

Ali što održava razinu tiroidnog hormona u tako uskim granicama? U bazi mozga, postoji mala žlijezda, hipofiza, koja nije veća od zrna graška, no svejedeno je jedna složena kemijska tvornica. Dok krv cirkulira kroz tu malenu žlijezdu, ona provjerava razinu tiroidnog hormona. Ako je razina niska, hipofiza šalje poruku tiroidnoj žlijezdi da proizvede više hormona. Ona nastavlja provjeravati razinu hormona i kada je razina adekvatna, proizvodnja staje. Ta mala žlijezda radi 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana godišnje kako bi održala pravu razinu hormona. Jednako tako, ta mala žlijezda regulira sve hormone u tijelu!

42-44, Feldheim,2000.

*Iz Wisdom of Mishlei, str.

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

U tijelu postoje brojni minerali, kao što su natrij, kalij, klor i drugi. Njih se mora držati u vrlo točnim omjerima. Previše ili premalo bilo kojeg minerala može uzrokovati ozbiljne disfunkcije. Što održava minerale u ispravnom omjeru? Opet, ta mala žlijezda veličine graška, koja mjeri razinu tih minerala u krvi, naređuje bubrezima točno koliko minerala izlučiti i koliko ponovno upotrijebiti. Ta žlijezda je aktivna neprestano 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana godišnje.

Ako biste željeli oponašati aktivnost hipofize, trebali biste trokatnu, potpuno kompjuteriziranu zgradu koja zauzima četiri bloka. Čak ni tada se ona ne bi mogla približiti preciznosti te male žlijezde hipofize!

Kemija probavnog sustava je nevjerojatna, a procesi mozga i leđne moždine su nezamislivi. Postoji dvije milijarde stanica u centralnom živčanom sustavu i sve su međusobno povezane. Moj profesor neuroanatomije rekao je da u nekoliko sekundi između vremena kad bacač baci lopticu i udarač zamahne palicom prema njoj, biva isporučeno na stotine poruka iz mozga i prema njemu. To je sistem nevjerojatniji od najefikasnijih kompjutera. Misliti da se taj fantastični sistem razvio bez uputstava Superiorne Inteligencije je smiješno.

Pa kako onda, inače inteligentni ljudi, mogu nijekati ono što je očigledno? Odgovor je dao Rav Hirsch. "Čovjek može ispunjen predrasudama koje proizlaze iz pogrešnog gledanja na stvari, te slijepo slijediti svoja mišljenja uz krajnje nepoštovanje racionalnih zaključaka."

Kao što smo primijetili, prorok Izaija je rekao, "Ovaj narod je otvrdnuo svoje srce, zatvorio svoje uši i zatvorio svoje oči; tako da očima ne vidi, ušima ne čuje i srcem ne razu-

mije te da se ne pokaje i ne bude iscijeljen" (Izaija 6,10). Kada shvaćanje istine treba dovesti do promjene čovjekovih puteva, čovjek oklijeva prihvatiti istinu. Ako je vjerovati neugodno, čovjek može izabrati da ne vjeruje.

Stoga, ako bi čovjek bio intelektualno iskren i ne bi dozvolio da na njega utječe želja da bude slobodan od poslušnosti višem autoritetu, čovjek bi vjerovao u B-ga.

Bitahon je, međutim, druga stvar. Bitahon ovisi o vjerovanju u hašgaha pratis (B-žju providnost), što znači da je B-g konstantno kontrolira svijet te da se ništa na svijetu ne događa bez B-žje volje. Jedina iznimka odnosi se na djela koja su moralno ispravna ili pogrešna, a koja je B-g prepustio behiri (slobodnom izboru), te u takvim slučajevima B-g ne intervenira. Tako, B-g neće zaustaviti čovjeka od toga da izabere pogrešno.

Rambam kaže da avoda zara ima svoje porijeklo u tome što su ljudi, iako su vjerovali da je B-g stvorio svijet, osjećali da je ispod Njegove časti da bude uključen u djela koja su ljudska, pa je On tako nad ljudima delegirao anđele ili prirodne sile. Stoga su se ljudi počeli moliti tim "podređenima," jer su pretpostavljali da je B-g odbacio svijet.

Koncept Tore je da je B-g itekako uključen u zemaljski svijet i njegove stanovnike. Uz iznimku stvari koje je B-g prepustio ljudskoj behiri, sve što se događa u svijetu, događa se jer B-g želi da se dogodi.

Postavlja se očigledno pitanje zašto se događa toliko loših stvari, i zašto nevini ljudi pate. Zašto postoje razorni potresi i uragani? Zašto se neka djeca rađaju sa ozbiljnim defektima koji rezultiraju cijelim životom patnje za njih i njihove obitelji? Zašto su dobri ljudi pogođeni

bolnim i prijetećim bolestima?

Talmud kaže da je Mojsije postavio ta pitanja B-gu i da mu je B-g rekao da nitko tko stanuje u fizičkom tijelu ne može razumjeti razloge. Jedno od mišljenja u Talmudu je da je Mojsije napisao knjigu o Jobu, koja pokušava objasniti zašto nevini pate, no sva objašnjenja su opovrgnuta (Bava Basra 14a).

Međutim, može postojati odgovor na prirodne tragedije (poput potresa, uragana i tsunamija). Moje razumijevanje tih događaja (a podršku nalazim u Netzivovom djelu Meromei HaSade Bava Kamma) utemeljeno je na tvrdnji Zohara da je Tora nacrt prema kojem je Hašem stvorio svijet. Drugim riječima, nacrt Tore predstavlja prirodni zakon, prema kojem svijet funkcionira. Zakon gravitacije je prirodni zakon i neponištiv je, kao i drugi fizički zakoni, a tako je i sa prirodnim zakonom Tore. Kada bi fizički zakon koji drži mjesec u njegovoj orbiti mogao biti obustavljen ljudskim djelima, mjesec bi pao na zemlju, no to ne bi bila kazna od Hašema. Ako netko stavi ruku u vatru, opeći će se, no to nije kazna od Hašema. Umjesto toga, to je rezultat prirodnog zakona: vatra gori.

Prema Tori, Židovi imaju 613 micvos, a postoji i sedam noahidskih zakona koji obvezuju sve ljude; oni sačinjavaju prirodni zakon prema kojem je svijet dizajniran da funkcionira.

Sva ljudska bića, religiozni kao i nereligiozni, moraju se ponašati u skladu s tim zakonima koji su temelj funkcioniranja svijeta. Kršenje tih zakona je miješanje u prirodne zakone, i posljedice toga mogu biti katastrofalne.

Kad je prirodni zakon netaknut, zemljina kora i atmosfera su stabilne. Kada se zagađenje zraka pomije-

(nastavak s 21. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

ša sa ozonskim omotačem, ili kad zagađenje sumporovim dioksidom uzrokuje kisele kiše, efekti se mogu osjetiti stotinama kilometara dalje od počinitelja. Ljudi koji trpe te efekte nisu kažnjeni od Hašema, već su žrtve bezobzirnog ponašanja drugih ljudi.

Nitko nije isključen od toga da trpi posljedice miješanja u prirodne zakone. Kršenje Tore od strane ljudi na jednom kontinentu može rezultirati remećenjem prirodnog zakona prema kojem svijet funkcionira, a posljedice takvog remećenja mogu se pojaviti i na udaljenom kontinentu. Remećenje prirodnih zakona može biti rezultat kršenja zakona Tore od strane ljudi – Židova i neŽidova – diljem svijeta. Mi moramo shvatiti da ne živimo u vakuumu te da ishod svakog individualnog izbora ima posljedice na cijelo čovječanstvo.

Ako tvornica zagađuje vodu, vlasnici mogu biti kažnjeni, ali ljudi koji žive nizvodno trpe posljedice pijenja zagađene vode. Hašem uistinu može kazniti one koji krše Njegove zakone, ali efekte njihovog ponašanja mogu osjetiti drugi ljudi.

Stoga, bitahon zahtijeva vrlo specifičnu emunu. Mi vjerujemo da B-g čini samo dobro, ali da mogu postojati vremena hester Panim (sakrivenog Lica), kada B-g uklanja svoju zaštitu i dozvoljava da ljudi budu prepušteni silama prirode koje ne prave razliku tko je tko.

Kralj David je rekao, "Poput djeteta na grudima majke" (Psalmi 131,2), "Prihvatio sam sve staloženo, tih sam i smiren zbog mog potpunog povjerenja u B-ga."

Shvatio sam taj stih kada sam promatrao malu djecu u čekaonici na pedijatrijskom odjelu.

Dijete se veselo igralo, no kad se

pojavio doktor u bijeloj kuti, dijete je počelo vriskati od straha. Dijete je znalo, iz prijašnjeg iskustva, da je taj čovjek u bijelom, nemilosrdno čudovište koje pika malu djecu i uzrokuje im patnju. Dijete se priljubilo uz majku da mu spasi život i kada ga je majka unijela u ordinaciju, dijete se borilo s njom. Siguran sam da dijete nije moglo razumjeti zašto se majka, koja je bila njegov zaštitnik, odjednom okrenula protiv njega i surađivala s tim čudovištem kako bi ga povrijedila. Nije bilo načina da dijete shvati da ga majka želi zaštititi od strašnih bolesti.

Nakon što mu je liječnik dao injekciju, dijete se ponovno priljubilo uz majku. No zašto? Nije li ona ta koja je pomogla doktoru da mu dadne bolno cjepivo? Možemo jedino zaključiti da je dijete, iako nije moglo shvatiti majčino sudjelovanje u tome svemu, svejedno znalo da ga ona voli i da je njegov zaštitnik.

Zato je David rekao, "Poput djeteta na grudima majke, prihvatio sam sve staloženo, tih sam i smiren zbog mog potpunog povjerenja u B-ga."

Chazon Ish rekao je da bitahon ne znači da možemo biti sigurni da će nam B-g ispuniti našu želju. Postoje bez sumnje mnogi razlozi, nama nepoznati, zbog kojih nam B-g možda neće ispuniti našu želju. Bitahon znači imati pouzdanje da B-g drži kontrolu nad svim, i kao što Talmud kaže, "Sve što B-g čini je za krajnje dobro" (Berahos 60b).

Naši umovi su ograničeni, i kada netko ima ozbiljnu migrenu, cijeli svemir se ruši i jedina stvar koje je on svjestan je želja da se riješi te boli. U tom trenutku, čak ni znanje o tome da B-g drži kontrolu nad svim ne daje mnogo olakšanja. Postojali su veliki cadikim koji su bili sposobni prihvatiti ozbiljne patnje staloženo, no ta razina duhovnosti je van

dohvata većine od nas. Međutim, nakon što se bol stiša, mi možemo biti u stanju uvidjeti da je ona imala neku svrhu, iako nam vrijednost toga bježi.

Poanta bitahona je da se stvari ne događaju bez razloga. Kaže se, "Slučajnosti su stvarna čuda u kojima je B-g odlučio ostati anoniman."

Postoje različite razine emune i bitahona. Što su oni snažniji, to se čovjek manje plaši negativnih događaja.

Postoje ljudi koji pate od "morbidnih očekivanja." Kad god zazvoni telefon, oni misle da je to poziv u kojem će im netko reći da se nešto loše dogodilo nekome koga vole. To može uzrokovati veliku anksioznost. Ja to znam, jer sam dugo vremena patio od morbidnih očekivanja.

Zatim sam naišao na 7. stih 112. psalma, "Neće se bojati loših vijesti, njegovo srce je čvrsto, pouzdaje se u B-ga." Osjetio sam da to govori meni. Počeo sam izgovarati taj psalam svaki dan, kao tefilu: "Ribono šel Olam, pomozi mi razviti bitahon da se ne bojim zlih vijesti." Mogu vam reći da sam, baruh Hašem, u osnovi oslobođen od morbidnih očekivanja. Baš kao što je uvećani bitahon bio od pomoći kod te anksioznosti, on može biti od pomoći i kod drugih anksioznosti i stresova.

Mislim da je ono što je djelovalo kod mene to što sam molio za bitahon. Budući da je bitahon toliko važan, trebali bismo moliti za njega.

Emuna i bitahon su doista temeljni zahtjevi jidiškajta, ali iznad i prije toga, oni su ključevi sreće. Mi živimo u svijetu punom stresa i nevolja, ali uz emuna i bitahon, možemo ploviti tim, ponekad olujnim, morem života.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 22. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Biti ustaljen u svom učenju

Mitjašev libo be'talmudo

Odluke traže da um bude bistar, poput neba na dan kada puše sjeverac.

Eruvin 65a

ŽIDOVSKI NAČINI duhovnosti i rasta uvijek podrazumijevaju i određenu količinu učenja, ali ne na onaj način kako se tekstovi proučavaju u sekularnom okruženju. Židovsko učenje je ritualizirani proces koji je podjednako duhovna disciplina koliko i način stjecanja znanja. Stoljećima su učenici čitali, a potom postavljali pitanja i raspravljali – između sebe, s učiteljima – nastojeći razumjeti i usvojiti materiju zbog učenja samog, a i da dobiju transformativni potencijal koji je ugrađen u taj proces.

Riječ mitjašev dolazi od lingvističkog korijena koji znači "udomljen, ustaljen." Zgrada u kojoj se uči Tora naziva se ješiva (od istog korijena), jer ona treba biti mjesto na kojem obitava učenje, a ne samo razred, učionica, gdje ljudi dolaze učiti. Duhovna praksa nije poput nekog hobija ili nečega što radimo s vremena na vrijeme ili pored drugih stvari, u fušu. Naprotiv, ona mora biti mjesto na kojem živimo, dok je sve drugo u našem životu mjesto koje posjećujemo.

U vrijeme kada je Rav Chaim Volozhin osnovao ješivu u Voložinu

(koja je bila prototip svih suvremenih ješivot), učenike se nazivalo talmidei ješiva "učenici ješive." Rav Chaim je to promijenio u b'nei ješiva – "djeca ješive." Na taj način se i dan danas oslovljava učenike ješive. Čak i nakon što napuste to mjesto, zaposle se i podignu obitelji, smatra se da su odrasli u tom domu ješive, pa su stoga još uvijek djeca ješive.

Izučavanje je bitna praksa za osobu koja ide transformativnim putem musara, jer su stoljećima mudri preci promatrali ljudski život i bilježili svoja otkrića, pa nam izučavanje tekstova koje su nam ostavili daje uvid u naše vlastite živote. Hoćemo li biti u stanju osmisliti svoje vlastito detaljno shvaćanje poniznosti? Hoćemo li, sami od sebe, moći uvidjeti kako je poniznost povezana s gnjevom? Ili gnjev povezan s tugom? Ima mnogo toga za naučiti od onih koji su koračali ovim putem prije nas i te pouke usvajamo učenjem.

Uzmite, na primjer, strpljivost, koja je osobina unutarnjeg života koju doživljavamo svakog dana,

iako češće kao ono što nedostaje, kao nestrpljivost. Imate li jasnu predodžbu što zapravo sačinjava strpljivost? Neki ljudi bi rekli da je strpljivost spokojan unutarnji mir koji omogućava osobi da čeka na nešto ili da skreće od svojih ciljeva gotovo do unedogled, bez ikakve emocionalne uznemirenosti. Drugi bi rekli da je strpljivost sposobnost obuzdavanja osjećaja, umjesto reagiranja kada smo isprovocirani i emocionalno reaktivni. I onda što je ono? Je li strpljenje neka vrsta staloženosti ili je to suzdržavanje dok ste pod stresom?

Kada pogledamo musarsku literaturu, vidimo da Židovski način gledanja na strpljenje odobrava samo ovo drugo shvaćanje. Hebrejska riječ za strpljenje je savlanut, koja je povezana s dvije druge riječi čija se značenja ukrštaju: sevel, koja znači "patnja" i sabal koja znači "nosač", osoba koja vam nosi prtljagu na kolodvoru ili na aerodromu. Ovo učenje otkriva da biti strpljiv uključuje nošenje tereta svoje vlastite emotivne patnje. Ono nema ništa zajedničkog s nesalomivošću, mada to ne bismo znali bez izučavanja pouka koje su nam u nasljeđe ostavili prijašnji naraštaji.

Izučavanje tekstova musara daje nam leću tisućgodišnje mudrosti kroz koju možemo jasnije shvatiti svoj unutarnji život. Potrebne su nam djelotvorne metode da bismo mogli pristupiti tim poukama, a naša trenutna metoda stjecanja Tore glavnu nam smjernicu daje kad nam

kaže da trebamo učiti na ustaljen način.

Biti "ustaljen u svom učenju" znači učiniti učenje sistematskim i redovitim, a ne nasumičnim. Ima nekoliko načina "ustaljenja" koji su bitni za uspjeh procesa učenja:

Ustaljenje predmeta učenja - odaberite predmet učenja. Nema kraja brojnim stvarima u koje se možete udubiti u oceanu Židovskih tekstova, pa čak i samo tekstova iz musarske tradicije i nikada ih nećete moći sve proučiti. Što je vaš prioritet? Što je vaš cilj? Pažljivo razmislite o tome što izabirete učiti jer možda se upuštate u proces kojim ćete se baviti godinama.

Ustaljenje partnera - odaberite si partnera. Uvijek je bolje učiti s partnerom nego sam. Partner donosi drugačiju perspektivu i navodi vas da stvari gledate drugim očima. Isto tako, kada učite s partnerom, postajete odgovorni nekom drugom, a to je velika pomoć za uvođenje discipline u svoje učenje. Osoba koju izaberete da s njom učite treba vam biti što je moguće više kompatibilna, a opet različita u nekim stvarima što daje dodatnu draž i zanimljivost vašem učenju. Želite nekoga tko je pouzdan, koga zanimaju ista područja kao i vas i tko vas dopunjava, a ne duplicira. Ja sebi nastojim pronaći partnera koji ima vještine ili znanja koja meni nedostaju i koji zauzvrat, cijeni moje jače strane koje možda sam ne posjeduje.

Ustaljenje plana – napravite plan i držite ga se. Biti konzistentan u učenju za ovu je praksu ključno koliko i

redovitost u vježbanju i higijeni. Držite se vremena u koje se sastajete da učite i jednako tako budite konzistentni u tome gdje učite. Što manje odstupanja uvedete u sistem, to će manje biti procjepa u koje vaša praksa može upasti.

Ustaljenje uma - smirite svoj um. Jedna od metoda koju smo izučavala bila je jišuv da'at, koja se fokusirala na smirenost uma, a riječi jišuv i mitjašev koje nalazimo ovdje dolaze od istog korijena. Svakako, potreban vam je smireni um da biste učili. Također, morate biti predani i postojani u svojoj odluci da učite. Što ste odlučniji kao učenik, to ćete imati više uspjeha u stjecanju Tore, sa svime što ono podrazumijeva.

Ustaljenost na ove načine oslobodit će Vam um bespotrebne uznemirenosti i nesigurnosti, i vidjet ćete rezultate u kvaliteti i dubini onoga što dobivate od učenja.

Kada je Rabbi Yisrael Salanter pokrenuo pokret musara u Litvi sredinom devetnaestog stoljeća, organizirao je grupe laika, posebno od onih koji su bili obrazovani u Tori i pobožni, "za učenje musarskih tekstova, poput Puta pravednika i Dužnosti srca, s dubokom koncentracijom i žarom. Nešto kasnije, kada je jedan broj tih ljudi postao gorljivim pristašama musara, osnovao je svoj

prvi shtiebel [dom] musara," gdje su njegovi učenici i sljedbenici dolazili učiti, prakticirati i rasti.

Tipična nastava musara bila je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu, učenik bi gledao u tekst, a u drugom se učenik angažirao u aktivnoj, kontemplativnoj praksi da usvoji i primijeni pouke koje je naučio iz mudrosti tradicije. Osnova je, kao što možemo vidjeti, bilo učenje teksta, izvršeno na ustaljen način.

PRAKSA

Koje su glavne obaveze kojima poklanjate svoje vrijeme? Koliku važnost ima vaše učenje u vašem sveukupnom životnom rasporedu? Da li na svom kalendaru odredite svoje duhovne obaveze, pa ostale aktivnosti organizirate oko svog duhovnog života, ili pokušavate skrpati minutu-dvije tu i tamo za svoju duhovnost, dok vaši stvarni prioriteti leže negdje drugdje?

Kako bismo to pitanje učinili konkretnim i praktičnim, imate li redovnog partnera s kojim učite? Ako ne, trebali biste, a ako da, možete li si pronaći još jedan sat tjedno za učenje? Ne mogu dovoljno nahvaliti dar koji nam je tradicija dala prenoseći nam taj proces učenja, zajedno s koristima od njega.

Ima li netko u vašoj zajednici kome možete pristupiti da bi učio s vama? Može li vam rabin ili učitelj pronaći partnera?

Ima više mogućnosti nego izgovora da ne učite. Smireno i strpljivo i, naravno, ustaljenog uma.

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Postavljanje primjerenih pitanja

Šoel keinjan

Sramežljivac ne uči.

Pirke Avot 2,5

OD SVIH Židovskih blagdana najviše se drži Pesah. Biblija određuje Pesah kao jedan od tri hodočasna blagdana na koji su svi odrasli Židovski muškarci trebali otputovati u Jeruzalem. Generacijama, često je obrok kod kuće za Pesah bio središnji događaj godišnjeg obiteljskog kalendara, čak i kod onih Židova koji nisu poštovali tradiciju. Pesah svoj značaj dobiva iz činjenice da obilježava oslobađanje Izraelaca iz egipatskog ropstva, te njihov bijeg iz Egipta prije 3.000 godina označava rođenje Židovskog naroda.

Glavni ritual Pesaha koji se odvija za obiteljskim stolom uključuje malo dijete koje postavlja točno određen niz pitanja (poznat kao "četiri pitanja") glavi obitelji koja vodi večernji obred, i započinje s "Po čemu se ova noć razlikuje od svih drugih noći?"

Ali što onda kada nema malog djeteta da postavi ta pitanja? Rabini su tu situaciju predvidjeli u Talmudu, gdje su napisali da ako nema djeteta koje može postaviti pitanja, ta pitanja treba postaviti muškarčeva supruga. Ako ona to ne može, onda ih on sam treba postaviti. "Čak i dva učenjaka koja dobro poznaju zakone Pesaha postavljaju pitanja jedan drugome."

"Četiri pitanja" nisu jedini način na koji je ispitivanje ugrađeno u rituale Pesaha. Pred sam početak objeda, svi sudionici trebaju oprati ruke, no za razliku od svih drugih obrednih pranja ruku, u ovom slučaju se ne kaže blagoslov. Rabini objašnjavaju da razlog zbog kojeg nakon pranja ruku ne slijedi blagoslov je to što će djeca primijetiti razliku i to će ih navesti da postave pitanje o tome. U stvarnosti, ne postoji odgovor na ovo pitanje; cilj je dovesti naše malene u stanje uma da postavljaju pitanja.

Još nekoliko stvari je uspostavljeno s ciljem da ohrabri djecu da postavljaju pitanja, poput uklanjanja hrane sa stola, kao da je jelo gotovo, te umakanje povrća dva puta. Rabini su razumjeli koliko je važno postavljati pitanja. Oni su shvaćali da pitanja vode u raspravu, interakciju, razjašnjenje, učenje i pamćenje, i oni su vjerovali da će tradicija pitanja potrajati duže od tradicije dogme. Dvije tisuće godina kasnije, čini se da su bili u pravu.

Karakterističan aspekt židovske duhovne prakse je da se "vjernika" potiče da pita i iskušava svaki vid vjerovanja i prakse. Doista, svatko tko je proveo neko vrijeme u ješivi ili sudjelovao u izučavanju Talmuda može posvjedočiti da je učenik koji postavlja najbolja pitanja onaj kojega se najviše hvali. Priča u Talmudu o Rabi Johananu kaže kako je u najdalju klupu u učionici premjestio učenika koji nije postavljao pitanja, a potom tog istog učenika promaknuo u prvi red kada je počeo postavljati pitanja. Mi status učenjaka ne mjerimo isključivo po odgovorima

koje daje već i po pitanjima koja postavlja. Pjesnik Shlomo ibn Gabirol (1201-1258.) uhvatio je tu ideju u svojoj izreci "Pitanje mudraca polovica je mudrosti." On je također rekao: "Najbolja osobina čovjeka je da on treba propitivati."

Iako svoj korijen ima u tradiciji izučavanja Talmuda, propitivanje je proželo svaki vid Židovske kulture. Dr. Isidor Rabi, koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1944. godine, svoju odluku da postane znanstveni istraživač pripisao je načinu na koji ga je majka dočekivala nakon škole. "Moja me majka učinila znanstvenikom. Sve druge majke u Brooklynu nakon škole bi pitale svoju djecu: 'Onda? Jesi li naučio nešto danas?' Ali ne i moj majka. Ona mi je uvijek postavljala drugačije pitanje. 'Izzy,' rekla bi, 'jesi li danas postavio dobro pitanje?' Ta razlika učinila me znanstvenikom."

Postavljanje pitanja je do te mjere sastavni dio Židovske kulture da je zaslužilo svoj vic: "Reci mi, je li istina da Židovi uvijek na pitanja odgovaraju pitanjem?" Na što je odgovor: "Tko ti je to rekao?"

Čuo sam da se kaže B-g voli priče, a Židove vole pitanja.

Nas se ohrabruje da postavljamo pitanja jer se nemamo čega bojati, a mnogo toga možemo dobiti. Naš je zadatak da razjasnimo i rasvjetlimo Istinu, a najbolji način za to je putem postavljanja pitanja, tako da na vidjelo može izići ono u čemu se kolebamo i što pogrešno shvaćamo, i tako se može razriješiti. Ovakav pristup karakterističan je za izučavanje Tore, ali je također i pravi način u

(nastavak s 25. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

svim područjima duhovnosti. Čak i ako smo učinili krupne korake u svom duhovnom životu, u momentu kada prestanemo postavljati pitanja, u momentu kada prestanemo propitivati svoje pretpostavke, ono što smo naučili, svoje postupke, mi zaustavljamo proces napredovanja.

Napredak zahtijeva unutarnju snagu i uvjerenost da stalno postavljamo pitanja, da istražujemo dublje, i da tražimo nove mogućnosti da se uzdignemo više.

Kada sebe postavimo unutar toka pitanja i odgovora koji je tisućljećima vrio kroz Židovski svijet, mi izoštravamo svoj um da bude u stanju analizirati, učiti i napredovati. Ohrabruje nas se da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo, niti da pitanja vjere prihvaćamo kao dogme. Pravi odgovor koji tražimo dolazi iz pravih pitanja koja postavljamo.

Zapravo, na hebrejskom postoje dvije različite riječi za pitanje, i svaka od njih ima drugačiji senzibilitet. Še'ela je traženje informacije, dok je kušja izazov, kušnja, što odražava razliku između običnog pitanja i onog koje obuhvaća poteškoću za

koju nema očiglednog rješenja. Postavljajući še'ela čovjek nastoji popuniti svoje shvaćanje činjenica, dok kušja propituje istinitost ili autoritet tvrdnje. Da bismo znali koju vrstu pitanja postaviti i kako ga postaviti na pravi način, potrebno je uvježbavanje i trud. Moramo naučiti kako postavljati pitanja s ciljem da izvučemo istinu, a ne kao način pobijanja ili rasprave samo radi rasprave ili, još gore, kao način da se podrugujemo ili zadirkujemo ili hvalimo sami sebe. Postoji način na koji se postavljaju pitanja koji otkriva samu suštinu na kojoj su stvari zasnovane.

Nećemo li biti poniženi u očima naših partnera (ili učenika? ili svojim vlastitim?) ako budemo rekli: "Ne razumijem što to znači." "Kakvog to može imati smisla?" "Razumiješ li ti što ona govori?" Pravi način za postavljanje pitanja je s poniznošću, opredijeljenošću za razjašnjavanjem i težnjom za znanjem. Unatoč tome što je apsolutna jasnoća u mudrosti i u životu daleko van našeg dometa, svejedno je naša obaveza da nastavimo postavljati pitanja. Nadamo se da će naši učitelji i

naši partneri cijeniti naša pitanja, ali čak i ako ne bude tako, pitanja treba postavljati. Pitanja su klinovi koji otvaraju srca i umove za sve ono što nam tradicija ima za ponuditi. "Mi smo bliži B-gu kada postavljamo pitanja nego kada mislimo da imamo odgovore," rekao je Rabbi Abraham Joshua Heschel.

Ima priča u Talmudu koja govori o šaljivdžiji koji je pokušavao natjerati Hilela da izgubi strpljenje postavljajući mu provokativna pitanja. Svaki puta kada postavi pitanje zašto Babilonjani imaju okrugle glave ili zašto Afrikanci imaju široka stopala, Hilel svoj odgovor započinje s: "Dijete moje, postavio si izvrsno pitanje." Talmud hvali Hilela za njegovu strpljivost. Na kraju, Hilel potiče: "Postavi sva pitanja koja imaš za postaviti." On je do te mjere razumijevao da su pitanja ključna u procesu učenja. A tako bismo trebali i mi.

PRAKSA

O čemu ste nedavno razmišljali a što bi se moglo uobličiti u pitanje? Neka unutarnja osobina? Šabat? Židovski pristup nedavnim događajima? Kako napraviti halu? Zašto je mezuza uvijek pričvršćena na dovratak pod kutem? Što sljedeće učiti?

Uobličite pitanje.

Sada odlučite kome ćete ga postaviti. Prijatelju? Učitelju? Stručnjaku u tom području?

Dijete moje, a sada postavi svoje izvrsno pitanje.

(nastavak s 26. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Voziti kroz crveno

broja)

Može li se išta promijeniti?

...Ponekad se čini da je put do promjene niz crvenih svjetala sve dokle nam pogled seže.

Djevičanstvo i snaga

Na ovom mjestu u igru ulazi elulov mazal - njegova duhovna energija. Mazal elula je Djevica, a djevica je simbol svježine i novine. Kao i uvijek, da bismo to dokučili, moramo to razmotriti. Da bismo u potpunosti integrirali energiju djevičanstva elula u našu psihu, prvo moramo proučiti - to je put Tore i židovstva. I, kao i uvijek, moramo potražiti prvu djevicu koja se spominje u Toriu 24. poglavlju knjige Postanka. Eliezer, Abrahamov sluga, poslan je da pronađe prikladnu ženu za Izaka, Abrahamova sina. Kada Eliezer po prvi puta ugleda Rebeku, Tora je opisuje: "A djevojka je bila vrlo lijepa, djevica i nijedan je muškarac ni-

je još poznao; spustila se do izvora, napunila svoj vrč i popela se gore." Kad ju je Eliezer zamolio vode da popije, ne samo da je dala vode njemu, već je ponudila i potom napojila sve njegove deve. Jasno je, ovo nije bila obična djevojka. Učenjaci nam govore da je Rebeka u to vrijeme imala samo 3 godine. Kako bi tako mlada djevojčica mogla imati samopouzdanja makar i da pokuša na -pojiti cijelu karavanu?

Kako bi popunili prazninu u našem razumijevanju, hasidski komentari napominju da je Rebekina najveća vrlina bila njezina snaga. Kao što je napomenuto, snaga i crvena boja (boja elula) definitivno idu zajedno. Crvena je boja krvi i s jedne strane simbolizira snagu potrebnu za kontrolu vlastitih sklonosti, riječima mudraca: "Tko je ratnik? Onaj tko svlada svoju sklonost!" (kao takva, crvena doista simbolizira moć zaustavljanja). Ali,

crvena boja također simbolizira toplinu i snagu nečijih uvjerenja; toplinu koja katalizira svako gibanje. Izvor Rebekine snage bila je njezina sposobnost da očuva svoje djevičanstvo, ili, kako to Tora eufemistički naziva, svoj "izvor krvi".2 Odrasla je u promiskuitetnom okruženju, u kojem je bila potrebna ogromna samosvijest kako bi se držalo svojih ideala. Uz to, kad je došao trenutak da se pridruži Eliezeru u povratku u Abrahamov dom, suprotstavila se protivljenju svoje majke i brata s karakterističnim inatom; rekla je: "Ići ću" pri čemu je mislila, "ići ću - sa ili bez vašeg pristanka." Zapravo, odlučni Rebekin odgovor: "Idem", ךְֵלֵא) ) na hebrejskom je brojčano istovjetan "crvenom" םוֹדָא) )! Rebekina snaga simbol je djevičanstva.

(nastavit će se)

2 Levitski zakonik 20,18. "Krv" )םַד( dolazi odistogkorijenakao"crveno" )םוֹדָא(

Rabbi Yitzchak Ginsburgh, Voditelj InstitutaGal Einai, autoritet za kabalu i hasidut:

(nastavak iz prošlog

Strana 28 Divrej Tora

R. M.Š. FREIBERGERA: Psalam 27

(od mlađaka Elula do Hošane Rabe moli se ovaj psalm ujutru i navečer)

LeDavid Hašem ori vejiši mimi ira Hašem ma'oz hajaj mimi efhad.

Vječni je svjetlo moje i spas moj, koga da se bojim?

Vječni je kula života mog, koga da se strašim?

Bikrov alaj mereim le'ehol et bsari caraj veojvaj li hema kašlu venafalu.

Ako mi se približe zlikovci da jedu meso moje, protivnici i neprijatelji moji, oni posrću i padaju.

žrtve uz trubu, da pjevam i da pojem Vječnome.

Šma Hašem koli ekra vehaneni veaneni.

Čuj, Vječni, glas moj, usliši me, smiluj mi se,

zovem!

Leha amar libi bakšu panaj et paneha Hašem avakeš.

Tebi je reklo srce moje: "Potražite lice Moje!" Tvoje lice tražim, o Vječni,

Al taster paneha mimeni al tat be'af avdeha ezrati hajita al titšeni ve'al ta'azveni elokei jiši'i.

Im tahane alaj mahane lo jira libi im takum alaj milhama bezot ani boteah.

Stane li u okô protiv mene vojska, srce se moje ne boji, ustane li protiv mene rat, u njemu sam siguran.

Ahat ša'alti me'et Hašem ota avakeš šivti bevejt Hašem kol jemej hajaj lahazot benoam Hašem ulevaker behejhalo.

Jedno tražim od Vječnoga, jedno molim: da sjedim u kući Vječnoga sve dane života svoga, da gledam milotu Vječnoga, da potražim hram Njegov.

ד ״הוּצְׁב״וֹלֳדאָ״הֶ ֵּסְׁב״מִנֵּהִתְׁסַמ״דָ ָה״םוֹמְׁב״דֹכֻסְׁב״מִנֵּנְׁפְׁצִמ״מִכ מִנֵּ וֹהְׁמ Ki jecafneni besuko bejom ra'a jastireni beseter ahalo becur jeromemeni.

Da me sakrije u kolibu svoju na dan zla, da me zaštiti u zakrilju šatora Svog, da me uzdigne na pećinu. ע

״מֵּחְׁבִז״וֹלֳדאְָׁב״דָחְׁבְׁזֶאְׁע״מַ וֹבמִבְׁס״מַבְׁמֹא״לַ ״מִשאֹה״םוּהָמ״דָתַ

ממַל״דָהְׁמַזֲאַע״דָהמִשאָ״דָ וּהְׁ

Ve'ata jarum roši al ojvaj svivotaj ve'ezbeha be'ahalo zivhej terua ašira veazamra l' Hašem.

ne sakrij lica Svoga! Ti si bio pomoć moja, ne odbaci me, ne ostavi me, Bože spasa moga! מ

Ki avi ve'imi azavuni ve'Hašem ja'asfeni.

Otac i mati me ostaviše, Vječni će me k sebi uzeti!

Horeni Hašem darkeha uneheni beorah mišor lema'an šoreraj.

Uputi me, Vječni, na put Svoj, vodi me pravom stazom, zbog neprijatelja mojih!

Al

ki kamu bi ejdej šeker vifeah hamas.

Ne prepusti me na volju protivnika mojih, jer protiv mene ustadoše svjedoci lažni, sikću nasilje.

Lulej he'emanti lir'ot betuv Hašem be'erec hajim.

Vjerujem, da ću vidjeti dobrotu Vječnoga u zemlji života!

Kave el Hašem hazak vejaamec libeha vekave el Hašem.

A sad, uzdignuće glavu moju protiv neprijatelja mojih naokolo, pa da žrtvujem u šatoru Njegovom ■

Uzdaj se u Vječnoga, budi krepak, jačaj srce svoje i uzdaj se u Vječnoga!

Neviđeni skandal na Europskom sudu za

ljudska prava: Pogledajte koje je gadosti objavljivao sudac iz Slovenije...

Jutarnjilist,25.8.2023. Boštjan Župančič, koji je na Europskom sudu za ljudska prava radio 17 godina, na internetu objavljivao primitivne antisemitske sadržaje Šef Bivši sudac Europskog suda za ljudska prava (ECHR), Slovenac Boštjan Zupančič, ustvrdio je da su Židovi "neprijatelji zapadne civilizacije" u nizu antisemitskih opaski dijeljenih na internetu. Zupančič, koji je na sudu radio 17 godina, do 2016. godine, podijelio je niz tweetova u kojima je naveo kako su "Židovi središnji neprijatelji zapadne civilizacije", da je ono što Židovi "rade u Ukrajini" "jedno od najvećih" zla 21. stoljeća i dijeljene članke koji se referiraju na "Židovski rat protiv bijelaca".

Bivši sudac Europskog suda za ljudska prava također je tweetao uvredljivu karikaturu Židova s bradom i povijenim nosom te podijelio poveznice na videozapise o očitoj Rothschildskoj bankarskoj "mafiji", među mnoštvom drugih uvredljivih objava, prenosi britanski The

Telegraph. Čini se da su objave na društvenu mrežu bile postavljane između kolovoza 2022. i srpnja ove godine, a uglavnom su objavljene na Twitteru, iako se čini da su neke slike i poveznice podijeljene na Facebooku.

Također je u svojim objavama naveo da su Židovi "uveli seksualne perverzije svih vrsta sadizam, mazohizam, obilje homoseksualizma" prije nego što su nacisti došli na vlast. Za Zupančića, koji je također bio potpredsjednik Odbora Ujedinjenih naroda protiv mučenja, također se pretpostavlja da je sudjelovao u brojnim saslušanjima koja su imala izravan utjecaj na židovske zajednice.

U dokumentu od 27. lipnja 2000. godine koji je, čini se, povezan s internetskom stranicom ECHR-a, Zupančič je naveden u velikom vijeću od 17 sudaca koji su donijeli presudu u predmetu Cha‘are Shalom Ve Tsedek protiv Francuske, u kojem je upućen zahtjev "da se podnese prijedlog ministru poljoprivrede s preporukom da

mu se izda službeno odobrenje koje je potrebno za obavljanje obrednog klanja u skladu s vrlo strogim vjerskim propisima" o košer mesu.

Izbačen iz konzervativnog think tanka

U drugom dokumentu, za koji se čini da se veže s bazom podataka Incadat o međunarodnom zakonu o otmici djece, Župančičevo ime ponovno je navedeno u velikom vijeću sudaca u slučaju iz srpnja 2010. godine, koji se odnosi na židovski par koji se nastanio u Izraelu i navodno bori za skrbništvo nad njihovim sinom i tome treba li on ostati u toj bliskoistočnoj zemlji.

Također se doznaje da je sudac bio uključen u postupke koji se odnose na povrat imovine u vlasništvu njemačkih Židova. Kao rezultat otkrića, o kojima je izvijestio The Jewish Chronicle, ECHR se sada suočava s pozivima da preispita slučajeve koji se tiču Židova, nakon što je njihov sudac s najdužim stažem razotkriven

zbog dijeljenja navedenih sadržaja.

Nakon što je napustio ECHR, Zupančič se priključio Europskom centru za pravo i pravdu (ECLJ), konzervativnom i utjecajnom think tanku za ljudska prava, koji podnosi izvješća UN-u, ali i podneske ECHR-u. Ovaj tjedan, ECLJ je priopćio da ga uklanja iz svoje organizacije nakon ovog otkrića. Gregor Puppinck, direktor ECLJ-a, potvrdio je za Telegraph da je skupina raskinula svoj odnos s njim. "Izbacio sam ga iz redova naših suradnika kad sam doznao za njegov antisemitizam. Bilo je to iznenađenje jer je njegov ugled na sudu bio visok", izjavio je Puppinck.

"ECLJ u potpunosti osuđuje antisemitizam. Ne bi trebalo biti mjesta za antisemitizam, posebno unutar institucija za ljudska prava. ECLJ aktivno podržava židovsku zajednicu i Izrael", dodao je.

Antisemitske Zupančičeve objave, inače, prvi je otkrio digitalni istraživački tim GnasherJew.

■

tportal,28.8.2023.

Premijer Libije Abdulhamid al-Dbeibah je u ponedjeljak smijenio ministricu vanjskih poslova u pokušaju da obuzda nezadovoljstvo javnosti zbog njenog prošlotjednog sastanka s izraelskim kolegom, koji je izazvao prekonoćne prosvjede u nekoliko libijskih gradova Najla Mangoush je rekla da je njezin sastanak s izraelskim šefom diplomacije Elijom Cohenom u Rimu bio neplaniran i neslužben, no izraelski dužnosnik je Reutersu rekao da je trajao dva sata i da je bio odobren "na najvišim razinama u Libiji".

Sastanak je sporan zato što Libija službeno ne priznaje Izrael, a diljem libijskog političkog spektra postoji široka podrška za palestinsku stvar. Palestinci žele oformiti nezavisnu državu na teritorijima koje je Izrael osvojio u ratu 1967.Rasprava o sastanku je pogoršala političku krizu u zemlji jer je potaknula unutarnje kritičare premijera

Dbeibaha u trenutku kada je budućnost njegove privremene vlade već dovedena u pitanje.

Prosvjednici su demonstrirali ispred libijskog ministarstva vanjskih poslova u nedjelju te prouzročili štetu izvan zgrade, gdje je rano u ponedjeljak bilo mnogo sigurnosnih snaga. Prosvjedi su se održali u drugima krajevima Tripolija kao i u drugim gradovima.

Zapaljene gume su u ponedjeljak blokirale neke veće prometnice u Tripoliju, no nije bilo znakova nasilja.

Mangoushin ured je pokušao smiriti situaciju kasno u nedjelju, rekavši da je ministrica odbila zahtjev za službenim sastankom s Cohenom, no da su se neplanirano sreli dok se sastajala s talijanskim šefom diplomacije Antonijom Tajanijem.

Izraelski dužnosnik je osporio tu tvrdnju. "Sastanak je koordiniran na najvišim razinama u Libiji i trajao je gotovo dva sata. Libijski premijer Izrael vidi kao mogući most prema zapa-

du i američkoj administraciji", rekao je dužnosnik.

Izrael je od 2020. normalizirao odnose s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom, Marokom i Sudanom u sklopu takozvanih "Abrahamovih sporazuma", kojima su posredovale Sjedinjene Američke Države, koje daljnje sporazume smatraju ključnim ciljem u regiji.

Diplomacija

Dbeibahijeva vlada nacionalnog jedinstva, instalirana početkom 2021. postupkom Ujedinjenih naroda, zalaže se snažnije veze sa svim državama koje djeluju u Libiji, uključujući UAE i SAD, glavnog saveznika Izraela.

Mir i unutarnje jedinstvo u Libiji su rijetkost od ustanka 2011., koji je podržao NATO savez, a legitimitet vlade dovode u pitanju veće skupine izvan Tripolija, uključujući parlament koji djeluje na istoku zemlje.

Parlament je u nedjelju rekao

da će održati saslušanja glede sastanka. Predsjedničko vijeće u Tripoliju je od Dbeibaha zatražilo razjašnjenje sastanka, a Visoko državno vijeće, drugo važno tijelo, ga je osudilo.

Nakon sukoba ovog mjeseca u Tripoliju, mnogi će Libijci promatrati hoće li oružane skupine koje se protive Dbeibahu iskoristiti spor kao povod za napad na njega.

Diplomacija se usredotočila na nacionalne izbore kao rješenje unutarnjeg sukoba, no UN-ov izaslanik u Libiji je prošli tjedan rekao da je potrebna nova ujedinjena vlada kako bi se glasanje održalo, što je dovelo u pitanje međunarodnu podršku za Dbeibaha.

Italija u libijskoj pomorskoj bazi Misrati drži manji vojni kontingent i ove se godine više angažirala u suradnji s libijskom vladom zbog zabrinutosti glede porasta migracija, a talijanski energetska kompanija Eni je ovaj mjesec rekla da nastavlja s istraživanjem u Libiji.■

Libijski premijer smijenio šeficu diplomacije koja se sastala s izraelskim kolegom