Učinkovit život

Perfekcionizam

Poput mnogih karakternih osobina, perfekcionizam može biti konstruktivan ili destruktivan. Želja da činimo stvari dobro i nastojanje da izbjegnemo pogreške su konstruktivni. Nema ničeg pogrešnog u tome da težimo savršenstvu. Međutim, neki ljudi osjećaju da moraju biti savršeni i ne mogu se pomiriti ni sa čim što je manje od toga. To podsjeća na riječi koja je zmija rekla Evi, "Ako pojedete od ovog ploda, bit ćete kao B-g" (Postanak 3,5). Ljudi koji žele biti savršeni, poput B-ga, osuđeni su na neuspjeh.

Ljudska bića nisu anđeli. Mi smo nesavršena stvorenja. Ako niječemo svoje mane, niječemo sami sebe. Midraš kaže da je tešuva prethodila stvaranju svijeta. To je bilo potrebno jer su ljudska bića sklona pogreškama i ne bi mogla preživjeti bez otkupljenja kroz tešuvu. Mi smo bića sa ograničenjima, i nijekati to znači nijekati realnost.

Ako ne možemo prihvatiti svoja ograničenja i svoju sklonost pogreškama, mi ćemo krivnju za sve što pođe krivo bacati na nekoga ili nešto drugo, jer ne možemo priznati da se bilo kakva pogreška dogodila zbog naših vlastitih nedostataka.

To je važan koncept u hinuhu. Mala djeca sklona su tome da svoje roditelje gledaju kao nepogrešive, i ako pokušavaju biti poput svojih roditelja, oni neće biti sposobni prihvatiti ili priznati svoje vlastite pogreške. Oni mogu lagati ili pokušavati sakriti svoje pogreške. Zato je važno dati djeci do znanja da su i roditelji ljudi te da i oni također čine pogreške.

Mi na svijet dolazimo poput životinja, ili kako kaže knjiga o Jobu,

"kao divlje magare 11,12). Gaon iz Vilne rekao je da je čovjekova misija na ovom svijetu transformirati tu divlju životinju u duhovno biće. Naša životinjska komponenta je a naša duhovna komponenta je Bitka između te dvije sile traje cijelog života. kaže da je samo nekolicina određenih ljudi bila sposobna u potpunosti poništiti jecer hara. Svi mi ostali, uključujući velike cadikim, imamo aktivnu životinjsku komponentu koja traži da se ispunjavaju njene potrebe.

Često sam pisao o središnjoj ulozi samopoštovanja, te zaključio da mnogi ljudi pate od neopravdanih osjećaja neadekvatnosti i inferiornosti. Taj je problem sveprisutan, i u knjizi Anđeli ne ostavljaju tragove sugerirao sam nekoliko razloga zbog kojih prevladava ta pogrešna slika o sebi. Ranije sam već citirao Rabbeinu Yonin briljantan uvid u to da bahat čovjek nema visoko samopoštovanje. Upravo suprotno, njegovo hvalisanje je očajnička obrana kako bi pobjegao od osjećaja beznačajnosti (Rabbeinu Yonah al haTorah, str. 156).

Nitko ne voli neuspjeh. Činjenica je da ne možemo 100% vremena postizati uspjeh. Iako neuspjeh nije ugodan, on nije razarajući. Skupimo dijelove i idemo dalje. Međutim, ako patimo od niskog samopoštovanja, tada nas bilo kakav osjećaj neuspjeha može slomiti i mi osjećamo da to moramo izbjeći pod svaku cijenu. Ako je to razlog zbog kojeg čovjek želi biti savršen, to je destruktivno. Čovjek troši toliko vremena i truda na izbjegavanje moguće pogreške da ne može postići potrebne stvari koje se trebaju učiniti.

■

Primjer toga je liječnik koji je briljirao u medicinskoj školi. Kad je započeo svoju medicinsku praksu, on bi trošio po sat i pol vremena na pregled pacijenta koji nije trebao trajati više od dvadeset minuta. Nakon tri dana, kad je bio u beznadnom zaostatku sa svojim zadacima, i nije bio u stanju promijeniti svoj način rada, bio je otpušten. Njegov pokušaj da izbjegne pogrešku rezultirao je totalnim neuspjehom.

Ali perfekcionizam može biti vrlo konstruktivan ako je čovjek pozitivni perfekcionist. Takav čovjek uvijek teži tome da poboljša prijašnju izvedbu, ali nije gonjen strahom da će možda učiniti pogrešku.

Pozitivni perfekcionist uživa u onome što radi. Negativni perfekcionist ne može uživati u onome što radi jer je opsjednut strahom od neuspjeha.

Dva tipa perfekcionizma mogu se vidjeti u sljedećem događaju.

Priča se da se Chazon Ish susreo sa Brisker Ravom. Chazon Ish je rekao, "Kada ja jedem maces na Sederu, radujem se jer ispunjam micvu. Ti ne možeš uživati u ispunjavanju micve jer strepiš nad mišlju da ako svi propisi vezani uz pečenje macesa nisu ispoštovani do savršenstva, možda činiš grijeh jedenja hameca."

Pozitivni perfekcionizam ne bi trebao rezultirati anksioznošću.

Životinje mogu biti sretne jedino ako funkcioniraju u skladu sa svojom prirodom. Priroda ljudskog bića je da ima duhovne osobine, među kojima su suosjećanje, razumijevanje i pažljivost. Ispunjavanje tih osobina može ponekad zahtijevati osobnu žrtvu, ali to je mala cijena za sreću koju će one donijeti zbog ponosa što se čovjek ostvaruje kao stvorenje stvoreno na sliku B-žju.

Emuna i bitahon (vjera i povjerenje)

Temelji jidiškajta

Mnogo svezaka napisano je na ovu temu temelja jidiškajta (Yiddishkeita, židovstva op.ur.) i teško ga mogu dočarati unutar okvira jednog poglavlja, ali pokušat ću.

Postoje dva pristupa emuni. Prvi je utemeljen na mesori, neprekinutom lancu predaje Objave sa Sinaja iz generacije u generaciju, a kojoj je svjedočilo više od tri milijuna ljudi. Drugi pristup emunu postiže logičkim zaključivanjem.

Potrebno je oboje. Sefarim ističu da logičko zaključivanje ima svoje zamke, a filozofska pitanja mogu rezultirati pogrešnim zaključivanjem. Jedan od razloga za to je, s obzirom na to da je objekt emune Hašem, koji je vječan i bezgraničan, što je to koncept koji je van dohvata ljudskog uma. Naš um je familijaran samo sa objektima i konceptima koji imaju granice. Nije usmjeren na to da shvati beskonačnost i vječnost.

Netko može imati instrument za mjerenje vremena kojim može mje- riti sekunde. Ako njime pokuša mjeriti količinu vode u bazenu, bit će frustriran jer taj instrument ne može mjeriti volumen. Naši umovi sposobni su razumjeti stvari koje imaju granice, ali postaju totalno izbezumljeni beskonačnim. Dječje pitanje, "Odakle je došao B-g?" je pitanje koje može mučiti i najsofisticiraniji um. Budući da nema odgovora na to pitanje, mi moramo imati emunu utemeljenu na našoj mesori. Jednom kad prihvatimo postojanje Hašema i shvatimo da je On nedohvatljiv, tada možemo upotrijebiti svoj razum kako bismo razumjeli ono što nam je otkriveno i predano.

Kad je riječ o vjerovanju u postojanje B-ga, čini mi se da kad bi čovjek samo bio iskren sam prema sebi, to ne bi trebao biti problem. Svaki čovjek koji misli, mora zaključiti da postoji Stvoritelj beskonačne mudrosti koji je stvorio svijet.

Mi svakog dana izgovaramo beraha u kojoj zahvaljujemo B-gu za sposobnost da vidimo, ali naša svijest o veličini tog čuda je mala.

Gibanjem oka upravlja šest mišića koji se mogu pomicati u raznim smjerovima. Očigledno, tih šest mišića mora skladno raditi.

Kada pomičemo svoje oči, mi aktiviramo tih šest mišića u svakom oku, i tih dvanaest mišića mora raditi savršeno sinkronizirano. Kada bi postojao i najmanji nedostatak koordinacije, čak i za milimetar, vidjeli bismo dvostruko. Razmislite o tome! Mi svoje oči pomičemo tisuće puta svakog dana. Budući da ne vidimo dvostruko, mi imamo savršenu koordinaciju tijekom našeg života. Koliko puta pomaknemo oči u toku 70-godišnjeg života, to je vrtoglava brojka, nemoguća za izračunati. Pa ipak, nijednom od tih bezbroj puta koliko smo pomaknuli oči ta savr- šena koordinacija nije zakazala! Misliti da se takva vrsta savršenog funkcioniranja mogla razviti i nastaviti nepogrešivo funkcionirati bez dizajna Superiorne Mudrosti je apsolutna ludost. Propustiti vidjeti samo tu jednu stvar kao dokaz svemudrog Stvoritelja je, kao što je rekao Rav Samson Raphael Hirsch, rezultat toga što je "čovjek pun predrasuda koje proizlaze iz pogrešnog pogleda na stvari." *

Čovjekova želja da bude slobodan od restrikcija vezanih uz ponašanje zbog emune uzrokuje da on niječe ono što je očigledno.

Pogledajmo drugo čudo. Ljudsko tijelo vrlo je složen i kompleksan mehanizam. Postoje tisuće kemijskih procesa koji održavaju tijelo funkcionalnim. Primjerice, našim metabolizmom upravlja tiroidni hormon kojeg proizvodi štitna žlijezda. Previše ili premalo tiroidnog hormona rezultiralo bi disfunkcijom.

Ali što održava razinu tiroidnog hormona u tako uskim granicama? U bazi mozga, postoji mala žlijezda, hipofiza, koja nije veća od zrna graška, no svejedeno je jedna složena kemijska tvornica. Dok krv cirkulira kroz tu malenu žlijezdu, ona provjerava razinu tiroidnog hormona. Ako je razina niska, hipofiza šalje poruku tiroidnoj žlijezdi da proizvede više hormona. Ona nastavlja provjeravati razinu hormona i kada je razina adekvatna, proizvodnja staje. Ta mala žlijezda radi 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana godišnje kako bi održala pravu razinu hormona. Jednako tako, ta mala žlijezda regulira sve hormone u tijelu!

42-44, Feldheim,2000.

U tijelu postoje brojni minerali, kao što su natrij, kalij, klor i drugi. Njih se mora držati u vrlo točnim omjerima. Previše ili premalo bilo kojeg minerala može uzrokovati ozbiljne disfunkcije. Što održava minerale u ispravnom omjeru? Opet, ta mala žlijezda veličine graška, koja mjeri razinu tih minerala u krvi, naređuje bubrezima točno koliko minerala izlučiti i koliko ponovno upotrijebiti. Ta žlijezda je aktivna neprestano 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana godišnje.

Ako biste željeli oponašati aktivnost hipofize, trebali biste trokatnu, potpuno kompjuteriziranu zgradu koja zauzima četiri bloka. Čak ni tada se ona ne bi mogla približiti preciznosti te male žlijezde hipofize!

Kemija probavnog sustava je nevjerojatna, a procesi mozga i leđne moždine su nezamislivi. Postoji dvije milijarde stanica u centralnom živčanom sustavu i sve su međusobno povezane. Moj profesor neuroanatomije rekao je da u nekoliko sekundi između vremena kad bacač baci lopticu i udarač zamahne palicom prema njoj, biva isporučeno na stotine poruka iz mozga i prema njemu. To je sistem nevjerojatniji od najefikasnijih kompjutera. Misliti da se taj fantastični sistem razvio bez uputstava Superiorne Inteligencije je smiješno.

Pa kako onda, inače inteligentni ljudi, mogu nijekati ono što je očigledno? Odgovor je dao Rav Hirsch. "Čovjek može ispunjen predrasudama koje proizlaze iz pogrešnog gledanja na stvari, te slijepo slijediti svoja mišljenja uz krajnje nepoštovanje racionalnih zaključaka."

Kao što smo primijetili, prorok Izaija je rekao, "Ovaj narod je otvrdnuo svoje srce, zatvorio svoje uši i zatvorio svoje oči; tako da očima ne vidi, ušima ne čuje i srcem ne razu- mije te da se ne pokaje i ne bude iscijeljen" (Izaija 6,10). Kada shvaćanje istine treba dovesti do promjene čovjekovih puteva, čovjek oklijeva prihvatiti istinu. Ako je vjerovati neugodno, čovjek može izabrati da ne vjeruje.

Stoga, ako bi čovjek bio intelektualno iskren i ne bi dozvolio da na njega utječe želja da bude slobodan od poslušnosti višem autoritetu, čovjek bi vjerovao u B-ga.

Bitahon je, međutim, druga stvar. Bitahon ovisi o vjerovanju u hašgaha pratis (B-žju providnost), što znači da je B-g konstantno kontrolira svijet te da se ništa na svijetu ne događa bez B-žje volje. Jedina iznimka odnosi se na djela koja su moralno ispravna ili pogrešna, a koja je B-g prepustio behiri (slobodnom izboru), te u takvim slučajevima B-g ne intervenira. Tako, B-g neće zaustaviti čovjeka od toga da izabere pogrešno.

Rambam kaže da avoda zara ima svoje porijeklo u tome što su ljudi, iako su vjerovali da je B-g stvorio svijet, osjećali da je ispod Njegove časti da bude uključen u djela koja su ljudska, pa je On tako nad ljudima delegirao anđele ili prirodne sile. Stoga su se ljudi počeli moliti tim "podređenima," jer su pretpostavljali da je B-g odbacio svijet.

Koncept Tore je da je B-g itekako uključen u zemaljski svijet i njegove stanovnike. Uz iznimku stvari koje je B-g prepustio ljudskoj behiri, sve što se događa u svijetu, događa se jer B-g želi da se dogodi.

Postavlja se očigledno pitanje zašto se događa toliko loših stvari, i zašto nevini ljudi pate. Zašto postoje razorni potresi i uragani? Zašto se neka djeca rađaju sa ozbiljnim defektima koji rezultiraju cijelim životom patnje za njih i njihove obitelji? Zašto su dobri ljudi pogođeni bolnim i prijetećim bolestima?

Talmud kaže da je Mojsije postavio ta pitanja B-gu i da mu je B-g rekao da nitko tko stanuje u fizičkom tijelu ne može razumjeti razloge. Jedno od mišljenja u Talmudu je da je Mojsije napisao knjigu o Jobu, koja pokušava objasniti zašto nevini pate, no sva objašnjenja su opovrgnuta (Bava Basra 14a).

Međutim, može postojati odgovor na prirodne tragedije (poput potresa, uragana i tsunamija). Moje razumijevanje tih događaja (a podršku nalazim u Netzivovom djelu Meromei HaSade Bava Kamma) utemeljeno je na tvrdnji Zohara da je Tora nacrt prema kojem je Hašem stvorio svijet. Drugim riječima, nacrt Tore predstavlja prirodni zakon, prema kojem svijet funkcionira. Zakon gravitacije je prirodni zakon i neponištiv je, kao i drugi fizički zakoni, a tako je i sa prirodnim zakonom Tore. Kada bi fizički zakon koji drži mjesec u njegovoj orbiti mogao biti obustavljen ljudskim djelima, mjesec bi pao na zemlju, no to ne bi bila kazna od Hašema. Ako netko stavi ruku u vatru, opeći će se, no to nije kazna od Hašema. Umjesto toga, to je rezultat prirodnog zakona: vatra gori.

Prema Tori, Židovi imaju 613 micvos, a postoji i sedam noahidskih zakona koji obvezuju sve ljude; oni sačinjavaju prirodni zakon prema kojem je svijet dizajniran da funkcionira.

Sva ljudska bića, religiozni kao i nereligiozni, moraju se ponašati u skladu s tim zakonima koji su temelj funkcioniranja svijeta. Kršenje tih zakona je miješanje u prirodne zakone, i posljedice toga mogu biti katastrofalne.

Kad je prirodni zakon netaknut, zemljina kora i atmosfera su stabilne. Kada se zagađenje zraka pomije- ša sa ozonskim omotačem, ili kad zagađenje sumporovim dioksidom uzrokuje kisele kiše, efekti se mogu osjetiti stotinama kilometara dalje od počinitelja. Ljudi koji trpe te efekte nisu kažnjeni od Hašema, već su žrtve bezobzirnog ponašanja drugih ljudi.

Nitko nije isključen od toga da trpi posljedice miješanja u prirodne zakone. Kršenje Tore od strane ljudi na jednom kontinentu može rezultirati remećenjem prirodnog zakona prema kojem svijet funkcionira, a posljedice takvog remećenja mogu se pojaviti i na udaljenom kontinentu. Remećenje prirodnih zakona može biti rezultat kršenja zakona Tore od strane ljudi – Židova i neŽidova – diljem svijeta. Mi moramo shvatiti da ne živimo u vakuumu te da ishod svakog individualnog izbora ima posljedice na cijelo čovječanstvo.

Ako tvornica zagađuje vodu, vlasnici mogu biti kažnjeni, ali ljudi koji žive nizvodno trpe posljedice pijenja zagađene vode. Hašem uistinu može kazniti one koji krše Njegove zakone, ali efekte njihovog ponašanja mogu osjetiti drugi ljudi.

Stoga, bitahon zahtijeva vrlo specifičnu emunu. Mi vjerujemo da B-g čini samo dobro, ali da mogu postojati vremena hester Panim (sakrivenog Lica), kada B-g uklanja svoju zaštitu i dozvoljava da ljudi budu prepušteni silama prirode koje ne prave razliku tko je tko.

Kralj David je rekao, "Poput djeteta na grudima majke" (Psalmi 131,2), "Prihvatio sam sve staloženo, tih sam i smiren zbog mog potpunog povjerenja u B-ga."

Shvatio sam taj stih kada sam promatrao malu djecu u čekaonici na pedijatrijskom odjelu.

Dijete se veselo igralo, no kad se pojavio doktor u bijeloj kuti, dijete je počelo vriskati od straha. Dijete je znalo, iz prijašnjeg iskustva, da je taj čovjek u bijelom, nemilosrdno čudovište koje pika malu djecu i uzrokuje im patnju. Dijete se priljubilo uz majku da mu spasi život i kada ga je majka unijela u ordinaciju, dijete se borilo s njom. Siguran sam da dijete nije moglo razumjeti zašto se majka, koja je bila njegov zaštitnik, odjednom okrenula protiv njega i surađivala s tim čudovištem kako bi ga povrijedila. Nije bilo načina da dijete shvati da ga majka želi zaštititi od strašnih bolesti.

Nakon što mu je liječnik dao injekciju, dijete se ponovno priljubilo uz majku. No zašto? Nije li ona ta koja je pomogla doktoru da mu dadne bolno cjepivo? Možemo jedino zaključiti da je dijete, iako nije moglo shvatiti majčino sudjelovanje u tome svemu, svejedno znalo da ga ona voli i da je njegov zaštitnik.

Zato je David rekao, "Poput djeteta na grudima majke, prihvatio sam sve staloženo, tih sam i smiren zbog mog potpunog povjerenja u B-ga."

Chazon Ish rekao je da bitahon ne znači da možemo biti sigurni da će nam B-g ispuniti našu želju. Postoje bez sumnje mnogi razlozi, nama nepoznati, zbog kojih nam B-g možda neće ispuniti našu želju. Bitahon znači imati pouzdanje da B-g drži kontrolu nad svim, i kao što Talmud kaže, "Sve što B-g čini je za krajnje dobro" (Berahos 60b).

Naši umovi su ograničeni, i kada netko ima ozbiljnu migrenu, cijeli svemir se ruši i jedina stvar koje je on svjestan je želja da se riješi te boli. U tom trenutku, čak ni znanje o tome da B-g drži kontrolu nad svim ne daje mnogo olakšanja. Postojali su veliki cadikim koji su bili sposobni prihvatiti ozbiljne patnje staloženo, no ta razina duhovnosti je van dohvata većine od nas. Međutim, nakon što se bol stiša, mi možemo biti u stanju uvidjeti da je ona imala neku svrhu, iako nam vrijednost toga bježi.

Poanta bitahona je da se stvari ne događaju bez razloga. Kaže se, "Slučajnosti su stvarna čuda u kojima je B-g odlučio ostati anoniman."

Postoje različite razine emune i bitahona. Što su oni snažniji, to se čovjek manje plaši negativnih događaja.

Postoje ljudi koji pate od "morbidnih očekivanja." Kad god zazvoni telefon, oni misle da je to poziv u kojem će im netko reći da se nešto loše dogodilo nekome koga vole. To može uzrokovati veliku anksioznost. Ja to znam, jer sam dugo vremena patio od morbidnih očekivanja.

Zatim sam naišao na 7. stih 112. psalma, "Neće se bojati loših vijesti, njegovo srce je čvrsto, pouzdaje se u B-ga." Osjetio sam da to govori meni. Počeo sam izgovarati taj psalam svaki dan, kao tefilu: "Ribono šel Olam, pomozi mi razviti bitahon da se ne bojim zlih vijesti." Mogu vam reći da sam, baruh Hašem, u osnovi oslobođen od morbidnih očekivanja. Baš kao što je uvećani bitahon bio od pomoći kod te anksioznosti, on može biti od pomoći i kod drugih anksioznosti i stresova.

Mislim da je ono što je djelovalo kod mene to što sam molio za bitahon. Budući da je bitahon toliko važan, trebali bismo moliti za njega.

Emuna i bitahon su doista temeljni zahtjevi jidiškajta, ali iznad i prije toga, oni su ključevi sreće. Mi živimo u svijetu punom stresa i nevolja, ali uz emuna i bitahon, možemo ploviti tim, ponekad olujnim, morem života.

Prevela Anja Grabar

Alan Morinis: