Postavljanje realnih ciljeva

Ovotjedna parša, kao i nekoliko narednih paršijot Tore, u svojem tekstu kombinira uzvišene nade i blagoslovene okolnosti, te strahotna proročanstva i upozorenja na nesretne događaje koji će se na neki način svi zbiti Židovskom narodu. Ima u parši predivnih blagoslova i proročanstava o sreći i stabilnosti, te beskrajnom uspjehu. Ali ima i gotovo neizrecivo žalosnih proročanstava o tome koliko blizu uništenju i nestanku će se u budućnosti naći Židovski narod.

Izgleda kao da se, takorekuć, ovlaš gledajući tekst, Tora ne može odlučiti kakva će biti budućnost i sudbina Židovskog naroda. A također se mora spomenuti da Tora u svojim izjavama ne iznosi baš "običan" život. Stalno se čini da se Židovski narod nalazi u situacijama koje su "sve ili ništa" – veličanstvenim tre- nucima trijumfa i/ili razdobljima očaja zbog progonstva, diskriminacije i mogućeg uništenja.

Jedna od osnovnih, a neispunjenih, nada sekularnog cionizma bila je da Židovski narod učini "normalnim" – kako bi se izbjegle ekstremne oscilacije židovskog života i povijesti. No, očito je, da Država Izrael, kruna postignuća cionizma, nije uspjela učiniti nas "normalnima."

Mi nismo Paragvaj ili Australija. U kratkom periodu od sedamdeset i pet godina otkako je Izrael postao neovisna suverena nacija – tek jedan treptaj oka u historijskim razmjerima – on i Židovski svijet proživjeli su vrhunce uspjeha i čudesna postignuća, kao i užasne trenutke napetosti, pritisaka, straha i gubitka. Očito je određeno da se ovaj obrazac nastavi i dalje, i to je doista osobitost Židovskog života tijekom proteklih stoljeća našeg postojanja.

Kao što Tora nagovještava, na kojoj strani klatna ćemo se naći djelomično ovisi o nama – o našem ophođenju i duhovnim mislima, planovima i djelima. Upravo kao što nam se zbivanja u Židovskom životu čine donekle ekstremnima, tako se i naši ciljevi i ponašanje također prosuđuju ekstremno, recimo to tako.

Mi uvijek moramo nišaniti visoko – vrlo visoko – kada se radi o stvarima vezanim uz osobni razvoj, duhovno dostignuće i držanje Tore. Status quo je neprihvatljivo stanje postojanja u stvarima duha i tradicijie. Biznis koji ne raste barem postupno sigurno će propasti. Ista je stvar i s ljudskim bićima i njihovim duhovnim rastom.

Ovo je u osnovi poruka mjeseca elula i dana Velikih blagdana koji nam predstoje – poruka kako steći blagoslove. Mada duhovnost i vjera postoje u ekstremima, kao što sam gore naveo, svaki ekstremizam mora biti smekšan spoznavanjem svog vlastitog ja i svojih sposobnosti. Razumni i dostižni ciljevi uvijek trebaju biti naš istinski program