dr. sc. Mirela Slukan Altić Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789) kao dio hrvatskog kulturnog kruga 18. stoljeća

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

dr. sc. Mirela Slukan Altić UDK: 528.9:556 Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Izvorni znanstveni rad Zagreb Primljeno: 21.06.2011. Prihvaćeno: 01.09.2011.

Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789) kao dio hrvatskog kulturnog kruga 18. stoljeća

Na temelju arhivske građe autor donosi nove, do sada nepoznate podatke o životu i djelu Johanna Beckera, jednog od najistaknitijih inženjera druge polovice 18. stoljeća. Rad istražuje podatke iz osobne i profesionalne biografije Johanna Beckera te vrednuje njegov doprinos kako vodnom gospodarstvu Hrvatske i Slavonije tako i kulturnoj razmjeni te cirkulaciji znanja tadašnje tehničke inteligencije školovane u najprestižnijim središtima srednje Europe.

Ključne riječi: Johann Becker, hidrotehničar, 18. stoljeće, Sava, Drava, Kupa

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

Pregled dosadašnjih spoznaja

Johann Becker jedan je od malo poznatih ali vrlo zaslužnih inženjera na području vodnog gospodarstva Hrvatske i Slavonije 18. stoljeća. Bio komorski mjernik i vodograđevni inženjer Ravnateljstva za plovidbu te mjernik Varaždinske županije. Čitav svoj radni vijek posvetio je hidrografskom kartiranju, uređenju naših rijeka za plovidbu te izgradnji mostova koji su ih premošćivali. Iako se radi o iznimnom stručnjaku svoga doba i jednom od najistaknutijih inženjera koji je djelovao u našoj zemlji tijekom druge polovice 18. stoljeća, njegov rad ostao je gotovo neistražen. Osobito se to odnosi na podatke iz njegove osobne biografije. To sam potvrđuju šturi podaci u Hrvatskom biografskom leksikonu koji o Beckeru donose tek kratku natuknicu s godinom njegove smrti (1789.) te vrlo šturim pregledom njegova rada1 . Tek nešto opširnije podatke pronalazimo u Vujasinovićevu pregledu biografija osoba iz vodnog gospodarstva2. Kratku ali korisnu crticu o njemu donose Ivy Lentić-Kugli3 te Đurđica Cvitanović, uglavnom osvrćući se na njegov rad u području mostogradnje4 .

Gotovo sve što je o njemu poznato, odnosi se samo na njegov posao koji je obavljao. Naime, o njemu danas uglavnom sjedoće samo brojne karte i nacrti kao dokaz marljivog i samozatajnog rada, ali podataka o njemu samome iznimno je malo. Možda je upravo to upadljivo odsustvo osobnih podataka u službenim dokumentima koji svjedoče o njegovom radu – zapravo glavni podatak o njemu osobno – samozatajan i uvijek s poslom u prvom planu. To je ujedno i slika vremena u kojem su mnogi vrsni inženjeri radili samoprijegorno i tiho, rješavajući prevažna gospodarska pitanja, gotovo tajno, u teškim uvjetima, bez priznanja ili prave nagrade. Nagrada za njih bio je njihov posao, koji su bez sumnje obavljali s velikom energijom i odlučnošću.

Crtice iz osobnog života Johanna Beckera

Johann Becker rođen je oko 1741. godine. Taj podatak rekonstruiran je na temelju zapisa iz matice umrlih u kojoj je prilikom njegove smrti, 2. veljače 1789., zapisano da je umro u dobi od 48 godina5. Daljnje podatke o Johannu Beckeru donosi nam registar polaznika Inženjerske vojne akademije (K.k Ingenieur und K.k Genie-Akademie) u Beču u koju je upisan 25. svibnja 1759. godine6. Prema spomenutoj evidenciji, Johan Becker rođen je u Genovi. U to vrijeme, otac mu je bio narednik (feldwebel) u pješadijskog

1 Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1983, sv. 1, str. 572 2 Branko Vujasinović (2007): Istaknute osobe u hrvatskom vodnom gospodarstvu kroz povijest. Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje, Zagreb, str. 24-25 3 Ivy Lentić-Kugli (1981): Varaždinski graditelji i zidari 1700-1850. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Zagreb, str. 113. 4 Đurđica Cvitanović (1985): Sakralna arhitektura baroknog razdoblja, Zagreb, str. 323. Na kraju knjige autorica donosi popis graditelja raznih struka i vojnih inženjera u Karlovcu, pa tako navodi i kratku bilješku o Beckeru. 5 Državni arhiv Varaždin, Matica umrlih župe Sv. Nikole. 6 Heeresgeschichtlichen Museum Wien, Acten der k. und k. Technischen Miltär-Akademie

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

pukovniji Antona Colloreda (No 20 Infanterie Regiment). Iako još uvijek nije poznato odakle potječe njegov otac, činjenice ukazuju da otac Johanna Beckera vjerojatno ima austrijske korijene. Naime, otac Johanna Beckera proveo je svoj radni vijek služeći u austrijskoj vojsci.

Prema školskoj evidenciji prilikom upisa, Johann je imao 13 godina, što bi značilo da je rođen krajem 1745. ili tijekom 1746. godine, dakle oko 5 godina kasnije no što to proizlazi iz zapisa matične knjige umrlih. Zajedno s Johannom, istog je dana u školu upisan i njegov mlađi brat Martin rođen u Freibergu (Moravska) koji je prilikom upisa imao 10 godina. Martin Becker, kao i njegov stariji brat, svoj će radni vijek posvetiti inženjerskim poslovima vezanim uz uređenje voda.

Dakle, s 13 godina (ili nešto kasnije, ako je vjerovati podatku o njegovim godinama iz matice umrlih), Johann postaje polaznikom jedne od najuglednijih institucija

Sl. 1 Zgrada u kojoj su Martin i Johann Becker stekli svoja inženjerska znanja

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

tehničkog obrazovanja u tadašnjoj Monarhiji iz koje je nakon školovanja izlazila intelektualna elita i neki od najsposobnijih inženjera toga doba. Inženjerska vojna akademija osnovana je 1717. godine na inicijativu Eugena Savojskog radi školovanja inženjerskog kadra habsburške vojske. U Beckerovo doba škola se nazivala K und k. Ingenieur-Schule te se nalazila u Kögigsegg’schen Gartenpalais u Gumpendorferstrasse 71. Iako vojna institucija, mnogi će njezini polaznici kasnije napustiti vojnu službu te prelaziti u civilnu, kao što će to biti slučaj i s Johannom Beckerom.

Johann Becker svoje je školovanje završio krajem 1763. ili samim početkom 1764. godine. Naime, nakon završenog školovanja, 30. siječnja 1764. godine, dodijeljen je komorskom inženjeru Maximmilianu Fremautu koji je u to vrijeme bio stacioniran kod Ljubljane radeći na uređenju tamošnjih voda. Bio je to Beckerov prvi radni zadatak i početak njegove plodne profesionalne karijere. Istodobno, Johannov brat Martin, po završetku školovanja služi kao kadet u pješadijskoj regimenti grofa Lacyja (Infanterie Regiment Nr 22) kojoj je pridružen 4. travnja 1769. godine. No, već dvije godine kasnije, Martin Becker pridružuje svome bratu Johannu na poslovima regulacije voda, djelujući na području Hrvatske i Slavonije.

Kao što je već rečeno, podaci o smrti Johanna Beckera su poznati. U matici umrlih župe sv. Nikole u Varaždinu, nalazimo zapis da je Johann Becker umro 2. veljače 1789. godine u Varaždinu u dobi od 48 godina. Smrt ga je zatekla na poslu regulacije Drave kod Varaždina gdje je u to vrijeme, između ostalog, radio i kao mjernik Varaždinske županije. Podaci o smrti njegova brata Martina za sada nisu poznati.

Iz Beckerove radne biografije

Najstariji podaci o radu Johanna Beckera u Hrvatskoj potječu iz 1765. godine. Tada je kao mladi inženjerski kadar sudjelovao u mjerničkim i hidrotehničkim zahvatima s glasovitim inženjerom i hidrotehničarem Maximilianom Fremautom i njegovim pomoćnikom Josephom Römmerom na uređenju Kupe kao plovnog puta7 . U Sisku je zajedno s Josephom Römmerom isprva radio na projektiranju pomoćnih gospodarskih objekata uz tamošnji žitni magazin8. Iste je godine Becker autor projekta skladišta uz riječku cestu9 te stana staklara u Sušici10. Iako se radi o skromnijim objektima, rad sa znamenitim hidotehničarem Fremautom, vjerojatno je mladog Beckera bio velik poticaj. Prvi zahvati na uređenju Kupe kao plovnog puta koje je u to vrijeme na Kupi provodio Fremaut, Beckeru su vjerojatno bio prvi praktični uvid u

7 Opširnije o tome usp. Altić, Mirela: Povijesni atlas grada Siska: revitalizacija kupskog plovnog puta i početak gradnje žitnih magazina po projektu Maksimilijana Fremauta 1762-1765, Državni arhiv

Sisak, 2004, str. 54 8 Plan einer Binderei beim Magazin in Sisseck, 1765. Komorski arhiv u Beču, sign. Rb258/1-2 9 Plan des Depositoriums an der Fiumaner Strasse, 1765. Komorski arhiv u Beču, sign.Rb253 10 Plan einer einfanchten Glasfabrikanten-Wohnung in Ponte Suschiza, 1765. Komorski arhiv u Beču, sign. Rb255

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

Sl. 2 Beckerova karta Kupe i Korane kod Karlovca tehnike hidroregulacija i uređenja plovnih putova, kojima će Becker kasnije posvetiti najplodnije godine svoga rada. Sve ove aktivnosti koje je Becker obavljao na području Karlovačkog generalata i Banske krajine, bile su samo uvod u njegovo životno djelo. Iskustva koje je stekao radeći na Kupi i Korani sa Maximilianom Fremutom, uskoro su prerasla u njegovu životnu zadaću. Naime, ostatak svoga života posvetit će radeći na uređenju Save, Kupe i Drave kao plovnih putova.

Nakon vrlo aktivne 1765. godine, o Beckeru nemamo vijesti sve do 1770. godine kada počinje izrađivati svoje hidrološke karte u svojstvu komorskog inženjera nadležnog za plovidbu (königl. cameral ingenieur de la navigation). Naime, te je godine izradio plan Kupe kod Sredičkog11 a potom i plan Kupe kod Mekušja12. U to vrijeme nastaje i njegova iznimno dobra karta Kupe i Korane kod Karlovca kao i plan Kupe kod Karlovca izrađen 177913. Tih godina Becker radi i u mostogradnji. Naime, 1779. godine zajedno sa graditeljem Josipom Stillerom radi na projektu gradnje kamenog mosta preko Kupe kod Karlovca. Kao rezultat toga rada nastaju četiri tlocrta i jedan profil, no do realizacije njihova projekta nije došlo zbog pomanjkanja novca14 .

11 Plan der Kupa bei Srediska, 1770. Komorski arhiv u Beču, F 238/1-2 12 Plan der Kupa bei Mekus, 1770. Komorski arhiv u Beču, F237 13Plan der Kulpa bei Karlstadt, 1779, Komorski arhiv u Beču, F 236 14 Ivy Lentić-Kugli (1978/1979): Drveni mostovi kod Karlovca i Varaždina, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, br. 4/5, str. 234

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

Intenziviranje Beckerova rada 70-tih godina, nije slučajno. Naime, za razvoj vodnog gospodarstva u Hrvatskoj u to je vrijeme osobitu važnost imala Trgovinskogospodarska komisija osnovana nalogom Marije Terezije 6. ožujka 1769. godine. Komisija koja je djelovala kao tijelo podređeno Hrvatskom kraljevinskom vijeću između ostalog imala je zadatak uređenja voda u svrhu prometnog povezivanja te zbog unapređenja agrarne proizvodnje15. Pitanje riječne plovidbe bilo dva puta na dnevnom redu sjednica Komisije, 1771. i 1772. godine. Naime, 15. lipnja 1771. godine zatraženo je da se uz pomoć izaslanika, savjetnika Dvorskog trgovačkog vijeća i dobrog poznavaoca gospodarsko-prometnih problema, Franza Raaba, organizira komisijski pregled Kupe i Save te da se potom izradi Plovidbeni pravilnik. Komisija kojoj su uz Raaba bili članovi županijski sudac Josip Špišić i redovnik Ivan Stipanović (kao geometar), 17. rujna 1771. izradila je prijedlog za uređenje plovidbe „Edictum quod pro tempore ad introducendum bonum Ordinem in re Navigationis in Savo et Colapi fluviis … „koji je prihvaćen 20. ožujka 1772 a potom 9. svibnja iste godine po nalogu Marije Terezije upućen na mišljenje svim županijama16. U tim je radovima obilaska i kartiranja Kupe u svrhu njezina uređenja sudjelovao Johann Becker jer upravo on potpisuje najveći broj karata Kupe koje su nastajale početkom 70-tih godina.

Rad ove komisije vjerojatno je bio neposredan poticaj osnutku Ravnateljstva plovidbe (Navigations Direktion) sa sjedištem u Beču te nadležnog za čitavu Habsburšku Monarhiju. Osnovano je 1772. godine po nalogu Marije Terezije. Ravnateljstvo je bilo podčinjeno Dvorskom ratnom vijeću koje je izdavalo naredbe pojedinim general-komandama i županijama. Time će uređenje rijeka i pitanje plovidbe definitivno postati državno pitanje o kojima će od tada odlučivati centralni organi vlasti. Ravnateljstvo je imalo dva odjela (Division). Prvi odjel bio je zadužen za Ljubljanicu, Savu, Kupu (kasnije i Dravu) a na čelu mu je bio Gabrijel Gruber, dok je Drugi odjel na čelu s Josef Walcherom bio zadužen za Dunav. Johann Becker djelovao je u sklopu Prvog odjela od samog početka. Naime, kada 3. prosinca 1772. godine, Gruber podnosi svoje prvo izvješće o radu. Kao svoje osoblje navodi I. Mühlbachera kao svoga zamjenika te inženjere Johann (Janos) Becker, Ignac Gunsti, Joszef Schemerl i pripravnik: J. Stareczky17. Nakon početnog radnog iskustva uz znamenitog Fremauta a potom radeći uz Gabrijela Grubera, Johann Becker ubrzo postaje jedan od naših najistaknutijih i najaktivnijih hidrotehničara.

Dok Johhan Becker radi na kartiranju Kupe pod vodstvom Grubera, njegov mlađi brat Martin kao komorski inženjer obilazi Savu, Kupu i Dunav te radi na projektiranju kanala koji bi povezali ove rijeke. Do sada su nam poznata tri njegova

15 Aktivno je djelovala do 1772/73. a formalno do ukidanja Hrvatskog kraljevinskog vijeća 1779. Usp.

Karaman, Igor, Privredni život banske Hrvatske. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1989, str. 121. 16 Karaman, Privredni život, str. 112 17 Dóka Klára: A vízügyi szakigazgatás kezdetei, 1772–1788, Levéltári Közlemények, 48–49. (1978), str. 88

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

značajna projekta i to iz 1771. godine: prijedlog kanala koji bi povezao Savu i Kupu, potom izrađuje prijedlog kanala Dunav-Sava te izrađuje detaljan projekt uređenja Kupe kod Ozlja (kanaliziranje korita). Iako iz prethodnih i kasnijih godina nemamo sačuvanih podataka o Martinovoj aktivnosti, s obzirom na sveobuhvatnost njegovih projekata sačuvanih za samo jednu godinu njegova rada (1771.), možemo pretpostaviti da je ukupan opus njegova rada također morao biti znatan. Na žalost, projekti kanala čiju je izgradnju predlagao Martin Becker nisu realizirani, pa je njegov rad ostao u sjeni rada Johanna Beckera čiji će projekti uvelike zaživjeti i posve promijeniti tadašnje vodno gospodarstvo Hrvatske i Slavonije.

Godine 1783. na temelju uredbe Josipa II dolazi do upravne reorganizacije Ravnateljstvo plovidbe. Osniva se Zajednička visoka građevinska direkcija (Allgemeine Ober Hofbau Direktion) sa sjedištem u Budimu. U sklopu te direkcije sada našlo i Ravnateljstvo plovidbe kojem je na čelu bio Josip Walacher Nakon što Gruber 1784. odlazi u Rusiju, upravljanje Direkcijom za Kupu i Savu preuzima Johann Becker. U izvješću iz 1785. godine saznajemo da je Ravnateljstvo preuzeo Stanislav Heppe a da je Johann Becker sada zadužen za čitavu Hrvatsku18. Godine 1786. Johann Becker postaje i glavni inspektor za plovidbu u Hrvatskoj (Inspector fluviorum navigabilum in Regno Croatia).

Čim se našao na čelu Odsjeka, Becker poduzima svoj najveći i najvažniji radni zadatak. U svrhu uređenja plovnosti Save, Kupe, i Drave, pokreće opsežan projekt hidrografskog snimanja Save (od hrvatske granice do Zemuna), Drave (od Legrada do ušća u Dunav) te Kupe (od Karlovca do Siska), sve za potrebe uređenja plovnog puta. Sukladno tome, oko 1785. godine nastaje i opsežna serija hidrografskih karata navedenih rijeka koje ne samo da prikazuju stanje korita, položaj svih rukavaca i pritoka, stanje nasipa, kanala već i svih objekata na vodi i neposredno uz nju, kuća, graničnih čardaka, raštela, vodenica i sl19. Vodeni mlinovi bili su jedno od najvećih prepreka plovnosti rijeka, pa je Becker u svome terenskom obilasku nije samo propisivao zahvate za koritu već i raspored te broj mlinova koji je morao biti takav da ne ometa plovidbu. Sličan je slučaj bio i s tzv. potočarama, mlinovima na potocima u neposrednom zaobalju rijeka koji su često smetali pri vuči brodova. Osim mlinova, ponekad su pomicani i pojedini manji mostovi, čardaci ili rašteli. Posebne uredbe odnosile su se na pitanje uređenja kopitnica koje su bile preduvjet plovidbe uzvodno te uopće razvoja žitne trgovine. Naime, da lađe ne bi vukli ljudi kao što je to do tada najčešće bio slučaj, sve vojnokrajiške pukovnije odnosno županije duž koje su tekle Drava, Sava i Kupa morali su duž obala rijeke urediti kopitnicu u širini šest hvati kao i potrebne mostove u širini od tri hvata. Sve to odredio je Johann Becker prilikom

18 Dóka Klára: A vízügyi szakigazgatás kezdetei, 1772–1788, Levéltári Közlemények, 48–49. (1978), str. 96 19 Najveći broj Beckerovih karata danas je pohranjen u Državnom arhivu Madžarske.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

Sl. 3 Detalj Beckerove karte Save kod Broda svoga obilaska Save i njezinih pritoka, uglavnom tijekom 1785. godine20. Temeljem detaljnih kartiranja Save, Drave i Kupe, oko 1785. nastaje i pregledna karta Save i Kupe u 9 listova koje prikazuje položaj korita s rukavcima, nasipe, prijedloge za presijecanje meandara, sve objekte uz rijeke te kopitnice s miljokazima21 odnosno karta Drave od Legrada do ušća u Dunav u 3 lista22 .

Istodobno s radovima na uređenu hrvatskih rijeka u svrhu plovnosti, osamdesetih godina Becker radi i kao županijski inženjer i geometar Varaždinske županije. Naime, po nalogu Ugarskog namjesničkog vijeća, 9. rujna 1784. Becker preuzima nadzor nad gradnjom prvog drvenog mosta preko Drave kraj Varaždina23. Izbor Beckera kao nadzornika gradnje bio je sasvim logičan. Naime, istodobno s izgradnjom mosta, radilo se i na uređenju korita Drave uzvodno od mosta. Tako je Becker uz nadzor gradnje mosta ujedno nadzirao i regulaciju korita, jer je zbog meandriranja rijeke Drave i njezinog snažnog toka koji je nosio velike količine materijala, temeljni uvjet

20Hrvatski državni arhiv, Generalkomanda, Petrovaradin, 1785. 21 Hrvatski državni arhiv, Kartografska zbirka, sign. E.IX.57 22 Hrvatski državni arhiv, Kartografska zbirka, sign. D.XII.4 23 Državni arhiv Varaždin, Poglavarstvo slobodnog i kraljevskog grada Varaždina (1209-1850), Zapisnici sjednica gradskog poglavarstva 830/1784.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

dobre statike drvene konstrukcije mosta bilo prethodno uređenje korita Drave oko mosta. Čim je dovršio posao nadzora izgradnje mosta i presijecanja spomenutog meandra, Becker je već tijekom 1786. i 1787. intenzivno radio na isušivanju grabišta oko gradske utvrde24. U listopadu 1786. Becker sastavlja planove za isušivanje grabišta kojima prilaže detaljan troškovnik25. Tada se Becker prvi puta potpisuje županijski geometar, iz čega proizlazi da je taj naslov stekao tijekom jeseni 1786. godine. Temeljem Beckerovih proračuna, tijekom 1787. izgrađen je kanal koji je odvodio vodu iz grabišta koje su okuživale gradske bedeme čime je riješen jedan od gorućih problema tadašnjeg Varaždina. Zanimljivo da Becker već tada uviđa potrebu rušenja gradskih bedema oko Varaždina te vizionarski predlaže da se materijal bedema iskoristi za izgradnju odvodnog kanala od grada do Drave te za potrebu izgradnje mostova (rušenje bedema provedeno je 1807. godine!). Upravo Beckerovi zahvati na uređenju bivših grabišta, izgradnji odvodnog kanala, regulaciji dravskog korita te podizanju mosta preko Drave, omogućili su snažan prostorni i gospodarski rast Varaždina što ga je grad doživio nakon katastrofalnog požara 1776. godine26 .

Svoju će funkciju županijskog mjernika zajedno s funkcijom glavnog inspektora za plovidbu u Hrvatskoj Becker obavljati sve do svoje smrti koja ga je zatekla u Varaždinu u veljači 1789. godine.

Značaj Johanna Beckera u vodnom gospodarstvu Hrvatske i Slavonije 18. stoljeća

Johann Becker prevodio je neke od prvih sustavnih hidografskih kartiranja naših rijeka. Beckekrove hidrografske karte Save, Drave i Kupe, pripadaju među prve hidrografske karte naših vodotoka. Niti jedan hidrotehničar prije njega nije proveo izmjeru toliko rijeka niti je zaslužan za izradu tolikog broja hidrografskih karata. Zahvaljujući njemu i njegovim izmjerama, osamdesetih godina 18. stoljeća, započeo je intenzivan i kontinuirani rad na uređenju hrvatskih rijeka te njihovog uključivanja u plovni put koji je povezivao Podunavlje s Jadranom. Temeljem Beckerovih prijedloga uređene su obale i očišćena korita, izgrađene kopitnice te uklonjeni pojedini mlinovi i ostale prirodne zapreke (sprudovi, katarakti i sl.) koji su onemogućavali stavljanje rijeka u njihovu punu plovidbenu funkciju. Također, zahvaljujući njegovim projektima izgrađeno je niz obrambenih nasipa čime je značajno unaprijeđena agrarna proizvodnja plodnog zemljišta u zaobalju kao i obrana od poplava pojedinih naselja smještenih u blizini rijeka. Presječeni su brojnu meandri koji su otežavali plovidbu čime je značajno poboljšana protočnost korita te uvelike skraćen plovni put. Primjerice, zahvaljujući

24 Državni arhiv Varaždin, Poglavarstvo slobodnog i kraljevskog grada Varaždina (1209-1850), Zapisnici sjednica gradskog poglavarstva, 1102/785, 335/1787. 25 Državni arhiv Varaždin, Poglavarstvo slobodnog i kraljevskog grada Varaždina (1209-1850), Zapisnici sjednica gradskog poglavarstva, 340/1786. 26 Opširnije o tome usp. Mirela Slukan Altić, Povijesni atlas grada Varaždina: Obnova grada nakon požara i gradnja prvog mosta preko Drave 1784, Zagreb, 2009, str. 113-117.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

presjecanjima dravskih meandara koje je koje je sustavno započeo upravo Johann Becker, od 1784. do 1848. godine, dužina toka Drave od Legrada do njezina ušća u Dunav skraćena je s 452 km na 272 km, što je značilo skraćenje plovnog puta za čak za 180 km27 .

Na temelju svega navedenoga, slobodno možemo reći da je Johann Becker jedan od pionira organiziranog gospodarenja vodama u Hrvatskoj i Slavoniji te jedan od najistaknutijih predstavnika tehničke inteligencije 18. stoljeća. Profesionalno djelujući na području Hrvatske najmanje 25 godina, ostavio je neizbrisiv trag na mnogim našim rijekama kao i na gospodarstvu Hrvatske uopće. .

Sl. 4 Potpis hidrotehničara Johanna Beckera, kraljevskog komorskog inženjera plovidbe

27 Mantuano, J. (1973): A Drava folyó, VIZITERV, Budapest, str. 7.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 51-62 Mirela Slukan Altić: Mjernik i hidrotehničar Johann Becker (1741?-1789)...

Sažetak

Na temelju arhivske građe autor donosi nove, do sada nepoznate podatke o životu i djelu Johanna Beckera (1741?-1789), jednog od najistaknutijih inženjera druge polovice 18. stoljeća. Rad istražuje podatke iz osobne i profesionalne biografije Johanna Beckera te vrednuje njegov doprinos kako vodnom gospodarstvu Hrvatske i Slavonije tako i kulturnoj razmjeni te cirkulaciji znanja tadašnje tehničke inteligencije školovane u najprestižnijim središtima srednje Europe.

Johann Becker prevodio je neke od prvih sustavnih hidografskih kartiranja hrvatskih rijeka. Njegove hidrografske karte Save, Drave i Kupe, pripadaju među prve hidrografske karte naših vodotoka. Zahvaljujući Beckerovim hidrografskim izmjerama, osamdesetih godina 18. stoljeća, započeo je intenzivan i kontinuirani rad na uređenju hrvatskih rijeka te njihovog uključivanja u plovni put koji je povezivao Podunavlje s Jadranom. Temeljem Beckerovih prijedloga uređene su obale i očišćena korita, izgrađene kopitnice te uklonjeni pojedini mlinovi i ostale prirodne zapreke (sprudovi, katarakti i sl.) koji su onemogućavali stavljanje Drave, Save i Kupe u njihovu punu plovidbenu funkciju. Zahvaljujući njegovim kartama te opsežnim projektima zahvata na rijekama, znatno su unaprijeđeni uvjeti prometa, trgovine i agrarne proizvodnje, zbog čega Johanna Beckera možemo smatrati pionirom organiziranog gospodarenja vodama u Hrvatskoj i Slavoniji te jednim od najistaknutijih predstavnika tehničke inteligencije 18. stoljeća koji su djelovali u našim krajevima.

Geometer und Hydrotechniker Johann Becker (1741?-1789) als Teil des kroatischen Kulturkreises des 18. Jahrhunderts

Aufgrund der Archivmateriallien bringt die Autorin neue, bislang unbekannte Angaben über das Leben und Werk von Johann Becker (1741?-1789), einem der führenden Ingenieure der zweiten Hälfte des 18. Jahrhunderts. Die Arbeit untersucht die Angaben aus der persönlichen und professionellen Biographie von Johann Becker, und bewertet sein Beitrag sowie der Wasserwirtschaft von Kroatien und Slawonien, so auch dem Kulturaustausch und Wissenskreislauf der damaligen technischen Intelligenz, geschult in den angesehensten Zentren Mittel-Europas.

Johann Becker war Anführer der ersten systematischen hydrographischen Einzeichnungen von kroatischen Flüssen. Seine hydrographischen Karten von der Sava, der Drau und Kupa, gehören zu den ersten hydrographischen Karten unserer Gewässer. Dank Beckers hydrographischen Ermessungen, in den Achtzigern des 18. Jahrhunderts, begann die intensive und kontinuierliche Arbeit an dem Einrichten der kroatischen Flüsse und ihrem Anschließen an die Schiffswege die die Donau mit der Adria verbündeten. Aufgrund Beckers Vorschläge wurden Ufern eingerichtet und Flussbetten gereinigt, Pferdewege entlang des Flusses erbaut und einige Mühlen und andere Hürden demontiert, die das Freigeben der Drau, Sava und Kupa zur Schifffahrt hinderten. Dank seinen Karten und den umfangreichen Projekten an den Flüssen, wurden die Verkehrs-, Handels- und Agrarwirtschaftsbedingungen stark gefördert, weswegen wir Johann Becker als Pionier des organisierten Wasserwirtschaften in Kroatien und Slawonien und einen der bemerkenswertesten Repräsentanten der Technischen Intelligenz des 18. Jahrhunderts die in unseren Gebieten wirkten betrachten sollte.

62