dr. sc. Stanko Piplović Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu 19. u 20. stoljeće

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

dr. sc. Stanko Piplović

Split UDK: 338(497.5-3 Dalmacija)”18/19”

Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu 19. u 20. stoljeće

Autor istražuje do sada nepoznat aspekt teškog gospodarskog stanja u austrijskoj kraljevini Dalmaciji u 19. stoljeću. Daleka pokrajina sve više je zaostajala za ostalim dijelovima države. Detaljno dokumentira nastojanja da se nepovoljne prilike poprave koristeći mjesne prirodne i geografske resurse. Nastupom idućeg stoljeća javili su se u Beču entuzijasti i poslovni ljudi koji su se organizirali na poduzimanju mjera za brže napredovanje. I odgovorni dužnosnici shvatili su nužnost promjena i na najvišoj državnoj razini sačinili programe unapređenja. Ali za to su bila potrebna velika sredstva, poduzete mjere nisu bile dostatne za radikalnije promjene. I kada su se počeli ostvarivati povoljni rezultati, Evropu je zahvatio rat koji je unazadio sve što je bilo započeto.

Ključne riječi: Dalmacija, XIX. stoljeće, gospodarstvo, Jan Harrach

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Nakon napoleonskih ratova početkom 19. Dalmacija je kroz čitavo 20. stoljeće do svršetka Prvog svjetskog rata bila u sastavu Austrije. Uslijed dugotrajnih ratova pokrajina je zaostala u svakom pogledu. Nije bilo ni prirodnih resursa koji bi omogućili pokretanje gospodarstva. Ni nova vlast nije u početku dovoljno činila da bi se stanje popravilo. Austrija je bila u prvom redu srednjoevropska država, koju nije previše zanimao mediteranski kraj ni daleki posjed na Jadranu. Najsloženije su bile prometne prilike. Dalmatinske luke su bile bez željezničkog spoja sa zaleđem što je uveliko sputavalo njihovu konkurentnost. Ipak pod utjecajem općih društvenih kretanja stanje se počelo mijenjati, ali vrlo sporo.

Središnje vlasti nastojale su poticati neke aktivnosti koje bi popravile stanje. Pokušalo se sa sadnjom murava kako bi se uvela proizvodnja svile, ali najviše je pomogla sadnja duhana. Ulagalo se u podizanje pogona za konzerviranje ribe, gradile su se tvornice cementa. Sve to nije bilo dovoljno. Konačno se pod pritiskom iznutra i željom kapitalista iz razvijenih dijelova države za ulaganjem u industriju i turizam konačno počelo sustavnije raditi na investiranju. Bilo je tu i entuzijazma, a ne samo golog profita, koji je utjecao na daljnji tijek događanja.

Društvo za promicanje gospodarstva

U tom pogledu najzanimljivija je bila osoba grof Jan Harrach koji je bio zaljubljenik u ljepote Dalmacije i radio svim silama da je pokrene iz mrtvila. Stoga je bio omiljen u tom kraju kojeg je u više navrata proputovao. Obitelj Harrach vrlo je stara i bila jedna od najznačajnijih u Carevini. Jan se rodio 2. studenog 1828. godine u Beču. Vojnu karijeru učinio je u 11. husarskoj regimenti i otpušten iz vojske 1853. godine u činu majora. Bio je tajni savjetnik i nasljedni član Gospodske kuće. Politički se pridružio češkom feudalnom plemstvu. Bio je pokrovitelj Češke Matice. Napisao je knjige o pučkoj privredi i političke rasprave na češkom jeziku. Već 20. listopada 1873. gradski kotar Litomišl izabrao ga je u Carevinsko vijeće, ali nije završio svoj mandat. Naprotiv od tog doba do srpnja 1893. zastupnik u Saboru seoskih općina Hohenelbe i Roketnice. Kada ga je 1879. kotar seoskih općina Kraljičina grada ponovno izabrao u Carevinsko vijeće pridružio se Starim Česima i bio jedan od najrevnosnijih predstavnika češkog državnog prava. U Beču je bio glavni promicatelj osnivanja čeških škola. Kao industrijalac i tvorničar stakla iskazao se na mnogim izložbama. U prosincu 1893. izabran je na mjesto kneza Windisch Gratza u izvršni odbor prava Gospodske kuće. Obavljao je i druge javne dužnosti. Bio je vitez reda Zlatnog runa, tajni savjetnik i komornik. Vlasnik je velikih zemljišnih gospodarstava u Češkoj, Ugarskoj i Donjoj Austriji. U prvom je braku bio vjenčan kneginjom Marijom Lobkowitz i imao šestero dijece. Nakon njene smrti oženio je Mariju Terezu Thurn i Taxi Iz tog braka su potjecala dva sina.1

1 Grof Ivan Harrach. SD, 15. XII. 1909. 2-3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Da bi njegova nastojanja bila uspješnija, Harrach je 1894. godine utemeljio u Beču Društvo za unapređenje gospodarstvenih interesa Dalmacije. U njemu je okupio prijatelje te pokrajine. Od tada se u glavnom gradu Carevine pojačao osjećaj za tamošnji narod. Na 27. svibnja održan je osnivački sastanak. Među nazočnima su bili predsjednik Komore deputata barun Chlumetzky, grof Latour, general Abter, barun Czedik i drugi austrijski društveni i znanstveni uglednici. Među predstavnicima iz Dalmacije su bili su prisutni deputati Carevinskog vijeća i načelnik Zadra vitez Trigari. Harrach je pozdravio prisutne i pročitao zapisnik prošle sjednice.2

Pravilnik Društva predviđao je vrlo široku djelatnost. Sadrži odredbu da se ima osobito brinuti za pitanje željezničkog spoja s unutrašnjošću te za poljodjelstvo, šumarstvo, ribarstvo, stočarstvo, vinarstvo, voćarstvo, sadnju duhana, proizvodnju ulja kao i za obrađivanje zapuštenih krajeva i osnivanje poljodjelskih škola. Preuzelo je brigu za obrt, osobito mali kao i rudarstvo. Društvo je namjeravalo raditi oko osnivanja zanatskih, trgovačkih i stručnih škola i na iskorištavanju vodenih snaga u gospodarske svrhe. Nastojalo je omogućiti pristup svima koji su htjeli posjetiti Dalmaciju. U tu svrhu odlučilo je nastojati da se podignu lječilišta, svratišta te da se tiskaju putnički vodiči i zemljovidi. Brinut će se također za održavanje starih i umjetničkih spomenika i podupirat arheološka istraživanja.

Članovi su se dijelili na kategorije. Utemeljitelji su bili oni koji bi pri upisu priložili najmanje 1000 kruna, podupiratelji su plaćali 50 kruna, redoviti 10 kruna i sudjelovatelji 2 krune godišnje. Postojali su i dopisni članovi koje bi imenovao Središnji odbor, počasni članovi koji bi za Društvo stekli posebne zasluge, a imenovala ih je opća skupština na prijedlog Središnjeg odbora. Redovite opće skupštine održavale su se jedan put na godinu.3 Držale su se u Beču u palači grofa Harracha u Freiungu br. 3 koji je bio doživotni predsjednik Društva. Najčešće je to bilo u vrijeme kada su zastupnici i članovi iz Dalmacije dolazili na sjednice parlamenta i tako mogli prisustvovati.

Na 8. prosinca 1894. bila je skupština Društva. Nazočni su bili zastupnici iz Dalmacije, predstavnik Ministarstva trgovine predsjednik odjela pl. Koerber, zatim predsjednik Zastupničke kuće barun pl. Chlumecky, knez Ernest Windisch-Grätz, grof Lanckoronski, odjelni predstojnik barun Kalchberg., pl. Inam-Strenegg i prof. dr. Schrötter. Bilo je i mnogo drugih članova. Prihvaćen je izvještaj o dotadašnjem djelovanju Utemeljiteljnog odbora te utvrdile se liste za članove Središnjeg odbora i druge dužnosnike. Ali se izbor nije mogao obaviti zbog teških prilika u Dalmaciji. Neki članovi nisu došli na skupštinu, a za odluke ih je trebalo biti 50 prisutnih. Raspravljalo se o tome da se Društvo obrati nadvojvodi Franji Ferdinandu molbom da se prihvati pokroviteljstva. Predsjednik Zastupničke kuće pl. Chlumecky se na kraju zahvalio

2 Per promuovere gli interessi economici della Dalmazia. SD, 9. VI. 1894. 2. 3 Za promicanje gospodarstvenih probitaka Dalmacije. SD, 9. VI. 1894. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Harrachu na njegovom zalaganju. Određeno je da se Društvo konačno uredi koncem veljače 1895. godine kad se povrate u Beč dalmatinski zastupnici.4

Na 3. ožujka 1895. održana je Beču glavna skupština Društva. Imenovan je odbor od 25. članova, 3 preglednika računa i 5. sudaca. Odmah poslije toga sastao se Središnji odbor i jednoglasno izabrao za predsjednika Harracha. Za njegovog zamjenika određen je knez Ernest Windisch-Grätz i drugog potpredsjednika dr. Gajo Bulat, dr. Škarica za tajnika i a njegovog zamjenika dr. Smolčića, za blagajnika dr. Spacek i njegovog zamjenik dr. pl. Koraba. Po Pravilniku poslovi Društva su podijeljeni u 7 sekcija. Na sjednici Odbora 10. ožujka podneseni su i raspravljeni prijedlozi pojedinih sekcija te Pravilnik rada Odbora kojeg je sastavio dr. Korab koji je bio prihvaćen. Zatim se Odbor bavio životnim pitanjima Dalmacije i njenim spajanjem željeznicom sa središtem Monarhije i Bosnom. Odlučeno je rješenje zagovarati kod Vlade.5

Na trećoj sjednici Središnjeg odbora 4. travnja 1895. Harrach je izvijestio da je nadvojvoda Frane Ferdinand od Austrija-Este prihvatio pokroviteljstvo nad Društvom. Upisali su se i novi članovi: Serafin Topić iz Visa, vit. Vjekoslav Dojmi, dr. Lovre pl. Dojmi iz Visa, Miho Bauer iz Rijeke, Leopold Wolf iz Rijeke, Općine Starog Grada i Komiže. Mitre Luxardo je izabran u Odbor pa je zamoljen predložiti što bi trebalo učiniti u Zadru. Polić je izvijestio da Hrvatsko-ugarsko parobrodarsko društvo namjerava izraditi 30 velikih fotografija krajeva Dalmacije za tisućljetnu izložbu u Budimpešti, a njihove kopije pokloniti Društvu. Odlučeno je da se nacrti o dalmatinskim starinama, koje je poslao ministar bogošlovlja i nastave barun Aleksandar Helfert uvrste u publikaciju za strance Vogj po Dalmaciji.6

Godine 1898. Društvo je ušlo u četvrtu godinu djelovanja. Iako je raspolagalo skromnim sredstvima, postiglo je dosta na promidžbi Dalmacije. Predstavilo je javnosti svoje aktivnosti i uputilo poziv za suradnju. Naglašeno je da nisu postignuti bolji rezultati jer se stanovnici nisu dovoljno odazvali. Zamoljeni su svi koji su mogli doprinijeti boljem napretku da se priključe.7 Društvo je 1897. godine osnovalo dioničko društvo za hotele i lječilišta u Dalmaciji kojemu je na čelu bio Harrach. Skupština utemeljitelja bila je 14. studenoga. Izrađen je nacrt društva po kojem glavnica iznosi milijun kruna, ali odobrenjem Vlade mogla se povećati na četiri milijuna. Početkom iduće godine tiskana je knjižica u kojoj je upućen zainteresiranim poziv za potpisivanje dionica i da stupe u utemeljiteljnji odbor. 0snov za uspjeh pothvata smatrale su se prirodne ljepote pokrajine i njene povijesne znamenitosti. Navedeno je kako turisti iz

4 Društvo za Dalmaciju. SD, 19. XII. 1894. 2. 5 Društvo za gospodarske probitke Dalmacije. SD, 20. III. 1895. 2. 6 Za Dalmaciju. SD, 10. IV. 1895. 2. 7 Per la Dalmazia. SD, 23. II. 1898. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Dalmacije imaju priliku upoznati zanimljive susjedne zemlje Crnu Goru te Bosnu i Hercegovinu. Pogodnosti su bile i što su pomorske veze postale bolje.8

Tijekom studenog 1898. Društvo se obratilo svim većim poduzećima, ustanovama, ugostiteljskim tvrtkama i tvornicama da što prije dostave svoje podatke kako bi se ojačala njihova promidžba kroz tisak, posebno u knjizi Vogj kroz Dalmaciju koja se pripremala za tiskanje u tri jezika, 8000 primjeraka a raspačavala će se u Monarhiji i inostranstvu. Tom publikacijom bi turisti imali vodič o ekonomiji Dalmacije, podatke za smještaj i prehranu. Pozvane su posebno putničke tvrtke da u vodič uvrste planove putovanja. Iste godine na 8. prosinca Društvo je imalo XVIII. sjednicu Glavnog odbora. Upućen je poziv svim onim koji su željeli neki posao da mu se obrate.9

U 1898. navršila 50. godišnjica vladanja cara Franje Josipa I. Taj događaj obilježavao se i radovima opće koristi kao trajne uspomene. Namjesništvo je inače uz pomoć samoupravnih tijela potpomagalo je naročito nastojanja u podizanju šuma. Pridružilo mu se i Društvo. Harrach je smatrao da bi se mogli postići bolji rezultati angažiranjem privatnika. Upućen je na 1. studenog javni poziv svima da se sadnjom stabala, ukrasnog grmlja i mladica voćaka priključe. Molilo je također da se dostave sadnice ili pošalju novčani prilozi kako bi se ostvarila ta korisna ideja.10

Sredinom 1899. tiskan je vodič kroz pokrajinu najprije na njemačkom jeziku pod naslovom Führer durch Dalmatien do tada najpotpunija knjiga o Dalmaciji. Napisao je poznati austrijski turistički radnik Reinhard E. Petermann. Sadržavala je 165 ilustracija s 4 zemljopisne karte i gradska plana. Izašla je u nakladi Alfreda Höldera u Beču. Imala je 602 strane velikog formata, a cijena joj je bila samo 3 forinte. Namijenjena je u prvom redu turistima, ali je imala i znanstvenu vrijednost. To je bio potpuni kompendij o tadašnjoj Dalmaciji i njenoj prošlosti s obzirom na njenu političke i kulturne prilike. Za njezino sastavljanje autor se poslužio djelima dr. F. Bulića, dr. Rešetara, dr. Jirečeka, Kolombatovića, Nikolića i drugih. U dodatku je imala opširno stvarno kazalo, mali hrvatsko-njemački rječnik te podatke o stanovništvu, flori, fauni te o tisku.11

Godine 1900. priređena je svjetska izložba u Parizu. Društvo je na toj manifestaciji odlučilo postaviti posebnu dalmatinsku izložbu. U organizacijskom odboru su bili grof. Marinica Bonda, Ante Dešković, L. H. Fischer, M. Sardelić, i vit. Šupuk. Upućeni je pozivi gospodarstvenicima da se prijave. Zamoljeni su također muzeji, crkve, knjižnice i škole da pošalju narodne nošnje, staro oružje, slike, knjige, alate i druge vrijedne predmete. Akcija je nailazila i na određeno nepovjerenje u pokrajini.

8 Hoteli i lječilišta u Dalmaciji. SD, 26. II. 1898. 2. 9 Societa per l´ incremento degli interessi economici del regno di Dalmazia. SD, 28. XII. 1896. 3. – Društvo za promaknuće narodno-ekonomskih interesa kraljevine Dalmacije. SD, 14. I. 1899. 2. 10 Društvo za promaknuće narodno-ekonomskih interesa kraljevine Dalmacije. SD, 7. I. 1899. 2. 11 Vogj po Dalmaciji. SD, 12. VII. 1899. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Tome je uzrok bilo loše iskustvo na sličnim priredbama kada su mnogi vrijedni i lijepi predmeti nestali. Osim toga pošto je Društvo bilo u slabim financijskom stanju tražilo je i doprinose za troškove organizacije. Radi toga i prikupljanja predmeta Društvo je poslalo u Dalmaciju zamjenika tajnika Maksimilijana Sardelića. Osim njega obišao je neka mjesta i član Odbora izložbe Ante Dešković. Izloške koji su stigli u Pariz pregledao je generalni komesar izložbe dr. Exner i ostali članovi. Bili su zadovoljni. Za dobru organizaciju Društvo je odlikovano zlatnom medaljom Grand Prix.12

Tada je Dešković je predložio da se u Beču postavi stalna izložba dalmatinskih proizvoda. U tu svrhu izabran je odbor kojeg su sačinjavali grof Lanckoronski, dr. Škarca, A. Dešković i L. H. Fischer koji je odmah počeo s priprema. Odlučeno je da se predsjednik Dalmatinskog sabora dr. Ivčević izabere za drugog potpredsjednika Društva kada se početkom iduće godine održi V. glavna skupština. Također je zaključeno da se stipendija za poljoprivredne nauke više ne dodjeljuje. Naime mladi ekonomisti teško su nailazili na koristan posao u Dalmaciji, jer tamo nije bilo velikih poljoprivrednih dobara. Radi toga ih se malo vraćalo u pokrajinu. Odlučeno je dati stipendiju za rudarstvo. S obzirom na poodmakle godine i druge važne poslove Harrach je htio dati ostavku na mjesto predsjednika, ali to nije prihvaćeno.13

Na 9. prosinca 1900. Glavni odbor Društva imao je XXIV. sjednicu Harrach je obavijestio kako se nije moglo pomoći u pitanju proizvodnje vina u Dalmaciji, jer najznačajnija korporacija Vinarska udružba nije odgovorila na dopis Društva. Što se tiče željeznice surađivalo se na nedavnoj skupštini austrijskih privrednika u Beču gdje se ukazalo na opravdane težnje Dalmacije za boljom vezom s unutrašnjosti i podržalo gradnju pruge Split-Aržano. Francusko izdanje Vogje kroz Dalmaciju već je bilo tiskano

U siječnju 1901. Društvo je počelo izdavati list Dalmatien sa svrhom bilježenja svega što se ticalo gospodarskog razvitka Dalmacije te da svijetu prikaže taj kraj s književnog i znanstvenog stajališta.14 U srpnju iste godine je Društvo raspisalo natječaj za stipendiju od 600 kruna godišnjih za siromašne i vrijedne učenike iz Dalmacije koji su se namjeravali školske godine 1901./1902. početi se obrazovati za inženjere na Rudarskoj akademiji u Leobenu ili Pribrama. Molbe su se primale u društvenoj kancelariji u Beču Freiung 3 do 1. rujna.15 Ohrabreno prošlogodišnjim uspjehom na izložbi u Parizu Društvo je odlučilo ustanoviti stalnu izložbu u Beču. U tu svrhu imenovan je posebni odbor. Gospodarski interes je bio na prvom mjestu,

12 Društvo za promicanje narodno-ekonomskih interesa Kraljevine Dalmacije. SD, 26. VIII. i 22. XI. 1899. 2. – Za posebnu dalmatinsku izložbu. SD, 2. XII. 1899. 2. – Na pariškoj izložbi. SD, 22. VIII. 1900. 3 13 Društvo za promicanje interesa kraljevine Dalmacije. SD, 22. XII. 1900. 2. 14 Društvo za gospodarske interese kraljevine Dalmacije. Sd, 30. I. 1901. 2, 15 Domaće viesti. SD, 17. VII. 1901. 4. – Društvo za promaknuće narodno-ekonomskih interesa Kraljevine

Dalmacije. SD, 30. XI. 1898. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

ali i umjetnost. Cilj je bio povećati trgovački promet s ostalim dijelovima države i inozemstvom. Za sudjelovanje postavljeni su uvjeti da svaki izlagač mora biti član Društva i plaćati najam za prostor.16

Društvo je stalno širilo promidžbenu djelatnost o Dalmaciji. Na XXVII. sjednici Glavnog odbora u srpnju 1901. odlučeno je početkom rujna prirediti za članove izlet u Dalmaciju. Željelo se da se onim članovima koji nisu bili u tom kraju omogućiti zajednički posjet, a posebno da se provozaju novom željezničkom prugom od Gruža do Hercegnovoga. Putovanje je trajalo šest dana s polaskom iz Trsta.17

Zatim je Društvo upriličilo sudjelovanje Dalmacije na austrijskoj izložbi vrtlarstva u Beču pa je kolovozu pozvalo vrtlare iz pokrajine da se jave u Harrachov ured. Izložbu je organiziralo Društvo vrtlara iz Heitzinga kraj Beča 1901. godine Pokrovitelj je bio nadvojvoda Franjo Ferdinand. Svečano otvorenje je upriličeno 2. listopada. Dalmacija je imala svoje odjeljenje za što su se posebno zauzeli Harrach kao počasni predsjednik, Luxardo iz Zadra predstavivši marasku i njene likere, Angelina pl. Ivanišević iz Makarske s uzorcima finog ulja i Vlaho Svilocossi iz Dubrovnika s raznim vrstama ulja. Zasluge su imali i knezovi Borelli iz Zadra, kapetan S. Grubišić iz Beča i dr. Sardelić iz Kotora. Dalmatinsko odjeljenje je ukrašeno maslinovim granama i drugim mediteranskim biljem. Bilo je skromno. Na njemu zastupljena mediteranska flora, i na prvom mjestu sve vrste vina. Voće je manje predstavljeno zbog slabog uzgoja u Dalmaciji i to šipak, masline, smokve, rogači i kesten. Cviječe nije izloženo uslijed teškog prijevoza, a i ta je grana nije bila razvijena. Izložbu je 5. listopada posjetio car Frane Josip I. i probao čuveno vino muskat, a sutra i ministar predsjednik Koerber koji je također ispio čašu u zdravlje Harrachu. Paviljon je dobro posječen, a izložba odlikovana srebrenom medaljom.18

Dana 16. ožujka 1902. Društvo je imalo VII. godišnju skupštinu. Predsjednik Harrach pozdravio veliki broj nazočnih posebno ministre pl. dr. Koerbera i dr. Witteka te novog dalmatinskog namjesnika baruna Erasma Handela. Namjesnik je govorio o gospodarskim prilikama u pokrajini i naglasio kako je Društvo uspjelo pobuditi interes kulturnog svijeta za taj kraj. Zatim je odobren poslovni izvještaj za prošlu godinu. Govorio je član Dešković. Posebno se isticala potreba otvaranja trajne dalmatinske izložbe u Beču koja bi imala trgovački karakter. Odlučeno je tiskati jednu publikaciju o privredi Dalmacije. Za predsjednika je ponovno izabran Harrach, za

16 Društvo za promicanje narodno-ekonomskih interesa Kraljevine Dalmacije. SD, 6. III. 1901. 2. – Trajna dalmatinska izložba u Beču. SD, 10. IV. 1901. 3. 17 Društvena ekskursija u Dalmaciju. SD, 24. VII. 1901. 2. 18 Austrijska izložba vrtlarstva. SD, 10. VIII. 1901. 1-3. - Izložba vrtlarstva u Beču. SD, 28. IX. 1901. 3. –

Dalmacija u prvoj izložbi vrtlarstva u Beču. SD, 12. X. 1901. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

prvog potpredsjednika grof Lanckoronski, za drugoga potpredsjednika dr. Vicko Ivčević.19

Harrach je 14. travnja 1902. doputovao poslom u Hercegnovi. Naime Društvo je kupilo feud Burovića s time da ga pridruži za svoje potrebe zemljištima u Hercegnovome i Toploj. Ostale zemlje koje je imalo na području Boke Kotorske u Mokrinama, Žljebima, Ratiševini, Trebesinu, Zelenici i Kutima ponuđene su kmetovima na otkup što se očekivalo da bi moglo mnogo značiti za seljake. Harrach je upravo radi toga došao kako bi oni postati vlasnici zemalja na kojima su odavno radili kao kmetovi.20

Dana 19. travnja Harrach je iznenada parnim brodićem Rismondovog društva stigao u Trogir. U njegovom je društvu bio savjetnik Aleksandar pl. Pichler. U narodnoj čitaonici predstavljeni su mu načelnik dr. Josip Slade te prisjednici dr. Rubignoni i dr. Kamber. Gost je pregledao općinsku palaču, zbornu opatijsku crkvu sv. Lovre, perivoj obitelji Garagnin-Fanfogna i druge znamenitosti. Posjetio je i staru crkvu sv. Dominika gdje ga je pozdravio otac V. Žiška. Građani su cijenili Harrachovo zalaganje za Dalmaciju pa su ga dočekali s velikim oduševljenjem. U njegovu čast grad je okićen zastavama i sagovima.21

Sredinom 1902. godine na XXXII. sjednici Glavnog odbora Društva iznesena je inicijativa za osnivanje Izvozne trgovine dalmatinskih proizvoda u Beču. U tom smislu razaslan je nacrt Pravila da se prouči i svi zainteresirani pristupe zadruzi. Zadruga s ograničenim jamstvom je ubrzo registrirana. Na osnovu toga je odlučeno da će Društvo nastojati da na I. internacionalnoj izložbi ribarenja u rujnu iste godine i Dalmacija bude, koliko god je to moguće, zastupljena. Pozvani su svi koji imaju veze s ribarstvom i morskom faunom da se odmah prijave kancelariji Društva koje je bilo spremno dati pobliže obavijestiti. Odlučeno je da se imenuju svi izlagači u katalogu izložbe.22

Posebni odbor za podizanje trgovine vina u Dalmaciji Društva imao je 28. kolovoza 1902. u Beču sjednicu. Proučene su primjedbe splitskog odbora Društva na nacrt Pravila Izvozne trgovine dalmatinskih proizvoda, a isto tako i one koje je poslala 13. kolovoza Vinarska udružba iz Splita. Riješeno je da se prijedlog splitskog odbora prihvate tako da vinarske udruge što prije počnu kupovati dionice. Čim se dionice potpišu i uplate Zadruga bi se registrirala kod Trgovačkog suda u Beču.23

Nakon toga početkom rujna Odbor Vinarske udružbe obratilo se Namjesništvu i Zemaljskom odboru u Zadru kojom bi on u krugu svog djelovanja preporučilo sabiranje

19 Društvo za unapregjivanje narodno-ekonomskih interesa kraljevine Dalmacije. SD, 19. III. 1902. 3. 20 Harrachovo društvo u Boki Kotorskoj. SD, 19. IV. 1902. 2. 21 N. P. grof Harrach u Dalmaciji. SD, 26. IV. 1902. 2. 22 Društvo za unapregjivanje narodno-ekonom. Interesa kraljevine Dalmacije. SD, 3. VII. 1902 2. 23 Izvozna trgovina dalmatinskih poljskih plodova u Beču. SD, 6, IX. 1902. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

dionica koje se organizira u Beču. Na isti način javio se svim župskim dekanatima i poddekanatima da se i oni zauzmu. Na 11. rujna Odbor Vinarske udružbe sazvao je u Općinskoj vijećnici u Splitu sve važnije proizvođače u gradu za upis. Predsjednik Udružbe J. Kapić zbog toga je bio nekoliko dana ranije na sjednici seoske blagajne u Jesenicama kod Splita. Dana 17. rujna na sjednici Općinskog vijeća vijećnik Luka Grgić predložio je da Općina kao najveća i najvinorodnija u Dalmaciji uplati najmanje 20-30 dionica nove zadruge. Načelnik Vinko Milić je odgovorio da će ih Općina uzeti veći broj. Među onima koji su se upisali su bili biskup Filip Frane Nakić koji je kupio 15, Ljubljanska banka 10, a Javna dobrotvornost 8 dionica.24

Na jesen 1902. postavljena je u Beču međunarodna izložba ribarstva. Organizaciju je trebalo preuzeti jedno društvo u Trstu za čitavu jadransku obalu, ali je odustalo. Zahvaljujući Društvu za unapređenje gospodarskih interesa i osobno Harrachu koji se založio, Dalmacija je ipak bila zastupljena. Njen uspjeh na toj manifestaciji bio je vrlo značajan. Profesor Katurić ihtiolog na glasu sakupio je dosta predmeta u čemu mu je pomogla i pokrajinska vlada. Vidjevši povoljan razvoj situacije i tršćansko ribarsko društvo se predomislilo i pristalo na suradnju. Izložena je slana, sušena i sve vrste svježe morske ribe, školjke, spužve, koralji i ribarski alati.25

U Splitu je 1903. osnovano Društvo izvozne trgovine dalmatinskih proizvoda. Skupština je zakazana za 15. veljače. Na noj je izabrana uprava i započelo se s radom. Iz Beča je na skupštinu došli osobno grof Harrach i Dalmatinac dr. Josip Škarica. Sudjelovao je i predsjednik Dalmatinskog sabora. dr Vicko Ivčević te mnogi uglednici.

U maloj bogato oslikanoj dvorani Harrachove palače u Beču bila je 4. ožujka 1903. godine glavna skupština Društva. Predsjedavao je Harrach. Među nazočnima bili su ministar željeznica dr. Wittek, članovi Gospodske kuće barun Chlumecky i grof Lanckoronski, zatim zastupnici vit. Berks, dvorski savjetnik Ploy, dr, Ferry, dvorski savjetnik vit. Vuković, msg. Perić, Juraj Biankini, predsjednik Pomorske vlade u Trstu pl. Božo Ebner, glavni liječnik vojnog stožera dr. Spitzer, dvorski savjetnik vit. Schrötter, generalni konzul Tonello pl. od Stramara, barun Kalchberg, major pl. Novaković, trgovački savjetnici Berk i Stiasny i drugi. Predsjednik se dotakao pitanja bosansko-dalmatinskih željezničkih pruga i naveo kako radovi sporo napreduju. Za to se posebno požalio na postupke Ugarske koja utječe na bosansku vladu da se gradnja bosanskog dijela pruge Doboj-Unac ne gradi zajedno s dalmatinskim prugama. Na to se nadovezao ministar željeznica dr. Wittek i pozvao se na zakonske odredbe po kojima dalmatinske pruge trebaju biti gotove kroz tri godine. Taj zakon je osnovan na dogovoru s drugom stranom Monarhije, a izglasan je uz velike poteškoće. Nadalje je istakao da se ne može prihvatiti da se s ugarske strane na bilo koji način nastoji

24 Izvozna trgovina dalmatinskih poljskih plodova u Beču. SD, 20. IX. 1902. 2. 25 M. Sardelić: Dalmacija na internacijonalnoj izložbi ribanja u Beču 1902. SD, 20. IX. 1002. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

namjerno odugovlačiti gradnja pruga. Trebalo je imati na umu i teškoće radi zemlje i koji tehnički problemi moraju se savladati na bosanskom području. Dešković je primijetio da je bosanska vlada gradila pruge na svoj način, a Wittek je odgovorio da su one ipak među najboljima u državi. Očekivalo se da će željeznica Dalmaciji donijeti napredak, a još prije pet godina nitko nije pomišljao da bi se mogao voziti iz Beča u Dalmaciju.26

Središnji odbor imao je 24. svibnja 1904. sjednicu. Predsjednik je spomenuo zasluge pok. Šupuka za gospodarski preporod Dalmacije. Bilo je riješeno više pitanja. Izabran je posebni odbor kojega su činili zastupnik Juraj Biankini, urednik Henrich Wilhem, činovnik Ministarstva financija dr. Gospodnetić, major Novaković, liječnik dr. Škarica, podmaršal Tomičić i zastupnik Vuković. Oni su se trebali angažirati oko akcije za gradnju željezničke pruge Knin-Novi kako bi se Dalmacija spojila sa unutrašnjošću. U tu svrhu se namjeravalo stupiti u dogovore s trgovačkim komorama u Dalmaciji i Hrvatskoj. Htjelo se konačno znati što misle oni koji o tome odlučuju.27

Bečka vlada je imala razumijevanje za rad Društva i pomagala ga novčano. Tako mu je Ministarstvo unutrašnjih poslova u srpnju 1904. godine dodijelilo 2000 kruna za promidžbu akcije za Dalmaciju. Društvo je nastojalo da kulturni i poslovni krugovi u Monarhiji upoznaju Dalmaciju, a s druge strane da ih privuče na investiranje u tom kraju. Zajedno sa Austrijskim društvom za Istok (Österreichischer Orientverein ) u Beču organiziralo je 1904. godine znanstveno putovanje duž jadranske obale koje se trebalo protegnuti posebnim Llojdovim parobrodom do Bara u Crnoj Gori. Putovanje je odlučeno početi 24. rujna i trajati desetak dana. Posjetio bi se Zadar, Šibenik, Split, Omiš, Dubrovnik, Hercegnovi, Kotor i eventualno Cetinje. Broj sudionika je bio ograničen na 60, a poziv je potpisao Harrach.28

Austrijsko društvo za Istok, na čijem je čelu bio grof Salm, a članovi istaknuti industrijalci, političari i velikaši, željelo je da uspjeh putovanja bude dobar. Radi toga je zamolila inženjera A. Deškovića da održi informativno predavanje o Dalmaciji. Na izlaganju su bili češki poslovni i politički ljudi.29 Knez Crne Gore je u vezi s izletom u Dalmaciju odredio da se pošalje poziv Austrijskom društvu za Istok da se tom prigodom posjeti i njegova kneževina. Obećao je potporu u nastojanu da se između dviju država učvrste gospodarske i kulturne veze. Ali pošto su u vrijeme planiranog putovanja u Crnoj Gori bile vojne vježbe, molio je da se zakazano putovanje na 24. rujna odgodi

26 Društvo za unapregjivanje gospodarskih interesa Dalmacije. SD, 7. III. 1903. 2-3. 27 U društvu za pomicanje gospodarskih interesa Dalmacije u Beču. SD, 1. VI. 1904. 3. 28 Pripomć «Društvu za gospodarstvene interese kraljevine Dalmacije». SD, 16. VII. 1904. 2. – Naučno putovanje društva za promicanje narodno-ekonomskih interesa Dalmacije. SD, 31. VIII. 1904. 2. 29 Predavanje o Dalmaciji. SD, 12. X. 1904. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

za 8. listopada. Odlučeno je tome udovoljiti pa je Austro-ugarski ministar rezident u Crnoj Gori barun Kuhn pisao kako sa zadovoljstvom pozdravlja ta nastojanja.30

Društvo je imalo 4. prosinca 1904. sjednicu na kojoj se raspravljalo o važnim pitanjima i odlučilo: - da podrži fuziju dalmatinskih parobrodskih društava, - da sastavi promemoriju o željezničkoj pruzi Ogulin-Bihač-Knin i zainteresira za nju industrijske krugove, - da predsjedništvo zahvali nadvojvotkinji Mariji Josefi na njenom zauzimanju u korist čipkarskog obrta u Dalmaciji, - da se dostavi ministarstvu molba s preporukom Higijeničkog društva u Hvaru za pristajanje jednog brzog parobroda u tom mjestu, - da se obustavi potpora listu Riviera Zeitung koji je svojim pisanjem štetio Dalmaciji. Toj sjednici prisustvovali su skoro svi članovi Društva. Kao gosti su bili Dulibić i inženjer Ante Dešković predsjednik Trgovačke i obrtničke komore u Pragu koji se istakao djelovanjem u Beču i Pragu u korist Dalmacije i zauzimanjem u željezničkom pitanju. U vezi s tim Društvo mu je zahvalilo. Izraženo je i priznanje podmaršalu Tomičiću za njegovo zauzimanje oko pruge Ogulin-Bihać-Knin.31

Godine 1905. Društvo je imalo sjednicu na 29. siječnja. Na dnevnom redu je bilo čitanje zapisnika prošle sjednice, priopćenja predsjednika te prijedlozi i pitanja. Zatim je 25. lipnja održana u Beču X. glavna skupština. Uz ostalo izabrana su petorica članova Središnjeg odbora, trojica revizora, četvorica članova obraničkog suda i dvaju njihovih zamjenika. Poslije sjednice sastao se Središnji odbor da se konstituira. Istovremeno sa skupštinom proslavljena je 10. godišnjica djelovanja Društva. Među brojnim uzvanicima bili su grofica Henriette Lutzow-Seymour, predsjednik Pokrajinskog sabora dr. Ivčević, zastupnici Biankini, Borčić, dr. Ferri, barun Kübeck, dr. Klaić, dvorski savjetnik dr. Ploj, Spinčić, dvorski savjetnik vit. Vuković, dr Kvekvić, msg. Perić, dr. Zaffiron, dvorski savjetnik prof. dr. pl. Schrötter, dvorski savjetnik pl. Jarsch, upravitelj Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva Pollich, slikar Ljudevit Hans Fischer, dvorski savjetnik carske kancelarije pl. Mardegani, feldmaršal vit. Tomičić, dvorski savjetnik na Vrhovnom sudbenom dvoru dr. Tommaseo, trgovinski savjetnici Stlassny i Simon, stolnik pl. Dalmata, potpredsjednik Slavije i drugi.

Najprije je Biabkini u ime Dalmatinaca zahvalio Harrachu na uspješnoj 10. godišnjici vođenju Društva. Naveo je kako je rad Društva upozorenje državnoj upravi da se Dalmacija ne smije zaboraviti. Harrach ipak nije bio zadovoljan postignutim

30 Naučno putovanje po Dalmaciji. SD, 24. IX. 1904. 2. 31 Društvo za promicanje gospodarskih interesa Dalmacije. SD, 21. XII. 1904. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

uspjehom. Smatrao je da je do tada napredak bio nedovoljan. Savjetnik Simon je isporučio pozdrave Istočnog društva. Odlučeno je zahvaliti se nadvojvotkinji Mariji Josefi za njeno zalaganje oko dalmatinskog čipkarskog obrta. Ministar predsjednik bar. Gautsch, bivši ministar Wittek i barun Chlumecky bili su spriječeni prisustvovati skupštini. Inženjer Dešković je tom prilikom predložio da se obrati pozornost na iseljavanje stanovnika koje je bilo vrlo važno za Dalmaciju. Ploj je upozorio kako će idućeg dana biti u Zastupničkoj kući rasprava o tom pitanju i na zakonsku osnovu koju je priopćio ministar-predsjednik. Naglasio je kako je iseljavanje najlošiji oblik rješavanja egzistencije pučanstva. Ponovno su izabrani za članove Odbora Schrötter, Fischer, Biankini, dr. Škarica, dr. Gospodnetić, a te novi gđa. Schraurek i Dešković. Prihvaćeni su neki novi prijedlozi za promicanje obrta, posebno za uzgoj cvijeća u Dalmaciji.32

Godine 1906. Ministarstvo poljodjelstva dodijelilo je Društvu 3000 kruna kao prinos za njegovo nastojanje na poboljšanju ratarstva.33 Prvih dana studenog bila je u palači grofa Harracha sjednica Društva za gospodarske interese Dalmacije. Predsjednik je izvijestio o važnijim odlukama koje su se provele u korist pokrajine. Nadvojvoda Franjo Ferdinand je primio memorandum u kojem su naznačeni radovi koji bi se hitno trebali izvesti. Harrach je nadalje obavijestio o sudjelovanju Dalmacije na austrijskoj izložbi u Londonu i zahvalio se predsjedniku izložbenog odbora konzulu Feliksu Stiasznom čijom je zaslugom doprinesen uspjeh na izložbi. U Londonu su se gospođe, ali i trgovci, zanimali za dalmatinske proizvode, posebno čipke. Kasnije su iz Amerike stigle narudžbe od velikih trgovačkih kuća za njihovu kupnju. Taj uspjeh je trebalo u prvom redu zahvaliti nadvojvotkinji Mariji Josefi. Na sastanku je predsjednik dalmatinskog izložbenog odbora detaljno izvijestio o tijeku poslova na manifestaciji. Zatim se predsjednik pokrajinskog Sabora dr. Ivčević zahvalio dr. Harrachu na njegovom prijegornom djelovanju za probitak pokrajine. Dvorski savjetnik dr. Schrötter se založio za gradnju hotela na Jadranu.34

U Beču je 1907. na 2. veljače održana 27. sjednica Upravnog odbora Društva s uobičajenim dnevnim redom. Još jedna sjednica je bila 23. lipnja. Prisustvovali su novo izabrani članovi Carevinskog vijeća Bjeladinović, Ivanišević i Tresić. Umjesto dvorskog savjetnika dr. Tommasea, koji se vratio u Dalmaciju, izabran je za drugog potpredsjednika vit. A. Vuković. Dr. Luxardu izražena je zahvalnost za veliko zauzimanje na dalmatinskoj izložbi u Londonu. On je izabran prvim tajnikom, a drugim je ostao dr. Gospodnetić. Nastojanjem Društva sudionicima na izložbi su dodijeljene diplome. Odobreni su tekući računi. Engleskinji Halbach uručeno je 1000 kruna za izdavanje putničkog vodiča s opširnim prikazom ljepota Dalmacije.

32 Društvo za promicanje gospodarskih interesa kraljevine Dalmacije. SD, 14. i 28. VI. 1905. 2. 33 Pripomoć Društvu za promicanje gospod. interesa Dalmacije. SD, 18. IV. 1906. 2. 34 Sjednica Društva za gospodarstvene interese Dalmacije. SD, 7. XI. 1906. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Dvojici istaknutim učenicima poljodjelstva dodijeljene su pripomoći. Tom prilikom odlučeno je da se glavna skupština održi na jesen kada će zastupnici iz Dalmacije biti opet u Beču. Pozvane su primorske općine da Društvu pošalju podatke o uređenju kupališta kako bi se objavili u časopisu Anzeiger der Seebäder und Luftkurorten and der Adria. Poduprta je molba S. Dobronića iz Zadra kod Ministarstva trgovine u vezi s novom električnom svjetiljkom za ribolov. Uz veliko odobrenje je prihvaćena vijest o izgradnji tvornice cementa u Mravincima kod Splita.35

Odbor Društva imao je 17. studenog 1907. sjednicu. Na dnevnom redu bile su brojne teme. Uz ostalo raspravljalo se o svilogojstvu u Skradinu, koju je akciju ranije poduprlo Društvo sa 500 kruna. Zatim je bilo govora o ustrojstvu parobrodarskog društva Dalmatinska plovidba u Splitu, o tiskanju promidžbenog članka o Dalmaciji u Fremdenblattu listu za međunarodna pitanja kojemu je doznačena potpora od 200 kruna, o molbi općine Suhor u Kranjskoj da se podupre gradnja željezničke pruge preko Kranjske do Dalmacije, o nabavi Sabolićeve knjige o odnosu Dalmacije u trgovini s Venecijom te o djelovanju Društva na promicanju dalmatinskog ribarstva čemu je bila pružena moralna potpora. Naglašeno je kako je Društvo prodavalo ribu iz Dalmacije u Beču i to dosta jeftino.

Tom prilikom sveučilišni profesor dr. Schrötter je izvijestio o proizvodnji eteričnog ulja u Dalmaciji. Naveo je kako se mnogo tog ulja pravilo umjetnim načinom, ali prirodno je ipak bilo bolje kvalitete. Stoga je najveća tvornica tog ulja u Njemačkoj poslala u Dalmaciji stručnjaka da prouči njegove osobine. Njegov izvještaj će se dostaviti profesorima Wachsteinu i Friedländeru koji će o tome govoriti na jednoj od idućih sjednica. Istaknute su zasluge konzula Stiassnyja za dalmatinsku izložbu u Londonu. Harrach mu je za to predao posebnu diplomu i kolajnu. Proslijeđena je Ministarstvu poljodjelstva molba H. Keilera iz Trsta koji je tražio vladinu potporu za uvođenje u Dalmaciju posebne vrste ovaca za razvitak vunene industrije. Odlučeno je upisati Društvo u turističko društvo Adria u Grazu s obzirom na njegovo zauzimanje za Dalmaciju. Radi tih zasluga primljen je u Društvo dvorski i sudbeni odvjetnik dr. Graf. Odobreni su godišnji računi pa je i pored izdataka, osobito za prošlogodišnju izložbu, preostalo 2000 kruna. Raspravljalo se i o planovima Ugarsko- hrvatskog parobrodarskog društva o uspostavljanju redovnih veza između kopna i otoka, o unapređenju turizma na otocima Rabu i Hvaru. Dr. Luxardo je opširno izvijestio o gradnji hotela. Bečki arhitekti Jelinek, Schrapater i Peschl bavili su se temeljito tim pitanjem, ali gradnja je bila uvjetovana osnivanjem velikog dioničkog društva. Pohvaljen je rad tih arhitekata koji su počeli proučavati pogodne lokacije na licu mjesta i raditi osnove.36

35 Društvo za unapredjivanje ekonomskih interesa Dalmacije. NL, 31. I. 1907. 3. – Družtvo za promicanje ekonom. Interesa Dalmacije. NL, 28. VI. 1907. 2. 36 Društvo za interese Dalmacije. NL, 21. XI. 1907. 1.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Zalaganjem Društva Dalmacija je bila zastupljena svojim proizvodima na velikoj izložbi 1907. godine u Londonu. Za uspješan nastup na toj važnoj manifestaciji bili su odlikovani kolajnom i diplomom Društvo za promicanje ekonomskih interesa Dalmacije u Beču, Društvo za promicanje čipkarske i domaće industrije kraljevine Dalmacije u Beču, Arheološki muzej u Splitu, ministarski tajnik dr. Josip Luxardo u Beču, M. R. Zenić trgovac u Beču, Vježbaona učione središnjeg odsjeka za čipkarsko poučavanje u Splitu i drugi pojedinci iz pokrajine.37

Glavna skupština Društva 1907. godine održana 8. prosinca u Beču. Prisustvovali su mnogi članovi između kojih dva bivša ministra Chlumetzky i Wittek, a od dalmatinskih zastupnika bili su svi oni koji su se našli u Beču. Raspravljalo se o djelovanju kroz zadnje dvije godine. Istaknuta je Londonska izložba kao uspješna manifestacija Društva, a naročitu pohvalu za to dobio je predsjednik Stiassny. Zahvala je upućena i nadvojvotkinji Mariji Josefi za organiziranje čipkarske pouke u Dalmaciji te nastojanju Vlade oko željezničke veze sa središtem Monarhije. Od zadnje glavne skupštine preminuli su D. Luxardo u Zadru, prof. A. Mussafin i V. Padour u Beču, mr. G. Petranović u Kotoru i A. Pihler u Splitu. Upisano je 39 novih članova, a istupilo 13. Profesor Schrötter je izvijestio o osnovi za uređenje hotela-restorana u Rabu. Novčano je poduprt jedan učenik iz Dalmacije na poljodjelskoj školi u Parizu i poduprte kod Vlade neke molbe.

Na ovoj skupštini izabrani su novi članovi Središnjeg odbora Društva E. Gelčić, dr. Tresić, M. Bjeladinović, E. Dalmata, podmaršal I. Tomičić, dr. H. W. Graf, dr. A. Dulibić, A. Hickl, E. Sourek i dr. J. Luxardo. Opet je za predsjednika izabran Harrach, za potpresjednike dr. Ivčević i vit. Vuković, za prvog tajnika dr. Luxardo, za drugoga dr.Gospodnetić, blagajnika E. Sourek i za njegovog zamjenika dr. Smolčić.38 Uz ostalo na dnevnom redu bio je izvještaj o Londonskoj izložbi te izbor 5 članova Središnjeg odbora, 3 revizora, 4 člana obraničkog suda i 2 zamjenika. 39

Nakon što je bečka vlada preuzela zadatak unapređivanja Dalmacije, Društvo je u 1908. smanjilo aktivnosti. Visoki državni činovnici koji su surađivali s Društvom sada su bili službeno okupirani tim poslovima. Jedan od razloga vjerojatno je bio i u tome što je Harrach već bio u godinama. Razbolio se pa se u ožujku podvrgao teškoj operaciji. Oporavio se, ali su posljedice ostale.40 Harrach je u to vrijeme bio dosta bolestan, a malo poslije preminula mu je supruga. Na 2. studenog proslavljena je u dvorcu u Hradeku kod Kraljičina grada u Češkoj 80. godišnjica njegovog života. Osjećao se tjelesno i duševno zdrav. Tom prigodom namjesnik Nardelli poslao mu je

37 Odlikovanja. NL, 25. XI. 1907. 2-3. 38 Društvo za promicanje gospodarstvenih interesa Dalmacije. SD, 4. XII. 1907. 2. - Društvo za unapredjivanje ekonomskih interesa Dalmacije u Beču. NL, 16. XII. 1907. 2-3. 39 Glavna skupština. NL, 2. XII. 1907. 3. 40 Zdravlje grofa Harracha. SD, 1. IV. 1908. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

brzojavnu čestitku. Češka društva u Beču priredila su 29. listopada svečanu akademiju i priložila zajednički dar Komenskomu društvu kojeg je svečar pomagao još od utemeljenja.41

Harrachovo društvo dalo izraditi pet tehničkih osnova za hotele Dalmaciji i to u Dubrovniku, Trstenom, Savini kod Hercegnovoga, Trogiru i Kaštelima. Osnovan je i sindikat za gradnju. U tu svrhu bio je koncem veljače 1909. u Zadru inženjer Gustav Schafatter. Cilj je bio potaknuti radove pomoću domaćeg kapitala. Ukupna investicijska svota je iznosila osam milijuna kruna. Upravni odbor Društva pod predsjedavanjem Harracha održao je 14. lipnja sjednicu. Uz ostale bili su prisutni i zastupnici iz Dalmacije dr. Ivčević, Biankini i Bjeladinović. Tajnik dr. Luxardo je pročitao izvještaje. Najviše se raspravlja o gradnji hotela. 42

Na 12. prosinca 1909. godine nakon kratke bolesti preminuo je Harrach u Beču u 81. godini života. S njim je nestao izuzetan zagovaratelj napretka Dalmacije koji je uživao veliki ugled u najvišim krugovima pa i na samom Dvoru. Povodom toga na 19. prosinca Središnji odbor Društva, na čijem je čelu Harrach bio 15. godina, priredio je u Beču žalovanje na kojemu je predsjednik Dalmatinskog sabora dr. V. Ivčević držao spomen za pokojnika. Mnoge važne stečevine isposlovao je Harrach u korist pokrajina i pojedinaca. Već tada se osjetio blagotvorni rad koji je urodio lijepim plodom na svim područjima gospodarskog života, posebno turizma.43

Djelovanje središnje vlade u Beču

I bečka vlada se s vremenom uključila u provođenje sustavnijih mjera za unapređenje Dalmacije. U odsjeku za promicanje obrta kod Ministarstva trgovine držao je u veljači 1905. godine viši činovnik prof. Robert Apitsch predavanje o uspješnom dužem putovanju po Dalmaciji. Cilj je bio ustanoviti što bi se moglo učiniti sredstvima stavljenim na raspolaganje od Ministarstva trgovine za promicanje dalmatinskog obrta. Na tom zapaženom izlaganju bili su predstavnici zainteresiranih ministarstava i odsjeka ministarstava trgovine, predsjednik Društva za promicanje gospodarskih interesa Dalmacije Harrach i dvorski savjetnik pl. Skala.44

Drugi odsjek Obrtničkog vijeća imalo je 7. listopada 1905. sjednicu. Viši građevinski savjetnik Günther podnio je opširan izvještaj o odredbama koje su se trebale izdati za uspješno promicanje Dalmacije, osobito na području velikog i malog obrta. Istakao je kao glavne uzroke slabog stanja loše veze kopnom i morem i zaostatak u uređenju ugostiteljskih objekata što je kočilo promet stranaca. Naveo

41 80. obljetnica grofa Harracha. SD, 4. XI. 1908. 3. 42 Za gradnju Hotela. SD, 27. II. 1909. 3. – Društvo za promicanje nar. ekon. interesa Dalmacije. SD, 19.

VI. 1909. 3. 43 Zdravlje grofa ivana Harracha. SD, 1. XII. 1909.3. - U Družtvu za promicanje privrednih interesa

Dalmacije. SD, 22. XII. 1909. 2. 44 Za promicanje obrta u Dalmaciji. SD, 22. II. 1905. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

je potrebu gradnje modernih hotela i dalmatinskih luka, unapređenje ribarstva, potpomaganje obrta i osiguranje jeftinih kredita. Zatim je zastupnik u Carevinskom vijeću vit. Antun Vuković govorio o nepovoljnim prometnim prilikama i istakao kako su vladine odredbe za unapređenje plovidbenih veza nedovoljne. Preporučio je da brzi brod iz Trsta prema Dalmaciji vozi svaki dan što je i usvojeno. Predloženo je Vladi da u dogovoru s Ugarskom uredi veze sa zaleđem. Odlučeno je obavijestiti Ministarstvo za ratarstvo o problemima poljodjelskih i šumarskih prilika.45

Dalmaciji dugo vremena nije državna uprava nije posvećivala pozornost. Nije se ni znalo što bi trebalo učiniti. Tek prvih godina 20. stoljeća počela je ta pokrajina Austriju zanimati. Izletnici koji su je otkrivali bili su oduševljeni njenom ljepotom. Uviđala se i važnost prekomorske izvozne politike i razvitak pomorstva. Počele su značajnije gradnje u lukama, ali nedostajale su željezničke veze do njih. Taj daleki kraj nije bio prometno vezan sa središtem države. A to je bila nužna pretpostavka svakom gospodarstvu. I poljoprivreda i industrija bili su u zaostatku. Trgovačka politika često nije bila u skladu s potrebama. Klauzula o carini vina krajem 19. stoljeća s Italijom pogodovala je drugoj strani, a dalmatinskim vinarima nanijela mnogo štete. O teškim prilikama u Dalmaciji dosta se puta raspravljalo u Parlamentu, gospodarskim udrugama i javnosti. Ono što je poduzimano nije davalo zadovoljavajuće rezultate.

Ni jedan drugi kraj u državi nije bio bez željeznice. Odluka o tome ovisila je o sporazumu s Ugarskom vladom. S njom se trebalo nagoditi. Nešto je ipak do sredine godine bilo već učinjeno, a to je uređenje plovidbe o čemu je već postignut sporazum. U programu je bila i izgradnja luka. I o tome se pregovaralo s Ministarstvom financija. Prvenstvo su imali Split, Šibenik i Gruž. U Splitu se planiralo graditi gat i obalu, ali trebao je još jedan gat koji će braniti luku od valova. U Šibeniku je luka bila u lošem stanju te se uskoro namjeravalo graditi obalu za izvoz ugljena. U Gružu je trebalo izdupsti dno i produljiti obalni zid. Za gradnju luke u Metkoviću pripremali su se pregovori s Ministarstvom financija. U tu svrhu već su bila unesena sredstva u proračun, ali ona nisu bila dovoljna. Za uređenje tih luka trebalo je 5 milijuna kruna. Od toga je Ministarstvo načelno odobrilo 2,5 milijuna. I Ministarstvo poljodjelstva pripremalo je prijedloge melioracija, uređenja bujica i ušća rijeke Neretve.46

Tako se na 3. kolovoza 1906. u Predsjedništvu ministarskog vijeća u Beču sastalo povjerenstvo kako bi se započeo složen posao vezan za Dalmaciju. Članovi su bili: - vit. dr. August Engel predstojnik odjela i savjetnik dr. Vjekoslav Jambour iz Ministarstva financija, - barun savjetnik Sisinio Pretis iz Ministarstva unutarnjih poslova, - vit. savjetnik dr. Karlo Wiener iz Ministarstva za bogoštovlje i nastavu,

45 Obrtničko vijeće za gospodarski razvitak u Dalmaciji. SD, 11. X. 1905. 2. 46 Akcija za pomaganje Dalmacije. SD, 14. VII. 1906. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

- savjetnik Antun Delles i kotarski poglavar vit. dr. Vjekoslav Kamler iz Ministarstva trgovine, - savjetnik dr. August Weeber i tajnik dr. Pavao Kopfgertner iz Ministarstva željeznica i - predstojnik odjela dr. Ernst Seidler i pl. Ivo Bizzarro iz Ministarstva poljodjelstva.47

Barun Beck je u uvodnom govoru naveo da je Dalmaciji država, s obzirom na geografski položaj, treba posvetiti posebnu skrb. Naglasio je kako ono što je učinjeno posljednjih desetak godina nije bilo dovoljno. Mnoge se želje nisu ispunile. Povjerenstvo je dobilo zadatak stupiti u vezu s osobama koje su poznavale prilike u pokrajini. Beck je očekivao da će se brzo utvrditi osnovne potrebe i otpočeti s ostvarenjem planova.48

Na 15. rujna bila je nova sjednica povjerenstva. Najprije su detaljno razmotreni prijedlozi što su tijekom vremena stigli pojedinim resorima i odredbama koje su u vezi s time izdane. Uz to je izabrana i sistematizirana već prije izrađena građa i dogovori o njoj. U planu je bilo saslušati mišljenja voditelja političke i autonomne zemaljske uprave u Dalmaciji te ostalih stručnjaka koji su poznavali mjesne prilike u pojedinim pitanjima.49

Povjerenstvo je planiralo tijekom listopada 1906. izaći s prijedlozima za izradu detaljnog programa koji bi se imao početi raditi kroz dva mjeseca. Najvažnije stajalište je bilo da se gradnjom putova i željeznica razvija promet. A s druge strane je odlučeno nastojati da se popravi standard naroda i umjerenim kreditima postigne napredak. Poslovi u poljodjelstvu, stočarstvu i ribarstvu su vršeni zastarjelim načinom. Očekivalo je da će obilazni učitelji i škole osigurat poboljšanja u proizvodnji vina. Sorte grožđa su bile dobre, ali je trebalo urediti podrume i tako kvalitetom potaknuti izvoz. Utvrđeno je da se ulje pravilo najčešće na neracionalan način što je kvarilo njegovu kvalitetu. Smatralo se da se uzgoj stoke može poboljšati uvozom posebnih pasmina. Povoljnije vodne prilike uz pomoć stručnjaka omogućile bi gradnju ribnjaka i uzgoj kamenica.50

Na 24. prosinca 1906. bila je sjednica Odbora pod predsjedavanjem ministrapredsjednika Becka. Tom prilikom je naglašeno da je najvažnije pitanje podizanje i razvitak zemljišne kulture. U konkretne mjere uključene su poljodjelske poboljšice (poticaji), uređenje bujica i hitno spašavanje vinograda od filoksere koje je već započelo. Trebalo je osnovati nova i unaprijediti postojeća općila, osigurati prikladne plovidbene veze, modernizirati solane, pomoći obrt, nastavu i putnički promet. Odlučeno je da

47 U odboru za gospodarstveno pomaganje Dalmacije. SD, 8. VIII. 1906. 2. 48 Za gospodarstveno pomaganje Dalmacije. SD, 4. VIII. 1906. 1. 49 Za gospodarstveno pomaganje Dalmacije. SD, 22. IX. 1906. 1. 50 Za pomaganje Dalmacije. SD, 10. X. 1906. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

se na slijedeće sjednice pozovu neke osobe iz Dalmacije što bi trebalo omogućiti pravilnija rješenja. Tu su bili još problemi željezničkih veza, nastave u pučkim školama, ratarskih, trgovačkih i obrtničkih tečaja. S obzirom na prirodne ljepote i bogatstvo spomenika kulture očekivao se turistički uspon od kojeg bi stanovništvo moglo imati znatne koristi.51

Posljednja informativna sjednica ministarskog Povjerenstva za ekonomski preporod Dalmacije bila je 29. prosinca 1906. godine. Prisustvovao joj je dalmatinski namjesnik Niko Nardelli koji je ukazao na žalosno stanje trgovačkih, poljodjelskih i obrtnih prilika u pokrajini. Predložio je poboljšice koje su nužne u pojedinim granama. Moralo se brzo i energično djelovati. Uslijedila je živa rasprava čiji je pokretač bio predsjednik Povjerenstva Engel. Sudjelovali su dvorski savjetnici Portole, Dellas, Kraun i Gelčić te ministarski tajnik Luxardo Da bi se odmah zakazala konačna sjednica trebalo je da referenti pojedinih ministarstava do 3 siječnja dostave svoje elaborate.52

Konačna sjednica Odbora održana je 12. siječnja 1907. godine. Utvrđen je program. Ukupna svota, koja bi se kroz desetak godina imala utrošiti je procijenjena na 40 milijuna kruna. U to nije bio uračunat trošak za sredozemnu željeznicu koju se mislilo graditi iz Zadra preko Kotara, sinjske i vrličke krajine do hercegovačke granice prema prirodnom zaleđu s priključkom na prugu Gabela-Gruž-Boka Kotorska.53

Od pitanja čije je rješenje bilo najteže je izravna željeznička veza sa središtem Monarhije. Uvjet je bio sporazum s ugarskom vladom koje se usprkos nastojanjima austrijske vlade, nije moglo postići. Zacrtane su izravne rute morem, Tako se pripremala parobrodska pruga koja bi svaki dan spajala jadransko primorje sa Zadrom. Već su postojale neke osnove morske plovidbe odobrene od narodnog zastupstva i opsežan program za radove u lukama i izgradnju svjetionika. Tamo gdje bi bilo prikladnije namjeravao se osigurati promet kopnom u prvom redu od Zadra do Boke Kotorske. Od povoljnijih veza očekivao se i značajan porast turizma. Program je bio vrlo ambiciozan i obuhvaćao sve sektore gospodarskog i društvenog razvitka. Važna stavka je bila promicanje školstva Za pučke škole odlučeno je u budućnosti izdvajati 300.000 kruna godišnje više nego prije.54 Za radove u 1906. bilo je potrošeno 313.000 kruna, a sada su planirani mnogo veći iznosi. Stoga su mnoge samoupravne općine Dalmacije uputile Namjesništvu podršku programa.55

51 Sjednica povjereništva za pomoć Dalmacije. SD, 28. XI. 1906. 2. – Sjednica povjereništva za pomaganje

Dalmacije. SD, 1. XII. 1906. 2. 52 Ministarska komisija za Dalmaciju. NL, 7. I. 1907. 3. 53 Ministarska komisija. NL, 14. I. 1907. 2. – Ekonomsko podignuće Dalmacije. NL, 21. I. 1907. 3. 54 Vladin gospodarski program za Dalmaciju. NL, 28. II. 1907. 1. 55 Vladin program za poboljšanje ekonomskih prilika Salmacije. SD, 9. i 13. III. 1907. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Godine 1907. radovi oko voda, posebno oko opskrbe sela, uređenje vodotoka, presušenje močvarnih dolina i natapanje prostranih zemljišta bile su 1907. u punom tijeku. Već početkom godine Ministarstvo poljodjelstva osiguralo je za vinogradarstvo, maslinarstvo i prateće troškove 571.000 kruna. Da bi se poboljšao uzgoj domaćih životinja dodijeljeno je 50.000 kruna koji se iznos po potrebi mogao povećati, a za 1908. računalo se s još većim doprinosom. Krupno blago se planiralo uzgajati u brdskim krajevima, a u onim bogatijim krmnim biljem tov svinja. Povišene su i nagrade za uzgoj konja.56

U Programu važno mjesto je imala izgradnja putne mreže. Namjeravalo se preurediti stare carske ceste i graditi nove osobito na većim otocima. Sredstva su bila već na početku uglavnom osigurana i neki radovi ubrzo započeli. Očekivalo se da će putovi u duljini od oko 500 kilometara stajati 7,5 milijuna kruna.57 U ožujku 1907. Namjesništvo je iz izvanrednih dotacija doznačilo općini Trogira 15.000 kruna za dovršenje općinskog puta Prapatnica-Bristivica-Mikovinovac.58 Problem izgradnje putova potakao je ministra unutrašnjih poslova da u listopadu 1907. pošalje u Dalmaciju predstojnika Odjela za gradnju cesta i mostova ministarskog savjetnika Webera Ebenhofa da se dogovori sa stručnim službama na terenu i utvrdi potrebe za proširenjem prometne mreže.

Poljodjelsko vijeće imenovalo je poseban dalmatinski odbor koji je pod predsjedavanjem predsjednika pokrajinskog Sabora dr. Ivčevića imao 6. travnja u Ministarstvu poljodjelstva sjednicu. Prisustvovali su ministar poljodjelstva grof Auersperg i predstojnik odsjeka vit. Zaleski. Stručni izvjestitelji su ukratko iznijeli Vladin program za Dalmaciju. Prihvaćeni su prijedlozi za promicanje šumarstva, poljodjelstva, uljarstva.59

Ministarstvo poljoprivrede je odlučilo što prije za uređenje voda i ublažavanje oskudice osigurati 250.000 kruna. Za dio radova već su bile napravljene osnove, ali se ranije nisu mogli izvesti zbog nedostatka sredstava, pa se planiralo započeti ih već u proljeće. 1907. Za budući opsežni program smatralo se da će biti potrebno oko milijun kruna. Odlučeno je da provedbu vodi povjerenstvo u čiji sastav su ušli odsječni savjetnik dr. Viktor Deutsch, tehnički konsultant dvorski savjetnik Edvard Markus i viši šumski savjetnik Ferdinand Wang. Oni su stigli u Dalmaciju u travnju i obišli terene. Na sastanku 25. travnja zajedno s predstavnicima Zemaljskog odbora utvrđen je program djelovanja. Osim toga u Zadru je boravio tih dana ministarski savjetnik Mavro Eril da bi se upoznao sa stanjem zadrugarstva te savjetnik zemaljske vlade

56 Državna pripomoć za unapregjenje gospodarstva Dalmacije god. 1907. SD, 6. IV. 1907. 2. – Za gospodarstveno unapregjenje Dalmacije. SD, 10. IV. 1907. 3. 57 Gradnja puteva. SD, 8. V. 1907. 2. 58 Za općinske puteve. SD, 27. III. 1907. 3. 59 Za gospodarstveno unapregjenje Dalmacije. SD, 13. IV. 1907. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

dr. pl. Pantz izvjestitelj ministarskog povjerenstva za agrarne operacije u Beču se obavijestiti se o reorganizaciji službe za diobu obradivih općinskih dobara.60 Koncepist u Ministarstvu poljodjelstva u Beču R. Čulić iz Brača premješten je u Predsjedništvo ministarskog vijeća po odluci ministra predsjednika i to vezano za ostvarenje vladinog programa za Dalmaciju.

Radilo se i na unapređenju stručnog školstva. Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu bilo je spremno udovoljiti molbama Općine i Trgovačko obrtničke komore u Splitu da već početkom 1908. godine država preuzme upravu dvorazredne Trgovačke škole u Splitu o čemu se dogovaralo. Uslijed naraslih potreba u trgovini razmatralo se da se osnuje i druga trgovačka škola u pokrajini. U veljači je uz pomoć pokrajinskih vlasti, Općine te Trgovačko obrtničke komore u Splitu osnovana prva Obrtnička škola i to Stručna škola za obrtno risanje u koju se upisalo preko 60 učenika. Pripremalo se da država preuzme upravu Obrtničke škole usavršavanja (zanatske škole). Imenovan je upraviteljem inženjer državnih željeznica Kamilo Tončić, a Nikola Jakšić učiteljem. U Zadru je bivšem upravitelju Obrtne škole u Puli inženjeru Eneji Nikoliću povjerena izrada nacrta za gradnju Stručne škole za obrtno risanje koja je bila otvorena iduće godine. Troškovi za zgradu škole u Zadru osigurali su zaklada Bakmaz uz doprinos zaklade Sv. Dimitrija, pokrajine i Trgovačko obrtničke komore. Raspravljalo se i o tome da se u Selcima i Pučišću na otoku Braču otvore stručne škole usavršenja uz potporu države. Školska uprava je prihvatila mjere za unapređenje domaćeg obrta pa se u Splitu i Pagu radilo u pogledu izrade čipaka, a u Opuzenu na pletenju košara. Ministarstvo za nastavu je za obuku obrtnika u Dalmaciji osiguralo u 1907. godini 30.000 kruna, a za 1908. je planirano 50. 000 kruna.61

Posebna pažnja u programu posvećena je podizanju šuma pa se predvidjelo njegovo ostvarenje u roku 10-15 godina. Prethodni radovi počeli su još iste godine pribavljanjem mladica stabala, za šume i drvorede i otvaranjem stručnih škola. Planiralo se najprije upotrijebiti 18.000 hektara zemljišta, koje su općine već odredile za pošumljavanje, a zatim i druga zemljišta. Namješten je šumski tehničar kao pomoćnik zemaljskog šumskog nadzornika u Zadru za radove u sjevernoj Dalmaciji. Odlučeno je proširiti šumsku službu kako bi se uspješnije mogla zasaditi brda. U tu svrhu trebalo je imenovati šest novih kotarskih šumskih tehničara tako da u svakom bude po jedan, a također i broj šumskih nadglednika na 18. Ta mjesta su trebala biti upotpunjena do uključivo 1909. godine.62

U programu je predviđena i poduka iz poljodjelstva što se namjeravalo postići povećanjem državnih doprinosa. Iznos od 46.000 kruna kao državna pripomoć

60 Za unapregjenje ekonomskih interesa Dalmacije. SD, 24. IV. 1907. 2. 61 Vladina akcija za Dalmaciju. NL, 4. IV. 1907. 2. 62 Za unapregjenje gospodarstvenih interesa Dalmacije. SD, 30. III. 1907. 2. – Za šume u Dalmaciji. SD, 4.

V. 1907. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

odlučilo se povisiti u 1907. na 78.000 kruna. Sredstva su namijenjena za uređenje školskih vrtova i nagrađivanje pučkih učitelja koji su se bavili poljodjelstvom. Osim toga namijenjena su za stipendije mladićima koji će pohađati srednje i više škole, Višu veterinarsku školu u Beču te tečajeve potkivanja konja u Sinju i Poljoprivredne škole i kušaonice u Splitu.63

Radilo se na primjeni naprednijih metoda u poljodjelstvu. Pri tome se korisnim pokazao rad stručnjaka koji su odlazili u sela i upućivali seljake. Poticalo se i tiskanje popularnih knjiga te nabava strojeva i alata potrebnih obilaznim učiteljima u praktičnom radu. Na dane 6.-8. svibnja 1907. bio je u Poljodjelskoj školi i kušaonici u Splitu izvanredni sastanak obilaznih učitelja. Presjedao je pokrajinski poljodjelski nadzornik vladin savjetnik Ivan pl. Zotti. Prisustvovalo je 12 obilaznih učitelja, Petar Torre pokrajinski izvjestitelj za veterinarstvo, 3 vinogradarska povjerenika s pomoćnicima, upravitelj Poljodjelske škole Ivan Šlaus, stručni učitelj Stjepan Bulić i prefekt zavoda Ivan Darrer. Najviše se raspravljalo o načinu kako upotrijebiti subvencije dodijeljene za poboljšanje poljodjelstva.64

Na 25. travnja 1907. održan je sastanak pod predsjedavanjem namjesnika Nike Nardellija kako bi se konačno utvrdio program vodoprivrede i poljodjelstva. Prisustvovali su dr. Viktor Deutsch od strane Ministarstva poljodjelstva, odsječni savjetnik Eduard Markus, dvorski savjetnik i tehnički konzultant Ferdinand Wang, od strane Namjesništva dvorski savjetnik Josip Tončić, namjesnički savjetnik Leopold Golf, kotarski poglavar Stjepan Szilvas, viši građevni savjetnik Bartul Tamino, viši šumski savjetnik Ferdinand Tepper te od Zemaljskog odbora predsjednik Sabora dr. Vicko Ivčević, predsjednik Zemaljskog odbora dr. Antun Dulibić, a od strane Šumskotehničkog odsjeka za uređenje bujica Odsjek Zadar šumski savjetnik. Emilije Valentini. Utvrđeno je da su u tijeku bili radovi uređenje voda u vrijednosti od 900.000 kruna. Određeno je da se odmah započnu radovi za koje su pripremljene i odobrene osnove uz trošak od 307.000 kruna za što je bila dodijeljena izvanredna državna pripomoć od 241.400 kruna. Zajedno s programom drugih radova koji su se imali izvesti kroz 1907. godinu predviđeno je ukupno 1,582.000 kruna. Napravljen je i predračun za 1908. godinu u što je spadala i svota od 513.000 kruna za uređenje bujica.65 U srpnju ga je odobrio Ministar poljodjelstva. Ukupni trošak tih radova iznosio je oko 1,600.000 kruna. Iznos je stavljen odmah na raspolaganje.66

Pripremala se i podjela općinskih pašnjaka seljacima. Do tada se u tom smislu malo uradilo pa se odlučilo proceduru ubrzati. U tu svrhu došao je u Dalmaciju izvjestitelj ministarskog povjerenstva za agrarne poslove Pantz.

63 Za unapregjenje gospodarstvenih interesa Dalmacije. SD, 3. IV. 1907. 2. 64 Sastanak obilaznih učitelja poljodjelstva. SD, 15. V. 1907. 3. 65 Za unapregjenje ekonomskih interesa Dalmacije. SD, 1. V. 1907.2. 66 Za unapredjenje gospodarstvenih interesa Dalmacije. NL, 22. VII. 1907. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Donesena je i odluka o školstvu. Određena je gradnja Realke na općinskom zemljištu u Splitu i pristupilo se izradi osnove za novu gimnaziju u Dubrovniku. U programu je bilo i da se podržavi Trgovačka škola u Splitu i otvori još jedna u Zadru. Za škole u Dalmaciji bilo je već do travnja doznačeno 150.000 kruna, a svota se namjeravala povisiti u 1908. na 300.000 kruna. Odlučeno je poslati u Dalmaciju izvjestitelja za obrtničku nastavu da pospješi unapređenje stručne obuke u tim gradovima. Gradila se nova zgrada četverorazredne vježbaonice Preparandije u Zadru i Dubrovniku. Od 1908. odlučeno je povisiti stipendije za nautičke škole i sagraditi školski brod.67

Sredinom 1907. na Odsjeku za promicanje obrta Ministarstva trgovine izrađen je i dostavljen Ministarstvu detaljan program o unapređenju obrta za tu i 1908. godinu. Elaborat je odmah odobren pa stavljena na raspolaganje povećana sredstva. Obuhvaćao je tri skupine potpora: stručne tečajeve, pokretne izložbe uzornih alata i pribora za radionice, dodjelu pomagala i zajmova obrtničkim udruženjima. Ukupan trošak za te dvije godine planiranje na 110.000 kruna.68

Rješavalo se i osiguranje željezničkih veza. Bila je u planu izgradnja pruge od Splita preko Dugopolja Madonića do Aržana na granici Dalmacije koja bi se dalje produžila za Bosnu. Trebalo je razmotriti pitanje odvojka od Madunića do Metkovića i U tu svrhu boravio je u Dalmaciji ministar željeznica Derschatt.69 Namjeravalo se spojiti Zadar s Kninom i Split s Metkovićem. Formirane su sekcije za trasiranje u Zadru i Splitu. Sekcija u Zadru imala je također zaduženje trasiranje dionice ZadarĐevrske na liniji prema Kninu. Za odsjek Split-Aržano bio je već dio pruge izgrađen i gradio se odvojak Dugopolje-Sinj. Od ove guste mreže ostvarena je samo uskotračna pruga od Splita do Sinja.

Ministar trgovine dr. Fořt obišao je u svibnju 1907. veće gradove u Dalmaciji. U njegovoj pratnji bili su predsjednik Pomorske vlade i stručni izvjestitelji. Razgovarao je sa službenim osobama pregledao veća poduzeća pa i male radionice. Posebni interes je pokazao za proširenje i gradnju novih luka. U Šibeniku je posjetio veliku talijansku tvornicu karbida. I tamo se planirala izgradnja obale za ugljen za što su već pristigle ponude. U Splitu se pripremala gradnja novog gata i proširenje postojećeg Gata sv. Petra na istočnoj strani luke. Odlučilo ih se početi još iste godine, a razmatrala se i gradnja novog lukobrana koji bi zaštitio pristanište parobroda. U Gružu se također odlučilo proširiti obalu koja više nije zadovoljavala otkako se uspostavila željeznička veza. Kod toga se nastojalo pomoći domaćim građevnim tvrtkama. Stoga se Namjesništvo

67 Za unapregjenje gospodarstvnih interesa Dalmacije. SD, 20. IV 1907. 2. 68 Za unapregjenje gospodarstvenih interesa Dalmacije. SD, 12. VI. 1907. 3. 69 Za unapregjenje ekonomskih interesa Dalmacije. SD, 24. IV. 1907. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

obratilo trgovačko-obrtničkim komorama da se zauzmu kako bi se izvedba radova u lukama, koji su predviđeni vladinim programom, budu njima povjereni.70

Ministarstvo trgovine odobrilo je koncem lipnja 1907. osnove za neke veće lučke radove na osnovu kredita koji su već bili uvršteni u državni proračun. Odlučeno je raspisati natječaj za radove. Predviđena je gradnja nove obale u Šibeniku za ugljen koja se pred mjesec dana počela graditi. Također su počeli radovi u Šibeniku za spajanje obale između gata za pristajanje i obale za ugalj, u Splitu na proširenju Gata sv. Petra i gradnja drugog velikog gata te u Gružu proširenje obale pred željezničkom postajom. Predviđeni su ukupni troškovi od 1,597.000 kruna. Do sredine te godine predano je poduzetnicima na izvođenje 12 manjih radova u lukama, a uskoro se namjeravalo početi još 10 slijedećih.71

Kod Pomorske vlade u Trstu u nazočnosti ministra trgovine vodili su se u svibnju 1907. pregovori za preuređenje dalmatinskih plovidbenih veza. Sudjelovali su i predstavnici austrijskog Lloyda te dalmatinskih poduzeća Zaratine, Negri e Co, Serafina Topića i drugova, Brače Rismondo te Dubrovačkog društva. Radilo se o tome da se morski promet putnika i robe osuvremeni i poboljša dostava poštanskih pošiljaka. Dogovaralo se i otvaranje redovitih pruga između dalmatinskih luka, a posebno između kopna i otoka. Odlučeno je da Lloyd ostane u dalmatinskoj plovidbi prvenstveno za brze linije.72

Obrtničko vijeće u Beču imalo je 24. lipnja 1907. plenarnu skupštinu pod predsjedavanjem ministra trgovine Fořta. Dogovoreno je sve što se ticalo pomorskog prometa. Utvrđeno je da su pregovori u vrhu dalmatinske službe dobro napredovali. Po programu Ministarstva trgovine austrijski Lloyd je uređivao brze pruge za dvije linije put Metkovića iza jednu ubrzanu put Kotora i albanskih luka. O svemu je već postignut sporazum. To je bio temelj morskog prometa na koji bi se nadovezati ostale linije.73

Odjelni savjetnik dr. Robert Grienberger objavio je u Beču raspravu Dalmatinska gospodarska pitanja koja se uklapala u Program unapređenja pokrajine. Smatrao je da je u izvršenju Programa trebalo voditi računa o tome što Dalmacija može od sebe dati. Uz ostale preporuke, zanimljiv je njegov prijedlog da se uvede gajenje cvijeća što bi povoljno utjecalo na turizam. Detaljno je iznio prijedloge za poboljšanje dolaska stranaca. Trebalo je urediti zimovališta u južnoj Dalmaciji za što su postojali idealni

70 Za domaće gragjevne poduzetnike. SD, 1. V. 1907. 3. – Osnove za unapregjenje Dalmacije. SD, 4. V. 1907. 3. 71 Lučke radnje u Dalmaciji. SD, 26. VI. 1907. 2. 72 Za unapregjenje gospodarstvenih prilika Dalmacije. SD, 11. V. 1907. 3. – Dalmatinska plovidba. SD, 15.

V. 1907. 3. 73 Ministar trgovine Foržt o plovidbenom pitanju. SD, 26. VI. 1907. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

uvjeti. Ipak za to bi narod u Dalmaciji morao ostaviti sa strane političke razmirice, a stručnjaci i kapitalisti pomoći . Sjedinjenim snagama mogao se postići uspjeh.74

U 1908. godini nastavilo se intenzivno ostvarivanje zacrtanih programa. Provodili su ih pojedina ministarstva u Beču preko pokrajinskih državnih ustanova Namjesništva, Pokrajinskog školskog vijeća i Pomorske vlade u Trstu. Samouprave ustanove Dalmatinski sabor , Zemaljski odbor imali su manji značaj, a općine nisu bile uključene.

Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu je odredilo da se u 1907. godini i dalje povisi za 4000 kruna godišnja dotacija za stipendije učenicima nautičkih škola u Dalmaciji. Od te svote stavljeno je na raspolaganje 1600 kruna za četiri stipendije po 400 kruna koje će se dodijeliti siromašnim i dobrim učenicima iz Istre. Da se zadovolje potrebe mladeži iz tog kraja uvrštene su još dvije stipendije po 200 kruna za pohađanje državne dvorazredne Trgovačke škole u Splitu.75

Unapređivani su obrti. Na 16. veljače 1907. objavljen je zakon od 5. veljače o prepravci i dopuni Obrtnog pravilnika. Uvedene su bitne novine za poduzeća. Predviđalo se i osnivanje obrtničkih zadruga kojih do tada u Dalmaciji nije bilo, osim Trgovačko-obrtničke komore, koje bi štitile stručne i socijalne interese obrtnika. Po zakonu zadruge su imale pravo izraziti stanovišta nadležnim vlastima o pitanjima poslovanja, cijenama usluga, sprječavanju neovlaštenog rada i provođenju zakonskih propisa. Ministarstvo trgovine povjerilo trgovinskom savjetniku i tajniku Trgovačke i obrtničke komore u Beču Rikardu Riedlu utvrđivanje uvjeta za praktičnu provedbu osnove za obrte. On je 23. svibnja 1908. stigao u Zadar gdje se zadržao nekoliko dana i zatim se uputio u obilazak cijele pokrajine.76

U sektoru poljodjelstva bilo je značajnih pomaka. Osnivane su zadružne konobe, Ministarstvo poljodjelstva dodijelilo je pojedincima i zadrugama novčane pomoći za izvoz vina. U Splitu je osnovan Zadružni savez u koji se do kraja 1907. upisala 61 zadruga, a najavilo ih se još 20. Ministarstvo poljodjelstva dodijelilo mu je u toj godini 20.000 kruna, a u veljači 1908. još 22.500 kruna.77 Poticano je svilarstvo. Namjesništvo je osiguralo uz sniženu cijenu uzgajivačima celularno sjeme žute vrste. Također je otvoren natječaj za nagrade koje će se dijeliti za kakvoću i količinu čahura svilene bube.78

74 Dalmatinska gospodarstvena pitanja. SD, 29. V. 1907. 2. 75 Za učenike nautičkih škola u Dalmaciji. SD, 29. II. 1908. 2. 76 Zaobrtničke zadruge. SD, 1. V. 1907. 2. - Za unapregjenje obrta. SD, 23. V. 1908. 2. 77 Zadružni savez u Spjeitu. SD, 15. II. 1908. 3. – Pripomoć Zadružnom Savezu u Spljetu. SD, 26. II. 1908. 2. 78 Za gojenje svilene bube. SD, 29. II. 1908. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Akcija Ministarstva poljodjelstva pokazala je već sredinom 1908. određene rezultate. Posebno su napredovali ratarstvo, opskrba vodom te uređenje rijeka i bujica. Za daljnji rad Ministarstvo je stavilo na raspolaganje novi doprinos od jednog milijuna kruna. Upućen je u Dalmaciju tehnički konzultant za poboljšice dvorski savjetnik Edvard Markus. Zadatak mu je bio proučiti postojeće stanje radova i hitno pripremanje novih. Markus i odjelni savjetnik Ministarstva Ivo pl. Bizzarro trebali su istražiti kako bi se mogle presušiti močvare oko rijeke Neretve. To važno pitanje za zdravlje zemlje, odavno je bilo predmetom rasprava, ali nije još bilo riješeno. Za to je bila napravljena osnova.79 Primljeni su u službu novi obilazni učitelji. U siječnju je objavljen natječaj za dva mjesta. Zadaća im je bila popularno poučavati seosko pučanstvo novim metodama u poljodjelstvu, držati povremeno predavanja i praktično pokazivanje načina rada.80

Na 27. svibnja sazvao je ministar poljodjelstva sastanak na kojem su prisustvovali dalmatinski zastupnici u Carevinskom vijeću. Trgovački stručnjak za proizvodnju ulja Arimann i izvjestitelj ministarski savjetnik dr. Eril izvijestili su o prihvaćenim odredbama za poboljšanje proizvodnje ulja u Dalmaciji Tijekom rasprave su govorili zastupnici Ivčević, Ivanišević i Vuković koji su povoljno ocijenili akciju i obećali njenu potporu.81 Ministar poljodjelstva dodijelio je pojedincima i zadrugama novčane pripomoći za izvoz vina. Također je u studenom 1908. odredio 300.000 kruna potpore za obnovu vinograda zaraženih filokserom, a Zemaljski odbor još 53.000 kruna. Da bi se popravilo priređivanje vina, Namjesništvo je sa svoje strane odlučilo i idućih godina, sredstvima koja su mu stavljena na raspolaganje, pomoći osnivanje zadružnih konoba.82 Nastojalo se ojačati i stočarstvo boljim pasminama. Nabavljeni su bikovi iz Tirola koji su se pokazali dobrim i u Dalmaciji. Namjesništvo ih je odlučilo ustupiti općinama i pojedincima u mjestima gdje je bilo barem 60 krava. Odredilo je nabaviti i krave iz istog kraja.83

Modernizirana je pomorska plovidba. Počelo je radom plovidbeno društvo Dalmatia, koje su utemeljila društva Serafin Topić e Co, Rismondo, Pio Negri i Zaratina. Sjedište mu je bilo u Zadru, a uprava u Trstu. Preuzelo je svu obalnu plovidbu srednje i sjeverne Dalmacije te poštanske pruge Trst-Metković i TrstKorčula. Naručena su u Engleskoj tri parobroda od po 700 tona. Osim toga ministar trgovine je na 20. ožujka izložio u Zastupničkoj kući u Beču zakonsku osnovu koja je sadržavala ugovor koji će se potpisati s austrijskim Lloydom u Trstu o dalmatinskoj

79 Za gospodarstveno uregjenje Dalmacije. SD, 23. V. 1908. 2. 80 Za obilazne učitelje poljodjelstva. SD, 11. I. 1908. 3. 81 Za proizvogjenje dalmatinskog ulja. SD, 30. V. 1908.2. 82 Pripomoć za priregjivanje vina i za zadružne konobe. SD, 15. IV. 1908. 3. - Za obnavljanje vinograda uništenim filokserom. SD, 25. XI. 1908. 2. 83 Za gojitelje stoke i vinograda. SD, 6. VI. 1908. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

plovidbi. Određeno je da Lloyjd preuzme brzu službu put Dalmacije i Albanije. To je i prije vršio, ali je sada broj putovanja i brzina na toj liniji povećana.84

Povećan je broj pučkih i stručnih škola, povišene su stipendije učenicima. Ministarstvo nastave je ovlastilo Pokrajinsko školsko vijeće da Zemaljskom odboru doznači za 1907. godinu 150.000 kruna, a za 1908. godinu 300.000 kruna za podizanje pučkog školstva.85

Nastavilo se sa sređivanjem vodoprivrede. Odsjek za poljodjelske poboljšice Namjesništva nastavio je s radom na asanaciji močvara oko Nina i na isušenju Buljarice u što je potrošeno 51.500 kruna. Početkom srpnja počeli su radovi na regulaciji rijeke Čikole kod Drniša, isušivanju u Trolokvama i Morpolači. Također te su nastavljeni poslovi oko natapanja Rastoka kod Vrgorca uz trošak od 141. 500 kruna. Radilo se i na osiguranju vode za piće pomoću vodovoda, uređenjem vrela i bunara te pojilišta.86

Pomorska vlada je 1907. i 1908. razvila široku djelatnost u pomorskom ribarstvu Dalmacije skromnim sredstvima koja je imala na raspolaganju. Tako je u to vrijeme osnovano četrdesetak ribarskih zadruga, poboljšana je nadzorna služba nabavkom novih brodova, sastavljena je zakonska osnova za ribolov i pregovaralo se o osiguranju pomoraca. Godišnja dotacija za potporu porasla je od 45.000 kruna u 1906. na 66.000 u 1908. godini. Planirao se daljnji rast na 100.000 kruna.87

Proširene su poštanske i druge veze. Na tome je Vlada počela ozbiljnije raditi 1907. i nastavila iduće godine. Tako je za to vrijeme otvoreno 17 novih poštanskih ureda, a odobreno je i otvaranje novih. Poštanska sabirališta otvorena u zadnje vrijeme na 3 mjesta. Od početka uvođenja programa za unapređenje Dalmacije ustanovljeno je 9. novih telegrafskih stanica, a Ministarstvo trgovine već je odlučilo uvesti daljnjih 7. Upraviteljstvo pošta već je počelo razmatrati mogućnost za osnivanje telegrafskih stanica u još 21 mjesto. Za poboljšanje telefonskih i telegrafske mreže utrošeno je u 1907. godini 18.300. kruna, a iduće preko 54.000 kruna Time je mreža povećana na blizu 36 km.88

Tijekom iduće 1909. godine nastavilo se uređenje plovidbe. Tršćanski Lloyd poboljšavao je pomorske veze brzim prugama koje su polazile iz Trsta, a društva Ragusa i Dalmatia na lokalnim. Ministarstvo trgovine je preko Pomorske vlade nadgledalo čitav sustav.89

84 Plovidbeno društvo «Dalmatia». SD, 4. I. 1908. 3. – Uregjenje Dalmatinske Plovidbe. SD, 21. III. 1908. 3. 85 Za unapregjenje pučkih škola u Dalmaciji. SD, 17. VI. 1908. 2. 86 Poljodjelske poboljšice. SD, 24. VI. 1908. 2. 87 Djelovanje pomorske uprave okolo pomorskog ribarenja u Dalmaciji. SD, 14. VIII. 1908. 2. 88 Poboljšanje poštanskih ,telegrafskih i telefonskih sveza. SD, 12. VIII. 1908. 2. - Još o poboljšanju poštanskih, telegrafskih i telefonskih sveza. SD, 14. VIII.1908. 2. 89 Za uregjenje saobraćaja u Dalmaciji. SD, 16. I. 1909. 3. – Nadgledanje dalmatinske plovidbene službe. SD, 20. I. 1909. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Poljodjelci su dobivali poticaje na gojenje svilene bube. Namjesništvo je odredilo da im se uz sniženu cijenu osigura sjeme domaće vrsti i organiziralo natječaj za najuspješnije uzgajivače u pogledu kakvoće i količine.90 Držalo se da bi i od pčelarstva moglo biti veće koristi posebno za male posjednike. Stoga je Namjesništvo odlučilo organizirati teoretsko-praktični tečaj u selu Glavici kod Sinja. Potpomagalo je i osnivanje novih vinograda za proizvodnju ranog stolnog grožđa te organiziralo kušnje vina. Pozvani su vinogradari da prijave svoje potrebe za američkom lozom.91

Znatno je povećan kapacitet podmorskih telegrafskih veza. Sredinom 1909. godine provedena je u djelo velika osnova polaganja kabela kojima je Dalmacija spojena s Istrom. Do tada je pokrajina imala samo jednu slabu vezu s unutrašnjosti Monarhije. Sada je dobila dvije i to kvalitetne.92 Osim navedenog, radile su se osnove za gradnju hotela, unapređivane su i druge djelatnosti. To najbolje pokazuje novčani porast dotacija koje je Ministarstvo poljodjelstva osiguravalo. One su 1906. iznosile tek oko 160.000 kruna da bi se u 1909. narasle na okruglo 950.000 kruna što znači povećanje negdje od 6 puta. Tada su već dostigle ukupna ulaganja za to razdoblje od 2, 536.000 kruna. Slično je stanje bilo i u drugim sektorima.

I pored tako znatnih ulaganja razvitak Dalmacije je još uvijek zaostajao za mnogim dijelovima države. To su priznavali i stručnjaci austrijske Vlade. Tako je u travnju 2009. predstojnik odjela Ministarstva javnih radova dr. Adolf Müller, koji je već više puta iz osobnih pobuda proputovao Dalmacijom, došao da proučiti mjesne gospodarske prilike u nastojanju da se što prije poboljšaju. Ocijenio je da je stanje vrlo loše. Smatrao je da bi u prvom redu trebalo obratiti pažnju školstvu.93 Za pouku iz gospodarstva služila je u prvom redu škola i kušaonica u Splitu i njena podružnica na Glavici kod Knina. Te ustanove su bile pod neposrednom upravom Ministarstva. * * *

Ambiciozni planovi bečke vlade u nekim dijelovima su uspjeli. Najintenzivnija djelatnost je bila u početku tijekom 1907. godine. Prilike su se bitno poboljšale. U luke i uređenje plovnih putova dosta se uložilo. Podignute su brojne bogoštovne zgrade. Najveći nedostatak je bio što se nije potpuno riješilo pitanje željezničkog spoja. Bez toga luke nisu mogle efikasno poslovati i konkurirati u izvozu i tranzitu robe. Prometne teškoće remetile su čitavo gospodarstvo. Novi pokretač bio je razvitak turizma posebno na sjevernom i srednjem Jadranu te cementne i kemijske industrije na području srednje Dalmacije koje su se oslanjale na hidroenergetske potencijale rijeka Krke i Cetine.

90 Za gojenje svilene bube. SD, 27. I. 1909. 3. 91 Za gojenje pčela. SD, 3. IV. 1909. 3. – Za poljodjelce. SD, 16. VI. 1909. 3. 92 Nove telegrafske sveze dalmacije. SD, 5. V. 1909. 3. 93Za napredak Spljeta i Dalmacije. SD, 1. V. 1909. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Sažetak

Početkom XIX. stoljeća Dalmacija je ušla u sastav Austrijskog carstva i tako ostala puno stoljeće. Zemlja je bila iscrpljena dugotrajnim borbama s Turcima i napoleonskim ratovima. Dugo nove vlasti nisu mnogo brinule o dalekoj pokrajini pa je ona nakon svega duboko zaostala. Prirodni resursi su joj bili škrti, gospodarstvo nerazvijeno, a prometne veze sa širim okruženjem slabe. Tek nastupom druge polovice stoljeća prilike su se počele popravljati, ali vrlo sporo. Potrebe u javnom sektoru su bile velike, a ulaganja od središnjih vlasti nedovoljna da bi se pokrenuo razvitak.

S vremenom se Monarhija pod utjecajem općih prilika u svijetu počela orijentirati na more. Osim toga prirodne ljepote, ugodna klima i bogatstvo spomenika kulture zainteresirali su visoke krugove društva koji su je željeli upoznati i koristiti za rekreaciju. Slijedili su i gospodarstvenici koji su vidjeli neke mogućnosti za ulaganje. Počele su se okupljati određene grupe različitih interesa od istraživača, znanstvenika, znatiželjnika, kapitalista koji su sve više dolazili u taj egzotični kraj izučavati njegovu prošlost, prirodne karakteristike i mogućnosti iskorištavanja komparativnih prednosti.

Među njima je bio i grof Jan Harrach koji se zaljubio u Dalmaciju i trudio se pomoći njenom svestranom napretku. Harrach je pripadao starom češkom plemstvu, bio vrlo bogat i utjecajna osoba s vezama sve do carskog dvora. Obnašao je i visoke društvene funkcije. Bio je tajni savjetnik i nasljedni član Gospodske kuće. Uspio je za svoj program zainteresirati mnoge prijatelje i istaknute osobe tog vremena od aristokracije, visokih dužnosnika u austrijskoj državnoj i dalmatinskoj pokrajinskoj upravi do stručnjaka i gospodarstvenika.

Godine 1894. osnovao je u Beču Društvo za unapređenje gospodarstvenih interesa u Dalmacije čiji je grof Jan Harrach bio doživotni predsjednik. U njemu je udružio prijatelje te pokrajine. Od tada se u glavnom gradu Carevine osnažio osjećaj za tamošnji narod i njegove potrebe. I bečka vlada se s vremenom uključila u provođenje sustavnijih mjera za unapređenje Dalmacije. Ambiciozni planovi u nekim dijelovima su uspjeli. Najintenzivnija djelatnost je bila u početku tijekom 1907. godine. Prilike su se bitno poboljšale. U luke i uređenje plovnih putova dosta se uložilo. Podignute su brojne bogoštovne zgrade. Najveći nedostatak je bio što se nije potpuno riješilo pitanje željezničkog spoja. Bez toga luke nisu mogle efikasno poslovati i konkurirati u izvozu i tranzitu robe. Prometne teškoće remetile su čitavo gospodarstvo. Novi pokretač bio je razvitak turizma te cementne i kemijske industrije na području srednje Dalmacije koje su se oslanjale na hidroenergetske potencijale rijeka Krke i Cetine. I pored znanih ulaganja razvitak Dalmacije je zaostajao za mnogim dijelovima države. Veliki politički poremećaji i Prvi svjetski rat u Evropi zaustavili su proces poboljšavanja prilika.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 199-228 dr. sc. Stanko Piplović: Rad na gospodarskom unapređenju Dalmacije na prijelazu...

Die Arbeit an dem wirtschaftlichen Aufschwung Dalmatiens an der Jahrhundertwende

Anfang des 19. Jahrhunderts trat Dalmatien in das System des Österreichischen Kaiserreichs und ist so ein ganzes Jahrhundert geblieben. Das Land war von den langen Kämpfen mit den Türken und die napoleonischen Kriege erschöpft. Lange sorgten sich die Regierenden nicht um die ferne Region, so ist sie nach allem zutiefst zurückgeblieben. Die natürlichen Ressourcen waren spärlich, die Wirtschaft unterentwickelt und die Verkehrsverbindungen mit der näheren Umgebung schwach. Erst in der zweiten Hälfte des Jahrhunderts begangen die Umstände sich zu verbessern, jedoch sehr langsam. Die Bedürfnisse in dem öffentlichen Sektor waren groß und die Investitionen der zentralen Regierung ungenügend um eine Entwicklung zu starten.

Mit der Zeit begann sich die Monarchie unter dem Einfluß allgemeiner Umstände in der Welt sich ans Meer zu orientieren. Nebendessen interessierten die hohen Gesellschaftskreise sich für die natürlichen Schönheiten, das angenehme Klima und die Vielfalt an kulturellen Denkmälern und wollten sie besser kennenlernen und zur Rekreation nützen. Es folgten auch Unternehmer die eine Möglichkeit zum Investieren sahen. Es versammelten sich Gruppen verschiedener Interessen – von Forschern, Wissenschaftlern, Neugierigen, Kapitalisten die immer mehr in diese exotische Region kamen um ihre Geschichte, natürlichen Charakteristiken und Möglichkeiten der Ausnutzung der vergleichbaren Vorteile zu erforschen.

Unter ihnen war auch Graf Jan Harrach der sich in Dalmatien verliebte und sich bemühte ihrem allseitigen Aufschwung auf die Sprünge zu helfen. Harrach gehörte dem alten böhmischen Adel an, war sehr reich und einflußreich, mit Verbindungen bis zum kaiserlichen Hof. Er besetzte hohe gesellschaftliche Funktionen. Er war geheimer Hofrat und Erbfolger des Herrenhauses. Er schaffte es viele Freunde und angesehene Personen der Zeit – von dem Adel, hohen Staatsdienern bis zu Experten und Unternehmern – für sein Programm zu begeistern.

Im Jahre 1894 gründete er in Wien die Gesellschaft zur Förderung der Wirtschaftsinteressen in Dalmatien dessen Präsident auf Lebenszeit Graf Jan Harrach war. In dieser Gesellschaft vereinte er Freunde der Region. Seit dem verstärkte sich das Gefühl gegenüber des dortigen Volkes und ihrer Bedürfnisse in der Hauptstadt des Kaiserreichs.

Die Wiener Regierung beteiligte sich mit der Zeit mit systematischen Maßnahmen an der Förderung Dalmatiens. Ambitiöse Pläne sind teilweise gelungen. Die intensivste Tätigkeit war am Anfang im Jahre 1907. Die Umstände verbesserten sich bedeutend. Es wurde viel in die Häfen und das Einrichten von Schiffswegen investiert. Viele sakrale Bauten wurden erbaut. Der größte Mangel war daß die Eisenbahnverbindung nicht voll geregelt wurde. Ohne dies konnten die Häfen nicht effektiv Arbeiten und im Export und Warenverkehr konkurrieren. Verkehrsschwierigkeiten brachten die ganze Wirtschaft durcheinander. Der neue Motor war die Entwicklung des Fremdenverkehrs, sowie der Zement- und Chemieindustrie in Mitteldalmatien, die sich auf die hydroenergetischen Potentiale der Flüsse Krka und Cetina verließen. Neben den bekannten Investitionen blieb die Entwicklung Dalmatiens hinter vielen anderen Teilen des Landes. Große politische Störungen und der Erste Weltkrieg in Europa hielten den Prozeß der Umständenbesserung an.

228