Zlatko (Osvald) Bender Uskotračna pruga Srnetica – Šipovo (S posebnim osvrtom na graditelja pruge Otta von Steinbeisa iz Bavarske u razdoblju Austro-ugarske vladavine u Bosni i Hercegovini i namjeri obnavljanja pruge u turističke svrhe

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 293-300 Zlatko (Osvald) Bender: Uskotračna pruga Srnetica – Šipovo

Zlatko (Osvald) Bender UDK: 94(497.6)”18/19” „Društvo prijatelja Austrijanaca u Bosni i Hercegovini“ Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Uskotračna pruga Srnetica – Šipovo

(S posebnim osvrtom na graditelja pruge Otta von Steinbeisa iz Bavarske u razdoblju Austro-ugarske vladavine u Bosni i Hercegovini i namjeri obnavljanja pruge u turističke svrhe)

Odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna i Hercegovina je stavljena pod upravu Austro-ugarske monarhije koja je trajala sve do raspada carstva 1918. godine. Otto von Steinbeis rođen je 7. listopada 1839. u Bachzimmernu (danas dio Immendingena), a umro je 27. prosinca 1920. u Brannenburgu na Innu. Bio je njemački poduzetnik i pionir industrije.

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Otto von Steinbeis, Austro-ugarska monarhija

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 293-300 Zlatko (Osvald) Bender: Uskotračna pruga Srnetica – Šipovo

Otto von Steinbeis je rođen u Bachzimmernu, mjestu koje je i tada već pripadalo Badenu, u bivšoj Kneževini Furstenberg, gdje je njegov otac Ferdinand von Steinbeis bio direktor kneževske metalurgije. 1863. (kada je imao 24 godine) poslan je od strane konzorcija württemberških industrijalaca i bankara u Brannenburg na mjesto generalnog direktora u novoosnovanom poduzeću Otto Steinbeis & Consorten. Poslovni cilj bio je korištenje lokalnih zaliha drveta, a tu je, pored ostalog, osnovano i poduzeće Thonwerkes Kolbermoor Steinbeis & Consorten (1875) za proizvodnju Dachfalz-cigle.

Otto von Steinbeis Komanditno društvo je raspušteno 1890. godine, ali je i dalje poslovalo pod istim imenom samo kao maloprodajno poduzeće, odnosno dioničari su bili isplaćeni. Steinbeis je jedno vrijeme bio aktivan i na području izgradnje. Zajedno sa münchenskim arhitektima Gabriel i Emanuel von Seidl vodio je građevinsku firmu Seidl & Steinbeis na Bavariaringu 10 u Münchenu. Samim tim je i rekonstrukciju njegove vile u Brannenburgu 1900. obavio Emanuel von Seidl.

Steinbeis kreće 1893. godine sa svojim projektom “Poduzeća u Bosni”. S AustroUgarskom k.u.k. monarhijom sklopio je ugovor (Abstockungsvertrag znači Ugovor o podcjenjivanju fiksne vrijednosti) o iskorištavanju jele i smrče u Bosni. Poduzeće Bosna postojalo je do 1918. godine. Nakon Prvog svjetskog rata pravni nasljednik postala je država Jugoslavija, a poduzeće je preimenovano u SIPAD. Steinbeis je tijekom 25 godina na Balkanu stvorio kompletnu infrastrukturu za proizvodnju i preradu šumskih resursa: željezničku mrežu uskog kolosijeka (u literaturi poznata i kao “Steinbeisbahn”; vidi također i pod “bosanski kolosijek”) dugačku oko 400 km, pilane u Dobrljinu i u Drvaru stambene zgrade, bolnice, tvornicu celuloze, tvornicu buradi i ciglanu.

Profit je Steinbeisu omogućio izgradnju željeznice Wendelstein, prve planinske pruge u bavarskim Alpama (otvorena 15. svibnja 1912.) i stjecanje tvornice papira u Bruckmühlu.

Slika 2: Situacijska slika pružne infrastrukture u BiH

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 293-300 Zlatko (Osvald) Bender: Uskotračna pruga Srnetica – Šipovo

U planiranju željeznice Wendelstein, Steinbeis je nagovorio bavarskog princa Luitpolda da ih pokreće strujom iz hidroelektrana.

Iz poslovne aktivnosti Steinbeisa nakon Drugog svjetskog rata razvile su se slijedeće firme: Zweckform (danas Avery-Zweckform), Steinbeis-Temming papir, Steinbeis pakovanje (danas CCL - oznaka) i Steinbeis Gessner (danas Neenah Gessner).

Već 1892. godine u šumama Bosanske krajine pojavio se njemački industrijalac Otto von Steinbeis iz Brannenburga u Bavarskoj, a u pratnji svog službenika tesara Gattlieba Hellda, koji su se, razgledajući nepregledne komplekse stoljetnih stabala bukve, jele, bora i drugih, uvjerili da je to neiscrpno blago stotinama godina ostalo netaknuto. Naišavši na teren koji je obećavao odličan profit, Otto ga više nije želio ispustiti iz ruku. Nakon što je obišao šumska područja na području srezova Ključ, Jajce, Bosanski Petrovac i Sanski Most u prosincu 1892. godine, a kasnije u siječnju 1893. godine, Otto Steinbeis je sklopio ugovor broj 121950 s bivšom bosanskohercegovačkom vladom o eksploataciji spomenutog područja. Te 1983. godine Otto von Steinbeis je osnovao svoje poduzeće sa sjedištem u Dobrljinu, koje je registrirano kod Okružnog suda u Banja Luci. Ugovor sklopljen na dvadeset godina, s trajanjem od 1. siječnja 1893. godine do 31. prosinca 1912. godine, dao je Steinbeisu pravo eksploatacije 1.500.000 kubnih metara jelovog i smrčevog drveta na panju uz uvjet da će se godišnji etati propisivati na osnovu privrednih planova. Tako je pala prva sjekira koja je značila nešto više od običnog obaranja stoljetnih stabala na gospodarskom području Resonovača – Potoci – Vučja Poljana. Od tada bosansko bijelo zlato počinje ploviti na svjetska tržišta drveta.

Transport drvene građe uskotračnom prugom

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 293-300 Zlatko (Osvald) Bender: Uskotračna pruga Srnetica – Šipovo

Inokosna firma Otto Von Steinbeisa proširivala se velikom brzinom; prva stabla za potrebe njegove strugare u Dobrljinu koja je već 1895. godine imala pet gatera, pala su u planini Vučja Poljana, odakle su trupci pomoću čekrka spuštani u rijeku Ribnik i dalje tijekom rijeke Sane triftovani do Dobrljina.

Vidjevši kako poslovi odlično napreduju, Otto von Steinbeis je odlučio proširiti svoje poduzeće, pa je trebalo već ugovoreno pravo proširiti na druga šumska područja. Tako je Steinbeis ugovorima od 28. srpnja i 15. kolovoza 1900. godine broj 9200/ BIH; 28. studenoga 1901. godine; 5. prosinca 1901. godine; br. 14485, te 5. i 26. svibnja 1902. godine; broj 67, dobio pravo eksploatacije do kraja 1930. godine. Naravno, da je za preradu tako velike drvne mase bilo potrebno podizati daleko veća postrojenja nego što su bila ona u Dobrljinu. Otto von Steinbeis odlučuje podignuti novu strugaru u Drvaru. Još od 1898. godine otpočeo je izgradnju uskotračne pruge od Mliništa, preko Drvara do Knina. U razdoblju od 1911. godine izgrađena je pruga Srnetica – Prijedor, a u međuvremenu se gradi i pruga Srnetica – Mlinište – Šipovo u dužini od 67 kilometara.

Nije slučajno da je za svoje sjedište i gradnju pilane izabrao dolinu rijeke Une i liniju Srnetica – Šipovo, bio je to centar najvećeg šumskog bogatstva na Balkanu. Mjesto gdje je izgradio pilanu bilo je na 460 metara nadmorske visine, a trebalo mu je da odatle izgradi svega 130 kilometara pruge do Šibenika, gdje je sagradio luku za prekomorski jeftini transport. Mrežu željeznica proširio je “Šipad” koji je bio okosnica drvne industrije i šumarstva od njenog osnivanja, a imao je sjedište u Drvaru.

Direkcija željeznica i glavno čvorište bila je također u Drvaru, zvana Šipadova željeznica. Drvar je u tim godinama prema broju zaposlenih radnika u ljetnoj sezoni bio jednak Zagrebu, a po industrijskoj snazi Mariboru, Sisku i Zenici. Sve do kraja Prvog svjetskog rata, poznato austro-ugarsko šumarsko dioničarsko društvo Steinbeis posjedovalo je svoju 762 milimetarsku željeznicu “Steinbeisnbahn” s oko 32 parne

Nekadašnji željeznički most kod Šipova

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 293-300 Zlatko (Osvald) Bender: Uskotračna pruga Srnetica – Šipovo

lokomotive u direktnom vlasništvu i prugu dužine od 400 kilometara. Usporedo s prugama izgrađene su i stanične zgrade gdje su bili zaposleni mnogi željezničari pod rukovodstvom šefa stanice. Naravno, bili su tu i otpravnici vlakova sa svojim čuvenim pištaljkama i signalnim tablicama.

Veće stanice su bile u Sanskom Mostu, Drvaru, Srnetici, Šipovu, Jajcu, Ličkoj Kaldrmi, Donjoj Sanici, Mliništu i Bosanskom Laništu. Najpoznatija remontna stanica za održavanje lokomotiva bila je u Srnetici. Ova radionica je imala značajan broj metalaca u stalnom radnom odnosu.

Uskotračnim prugama koje je izgradilo poduzeće “Šipad” na čelu s Ottom von Steinbeisom pored teretnog prometa, uspostavlja se i putnički promet, tako putnički vlakovi iz Drvara prevoze putnike za Prijedor, Ličku Kaldrmu, Jajce i Lašvu. Izgradnja uskotračnih pruga u Bosanskoj Krajini imala je veliki društveno-ekonomski značaj. Izgrađeni pravci uskotračnih pruga povezani su s prugama normalnog kolosijeka u Prijedoru, Ličkoj Kaldrmi i Lašvi. Osnivanje poduzeća “Šipad” i izgradnja ovih pruga pozitivno su se odrazili na razvoj Drvara, ne samo kao industrijskog, već i kao obrazovnog i kulturnog centra, pa se tako u Drvaru otvara prva šumarsko – tehnička škola, gimnazija, šegrtska škola, omladinska škola za žensku omladinu i druge. U Drvaru se školuju đaci iz susjednih općina - Bosanskog Grahova, Glamoča, Petrovca, Ključa, Mrkonjić Grada i drugih mjesta.

Kako je Srnetica bila transportna žila-kucavica, uz nju su niknula mnoga mjesta, varošice i drugi industrijski centri čiji je budući opstanak bio osuđen na propast ukidanjem uskotračne pruge. Na razne načine su se ljudi domišljali kako opstati na ovom surovom području. Te 1976. godine, sa posljednjim “ćirinim” odlaskom iz ovih krajeva mnogi domovi i naselja su ugašeni. Desetci tisuća mještana ostalo je bez posla pa samim tim i egzistencije.

Sada se u naučnim i turističkim krugovima javila ideja o obnovi uskotračne pruge koju je izgradio Otto von Steinbeis s obzirom da se radi o šumsko-planinskom

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 293-300 Zlatko (Osvald) Bender: Uskotračna pruga Srnetica – Šipovo

području s vrlo bogatom faunom i florom, reljefom, predivnim predjelima, pećinama, određenim arhitektonskim obilježjima, mnogobrojnim vodotocima, kanjonima, pa čak u jednom dijelu i netaknutim prirodnim bogatstvima – (prašuma “Lom”).

Ponovnim stavljanjem ove pruge u funkciju, smatra se da bi se ostvarila ekonomska korist, poboljšala turistička ponuda, lov i ribolov, očuvala priroda i pitka voda, kao i cjelokupni eko sistem, a s tim i razvoj ovog područja.

Emmanuel Otto Steinbeis, praunuk Otto von Steinbeisa, sa suprugom na nekadašnjoj željezničkoj stanici Mlinište (11.06.2010.godine)

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 293-300 Zlatko (Osvald) Bender: Uskotračna pruga Srnetica – Šipovo

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 293-300 Zlatko (Osvald) Bender: Uskotračna pruga Srnetica – Šipovo

Sažetak

Odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna i Hercegovina je stavljena pod upravu Austro-ugarske monarhije koja je trajala sve do raspada carstva 1918. godine.

Otto von Steinbeis rođen je 7. listopada 1839. u Bachzimmernu (danas dio Immendingena), a umro je 27. prosinca 1920. u Brannenburgu na Innu. Bio je njemački poduzetnik i pionir industrije.

Schmalspurbahn Srnetica – Šipovo

(Mit dem besonderen Hinblick auf den Gleisenbauer Otto von Steinbeis aus Bayern in der Zeit der Österreich-Ungarischen Herrschaft in Bosnien und Herzegowina und der Absicht die Spur zu touristischen Zwecken zu renovieren)

Durch den Beschluss des Berliner Kongress 1878 wurde Bosnien und Herzegowina unter die Herrschaft der Österreich-Ungarischen Monarchie, die bis zum Zerfall des Kaiserreichs 1918 dauerte. Otto von Steinbeis wurde am 7. Oktober 1839 in Bachzimmern (heute Teil von Immendingen) geboren, uns starb am 27. Dezember 1920 in Brannenburg am Inn. Er war deutscher Unternehmer und Industriepionier.