mr. sc. Jelena Červenjak Osječki tiskari 19. stoljeća - Carl Lehmann, Gustav Wagner, Eugen Ruppert i Alois (Vjekoslav) Schaffer

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 137-146 mr. sc. Jelena Červenjak: Osječki tiskari 19. stoljeća...

mr. sc. Jelena Červenjak UDK: 655.11(497.5 Osijek)”18” OŠ “Dalj”, Dalj Izlaganje sa znanstvenog skupa Primljeno: 22.09.2011. Prihvaćeno: 25.09.2011.

Osječki tiskari 19. stoljeća - Carl Lehmann, Gustav Wagner, Eugen Ruppert i Alois (Vjekoslav) Schaffer

U radu je autorica na temelju objavljene literature i dostupnog arhivskog gradiva obradila, razvoj tiskarstva u Osijeku obradivši istaknute osječke tiskare njemačkoga podrijetla, Carla Lehmanna, Gustava Wagnera, Eugena Rupperta i Aloisa (Vjekoslava) Schaffera koji su u gradu na Dravi djelovali tijekom 19. stoljeća svojim te dali značajan doprinos razvoju grafičke industrije.

Ključne riječi: Carl Lehman, Gustav Wagner, Eugen Ruppert, Alois (Vjekoslav) Schaffer, Osijek, 19. stoljeće, tiskarstvo

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 137-146 mr. sc. Jelena Červenjak: Osječki tiskari 19. stoljeća...

Ukratko o povijesti osječkog tiskarstva

Tiskari Carl Lehmann, Gustav Wagner, Eugen Ruppert i Alois (Vjekoslav) Schaffer nastavili su već “snažno utrti put” tiskarstva u Osijeku, koji na ovim prostorima seže u početak 18. stoljeća.1

Prva tiskara2 u Slavoniji bila je franjevačka tiskara u Tvrđi u prostorima starog franjevačkog samostana. Naime, franjevci i isusovci dolaze u Osijek s carskom vojskom 29. rujna 1687., tri dana nakon što su Turci napustili Osijek (26. rujna). U Tvrđi, središtu crkvenog i inog života stanovnika Osijeka, isusovci su preuzeli Kasim – pašinu džamiju i preuredili ju 1725. u Crkvu sv. Mihajla, a franjevci su 1697. dobili dozvolu za preuzimanjem Sulejman – hanove džamije, koju su od 1709. – 1732. preuredili u Crkvu sv. Križa.3 Vrlo je važno istaknuti kršćanske crkve te redove koji su širili kršćanstvo i obrazovanje4, osobito zbog specifične situacije u kakvoj se Osijek onoga doba zatekao. Pružali su sigurnost i jačali svijest napaćenome stanovništvu te su svojim djelovanjem doprinosili napredovanju grada i njegovom kršćanskom obilježju. Također, njihovo je djelovanje ishodilo osnivanjem škola te studija teologije i filozofije. Upravo radi aktivnosti i uspješnosti djelovanja, franjevci su “za potrebe provincije, samostana i svoje visoke škole uredili malu štampariju u osječkom samostanu”5, koja je započela s radom oko 1735. godine.6 Franjevačka tiskara nije radila za širu javnost, već samo za potrebe svojih osnivača. “Broj sačuvanih izdanja ove tiskare vrlo je malen, ne samo po broju naslova, već i po broju primjeraka. Ti su primjerci popisani većinom po knjižnicama franjevačkih samostana. Prevladavaju rasprave teološkog i filozofskog sadržaja pisanih latinskim jezikom, kao i drugi tekstovi za potrebe škole ili provincije.”7 Najstariji poznati datirani tiskarski rad franjevačke tiskare jest 1742. , kada je izdana knjižica, odnosno teza “Theses theologico – dogmatice” autora Filipa Radića.8 Postoji i nekoliko naslova koje

1Vijest o porazu osmanske vojske pod Bečom 1683. godine uzdrmala je privredni život Osijeka do temelja i zaprepastila sve slojeve gradskog stanovništva. Strah od posve neizvjesne budućnosti pritišće poput more, a crne slutnje ukazuju da se bliži kraj životu kakav je do tada bio i slijedi potpuna propast i uništenje. (Vidi: Ive MAŽURAN, Srednjovjekovni Osijek, 229.) 2 Prvi je tiskarski stroj (ručna preša) izumljen 1440. (J. Gutenberg). Tek 300 godina nakon izuma tiska osniva se prva tiskara u Slavoniji (1735.). 3 M. MALBAŠA, Povijest tiskarstva u Slavoniji, 11. 4 U 18. st. u Osijeku su župe gradili i preuređivali isusovci, franjevci i kapucini. Redovnici su se u Osijeku nastanili i započeli s djelovanjem – izgradnjom samostana, župnih domova i drugih sakralnih objekata, koji su gradu dali kršćansko obilježje. U 18. stoljeću prevladava kult katoličkih svetaca, pa je ovo stoljeće upravo radi toga okarakterizirano oslikavanjem novosagrađenih crkvi i samostana, gradnjom oltara, nabavljanjem kipova, slika, zvona i orgulja, kaleža i liturgijskog ruha. 5 M. MALBAŠA, Povijest tiskarstva u Slavoniji,13. 6 Ista, Osječka bibliografija, Sv. I. (1742-1944), Osijek, 1981., 5. 7 Ista, Povijest tiskarstva u Slavoniji…, n. dj., 14. 8 Ista, Osječka bibliografija, Sv. I. …, n. dj. 19.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 137-146 mr. sc. Jelena Červenjak: Osječki tiskari 19. stoljeća...

je franjevačka tiskara otisnula na hrvatskom jeziku te nekoliko naslova svjetovnog sadržaja. Osim toga, najvjerojatnije je otisnula i knjižicu na mađarskom jeziku o sađenju dudova i uzgajanju svilenih buba, koju je napisao Karol Sollenghi te tiskanicu, odnosno kalfinski list na njemačkom jeziku. Premda nisu sačuvana sva izdanja, ovih je nekoliko podataka dovoljno da potvrdi intenzivno, svestrano djelovanje franjevačke tiskare koja je upravo tako i ostvarila temelje te omogućila daljnji razvoj tiskarstva u Osijeku.

Pretpostavlja se da je na zatvaranje franjevačke tiskare utjecalo više čimbenika.9 Franjevačka tiskara bila je slabo opremljena i imala je male prihode. Osim toga, u to je vrijeme postojao propis o obveznom cenzuriranju svakog teksta svjetovnim vlastima te tekstova vjerskih sadržaja crkvenim vlastima, što je zasigurno otežavalo i usporavalo rad tiskare te zadavalo dodatne troškove tada jedinoj tiskari na tom području. S jedne strane, franjevačka je tiskara bila u nezavidnom položaju, a s druge strane, gradska općina od iste nije imala koristi.10 Stoga je Općina 1774. odlučila uzeti tiskaru u svoju nadležnost i predati je drugim tiskarima koji bi mogli više i bolje raditi.11

Gradski je magistrat 1775. oglasom objavio da želi primiti štampara, ukoliko ima sve potrebne privilegije (dozvole).12

Časopis „Esseker Allgemeine Illustrierte Zeitung“

Časopis Die Drau

9 Naime, 1772. otvorena je Kurtzböckova tiskara u Beču, koja je dobila privilegij (dozvolu) za tiskanje ilirskih, vlaških i orijentalnih knjiga. 19. rujna 1772. izdan je dekret te je carskom naredbom zabranjen rad tiskarama koje nemaju privilegij. M. Malbaša priznaje upravo ovaj drugi čimbenik kao uzrok zatvaranja franjevačke tiskare. 10 M. MALBAŠA, Povijest tiskarstva u Slavoniji…, n. dj. 15. 11 Zlata ŽIVAKOVIĆ – KERŽE, S tradicionalnih na nove puteve, Osijek, 1999., 95. 12 M.MALBAŠA, 125 godina štamparske djelatnosti u Osijeku (1748. – 1873.), u: Osječki zbornik

IV./1954., 138.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 137-146 mr. sc. Jelena Červenjak: Osječki tiskari 19. stoljeća...

Stoga je razvoj grafičke industrije nastavio budimpeštanski tiskar IvanMartin Divald13 , koji je 1775. od osječkog magistrata dobio koncesiju za otvaranje tiskare, kupio uređaj franjevačke tiskare, upotpunio ju njemačkim slovima i nastavio rad. Njegova je tiskara bila prva osječka svjetovna tiskara te je ostavila je snažan utjecaj na kulturni, prosvjetni, ekonomski i ini razvoj Osijeka i Slavonije jer su u toj štampariji pronašli slavonski intelektualci 18. stoljeća te je upravo Divaldova tiskara (Divaldiana) potpomogla razvoju slavonske književnosti.14 U njegovoj su tiskari uz tekstove nabožnog sadržaja tiskane brojne knjige, kalendari i drugi, za ono doba, vrlo vrijedni materijali. Ova je tiskara djelovala sve do 1857. godine. te je njome upravljalo nekoliko generacija obitelji Divald (Ivan Martin Divald, njegov sin Martin Alojzije Divald, Alojzijeva supruga Julijana Divald te njihov sin Dragutin Divald). Osim toga, važno je istaknuti kako je Divaldovom tiskarskom i izdavačkom djelatnošću Osijek dobio svoje prve novine, Pučki govornik za domovinu, slobodu i zakon, koje su izlazile na njemačkom jeziku, a čitalo ga je većinsko njemačko stanovništvo u Tvrđi i Donjem gradu.15

Osječko tiskarstvo 19. stoljeća

Osijek u 19. stoljeću doživljava mnogobrojne promjene u svim područjima. Upravo su te promjene utjecale na impozantan ugled samoga grada, koji se godinama stvarao. Naime, Osijek je, kao privredno najrazvijeniji grad u Slavoniji, u 19. stoljeću doživio prve moderne migracije, postigao pravni status grada te stekao multifunkcionalne uloge (čemu je pogodovala specifična ekonomsko – socijalna struktura stanovništva (zbog koncentracije industrije, obrta i trgovine), pojačana izgradnja prometnica (naročito

13 Ivan Martin Divald u Osijek je došao iz Budima, gdje je radio kao faktor u tiskari Katarine Landerer.

Zanat je izučio u Beču, gdje je dobio svjedodžbu od tamošnjih majstora. U Osijek je došao s prvom ženom, koja je vrlo brzo potom umrla (1784.), a on se samo godinu dana kasnije oženio udovicom

Magdalenom Kichler te s njom imao šestero djece. Troje je umrlo još u ranom djetinjstvu, a iz tog su braka ostali nasljednici Martin Alojzije, Ferdinand i Dragutin (Carl), koji su kasnije nastavili očevu uglednu tiskarsku djelatnost. Pri prijavi na oglas ukazao je razumijevanje situacije u kakvoj se Osijek (dakle i Slavonija) nalazio u to vrijeme te kako je baš on kompetentna osoba koja će gradu po pitanju tiskarske djelatnosti pružiti napredak. Upravo to je dugogodišnjim trudom i radom i učinio te se u gradu vrlo brzo istaknuo i postigao ugled. O tome svjedoči i činjenica da je 1789. izabran za gradskog zastupnika. Umro je 28. veljače 1806. Budući da su njegova djeca tada bila maloljetna, dobili su za skrbnika obiteljskog prijatelja, Ivana Kristofa Klingera, a nakon njegove smrti brigu o djeci preuzeo je

Divaldov dugogodišnji pomoćnik Fridrik Zink. S obzirom na takvu situaciju, a ni gospodarske prilike nisu joj išle u prilog, Divaldova tiskara doživjela je zastoj od dvanaest godina te ju 1819. nasljeđuje i nastavlja s radom sve do 1844. nasljednik Martin Alojzije Divald. Velika je razlika između razdoblja kada su otac i sin vodili ovu tiskaru. Naime, otac ju je vodio u 18. stoljeću, a sin u 19. stoljeću, a ta su razdoblja značajno obilježila i promijenila život grada Osijeka. Stoga se i njihova djelatnost i način rada uvelike razlikovala, ali je ipak profitirala. Martina je nakon smrti naslijedila supruga Julijana, koja je umrla 1846. pa tiskaru nasljeđuje njihov najstariji sin Dragutin (Carl) Divald te ju vodi i njome upravlja do 1857. godine, unatoč teškim prilikama (pojavi ilirizma, germanizacije i mađarizacije) i zdravstvenim tegobama. (Vidi: M. Malbaša, Povijest tiskarstva u Slavoniji, 16. – 27.) 14 Josip Bösendorfer, “Divaldiana u Osijeku”, Osječki zbornik I., Osijek, 1942., 70. 15 Marina VINAJ, “Povijest osječkih novina (1848. – 1945.)”, Katalog izložbe Muzeja Slavonije u Osijeku,

Osijek, 1998.,8., 17.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 137-146 mr. sc. Jelena Červenjak: Osječki tiskari 19. stoljeća...

željezničkih), iskorištavanje slavonsko – podravskih šuma te jačanje prerađivačke industrije). Upravo su te pogodnosti gradu omogućile snažniji razvoj trgovine, obrta i industrije te jačanje kapitala pojedinih osječkih trgovačkih i industrijskih obitelji, koje su svojim djelovanjem znatno pripomogle u napredovanju, tada već multinacionalnog, grada. Također, 19. je stoljeće u Osijeku karakteristično zbog intenzivne germanizacije.16

Tiskara Carla (Dragutina) Lehmanna (1857. – 1870.)

Dragutin (Carl) Lehmann rođen je u Osijeku 31. kolovoza 1818.17, a preminuo u rodnom gradu 31. prosinca 1885.18 Prvotno je vodio knjižaru i posudbenu knjižnicu sve do 1857., kada je kupio tiskaru obitelji Divald, i to zajedno s Josipom Fösmayerom (jednim od utemeljitelja osječke tvornice žigica, koju je osnovao s Emerikom Mirkom Reisnerom 1856., ali je Fösmayer brzo istupio iz šibicare). Tiskara je bila smještena u Tvrđu, u Hauptgasse 75 (današnju Kuhačevu ulicu) te ju modernizirao i vodio do 1869. pod imenom “Tiskara Dragutin Lehmann i drug”. Tiskara je imala jedan brzotisni stroj i dvije ručne prese, a raspolagala je sa svim uobičajenim vrstama pisma. U vlastitoj naknadi tiskao je Relkovićeva “Satira” (4. izdanje, 1857.), nastavio objavljivanje Novog i starog Kalendara slavonsko – osiečkog (za

Tiskar Dragutin Lehmann godine 1858. - 1868.), tiskao školske izvještaje,

16 Tijekom 18. stoljeća u moderniziranom i urbaniziranom Osijeku službeni je jezik bio latinski. Gradske ustanove, svećenstvo, škole (učenici, studenti i profesori) pa i bibliografski nakladnici koristili su isključivo latinski jezik, koji je tada predstavljao znak prestiža, obrazovanja i kulturne osviještenosti.

Zbog toga su rijetki primjeri tiskanih knjiga na hrvatskom jeziku. Krajem 18. stoljeća i tijekom 19. stoljeća germanizatorska politika austrijskog carstva uvelike je promijenila stanje. Naime, umjesto latinskoga, sada se stanovništvo Osijeka počelo služiti njemačkim jezikom. Već 1777. tiskana je prva njemačka knjiga u Osijeku, a vrlo su brzo knjige te razni izvještaji, statuti i pravilnici tiskani dvojezično.

Rasprostranjenosti i uporabi njemačkog jezika u Osijeku uvelike je doprinijela carska vojska i doseljeno njemačko stanovništvo (pa čak i doseljeni Židovi koji su se njime koristili u poslovnim krugovima).

Ostali su čimbenici, poput njemačkih putujućih kazališnih skupina, također imali velik udio u širenju njemačkog jezika na ovim prostorima. Ipak, sama činjenica da su se gotovo sve publikacije tiskale na oba jezika (njemačkom i hrvatskom) dokazuje da hrvatski jezik nije bio u potpunosti zanemaren i istrijebljen, što se osobito istaknulo u ilirskom pokretu, kada hrvatski jezik postaje službeni (1847.). (Vidi opširnije:M. MALBAŠA, Osječka bibliografija, Sv. I…, n. dj., 7. – 9.) 17 Državni arhiv u Osijeku (dalje: DAOS), Matična knjiga rođenih rimokatolika (1790.-1833.), Tvrđa, br. 530 18 DAOS, Matična knjiga umrlih rimokatolika 1874. – 1900., Tvrđa, br. Aneks 52 M

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 137-146 mr. sc. Jelena Červenjak: Osječki tiskari 19. stoljeća...

statute i slično, ali i djelo Ilije Okrugića Sremca, “Seljanka ili Pastirski razgovor” (1861.) te prvu knjigu na francuskom jeziku tiskanu u Osijeku (1867.). Pokrenuo je, objavljivao i uređivao (do broja 57) prve osječke (lokalne) novine Esseker Lokalblatt und Landbote (1864.-1869.), a cilj ovog lista bilo je podizanje obrazovnog nivoa u narodu, u pobuđivanju smisla za uzvišeno i lijepo. Novine su prožete tematikom života grada Osijeka, a rubrikama Esseker Bummler (Osječki šetač) i Wochen Cronic (Tjedna kronika) ispripovijedane su priče iz osječke svakodnevice. Sadržajno, iako tiskan na njemačkom jeziku, vezan je za osječku, tj. slavonsku, odnosno hrvatsku sredinu: brojne su vijesti iz kulturnog života, romani u nastavcima, etnografski i književni prilozi. Te su novine imale čak i dopisnike iz Beča i Pešte. Godine 1869. u Lehmannovoj tiskari otisnute su prve ilustrirane novine u Osijeku, ali i Hrvatskoj, Esseker allgemeine illustrierte Zeitung (27 brojeva).19

Tiskara Gustava Wagnera i Jakoba Franka (1869. – 1870.)

Gustav Wagner, inženjer i vlasnik osječke ljevaonice, bio je i član poticajnog odbora, a zatim i prvi predsjednik osječkog Radničko – obrazovnog društva osnovanoga 1867. godine.20 Jedan je od pokretača te vlasnik i urednik mađaronskog lista “Die Drau”. Uz novinara Jakoba Franka21 pokreće izdavanje toga lista, koji je u početku tiskan u Lehmannovoj tiskari. Njegovim poticajem u gradu su istodobno izlazila dva lista, a njihovi su izdavači postali međusobni konkurenti. Dok je Esseker Lokalblatt und Landbote imao književnu koncepciju, “Die Drau” je sve više poprimao karakter modernih novina koje su, mijenjajući

Tiskar Gustav Wagner urednike, tiskare i vlasnike, izlazile 61 godinu.22 Iz vremena zajedništva Wagnera i Franka poznat je jedini naslov tiskan 1869. u njihovoj tiskari, djelo osječkog nadrabina, Samuela Spitzera, “Die jüdische Ehe”. 1870. Wagner istupa iz tiskare, a Frank preuzima tiskanje lista “Die Drau”.23

19 Hrvatska opća enciklopedija, br. 6, Zagreb, 488. 20 M. Malbaša, Povijest tiskarstva u Slavoniji, 37. 21 Jakob Frank rođen je u Osijeku 1840., a umro je u 31. prosinca 1905. u Zagrebu. Bio je novinar u Beču do 1867., kada se vraća u Osijek i zajedno s Wagnerom otvara tiskaru. 1868. počinje izlaziti “Die Drau”.

Nakon istupanja Wagnera iz tiskare, Frank ju bolje oprema i preuređuje te nastavlja s radom. Preuzima od Lehmanna tiskanje lista “Die Drau”. Tiskao je i izvješća osječkih škola, školske knjige, pjesme Petra

Preradovića, a od 1874. i “Glasnik Biskupije đakovačko – srijemske”. 1876. prodaje tiskaru zajedno s listom “Die Drau” J. Pfeifferu i seli u Zagreb, gdje je izdavač lista “Agramer Presse” 1877., a od 1878. izdavač i urednik lista Kroatische Post. Bio je dopisnik bečke “Neue Freie Presse” i budimpeštanskog

“Pester Lloyda”, a kao bibliofil i kolekcionar posjedovao je bogatu knjižnicu i zbirku starina, koju je 1906. otkupio MUO u Zagrebu. (Vidi: Hrvatski biografski leksikon, br. 4, 382.) 22 Z. Živaković – Kerže, S tradicionalnih na nove…, n. dj., 95. 23 Hrvatski biografski leksikon, br. 4, 382.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 137-146 mr. sc. Jelena Červenjak: Osječki tiskari 19. stoljeća...

Tiskara Eugena Rupperta ( 1880. – 1881.)

Eugen Ruppert rođen je 1856. u Osijeku. Pisar, pomoćnik, rimokatolik. Supruga Ruppert, rođena Šestar Marija (rođena u Bjelovaru 1862., rimokatolkinja). Djeca: Olga (rođena 1886. u Virovitici, zakonita, rimokatolkinja), Oskar (rođen 1887. u Zagrebu, zakonit, rimokatolik), Viktor (rođen 1892. u Zagrebu, zakonit, rimokatolik). Bio je glavni urednik i tiskar lista Organ für Volkswirtschaft und Unterhaltung, koji je izlazio od 17. travnja 1881. Njegova tiskara otvorena je 1880. u Gornjem gradu u Ulici divjega čovjeka (Wildemann Gasse), današnjoj Ulici Republike. U svom vrlo kratkom djelovanju Ruppertova tiskara izdala je i otisnula samo nekoliko brojeva Esseker Wochenblata, točnije od 5. do 15. svibnja 1881. Nakon dvogodišnjeg tiskarskog djelovanja u Osijeku (1880. i 1881.), Eugen Ruppert preselio se u Donji Miholjac.

Tiskara Aloisa (Vjekoslava) Schaffera (1880. – 1904.)

Alois (Vjekoslav) Schaffer rođen je 1841. godine, a preminuo 5. lipnja 1904. Otvorio je tiskaru u Donjem gradu, u isto vrijeme kada i Eugen Ruppert u Gornjem gradu. Schafferova se tiskara isprva bavila samo tiskanjem akcidencija, odnosno nasumce i slučajno izabranih vijesti i informacija. Pretežno je radio za Donjograđane, donjogradsku Učiteljsku školu (tada smještenu u nekoliko učionica donjogradske Pučke škole, a to je današnja stara zgrada OŠ Jagode Truhelke). Schafferova tiskara radila je i za 78. pješadijsku pukovniju, za koju je više godina tiskao list na njemačkom jeziku Rang – und Eintheilungsliste. Uzlet njegove tiskarske djelatnosti započinje od 1887. tiskanjem ćiriličnog prigodnog spisa prote Lazara Popovića.

Umjesto zaključka

Četiri osječka tiskara Carlo Lehmann, Gustav Wagner, Eugen Ruppert i Alois (Vjekoslav) Schaffer, iako njemačkog podrijetla, ostavila su u drugoj polovici 19. stoljeća neizbrisiv i vrlo vrijedan trag u razvoju tiskarske, knjižarske i ine djelatnosti ne samo u Osijeku, nego i znatno šire. Svojom su djelatnošću i izvan svoje struke pripomogli društvenom i kulturnom razvoju grada na Dravi.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 137-146 mr. sc. Jelena Červenjak: Osječki tiskari 19. stoljeća...

Sažetak

Povijest tiskarstva u Osijeku seže u početak 18. stoljeća. Prva tiskara u Slavoniji bila je franjevačka tiskara u Tvrđi. Naime, franjevci i isusovci dolaze u Osijek te za svoje potrebe osnivaju franjevačku tiskaru koja nije radila za javnost. 1742. u franjevačkoj je tiskari izdana knjižica “Theses theologico – dogmatice” autora Filipa Radića. Budući da je bila slabo opremljena te je imala male prihode za sebe, ali i Općinu, zatvorena je, a na franjevačkim temeljima razvoj grafičke industrije nastavlja budimpeštanski tiskar Ivan Martin Divald, koji je 1775. od osječkog magistrata dobio koncesiju za otvaranje tiskare. Njegova je tiskara bila prva osječka svjetovna tiskara .

Osijek u 19. stoljeću doživljava mnogobrojne promjene u svim područjima pa tako i u grafičkoj industriji. O tome svjedoče ugledni tiskari grada Osijeka 19. stoljeća. Dragutin (Carl) Lehmann kupio je tiskaru obitelji Divald te ju je zajedno s Josipom Fösmayerom modernizirao i vodio do 1869. pod imenom “Tiskara Dragutin Lehmann i drug”. Pokrenuo je, objavljivao i uređivao prve osječke (lokalne) novine Esseker Lokalblatt und Landbote . 1869. godine u Lehmannovoj tiskari otisnute su i prve ilustrirane novine u Osijeku, ali i Hrvatskoj, Esseker allgemeine illustrierte Zeitung. Gustav Wagner bio je jedan od pokretača te vlasnik i urednik mađaronskog lista “Die Drau”. Ovaj je list ubrzo dobio naslov modernih novina, a imaju 61- godišnju izdavačku tradiciju. Eugen Ruppert je bio glavni urednik i tiskar lista Organ für Volkswirtschaft und Unterhaltung, koji je izlazio od 1881. Alois (Vjekoslav) Schaffer otvorio je tiskaru u Donjem gradu, koja se bavila tiskanjem akcidencija, a nekoliko je godina izdavala list na njemačkom jeziku Rang – und Eintheilungsliste.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 137-146 mr. sc. Jelena Červenjak: Osječki tiskari 19. stoljeća...

Osijeker Druckereimeister des 19. Jahrhunderts – Carl Lehmann, Gustav Wagner,˝Eugen Ruppert und Alois (Vjekoslav) Schaffer

Die Geschichte der Druckerei in Osijek geht bis zum Anfang des 18. Jahrhunderts. Die erste Druckerei in Slawonien war die Franziskaner-Druckerei in der Festung. Die Franziskaner und Jesuiten kommen nämlich nach Osijek und gründen für ihre Zwecke die FranziskanerDruckerei die nicht für die Öffentlichkeit arbeitete. Im Jahre 1724 wurde in dem Verlag der Franziskaner-Druckerei das Büchlein „Theses theologico – dogmatice“ von Filip Radić herausgegeben. Da sie spärlich ausgestattet war und geringe Einnahmen für sich, aber auch die Gemeinde hatte, wurde die Druckerei geschlossen, und auf den Franziskaner-Grundsteinen führt die Entwicklung der graphischen Industrie der Budapester Druckereimeister Ivan Martin Divald, der von dem Osijeker Magistrat 1775 das Zugeständnis zur Eröffnung einer Druckerei bekam. Seine Druckerei war die erste weltliche Druckerei in Osijek.

Osijek erlebt in dem 19. Jahrhundert zahlreiche Veränderungen in allen Bereichen, so auch in der graphischen Industrie. Darüber zeugen auch die angesehenen Druckereimeister des 19. Jahrhunderts. Dragutin (Carl) Lehmann kaufte die Druckerei der Familie Divald und hat sie zusammen mit Josip Fössmayer modernisiert und geleitet bis 1869 unter dem Namen „Druckerei Dragutin Lehmann und Partner“. Er startete, veröffentlichte und redigierte die erste osijeker lokale Zeitung Esseker Lokalblatt und Landbote. In Lehmanns Druckerei wurde 1869 die erste illustrierte Zeitung in Osijek, aber auch Kroatien – die Esseker allgemeine illustrierte Zeitung gedruckt. Gustav Wagner war einer der Gründer und Eigentümer und Redakteur der Unionistischen Zeitung Die Drau. Dieses Blatt bekam schnell den Titel einer modernen Zeitung, mit einer 61-jährigen Veröffentlichungstradition. Eugen Rupert war der Chefredakteur und Druckermeister des Blattes Organ für Volkswirtschaft und Unterhaltung, das seit 1881 herauskam. Alois (Vjekoslav) Schaffer eröffnete eine Druckerei in der Unterstadt, die sich mit der Drucken von graphischen Kleinprodukten beschäftigte, und gab ein Paar Jahre das Blatt in der deutschen Sprache Rang- und Eintheilungsliste heraus.

146