Tomislav Wittenberg Pet generacija Reinera

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 301-310 Tomislav Wittenberg: Pet generacija Reinera

Tomislav Wittenberg

Njemačka zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj Požega UDK: 929.52 Reiner

Pet generacija Reinera

Pet generacija Reinera nije samo puko nabrajanje biografskih podataka. To je i svjedočenje o trnovitom putu i stjecanju bogatstva, povijesti jedne obitelji, slave i padova pa opet uspona. Prvo mjesto u Požeštini – Brestovac, ostao je trajna poveznica generacija, jer se ponosno pišu ‘pl. od Brestovca’.

Ključne riječi: Pl. Reiner, Brestovac, Požega, Zagreb.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 301-310 Tomislav Wittenberg: Pet generacija Reinera

I. Dr. chem. Michael Mijo Otto pl. Reiner, vlastelin Brestovački (Veliki Bečkeret 27.9.1844. - 1.9.1925. Podbrežje kod Maribora) i Marija Anna Sofija Thaller (3.9.1855. - 2.11.1928.) kći Ladislava i Matilde. Michael se rodio u Velikom Bečkereku (Zrenjanin). Poslije osnovne i srednje škole odlazi u Beč, gdje je doktorirao kemiju 1867. godine. Preselio se s porodicom u požeški kraj, gdje je kupio imanje Brestovac, a potom Michael Reiner i druga (Marindvor, Alagince i Svetinju). Uz to osniva najprije štedionicu, a potom i Pučku banku u Požegi. S kakvom je ekonomskom snagom tada raspolagao najbolje govori objava veleporeznika tadašnje županije požeške u Glasniku istoimene od 9. veljače 1907. godine, kada je bio na drugom mjestu sa preko 12.000 kj. obradive zemlje, s porezom od 8.633,70 K ili samo 1.146,12 K manje od prvoga Milana Turković, vlastelina Kutjeva.

Kao gradski zastupnik, zamjenik načelnika Požege, pa član županijskih skupština i gospodarske podružnice, istaknuo se revnošću za promicanje gospodarstva i industrijskih pothvata u požeškom kraju.

Osnovao je Zakladu porodice doktora Mije Reinera za podupiranje obrtnika i za osnutak sirotišta. U tu svrhu darovao je 28. listopada 1898. godine gradu Požegi svoju kuću u ulici sv. Florijana vrijednu 20.000K, a osim kuće u gotovom novcu 20.000K.

Patentirao je lijek protiv malarije ‘Malarin’.

Marija i Michael Reiner

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 301-310 Tomislav Wittenberg: Pet generacija Reinera

Dvorac Brestovac U braku su imali petero djece: Agatu, Olgu (1875. - 1.5. 1955.), Hedwigu (1877. -1958.), te sinove: Oskar (1882./81? - 14. 4. 1945.) i Vladimir Aladar pl. Reiner Brestovački (1883. - 1962.)

II.

Oskar pl. Reiner Brestovački, (1882. - 14.4.1945.) školovao se u Budimpešti, dobio posjed Alagince i

Katarina pl. Jurković (1886. - 1971.) Zagreb.

Vladimir Aladar pl. Reiner Brestovački (Požega 1883. - 1962.) i

Marija Sarkotić (1888. Karlovac – 1968. Osijek).

Aladar je završio nautičku akademiju u Bakru i posvetio se svom veleposjedu u Marindvoru, gdje gradi špiritanu. Supruga Marija kćerka je Josipa Sarkotića ravnatelja zagrebačke kraljevske ženske gimnazije i nećakinja feldmaršala Stjepana baruna Sarkotića, zapovjednika Bosne, Hercegovine i Dalmacije.

Barun Sarkotić

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 301-310 Tomislav Wittenberg: Pet generacija Reinera

Michael i Aladar s obitelji na Marindvoru Dvorac Marindvor

III.

Prof. dr. sc. Ivan pl. Reiner Brestovački (1911. Požega - 1975. Zagreb) sin Aladara i

Prof. dr. Željka Banovac (1924. Krk – 2004.) Zagreb, specijalista za dječje bolesti.

Prof. Ivan Reiner rođen 1911. godine u Požegi, gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Medicinski fakultet završio je u Zagrebu 1937. godine i odmah nakon promocije započeo raditi na Internom odjelu, kasnije Internoj klinici KB ‘Dr. M. Stojanović’, gdje je proveo skoro čitav radni vijek – 38 godina. Specijalista interne medicine postao je 1942. godine. Od 1949. godine bio je zamjenik šefa Internog odjela, kasnije Interne klinike prof. dr. D. Sučića. Od 1966. godine do svoje smrti bio je predstojnik Interne klinike. Zahvaljujući velikim organizacijskim sposobnostima, upornosti i širokoj medicinskoj kulturi bitno je pridonio njenom napretku. Tako je u to vrijeme Interna klinika povećala broj bolesničkih kreveta i proširila se u nove prostore, osnovani su novi dijagnostički laboratoriji i poliklinika, razvile su se neke nove i proširile već postojeće subspecijalističke službe itd. Iako se sam tijekom života u raznim razdobljima stručno i znanstveno bavio s nekoliko područja interne medicine (endokrinologijom, pulmologijom, hepatologijom) uz stalno nastojanje da održi integralnost Interne klinike kao cjeline, poticao je i borio se za puni razvoj Željka i Ivan Reiner pojedinih njenih dijelova pa su

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 301-310 Tomislav Wittenberg: Pet generacija Reinera

tako neki od zavoda Interne klinike formirani i razvili se upravo zahvaljujući njegovoj pomoći i poticaju. Od 1948. godine sudjelovao je u nastavi iz interne medicine. 1950. godine izabran je za asistenta, a 1959. godine habitiran je i postao naslovni docent Medicinskog fakulteta u Zagrebu. 1960. godine preuzeo je od prof. dr. Z. Radoševića vođenje kolegija Interne medicine na Stomatološkom odjelu Medicinskog fakulteta, kasnije Stomatološkom fakultetu u Zagrebu, koji je nekoliko godina tj. do 1965. godine uspješno vodio. 1961. godine izabran je za sveučilišnog docenta, 1964. godine za izvanrednog profesora, a početkom 1972. godine za redovnog Interne medicine Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Kao vrstan nastavnik na dodiplomskom i postdiplomskom studiju bio je izuzetno omiljen od studenata. Od udžbenika je napisao prva skripta ‘Interna medicina’ za studente stomatologije i više poglavlja u drugim udžbenicima i Medicinskoj enciklopediji. Znanstveni opus prof. Reinera obuhvaća 92 rada od kojih su neki često citirani u međunarodnoj i domaćoj literaturi tog vremena (primjerice prvi je opisao Turnerov sindrom u brata i sestre, a treći na svijetu u osobe s muškim fenotipom). Još od 1954. godine bio je član i predsjednik ispitne komisije za polaganje specijalističkih ispita iz interne medicine i anesteziologija, a bio je i član Komisije za priznavanje zvanja primarius. Kao jedan od najuglednijih naših liječnika tog doba bio je član brojnih stručnih, znanstvenih i stručnih udruženja u nas i inozemstvu. Tako je bio član Glavnog odbora Zbora liječnika Hrvatske, član Izvršnog odbora Jugoslavenskog crvenog križa, u više navrata član savjeta KB ‘Dr. M. Stojanović’ i medicinskog fakulteta itd. Za stalnog člana medicinske akademije Hrvatske izbran je odmah pri njenom formiranju 1971. godine. Kao predsjednik Internističke sekcije ZLH bio je promicatelj ideje, da ona treba u vrijeme kada su se razvile razne subspecijalističke struke unutar Interne medicine povezati te discipline pa je tako i usmjeravao rad te sekcije. Za svoje znanstvene i stručne uspjehe te rukovođenje Internom klinikom nagrađen je brojnim priznanjima i odlikovanjima, među ostalim Ordenom rada sa zlatnim vijencem, Ordenom zasluga za narod, nagradu Pavla Čulumovića medicinske akademije Hrvatske 1971., više plaketa i diploma medicinskog fakulteta, a posmrtno mu je 1975. godine dodijeljena i Nagrada grada Zagreba. Prof. Reiner bio je jedan od posljednjih pravih ‘integralnih internista’ i nije se stručno i znanstveno bavio samo jednim područjem interne medicine već su područje njegova interesa bile i pulmologija i hepatologija i endokrinologija. Umro je u Zagrebu 1975. godine.

Michael Mihajlo pl. Reiner Brestovački (1912. - 25.11.1989. Zagreb) sin Oskara, Bibliotekar HAZU-a, i

Marija Aleksandra barunica Allmayer Beck (1913.).

Ernest pl. Reiner Brestovački (1915. - 1942.) sin Oskara i Katarine. Poginuo kao pilot - časnik nad Staljingradom u sklopu Hrvatske zrakoplovne skupine koja je ušla u sastav Njemačkog zrakoplovstva.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 301-310 Tomislav Wittenberg: Pet generacija Reinera

IV. Akademik prof. dr. sc. Željko pl. Reiner Brestovački (1953.) sin Ivana i Željke, i Prof. dr. sc. Eugenija Tedeschi, Split (1960.) specijalista za očne bolesti. Akademik Željko Reiner rođen je u Zagrebu 1953. godine, gdje je završio osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i 1976. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu. 1978. godine je magistrirao, a 1982. godine i doktorirao u Zagrebu. Specijalizirao je od 1979. do 1983. godine internu medicinu u KB ‘Sestre milosrdnice’ Zagreb i u Sveučilišnoj bolnici Eppendorf u Hamburgu, Njemačka. Na postdoktorskom usavršavanju bio je u Oklahoma City, USA 1984.-1985. godine. Za docenta je izabran 1986. godine, a za redovitog profesora Medicinskog fakulteta u

Željko i Eugenija Reiner s obitelji Zagrebu izabran je prvi puta 1988. godine. Od 1997. godine je redoviti profesor interne medicine Medicinskog fakulteta u Zagrebu u trajnom zvanju. Od 209. godine redoviti je profesor u naslovnom zvanju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Dodijeljen mu je naziv ‘Fellow of the Royal Society of Physicians’ (London), ‘Fellow of the European Society of Cardiology’ i ‘Felow of the American College of Cardiplogy’. Od 1986. do 1995. godine bio je

Željko u UN.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 301-310 Tomislav Wittenberg: Pet generacija Reinera

Željko i Eugenija u Brestovcu pročelnik Kliničkog odjela Klinike za patofiziologiju KBC Zagreb. Od 1995. do 2003. bio je predstojnik Klinike za unutrašnje bolesti KBC Zagreb. Od 2003. pročelnik je Zavoda za metaboličke bolesti, a od 2004. godine i ravnatelj KBC Zagreb. Član je Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od 1990., a od 2004. godine je njen predsjednik. Od 1992. do 2006. bio je član – suradnik HAZU, a od 2006. je redoviti član HAZU – akademik. Voditelj je odbora za aterosklerozu HAZU. Počasni je član Akademije medicinskih nauka Bosne i Hercegovine. Od 2000. do 2006. bio je pročelnik Katedre za internu medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Objavio je 446 znanstvenih i stručnih radova. Bio je gost – profesor na više sveučilišta u USA i Europi, pozvani predavač na nizu europskih i svjetskih kongresa, član znanstvenih odbora gotovo svih europskih i svjetskih kongresa iz područja ateroskleroze zadnjih 20-tak godina te europskih i svjetskih kardioloških kongresa, a u nas je organizirao i predsjedao više kongresa.

Član je uredništva više najuglednijih međunarodnih časopisa (‘Nutrition, Metabolism und Cardiovascular Diseaes’, ‘Atherosclerosis’, ‘European Journal for Cardiovascular Prevention and Rehabilitation’ itd., te domaći Liječnički vjesnik itd.). Recenzent je najuglednijih svjetskih časopisa (‘Lancet’, ‘J Cellular Biochem’, ‘Ann Med’, ‘J Am Coll Nutr’, ‘Fundam Clin Pharmacol’, ‘Ann Nutr Metab’ itd.). Bio je član Upravnog odbora Europskog društva za aterosklerozu, član Upravnog odbora Europske udruge za kardiovaskularnu prevenciju i rehabilitaciju te predsjednik njenog komiteta za znanost i smjernice, član Europskog komiteta za prevenciju kardiovaskularnih bolesti te Programskog komiteta Europskog kardiološkog društva i Komiteta za smjernice Europskog kardiološkog društva, osnivač je i predsjednik Hrvatskog društva za

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 301-310 Tomislav Wittenberg: Pet generacija Reinera

Obitelj Željka Reinera u Brestovcu. aterosklerozu, osnivač hrvatskog društva za hipertenziju, osnivač i dopredsjednik Hrvatskog društva za debljinu itd., a bio je i glavni tajnik Hrvatskog liječničkog zbora (HLZ). Sada je član Glavnog odbora HLZ. Nagrađen je nagradom ‘Ladislav Rakovac’ HLZ, Nagradom grada Zagreba 2010., počasni je građanin grada Korčule te odlikovan s više najviših državnih odličja: Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red bana Jelačića, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, Spomenica domovinskog rata, Medalja Bljesak, medalja Oluja, Medalja Ljeto ‘95, Spomen medalja Vukovar. Bio je predsjednik Povjerenstva za lijekove RH (1998. - 2000.), član povjerenstva 2004.-2008., te predsjednik povjerenstva za dodjelu naziva primarijus (1998. - 2000). Bio je i predsjednik Europskog komiteta za borbu protiv pušenja (2000. - 2002.). Od 2005. godine član je radne skupine za izradu Europskih smjernica za prevenciju kardiovaskularnih bolesti, a predsjednik je radne skupine za izradu Europskih smjernica za liječenje dislipidemija. Bio je član međunarodnog odbora za dodjelu najznačajnijih svjetskih nagrada iz medicine ‘Leon Bernard Prize’. Od 1995. do 1998. godine bio je član Izvršnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) - najvišeg upravljačkog tijela te organizacije u Ženevi. Za Europsku komisiju bio je recenzent znanstvenih projekata u sklopu FP 6 i FP 7 predloženih za financiranje Europskoj Uniji. Autor je niza poglavlja u dvadesetak knjiga i udžbenika objavljenih u inozemstvu i u nas. Bio je urednik 19 knjiga i priručnika. Od 1993. do 1998. bio je zamjenik ministra zdravstva, a od 1998. godine do 2000. ministar zdravstva RH. Od 2007. godine predsjednik je Nacionalnog zdravstvenog vijeća, a od 2008. vanjski je član Odbora za zdravstvo

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 301-310 Tomislav Wittenberg: Pet generacija Reinera

i socijalnu skrb Hrvatskog Sabora, a od 2010. godine član je Sveučilišnog savjeta Sveučilišta u Zagrebu.

V. Ivan Reiner (Zagreb 1984.) sin Željka i Eugenije, pravnik. Maria Reiner (Zagreb 1997.) kći Željka i Eugenije, učenica.

Grb Reinera

Izvori i literatura:

Matične knjige župe sv. Terezije Požega. Spomenica župe sv. Terezije Požega. Spomenica župe Brestovac. Spomenica škole Brestovac. Odobrenje za lijek ‘Malarin’.

Literatura:

Julije Kempf: Požega 1910. Dragutin Lerman: Krerševski dnevnici, Znanje Zagreb 1992. Tomislav Wittenberg: Groblja Požeške Doline, Bolta d.o.o. Požega 1996. Mira Kolar: Požeško bankarstvo do kraja II. svjetskog rata, Zlatna dolina Požega 1996. Tomislav Wittenberg i dr.: Benediktinska Opatija Rudina, GMP i Bolta Požega 1997. Ivica Vidmar: Požeški mozaik, MHP, Požega 1999. Tomislav Wittenberg: JAHRBUCH 2002.- 2010. Osijek. Tomislav Wittenberg: Osam generacija Thallera, Bolta Požega 2005.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 301-310 Tomislav Wittenberg: Pet generacija Reinera

Sažetak

Povijest obitelji Reiner najbolje svjedoči o povijesti Požege i Požeštine od njihovog doseljavanja do današnjih dana. Kupovanje posjeda, okrupnjavanja, osnivanje banke prilika pred Prvi svjetski rat, ratno stanje, nova država pa opet rat i poraće. Teško stečeno ili bolje rečeno, stečena imanja se raspadaju, oduzimaju agrarnom reformom i konfiskacijom. Ali žilava i plemenita krv u venama Reinera sve nadvladava. Znaju odgovor u svim vremenima i prilikama. Nikad se ne odriču svog plemenitog imena od posjeda i naziva ‘plemeniti od Brestovca’.

Fünf Generationen der Reiners

Die Geschichte der Familie Reiner erzählt am besten über die Geschichte von Požega und der Umgebung seit ihrer Ansiedlung bis zu den heutigen Tagen. Besitzkauf, Landgutvergrößerung, Gründung der Chancenbank vor dem Ersten Weltkrieg, Kriegszustand, ein neuer Staat und dann wieder Krieg und die Nachkriegszeit. Mühsam errungenes oder besser gesagt errungener Besitz zerfällt, werden durch die Agrarreform weggenommen und konfisziert. Aber das zähe adelige Blut in den Adern der Reiners übersteht alles. Sie kennen die Antwort in allen Zeiten und Lagen. Neigen nie ab von ihrem adeligen Namen und Titel „adelige von Brestovac“.