Poduzetnički duh trapista Franza Pffanera (1825. – 1909

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 287-292 dr. sc. Nives Rittig – Beljak: Poduzetnički duh trapista Franza Pffanera (1825. – 1909.)

dr. sc. Nives Rittig – Beljak UDK: 271.125-9(497.6 Banja Luka)(091) Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb

Poduzetnički duh trapista Franza Pffanera (1825. – 1909.)

Franz Pfanner ostaje skriven široj javnosti u Hrvatskoj u sjeni slave samostana Maria Zvijezda koji još i danas proizvodi čuveni sir trapist. Kako je 2009. istekla stota godina od smrti čuvenog trapista to se napisi o njemu umnažaju, a snimljen je i televizijski film Hrvatske televizije o samostanu kraj Banjaluke prema scenariju i režiji Zdravka Fučeka.

Ključne riječi: Franz Pfanner, trapisti, Banja Luka

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 287-292 dr. sc. Nives Rittig – Beljak: Poduzetnički duh trapista Franza Pffanera (1825. – 1909.)

Franz Pfanner rođen je u brojnoj seljačkoj obitelji iz Vorarelberga u Austriji i kako je to bivalo, da bi se preživjelo, netko od dječaka odlazio je u svećenike. Jedini župnički staž odradio je u rodnom kraju u mjestu Haselstauden. Nakon devet godina njegov ga župnik šalje u Zagreb. Postaje ispovjednik sestara Milosrdnica i dušobrižnik zatvorenika u Lepoglavi. To je vrijeme u kojem hrvatska sredina ne prima suviše naklono riđeg svećenika iz Austrije. Deset godina je tražio kako da osnaži svoje zdravlje. 1862. susreo je u Zagrebu dva belgijska trapista koja su ga svojim pričama usmjerili prema trapističkom redu, najstrožem redu katoličke crkve (uz kartuzijance) koji je dobio „Gospodin s Vrbasa“ Opat Franz Pfanner ime po samostanu La Trappe u Normandiji. Ustvari, to su reformirani cisterciti koji ne odustaju od strogih pravila sv. Benedikta i njegova poznatog slogana MOLI I RADI.

Kako je brat – trapist došao na ideju osnovati samostan Marija Zvijezda tj. Mariastern?

Službovao je u Zagrebu i na vijest da ženski saski samostan – Mariastern želi poduprijeti proširenje na istok Pfanner postaje poduzetnikom. U Hrvatskoj se već dobro snalazio, savladao je i jezik i vjerojatno bi ostvario svoj naum da jedno nedobronamjerno pismo iz crkvenih krugova nije zaustavilo njegov projekt u Hrvatskoj. Hrvatski sabor odbio je Pfannerov projekt. Tada je dočuo da bi mogao nabaviti veliki posjed pokraj Banjaluke pa je smiono krenuo u Carigrad, bilo je to prije aneksije Bosne, da bi od otomanskih vlasti dobio dozvolu za kupnju velikog posjeda. Ove predradnje, ovako skraćeno iznesene, ipak nisu prolazile bez zastoja o čemu opširno izvještava Nikolaus Friedwagner u svojoj dvojezičnoj monografiji Marija Zvijezda i njezini trapisti (drugo izdanje izlazi u Banjaluci 2009.).

Zajedno sa sedmero subraće došli su na bivši posjed Tome Radulovića u Delibašinom selu i prihvatili izgradnje. Od male bivše staje tzv. “kolijevke” koja je poslužila za utemeljenje 21. lipnja 1869. (danas je to muzej) – izgradila su braća zidani samostan u kojem su boravili do kraja 1870.

Taj objekt nazvan je Marija Zvijezda. Prema Pfannerovim autobiografskim zapisima nisu mu brigu zadavali samo turski propisi, već i braća trapisti i novaci koji su svojevoljno napuštali gradilišta i oskudan život. No odustajanja nema.

Iste godine počinju trapisti graditi novi samostan. Usmena predaja govori da je Franz Pfanner preobučen u turskog bega dospio u Carigrad i ishodio dozvolu za kuću sa 60 soba. 1871. Franz Pfanner mobilizirao je katoličke vjernike i održao Tijelovsku procesiju, po nekim izvorima prvu nakon 400 godina.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 287-292 dr. sc. Nives Rittig – Beljak: Poduzetnički duh trapista Franza Pffanera (1825. – 1909.)

Privredni zamah kakav je brat Franz otpočeo tražio je radnike i suradnike pa u Banja Luku dolaze i časne sestre reda Milosrdnice i Klanjateljice koje su se kasnije bavile obrazovanjem djevojaka. Današnjim rječnikom rekli bismo da je Mariastern ili Marija Zvijezda brend koji pokriva sve investicije koje je Franz Pfanner pokrenuo i ostvario. Taj neumorni graditelj nije se zadovoljavao skromnim ulaganjem već je izgradio suvremeni poljoprivredno - zanatski i industrijski kombinat koji je pružio posao stanovnicima ovog kraja zahvaljujući školskom programu kojeg su fratri provodili uz brojne radionice da bi došli do kvalificiranih radnika.

Dijelovi su bili: ciglana (1869.), iste godine proradila je kovačnica s radionicom za plugove (1879.), žitnica i silos (1870), iste godine otvoren je kamenolom te mlin (1872.), pilana i sušionica šljiva, pivara kasnije znamenitog piva koji se i danas proizvodi (1873.) (Danas je Banjalučko pivo preimenovano u Nektar). Sušionica voća osnovana je 1876. , klaonica (1877.), voćni i šumski rasadnik (1878.), tvornica sukna (1878.) ,štamparija , bačvarska i stolarsko - kolarska radionica (1879.) Hidrocentralu podižu trapisti 1899. kad i hladnjaču. Pfanner je nastojao ustrojiti paralelna gradilišta. Fratri, kako ih je puk nazivao, vodili su brigu o standardu ljudi pa svakako ne smijemo zaboraviti socijalne ustanove kao što je sirotište, bolnica, azil i stanovi za radnike, dom za šegrte, javna kuhinja. Duhovnik Franz Pfanner bio je poduzetnik ali za dobrobit šire zajednice. On i braća jeli su skromno i radili neprestano.

No bilo bi nepravedno misliti da je samo Franz Pfanner zaslužan za prosperitet banjalučkog kraja. Novu crkvu sagradio je graditelj Bruno Dijamant kojeg je Pfanner doveo sa Zapada i koji je zatim deset godina živio i radio u Banja Luci.

Samostan Marija Zvijezda u zlatno doba oko 1920.Opat Franz Pfanner

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 287-292 dr. sc. Nives Rittig – Beljak: Poduzetnički duh trapista Franza Pffanera (1825. – 1909.)

Prema popisu kasnijih opata vidi se po prezimenima da su to bili Nijemci i Austrijanci a povremeno i Francuzi čiji sir je dao licencu samostanu pod imenom Mariastern. Sirana u kojoj se proizvodio nadaleko čuven sir trapist osnovana je 1882. (Nakon zastoja obnavlja se proizvodnja 2008. a braća Topić brinu o kvaliteti i izvornosti sira). Njemački kolonisti iz okolice bili su kooperanti i prodavali mlijeko u siranu. Ovdje se ne bavim sudbinom samostana i njegovih stanovnika, no valja reći da su njemački trapisti podijelili tragičan kraj Drugog svjetskog rata s njemačkim kolonistima, stanovnicima Topole i Aleksandrovca. Trapisti su kontemplativni red koji služi Bogu i ljudima šutnjom, molitvom i tjelesnim radom. Multikulturnu zajednicu lako je uskladiti Naslovnica monografije Nikolausa u samostanu jer različiti jezici nisu problem u

Friedwagnera (2009.) sporazumijevanju. Braća su vladala s 200 znakova za sporazumijevanje da bi udovoljili zavjetu šutnje. Ipak švapski se govor čuo i zbog mladih oblata, novaka koje su opati regrutirali među „Schwabenkinder“ - siromašnom djecom koja su kod bogatih gazdi čuvali stoku, a oni nadareniji mogli su pristupiti u juvenat i školovati se za duhovnike.

Pfannerov poduzetnički duh i model prosperiteta “turskog” kraja nije ostao bez odjeka u srodnim samostanima, pa je Pfannera južnoafrički biskup pozvao ga je k sebi i on se 1880. otputio sa skupinom braće u Južnu Afriku, da bi se tamo trajno odselio u maju 1883.

Počeo je reformirati farmu u gradu Pinetown u Natalu.

Premda u Afriku nije stigao u naponu snage kao u Bosnu, njegovo je zdravlje stabilno, a rezultati zadivljujući. - Nitko ne mora raditi toliko kao ja- govorio je. U škole je primao polaznike svih vjera i time zacrtao otpor apartheidu . Ipak priori europskih trapističkih samostana zamjerili su mu da se ne drži tradicije. Umjesto Ora et labora on je zamijenio red riječi tumačeći da je Isusu rad bio na prvom mjestu. Tek u afričkoj misiji postaje opatom. Nakon što su ga umirovili u Emausu je ostao do smrti. Umro je u 84. godini života.

Trinaest godina napornog rada rezultiralo je modernom misijom i u času Pfannerove smrti u 42 misije živjelo je i radilo 55 svećenika, 223 braće laika i 326 redovnica. U tijeku je Pfannerovo proglašenje za blaženika. Njegove biste i spomenici nalaze se u atrijima nekolicine samostana u Europi. Pogledajte na google.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 287-292 dr. sc. Nives Rittig – Beljak: Poduzetnički duh trapista Franza Pffanera (1825. – 1909.)

Sažetak

Franz Pfanner ostaje skriven široj javnosti u Hrvatskoj u sjeni slave samostana Maria Zvijezda koji još i danas proizvodi čuveni sir trapist. Kako je 2009. istekla stota godina od smrti čuvenog trapista to se napisi o njemu umnažaju, a snimljen je i televizijski film Hrvatske televizije o samostanu kraj Banjaluke prema scenariju i režiji Zdravka Fučeka. Ono što je Franz Pfanner pokrenuo u okolici Banje Luke zaista je impresivno, no to nije sve u njegovom životu i zato je autorica odlučila ovih nekoliko redaka posvetiti njegovom poduzetničkom duhu.

Unternehmergeist des Trappisten Franz Pfanner (1825 – 1909)

Franz Pfanner bleibt für die breite Öffentlichkeit in Kroatien unentdeckt im Schatten des Ruhms vom Kloster Mariastern das noch heute den bekannten Trappistenkäse produziert. Wie 2009 hundert Jahre vom Tode des bekannten Trappisten vergangen sind, so häufen sich die Schriften über ihn, und es wurde auch ein Fernsehfilm des Kroatischen Fernsehens über das Kloster bei Banjaluka nach dem Drehbuch und in der Regie von Zdravko Fuček. Was Franz Pfanner in der Gegend von Banjaluka angefangen hat ist beeindruckend, jedoch ist das nicht alles in seinem Leben und deshalb habe ich mich entschieden diese Zeilen seinem Unternehmergeist zu widmen.

292