Ivan Ćosić-Bukvin Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama rezolucionaškog vinkovačkog lista “Svjetlost” u vremenu od 1905.-1914. godine

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

Ivan Ćosić-Bukvin

Vrbanja UDK: 94(497.5):32”19”

Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama rezolucionaškog vinkovačkog lista “Svjetlost” u vremenu od 1905.-1914. godine

Autor obrađuje članke objavljivane u vinkovačkom listu “Svjetlost” i razdoblju između 1905. i 1914. godine te analizira na koji se način, sukladno aktualnom političkom trenutku, tijekom tog razdoblja pisalo o pripadnicima njemačke manjine na tom području.

Ključne riječi: “Svjetlost”, Vinkovci, “rezolucionaši”, “Cibalis”

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

“Dana 3. 10. 1905. donesena je slavna Riječka rezolucija, koja zajedno sa svojom srpskom nadopunom, Zadarskom rezolucijom iz 17. 10. 1905., udara pečat cijelom političkom razvoju do Prvog svjetskog rata” . Sljedbenici novog smjera nadaju se da će “nova politička situacija u Mađarskoj s usmjerenim otporom prema Austriji učiniti odlučni korak ususret samostalnoj Hrvatskoj”. (Što se pokazalo netočno u kasnijim

godinama, kad su Mađari iznevjerili hrvatska očekivanja o zajedničkom djelovanju protiv Austrije, ali s određenim rezultatima i pomacima na unutrašnjem planu u

Hrvatskoj i Dalmaciji, op. autora.) Protivnik Zadarske rezolucije je bio Radić s njegovim HPSS-om, zatim frankovci i još neke političke grupacije.

Novu političku snagu tj. Hrvatsko–srpsku koaliciju, činile su “rezolucionaške” stranke:

Hrvatska stranka prava, Hrvatska napredna stranka “naprednjaci”, Srpska narodna samostalna stranka, Srpska narodna radikalna stranka, Socijaldemokratska stranka i nekolicina izvanstranačkih političara. Koalicija prvi put istupa 11.12.1905. godine sa svojim programom koji treba pribaviti “..potporu širih slojeva naroda, što dobrim dijelom i uspijeva.” 1

Usvajanje Riječke rezolucije od jednog broja hrvatskih političara i političkih stranaka, a zatim nedugo i njihov prvi javni nastup imaju odjeka i u javnim glasilima, u kojima odmah dolazi do zauzimanja novih stranačkih ili političkih pozicija te simpatija izraženih putem pojedinih tekstova ovoj ili onoj političkoj opciji ili dolazi do opredjeljenja čitave uređivačke politike tj. lista jednoj od novo-starih opcija.

Takova politička opredijeljenost je vidljiva i uočljiva kod vinkovačkog lista “Cibalis” koji počinje izlaziti 7. siječnja 1905. i uopće ne piše o politici, osim izuzetno poneki puta posprdno o Nijemcima i donosi vijesti o gradskim izborima, sve do početka mjeseca listopada kada se počinju pojavljivati članci o društveno-političkim temama i porukama političkog sadržaja koje odražavaju stajališta “Novog smjera” U tome tonu list i nastavlja sve do 25. prosinca 1905. kada donosi prvi tekst izrazitog političkog usmjerenja urednika, vlasnika i tiskara lista Antuna Rota ka Hrvatskosrpskoj koaliciji, uređivačka politika ostaje takova do prestanka izlaženja 7. listopada 1906. kada list mijenja ime u “Svjetlost” i postavlja se kao izrazito koalicijsko glasilo, s naglaskom na protu-frankovačku i protu-germansku promidžbu. Tijekom svog izlaženja “Cibalis” u nekoliko navrata piše o Nijemcima ili ih spominje i to uvijek posprdno ili kritizerski, te ću iz četiri pronađena teksta izdvojiti izvatke iz dva.

Tako povodom obilježavanja 90-tog rođendana biskupa Strossmayera na samome dnu uredničke čestitke stoji “Kulturno jedinstvo južnih Slavena rodit će jaku kulturnu cjelinu, koja će moći da odoli bujici “Dranga nach Osten”. U to ime kličemo: Živio

1 Mirjana Gross; Vladavina Hrvatsko- srpske koalicije 1906 / 1907. Zagreb.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

Štrosmajer.”2 U drugome tekstu naslovom “Razlozi agrarne krize II.” stoji “…Mnogi je Švaba došao k nama kao gospodarski radnik, radio je tuđu zemlju kao njen sluga, da joj do malo postane gospodarom.” Ovo je jedan dio iz ovećega teksta koji je ujedno jedan od rijetkih koji govori o vrlinama “Švaba”, dok je urednik bio nesklon i pun kritike prema graničarima –šokcima koji su “…živjeli bez brige baveć se samo carskom službom na kordonu”.3

Zanimljivo je da tijekom godine 1906. “Svjetlost” ne donosi skoro ništa o Nijemcima, što se može zahvaliti usmjerenošću lista tj. urednika ka izvješćima o organizaciji Hrvatsko-Srpske koalicije u Hrvatskoj, a poglavito izvješćima o raznim skupovima koje su organizirale stranke koalicije u Srijemskoj županiji. Jedan od dva teksta vezan za “Švabe” je o kirvaju tj. godu u Najdorfu, “..jer Najdorf slovi sa dobre kapljice..” 4 Sljedeći tekst se odnosi na prodaju 2 600 jutara zemlje kod Daruvara koju su prodali Mađari nekolicini njemačkih obitelji, dok urednik primjećuje povodom toga “..i tako malo po malo, odnosno već na veliko, prelazi zemlja u tuđinske ruke, dok naši razni patriote ne maju drugog posla, već da jedni druge u očima naroda napadaju.”5

Godine 1907. list donosi nekoliko članaka od kojih su dva vrlo značajna i zanimljiva, dok od preostalih jedan donosi izvješće o okupljanju Nijemaca - bivših članova Vinkovačkog vatrogasnog društva, po istupanju iz istoga s namjerom osnivanja svog društva “Šicenferajn” tj. pokretanja rada bivšeg streljačkog društva, s njemačkim zapovijedima i uredovnim jezikom, što su izgubili uvođenjem hrvatskog jezika u vatrogastvo.6 Tu u drugome prilogu manjeg opsega urednik ili netko iz uredništva u biti se osvrće na “Švapčarenje” mnogih Vinkovčana tj. upotrebu njemačkog jezika, dok Nijemcima isti poručuje “Držimo da jednom moraju spoznati svi da u Hrvatskoj može i smije biti javnim jezikom samo hrvatski. “7 Tekst na prvoj stranici Svjetlosti br. 8. naslovom “Žalosni pojavi u našem Srijemu” na tri stupca s nastavkom i na drugoj stranici kao i većina objavljenih bez potpisa autora donosi zaista zanimljive postavke i svjedočanstva autora. Tako autor teksta u istome upozorava hrvatsku javnost na pokušaje pokrajinskih hrvatskih listova da upozore javnost na pogibeljnu najezdu tuđinaca u “kitnjastom Srijemu” koji sa svojim “pangermanskim pokretom” prijete opstanku autohtonog življa. Dalje autor navodi kako je došlo dotle da pangermanski listovi u Rumi i Zemunu otvoreno nastupaju protiv Hrvata i hrvatstva, gdje se vješaju pangermanske zastave, a izvršavaju “atentati” na hrvatske, te je i u hrvatski sabor izabran jedan njihov zastupnik, a pokret je “podupiran novcem izvana” posebno u

2 Cibalis,. 4. 2. 1905 br. 5. str. 1.. 3 Cibalis, 14. 5. 1905. br.19. str. 1.. 4 Svjetlost, 1906. br. 42. str. 6. 5 Svjetlost, 1906. br. 48. str. 4. 6 Svjetlost, 1907. br. 15. str. 2. 7 Svjetlost, 1907. br. 22. str. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

donjoj Slavoniji. Autor naglašava “prijeći će u taj tabor domala i oni Nijemci koji su ovoj struji danas još protivni”, te nastavlja dalje “pri ovom izdajničkom djelu našla se na pomoći pangermanima i naša žalosna braća, Srbi radikali………”. Nekoliko rečenica odnosi se i na zanemarivanje i nijekanje “te pogibelji” od strane zastupnika frankovaca pa i samoga Franka koji je i sam odgojen u njemačkom duhu, a niti oni i sin mu ne govore hrvatski.8

U 44. broju lista nanovo slijedi oštar članak o pangermanskome pokretu, ali sada na prostoru vinkovačko-županjskome, tu autor podastire i pisma upućena od strane pravnika Franca Gerstnera iz Jarmine na županjskog kapelana Gašpara Placa tj. “kapelančić Švaba” koji širi ideje kršćanskog socijalizma tj. furtimaštine, kroz duh pangermanizma i to još godine 1904. Iz objavljenih pisama se zaista vidi da je riječ, kako je ustvrdio i sam autor, o organiziranom pokretu na spomenutim prostorima u čemu imaju učešće i poznatiji Nijemci.9

Jedan od priloga u listu te godine govori o doseljavanju u Slavoniju gdje je nastala “upravo seoba bačvanskih Nijemaca i Mađara………..” i to stoga što ne uspijeva preseljenje Ličana i Zagoraca koji nemaju dovoljno kapitala za kupiti zemlju, a istu taj puk “ne znaju s uspjehom obrađivati”, dok nitko nije niti pokušao s naseljavanjem Bunjevaca čime bi se osigurala zemlja za Hrvate, dok bi isti izmaknuli “pomađarenju”.10

Godina 1908. je ujedno i izborna godina za Hrvatski sabor te se u uređivačkoj politici Svjetlosti događa potpuno posvećivanje predizbornoj i postizbornoj “žari”, a poglavito s toga što je za izborni vinkovački kotar koalicionaški kandidat “poštovani i uvaženi gosp. Ferdo Šišić” te stoga izostaju napadi na Nijemce i pangermanski pokret. Uvažena doktorica Mira Kolar –Dimitrijević u svome radu naslovom “Povjesničar dr. Ferdo Šišić kao saborski zastupnik 1908.-1911. godine”, kada piše o Šišićevoj kandidaturi u kotaru Vinkovci godine 1908. i 1910. kada u oba navrata pobjeđuje, prvi puta kao “koalicionaš”, a drugi puta kao “vladinovac”, navodi i nekoliko zanimljivih podataka. Tako navodi da u to vrijeme židovski kapital počinje zauzimati sve većeg udjela u gradu, a Židovi postaju sve brojniji te svojim iseljavanjem iz mađarske “nastoje pobjeći od mađarskog hegemonizma” dok su “politički stajali na liniji Hrvatske stranke prava”.

U daljnjem tekstu dr. Kolar-Dimitrijević, kada govori o izborima 1910. godine, navodi da je njegovu kandidaturu podržavala “grupa krupnog židovskog i njemačkog kapitala” na čelu s Adolfom Bekom i vinkovačkim listom “Vinkovci i okolica”, dok

8 Svjetlost, 24. 2. 1907. br. 8. str. 1 9 Svjetlost, 1907. br. 44. str. 2-3. 10 Svjetlost, 1907. br. 11. str. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

je kandidata Hrvatsko –srpske koalicije Gustava Gaja podržavala Svjetlost i njezin urednik Antun Rot.11

Tijekom te 1908. godine samo se nekoliko članaka u Svjetlosti odnosilo na Nijemce i to uglavnom dva značajnija koja su bila posvećena događanjima Evangeličkoj crkvi. U prvom od tekstova i nešto dužem, autor izvješćuje da je održan “konvent hrv.-slav. evangeličkog seniorata” u Vinkovcima na kojemu su se uz tekuće probleme crkve, rješavali i nagomilani problemi iste od šireg značaja stavljeni u šest točaka na raspravu. Iz dostupnog teksta je vidljivo, a tako autor istoga i primjećuje da evangelički seniorat u hrvatskoj nastoji osnovati samostalnu evangeličku crkvu u Hrvatskoj koja ne bi bila podložna mađarskome utjecaju. Mađarski državni utjecaj je išao izravno putem ugarske evangeličke crkve koja je nametala svoje zakone za koje se može reći da su i velikomađarski, a s kojima se seniorat u Hrvatskoj nije slagao te je nastojao osamostaliti se. U trećoj od ukupno šest točaka o kojima se raspravljalo, stoji da se vjernici njemačkog jezika s kotara Županja odjeljuju od župe u Šidu i pridjeljuju župi u Najdorfu.12

Samo deset brojeva kasnije u listu br. 37. slijedi kraći članak gdje stoji da je u Budimpešti “obdržavana sjednica evangeličkog konventa” koji nije usvojio zahtjev da se za Hrvatsku osnuje posebna autokefalna evangelička crkva. Isti su obrazložili da se izdvajanje traži zbog privatnih i političkih razloga, a ne zbog 13 župa i 23 000 vjernika.13

Godina 1909. također ne obiluje mnoštvom informacija o Švabama jer je urednik okrenut događajima oko “Veleizdajničkog procesa” i napadajima na Vladu i Frankovce, (HSP) ali se izdvajaju tri značajna teksta koja su oprečna po svome usmjerenju. U prvome od njih objavljenome u prvom broju Svjetlosti, urednik piše o izlaženju novoga lista u Vinkovcima, koji će početi izlaziti od 10. siječnja, na njemačkom jeziku imenom “Sirmier Nachrichten”. Isti je trebao biti suprotnost listovima “koji su u službi bilo mađarske bilo šovinističke njemačke politike”, kao određeni listovi u Rumi i Zemunu, te kao i list “Kristlicher Volksblatt”. Za takovim listom, navodi tekstopisac, osjetila se potreba iskazana od strane Nijemaca naseljenih u Slavoniji, a najviše u Srijemu.14

Sljedeći članak iz iste godine objavljen u Svjetlosti br. 14. je zapravo šire izvješće o događajima u Staroj Pazovi gdje je su “izvidi obavljeni i kod jednog trgovca Nijemca ….kojeg se navodno osuđuje s pangermanske propagande.” Ovaj slučaj je tako djelovao na ostale okolišne Nijemce, izvještava autor teksta, da “izgubiše već glave” te su isti posakrivali sve pangermanske ambleme te i slike cara njemačkog Vilima, a objesili slike

11 Mira kolar-Dimitrijević, Povjesničar dr. Ferdo Šišić kao saborski zastupnik 1908.-1911. godine. Scrinia

Slavonica, br. 3. Slavonski Brod 2003. 12 Svjetlost, 1908. br. 27. str. 2-3. 13 Svjetlost, 1908. br. 37. str. 3 14 Svjetlost, 1909. br. 1. str. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

kralja Franje Josipa. Autor teksta dalje komentira da je do toga došlo nakon uhićenja nekoliko viđenijih Srba u Srijemu vezanih uz Veleizdajnički proces, a javni tužilac da prikaže kako nije pristran, i da nisu samo Srbi-samostalci (pripadnici samostalne stranke, op. autora) Rauhovi politički neprijatelji koje “predlaže za vješala” već da će i “pangermane dovesti pod optužbu i pred sud.” Tekst je potpisan sa “P”.15

Svjetlost u broju 26. od 27. lipnja iste 1909. godine donosi veliki članak pod naslovom “Pangermanski proglas” gdje na samome početku stoji “Izdali su proglas u kojem pozivaju sve Vinkovačke Nijemce da onaj dan kad se bude obdržavao naknadni uži izbor za opć. vijeće nijedan ne izostane nego da taj dan bude za svakog Nijemca “Norma tag” jer onda će moći pobijediti njemačka misao: svi treba da glasuju za pangermansku listinu. Na kraju se govori o njemačkoj kulturi koja treba da imade svuda prvenstvo.” Nakon toga autor teksta žestoko se suprotstavlja istima s pitanjima o mišljenju ostalih vinkovačkih Nijemaca, jer misli da je proglas izdala jedna manjina, i što na to kažu Hrvati Srbi i svi Slaveni žitelji Vinkovaca. Raspravljajući s izdavačima proglasa i obrušavajući se na pangermanizam, autor teksta piše:

“zapamtite si ovo: granica nije mogla kroz stoljeća germanizirat našeg čovjeka: pokušavalo se koješta; ali Šokac je ostao na svojoj zemlji, Šokac koješta je on preturio koješta prepatio ali je ostao svoj.” Dalje autor najoštrijim riječima napada pangermansku ideju i njene provoditelje te poručuje istima “protiv svakog pangermanskog pokušaja mi ćemo svagda najradikalnije istupiti.” te u tom tonu tekst i završava.16

Godine 1910. u Svjetlosti izlazi nekoliko članaka o Nijemcima od kojih treba spomenuti samo poneke i to jedan u kojemu se autor obraća “germancima” kojima je zasmetala misa vođena na staroslavenskom na Dan sv. Ćirila i Metoda, te kaže da zna da bi istima bilo drago “kada bi se mogla u katoličkoj crkvi služiti misa na staronjemačkom jeziku.”17 U sljedećem nevelikom tekstu naslovljenom “Narode pazi čuvaj djedovinu svoju” autor istoga piše o iseljavanju i useljavanju u Hrvatsku. Tako, između ostalog, navodi da je u travnju iste godine iselilo 2130 osoba, od toga 1864 Hrvata, 69 Mađara 140 Nijemaca i 94 ostalih. Tijekom istog mjeseca doselilo se u Hrvatsku, 326 Mađara, 55 Nijemaca i 94 ostalih dok se Hrvata povratilo iz iseljeništva samo 346 osoba.18

Samo jedan broj lista kasnije, poslije članka o iseljavanju i useljavanju u Hrvatsku, slijedi ogroman tekst preko skoro čitave stranice naslovom “Nečuvena drskost vinkovačkih pangermana”, kojeg je potpisala “Vinkovačka akademska omladina” i to “U Vinkovcima 15. kolovoza 1910.” Polovina teksta sastoji se od urednikova prepričavanja nemilih događaja s jedne zabave ili “Liederabend” jednog od njemačkih društava koje je čak hrvatsku himnu otpjevalo i to netočno, po izjavama prisutnih na njemačkom

15 Svjetlost, 1909. br. br. 14. str. 3. 16 Svjetlost, 27. 6. 1909. br. 26. str. 1-2. 17 Svjetlost., 1910. br. 29. str. 3. 18 Svjetlost, 1910. br. 33. str. 4.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

jeziku, poradi čega su protestirali vinkovački akademci te je izbila i tučnjava tijekom zabave. Autor teksta piše da se takove stvari nisu događale niti u vrijeme Brodske Graničarske Regimente i oštro razlučuje Nijemce starosjedioce od novodoseljenih koji “nose znakove jedne strane države - Njemačke.” Nakon toga slijedi tekst rezolucije vinkovačke akademske omladine u kojemu u najkraćem isti pozivaju na “najodlučniju akciju protiv sistematski organizovane pangermanske propagande itd. ………” s pozivom građanstvu da poduzme doličan odgovor na takove istupe. “19

Nadalje od prethodnog, svi članci sve do u godinu 1914. nevezano tko ih potpisuje su sadržajno neuobičajeno veliki, zatim vrlo oštri naspram pangermanske propagande i pangermana, a potom se može primijetiti da u listu nema više uopće tekstova u kojima se spominju ili su posvećeni i onoj drugoj skupini Švaba –starosjedilaca, tj. onih iz vremena Vojne granice ili su veoma rijetki, odnosno samo jedan.

S današnjeg naturenog neoliberalnog stajališta taj način izražavanja u Svjetlosti mogao bi se nazvati “govorom mržnje” ili poticanjem “nacionalne netrpeljivosti”, gdje bi zasigurno “deblji kraj” izvuklo uredništvo lista, a ne oni koji su isprovocirali svojim idejama i ponašanjem javnost. Iako je u jednome trenutku vidljivo da je 1909. godine u St. Pazovi i okolici došlo do akcije pravosuđa i protiv pangermana, ali je to bilo samo trenutno i u službi politike bana Raucha. Vidljivo je zatim da uredništvo lista u svakome od objavljenih tekstova pokušava argumentirano, podastirući dokumente i dokaze, prokazati pangermansko djelovanje i javnost upozoriti putem argumenata na njihovo štetno i protuhrvatsko djelovanje.

Od početka 1905. pa do kraja 1910 objavljeno je u “Cibalisu” i “Svjetlosti” ukupno 20 članaka vezanih za Nijemce koji su pronađeni, dok su zasigurno poneki i promaknuli prilikom traženja, dok je u vremenu od početka 1911. godine pa sve do početka Prvog svjetskog rata u 1914. godini u “Svjetlosti” objavljeno ukupno 20 članaka s mogućnošću da je još neki članak ostao neotkriven. Ovaj podatci nam zorno prikazuju da je u tri i pol godine objavljeno isto članaka i to mnogo većih, nego ukupno u proteklih prethodnih šest godina i to opsegom mnogo manjih.

Od objavljenih 20 članaka u “Svjetlosti” tijekom iduće tri i pol godine pozornost ćemo usmjeriti na samo nekoliko zanimljivih po svome značaju i vrijednosti, dok ćemo neke članke samo nabrojati i spomenuti.

Jedan od prvih objavljenih članaka s temom o Nijemcima ili pangermanizmu naslovljen je “Veseli pustinjak i “Liedertafel” (Veseli Pustinjak je jedno od Vinkovačkih društava, op. autora) Autor članka na početku istoga izvješćuje javnost o zabavi društva “Veseli pustinjak” te dalje piše “a danas je i zabava ovdašnjeg njemačkog ili bolje pangermanskog društva “Liedertafel”. Dalje isti navodi da je to vrlo čudno kada se zna da vinkovačko društvo sav svoj prihod od zabave daruje siromašnoj djeci za odjeću,

19 Svjetlost, 21. 8. 1910. br. 34. str. 1-2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

a od toga “da od te siromašne djece najveći dio zapadne siromašnu njemačku djecu...”. Potom se autor pita hoće li isto društvo zakinuti namjerno i svoje “suplemenike” koji od toga darivanja imaju najviše koristi, te javnost “i ovom prilikom upozorujemo na taj famozni Liedertafel .”20

Sljedeći tekst je također o još jednome njemačkome društvu, a nalazi se čak na dvije stranice naslovljen s “Frauenferajn ili Gospojinsko društvo? “. Odmah na početku teksta autor obrazlaže čitateljstvu što je uzrok njegovog bavljenja s gore navedenim društvom, te piše “U istinu je to društvo sijelo tuđinstva, koje svakom zgodom istiskuje sve, što je hrvatsko, kako se to prošli tjedan pokazalo, kad je na lijep način izigrana kod izbora potpredsjednice jedna agilna i odlična članica društva samo s dva razloga –prvo što je hrvatica, drugo-što je koji put oponirala apsolutističkoj samovolji pretsjednice.” Dalje autor na tri stupca teksta piše o društvu “Frauferajn” koje je zatvoreno i konzervativno te uopće nije humanitarno, već samo ulaže novac u štedionice od čega nema nitko koristi, zatim da se na sjednicama govori samo njemački itd. Potom autor prelazi na opisivanje zabava društva za koje tvrdi da su istrošene uštavljene i s “bezvrijednim njemačkim specijalitetim” među koje svrstava autor preživjele dramske komade i pjesme, te da sa zabava redovito izvještava “Agramer Zeitung” samo ako je netko “nobl” prisustvovao istima. Na kraju stoji zaključak i poziv da društvo hrvatske dame ne trebaju izbjegavati već se uključiti u njegov rad i tako stvoriti od njega “Gospoinsko društvo”21

Svjetlost br. 34. donosi članak naslovom “Opasnost od pangermanizma” u kojemu autor prije svoga obrazlaganja i rasčlanjenja teme piše “Die Drau” od petka javlja bez ikakova komentara, da je izašao proglas srijemskih Nijemaca u više vanjskih novina, kojim oni pozivlju svoje sunarodnjake na supskripciju dionica za njemački dom koji se ima u Rumi podići. U tom pogledu doslovno vele: Ruma broji oko 12000 duša od toga 4000 Srba i 200 do 300 Hrvata (!), ostalo Nijemaca. Pa ipak je ovom malom broju Hrvata s vanjskom pomoći bilo moguće podići vlastiti “Hrvatski Dom” da na taj način sustavno pohrvaćenje Nijemaca u Rumi provedu. Nasuprot ovome očiglednom pogrđivanju Nijemaca u Rumi s kojim je ujedno i cjelo Nijemstvo Srijema pogođeno sastali su se Nijemci i stvoriše odbor za “ Deutsches Heim fur Syirmien”. Oni stoga mole svoje sunarodnjake svagdje, da ih kod rješavanja te preteške zadaće svojski podupru”. Autor članka na to u jednoj rečenici u daljnjem tekstu kaže “Ovako se spremaju pangermani na opću organizaciju, a mi ništa”22

Sljedeći članak pisan je povodom smrti saborskog zastupnika Ferdinanda Riestera. Autor teksta piše “Umro je zast. Ferdinand Riester, tako je ispražnjen jedan saborski mandat, koji je bio u njemačkim rukama. Riester je bio vođa pangermana u

20 Svjetlost, 1911. br. 9. str. 3. 21 Svjetlost, 1911. br. 14. str. 2-3. 22 Svjetlost, br. 34. str. 3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

Srijemu a u saboru je bio uvijek vladin pristaša, jedino kad je bila 1906 narodna vlada –onda on nije bio vladin pristaša.” Nakon toga slijedi dio članka u kojemu se govori o mogućim kandidatima i njihovim političkim okvirima te opominje Nijemce da se trgnu i sjete se što im rade u Mađarskoj i kako su tamo ponizni i odnarođuju se uslijed stalnog pritiska, a posebno u školstvu.23

Jedan od nešto manjih članaka jest onaj o konfesionalnoj evangelističkoj reformatorskoj nižoj pučkoj školi na njemačkom jeziku u selu Nijemcima, u kojoj ima dosta propusta na koje upozorava autor članka.24

Posljednji članak u 1911. koji se odnosi na Nijemce objavljen je 19.11. u broju 47., u dva stupca pod naslovom “Ozbiljna rieč našim Nijemcima “ u kojemu se autor, najvjerojatnije sam urednik lista, osvrće na pisanje lista “Tagespost” u kojemu je izašao članak pod naslovom “Borba za Slavoniju”. Tako Svjetlost prenosi taj zanimljiv članak koji dolazi od strane Nijemaca i to pisan u potpuno drugom tonu od onoga što se do sada naučilo čitati kada pišu Nijemci, pogotovo pangermani. Tako stoji “Malena rascjepkana Slavonija, veli se u članku, u kojoj se bore za vodeću ulogu Hrvati, Srbi , Mađari i Nijemci, pruža istu sliku rascjepkanosti kao i čitava monarkija. No od neko doba, opaža spomenuti člankopisac, gubi sve malo-po malo njemački element koji je dosada u toj borbi imao prvenstvo isto, ali ne na korist domaćeg hrv. i srpskog življa nego doseljenih Magjara. Uzrok tomu leži ne samo u izdašnom podupiranju sa strane ugarske vlade i raznih mađarskih društava, nego i susretljivosti kod hrv. vlade…….” Sve dalje u članku i onom dijelu prenesenom iz Tagespost-a, dok se komentar urednika svodi se na to da zajedničkim snagama treba ustati protiv dominacije Mađara za sveopće dobro, a posebno u Osijeku gdje se sve više otvaraju mađarske škole i govori mađarski. Autor reagirajući na ovakav istup Nijemaca poziva iste da na idućim izborima idu zajedno s Hrvatsko – Srpskom koalicijom jer su ih Mađari već dosta puta iznevjerili, te da zajedničkim snagama ruše bana Tomašića. 25

Godine 1912. u Svjetlosti su izišla četiri veća članka vezana za njemačku manjinu od kojih jedan u dva nastavka. Prvi od članaka naslovljen “Njemačka samostalna stranka u Ugarskoj izdaja – u Hrvatskoj vladina stranka”, u kojemu urednik prenosi pisanje lista “Obzor” koji izvješćuje čitateljstvo da je u Novom Sadu došlo do pretrage stanova kod Nijemaca-pangermana koji su namjeravali u Južnoj Ugarskoj tj. Bačkoj osnovati njemačku samostalnu stranku, pritom je zaplijenjeno mnogo nepoćudnih tiskovina, potom “Sve je predano na uredovanje drž. odvjetniku”. Tu se urednik pita što je s nedavno osnovanom njemačkom samostalnom strankom u Rumi “…koja ignorira svu našu borbu za samostalnost.” te da bi i u pogledu toga trebalo nešto poduzeti. 26

23 Svjetlost, 1911. br. 37. str. 2. 24 Svjetlost, 1911. br. 41. str. 3. 25 Svjetlost, 19.11.1911. br. 47. str. 1-2. 26 Svjetlost, 1912. br. 5. str. 3

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

Veliki članak objavljen na prvoj stranici Svjetlosti br. 36. 1. rujna 1912. naslovom “Stanje Hrvatstva u Vinkovcima” pored niza ostalih informacija donosi i stanje pučanstva u gradu. Tako stoji da su Vinkovci 1900. godine imali 7482 žitelja, od toga Hrvata i Srba 3722 (Ostale slavenske narode nećemo brojčano prikazati, op. autora) Mađara 780, Nijemaca 2896, potom autor piše da danas ima u Vinkovcima skoro deset tisuća stanovnika i od toga Hrvata i Srba oko 5000, zatim Nijemaca da ima preko 3000, dok Mađara ima “upravo dvaput toliko kao god. 1900.”, što autora članka veoma zabrinjava.27

Idući tekst nalazi se na čitavoj prvoj stranici Svjetlosti br. 42. i nosi naslov “Hrvatska narodna straža i njemačka propaganda” gdje autor piše o potrebi i osnivanjima Hrvatske narodne straže koja bi po Hrvatskoj, a tako i u Vinkovcima gdje je osnovana, vodila brigu i pomagala probitak hrvatskog školstva, koje je ugroženo od njemačkih i mađarskih škola. Nakon toga slijedi citat iz lista “Narodni Pokret”, koji donosi izvješća “o stanju njemačkih društava, koja su uperena sva u zator Slavenstva.” “Pokret” tako piše o osam velikih njemačkih društava od kojih jedno - “Deutscher Schulverein” djeluje svuda gdje ima Nijemaca, dok su ostalih sedam svako u po jednom dijelu Austrijske carevine, i to: Graz, Budejowice i Prag u Češkoj, u Olmutzu u Moravskoj u Tridentu u Južnom Tirolu, u Černovicama u Bukovini, u Galiciji, u Beču koje djeluje protiv Čeha u Donjoj Austriji. Svako od ovih društava ima na desetke tisuća članova s prihodima od desetak do stotine tisuća kruna.28

Članak pod naslovom “Poskupljivanje zemljišta u Slavoniji”, također objavljen na prvoj stranici Svjetlosti, prenesen sav iz “Obzora” koji piše da se godine 1849. i 1850. iselilo iz Ugarske do sto tisuća Nijemaca i to većinom u Srijem. “Svojom su selidbom u naše krajeve učinili jedno dobro, poskupili su hrvatsku zemlju.” Tako stoji da je “fertalj” 10 katastarskih jutara srednjeg zemljišta u Inđiji godine 1848. koštalo 200-300 forinti, godine 1864. je 600-700 forinti, godine 1874. stajalo je to zemljište 1400-1800 forinti. Dok je druga vrsta zemljišta tzv. “honorarni fertalj” iznosio 8 i tri četvrtine početne cijene od 1700-200 forinti narastao 1910. godine na 11000 forinti također u Inđiji. Dalje autor opominje seljake u Srijemu da ipak ne prodaju zemlju Nijemcima jer je ovima bitno da se nasele, a u pojedinim mjestima kao Ruma, Putinci i Nova Pazova, postali su isti i agresivni.29

Zadnji od članaka je zapravo nastavak onoga “O stanju hrvatstva u Vinkovcima”, ali je proširen na demografske prilike u Slavoniji. Članak je prenatrpan podatcima te ćemo navesti samo da je 1910. godine u Hrvatskoj i Slavoniji 5,1 posto stanovništva govorilo njemačkim jezikom.30

27 Svjetlost, 1.9. 1912. br. 36. str. 1 28 Svjetlost, 13. 10. 1912. br. 42. str. 1 29 Svjetlost, 20. 10. 1912. br. 43. str. 1-2. 30 Svjetlost, 23.11. 1912. br. 48. str. 1.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

Članak “Slaveni i Nijemci, Malo statistike” tiskan u Svjetlosti 1912. godine u kojoj je objavljen zanemariv broj članaka posvećenih Švabama ne zavrjeđuje veću pozornost za ovu temu jer se izgleda i autor istoga malo “izgubio” te je dao naglasak na brojnost Nijemaca u okolnim zemljama tj. Štajerskoj, Kranjskoj i Koruškoj, baveći se čak i Talijanima, a izostavivši Trojednu kraljevinu Dalmaciju-Hrvatsku i Slavoniju.31

Zanimljivo je da je u godini 1914. do početka Prvog svjetskog rata u Svjetlosti tiskano ukupno osam članaka vezanih za njemačku nacionalnu manjinu. Pojedine od tih članaka samo ćemo nabrojiti, nekima od njih posvetiti ćemo više pažnje zbog njihovog sadržaja dok ćemo se zadržati na jednome koji je vrlo bitan i još uvijek važeći za Srijem.

Prvi od članaka u godini 1914. je nevelik, a naslovljen s “Izvanredna naplata pangermanskog korteša” u kojemu autor izvještava javnost o imenovanju “dra Andrije Happauera veterinarom u X plaćevnom razredu…………………………zavodu u križevcima Dan prije toga primio je pomenuti gospodin brzojavnu čestitku na tom imenovanju ……..gospodina dra. Tropscha, čijom je protekcijom to mjesto i dobio………………….to javno izjavljujemo da je taj dr. Haupper pangerman čistokrvne pasmine.”

Zatim autor članka navodi da je isti dobio mjesto zahvaljujući krtici dr. Tropscha da ovaj kao zastupnik ništa ne čini za njemačke sinove da isti dobiju posao u Hrvatskoj.32 Jedan od sljedećih brojeva Svjetlosti i to broj 8. donosi dva članka, jedan iza drugoga, o vinkovačkim Nijemcima i njihovom “kortešu” - zastupniku dr. Tropschu. Prvi od članaka govori o tome kako je izabrana delegacija “švaba iz Novog sela “ bila kod svog pangermanskog zastupnika Tropscha a ujedno i tadašnjega bana Skerleca povodom neslaganja s preimenovanjem “Neudorfa” u Novo selo, te su dobili obećanje o vraćanju bivšeg imena sela.33

Sljedeći članak na istoj stranici vezan je također za ime zastupnika Tropscha čijom je zaslugom njegov vatreni pristaša - gostioničar i predsjednik mjesne pangermanske organizacije Fila Roth dobio tri dozvole “za neograničeno točenje”. 34

Samo nekoliko brojeva kasnije Svjetlost donosi opet dva članaka i to na drugoj stranici lista o djelatnosti pangermana u Vinkovcima. Prvi od njih je naslovljen s “Čudna pojava” u kojemu autor obavještava pučanstvo da je od pojedinih grupa građana došlo do podrške Vinkovačkom načelniku Albrechtu iako mu je većinom u općinskom vijeću izglasano nepovjerenje. Tako stoji “sazvali su Nijemci iz Vinkovaca u društvu sa članovima manjine obćinskog vijeća uz podršku ovomjesnih židova skupštinu u gostionici kod “Franca”u Ervenici gdje je zaključeno da se ima votirati povjerenje obćinskom

31 Svjetlost, 21. 9. 1912. br. 39. str.1-2. 32 Svjetlost, 1914. br. 3. str. 3. 33 Svjetlost, 1914. br. 8. str. 3. 34 Isto

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

načelniku g. Albrechtu. Mada je to nonsensus….”.35 Članak na istoj stranici također je posvećen prošloj tematici i nosi naslov “Žalosna uloga naših Nijemaca” u kojemu se daje na znanje da Nijemci i Židovi kupe potpise po gradu za načelnika Albrechta i njegov ostanak na tome mjestu, te ujedno rade protiv hrvatstva “naši Nijemci misle, da se moraju složiti sa svakim, koji nije hrvat, i koji je angažovan da protiv hrvatstva radi.”36

Svjetlost u broju 24. skoro preko cijele prve stranice donosi članak “Mi i pangermani” u kojemu autor izvještava da je održana “u Rumi skupština saveza svih Nijemaca u hrvatskim zemljama…” te nastavlja “da su pangermani već postali jaka snaga, s kojom treba računati..”. Dalje u članku nailazimo na zanimljive podatke o njemačkim organizacijama u Hrvatskoj i Slavoniji. Tako stoji da je na skupštini bilo 900 ljudi, glavni izvjestitelj je bio izvjesni gospodin Linder “koji je konstatirao da je brzo provedena organizacija Bunda, koji se sastoji od 31 društva sa 2373 člana” dok će se uskoro osnovati još novih društava u 30 mjesta. Posebno su naglašene zasluge kao povjerenika pangermanstva vinkovačkog birtaša Filipa Rotha, koji u Vinkovcima ima 71 člana u organizaciji.37

Članak naslovom “Doseljavanje tuđinaca u Srijem” u 29. broju Svjetlosti donosi niz brojčanih pokazatelja i to na prvoj i drugoj stranici lista o tuđincima, uglavnom Nijemcima u Srijemu. Naslov članka je uzet po naslovu istoimene knjige dr. Milana Šenoe koju je izdao JAZU, a dijelove iz nje prenosi Svjetlost. U članku stoji da su se godine 1765. u Mitrovicu i Vinkovce doselili njemački majstori, a prije 1780. godine doseljavaju se i Nijemci-ratari. Zatim stoji podatak da je godine 1910. prema službenoj statistici bilo u Srijemu 71755 Nijemaca ili 16,33% žiteljstva. Zatim da su isti najbrojniji u kotarevima Stara Pazova tj. općinskom mjestu Nova Pazova i Vinkovačkom kotaru tj. mjestima Neudorfu i Jarmini, potom slijede kotarevi Ruma, Vukovar, Zemun Šid, Mitrovica Županja i Irig. Mjesta Nova Pazova i Neudorf su naseljeni protestantima dok je Jarmina katolička, a hrvatski jezik je naučilo govoriti 59% Nijemaca.38

Ne možemo ne posvetiti nešto više pažnje članku naslovom “Jedan pangermanski agitator u Vinkovcima” objavljenome u Svjetlosti broj 4. od 25.1. 1914, s podnaslovom “Lucov znanstveni rad”39 i potom članku naslovom “ Pangermanstvo u Vinkovačkim školama” objavljenom u broju 14. koji nadopunjava ovdje prije spomenuti. Nepotpisani autor prvi članak počinje s nekoliko rečenica koje su u biti i srž teksta, dok su sve ostalo autorovi proizvoljni zaključci. “Ovdje je, u Vinkovcima, dulje vremena boravio

35 Svjetlost, 1914. br. 20. str. 2. 36 Isto 37 Svjetlost, 14. 6. 1914. br. 24. str. 1. 38 Svjetlost, 10. 7. 1914. br. 29. str. 1-2. 39 Svjetlost, 25. 1. 1914. br.4. str. 1-2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

neki Luc, koji je gimnazijski profesor negdje na njemačkoj gimnaziji, čini nam se u Landskronu. Njega poznamo jer je Vinkovčanin, barem je svršio vinkovačku gimnaziju. ………………………………………………………….Ali je Luc otišao u Beč i postao veliki pangerman. On je stao organizirati slavonske đake njemačkih roditelja koji su boravili na visokim školama u Beču, šireći među njima pangermanski pokret. ………………………. ..došao je opet u Vinkovce dobivši dopust da znanstveno radi. On je došao da pregleda stare knjige i akte u arhivu našeg kotara, jer će bajage napisati povijest Nijemstva u Vinkovcima.

Dakle što je radio g. Luc ovdje? Njegov se rad sastojao u tome da ovdašnje Nijemce pridobije za pangermansku ideju.” u tome tonu autor članka nastavlja ido samoga kraja.

Članak “Pangermanstvo u vinkovačkim školama” nastavak je prijašnjeg teksta u kojemu se po iznesenim tvrdnjama autora prof. Lutz zadržao godinu dana u Vinkovcima o čemu autor piše:

“Luc je svoje polje rada odabrao među gimnazijskom mladeži šireći među njima pangermansku ideju. I to mu je uspjelo.” Iz daljnjeg dijela članka vidljivo je da je došlo tijekom vremena i do sukobljavanja na gimnaziji pa i istrage o tome slučaju.40

Kako je vidljivo da autor u dva svoja navedena članka piše o prof. Lutzu, postavlja se ujedno i pitanje tko je bio taj “pangerman” ujedno Vinkovčanin i polaznik vinkovačke gimnazije, za kojega se pokazalo da je još uvijek zanimljiv i aktualan za Srijem. Iz nevelike, ali veoma bitne dokumentacije naslovljene s otprilike “Lucova zbirka” koja se nalazi u “Steiermärkisches Landesarchiv” u Grazu, može se saznati iz predgovora iste i popratnih materijala da je prof. Andreas Lutz umro 4. ožujka 1950. te da je najvjerojatnije rođen 1876. godine, zato što je godine 1976. obilježena 100 godišnjica njegovoga rođenja. Istu pretpostavku o njegovom rođenju potvrđuje nam dokumentacija vinkovačke gimnazije. Iz predgovora se vidi da je spomenuta zbirka najvjerojatnije zaprimljena 31. srpnja 1953. godine, dok je sređena i katalogizirana 1977. godine, ali je iz tehničkih razloga teška za čitanje i prevođenje. Zbirka prof. Lutza sadrži oko 4000 bibliografskih jedinica i to većinom vezanih za povijest Slavonije i Srijema pisanih na njemačkom i hrvatskom jeziku. Jedan znatan dio zbirke su originalna djela i rukopisi s područja Vinkovačko-županjskoga kraja. Zbirka sadrži po procijeni autora I. Ćosić Bukvina, 106 bibliografskih jedinica vezanih za Srijem i Slavoniju, od toga originalnih rukopisa koje bi svaka knjižnica trebala imati, a poglavito osječka Gradska i sveučilišna knjižnica, ali i Državni arhiv u Osijeku, gdje sam pažljivim odabirom izdvojio 56 djela koja su od povijesne važnosti za naš kraj. U tome se vidi važnost sakupljene građe u godini 1913.-1914. od strane Andreasa Lutza, koji je istu proslijedio u Graz gdje se i danas nalazi.

40 Svjetlost, 5. 4. 1914. br. 14. str. 1-2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

Mogli bismo se upitati i tko je taj “Posjednik, izdavatelj, i odgovorni urednik Antun Rott. Tisak A. Rott-a Vinkovci.”, kako se u svome propagandnom letku 1905. godine objavljenome u “Cibalisu” isti potpisao. Da je pripadao njemačkoj narodnoj skupini tj. Švabama vidljivo je iz samoga prezimena, isti je najvjerojatnije bio pohrvaćeni mađarski Nijemac, doseljen u Vinkovce vjerojatno za vrijeme Vojne granice. Rođen je u Vinkovcima 1874. godine, što potvrđuje i Zavičajnik grada Vinkovaca. Pabirčeći podatke o njemu nailazimo na informacije da je bio u Vinkovcima sve do 1934. kada je otišao u Osijek a potom “utekao u Beograd” gdje se također bavio tiskarstvom, a pomalo i politikom kao i u Vinkovcima, ali sada velikosrpskom, jer ga izvjesni srpski krugovi predstavljaju kao velikog Srbina.

Potom je vidljivo iz šturih podataka da su ga po ulasku u Beograd 1944. godine ubili partizani i to zbog tiskanja nekakvog rukopisa od u to vrijeme nepoznatog autora, o hrvatskim zločinima nad Srbima i još koječemu, što su u vrijeme samoga tiskanja zaplijenili Gestapovci. Isti rukopis je kasnijih desetljeća tiskan i što je zanimljivo, nije naročito propagiran od strane Srba već od naših susjeda Slovenaca.

Sažetak

Dana 3. 10. 1905. donesena je slavna Riječka rezolucija, koja zajedno sa svojom srpskom nadopunom, Zadarskom rezolucijom iz 17.10.1905., udara pečat cijelom političkom razvoju do Prvog svjetskog rata. Sljedbenici novog smjera nadaju se da će “nova politička situacija u Mađarskoj s usmjerenim otporom prema Austriji učiniti odlučni korak ususret samostalnoj Hrvatskoj”. (Što se pokazalo netočno u kasnijim godinama, kad su Mađari iznevjerili hrvatska očekivanja o zajedničkom djelovanju protiv Austrije, ali s određenim rezultatima i pomacima na unutrašnjem planu u Hrvatskoj i Dalmaciji, op. autora.) Protivnik Zadarske rezolucije je bio Radić s njegovim HPSS-om, zatim frankovci i još neke političke grupacije. Novu političku snagu tj. Hrvatsko–srpsku koaliciju, činile su “rezolucionaške” stranke: Hrvatska stranka prava, Hrvatska napredna stranka “naprednjaci”, Srpska narodna samostalna stranka, Srpska narodna radikalna stranka, Socijaldemokratska stranka i nekolicina izvanstranačkih političara.

Koalicija prvi put istupa 11.12.1905. godine sa svojim programom koji treba pribaviti “potporu širih slojeva naroda, što dobrim dijelom i uspijeva.”

Usvajanje Riječke rezolucije od jednog broja hrvatskih političara i političkih stranaka, a zatim nedugo i njihov prvi javni nastup imaju odjeka i u javnim glasilima, u kojima odmah dolazi do zauzimanja novih stranačkih ili političkih pozicija te simpatija izraženih putem pojedinih tekstova ovoj ili onoj političkoj opciji ili dolazi do opredjeljenja čitave uređivačke politike tj. lista jednoj od novo-starih opcija.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...

Intoleranz gegenüber den „Schwaben“ auf den Seiten des resoluzionären Vinkovci Blattes Svjetlost in der Zeit von 1905 bis 1914

Am 3. Oktober 1905 wurde die bekannte Rijeka-Erklärung gebracht, die zusammen mit ihrer serbischen Ergänzung, der Zadar-Erklärung vom 17. Oktober 1905 den Stempel der ganzen politischen Entwicklung bis zum ersten Weltkrieg gibt. Die Folger der neuen Richtung hoffen dass die „neue politische Lage in Ungarn mit dem nach Österreich gerichteten Widerstand den entschlossenen Schritt zur kroatischen Selbstständigkeit machen wird“. (Was sich in den späteren Jahren als falsch ergab, als die Ungaren die kroatischen Erwartungen vom gemeinsamen wirken gegen Österreich verfehlten, mit einigen Resultaten und Schritten auf dem inneren Plan in Kroatien und Dalmatien;) Der Gegner der Zadar-Erklärung war Radić, mit seinem HPSS, dann die Franker und andere politische Gruppen. Die neue politische Stärke oder die kroatisch-serbische Koalition formten die sog. „Erklärungs-„ Parteien: die Kroatische Partei des Rechtes, die Kroatische Fortschrittspartei „die Fortschrittler“, die Serbische Selbstständige Volkspartei, die Serbische Radikale Volkspartei, Sozialdemokratische Partei und eine kleine Menge von außer parteilichen Politikern.

Die Koalition stellt sich zum ersten Mal am 11. Dezember 1905 mit ihrem Programm vor, der „die Unterstützung von breiteren Bevölkerungsschichten besorgen soll, was auch zum größten Teil gelingt. „

Die Tatsache dass die Rijeka-Erklärung bei einigen kroatischen Politikern und Parteien gut ankam, sowie ihr erster gemeinsamer Auftritt werden in den öffentlichen Medien gut verfolgt, bei denen gleich zu dem einnehmen von neuen politischen und parteilichen Positionen, sowie Sympathien ausgedrückt durch Texte über die eine oder andere politische Option oder gar durch die Zusage der Redaktionspolitik bzw. des Blattes einer der neuen-alten Optionen.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 311-326 Ivan Ćosić-Bukvin: Nesnošljivost prema “Švabama” iskazana na stranicama...