Darko Varga Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867. godine

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Darko Varga

Bilje UDK: 94(4)”18”

Slavonci na Svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Razdoblje koje je trajalo od 1850. do 1910. godine, naziva se i „ doba Svjetskih izložbi.“ Izložbe koje su se održale u 19. stoljeću: od Prve svjetske izložbe koja je održana 1851. godine u Londonu, do 13. izložbe održane 1900. godine u Parizu, ispunile su svoju zadaću: ubrzale su proširenje novih tehnologija i izuma, omogućile usporedbu proizvoda raznih proizvođača iz svih dijelova svijeta. Izložbe su pokazale mogućnosti razvitka cijelog čovječanstva.

Ključne riječi: Svjetska izložba, 1867., Pariz, gospodarstvo

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

UVOD

Izložbe nisu bile samo gospodarske nego su se pretvorile u kulturni i društveni događaj ; na njima se mogao vidjeti: napredak i razvoj država, te su postale simbolom tehničke civilizacije.

Koje mjesto u tim događajima imaju Slavonci i Slavonija? Tko su bili? Čime su se predstavili na Svjetskoj izložbi 1867. godine u Parizu? Koji je tada bio položaj na svjetskoj sceni industrijalaca, proizvođača, kulturnjaka i ostalih iz Slavonije?

1. ISKUSTVA SLAVONACA NA IZLOŽBAMA

Proizvođači, trgovci, umjetnici iz Slavonije već su i prije Svjetske izložbe u Parizu 1867. godine imali iskustva s izlaganjem svojih proizvoda na zemaljskim i svjetskim izložbama.

Pojedini napredniji obrtnici povezivali su se s trgovcima i obrtnicima iz Austrije i Ugarske i prenosili znanje i novosti u radu te poduzetnost, pa i kvalitetu izrade, u Osijek. Tako su se nosili sa stranom konkurencijom i sve češće izlagali na stranim sajmovima te bili zapaženi i nagrađivani. Sve se to može vidjeti na brojnim memorandumima na kojima su osječki i slavonski obrtnici te poduzetnici s ponosom isticali osvojene nagrade, odličja i priznanja po domaćim i stranim sajmovima i izložbama.1

Slavonci se pojavljuju već na Svjetskoj izložbi u Parizu 1855. godine2 , a kasnije na izložbama: u Beču 1857., u Londonu 1862., u Zagrebu 1864. i u Köln-u 1865. godine.Iz Izvještaja Trgovačko-obrtničke komore za 1860. godinu nalazimo da je

Ovalna dvorana u Parizu.

1 Stjepan Sršan: Tvrtke u istočnoj Hrvatskoj, Državni arhiv u Osijeku,1998., str. XVIII. 2 Prof.dr.sc. Kata Ivić: Gospodarske i prometne prilike u Virovitičkoj županiji za vrijeme velikog župana

Josipa Jurja Strossmayera (1861.-1862.), Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, 2007. , 209./Erdészeti lapok 1868., 7. god. IX. svezak, 390-391./Melita Rončević, Dražen Jurković, Stjepan

Galović: Stara slavonska šljivovica ili Slavonka, UPDŠ „ Slavonka“, Osijek, 2009.,68-69.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

slavonska šljivovica, proizvedena u Đakovu, dobila u Beču, na jubilarnoj izložbi 1857. godine srebrnu medalju. Za suhe šljive i pekmez od šljiva, stoji, da se u promet stavlja godišnje 12 600 centi, a na izložbi u Beču dobio je Albert Obersohn iz Osijeka brončanu medalju za suho voće.

Na Svjetskoj izložbi u Londonu 1862. 3 godine izlagalo je: s područja Osijeka 14 izlagača, s područja Zagreba bilo je 9 izlagača, iz Rijeke 5, te s područja Zadra 6 izlagača. Izložba je bila podijeljena u 4 sekcije i 36 klasa. Veliki broj izlagača iz Slavonije nastupio je na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu 1864.godine4, a značajna je i Međunarodna poljoprivredna izložba u Köln 1865.5 na kojoj su također nastupili.

2. PRIPREME AUSTRIJE ZA NASTUP NA SVJETSKOJ IZLOŽBI U PARIZU 1867.

Car, Napoleon III. je dekretima od 1.veljače i 4. ožujka 1865. godine, naredio je pojedinim ministarstvima održavanje i organizaciju Svjetske izložbe u Parizu 1867. godine.6

Za organizaciju izložbe u Parizu utemeljen je u Beču, u Schauflergasse br. 6, Centralni odbor za poljoprivrednu, umjetničku i industrijsku izložbu u Parizu 1867. godine, na čelu kojega je bio grof Konstantin Capello von Wickenburg, a njegov zamjenik bio je barun Dr. Adam Burg. Pokrovitelj odbora bio je nadvojvoda Karlo Ludwig.7

Centralni odbor bio je sastavljen od iskusnih ljudi koji su već sudjelovali na više svjetskih izložbi bilo kao suci, izvjestitelji i izlagači.Mnogi od njih već su i organizirali Zemaljske izložbe. Centralni odbor, preko poluga vlasti, uz suradnju trgovačkoobrtničkih komora, pokreće pododbore tj. područne odbore u svim dijelovima Monarhije, tj. u svim kraljevstvima, pokrajinama.

3 The International Exhibition of 1862., The Illustrated Catalogue of the Industrial Department, Vol.IV, foreign division, Printed for Her Mayesty’ s Commissioners; Austria at The International Exhibition of 1862., upon orders from the I.R. Ministry for commerce and national economy, by prof. Dr. Jos.

Arenstein, Vienna, Imperial Royal Court and State printing –office, 1862.,8. Nadalje: Arenstein 4 Bericht über die erste dalmatinisch-croatisch-slavonische AUSSTELLUNG in AGRAM, im Herbste 1864., von Arhur Freiherrn von Hohenbruck, Wien,1864., ( dalje: Hohenbruck) 5 Katalog der Internationalen Landwirschaftlichen Ausstellung zu Köln, unter dem Protectorate Seiner

Königlichen Hoheit des Kronprinzen Friedrich Wilhelm von Preussen, Druck vom M. DuMont-

Schauberg, Köln 1865., 11. ( Nadalje: Katalog Köln) 6Rapport sur l’ exposition universelle de 1867,a Paris, Précis des opérations, Paris, imprimerie impériale,1869., 1. 7 Internationale Ausstellung zu Paris 1867. :Katalog der Österreichischen Abtheilung, K.K CENTRAL-

COMITÉ FÜR PARISER AUSSTELLUNG., Wien. str. I. ( nadalje: Katalog 1867.)

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Član Odbora iz Hrvatske i Slavonije u Beču, bio je Georg Krestić 8 dvorski tajnik pri kraljevskoj hrvatsko-slavonskoj dvorskoj kancelariji.

Jedna od važnijih aktivnosti Centralnog odbora bilo je prikupljanje izlagača, njihova selekcija te izrada i tiskanje Kataloga izlagača s područja Carstva.

3. PRIPREME SLAVONACA ZA SVJETSKU IZLOŽBU U PARIZU

„ Na poziv namjestničkog vijeća sastavila je komora pri koncu godine 1865. odbor za predradnje u svrhu sudjelovanja na s v j e t s k o j i z l o ž b i u P a r i z u godine 1867. U isti odbor bili su pozvani gg.; Marko Aksentijević, Antun Bartholović, Hinko Füller, Srećko Lay, Marko Spiller, Melchior Spišić, Franjo Thürner, Vjekoslav Verovsky, Franjo Wagner; te od strane poljodjelaca: gg.: Ivan Kap. pl. Adamović, Konstantin Krestić, Josip Krismanić, Dragutin Mergenthaler, Emerik pl. Reisner, Ljudevit pl. Szallopek i Josip Weichinger.

Komorski predsjednik Csordassich bio je odboru predsjedatelj, a komorski tajnik dr. Josip Posner, perovodja.

Odbor je odma iza konštituiranja započeo svoj rad“9

Trgovačka i obrtnička komora za Slavoniju, kao područni odbor za Parišku izložbu, već je 30. studenog 1865. godine uputila okružnicu, na dvije stranice na hrvatskom i na dvije stranice na njemačkom jeziku : „ Godine 1867 biti će u Parižu

velika obćenita izložba svakovrstnih proizvodah ratarstva, obrtnosti i umjetnosti. Svi krajevi naobraženoga svieta biti će zastupani pri onoj izložbi. A naša domovina nesmije ni neće zaostajati. I ovom prigodom stupiti će naša domovina, koje su proizvodi do sada na svih izložbah zasluženo priznanje stekli, u mirnu borbu svih narodah i zemaljah i uzdržati častno mjesto jur polučeno u Beču god. 1857, u Londonu god. 1862, u Zagrebu god. 1864, i Kolonji god. 1865. Mi živimo u dobi neprekidna gibanja, neprestana napredovanja. Nijedan narod, nijedna zemlja, nesmije se zadovoljiti dostiženimi jur uspjesi, ni odmarati se na dosadanjih lovorih. Preskoro bi takav narod, takvu zemlju, ostali sviet nadkrilio te bi im se od dana do dana umalio ugled i znamenitost. Svaki dostiženi uspjeh imamo smatrati kano novi stupanj na sve veći napredak. Onaj, koj nenapreduje svom snagom, ide natrag, te će ga tečaj vremena zatrti svojimi valovi i pokriti tamnošću i zaboravnošću.

Našoj se je domovini još mnogo boriti. Još manjkaju našemu prometu dostatna sredstva obćenja, još neseće njive naše željeznica, još moraju naši proizvodi udariti dalekom i skupom stranputicom da sajma svijeta, do mora i njegovih lukah. Sada nam se valja starati, da nadje proizvodna snaga naše domovine i velika joj znanost za trgovinu svieta podpuno priznanje; sada nam valja nastojati, da se osvjedoče svi kruzi, na koliko bi uštrbno

8 Katalog 1867. str. IV. 9Nikola Atanasijev Plavšić : Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju u prvih petdeset godina njenoga opstanka 1853.-1903., po nalogu predsj. komore , I.dio, Osijek 1904.. Naklada Trgovačko obrtničke komore, str.73. ( dalje: Plavšić)

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

bilo za promet ne samo naše zemlje i države već svih narodah i zemaljah, kad bi toli proizvodna zemlja ostala bez željeznice k moru vodeće. S toga poziva podpisana trgovačka i obrtnička komora kao područni odbor za Parižku izložbu sve proizvoditelje Slavonije što vruće i prešnije, da i ovom prigodom obistine svoje već toli često izkazano domoljublje, učestvujuć na predstojećoj velikoj Parižkoj izložbi sa svojimi ratarstvenimi šumskimi i obrtnimi proizvodi.“10

Nadalje, u pozivu, odbor obavještava potencijalne izlagače da se prijavnice za izložbu mogu dobiti u područnom odboru u koje je potrebno unijeti podatke o izlošcima, o potrebnom prostoru, te da je zadnji rok prijave za područne odbore 15. siječnja 1866. godine. Dr. Josip Posner O rokovima dopreme robe, o prometnim olakšicama, odbor će izlagačima obznaniti na vrijeme. Još je organiziran prijevoz koji organizira „ poduzetnik zabavnih vlakah g. Franjo Mihajlević u Beču“. Predviđena je pristojba za vožnju u Pariz i nazad sa smještajem i hranom za 14 dana, za obilazak izložbe 10 dana, itd. Za putnike II. kolnog razreda 105 forinti, za putnike III. razreda 88 forinti a.v. u srebru . Za poslovođe, majstore u tvornicama i poslenike pristojba za III. razred sa spomenutim olakšicama bila snižena čak na 65 f. a.v. u srebru. 11

Poziv za izložbu u Parizu, potpisali su predsjednik Trgovačko- obrtničke komore Josip Csordasich i tajnik Dr. Josip Posner.

Najvjerojatnije je poziv pisao tajnik Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju, Posner, koji je, prije svjetske izložbe u Parizu, najbolje sažeo iskustvo Slavonaca i njihove uspjehe na dotadašnjim izložbama.

Austrijsko-pruski rat 1866. godine, usporio je organizacijske pripreme odbora jer je Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju, preko svog odbora, pomagala: „ što je bilo potrebno osječkomu i obližnjemu okolišnom pučanstvu u onoj općenitoj bijedi i nevolji.“12

Svjetska izložba u Parizu 1867. godine zamišljena je kao izložba poljoprivrede, industrije i umjetnosti. Sve se trebalo odvijati pod motom rada i stvaralaštva.

Austrijski Komitet za organizaciju pariške izložbe, sa sjedištem u Beču, piše 22. veljače 1866. godine filijalnom odboru za parišku izložbu u Osijeku:

10 Poziv. Aufruf. Trgovačka i obrtnička komora za Slavoniju kao područni odbor za Parižku izložbu god. 1867. Druck von Carl Lehmann & Comp. U Osieku, 30. studena 1865., 1.(M S O) dalje :Poziv 11 Poziv, 1-2. 12 Plavšić: str.74.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

„Izložbeni odbor za izložbu Pariz u Beču javlja da se slike, slikara Hugo von Hötzendorf-a13 mogu izložiti samo uz prethodni pregled po odboru iz Beča. Stoga ima slikar svoje slike poslati u Beč na vlastiti trošak. U Beču 22. veljače 1866.“14

Očito da svoje radove Hötzendorf nije poslao u Beč ili nije uvršten u katalog izložbe.

Sjednica Trgovačko-obrtničke komore

31. ožujka 1867. godine održana je sjednica Trgovačko- obrtničke komore, kojom je predsjedavao podpredsjednik komore Heinrich Füller, a bili su nazočni: Carl Herrmann, Elias Mohl, Joseph Prukner, Franz Thürer, Marko Aksentijević i Dr. Joseph Posner. Pod točkom 4. i 5. zapisnika raspravljalo se o pismu, pod brojem 3281 P.A, koje je komori iz Beča 4. ožujka 1867. godine uputio Centralni odbor za Svjetsku izložbu u Parizu i o dopisu br.4644/34 od 16. ožujka 1867. godine. 15

Sl. 3. Zadnja stranica, br. 4. zapisnika. Izvor:DAO, TOK, 223, kut 3, zapisnik od 31. 03. 1867., -detalj: točka 6.

Na sjednici su donešeni zaključci u vezi izložbe, a na temelju zaključaka komore, tajnik Josip Posner, 8. travnja 1867. godine, šalje dopis Visokoj Kraljevskoj Dvorskoj Kancelariji u kojem predlaže Feliksa Laya za predstavnika Slavonije i za službenog izvjestitelja na Svjetskoj izložbi u Parizu : „Komora zaključi u predstavci od 31. ožujka 1867., da se umoljava kr.obl. kancelarija, da se imenuje g. Feliks Lay zemaljskim zastupnikom i izvestiteljem kod Parižke izložbe. 31/3 867. Posner

Vis. Kr. Dvorska Kancelarija

P.podpisana trg.obrt. komora izviešćuje, da je da je c.kr. ministarstvo trgovine imenovala g. Feliksa Laya specialnim izvestiteljem kod Parižke izložbe , pa se usudjuje ..sugl... za s rečenim imenovanjem sliedeći predlog visokoj kr. dvorskoj kancelariji podnieti. Neima dvojbe, da bi od gore velike koristi bilo *, da se od strane visoke kr. dvorske kancelarije sposobnom mužu povieri zadača** zastupati (precrtano: pri Parižkoj izložbi,DV) narodsko-gospodarske interese ciele naše zemlje na prema proizvodi kako inostranstva kako i drugih zemaljah naše carevine. Tomu bi zastupnika? takodjer dužnost bila , visokoj zemaljskoj oblasti točno izviešće podnieti o stanju naše proizvodi , kako se ona na izložbi pokazuje , o njezinih svojstavah i manah, pa o sposobnostih ju poboljšati.

13 Hugo Hötzendorf , osječki slikar, rođen 1807. g. u Dardi (Firinger), u Brnu (Kršnjavi), umro u Osijeku 1869. godine. ( pogledati: Oto Švajcer: Hötzendorf, Zagreb 1982.) 14 DAO-223, br.176/1866, kut 3. 15 DAO, TOK, 223, kut 3, zapisnik od 31. 03. 1867.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Oni izvestitelji koje je Ministarstvo trgovine postavilo imadu, kako se to po samom sebi razumjeva, cielokupnu carevinu predočima , a neće, pače nemogu na pojedine zemlje u toliko obzir uzeti , u koliko bi to obarabito? za nar. potrebno bilo. Podpisana trg. obrt. komora je re i ovih razlogah predložiti da bi Vis. kr.ob. kancelarija blagoizvoljela g. Feliksa Laya *** zemaljskim zastupnikom i izvestiteljem pri Parižkoj izložbi imenovati pa dozvoljenjem novčane podpore iz zemaljske zaklade omogučiti da pomenuti gospodin toliko vremena u Parizu boravi koliko bi trebalo da točno iztražuje naše i inozemaljske narodno gospodarske odnošaje.

A dočim je g.Lay već od ck. vlade svotu od 400 f. dobio, to bi žrtvu svoju bi zemaljska zaklada pridonieti morala, neznatna bila prema velikoj koristi, koja bi se stekla pristavljenjem posebnoga zastupnika i izvestitelja za našu zemlju. 8/4 867. potpis: Posner * i za našu kraljevinu ** na bojištu xxxx svietske borbe *** koji se je već u poslu naše proizvodi toliko puta? odlikovao i pokazao vrlo sposobnim čovjekom, u toj struci.“ 16

Veliki interes izlagača iz Slavonije

Nakon prusko-austrijskog rata nastupila je kriza, i bilo je to teško vrijeme i za komoru: zbog slabog priliva gotovog novca u komoru nastale su nesuglasice zbog kojih je vrijedni tajnik komore Posner na sjednici početkom 1867. godine dao ostavku, koja mu nije prihvaćena te je nastavio s radom. „Obzirom na okolnost, da se za svjetsku izložbu u Parizu samo iz Slavonije bilo prijavilo preko 100 izložitelja sa preko 10.000 kvadratnih hvata položnog prostora, to je u istoj sjednici izabran vijećnik komore Srećko Lay, zastupnikom komore na svjetskoj izložbi u Parizu. Kasnije je i c.kr. namjestničko vijeće prihvatilo izaslanika komore, Srećka Laya, i za zastupnika zemaljskog te je isti u društvu sa Antunom Jakićem iz Zagreba na izložbi u Parizu zastupao i cijelu Hrvatsku i Slavoniju.“17

Osim Laya i Jakića, Hrvatsku je zastupao i Josip Ferdo Devidè, tajnik Trgovačko obrtničke komore iz Zagreba.

4. ORGANIZACIJSKI ODBOR U PARIZU

Osim Centralnog odbora sa sjedištem u Beču, sa sjedištem u Parizu djeluje Carsko i kraljevsko povjerenstvo za izložbu u Parizu. Na čelu Carskog i kraljevskog povjerenstva za izložbu u Parizu , na adresi: Boulevard Latour Maubourg 25, bio

16 DAO-223,121/1867, kut 3. ( transkript, DV) 17 Plavšić, 75.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

je grof Konstantin Capello von Wickenburg, a od članova povjerenstva s područja Hrvatske i Slavonije bili su to:

Dr. Devidé, izvjestitelj, Antun Jakić, predsjednik zagrebačke trgovačko- obrtničke komore i Felix Lay iz Osijeka kao tajnik trgovačko-obrtničke komore.18

Potvrdu da su ovi predstavnici u Parizu izvršili namijenjenu im zadaću, nalazimo u Izvješću s izložbe.19

Narodne novine su 26. ožujka 1867. godine, pod naslovom: Oglas parižkoj izložbi, prenijele obavjest c.kr. glavnoga odbora za parižku izložbu , od 18. ožujka 1867. godine, da je na prijedlog „c.kr. glavnoga odbora, naimenovala je Nj. Preuzvišenost, gospodin popečitelj tergovine i pučkoga gospodarstva, sliedeću gospodu za članove medjunarodne porote:“ 20

Nadalje, nabrojana su imena i funkcije članova žirija s područja Austrije koji su bili predloženi za članove međunarodnog žirija.

Voditelj vojnog dijela izložbe bio je barun Moriz Ebner von Eschenbach, pukovnik u generalštabu.21

Za šumarstvo:

Izaslanik carsko-kraljevske uprave državnih šuma bio je Joseph Wessely, generalni carski nadzornik šuma.

S područja današnje Hrvatske, član žirija u klasi 7 bio je Heinrich Meynier, proizvođač papira iz Rijeke . Za izlagače iz Slavonije važan je bio Joseph Wessely, generalni carski nadzornik šuma. Koji je bio član žirija u klasi 41.22

Među službenim izvjestiteljima članova žirija s područja Austro-ugarske, nalazimo i Felixa Laya, tvorničara i trgovca iz Osijeka za klase 50., 69. i 73.23

U Izvješću s izložbe24 , pak , vidimo da je Srećko Lay bio izvjestitelj u klasama 69. i 73.

18 Katalog 1867. str. V. (organizator je „unaprijedio“ Laya. U to vrijeme tajnik Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju bio je Posner. 19 Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., izdavača K.K CENTRAL-COMITÉ

FÜR PARISER AUSSTELLUNG., erster band, Wilhelm Braumüller, Wien 1869., 354. ( dalje:

Bericht I.) 20 NN 26. ožujka 1867. 21 Katalog 1867. str. V. 22 Katalog 1867. str. VI. 23 Katalog 1867. str. IX. 24 Bericht I., str.IX.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

5. SVJETSKA IZLOŽBA PARIZ 1867. GODINE

Pariška izložba je bila više od „ devetodnevnog čuda “, pa čak više i od „ devetomjesečnog čuda“. Bez sumnje, do tada to je bila najbriljantnije, najkompletnije i najoriginalnije predstavljanje koje nazivaju „ Međunarodnom izložbom“.25

Za razliku od izložbe održane 1855. godine kada je bilo 28.954 izlagača, 1867. godine je bilo 42.237.26

Izlagači su izlagali u 10 grupa koje su bile podijeljene u 95 razreda, klasa.

Podjela nagrada održana je u Palais de l’ Industrie na Champs Elysées, na mjestu gdje je održana Svjetska izložba 1855. godine.

Podjela je počela u pola dva, a u 2 je stigao car sa svitom i zauzeo svoje mjesto na tronu. Izložbena dvorana iz „ptičje

Dvorana perspektive“. Eugene Rimmel :Recollections of the Paris Exhibition

Izlagači su bili smješteni u ovalnu dvoranu i of 1867, Chapman and Hall, 193, u Parku na Champs de Mars. Preko pola dvorane Piccadilly, London 1868. zauzeli su izlagači iz Francuske i njenih kolonija, a Austrija je izlagala u F sekciji dvorane. (pogl. sliku)

Zgrada je bila duga 490 metara i 380 metara široka;opseg joj je bio 1.500 metara ili oko milje.

Površina joj je bila 139.268 kvadratnih metara (ili 153.194 kvadratnih jardi, a po državama je raspoređena na slijedeći način:

Devet desetina, dijela dvorane koji gleda na istok, zauzela je Francuska sa svojim kolonijama. Dvorana je presjecana prolazima nazvanim: alzaška cesta, normandijska, flandrijska, francuska, lorenska, provansalska, nizozemska cesta. S druge strane bile su Nizozemska i Belgija koje je razdvajala belgijska cesta, a najveća arterija u koju je ulazila ova cesta zvala se Aleja Europe koja je vodila do „Ecole Militaire“.

Zapadni dio Izložbe sastojao se od ostalih stranih država, klasirani po slijedećem redu: Prusija, Njemačke države, Austrija, Švicarska, Španjolska, Portugal, Grčka, Danska, Švedska i Norveška, Rusija, Italija, Rimske države, Kina, Sijam, Japan, Perzija, Sjedinjene američke države, Centralne i južnoameričke republike, i na kraju,

25 Eugene Rimmel :Recollections of the Paris Exhibition of 1867, Chapman and Hall, 193, Piccadilly,

London 1868., 1. (dalje Rimmel) 26 Rimmel, 6.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Austrijski prostor u ovalnoj dvorani (F-sekcija), Izvor: Katalog 1867. ali ne beznačajne, Velika Britanija i Irska sa svojim kolonijama koje su od Francuske odvojene velikim predvorjem.27

Austrija je u dvorani zauzela 8.381,25 kvadratnih metara, u Parku oko dvorane dodatnih 9.820, 75, što čini ukupnu površinu od 18.201,85 metara kvadratnih s ukupno 2.094 izlagača. Raspored ostalih država može se vidjeti iz službenog izvješća s Izložbe28 te iz Rapport sur l’Exposition universelle de 186729: U sredini dvorane izgrađen je središnji vrt u dvorani, odakle su „zračili“ različiti suci. Ovaj put su pokušali spojiti dva modela klasifikacije, dijeljenjem država u sekcije, a industrije po zonama, tako da bi i ono što je preostalo u jednoj od frakcija elipse, mogli pregledavali sve proizvode nacije, ili šetnjom u , proći kroz bilo koju određenu vrstu proizvodnje. Ovo uređenje je bilo odlično.30

Park

U nastavku dvorane bio je park koji je bio oko dvorane , a u njemu razni paviljoni. Jedan dio prostora Parka pripao je Austriji.

27 Rimmel , 7-8. 28 Bericht I., str. 332 29 Površina izložbenog prostora po pojedinim državama (Rapport sur l’Exposition universelle de 1867, à Paris. Précis des opérations et listes des collaborateurs. Avec un appendice sur l’avenir des expositions, la statistique des opérations, les documents officiels et le plan de l’Exposition., Paris : Imprimerie impériale, 1869., 440.) 30 Rimmel 9.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Rimmel u svom opisu izložbe kritizira, mnogobrojne restorane koji su stvarali ugođaj „vašarske priredbe“, ali za to nalazi objašnjenje: „Francuske Izložbe je do sada promovirala i podržavala Vlada, ovaj put je bilo očito vidljivo da se očekuje povrat novca pretplatnicima i davateljima garancija, kako je to bilo na izložbama u Engleskoj. Carski povjerenici koji su postali povjerenici jamaca, pribjegli su , s velikim žarom, da na svaki način ostvare zaradu novca. Zaradili su velike sume od restorana i od drugih vrsta usluga, kao i od izlagača koji su sami plaćali svoje troškove.“31

Paviljoni u parku Na obližnjem otoku Billancourt održavala su se poljoprivredna natjecanja, a tijekom izložbe izlazio je ilustrirani časopis L’ EXPOSITION UNIVERSELLE DE 1867 ILLUSTRÉE, međunarodna publikacija autorizirana od carske komisije ( COMMISSION IMPÉRIALE).

Tema izložbe

Osnovna nit vodilja Izložbe bio je rad. Prikazana je ljudska Povijest rada i bilo je to svojevrsno dodvoravanje Napoleona III.proleterima .

Otvaranje izložbe „Francezka

U Parizu, 1. travnja. Izložba otvorena je u 2 sata po podne uz veliku nalogu. Car i carica došli su u to doba. Knez Meternich i grof Wickenburg prikazaše francezkim Veličanstvom austrijski odbor. Car i carica vèrlo su pohvalili austrijske izložke. Car prosborio je na miestih po nekoliko riečih, ali govora nije dèržao. Do 30, 000 dušah i 4000 kolah prisustvovalo je otvaranju izložbe.“32

Francuska: je željela pokazati svoju moć, i otvoreno je iskazana želja Francuske za biti: metropola svijeta: kulturna, gospodarska. Nastavilo se rivalstvo s Englezima, a jedan od simbola moći Francuske bio je detaljan prikaz izgradnje Sueskog kanala koji je predstavljen maketama i raznim drugim prikazima.

O tome pišu i Narodne novine u rubrici Svašta: „ Svašta ( Dalmatinci otvorili svetčano suecki prokop.) Godine 1851. poče francuzki podhvatnik Lessepo prokapati zemaljsku uzinu suecku, da se spoji sredozemno more sa cèrvenim, te da se time prikrati morski put medju Europom i bogatom Indijom. Kako bijahu nadvladane sve i mnoge zapreke, od kojih bijaše najveća diplomatička, kojom smetaše englezka vlada u interesu pèrvenstva u pomorskoj tèrgovini, Lessepu podje poslie 8 godinah

31 Rimmel, 24. 32 Narodne novine , 3. travnja 1867. (dalje: NN)

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

orijaško to poduzetje za rukom, i prokopa 15 miljah široku uzinu- po prilici kao od Zagreba do Rieke- s tolikom širinom kanala, da mogu prolaziti tèrgovački i ratni brodovi. Već smo jednom javili sa nekoliko riečih, da je pèrvi brod, koji je 18. veljače t.g. probrodio kanal, bio brod dalmatinski pod zapoviedničtvom satnika Randića, na kom je bila dalmatinska mornarica. Hrabri ovi pomorci jadriše svetčano medju Azijom i Afrikom u cèrveno more, svi u narodnom odielu uz veselo klicanje arabskoga i naseljenoga pučanstva.“33

Posebna atrakcija bio je akvarij koji je bio smješten u izgrađenu špilju.

Poznato je da je akvarij-špilja na Svjetskoj izložbi u Parizu nadahnula Jules Verne-a te je napisao knjigu: „ 20 tisuća milja pod morem“. Ali, nije samo njega nadahnula akvarij- špilja nego i našeg Slavonca, Feliksa Laya.

Prvo traži od skupštine grada da se od zapovjedništva Tvrđe traži povrat vrta između Tvrđe i grada, što mu skupština odbacuje zbog „ nepristojnoga sadržaja“.34 Zatim, predlaže na tom mjestu „ podizanje parka“35, a Skupština prihvaća prijedlog, ali da provođenje bude „ pod kontrolom“ senatora Ivana Stahuljaka koji će taj posao nadzirati.36Nakon što je od vojnog zapovjedništva Tvrđe stigao dopis da se gradu vraća prostor, ali pod određenim uvjetima, skupština upućuje Srećka Laya na preradu projekta.37

U prosincu 1868. godine, Srećko Lay, usmeno dopunjava svoju inicijativu br.3331:“ osnovni nacrt vrhu podizanja perivoja med gornjim gradom i tvrdjavom time predlaže, da želi u koliko sredstva dozvole u parku dva jezera podići u tu svrhu vodovod iz Drave u jezera uvesti, kroz koji će voda dolaziti, zatim jednu špilju i umijetnu razvalinu sagraditi, ...

Skupština zaključuje: Podnešeni po g. Feliksu Layu preradjeni osnovni nacrt poleg kojeg se u pitanju stojeći perivoj podići kani, ima se skupa sa njegovom izjavom o jezerih, špilji, vodovodu i razvalini c.kr: ovodašnjiem tvrdjave zapoviedničtvu s’ preporukom na uvaženje odnosno popraćenje višjoj oblasti, dostaviti....“38

C.k Genie Direkcija iz Osijeka, pod br.55., 6. veljače šalje gradu odgovor višeg „c.k vojenog zapovjedničtva u Zagrebu “ od 29. siječnja 1869. godine pod br. 44. ,“

33 NN. 2. svibnja 1867. 34 Zapisnici grada Osijeka, 1867.-1875., priredio: Dr.sc. Stjepan Sršan, Državni arhiv u Osijeku, Osijek, 2005., 96. ( dalje: Zapisnici 2005.) 35 Zapisnici, 2005. ,108-109. 36 Zapisnici, 2005., 142. 37 Zapisnici, 2005.,151. 38 Zapisnici, 2005.,163.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

kojim je dozvolilo, da se perivoj na zemljištu med tvrdjom i gornjim gradom, duž druma iz tvrdje i glavne ceste u gornji grad vodeće zasadi, što se pako

umjetne razvaline jezerah i

vodovoda tiče čini se dozvola odvisnom od predloženja posebno potanje označavajućeg nacrta. Ovom dopisu odnosno dozvoli zasadjivanje perivoja na označenom zemljištnom prostoru med gornjim gradom i tvrdjavom, obaviestjuje se g. Srećko Lay tim upućenjem, da pošto se dozvola za gradjenje

umjetne razvaline jezerah

vodovoda , i pećine od podnašanja posebnog nacrta odnosećeg se na ove predmete odvisnom čini vrhu ovih predmetah zahtievani nacrt sa točnim razmjerjem i potankim označenjem u pitanju stojećih gradjevinah sastavi, i podnes, pošto se bez predhodne dozvole o rečenim gradjevinama govora biti nemože. Pukovnijski vrt u Osijeku 1834. godine. (MOL: S 11 No 1392.) Prispievši gornji dopis, ima se podjednako u prepisu priobćiti izaslanomu pod predsjeničtvom g. senatora Ivana Stahuljaka odboru za nadziranje zasadjivanja perivoja na znanje i shodnu povjerenstvenu porabu.“39 2. travnja 1869. godini, Srećko Lay, za prikupljanje novaca za izgradnju parka, ponovo predlaže da se na tom prostoru posije bostan ( lubenice) iz čijeg prihoda bi se financirala izgradnja parka. Skupština ga je ponovo odbila kao i 23. veljače 1869. godine,

Ponavlja molbu za bostan, odbijen na skupštini 1869.40

39 Zapisnici, 2005.,190-191. 40 Zapisnici, 2005.,201.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Nema podataka o daljnjoj sudbini parka i špilje. Lay se okreće važnim stvarima, grad ga predlaže u deputaciju (izaslanstvo) za pregovore o nastavak izgradnje alföldske željeznice. Kako je 1834. godine izgledao Pukovnijski vrt može vidjeti iz nacrta Atanasa Lazarevića41:

6. SLAVONIJA , HRVATSKA, DALMACIJA I ISTRA NA IZLOŽBI

Austrija nije izlagala u svim grupama i klasama, pa tako niti izlagači s područja Slavonije, Hrvatske i Dalmacije jer su bili dijelovi postava austrijske izložbe.

Iz Hrvatske i Slavonije bilo je prijavljeno 77 izlagača u klasama, a pošto je bilo onih koju su se prijavili u više klasa , stvarni broj izlagača bio je 50. Tako je iz zemalja Krune bilo za izložbu prijavljeno 1 969 izlagača po klasama i još 124 izlagača iz svih zemalja s područja umjetnosti, tako da je ukupan broj izložaka bio 2093, a izlagača 1672.42 Naravno, ovo su podaci iz Kataloga prijavljenih, prije održavanja izložbe.

Ako se broju izlagača dodaju oni iz Dalmacije i Istre, može se zaključiti da je s područja današnje Hrvatske, izlagalo između 90 i 140 izlagača.

Posjetitelji Svjetske izložbe u Parizu „ Spomena je vrijedno, da je prilikom izložbe u Parizu tada bilo uredjeno više putovanja u družtvima izmedju Beča i Pariza, putem preko Salzburga, Münchena i Strassburga. U tu svrhu bile su izdane putne karte, vrijedne kroz 30 dana, uz cijene za vožnju tamo i natrag, u I. razr. za 103 for., u II. razr. za 75. for., u III. razr. za 24 for. Za boravak od samo 15 dana bile su cijene dapače jeftinije i to u I. razr. 98 for., u II. razr. 79 for.“43

IZLAGAČI IZ SLAVONIJE, HRVATSKE, DALMACIJE I ISTRE

Izložba je bila koncipirana tako da države prikažu svoju kulturu, gospodarstvo...U nastavku će biti prikazani izlagači koji su vezani za Slavoniju, Istru, Dalmaciju i Hrvatsku: bilo sirovinama ili djelima ili temama koje su vezane za to područje.

U I. grupi, pod nazivom: Suvremena umjetnost, po klasama su izlagali:

Klasa 1: slike u ulju, klasa 2: različite slike i prikazi.U ove dvije klase nije bilo izlagača iz Slavonije. Za izlaganje na izložbi, prijavio se Hugo Hötzendorf, slikar iz Osijeka, ali je ispao jer nije poslao radove u Beč, na ocjenu i izbor.

41 Naslov: Situations Plan des im Gebiethe König. Freyen Stadt Eszék liegenden Br. Radoshewichishen so genannten Regiments Gartens, Lazarewich, Athanasius 183420,5 x 31,5 cm , M: 103 mm = 100 bečkih lakata , 1:1944; ger; col.. Lakos János, Dóka Klára: Kamarai térképek 3 (MOL katalog karata) iz 1988.), str.33., MOL: S 11 No 1392. 42 Katalog 1867., 348. 43 Plavšić, 75.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

U klasi 3. Kiparski radovi i graviranje medalja, izlagao je kipar Antun Fernkorn izložio je 4 konjaničke statuete iz bronce i savršene skice kolosalnih kipova, među ostalim kipove princa Eugena Savojskog i bana Jelačića. 44

Klasa 4. Arhitektonski nacrti i modeli

Carl Rösner, viši savjetnik i profesor c.k. Akademije za građevinske znanosti u Beču, vitez Franje Josipa i dobitnik papinog odličja Sv. Gregura, izložio je nacrte biskupijske katedrale-crkve za Đakovo u Slavoniji.45

U službenom Izvješću46 koje je predstavljeno u oba doma engleskog parlamenta po nalogu kraljice Viktorije, 1868. godine, član žirija prof. Donaldson, piše : „Rösner has a church of Lombard character, bearing more strongly the impress of German features, in the Cathedral of Diakovar, in Slavonia; and it may be regarded as the patriotic adoption, successfully treated, of a fine broad style of art peculiarly their own.“

Dok iz Izvješća47 s izložbe 1867. godine, tiskanog 1869. godine, iz pera Friedricha Schmidta, profesora iz Beča, člana žirija iz Austrije čitamo vrlo sličan tekst: „Rösnerova crkva ima obilježja Lombardijskog stila, đakovačka katedrala u Slavoniji, vrlo snažno podsjeća na njemačka zdanja; i može se smatrati patriotski prihvaćenom, uspješno obrađenom, lijepog raskošnog stila umjetnosti, sebi svojstvenog.“48

Budući da Slavonija nema vlastitu bogatu Četvrti projekt katedrale u Đakovu , drugi izvedbeni.Pročelje. Izvor: Dragan romaničku baštinu arhitekt je posegnuo za Damjanović: Projekti za đakovačku uzorima s teritorija koji je držao najbližim i katedralu na Svjetskoj izložbi u Parizu najpogodnijim. I doista se u većini elemenata 1867. godine, 196.

44 Katalog 1867., 24. 45 Katalog 1867., 25. 46 Reports on the Paris Universal Exibition, 1867., vol. II., London,1868.,74. 47 Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., izdavača K.K CENTRAL-COMITÉ

FÜR PARISER AUSSTELLUNG., erster band, II. heft, Wilhelm Braumüller, Wien 1869., (I:

Universitäts-bibliothek Heidelberg), str.43. ( dalje Beicht II.) 48 Rösner hat eine Kirche im lombardischen Charakter mit starken Spuren gothischer Formen in der Kathedrale von Diakovar in Slavonien erfolgreich behandelt; dieselbe mag als eine patriotische Benützung jener schönen, dort heimischen Kunstrichtung betrachtet werden.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Četvrti projekt katedrale u Đakovu , drugi izvedbeni. Tlocrt. Izvor: Dragan Damjanović: Projekti za đakovačku katedralu na Svjetskoj izložbi u Parizu 1867. godine, 196. oblikovnoga rješenja đakovačke katedrale osjećaju utjecaji lombardskih romaničkih crkava. Polazište su mu pritom, kako sam ističe, ponajprije bile katedrale u Modeni, Piacenzi, Parmi i Ferrari, kojima se mogu dodati milanske crkve, San Lorenzo i osobito San Ambrogio.49

Za vrijeme Svjetske izložbe, u Parizu je boravio i biskup Josip Juraj Strosmayer. U pismu iz Pariza, 24. svibnja 1867. godine , Franji Račkom, ne spominje izložbu, ali je najvjerojatnije posjetio izložbeni prostor jer je Đakovačko vlastelinstvo izlagalo u više klasa:

„ ...Osim toga javio sam, da ću ja ovd ( u Parizu, DV) od prilike do 5.(ili) do 10. juna ostati, pak se onda odavle u Rim otputiti, da prisustvujem kod svečanosti, a poslije da ću se odmah u domovinu povratiti...Ovdje je Theiner...“

U pismu Račkom, od 1. lipnja 1867.: „.. Ja odilazim ovih dana iz Pariza, gdje mi ljudi, navaljujući na me, dodijaše. Vraćam se putem Kölna, Monakova i Beča. Otale bi hiljadu puta volio kući nego drugud, tako mi je dodijalo putovanje. Ali mislim, da mi treba na svaki način u Rim, da želji Sv. Oca

49 Dragan Damjanović: Stilsko rješenje izvedbenih projekata Karla Rösnera za katedralu u Đakovu iz 1865. i 1867., Prostor, 16(2008),1 (35), Zagreb., 53.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

zadovoljim. U tom slučaju idem preko Trsta i Ankone. Ja ću Vam to iz Beča javiti, pak da možemo u Trstu (i) put dalje do Rima zajedno nastaviti....“50 .

Strossmayer je dobio kritike u Saboru jer je to doba intenzivnih pregovora u svezi uvjeta Nagodbe s Mađarima, a Strossmayer je nakon „ pranja mozga “ kod cara, zbog svojih zahtjeva za većom samostalnošću trojedne kraljevine, iz Beča otputovao u Pariz.

Na Saboru trojedne kraljevine, na sjednici od 1. svibnja Špun problematizira što je Strossmayer u Parizu na izložbi: „ Špun Josip interpelira predsjedničtvo, da li mu je poznato o tom, da je biskup Strossmayer morao odputovati na izložbu u Pariz, i ako jest, neka ga se pozove na sabor trojedne kraljevine znamenit. Na ovu interpelaciju odgovori I. podpredsjednik, da i on, što znade o tom putovanju biskupa Strossmayera, znade iz privatna izvora, nego da će se o stvari obaviestit, i shodno učiniti te sabor o svem izviestiti.“51

Strossmayer je imao razloga biti u Parizu: bili su izloženi nacrti đakovačke katedrale, đakovačko vlastelinstvo je izlagalo u više klasa, a imao je čitav niz političkih kontakata i susreta o čemu svjedoči njegova korespodencija s Račkim.

Nije bilo Slavonaca u klasama:klasa 5: Gravure i litografije, i klasa 6: Predmeti tiska i izdavaštva.

U II. grupi, Materijali i potrebe za slobodnu umjetnost

Klasa 7 Proizvodi industrije papira, uvezivanja knjiga, slikarski i crtaći pribor

Član žirija bio je gospodin H. Meynier vlasnik firme iz Rijeke.52

S područja današnje Hrvatske, izlagali su:

Gregorio Seraschin iz Rovinja, koji je u dvorani VII. izložio svoje knjigovežničke radove,

Thomas Sottocorona iz Vodnjana (Dignano), tinte u dvorani IX , a izlagao je i u klasi 73.53

Izlagala je i jedna od najvećih tvornica paira u Europi, Smith & Meynier, iz Rijeke , koja ima zastupnika u Parizu: Louis Piette, rue de Rivoli 16&18, a firma je osvajala medalje 1851., 1855. i 1862. godine. U dvorani IX. izložili su strojni papir

50 Korespodencija Rački-Strossmayer, knjiga prva, uredio: Ferdo Šišić, JAZU, Zagreb 1928., 46. 51 NN 2. svibnja 1867., sjednica Sabora 52 Bericht uber die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., izdavača K.K CENTRAL-COMITÉ

FÜR PARISER AUSSTELLUNG., vierter band, VIII. heft,Wilhelm Braumüller, Wien 1869., (

Universitäts-bibliothek Heidelberg), str.247 (dalje Bericht IV.) 53 Katalog 1867., 34.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

različitih vrsta, kao: glatki i rebrasti papir za pisanje, papir za pisma, za crtanje nacrta, u ravnim arcima i u rolama i na kraju, ljepilom životinjskog porijekla zalijepljen papir za pisanje i papir za nacrte koji je naročito prikladan za nacrte s vodenim bojama. U katalogu izložbe je još dan kratak opis povijesti i sadašnjosti tvornice. Među ostalim, piše da su Riječku tvornicu papira 1827. godine osnovali gospodin W.C. Smith iz Engleske i gospodin C. Meynier iz Bavarske.To je bila prva tvornica pisaćeg papira u Austriji i prva koja je svoje proizvode izvozila. Puno godina izvozili su u Levant, Južnu Ameriku kao i u francuske i engleske kolonije.54

U Izvješću55 nakon izložbe , koje je pisao član žirija H. Meynier, možemo, uz već u Katalogu napisani proizvodni program firme Smith & Meynier, naći podatak da je za zadnje količine pisaćeg papira koji isporučuju u Englesku primljeno priznanje stručnjaka i stari poziv poslovnica, pošto je na prijašnjim izložbama s 8 medalja firma pokazala izvrsnost i potpuno zasluženo je tako dobro ocijenjena.

Među nagrađenima možemo naći da je firma Smith & Meynier na izložbi nastupila izvan konkurencije te da je posebno istaknut direktor tvornice papira Eugen Frémont. Pohvalom je nagrađen i Gregorio Seraschin iz Rovinja za knjigovežačke radove i Thomas Sottocorona iz Vodnjana ( Dignano) koji je izložio tintu u dvorani IX, a izlagao je i u klasi 73.56

Austrija je bila zastupljena samo s dva izlagača s proizvodima vezanih uz tintu, istina Sottocorona samo s jednom jedinom bocom tinte, a Fritsch iz Beča, naprotiv, s prilično velikim izborom dobrih tinti hrabro se pojavio na izložbi.57 Iako je izložio samo jednu bocu tinte Sottocorona, dobio je naročitu pohvalu.

U klasama: 8: Primjena crtanja i plastike u komercijali, klasa 9: fotografija i fotografski aparati, klasa 10: muzički instrumenti, klasa 11: uređaji i instrumenti za liječenje, klasa 12: Precizni instrumenti i nastavna sredstva za znanstveno obrazovanje, nije bilo predstavnika iz Slavonije.

Klasa 13. Karte i aparati za geografiju i kozmografiju

Državna uprava za geologiju ( Geologische Reichsanstalt, k.k.) iz Beča, izložila je specijalne karte: Donje i Gornje Austrije, vojvodstva Salzburg, kraljevstva Ilirije, Vojvodstva Štajerske i kraljevine Češke i opće karte: grofovije Tirol, kraljevine Ugarske, Banata, Velikog vojvodstva Siebenbürgen, kraljevstava Galicije i Lodomerije,

54 Katalog 1867., str.34. 55 Bericht IV., str.258. 56 Bericht, IV, str. 311. 57 Bericht IV., str.287

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Slavonije i slavonske Vojne krajine, Hrvatske i hrvatske Vojne krajine i kraljevine

Dalmacije. 58

Austrijske specijalne karte su u mjerilu 1: 144 000, a opće karte u mjerilu 1: 288 000 i 1: 576 000.59

Artaria & Comp. , iz Beča koja je u 1862. godine u Londonu osvojila medalju za karte, među ostalim , izložila je i kartu:

Karta gradova i cesta u Ugarskoj, Hrvatskoj, Slavoniji, Siebenbürgenu (

Erdeju) i Vojnoj krajini na velikim listovima koje je izradio A. Steinfauser u bakru i s različitim bojama za županije. Mjerilo 1: 1 296 000.60

Felix Lay, Osijek, prikazao je prigodni rad kojim se predstavlja stanje proizvodnje i trgovine na području Slavonije. Spis je izložen u dvorani VI., a izlagač izlaže još i u klasama: 18, 34 i 94.61

Navjerojatnije je Fay svoj rad temeljio na Izvješćima Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju, koja je redovito izrađivala Komora.

Publikacija „ Proizvodnja i trgovina Slavonije“ je tiskana na francuskom i priređena za Svjetsku izložbu u Parizu, gdje je Slavonija imala poseban paviljon. Puni naslov ove tiskovine: „ La Slavonie. Sa production et son commerce. Aperçu, rédigé à l’occasion de l’ exposition universelle à Paris par Felix Lay , Esseg, 1867, Imprimerie de Charles Lehmann Comp.“ 62

Antun Vukasinović, pod brojem 35. kataloga, inspektor virovitičke županije (Osijek) za uzgoj svile ( dudovog svilca) izložio je s rad: „ Beleuchtung der slavonischen Seidencultur-Zustände“63. Također izlaže i u klasama: 43,71 i 73.64

U ožujku 1867. godine , Antun Vukasinović, o svom trošku u Osijeku tiska: „Nauk o dudarstvu, bubarstvu i svilarstvu, kojim, naši seljaci, siromašniji zanatnici, žene im i djeca za kratko vrieme dobitak steći mogu. Po mnogolietnom vlastitom izkustvu i s obzirom na štednju vremena, posla i troška, izdao o svom trošku Antun Vukasinović nadzornik svilarstva sl. županije virovitičke, Drugo popravljeno i pomnožano izdanje, cijena 80 novč., U Osijeku 1867., Tiskom Drag. Lehmana i drug. pod upravom J. Tacza.

58 Katalog 1867., str.53. 59 Rapports di jury international, tome 2, groupe II.-classes 6 a 13, M. Michel Chevalier,Paris 1868., str.558. i 644. 60 Katalog 1867., str.54. 61 Katalog 1867., str.53. 62 Oskar Piškorić: Privreda civilne Slavonije polovinom XIX. stoljeća, 117-126., Revija- časopis za književnost, umjetnost, kulturu i društvena pitanja, br. 3, svibanj-lipanj, X. god, Matica Hrvatska,Osijek, 1970., 118. 63 Uvid u stanje proizvodnje svile u Slavoniji. 64 Katalog 1867., str.54.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

U III. Grupi;Namještaj i predmeti uređenja, u klasama od 14-25., nije bilo izlagača iz Slavonije. Jedino je u klasi 26, Johann Neugebauer iz Osijeka, proizvođač proizvoda od čekinja, u dvorani IX. izložio je četke.65 U IV. grupi; Predmeti koji se nose na odjeći ili na tijelu, što čine:klasa 27:Pletiva i tkanja od vune, klasa 28: pletiva i tkanja od kudjelje i lana, klasa 29: pletiva i tkanja od kamgarna, klasa 30: pletiva i tkanja od češljane vune. Nema Slavonaca. Klasa 31. Svila i predmeti od svile Uvod: Proizvodnja svile u zapadnom Tirolu, južnoj Ugarskoj i ostalim zemljama austrijskog carstva dosezala je proizvodnju milijun kila čahura u vrijednosti između 5-7 milijuna franaka. U Ugarskoj, Hrvatskoj i u Vojnoj krajini nalaze se najraskošniji Naslovnica knjige Vukasinović : „Dudarstvo“ , MSO preduvjeti za uzgoj dudovog svilca u veličanstvenim količinama, ali nedostaje, usprkos hvalevrijednim (pohvalnim) osobnim nastojanjima pojedinaca, istinski porast i jedna učinkovitija inicijativa.66

Iz Slavonije nije bilo izlagača, iako su se u Slavoniji, u dijelu vojne krajine , proizvodile čahure dudovog svilca. S područja Hrvatske izlagalo je Vlastelinstvo (zagrebačke) nadbiskupije, središnje vlastelinstvo iz Jurje vesi67 kod Zagreba koju su u dvorani XIV izložili tri klupka svile: bijelo, zeleno i žuto. 68

Klasa 32: šalovi, klasa 33: Vrhunski proizvodi od tila i štrikanja.Nema Slavonaca.

U klasi 34.: Tkana i platnena roba, koja ide uz odijelo, Felix Lay iz Osijeka, izložio je torbe u dvorani VIII., a izlagao je i u klasama: 13, 30, i 94.69

65 Katalog 1867., 66 Bericht IV., str. 134-135. 67 U katalogu piše Turjaves 68 Katalog 1867., str.93. 69 Katalog 1867., str.101.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

U klasi 35.: Odjeća za oba spola M.Neumann ( Varaždin i Zagreb) izložio je u dvorani XII., surku, kaput s hrvatskim narodnim vezom.70 „Medju 79 austrijskih izložiteljah ovoga razreda, bili su iz područja komore zagrebačke: Grandavec iz Zagreba s jednim parom čizamah; Neumann iz Zagreba s 1 surkom, koja je iz nutra imala mozaik diela iz bojadisana sukna, što no je predstavljalo sliku bana Jelačića i Zrinskoga; gosp. Bahlin iz Zagreba s narodnom odiećom hèrvatskih seljakah i napokon za 10. hèrpu odredjenu, ali u razredu odieće izloženih od g. Cèrnadka 10 lutakah predstavljajućih hèrvatsku narodnu odieću i kroj.

Izlaganje gotove odieće i obuće od strane naše na svietskoj izložbi u Parizu nije moglo imati druge svèrhe, nego pokazati, da u kroju i djelu nezaostaje naša domovina za ostalimi zemljami, te da našoj potrebi podpuno zadovoljava, tim više, što je kod dotičnih obèrtnikah opaziti sve veće tèrsenje za usavèršenjem.

Da se uz to još ponešto uvaža gotove odieće u našu domovinu, nije razlog valjanije dielo, nego jeftinoća;...“71

Iako ga nema u Katalogu prije izložbe, na samoj izložbi M.Matošek iz Zagreba izlaže i međunarodni žiri ga nagrađuje pohvalom za mušku odjeću.72 „ Gradjanski krojač u Zagrebu, g. M.Matošek, odlikovan je na parižkoj izložbi za svoju robu častnim spomenom.“73

U klasama:36: Dragulji i nakit, klasa 37: prenosivo oružje, klasa 38: terenski i rekviziti za putovanja, klasa 39: igračke. Nije bilo Slavonaca.

U V. grupi ; Sirovine, poluproizvodi i prerađevine

Klasa 40. Proizvodi rudarstva i metalurgije74

Giovanni Maria Ballarin, Supetar otok Brač, izložio je u dvorani XIX.-asfalt.

Nicolo Giacich , Rijeka (Fiume): riječki mramor, urne od mramora u dvorani XXI.

Trgovačka i obrtnička komora iz Rovinja u Istri , u dvorani XXI. izložila je minerale, a

Ivan Preisner iz Zagreba u dvorani XIX., izložio je lance od željeza. Hirschler’ s Georg Erb. ( nasljednici Georga Hirschlera), iz Zagreba, izložili su petrolej, naftu i uljno kamenje u dvorani XVII. ( izlagali i u klasi 41.). Zanimljivo je da su u katalogu Izložbe reklamirali svoje proizvode na engleskom jeziku.

Klasa 41. Proizvodi šumarstva i tomu pripadajuće industrije

70 Katalog 1867., str.105. 71 NN 23. srpnja 1867. Devidè 72 Bericht IV., str. 245. 73 NN 5. srpnja 1867. 74 Katalog,114.,117.,121.,125.,126.,i 272.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

U ovoj kategoriji bilo je najviše prijavljenih s područja Slavonije, kao i onih izlagača koji su iz drugih krajeva Monarhije, a obrađuju slavonski hrast.

U uvodu kataloga izložbe austrijskih izlagača predhodi opis potencijala austrijskog šumarstva. Među ostalim spominje se i Hrvatska i Slavonija: „Hrvatska i Slavonija ima u svojim šumama za jednu četvrtinu više od dvije trećine stabala pogodnih za sječu, od čega je pola potpuna prašuma.“ 75 „U narodnom gospodarstvu najznačajnije su hrastove šume od hrasta Quercus pedunculata, znamenitih divovskih hrastova slavonske ravnice... ...Najznačajniji izvozni proizvod su hrastove dužice koje se, prije svega, proizvode u Slavoniji.Ukupna proizvodnja dostiže 1.6 milijuna njemačkih i 50 milijuna komada francuskih dužica.“76

Slavonija je nekada bila pokrivena velikim hrastovim šumama koje su se nemilice sjekle u drugoj polovini XIX. stoljeća-osobito za potrebe pilana i strojeva, željeznice i parobroda. Među prvima je šume sjekao drvotržac Josip Pfeiffer u Orahovici 1848. godine.

Od 1850. godine slavonske hrastove šume pretežito su se pretvarale u njemačku bačvarsku građu i francuske dužice, a krajiške šume u hrastovu cijepanu građu. Velika hrastova šuma u blizini Vinkovaca pretvorena je u kockaste panjiće za taracanje cesta, tako da je primjerice temelj ceste iz Nuštra do Vinkovaca taracan 1861. godine hrastovim kockama.77

Sudac iz Engleske, član međunarodnog žirija za klasu 41, P.L. Simmonds, piše: „Austrija je imala jedno od najboljih predstavljanja drveta na Izložbi. Njen veličanstveni drveni trofej bio je podignut u parku, blizu ulaza u Ecole Militaire. Plemenita debla i planke, bili su nagomilani u svim oblicima, s pilama, sjekirama i ostalim alatima i sredstvima drvosječa. Bili su tamo fini trupci Abies excelsa ( crvena jela) , A. Pectinata ( jela), Quercus pedunculata ( hrast), i drugo plemenito šumsko drveće“.78

M.Émil Fournier, u Izvješćima međunarodnog žirija izložbe79 iz 1868. godine piše: „Divovska stabla smještena su na zemljište Champ-de-Mars; drvene piramide od trupaca, gomile dasaka (dužica) koje se izdižu, žele pokazati siromaštvo ostalih dijelova Europe. Austrija je obuzeta željom da tim bogatim izlošcima to i dokaže. Sitnica u usporedbi

75 Katalog 1867., str. 126. 76 Katalog 1867., str. 127. 77 Stjepan Sršan: Tvrtke i istočnoj Hrvatskoj, Državni arhiv u Osijeku,1998., str. 23. 78 Reports on the Paris Universal Exibition, 1867., vol. V., London,1868., 28. 79 Rapports di JURY INTERNATIONAL, tome sixième, groupe V. –classes 41 a 43, M.Michel

Chevalier, Paris 1868. str. 10. (dalje: Repports 41,43.)

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Izložba drveta Austrije.Izvor:L’ Exposition Universelle de1867 illustrée, publication internationale autorisée par la commision impériale,vol. I, Paris 1867., 425. s ljepotom ogromnih stabala koja su dovezli s nečuvenim naporom, vještinom je spoznaja o dimenzijama pojedinih komada: Jasen ( fraxinus excelsior) 23 m dug 80 u promjeru Hrast ( quercus pedunculata) 20 m 45 -ii- 1 m -ii- Crvena jela ( abies excelsa) 26 m -ii- 58 -ii- Jela (abies pectinata) 38 m 85 -ii- 56 -ii- - ii- -ii- 39m 05 -ii- 70 -ii-„

Instalacija je majstorski izvedena s dostojanstvom i svrhom zahvaljujući gospodinu Wessely ju, glavnom inspektoru austrijskih dobara i članu međunarodnog žirija. On je izdao i brošuru na francuskom jeziku80: „Les Richesse Foresteriè D’ Artriche et leur exportation“, iz koje se mogla vidjeti uloga i važnost austrijske proizvodnje u Europi. Šume i drveće su na prvom mjestu prirodnog bogatstva Austrije.81Mr. Simmonds, sudac iz Engleske u međunarodnom žiriju, koji je po nalogu engleske kraljice pisao izvješće o šumarstvu na Svjetskoj izložbi u Parizu, istakao je važnost ove i drugih brošura pri donošenju ocjena u ovoj klasi.82

80 Reports on the Paris Universal Exibition, 1867., vol. V., London,1868., 29. i 30. 81 Repports 41,43 str. 11. 82 Reports on the Paris Universal Exibition, 1867., vol. V., London,1868., 30.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Iz Norveške, Rusije i Austrije i ostalih mjesta izvozi se velika količina drveta i ostvaruje značajan prihod tim državama. Tako Prusija ima 5,070,000 rali, Bavarska 1,962,000 rali, dok šumsko područje Austrije iznosi 13,000,000 rali s izvoznom vrijednošću od 3,000,000 funti sterlinga što se godišnje i ostvari.83

Webber: „Šume u Hrvatskoj i Slavoniji , koje obuhvaćaju 2,400,000 rali (jutara), čine se osobitima zbog izvrsnog hrasta koji tamo raste. Postoje dvije vrste: „pedunculata“ i „robur“, koje se brkaju u trgovini, ali ovdje su istaknuti kao bijeli i crni hrast. Prvi naraste visok i ravan obično do visine od 114 stopa ( cca. 34 m, DV) i postiže 300 do 500 kubičnih stopa izmjerenog drveta, dok je drugi sporiji i nije tako uzvišen u svom rastu, ali teži, jači i nadmoćan za potrebe izgradnje brodova.“84

Šumska područja u Slavoniji počinju od one linije gdje se Mura ulijeva u Dravu, a od tamo do mjesta gdje se Drava ulijeva u Dunav, a s južne strane uzduž obale rijeke Save.

Do 1830. godine jedva je bilo spomena o trgovini drvima u Slavoniji, iako je bila prepunjena s puno divovskih šuma; tek 1830. godine bacili su oko na šumske predjele u Slavoniji neki trgovci i poduzetnici. Ali, trgovina je bila još slaba; jer one male potrebe za bačvarskim i industrijskim drvetom, namirivale su u Njemačkoj, Češkoj i Moravskoj. 1830. godine, francuska dužica bila je još nepoznanica u Slavoniji. Cijena dobrom trupcu od 80-90 stopa bila je 6 forinti po komadu i onda su vlasnici šuma s time bili zadovoljni jer još nije bilo komunikacija niti trgovine, te drvo i nije imalo cijenu; cijena drveta od 6 forinti držala se slijedećih 10 godina. Od 1840-1850. godine nastupilo je drugačije razdoblje jer su se tada počeli graditi brodovi, bilo je i malo trgovine, po Dunavu su plovili parobrodi, gradile su se željezničke pruge, a zahvaćene države su osiromašile svojim drvetom, jednom rječju posljedice su bile te da su cijene drveta u slijedećem desetljeću skočile na 15 forinti, a proporcionalno je rasla i cijena bačvarskog drveta.

Da je ta cijena drveta bila profitabilna za poduzetnike, svjedoče velike veletrgovačke kuće, poput one Scarpa i Vranyczany85, koji su unatoč cijeni drveta od 15 forinti postali milijunaši. Treće desetljeće je ono između 1853-1857. godine kada su bile vrlo bogate berbe u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Italiji, dogodio se veliki rast izgradnje željeznica, uvedeni su javni porezi, što je rezultiralo porastom cijena: paket od 1000 dužica za 50%, a bačvarska građa za 100%.

Ovi porasti cijena imaju posebne periode, od 1859. do 1869. godine, kada se intenzivno grade željeznice, značajano je porasla potrošnja piva, osnivaju se pivovare

83 Reports on the Paris Universal Exibition, 1867., vol. V., London,1868., 35. i 36. (T.W. Webber) 84 T.W. Webber, Ured za šumarstvo, N.W.P Indija u: Reports on the Paris Universal Exibition, 1867., vol. V., London,1868., 48. 85 Ambroz Vranyczany (1801.-1870.), barun, 1864.g. privrženik „samostalne“ stranke, sklon Beču. (Izvor:Korespodencija Rački-Strossmayer , I. knjiga , str.22.)

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

poput Drehera i mnogih drugih, porasla je potreba za puno drvenih dužica, a shodno tome kao posljedica trgovačkog sporazuma kojeg su potpisale Engleska i Francuska, kako su u Potisju i županiji Somogy nestale šume , tako je rasla cijena slavonskih šuma, pa se tako za tisuću dužica 1839. do 1849. godine plaćalo 6,8 forinti, od 1849. do 1859. godine 15-20 forinti, od 1860. do 1862. godine 25-35 forinti, od 1862. do 1866. godine 40-50 forinti i od 1866. do 1869. godine sa 55, cijena je Dijagram :Porast cijene 1000 komada hrastovih dužica od 1839-1869. Izrađeno na temelju podataka iz: Országgyülés nyomtatványai , Az 1869-dik évi ápril skočila na 70 forinti.86 20-dikara hirdetett Országgyülés Képviselőházának Iz ovih podataka možemo zaključiti da je cijena drveta u Slavoniji od 1839. do 1861. naplója, hiteles kiadás, második kötet, urednik:Greguss Ágost, Pest,1869. (II. svezak, 15. lipanj–15 srpanj, 1869.), 37. godine, znači za 21 godinu, narasla za 100%, dok je za 7 godina tj. od 1862. do 1869. godine narasla za 600 %.

Ovo je samo procentualni porast cijena hrastove građe. Važno je znati i količine kako bi se dobio osjećaj za ogromne prihode koje je ostvarivala trgovina drvetom.

Samo potrebe Francuske bile su 30 milijuna dužica godišnje, a Njemačkoj je bilo potrebno poldrug milijuna ( milijun i pol) bačvarske građe i iz tih podataka mogu se sagledati razmjeri rasta prihoda od drveta u godinama koje slijede. Po izjavama kompetentnih ljudi, slavonske šume su takvih kvaliteta da joj ne mogu konkurirati ni rusko ni američko drvo jer u tim državama drvu nedostaju one kvalitete koje postoje u Slavoniji u drvetu francuske dužice i kojega još znatno ima u šumama Vojne krajine. Šume Vojne krajine imaju takve hrastove koji se mogu sjeći na visinu od

4-5 ‘ (palca) i širinu od pola palca (cola). Ovo drvo u poznatom svijetu ne postoji,

osim u Slavoniji.87

86 Országgyülés nyomtatványai , Az 1869-dik évi ápril 20-dikara hirdetett Országgyülés

Képviselőházának naplója, hiteles kiadás, második kötet, urednik:Greguss Ágost, Pest,1869. (II. svezak, 15. lipanj–15 srpanj, 1869.), 37 87 Országgyülés nyomtatványai , Az 1869-dik évi ápril 20-dikara hirdetett Országgyülés

Képviselőházának naplója, hiteles kiadás, második kötet, urednik:Greguss Ágost, Pest,1869. (II. svezak, 15. lipanj–15 srpanj, 1869.), 38.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Dijagram:Porast izvoza drveta iz Slavonije od 1861-1863. Na temelju: IZVIESTJE trgovačke i obrtničke komore za Slavoniju, Visokoj kr. dalm. hèrv, dvorskoj kancelariji, u Osijeku, 1864., tisak: Drag. Lehman i drug., 42.

Slika Wessely:Prerada drveta u slavonskim šumama (ulje)88

88 Slika koju je Danhelovsky objavio 1873. godne u Pečuhu u svom radu: („Abhandlung über die Technik des Holzwaaren-Gewerbes in den slavonischen Eichenwäldern”; ili: „Obavijest o drvno-prerađivačkoj tehnici u slavonskim hrastovim šumama“ i poslao Wessely-ju u Beč, a ovaj sliku uvećao te izradio u tehnici ulja. Slika je bila izložena već na Svjetskoj izložbi u Parizu 1873. godine. Adolf Danhelovsky bio je vrsni šumarski stručnjak koji je radio na vlastelinstvu Prandau u Miholjcu i Valpovu.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Izlagači drveta iz Slavonije

Šumarski proizvodi su svrstani u V. grupu (sirovi materijali) i u 41. razred. U 41. razredu bilo je prijavljeno 800 izlagača, a pored toga još 100 izlagača koji su vezani za šumarske proizvode u 42.,44., 48., i 87. razredu. U žiriju 41. razreda potpredsjednik je bio Josip Wessely kao predstavnik Austrije, glavni carski inspektor. Na izložbi su u proizvodima od hrasta dominirali proizvođači iz Austrougarske, koja je nastupila jedinstveno.

Od 800 izlagača u 41. razredu, 1. srpnja, prilikom dodjele priznanja, podijeljeno je 7 zlatnih, 24 srebrne i 96 brončanih medalja, a 83 je nagrađeno pohvalama.

Izlagači iz Austrije na ukupan broj izlagača osvojili su 10,5% medalja i 21% posebnih priznanja.89

Josip Pfeifer , Beč, mjesto proizvodnje Reklama proizvođača hrastove građe. Josip Pfeiffer. Našice (Slavonija):bačva od 1000 vjedara s (Erste dalmatinisch-croatischkiparskim ukrasima, francuske dužice, furnir, slavonische AUSSTELLUNG, parket, prozori i vrata, njemačke dužice i kace Abgehalten in der königl. izložio je u dvorani XXI. i u Parku.Također je izlagao u klasi 83.90 Landeshauptstadt AGRAM, in den Monaten August, September und Oktober 1864.,Central-Comité der

Austriju je u klasi 41 predstavljao velik broj dalm.-kroat.-slav. izlagača. Osim Carske administracije kraljevskih šuma u vlasništvu države, navest ćemo Pfeiffera, Spissicha i Kovacic, Pollack, Bauer, Danser, Ausstellung: Dr. Emerich von Šuhaj, Jos. Ferd. Devidé, tisak A.Jakić, Agram, im August 1864.) Rosmanith, princ Sapieha, Reif, Podany, Weiler, Mulner čiji su različiti proizvodi uvelike prisutni na francuskome tržištu, koje svi veoma cijene. Većina predstavništava bili su predstavljeni u Parizu; jedna od najvažnijih, kuća Pfeiffer, utemeljena u Našicama (Slavonija), posjeduje parnu pilanu snage 300 konja i godišnje proizvodi u vrijednosti od 6 do 7 milijuna. Glavni izvozni proizvod im je drvo za bačve i to u Cette i Bordeaux, u količini od 7 do 8 milijuna metričkih centi, a u vrijednosti od 4 do 5 milijuna franaka, a pridodaju im se i drugi proizvodi.

89 Erdészeti Lapok, 7. god. 9. svezak, rujan 1868., članak: Székely Mihály, na temelju članka iz

Oesterreichische Monatschrift: Az eddigi átalános világkiállítások története erdészeti szempontból, 393. i 401. 90 Katalog 1867., str. 129.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Naposljetku, kako bismo rezimirali važnost proizvodnje unutar carstva i procijenili je, smatramo kako je korisno iznijeti tablicu izvoza ostvarenog 1865. godine uz koje navodimo i neke prodajne cijene koje posuđujemo od gospodina Wesselyja.91

Direktan izvoz u: ( kubika)1

Južna Njemačka Saska drvo za ogrjev drvo za konstrukcije ukupno 16,192 164,819 181,011

29,925 345,002 374,927

Prusija Rusija Moldavija Turska 22,732 206,689 229,421

19,649 295,327 314,976

9,825 65,892 75,717

1,826 6,585 8,411

Italija Švicarska

Preko slobodnih luka na Jadranu u inozemstvo: ( kubika) Trst 6,952 55,003 61,955

6,332 6,977 13,309

31,040 313,057 344,097

Venecija 75 144,958 145,033 Rijeka i ostale luke u Hrvatskoj 11,142 67,892 79,034 Ukupno (kubika) 155,690 1,672,201 1,827,890

Tablica na temelju podataka iz:Rapports di JURY INTERNATIONAL, tome sixième, groupe V. –classes 41 a 43, M. Michel Chevalier, Paris 1868. str. 13.

Simmonds, član žirija iz Engleske: „Gospodin Joseph Pfeifer iz Beča, veliki je izlagač hrastovine iz beskrajnih šuma u Slavoniji, Hrvatskoj i Mađarskoj. Ima parne pilane kod Našica u prvospomenutoj pokrajini ( Slavoniji, DV). Izložio je dužice i dna za konstrukciju bačve u kojoj se može držati 20,000 galona. 56 dužica su duge oko 15 stopa, a 27 dijelova vrha i dna dugi su 27 stopa. Rezani su pilama 1863. godine u našičkoj šumi iz stabala koja su stara 400 godina. Drvo je bilo dobro sazrelo time što je ostavljeno u šumi četiri godine, a kubični metar ne teži više od 660 kilograma. Izlagač je pokazao i furnir, daske i dužice koje odgovaraju za francusku i njemačku burad92, itd.“93

Josip Pfeiffer, stanovnik Beča, je 1870. godine na Dravi imao 1 tegljač na parni pogon i 12 teglenica, a od 1875. godine tvrtka Schöller i drug., iz Beča, prevozila je drvo rijekom s parobrodom od 30 konjskih snaga.94

91 Rapports di JURY INTERNATIONAL, tome sixième, groupe V. –classes 41 a 43, M. Michel

Chevalier, Paris 1868. str. 13. ( prijevod s francuskog: Ivana Šojat-Kuči) 92 francuske i njemačke dužice 93 Reports on the Paris Universal Exibition, 1867., vol. V., London,1868., (izvešće Simmonds): 29. 94 Ferenc Várady: Baranya múltja és jelene, I. kötet, Pécs,1896., 675.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Lorenz Jäger- iz Osijeka. Nije uvršten u katalog izložbe, ali je na izložbi izlagao svoje proizvode od drveta i osvojio nagradu.

Barun von Prandau, vlastelinstvo Valpovo i Miholjac ( Slavonija). 1862. godine osvojio je medalju u Londonu. U Parku je izložio njemačke i francuske dužice.

Izvanredni kvalitet i obilje od 60 000 jutara95 produktivne hrastove šume isporučuje na najudaljenija i najosjetljivija unutrašnja i vanjska tržišta 10-12 milijuna komada dužica godišnje. Proizvodnja ovog drveta radi se još po pravilima ručnog rada i samo povremeno upotrebljavaju parne pile.96

Josip Sever (Osijek) izložio je u Parku drvenu građu za industriju . Još je izlagao i u klasama: 49. i 54. ( MSO?)97

Spissich M.& Kovacic ( Spišić i Kovačić) (Osijek). Imaju predstavnika u Parizu: Jules Dumas i partner firme Edmund Kovačić. U Parku su izložili francuske dužice u svim dimenzijama.98

Izložene francuske dužice izrađene su u Slavoniji od hrasta lužnjaka i hrasta kitnjaka koji su u spomenutoj zemlji najbolji, gdje izrastu s duljinom debla od 1012 klaftera i promjerom od 60 palaca (cola) . Od imenovanih dužica, koje se izvoze većinom u Francusku i Englesku u gradove uz more: Marseille, Bordeaux, Cette i London, godišnja prosječna proizvodnja iznosi približno 35 milijuna komada raznih dimenzija i prihod za tu zemlju od 3 ½ do 4 milijuna guldena. Proizvodnja ovih dužica odvija se na slijedeći način: srušeno stablo se zbog svoje dobre koljivosti rasjeca u različitim dužinama , raskolu na uobičajene blokove, a tada se cjepanice dužica obrade sa sjekirom i blanjalicom ( reifmesser) pri čemu se srce stabla kao nepotrebno odbacuje.

Izlagač proizvede ovih različitih proizvoda od drveta od 1 ½ do 2 milijuna komada različitih dimenzija i zapošljava od 200 do 250 radnika, osim toga proizvede još i 150 do 200.000 vjedara njemačke bačvarske građe sa 100 do 150 ljudi, za koje, do sada, nije našao tržište u Francuskoj, pa je zato ispustio izložiti ove proizvode od drveta.

Izlagač je osvojio medalje na izložbama u Zagrebu 1864. i Beču 1865. godine. 99

M. Bauer ( Miholjac i šume koje se protežu uz Dravu).1862. medalja, ima predstavnika u Parizu: Willibald Zozolly. U Parku je izložio francuske dužice i slavonsku hrastovinu.100

95 Jutro-mjera za površinu 96 Katalog 1867., str. 130. 97 Katalog 1867., str. 130. 98 Katalog 1867., str. 130-131. 99 Katalog 1867., str. 130-131. 100 Katalog 1867., str. 128.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Đakovačko vlastelinstvo ( Slavonija) u dvorani XXI. izložilo je dužice i rezanu građu od hrasta.101

Antun Knoll (Vukovar) dužice i rezanu građu izložio je u Parku. Izlagao i u klasi

73.102

Imao je pilanu u Komletincima.

Državna uprava za šume

C. k austrijska državna uprava za šume, šume Vojne krajine hrvatskog generalata.103

Izložili su:

Deblo, kladu i tri trupca od hrasta kitnjaka, brijesta i jasena. Nadalje, po jedan stup, gredu i piljenu kladu te tri trupca jele i smreke.

Carska i kraljevska Vojna krajina sa svojih 12 ½ milijuna jutara šuma vrlo je šumovita i neće dugo potrajati dok se ta šumska masa neće iskoristiti. I dalje stoji prašuma, veličanstvenih količina drveta i svaki se čas očekuje odluka da bi je

poduzetnici pretvorili u izvozni proizvod i izvezli u inozemstvo.

Izloženi hrast lužnjak, brijestovi i hrastovi su iz brodske pukovnije, hrast kitnjak iz križevačke, smreka i jela iz otočačke pukovnije.104

Brodska pukovnija

Brodska pukovnija ima 117.500 jutara potpuno nizinskih šuma koje s juga na više od 12 milja natapaju bujice Save. Na tim , neosporno, naplavinama izrasli su hrastovi lužnjaci ogromne bujnosti stabala koja u duljinu ne zaostaju u duljini i potpunoj ispunjenosti crnogoričnih stabala u planinama. Drvo ovih gorostasnih hrastova je dvostruko lakše i trajnije od hrasta kitnjaka u planinama, ali zato malo lošiji u graditeljstvu, naprotiv preporuča se, zbog svoje dobre cjepivosti (kalavosti) za dužice i prije svega tamo gdje su potrebni dugi komadi.Četiri petine šumskog fonda

koje je zrelo za sječu, treba procijeniti i utvrditi koje su to kolosalne količine drveta

ovdje za izvoz koje je potrebno predložiti za nalog za sječu. Neizmjerno jeftina sirova građa ( 8-20 kr. po kubnoj stopi , zbog neiskorištenih mogućnosti još i znatno jeftinije), velika lakoća izvažanja ( ravnica), zatim plovna Sava i susjedne rijeke, čine izvoženje jako povoljnim.

101 Katalog 1867., str. 129. 102 Katalog 1867., str.135. 103 Katalog 1867., str. 132.-133. 104 Katalog 1867.,132.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Hrast i brijest svagdje u hrastovim šumama pojavljuju se protkani i natječu se u rastu sa hrastom lužnjakom i postaju još jeftiniji što daje 6-18 kr. po kubičnoj stopi.105

Križevačka pukovnija

99.000 jutara križevačke pukovnije spada u brežuljkaste i brdovite predjele u kojem postoje uglavnom hrastovi i crvene bukve. Na valovitim dijelovima i visoravnima vlada hrast lužnjak , a na obroncima mješavina hrasta kitnjaka i crvene bukve.106

Otočačka pukovnija

Otočaka pukovnija ima približno 230.000 jutara brdskih šuma od kojih dio je okrenut Jadranskom moru. Glavni proizvod je crvena bukva, a nakon nje smreka i jela.107

C. k austrijska državna uprava za šume, domena Fužine u Hrvatskoj

Izložili su smreke, jele, crvene bukve.108

Zaključno:

Hrastovina iz carske i kraljevske Vojne krajine, koju daju zemlje koje gravitiraju Jadranskom moru imaju vrlo različitu kvalitetu. Obzirom na več rečeno ( opisi dijelova Vojne krajine), a budući da je dio publike cijeni drvo iz naplavina i valovitih predjela, a drugi iz planina, a neki ne razlikuju kvalitetu drveta dvije bitno različite botaničke vrste: hrasta lužnjaka i hrasta kitnjaka .

Glomazni izlošci i dugačka građa su izrezani na komade da bi olakšali prijevoz u Pariz.109

Neslavonci koji su izlagali drvo iz Slavonije:

Carl Plank iz Bratislave je u dvorani XXIII. izložio proizvode od slavonskog hrasta: burad od 5 vjedara110, bunarska vjedra, lovačke boce.

Bernhart Pollak, ml., iz Beča, značajan je prerađivač najboljih sirovina drvene građe iz Slavonije, Mađarske, Moravske i Transilvanije, proizvođač lafeta za artiljeriju i ostalih drvenih materijala. Izlagač zapošljava 600 do 800 radnika godišnje.111

Iz ostalih dijelova , današnje Hrvatske izlagali su:

105 Katalog 1867., 132. 106 Katalog 1867., 132-133. 107 Katalog 1867., 133. 108 Katalog 1867., 132. 109 Katalog 1867., 133. 110 Eimer- vjedro, jedinica mjere za volumen 111 Katalog 1867., str. 129.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Grof Gustav Batthany (Brod-Grobnik kod Rijeke u Hrvatskoj), izlagao je u Parku. Ima predstavnika u Parizu: Edward Egan, Rue Marhoeuf 47. U Londonu je 1862. godine osvojio medalju. Izložio je drvene uzorke, okvire za prozore od jelovine , hrastovine, javora, bukovine, tise (taxus)...112

Giardo & Cecon (Rovinj) izložili su u dvorani XXI. rezanu građu od hrasta, oraha i trešnje.113

Trgovačko-obrtnička komora iz Istre ( Rovinj), u dvorani XXI., izložila je građevnu i industrijsku drvenu građu, drveni ugalj, koru114, biljno štavilo, aromatično bilje, pluto i potašu.115

Hirschler’ s Georg Erben ( nasljednici Georga Hirschlera), iz Zagreba , u dvorani XXI., izložili su hrastove dužice. Izlagali su i u klasi 40.

Grof Friedrich Kulmer ( Osterna, Demerje) izložio je dužice u Parku.

Ante Stoc ( Samobor, Delnice, Cetingrad i Pleterje) u dvorani XXI. izložio je štajersku potašu. Izlagao je i u klasi 73.116

Nagrađeni u klasi 41, s područja Slavonije

Joseph Wessely, u službenom izvješću austrijskog Središnjeg odbora , pod naslovom: Produkte der Forstwirtschaft und der forstlichen Industrien, 117 izvještava za klasu 41 i dio klase 48: „ Klasa 41 brojala je ovaj put 800, a sa šumarstvom prerasla je broj od 900 izlagača. Sudjelovanje u odnosu na ranije izložbe u brojčanim pokazateljima je bilo također nesrazmjerno veće i to je zasjenilo neke države na izložbenim mjestima i njihovi proizvodi šumarstva nisu zamijećeni...

Zbog kvalitete veliki broj izlagatelja je bio nagrađen. Dok je šumarskim izlagateljima u 1862. godini podijeljeno 37 medalja i 14 počasnih pohvala, ovaj put je izlagačima u klasi 41 dodijeljeno 7 zlatnih, 24 srebrne i 56 brončanih medalja i 83 počasnih pohvala. Šumarstvo Austrije, je već na ranijim izložbama časno zastupljeno, nastupilo je ovaj put vrlo ispred ostalih, da javno mnijenje, kao i izbor žirija, nisu mogli drugo nego jednoglasno proglasiti prvo mjesto.“118

112 Katalog 1867., str. 128. 113 Katalog 1867., str. 129. 114 Kora drveta koristila se za štavljenje i bojanje kože 115 Potaša:pepeljača, kalijev-karbonat, dobiva se izgaranjem drveta. 116 Katalog 1867., str. 131. 117 Proizvodi šumarstva i drvne industrije 118 Officieller ausstellung-bericht, über die Welt-ausstellung zu Paris im Jahre 1867., K.K. Österreichische

Central-Comité, heft X: Land- und Forstwirtschaft, III.teil: Die Forstwirtschaft, classe 41,42 und 49., Wien,1868., Wilhelm Braumüller.,378. ( dalje: Bericht- Forstwirtschaft )

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Nadalje, Wessely daje statistiku nagrada.

Austrija je dobila 2 zlatne, 6 srebrnih 9 brončanih medalja i 6 posebnih priznanja.

Kao sam vrh kvalitete kod izlagača, ističe Josipa Pfeiffera , veletrgovca dužicama iz Beča i Našica, koji je dobio samo srebrnu medalju, a Njegovo Veličanstvo ga je nagradilo križem zasluga s krunom.

Najbolji su bili, ( prva linija): trgovac dužicama na veliko, Joseph Pfeiffer iz Beča i Našica, poznati tvorničar proizvodima od drveta Franz Reif iz vlastelinstva Schwarzenberg , mađarski Rozmanit, Balko & Comp. iz Arada...

I ovi izlagači su vrlo časno izlagali: veletrgovac dužicama Spissich i Kovacic iz Osijeka, koji je kao i Pfeiffer za svoje izloške izgradio vlastiti paviljon; veletrgovac dužicama iz Varaždina M. Bauer i Bernhard Pollak iz Beča. Vrlo časne pohvale zaslužili su: za hrastove dužice i ostalu hrastovinu, Lorenz Jäger iz Osijeka, Hirschlerovi nasljednici iz Zagreba, Antun Knoll iz Vukovara, grof Friedrich Kulmer iz Hrvatske, barun Gustav von Prandau iz Slavonije i Đakovačko vlastelinstvo u Slavoniji; za isječke stabala grof Gustav Bathyany iz Hrvatske; za furnire von Senger iz Beča.... za potašu ( pepeljiku) Stoc iz Hrvatske...119

Austrija je bila uvjerljivo najbolja. Izlagači iz Slavonije i Hrvatske, izlagači iz Austrije sa slavonskim hrastom , požnjeli su veliki uspjeh i uveliko pomogli ovim ukupno dobrim rezultatima Austrije. O tome svjedoči i M.Émil Fournier, iz Brazila, službeni izvjestitelj Izložbe za klasu 41.120

Nagrađeni od međunarodnog žirija, donose Narodne novine : „ Odlikovani su nadalje: M. Spišić i Kovačić u Osieku i M. Bauer u Varašdinu, za duge, srebrenom kolajnom; grof Bathyány iz Grobnika, za dèrvenu gradju i gospoština djakovarska za šumske proizvode kolajnom od tuča. – A. Stoc, u Samoboru, za pepeljiku ( potašu ), Lovro Jäger, u Osieku, za bačvarsko dèrvo, barun Prandau, u Valpovu i grof Kulmer , u Pertini, za duge, svi „častnim spomenom“.“121

Od austrijskog cara dodatne nagrade dobili su Joseph Wessely, najviše priznanje, a Josip Pfeiffer je nagrađen ordenom Franje Josipa.122:

119 Bericht- Forstwirtschaft.,381. 120 Pogledati: Rapports di JURY INTERNATIONAL, tome sixième, groupe V. –classes 41 a 43,

M.Michel Chevalier, Paris 1868., 10 - 16. 121 NN 5. srpnja 1867. 122 Erdészeti Lapok, 7. god. 9. svezak, rujan 1868., članak: Székely Mihály, na temelju članka iz

Oesterreichische Monatschrift: Az eddigi átalános világkiállítások története erdészeti szempontból, 403-404.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Klasa 42

Proizvodi lova ribolova i skupljanja 123

Dragutin (Carl) Hiller iz Osijeka, vlasnik Hiller C. & Comp. , izložio je: , vosak, zečju kožu, krzno i duhan. Izlagao jer i u klasama: 41,43,44,46,59, 69, 71, 73.

Biagio Kleciach, podtajnik Zemaljske uprave ( Zadar): zbirku školjki, ljuskara itd., iz Jadranskog mora i Dalmacije i Marie Cattarini iz Splita: morske alge, izložili su u dvorani XVI.

Klasa 43

Poljoprivredni proizvodi koji su lagano obrađeni i koji nisu hrana124

Ivan Kapistran Adamović od Čepina, (Čepin kod Osijeka). Konoplja, Dvorana XVI.125

Baltazar Čalogović ( Osijek), repica i šafran,Dvorana XXV. i u klasi 67.

Prvi slavonski pogon za preradu konoplje, Hiller L. & Comp., Leopolda Hillera iz Osijeka: vrhunska kudjelja : dugačka, fina, češljana; vrhunski obrađena, postolarska kudjelja, prepredena, 3 vrste konopa, itd. Izlagao u dvorani XVI.

Carl Mergenthaler iz Osijeka , vosak, sirova i češljana kudjelja. Dvorana XXII. Str.142

Thomas Plazzerjano iz Osijeka- svilene čahure i ličinke dudovog svilca, dvorana XVI., također u klasi 65. i 70.

Antun Vukasinović iz Osijeka, svila, čahure, ličinke svilene bube (dudov svilac, DV.), sjeme dudovog drveta . Dvorana XVI., također u klasama: 13, 71 i 73.

Pasquale Biasol ( Pula) pamuk ( bijeli i obojeni) iz okolice Pule. Dvorana XVI. ( i u klasi 51.)

Nagrađeni:

Ivan Adamović iz Čepina, Carl Mergenthaler i F. Hiller i drug iz Osijeka nagrađeni su za konoplju, a „ ...Fr. Ley iz Osieka za ulje i uljane kolačiće- kolajnom od tuča“126, znači: brončanom medaljom.

Klasa 44: Kemijski i farmaceutski proizvodi 127

Od Slavonaca Ladislav Molnár, kemičar iz Osijeka, izlagao je cigaret-papir u dvorani XVII., a Cecon, Giacomo Santo & Comp. iz Rovinja: sapun u dvorani XVI.

123 Katalog, 137. 124 Katalog, 138-140.,143.,145.,152.,154. i 156. 125 Katalog, str.138. 126 NN, 5. srpnja 1867. 127 Katalog, 147-148., 152.,154.,156.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Srebrna medalja s likom Napoleona III. i carice te ovalnom dvoranom izložbe. (Hermine Göricke- Lukić: Iz zbirke medalja Muzeja Slavonije: svjetske i međunarodne izložbe, skupovi, društva; Osječki zbornik br. 26., 71.

Eredi Petricioli Salghetti iz Zadra izložio je vosak. Dvorana XVI.

Pater Franjo Smolje iz Splita izložio je puder protiv insekata ( buhač) u dvorani XVII.

Tvornica kemijskih proizvoda ( Stabilimento di Prodotti chimici) iz Rijeke, u Parizu 1855.godine bili su osvajači medalje II. klase, u Londonu 1862. godine: posebno priznanje, izložili su kemijske proizvode u dvorani XVII.Među ostalim: sumpornu kiselinu, nitrat, staklenu vodu, klorno vapno... Ukupna proizvodnja tvornice iznosi u prosjeku od 15 do 20.000 metričnih centi različitih kemikalijau vrijednosti većoj od 100.000 guldena godišnje. Nagrađeni su: „Stabilimento di prodotti chimici,u Rieci, srebèrnom kolajnom.“128

U klasi 45: Opiti kemijskih postupaka kod izbjeljivanja, bojanja, tiskanja i završavanja, nema Slavonaca.

Klasa 46: Koža

Ignjac (Vatroslav) Šimonić, Zagreb, u dvorani XVIII izložio je široku lepezu proizvoda: remenje za strojeve, običnu crnu koža, Damen-Sohlenleder, crnu kravlju kožu, štavljenu kravlju kožu, crno presvučenu teleću kožu, svinjsku kožu , itd.

Na prvoj hrvatskoj, dalmatinskoj i slavonskoj izložbi u Zagrebu osvojio je prvu srebrnu medalju.129

Ovo je bila prva svjetska izložba, gdje je „ i naša domovina s učinjenom kožom učestvo- (vala) i dobrim uspiehom. G. Šimonić, kožar u Zagrebu, liepu je sbirku kože izložio.

128 NN 5 srpnja 1867. 129 Katalog 1867, 161.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Ako se uzme na um, da se i sada još veliki dio sirove kože od nas izvozi, a i učinjene prilično uvozi, onda nastojanje gospodina Šimonića, da se tèrgovina s kožom učini aktivnom, zaslužuje podpuno priznanje, te bi želieti bilo, da mu se pribave dovoljna sredstva na ruku, kako bi svoj posao na veliko potierao.

Sa zadovoljstvom možemo spomenuti, da se iz te zagrebačke kožare već sada ponešto šalje učinjene kože u Beč i Tèrst.“130

VI. grupa:Instrumenti i metode postupanja u pojedinim industrijskim granama

U klasi 47 : zahtjevi i postupanja u rudarstvu i metalurgiji; nije bilo izlagača iz Slavonije, ali u klasi 48 : zahtjevi i postupanja poljoprivrednih i šumarskih gospodarskih aktivnosti , izlagao je Melchior Leicht iz Osijeka, koji je izložio posebnu konstrukcija pluga.131

Devidè, u Narodnim Novinama piše: „ Iz naše domovine izložio je samo gosp. M. Leicht iz Osieka jedan plug vlastite konstrukcije, a g. Činžek iz Božjakovine svoga prijavljenoga pluga izložio nije.“132

U klasi 49:Aktivnosti i uređaji za lov i ribolov i skupljanje plodova prirode, Josip Sever, bačvarski majstor iz Osijeka, izložio lovačke boce (čuture) s etiketom. Također je izlagao u klasama; 41 i 54. 133

U klasi 50: zahtjevi i postupanja u poljoprivredi za proizvodnju hrane nije bilo Slavonaca.

U klasi 51:Aparati za kemijsku industriju, farmaciju i štavljenje, Pasquale Biasiol iz Pule izložio je vatrootpornu (vatrostalnu) opeku, izlagao i u klasama 40., 43.134

U klasi 52: Motori, kotlovi i mehanički uređaji, koji su posebno postavljeni za potrebe izložbe nije bilo izlagača iz Austrije.

U klasi 53:Strojevi i uređaji i opća mehanika, Ignaz Herrant iz Osijeka, izložio je kola (fijaker).135

Klasa 54: Radni strojevi

Wilhelm Osimitsch inženjer iz Pule, dao je opis i model njegovog novog univerzalnog diferencijalnog ključa za navijanje ( Universal-DifferenzSchraubenschlüssels), a izlagao je i u klasi 63. Ovaj alat karakterizira jednostavnost,

130 NN 23. srpnja 1867. 131 Katalog 1867., 167. 132 NN 26. srpnja 1867. 133 Katalog 1867., str 169. 134 Katalog 1867., 172. 135 Katalog 1867., str 175.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

lakoća, brzina, jeftinoća, što omogućava vrlo brze manipulacije s tim alatom.Patentna prava su otuđiva.136

U klasama 55, 56, 57 i 58 nije bilo izlagača iz Slavonije.

U klasi 59: Zahtjevi i postupanja u proizvodnju papira za bojadisere i tiskare, Jacob Weiss iz Zagreba izložio je : prešane lanene krpe. 137

U klasama 60, 61, 62 nema izlagača iz Slavonije.

Klasa 63

Zahtjevi za željeznicu

U doba održavanja izložbe bilo je vrijeme intenzivne izgradnje željeznica. U austrijskom carstvu do kraja 1865. godine u funkciji je bilo 6445 kilometara željezničkih pruga. Prosječni potrošak željeza i čelika napravljen je na temelju prosjeka potreba od 1860.-1865. iznosio je 50.466.696 kilograma.138

Wilhelm Osimitsch (Pula-Graz), ima agenta u Parizu: inženjer Wottitz a) Nacrti i objašnjenja njegovih poboljšanja željezničkih vagona.

Poboljšanja se odnose na doljnji postroj, amortizere, opruge, kočnice itd. gdje se uglavnom pojednostavljuje, smanjuje težina, povećava brzina i sigurnost i omogućuje s jeftinija proizvodnja i održavanje. Patentna prava su omogućena putem posebnih konvencija. b) Nacrt i opis stalnog i kombiniranog amortizera sa zajedničkim oprugama. c) Nacrt i opis samodjelujuće kočnice s vlastitom kontrolom , za koju je austrijsko inženjersko društvo proglasilo najuspješnijim rješenjem kočionih sustava. d) Nacrt i opis njegovog „dinamometričnog uređaja za željeznicu“ 139

Istog agenta u Parizu, šef-inženjera Wottitza, kao i Osimitsch, imao je i F. Rziha iz austrijskog Unterhaua ( Helmstedt u Braunschweigu), koji je za ovog izlagača prikazao modele i nacrte izgradnje tunela. Po slici je vidljivo da se i danas tuneli grade po tom principu.

U klasi 64:Zahtjevi i metode rada za telegrafiju nije bilo izlagača iz Slavonije.

U klasi 65: Zahtjevi i metode rada za inženjersku znanost, javne radove i graditeljstvo: izlagao je Heinrich ( Enrico) Escher140 iz Trsta i to proizvode iz

cementare u Rovinju.

136 Katalog 1867., str.176. 137 Katalog 1867., Str 180. 138 Katalog 1867, 183. 139 Katalog 1867., 185. 140 Trgovac Escher iz Trsta je utemeljio 1852. godine tvornicu cementa i vapna na otoku Sv. Andrija kod

Rovinja.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Carsko i kraljevsko privilegirano društvo: S. Andrea-tvornica portland cementa, u Svetom Andriji kod Rovinja u Istri, osvojila je veliku zlatnu medalju donjoaustrijskog poslovnog društva, Beč 1863. godine, medaljom u Trstu 1864. godine, Zlatni križ za zasluge s krunom 1863.godine. Osnovana je 1859. godine. 141

Na izložbi u Parizu 1867. godine, za cement je nagrađen srebrnom medaljom.142

U ovoj klasi veliku nagradu dobila je tvrtka za izgradnju Sueskog kanala iz Pariza za modele i nacrte Sueskog kanala.143

Klasa 66

Zahtjevi na građenje brodova i spašavanje

Giacomo Brazzoduro iz Rijeke, izložio je model ruskog broda : Alfredo Kovačević od 634 tone.144

Dunavsko parobrodarsko društvo, administracija 1. carskog i kraljevskog privilegiranog društva u Beču, s brodogradilištem u Starom Budimu, prikazalo je : nacrte, poprečne presjeke remorkera „ Czerna“, model remorkera „ Erös “ zajedno sa šest šlepova, propelerom, plovila za prijevoz svinja, četiri putnička broda: „Neptun“, „ Ferdinand Max “, „Gisella “ i „ Albrecht “ te modele parnih kotlova za parobrod.145

Nagrađeni:

Srebrnom medaljom nagrađeno je dunavsko-parobrodarsko društvo za modele brodova, kao i Tehnički zavod iz Rijeke za model brodskog stroja. G. Brazzaduro iz Rijeke , nagrađen je posebnom pohvalom za način spuštanja brodova s gata.146

Ili, kako bi Narodne novine rekle: „ Teknički atablissement u Rieci, za primierak brodskih strojevah, srebrenom kolajnom.

G Brazzoduro, u Rieci, za primierah broda, „častnim spomenom “. “147

VII. Grupa:Hrana, svježa ili konzervirana u različitim fazama pripreme

U klasa 67: Žitarice i mljeveni proizvodi koji od njih nastaju

141 Katalog 1867., 191. 142 Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., izdavača K.K CENTRAL-COMITÉ

FÜR PARISER AUSSTELLUNG., zweiter band , IV.heft, Wilhelm Braumüller, Wien 1869., (I:

Universitäts-bibliothek Heidelberg), 427. (dalje: Bericht II/IV.) 143 Bericht II/IV.,428. 144 Katalog 1867., 196. 145 Katalog 1867., 196. 146 Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., izdavača K.K CENTRAL-COMITÉ

FÜR PARISER AUSSTELLUNG., zweiter band , V.heft, Wilhelm Braumüller, Wien 1869., (I:

Universitäts-bibliothek Heidelberg), 315. 147 NN 5. srpanj 1867.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Austrija je u šezdesetim godinama 19. stoljeća značajan izvoznik žitarica. Naravno, najveći doprinos u izvozu daju Ugarska i Slavonija. U 1866. godini izvezeno je žitarica prema tablici.148 Jedinica mjere za žitarice dana je u carskim quartelima149 , a količina brašna izražena je okama150 .

Kultura Izvoz Kultura Izvoz pšenica 1,376.607 proso 26.043 raž 118.186 sjeme repe 10.903 kukuruz 901.969 sjeme lana 7.351 ječam 365.313 brašno 4,213.428

Izvoz pšenice od 1855. do 1865. godine bilježi rast, prema tablici ( u centama)151:

Godina Izvoz pšenice iz Austrije u centnerima (centama) 1855 369.968 1856 1,081.105 1857 1,607.509 1858 998.817 1859 545.962

1860

1861

1862

1863

1864

1865 2,861.584

5,829.297

5,051.961

1,863.085

2,445.973

4,959.686

Vrlo je značajan izvoz u prekomorske zemlje dogodio se u 1860. i 1861. godini. Izvoz preko Siska ograničavao se na Štajersku, Krajinu, i na dio Hrvatske : civilne i dio Vojne krajine. Činilo se da Sisak nije izgubio svoju dotadašnju ulogu. Za izvoz mađarskog žita karakterističan je jugozapadni pravac. Južne željeznice su prevozile pšenicu prema Trstu, od 1860. do 1864. godine, prema podacima tršćanske burze: 1860 1861 1862 1863 1864 3,923.183 8,594.320 7,893.509 4,666.796 5,084.507

148 HEINRICH Ditz: Die ungarische Landwirtschaft, Verlag von Otto Wigand. Leipzig. 1867. (prijevod na mađarski: Dr. Balla Alajosné : A MAGYAR MEZŐGAZDASÁG, Népgazdasági tudósítása kir. bajor Közmunka és Kereskedelmi Államminisztérium részére 1867.), MTA Talajtani és Agrokémiai

Kutató Intézete Budapest, 1993., 188. (dalje: Heindrich) 149 quartel-osnovna mjera za žito i brašno nakon prerade (MH) 150 oka- stara jedinica za volumen 151 Heindrich., 195-196.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Reklama Johann Weinmiller Iz: Erste dalmatinisch-croatisch-slavonische AUSSTELLUNG, Abgehalten in der königl. Landeshauptstadt AGRAM, in den Monaten August, September und Oktober 1864.,Central-Comité der dalm.-kroat.-slav. Ausstellung: Dr. Emerich von Šuhaj, Jos. Ferd. Devidé, tisak A.Jakić, Agram, im August 1864.

Sisak je dobio konkurenciju jer je Drava regulirana do Kotoribe ( pretovar na željeznicu) te pruga Budim-Pragendorf koja je povezala Trst s zapadnom Mađarskom. S druge strane Sisak je zadržao monopol prijevoza Savom jer se u Sisku pretovarala roba koja dolazi Savom. Hrvatska željeznica se spaja u Zidanom mostu s prugom Beč-Trst.

Južnom željeznicom je u 1864. godini preveženo 1,166.028 centi žitarica i 20.767 centi brašna.152

Relativno je bilo malo izlagača žitarica iz Slavonije obzirom na proizvodnju.

Od Slavonaca u ovoj klasi izlagali su:Baltazar Čalogović iz Osijeka, žitarice u dvorani XXV, također i u klasi 43.153 Vlastelinstvo Đakovo, biskupa Strossmayera u Slavoniji izložilo je žitarice u dvorani XXV.154

Od žitnih prerađevina Johann Weinmiller iz Osijeka, izložio je različite vrste štirke (škroba) i škrobnog ljepila u dvorana XXV.155 , Hercog i Schwarz156 iz Osijeka izložili su brašno.

152 Heindrich, 209. 153 Katalog 1867., 199. 154 Katalog 1867., 200. 155 Katalog 1867., 205. 156 Hercog i Schwarz, nisu bili uvršteni u Katalog izložbe, ali su se na izložbi ipak pojavili.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Tajnik Trgovačko obrtničke komore iz Zagreba, Devidè piše u Narodne novinama o hrvatskom brašnu: „ Mlivo

I brašno je važna struka po našu domovinu, jer žito u brašnu prodano svakako bolju cienu odbacuje.

Kod ocienjivanja različitoga brašna uzela je porota za primierak najbolju vèrst francezkoga broj 0, pa su sva ostala brašna ovoga broja sravnjivala sa ovim primierkom.“157 Tako je najbolji bio Debrecenski mlin koji je imao ¼, zagrebački parni mlin je imao 1, a među ostalima i našlo se tu brašno iz osječkog mlina Hercog i Schwarz, koje je bilo lošije ocijenjeno s 2. Dobru ocjenu za krupicu dobio je mlin na valjke. „ Krupica naših hèrvatskih mlinovah imala je gdjekoje cèrno zèrnce, čemu je po mnenju porote razlog, da je u pšenici bilo štogod grahorice.“

Parni mlin iz Zagreba u Zagrebu izlagao je u dvorani XXII. Kraljevski parni mlin iz Zagreba u Hrvatskoj izložio je: 3 vrste bijele krupice, 8 vrsta bijelog brašna, 3 vrste kukuruznog brašna i 3 vrste kukuruzne krupice i ostalo.

Preko luka u Trstu, Rijeci i Senju izvoze u druge velike države i u države bez izlaza na more. Na izložbi u Parizu osvojili srebrnu medalju za brašno.158

Prvi hrvatski turbinski mlin , Karlovac-Hrvatska: brašno, griz (krupica) i ječam, na izložbi osvojili srebrnu medalju za brašno, griz i mljeveni ječam (geršl) . 159

Narodne novine, 5. srpnja 1867. godine donose da su nagrađeni: „ Hèrvatski mlin na čigre u Karlovcu i zagrebački parni mlin, za brašno, srebrenom kolajnom.“160

Porast broja paromlinova

Od 1852. do 1863. godine, znatno je porastao broj strojeva za mljevenje žitarica i snaga motora. U Carstvu je 1852. godine bilo 30 mlinova ukupne snage motora od 710 KS, da bi 11 godina kasnije bilo 250 mlinova snage 5309 KS.Najveći broj mlinova i najveći skok u broju i snazi mlinskih motora , imala je Ugarska. Hrvatska i

157 NN 18.srpnja 1867. , Devidè u izvješću s izložbe. 158 Katalog 1867., 199./ Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., herausgegeben durch das izdavača K.K.Österreichische Central-Comité, siebente lieferung, heft VII: Nahrungsmittel und

Getränke ( classe 67 bis 73 und 50), Wilhelm Braumüller, Wien 1868., (I: Universitäts-bibliothek

Heidelberg), 25 159 Katalog 1867., 206. /Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., herausgegeben durch das izdavača K.K.Österreichische Central-Comité, siebente lieferung, heft VII: Nahrungsmittel und

Getränke ( classe 67 bis 73 und 50), Wilhelm Braumüller, Wien 1868., (I: Universitäts-bibliothek

Heidelberg), 25 160 NN 5. srpnja 1867.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Slavonija je 1852. godine imala samo jedan motorni mlin snage 16 KS, a 1863. godine 7 mlinova snage motora od 274 KS.161

Slavonci se baš nisu proslavili na izložbi svojom preradom žitarica. Iako su imali dobru sirovinu, zaostajali su u kvaliteti prerade , ne samo za svijetom nego su bili lošiji i od Zagreba i Karlovca gdje su postojali kvalitetni mlinovi, koji su prerađivali pšenicu i kukuruz, iz svih krajeva pa i iz Slavonije. S prodajom brašna se ostvarivala veća dobit, ali u Slavoniji je tek 1891. godine162 izgrađen paromlin koji je mogao biti konkurentan mlinovima u Zagrebu, Karlovcu, Pešti. Bio je to parni mlin Union, tada jedan od većih u Europi.

Klasa 67: II. Ulje

U ovoj klasi, izvjestitelj za ulje, bio je Felix Lay, tvorničar ulja i trgovac iz Osijeka:

Mora se naglasiti da su ulja bila proizvoljno raspoređena u klase 69 i 43 i bilo ih je teško ocijeniti jer su bila na udaljenim mjestima. Prema pravilima francuske komisije za izložbu ulja su se na izložbi pojavila dvaput: jednom ulje za prženje , a drugi put kao jestiva ulja ( za začinjavanje jela). Srećko Lay, podnio je kompletno izvješće163 o stanju proizvodnje ulja i naglasio kvalitetu dalmatinskog maslinovog ulja koje se, obzirom na kvalitetu, prodaje jeftino.

U klasi 68 izlagali su se pekarski proizvod : kruh i kolači. Nije bilo predstavnika iz Slavonije.

U klasi 69164: Masti, mliječni proizvodi i jaja, C. Hiller & Comp. ( Carl Hiller) iz Osijeka, izlagao je svinjsku mast u dvorani XXII., također i u klasama 41.,42.,43, 44,59, 71. 73. Đakovačko vlastelinstvo (Slavonija) izložilo je sir u dvorani XXV.

U dvorani XXV., izlagali su fino maslinovo ulje : Gian. Paolo Marchese de Polesini iz Poreča u Istri: i Lodovico Giovanni di Bruneti iz Rovinja u Istri, koji je izlagao i u klasi 71.

U klasi 70: Meso i riba, od 8 izlagača s područja Austrije, dvojica su s područja današnje Hrvatske:

161 Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., herausgegeben durch das K.K.Österreichische

Central-Comité, siebente lieferung, heft VII: Nahrungsmittel und Getränke ( classe 67 bis 73 und 50),

Wilhelm Braumüller, Wien 1868., (I: Universitäts-bibliothek Heidelberg), 14. 162 Paromlin Union. (Zlata Živaković- Kerže: S tradicionalnih na nove puteve, Osijek, 1999., 67-68.) 163 Za detalje pogledati: Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., herausgegeben durch das izdavača K.K.Österreichische Central-Comité, siebente lieferung, heft VII: Nahrungsmittel und

Getränke ( classe 67 bis 73 und 50), Wilhelm Braumüller, Wien 1868., (I: Universitäts-bibliothek

Heidelberg), 47-48. (dalje: Bericht VII/ VII) 164 Katalog, 206-208.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Thomas Plazzerjano iz Osijeka: tablu slanine , tešku 200 funti, te razne salame u dvorani XXV.Izlagao u klasama: 43,65.

Giovanni Bontempo iz Rovinja u Istri je izložio srdele u ulju, u dvorani XXV.

U klasi 71:Voće i povrće, Antun Vukasinović iz Osijeka izložio je lekvar (pekmez) od duda u dvorani XXII. Izlagao i u klasama 13,43,73.

C. Hiller & Comp. iz Osijeka, Leckwar ( pekmez), sušene šljive. Dvorana XXII., izlaže i u klasama: 41,42,43,44,46,59,69,73.

Eduard Zdenčaj iz Čanjeva, varaždinska županija: šljive, sušene, sa i bez koštice. Dvorana XXII. Izlagao i u klasama: 72,73. And. Ghiza, Rovinj u Istri, grašak i lješnjake.Dvorana XXV, također u klasi 73. Davide Morpugo iz Splita, sušene maraske.Dvorana XXV., i u klasi 73.

Izvješće o proizvodnji voća i povrća, podnio je gospodin J.G Beer, član c.k. Leop. Carol. akademije iz Beča u kojem je naglasio slavonsku i hrvatsku kulturu proizvodnje proizvode od šljiva. Prije svega šljivovice i pekmeza od šljiva.165

Devide, kao stalni izvjestitelj s izložbe u Narodnim novinama piše: „ Suhe šljive

Od g. Al. Zdenčaja, a osobito od Dragutina Jambrešaka obćenito su se dopale, nekoliko danas poslie kušanja od porote, potrošene su iz one jedne načete staklenke, a više nije bilo izloženo. Šljive poput Jambrešakovih vèrlo su tražene u tèrgovini a neima sumnje, da bi posve koristnom tèrgovačkom strukom u našoj domovini mogle postati, da bi se na veliko potierala. Okolica Bordovska u Francezkoj izvozi onako sušenih šljivah za 5-6 milijunah franakah. Ondie s tim voćem ovako rade: Kad su šljive podpunoma zrele, budu poredane na dèrvene liese i srednja vrućina parnoga stroja suši ih , ali tako, da vrućina nebude nikad prevelika, koja bi sok prepeći mogla, nego onakva, da se samo sgusne i u šljivi ostane; tako se šljivi pridèrži i njezin slador i miris._ Ovako priredjene imadu šljive i svoju veličinu i težinu, a prodaju se dvostrukom cienom naših šljivah. G. Jambrešak je i spravio svoje šljive upravo kao što i u Bordeauxu čine, u „staklienku“ zatvorenu čvèrsto proti zraku, što zaprieči kristaliziranje sladora. U odsieki ugarsko-hèrvatskom nije bilo drugoga sušena ni voća ni zelenja. Tvornica grofa Jelačića u Šenkovcu nije kod izložbe učestvovala, premda je pozvana bila; jer bi doista njezino suho voće priznanje steklo.“166

Imena nagrađenih u ovoj klasi nalaze se na 70. stranici Bericht-a.167

165 Bericht VII/ VII., 68-69. 166 NN 22. srpnja 1867. 167 Bericht VII/ VII., 70.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Klasa 72

Začini i dodaci jelima, šećer i slastičarstvo

Carl Bannwitz & sin, Zagreb, esenc octa. Dvorana XXIII.168

Eduard Zdenčaj, Čanjevo, varaždinska županija, senf. Dvorana XXII., također u klasama 71, 73.169

Franz Scholz iz Zagreba. Agent u Parizu: zastupnik zagrebačke Trgovačkoobrtničke komore Devidé: slastičarski proizvodi.Dvorana XXII.170

Klasa 73

Alkoholna pića

Vino

Ukupna proizvodnja vina u austrijskom carstvu bila je 15,373,990 hektolitara, od toga je u Hrvatskoj i Slavoniji proizvedeno 1,012,420 hektolitara, u Dalmaciji 1,076,547 hektolitara i u Istri 442,082 hektolitara171 .

Vino je izložilo 3102 izlagača, od toga 264 izlagača iz Austrije, Francuzi s 747 izlagača, Italija s 479, Španjolska s 316 izlagača, itd.172

Izložili su:173

Anton Knoll, Vukovar, Slavonija: vino. Dvorana XXIII., i u klasi 41.

Braća Eisler iz Osijeka, vino.

Josef Gillming, Novi Sad kod Petrovaradina, srijemsko brdsko vino iz godišta od 1858. do 1862. godine, srijemska šljivovica iz 1860. godine.Dvorana XXIII.

Barun Metel Ožegović, posjednik ( Hietzing kod Beča). U Zagrebu 1864. srebrna medalja, u Beču 1866. Velika nagrada. Izlaže vino iz vlastelinstva Gušćenovec kod Križevaca. Godišta: 1848, 1862,1863 i 1865. Dvorana XXIII.

Giacomo Santo Cecon iz Rovinja, vino.Dvorana XXIV.

Michele Colludrovich, iz Zadra u Dalmaciji, vino.Dvorana XXIV.

Albert Czirka, zakupnik (Pisćetke ?Plješevica? u Hrvatskoj kod Karlovca). Agent u Parizu: M.Fanta, bijelo vino iz 1863 i 1865., crno vino iz 1865., vinjak iz 1865., šljivovica iz 1863. i vermut iz 1865. Dvorana XXII. I u klasi 71.

168 Katalog, 209. 169 Katalog, 211. 170 Katalog, 211. 171 Exposition universelle de 1867 à Paris. Rapports du Jury international publiés sous la direction de

M. Michel Chevalier , Tome onzième : Groupe VII. Aliments (frais ou conservés) a divers degrés de préparation - Classes 67 à 73., Paris : Imprimerie administrative de Paul Dupont, 1868.,363 172 Bericht VII/ VII., 104. 173 Katalog , 214-222.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Austrijski štand vina ( Iz: „ Ilustrée“, Vol. II.)

Alexander Egersdorfer, Ludbreg, varaždinska županija, hrvatsko vino.Dvorana XXIII.

Ignaz Egersdorfer, Gregorje. Hrvatska vina.

Cajetan Maria Faber, Šimunovec, pošt. ured Ivan, zagrebačka županija: hrvatska vina.

Davide Morpugo, Split,obično vino Dvorana XXIV. i u klasi 71.

Josip Rones, Plešivica, zagrebačka županija: hrvatska vina. Dvorana XXIII.

Francesco Sebastiano di Sbisa, Poreč, Istra: vino. Dvorana XXIV.

Tomaso Sottocorona, Vodnjan: vino. Dvorana XXIV.

Nagrađeni:

Za vino, zlatnu medalju osvojila je udruga proizvođača plemenitog vina iz Tokaja. Od izlagača s područja Slavonije i Hrvatske grof Kulmer iz Zagreba osvojio je brončanu medalju za hrvatska vina, Josip Gillming iz Novog Sada pohvalu za mađarska vina, a od Slavonaca posebnu pohvalu je dobio Antun Bartolović iz Osijeka za šljivovicu kao i Eduard Zdenčaj iz Canjeva.174

Devide u Narodnim novinama:

174 Bericht VII/ VII., 139-140.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

„ Ako se uzme na um, da je na našoj zagrebačkoj izložbu godine 1864. bilo 1189 vinskih izložiteljah, to se mora žaliti slabo učestvovanje od strane naše domovine kod ovogodišnje izložbe u Parizu, gdie je sav sviet s vinom natiecao. Glede toga ide osobito ukor našim velikim producentom, jer osim dvojice trojice nebijaše ostalih na ovom svietskom bojištu obèrtne marljivosti. Od one množine izložiteljah na našoj domaćoj izložbi godine 1864. bilo je na ovogodišnjoj izložbi u Parizu u svemu samo 25, od kojih 14 iz područja zagrebačke komore, pa najviše mladoga vina iz godine 1865 i 1866., koje tako rekuć još valjano ni prekipilo nije bilo, te je većim dielom pomućeno u Pariz stiglo. Ovako slabu učestvovanju nebi znali drugoga razloga, nego bojazan od velikih troškovah ( što je bilo netemeljito) a još više nepouzdanje u pravednu ocienu; pa ovaj zadnji razlog nije baš bez svakoga temelja bio, jer da nam nije za rukom pošlo izhoditi ponovljeno kušanje naših vinah, ostala bi valjda neodlikovana, dočim je kod toga drugoga kušanja obrečeno odlikovanje vinu gosp. baruna Ožegovića i grofa Kulmera, a bilo bi za odlikovanje još preporučeno i vino gospodina župnika Beneša i Jagunića , da je moguće bilo izkazati, da i ova gg. poveću množinu godinom produciraju.

Zasluga ide ovim čettvorim vinom ne samo zato, što su zapriečila, da nismo s vinom posve propali, nego i zato, što su bila živim dokazom da i naša domovina plodi plemenita i dobra vina, samo kada se valjano i umno priredjuje.“175

Nagrade: „Barun Ožegović, za hèrvatsko vino, zlatnom kolajnom; Matija Beros za dalmatinsko vino, i gr. Kulmer, iz Zagreba za hèrvatsko vino, obojica kolajnom od tuča. Antun Bartolović iz Osieka i Eduardo Zdenčaj iz Canjeva za šljivovicu „ pohvalnim spomenom“.“176

Veliku nagradu Izložbe dobio je Louis Pasteur za njegov postupak konzerviranja vina grijanjem ( pasterizacija, DV)

Pivo

Pivo je izložilo 19 izlagača s područja Austrije, a nitko iz Slavonije i Hrvatske.

Destilati- rakija

Izvjestitelj u klasi 73 , za šljivovicu bio je tvorničar i trgovac Felix Lay iz Osijeka: „ Ovaj specifični proizvod se izlagao na austrijskom odjelu. Austrijska šljivovica je bila najbogatija okusom i najvrjednija. Članovi žirija nakon dugotrajnog kušanja raznih slatkih likera nisu osjetili pravi okus šljivovice kako izvještava g. barun Arthur von Hohenbruck, što je bio slučaj i na izložbi u Kölnu 1865. godine.

175 NN 16. srpnja 1867. 176 NN 5. srpnja 1867.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Taj propust žirija je bila velika nepravda za izlagače, jer je šljivovica bila izuzetne kvalitete. To zanemarivanje odnosilo se na cijeli rad, ne samo na izložene primjerke. Ali, usprkos tom zanemarivanju sudaca, šljivovica iz godine u godinu osvaja sve više područja u konzumaciji, širi se u Njemačku, ne samo u Austriju čak se izvozi i u Italiju. Stalno joj raste popularnost. Njezin puni okus, koji postaje sve jači što duže stoji, učinili su je specijalitetom među žestokim pićima. „Nadvisila“ je brojne vrste vinjaka (destilata, DV.) popularne u drugim zemljama, kao što su whiskey, gin, genever, itd. Budući da je to prirodni destilat nedostaje mu slatkoće koja postoji kod umjetno zaslađenih likera. Bez sumnje, od šljivovice bi se mogli praviti dobri likeri, ali najviše zarade donosio je nepromijenjeni i nepokvareni prirodni okus. Ukoliko šljivovica ne može uspješno potući gore navedenu konkurenciju, to je zbog visine poreza, koji utječe na cijenu proizvodnje. Zbog toga je proizvodnja skuplja. Tu je još i činjenica da je šljivovica spremna za svjetsko tržište , ako je odstajala nekoliko godina pa stoga joj, zbog toga povećani interes za njom , dodatno podiže cijenu. Šljivovica koja se proizvodi samo u južnoj Mađarskoj, Hrvatskoj, Slavoniji i Vojnoj krajini, ima veliki međunarodni ekonomski značaj i bilo bi potrebno financijski olakšati troškove proizvodnje.

Iako žiri nije imao milosti za izlagače šljivovice, kod kušanja publike stekli su veliki ugled.“177

Šljivovica178

Antun Bartholović iz Osijeka izložio je tri vrste šljivovice ( Sliwowiz) iz godina: 1833., 1835., i 1841. Dvorana XXIII.

Bartolovića je , opet nagradio car. „ Odpis Visokog kr. Namiestničkog Vieća od 29. listopada do 1868 br: 1200/ pr i 14036 kojim se priobćuje, da je Njegovo c.k. Apoštolsko Veličanstvo blagoizvolielo previšnjim riešenjem od 26a rujna t.g. trgovcu i tvorničaru žeste Dragutinu Bartoloviću podieliti zatim krst za zasluge, u priznanju njegove dielatnosti prigodom parižke izložbe dostavljajući podjednako rečeni krst na propisano uručenje odlikovalcu. Pošto je shodno predhvaljenom Visokom odpisu dostavljeno odličije odlikovanomu Drag. Bartoloviću po poglav: g. sudcu Načelniku Dr Antunu Stojanoviću uz shodno naslovljenje u nazočnoj skupštini pridenuto, te mu i pravila toga reda i dekret uručen, ima se podpisani po odlikovanomu Bartoloviću Revers Visokom kr: Namiestičkom Vieću s izviestjem podnieti.“179

C. Hiller & Comp. iz Osijeka : šljivovica.Dvorana XXIII.

177 Bericht VII/ VII., 137-138. 178 Katalog, 213.,218., 222.,223. 179 Zapisnici, 2005., 148.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Ignaz Kalcszek iz Osijeka, dobitnik pohvale u Beču: Stara šljivovica iz 1843. i 1857. godine.

Antun Vukasinović

Svilarski inspektor iz Osijeka u dvorani XXIII. je izložio rakiju od duda.

Ante Stoc, Samobor, Delnice, Cottin? i Pleterje: hrvatska šljivovica.Dvorana XXIII. i u klasi 41.

Eduard Zdenčaj, Canjevo, varaždinska županija izložio je hrvatska vina, šljivovicu, vinjak i Franz-vinjak u dvorani XXIII.

Likeri180

Matteo Beros, Nerežišća otok Brač, liker.Dvorana XXIV.

Girolamo Defilippis, Nerežišća s otoka Brača, liker.Dvorana XXIV.

G. Luca, Šibenik: maraskino.Dvorana XXIV.

Gasparo Calligarich iz Zadra, rosoglio i maraskino. Dvorana XXIV.

Josip Fasol: Zadar, maraskino, u dvorani XXIV.

Općina Vodnjan (Dignano) u Istri: vino iz Vodnjana, refosco, vino od grožđica. Dvorana XXIV., također u klasama: 40,43,67,71,73,92.

Andrea Ghiza iz Rovinja: vino refosco.Dvorana XXIV., i u klasi 71.

Girolamo Luxardo, vitez k.k Franz-Jozefovog ordena iz Zadra u Dalmaciji.1862. godine osvojio je medalju i dobio zlatni križ za zasluge s krunom. 1854. godine u Beču, veliku nagradu, isto 1865., veliku medalju u Zagrebu 1864. i Beču 1865., 1865. u Dublinu, Stettinu, Oportu, za maraskino.

Matteo Magazzin, Zadar: rosoglo i maraskino.Dvorana XXIV.

Franz Pokorni iz Zagreba: različita žestoka pića.Dvorana XXIII.

Narodne novine donose: „ Likeri Kad se uzme na um, da su francezki likeri već od vajkada na glasu i da se je tvorenje likerah moralo silno pomnažati imajuć veliku prodju kod kuće, već i radi toga, što Francezi poslie obieda obično čašicu likerah popiju, zatim, kad se promisli da Španija i Holandija sa izvèrstnosti svojih likerah po svietu slove; Niemačka i Austrija na svih dosadanjih svietskih izložbah pobiedonosno učestvuju: onda mora nam na čast služiti, što su hèrvatski likeri iz tvornice gosp. Franje Pokornoga u Zagrebu obćenitu pozornost na se povukli na izložbi u Parizu.

180 Katalog , 213-224.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Gledeć na vanjsko uredjenje, adjustiranje, namiešćanje i liepo sastavljeni bogati izbor, nije Pokornoga nikoj i izložitelj ma koje zemlje nadkrilo. A što se tiče dobrote njegovih likerah različite vèrsti tiče, porota se o njih vèrlo pohvalno očitovala. Posietitelji izložbe svih zemaljah tražili su gotovo svaki dan kušati Pokornove likere, te je i naručbah na takove davano za Beč, Peštu, dapače i za London. Gospodin Pokorny mogao je na marsovu polju namiestiti kèrčmu svojih likerah, jer se je vazda našlo ljubiteljah za njegov Maraskino, Pelinkovac, Duranciju, Vaniliju, Višnjevicu, brodarsko piće itd.“181

Nagrađeni:

Srebrnu medalju Franz Pokorny iz Zagreba za likere, brončane medalje dobili su za maraskino: Luxardo Girolamo i Josip Fasol iz Zadra.182 „ Franjo Pokorny, u Zagrebu, za liker, srebrenom kolajnom; Jerome Luxardo i Josip Fasol u Zadru za moreskin, obojica kolajnom od tuča.“183

Pod hrvatskim grbom „ Za naše vino, brašno, liker, šljivovicu, šljive i slaštice naznačen bijaše ugarski odsiek, premda komora zagrebačka, kano izložbeni odbor nije ni dopisivala ni u savezu bila sa zemaljskim odborom ugarskim, nego s c.kr. sriedišnjim odborom u Beču. Uzalud bi bilo svako opiranje, jer drugoga prostora za naše predmete nije bilo, zato prihvatismo miesto, koje dobiti nemogosmo porazumivši se sa komisarom ugarskim gosp. Tereyem, da od naših hèrvatskih stvarih zauzeti prostor bude pod posebnim napisom u francezkom jeziku ; Croatie & Slavonie“ i pod gèrbom trojedne kraljevine. U tu svèrhu bude daskami predgradjen posebni odsiek, a u njega pod gornjim napisom i hèrvatskim gèrbom smiešćena naša vina, šljivovica i likeri, dočim brašna, voće i slastice s pomanjkanjem prostora, dospieše medju slične predmete ugarske, ostale pako obèrtnine moradoše biti spremljene u odielu austrijskom i to nakon žestoke borbe s dotičnimi nadzornici hèrpah, od kojih su nieki svojim dèrzovitosti i neznanstvom dokazali, da nisu zadaći dorasli.“184

VIII. Grupa185

U ovoj klasi predstavljeni proizvodi u poljoprivredi i pripadajuća pomagala te primjeri poljoprivrednih osnova.U klasi 74 nije bilo izlagača iz Slavonije.

U klasi 75:Konji, magarci, mazge itd., izvjesni Matija Donjak izložio je 2 konja, a grof Batthiany 3 komada plemenitih konja.

181 NN 19. srpnja 1867. 182 Bericht VII/ VII., 98. 183 NN 5.srpnja 1867. 184 NN 15 srpnja 1867. 185 Katalog, 226-228.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

U to vrijeme u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 389 konja po kvadratnoj milji, u Vojnoj krajini 356, u Moravskoj 338, Šleziji 295...Češkoj 209, a najviše u Ugarskoj 414 i Galiciji 448 konja po kvadratnoj milji.

Klasa 75: Goveda, bivoli itd.

U Hrvatskoj i Slavoniji bilo je tada 1064 goveda po kvadratnoj milji, a u Dalmaciji

517.

Nije bilo izlagača s područja cijelog Austrijskog carstva jednako kao i u klasi 77 (ovce, koze) ni u klasi 78 ( svinje, kunići), a u klasi 79 (perad) nije bilo izlagača iz Slavonije i Hrvatske.

U klasi 80:Lovački i psi čuvari , nije bilo predstavnika iz Carstva.

Klasa 81:Korisni kukci, pčele, med, vosak. Na području Carstva bilo je blizu milijun košnica i proizvodilo se 24,500.000 kg meda i 3,500.000 kg voska.

U klasi 82:Ribe, školjke i mekušci, nije bilo izlagača iz Carstva.

IX. Grupa:Proizvodi za vrtalarstvo i pripadajuća sredstva

U klasi 83: Staklenici i uređaji za vrtlarstvo

Josef Pfeiffer ( iz Beča, mjesto proizvodnje Osijek): Stroj za izvlačenje stabala (Baumaushebemaschine).

Izlagao i u klasama: 41 i 91.186

U klasi 84: cvijeće i ukrasno bilje, klasi 85: povrće, klasi 86: sadnice voćaka, klasi 87: sjemena i sadnice divljih grmova, klasi 88: presadnice za staklenike, nije bilo izlagača iz Hrvatske i Slavonije.187

X. Grupa

Predmeti, koji imaju namjeru oblikovati (odgajati),te popraviti fizičko i moralno stanje naroda.

Klasa 89

Učila i metode za odgoj djece188

Franz Xav. Koch ( Franjo Ksaver Kuhač), kompozitor iz Osijeka izložio je Zbirku južnoslavenskih melodija, Učiteljska udruga ( Lehrer-Verein) iz Zagreba: različita učila za Narodne škole i školsku praksu, a Anton Truchelka ( Antun Truhelka), direktor osnovne škole, iz Osijeka:189 uređaj za brzo čitanje i računanje.

186 Katalog, 229. 187 Katalog, 230-232. 188 Katalog, 234. 189 Hauptschuldirector- Hauptschule- osnovna škola od 5-9. razreda

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Narodne novine, 16. kolovoza 1867. godine, u rubrici Trojedna kraljevina, donose vijest iz Zagreba: „ Nj. Veličanstvo car, blagoizvolielo je primiti od učitelja glavne učione, Antuna Truhelke, careviću, nasliedniku Rudolfu priposlani primierak najnovijega njegova uputnika za naučenje sèrbsko- hèrvatskoga jezika, i zajedno narediti, da mu se očituje osobita zahvalnost, i daruje 20 dukatah u zlatu, kao prinosak za tiskovne troškove.“190

U klasama 90 i 91, nije bilo izlagača iz Hrvatske i Slavonije.191

U klasi 92 :Uzorci narodnih nošnji različitih zemalja Đuro Cernadak iz Zagreba izložio je lutke s uzorcima hrvatske narodne nošnje, Lucas Kellek iz Osijeka pokazao je cjelovito slavonsko seljačko odijelo, a Felix Lay iz Osijeka izložio je tepih, ručne radove.192

U klasi 93 nema izlagača iz Carstva.

U grupi X. nagrađeno je c.kr. ministarstvo nastave iz Beča za : „ skupne izloge pučkih školah u carevini zlatnom kolajnom; austrijske realke, zastupane ministarstvom za bogoštovje i nastavu, za školska diela, takodjer zlatnom kolajnom; Gjuro Cèrnadak, u Zagrebu, za pučke hèrvatske nošnje, častnim spomenom.“193

Klasa 94

Proizvodi svih vrsta koji su izrađeni vlastoručno (ručni radovi)194 izložili su: Simo Kovač, I. lička graničarska pukovnija: narodni pokrivač od ovčje vune, Stojan Miljanović, I. lička graničarska pukovnija: narodni pokrivač od ovčje vune, a Felix Lay iz Osijeka:marame, tepihe. Izlaže i u klasama.13,18,30,34,92.

U klasi 95, nije bilo izlagača iz Carstva.

Dodjele nagrada

Dodjela nagrada bila je 1. srpnja. Car Napoleon održao je prigodni govor.195

Na Izložbi je održana i posebna izložba grožđa:

Rukopis pod brojem 4038/P.A, koji je poslao Glavni odbor pariške izložbe iz Beča 14. kolovoza 1867. godine, je okružnica svim područnim ( filijalnim) odborima u obliku: „ Na znanje područnom odboru iz...“ ...1. i 15. september, dann 1. und 15. oktober 1867 im jardin reserve um Mars....Die Namen ihr wollen baldmoglisst der k,k,

190 NN 16. kolovoza 1867. 191 Katalog 1867., 234-238. 192 Katalog 1867., 238. 193 NN 6.srpnja 1867. 194 Katalog, 239. 195 Pogledati: NN. od 4. srpnja 1867.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Regalcommision in Paris, Boulevard Latour Maubourg 25 bekannd gageben werden. Wien am 14. August 1867. 196

Okružnicom svim filijalnim odborima, poslana je obavjest o održavanju izložbe grožđa „ u jardin reservé na Marsovu polju u Parizu te ujedno pozivlje komoru da u slučaju primi prijave za učest upitne izložbe, i takove nepočastiv časa c.kr. aust. komissiji u Pariz odpravi.“197

ZAVRŠETAK IZLOŽBE

Trgovačko-obrtničkoj komori, kao filijalnom odboru, iz Beča, od donjoaustrijskog odbora 27. rujna 1867. godine upućena je okružnica:

„ Okružnica

Podružnica donjoaustrijskog komiteta za Parišku izložbu po predmetu povrata izložaka iz Pariza

Radi udovoljavanja opravdanim željama izlagača nužno je početkom listopada ove godine od svakog gospodina izlagača pribaviti sigurnu odredbu o raspolaganju izlošcima.

Sukladno tome ih se moli u svezi sljedećih točaka tijekom sljedećih dana izvole dati izjavu o: 1. Imate li u Parizu privatnog agenta koji će po završetku izložbe preuzeti Vaše izloške i kako se zove taj privatni agent?

Posebno se preporuča postavljanje privatnog agenta u spomenutu svrhu. 2. Želite li da se Vaši izloženi predmeti koji do sada nisu prodani po završetku izložbe u Parizu – ukoliko je moguće – još prodaju i koje su konačne cijene, po kojima biste prodali svoje izloške?

Kod većih ekspozicija se čini svrhovitim posebno navesti minimalnu cijenu za svaki pojedini predmet. 3. Želite li da se Vaši izlošci, koji ostanu neprodani, vrate na Vašu adresu o Vašem trošku?

Ili imate namjeru Vaše izloške, čiji se povrat ne bi isplatio, ostaviti u Parizu kao dar u dobrotvorne svrhe (npr. znanstveni zbirkama, bolnicama i sl.)? 4. Ukoliko imate vlastite izložbene ormare u Parizu, želite li da Vam se isti vrate o Vašem trošku ili biste ih radije prodali u Parizu i po kojoj minimalnoj cijeni?

196 DAO-223, br.273/1867. 197 NN. 16. listopada 1867.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Molimo Vas da, u vlastitom interesu, pomno razmotrite sve točke upitnika i odgovorite na njih jasno i nedvojbeno.

Zbog nejasne ili prekasno dostavljenu odredbu o raspolaganju Vašim izlošcima bi austrijska izložbena komisija u Parizu sama morala donositi odluke, koje Vama možda ne odgovaraju, a ne bi dopuštale kasniji naknadni prigovor.

Beč. 27. rujna 1867.

Od podružnice donjoaustrijskog komiteta za Parišku izložbu

Predsjednik: Winterstein

Tajnik: dr. Carl Holdhaus“198

Tekst okružnice identičnog sadržaja199, svojom rukom napisao je tajnik Trgovačko-obrtničke komore Posner, na njemačkom jeziku. I on, u ime osječkog područnog odbora, poziva izlagače u predmetu povratka izložaka. Pretpostavka je, da je to rukopisni prijedlog za tisak jer je dokument datiran : Osijek, listopad 1867., a na kraju su napisane funkcije: predsjednik i tajnik, bez potpisa.

Odjeci Svjetske izložbe u Parizu

Koliki je bio utjecaj pariške izložbe na Hrvatsku svjedoči Izvješće o Milenijskoj izložbi kraljevine Ugarske, i kod te prigode sudjelujuće Bosne i Hercegovine te kraljevina Hrvatske i Slavonije, god. 1896., koje je u uvodu napisao Milan Krešić, tajnik Trgovačko-obrtničke komore iz Zagreba: „Uz dva izaslanika trgovačko - obrtničke komore zagrebačke, i to bivšeg joj predsjednika Ante Jakića i tajnika Josipa Ferdinanda Devidèa vratio se je moj otac Mijo sa pariške izložbe od g. 1867. Naskoro spopadne i mene neobuzdana želja, da se upoznam sa ljepotama orijaške svjetske izložbe, toli živo i rječito po mom blagopokojnom ocu u obiteljskom krugu opisane, on bo počiva uz oba navedena putna mu druga u hladnom grobu na posmrtnom sastajalištu sviju nas Zagrebčana, u Mirogoju.

Moj je otac udovoljio toj želji i raširio uz to program tako, da ostanem u svjetskom gradu Parizu dulje vremena i da usavršim svoje merkantilno znanje, u prvom redu u teoretičkom pravcu, a ujedno da nastojim, na temelju ubranog si znanja, naći stalno vrijeme zarade u toj svjetskoj rušnici. Ono nekoliko godina pariškog života bijahu po sav moj ostali život sudbonosne; one me upravo povodom pariške izložbe privedoše na stazu, na kojoj i danas nastojim dalje kročiti, baveć se; uz ostale zvanične poslove, proučavanjem i opisivanjem gospodarstvenih prilika u raznim zemljama i kod raznih naroda.“200

198 DAO 223 kut 3, br.645-1867. (prijevod s njemačkog: Elisabeth Klein) 199 DAO 223, kut 3, br.235-1867. (transkript i prijevod s njemačkog: Elisabeth Klein) 200 Milan Krešić:Izvješće o Milenijskoj izložbi kraljevine Ugarske, i kod te prigode sudjelujuće Bosne i Hercegovine te kraljevina Hrvatske i Slavonije, god. 1896.,tisak Dioničke tiskare, Zagreb 1897.uvod.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Zaključak

Kada se pogledaju imena izlagača iz Slavonije, može se vidjeti da su ona uglavnom njemačka i da je većina njih iz Osijeka. Dominantni slavonski proizvod je slavonski hrast i općenito, drvo je najvažniji izvozni proizvod Slavonije. Nakon ove izložbe intenzivira se ulazak stranaca tj. stranog kapitala u eksploataciju slavonskih šuma što u civilnom dijelu, ali i u Vojnoj krajini. Iako je eksploatacija šuma u „Krajini“ trebala financirati izgradnju infrastrukture, osnažiti školstvo i poboljšati uvjete života lokalnom stanovništvu i izvući ga iz zapuštenosti to se sporo odvijalo s malim pomacima.

Izgradnjom željezničkih pruga, uvođenjem parobrodova u promet rijekama počinje intenzivni izvoz drvene građe iz Slavonije. Porastom potrošnje piva kao i rodne godine vinograda u Europi, povećavaju potrebe za buradi, a time i izvoz hrastove bačvarske građe za Europu. Iako je Slavonija veliki proizvođač žitarica, bilo je relativno malo izlagača iz Slavonije.

Velika proizvodnja sjemena, ali je veća zarada od brašna, izložba potakla izgradnju novih mlinova u Slavoniji, ali tek nakon puno godina postali konkurentni ( Union) .

Proizvodnja alkoholnih pića, uz sve dobivene nagrade, u Slavoniji je ostala na manufakturnoj proizvodnji. Nešto su bolji rezultati u proizvodnji vina. Bolji rezultati su u proizvodnji šećera i nakon izložbe dolazi do razvoja proizvodnje konditorskih proizvoda.

Industrijalizacija u Slavoniji je tek u zamahu, uz sporadične izloške mehanizacije i strojeva: pluga Melchior Leicht, stroj za obradu drveta: Pfeiffer. Kod izlagača iz Slavonije i Hrvatske vidi se velika želja pratiti svjetske trendove ( Lay), a i probuđene nacionalne svijesti jer su Slavonija i Hrvatska izlagali pod hrvatskim grbom, a izložba se događa u vrijeme intenzivnih pregovora o budućem ustrojstvu kraljevina Hrvatske i Slavonije u sklopu Carstva. To je godina austrijsko-ugarske nagodbe, a vrijeme pregovora o sadržaju hrvatsko-ugarske nagodbe u kojoj hrvatski velikani poput Strossmayera traže veću samostalnost za Hrvatsku i Slavoniju.

Prijevodi:

S francuskog: Ivana Šojat-Kuči S njemačkog: Elisabeth Klein, Dunja Varga i Darko Varga. S mađarskog i engleskog: Darko Varga Dijagrame izradio: Igor Lukačević

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Literatura i izvori:

1. Internationale Ausstellung zu Paris 1867. : Katalog der Österreichischen Abtheilung, K.K

CENTRAL-COMITÉ FÜR PARISER AUSSTELLUNG., Wien,1867. 2.IZVIESTJE trgovačke i obrtničke komore za Slavoniju, Visokoj kr. dalm. hèrv, dvorskoj kancelariji, u Osijeku, 1864., tisak: Drag. Lehman i drug. (DAO) 3.Nikola Atanasijev Plavšić: Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju u prvih petdeset godina njenoga opstanka 1853.-1903., po nalogu predsj. komore , I.dio, Osijek 1904.. Naklada

Trgovačko obrtničke komore. I: DAO 4. Državni arhiv u Osijeku (DAO), Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju, DAO-223, kut 5. Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., izdavača K.K CENTRAL-

COMITÉ FÜR PARISER AUSSTELLUNG., erster band,I.,II.,III.heft, Wilhelm

Braumüller, Wien 1869., (I: Universitäts-bibliothek Heidelberg) 6. Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., izdavača K.K CENTRAL-

COMITÉ FÜR PARISER AUSSTELLUNG., zweiter band , IV.,V.heft, Wilhelm

Braumüller, Wien 1869., (I: Universitäts-bibliothek Heidelberg) 7. Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., izdavača K.K CENTRAL-

COMITÉ FÜR PARISER AUSSTELLUNG., vierter band, VIII. heft,Wilhelm

Braumüller, Wien 1869., (I: Universitäts-bibliothek Heidelberg) 8. Bericht über die erste dalmatinisch-croatisch-slavonische AUSSTELLUNG in AGRAM, im

Herbste 1864., von Arhur Freiherrn von Hohenbruck, Wien,1864. 9. Erste dalmatinisch-croatisch-slavonische AUSSTELLUNG, Abgehalten in der königl.

Landeshauptstadt AGRAM, in den Monaten August, September und Oktober 1864.,Central-Comité der dalm.-kroat.-slav. Ausstellung: Dr. Emerich von Šuhaj, Jos. Ferd.

Devidé, tisak A.Jakić, Agram, im August 1864. 10. Prva izložba Dalmatinsko-hrvatsko-slavonska, 1864., mjeseca kolovoza, rujna i listopada obdržavana u Zagrebu, u glavnome gradu Trojedne kraljevine , brzotiskom A. Jakića.Papir hrvatske tvornice Schmidt i Meynierana Rieci, u Zagrebu , 1864. 11.Rapports di jury international, tome sixième, groupe V. –classes 41 a 43, M.Michel Chevalier,

Paris 1868. 12.Stjepan Sršan: Tvrtke u istočnoj Hrvatskoj, Državni arhiv u Osijeku,1998. 13. Officieller ausstellung-bericht, über die Welt-ausstellung zu Paris im Jahre 1867., K.K.

Österreichische Central-Comité, heft X: Land- und Forstwirtschaft, III.teil: Die

Forstwirtschaft, classe 41,42 und 49., Wien,1868., Wilhelm Braumüller. 14. Prof.dr.sc. Kata Ivić: Gospodarske i prometne prilike u Virovitičkoj županiji za vrijeme velikog župana Josipa Jurja Strossmayera (1861.-1862.), Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, 2007. 15. Poziv. Aufruf. Trgovačka i obrtnička komora za Slavoniju kao područni odbor za Parižku izložbu god. 1867.Druck von Carl Lehmann & Comp. U Osieku, 30. studena 1865. MSO 16. Reports on the Paris Universal Exibition, 1867., vol. V., London,1868. 17. Reports on the Paris Universal Exibition, 1867., vol. II., London,1868. 18. DAO, Trgovačko-obrtnička komora, 223, kut 2, kut 3, kut 7, kut 119. 19. Rapport sur l’ exposition universelle de 1867, a Paris, Précis des opérations, Paris, imprimerie impériale, 1869. 20. Bericht der Handels- und Gewerbekammer für Slavonien, vom 2. Oktober 1860., Essek 1862.,

Druck von Carl Lehmann & Comp. MSO.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

21. Országgyülés nyomtatványai , Az 1869-dik évi ápril 20-dikara hirdetett Országgyülés

Képviselőházának naplója, hiteles kiadás, második kötet, urednik:Greguss Ágost, Pest,1869. (II. svezak, 15. lipanj–15 srpanj, 1869.) 22. Korespodencija Rački-Strossmayer, knjiga prva, uredio: Ferdo Šišić, JAZU, Zagreb 1928. 23. Országgyülés nyomtatványai, Az 1869-dik évi ápril 20-dikara hirdetett Országgyülés

Képviselőházának irományai, hiteles kiadás, I. kötet, Pest,1869. 24. Izvješće Trgovačko-obrtničke komore u Osieku, podnešeno visokom kralj. ugarskom ministarstvu za poljodjelstvo, obrt i trgovinu, o narodnogospodarstvenom stanju Slavonije, do konca godine 1881.,nakladomTrgovačko-obrtničke komore, u Osieku 1883. 25. Bericht über die Welt-Ausstellung zu Paris im Jahre 1867., herausgegeben durch das izdavača

K.K.Österreichische Central-Comité, siebente lieferung, heft VII: Nahrungsmittel und

Getränke ( classe 67 bis 73 und 50), Wilhelm Braumüller, Wien 1868., (I: Universitätsbibliothek Heidelberg) 26. Ferenc Várady: Baranya múltja és jelene, I. kötet, Pécs,1896. 27. The International Exhibition of 1862., The Illustrated Catalogue of the Industrial Department,

Vol.IV, foreign division, Printed for Her Mayesty’ s Commissioners; Austria at The

International Exhibition of 1862., upon orders from the I.R. Ministry for commerce and national economy, by prof.Dr. Jos. Arenstein, Vienna, Imperial Royal Court and State printing –office, 1862. 28. Albrecht főherceg Ő Fensége bellyei uradalmának leirása, Országos magyar gazdasági egyesület, Frick Vilmos, Beč, 1883. 29. Melita Rončević, Dražen Jurković, Stjepan Galović: Stara slavonska šljivovica ili Slavonka,

UPDŠ „ Slavonka“, Osijek, 2009. 30. Glasnik arhiva Slavonije i Baranje br. 4, Povijesni arhiv u Osijeku, Osijek,1997. 31. Heinrich Ditz: Die ungarische Landwirtschaft, Verlag von Otto Wigand. Leipzig. 1867. (prijevod na mađarski: Dr. Balla Alajosné : A MAGYAR MEZŐGAZDASÁG Népgazdasági tudósítása kir. bajor Közmunka és Kereskedelmi Államminisztérium részére.) 1867.,

MTA Talajtani és Agrokémiai Kutató Intézete Budapest, 1993. 32. MSO, Hemeroteka: Narodne novine 1867., 1868., 1869. (brojevi i datumi, u fusnoti) 33. Eugene Rimmel :Recollections of the Paris Exhibition of 1867, Chapman and Hall, 193,

Piccadilly, London 1868. 34. Grand album de L’ Exposition Universelle 1867, Michel Lévy, Paris, 1868. 35. L’ Exposition Universelle de1867 illustrée, publication internationale autorisée par la commision impériale,vol. I i vol. II. Paris 1867. 36. Lj. Vukotinović: O moslavačkom granitu i hrastovih u Hrvatskoj, Rad jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga II., u Zagrebu 1868. 37. Matija Piller i Ljudevit Mitterpacher: Putovanje po Požeškoj županiji u Slavoniji 1782.god., s latinskog preveo i priredio: dr. Stjepan Sršan, Matica Hrvatska- Požega i Povijesni arhiv u

Osijeku, Osijek 1995. 38. Die bisher bekannten Pflanzen Slavoniens, ein Versuch, von Stefan Schultzer von

Müggenburg, August Kanitz und Jos. Arm. Knapp, izdavač: Carl Czermak, Beč 1866. 39. Đuro Rauš : Prilog poznavanju flore Fruške gore iz okolice Iloka, Šumarski list, Glasilo Saveza šumarskih društava SR Hrvatske, godište 94, rujan-listopad, 1970. 40. Marija Pandža: Flora Parka prirode Papuk ( Slavonija, Hrvatska), Šumarski list br. 1–2,

CXXXIV (2010), 25-44. 41. Dragan Damjanović: Historicističke katoličke grobljanske kapele u Osijeku, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, sv. 22. str. 155-179, Zagreb-Osijek, 2006.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

42. Mažuran i dr.: Od turskog do suvremenog Osijeka, Zavod za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Gradsko poglavarstvo i Školska knjiga, Osijek, 1996. 43. Zlata Živaković- Kerže: S tradicionalnih na nove puteve, Osijek, 1999. 44. Zapisnici grada Osijeka, 1861.-1866., priredio: Dr.sc. Stjepan Sršan, Državni arhiv u Osijeku,

Osijek, 2004. 45. Zapisnici grada Osijeka, 1867.-1875., priredio: Dr.sc. Stjepan Sršan, Državni arhiv u Osijeku,

Osijek, 2005. 46. Dragan Damjanović: Stilsko rješenje izvedbenih projekata Karla Rösnera za katedralu u

Đakovu iz 1865. i 1867., Prostor, 16(2008),1 (35), Zagreb., 47- 63. 47. Šumarski list , br. 12. u Zagrebu, 1. prosinca 1891., god. XV. 48. Dragan Damjanović: Projekti za đakovačku katedralu na Svjetskoj izložbi u Parizu 1867. godine, Zbornik II. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti (Zagreb, 27.-29. travnja 2006.) 49. Oskar Piškorić: Privreda civilne Slavonije polovinom XIX. stoljeća, 117-126., Revija- časopis za književnost, umjetnost, kulturu i društvena pitanja, br. 3, svibanj-lipanj, X. god, Matica

Hrvatska,Osijek, 1970. 50. Hermine Göricke- Lukić: Iz zbirke medalja Muzeja Slavonije: svjetske i međunarodne izložbe, skupovi, društva, Osječki zbornik br. 26., 55-88. 51. Katalog der Internationalen Landwirschaftlichen Ausstellung zu Köln, unter dem Protectorate

Seiner Königlichen Hoheit des Kronprinzen Friedrich Wilhelm von Preussen, Druck vom

M. DuMont-Schauberg, Köln 1865. 52. Exposition universelle de 1867 à Paris. Rapports du Jury international publiés sous la direction de M. Michel Chevalier , Tome onzième : Groupe VII. Aliments (frais ou conservés) a divers degrés de préparation - Classes 67 à 73., Paris : Imprimerie administrative de Paul Dupont, 1868. 53. Paula Gabrić: Felix- Srećko Lay- poznavalac i skupljač narodnog rukotvorstva, Osječki zbornik, XVII. ( 17), 455-473., Osijek, 1979. 54. Vasárnapi ujság, br.16,god.XIV., 21. travanj 1867., Pešta,1867. 55. Milan Krešić:Izvješće o Milenijskoj izložbi kraljevine Ugarske, i kod te prigode sudjelujuće

Bosne i Hercegovine te kraljevina Hrvatske i Slavonije, god. 1896.,tisak Dioničke tiskare,

Zagreb 1897.

Sažetak

Proizvođači, trgovci, umjetnici iz Slavonije već su i prije Svjetske izložbe u Parizu 1867. godine imali iskustva s izlaganjem svojih proizvoda na zemaljskim i svjetskim izložbama.

Pojedini napredniji obrtnici povezivali su se s trgovcima i obrtnicima iz Austrije i Ugarske i prenosili znanje i novosti u radu te poduzetnost, pa i kvalitetu izrade, u Osijek. Tako su se nosili sa stranom konkurencijom i sve češće izlagali na stranim sajmovima te bili zapaženi i nagrađivani. Slavonci se pojavljuju već na Svjetskoj izložbi u Parizu 1855. godine, a kasnije na izložbama: u Beču 1857., u Londonu 1862., u Zagrebu 1864. i u Kölnu 1865. godine. Iz Izvještaja Trgovačkoobrtničke komore za 1860. godinu nalazimo da je slavonska šljivovica, proizvedena u Đakovu, dobila u Beču, na jubilarnoj izložbi 1857. godine srebrnu medalju

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 229-286 Darko Varga: Slavonci na svjetskoj izložbi u Parizu 1867.godine

Kada se pogledaju imena izlagača iz Slavonije, može se vidjeti da su ona uglavnom njemačka i da je većina njih iz Osijeka. Dominantni slavonski proizvod je slavonski hrast i općenito, drvo je najvažniji izvozni proizvod Slavonije. Nakon ove izložbe intenzivira se ulazak stranaca tj. stranog kapitala u eksploataciju slavonskih šuma što u civilnom dijelu, ali i u Vojnoj krajini. Iako je eksploatacija šuma u „Krajini“ trebala financirati izgradnju infrastrukture, osnažiti školstvo i poboljšati uvjete života lokalnom stanovništvu i izvući ga iz zapuštenosti to se sporo odvijalo s malim pomacima. Izgradnjom željezničkih pruga, uvođenjem parobrodova u promet rijekama počinje intenzivni izvoz drvene građe iz Slavonije. Porastom potrošnje piva kao i rodne godine vinograda u Europi, povećavaju potrebe za buradi, a time i izvoz hrastove bačvarske građe za Europu.

Iako je Slavonija veliki proizvođač žitarica, bilo je relativno malo izlagača iz Slavonije.

Slawonier bei der Weltausstellung in Paris 1867

Hersteller, Verkäufer, Künstler aus Slawonien hatten schon vor der Weltausstellung in Paris 1867 Erfahrung mit dem Vorzeigen ihrer Produkte bei den Landes- und Weltausstellungen. Einige der fortgeschrittenen Handwerker traten in Verbindung mit den Verkäufern und Handwerkern aus Österreich und Ungarn und brachten so ihr Wissen und Neuheiten in der Arbeit, sowie den Unternehmergeist und sogar die Qualität der Fertigstellung nach Osijek. So konnten sie mit der ausländischen Konkurrenz Stand halten und immer öfter bei ausländischen Ausstellungen auftreten und Aufmerksamkeit und Preise gewinnen. Die Slawonier treten schon bei der Weltausstellung in Paris 1855 auf, und später 1857 in Wien, 1862 in London, 1864 in Zagreb und 1865 in Köln. Aus den Berichten der Handels- und Handwerkskammer für das Jahr 1860 finden wir vor daß die Slawonische Schliwowitz (Zwetschgenschnaps) die in Đakovo hergestellt wurde, in Wien bei der Jubiläumsausstellung 1857 die Silbermedaille gewann. Wenn man die Namen der Aussteller aus Slawonien betrachtet, kann man sehen daß sie meist deutsch und aus Osijek waren. Die dominante slawonische Ware ist die slawonische Eiche, und allgemein war Holz das wichtigste Exportprodukt Slawoniens. Nach dieser Ausstellung intensiviert sich der Eintritt von Ausländern, bzw. vom ausländischen Kapital in den Holzabbau in den slawonischen Wäldern im zivilen Bereich, aber auch in der Zone der Militärgrenze. Obwohl die Exploatierung der Wälder in der Militärgrenze hätte den Ausbau der Infrastruktur, die Stärkung des Schulwesens und die Besserung der Lebensbedingungen der lokalen Bevölkerung finanzieren sollen und die Gegend aus der Vernachlässigung herausziehen, was sehr langsam geschah in kleinen Schritten. Durch den Ausbau der Eisenbahnstrecken und dem Einführen der Dampfschiffe in den Flußverkehr beginnt der intensive Export des Holzes aus Slawonien. Durch den Anstieg des Bierkonsums und der Weinernte in den Weinbergen Europas, steigt der Bedarf an Fässern, und damit auch der Export des Eichenholzes für die Fässerherstellung nach Europa. Obwohl Slawonien ein großer Getreidehersteller ist, waren wenige Hersteller aus Slawonien vertreten.