Branko Ostajmer, prof. Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom Saboru 1890.-1892

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

Branko Ostajmer, prof. UDK: 328(497.5)”18”:324 Asistent 324(497.5)”18”:328 Hrvatski institut za povijest Izvorni znanstveni rad Podružnica za povijest Slavonije, Primljeno: 01.10.2011. Srijema i Baranje Prihvaćeno: 03.10.2011. Slavonski Brod

Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom Saboru 1890.-1892.

Autor na temelju arhivskog gradiva, objavljenih izvora, literature i tiska donosi presjek kroz životopis osječkoga odvjetnika i političara dr. Dragutina Neuman (Neumanna), te s posebnom pozornošću obrađuje jednu epizodu iz njegove plodne društvene i političke djelatnosti – izbor u hrvatski Sabor 1890. godine te saborsku djelatnost u razdoblju 1890.1892. Rodom iz Valpova, porijeklom Nijemac a sviješću Hrvat, Neuman se u kratkom razdoblju istaknuo kao jedan od aktivnijih i obrazovanijih oporbenih saborskih zastupnika, nakon čega mu je sve do 1908. godine bio onemogućen ponovni izbor u hrvatski Sabor.

Ključne riječi: Dragutin Neuman (Neumann), Osijek, političke stranke, saborski izbori

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

Uvod

Tekuće 2011. godine navršilo se stotinu godina od smrti osječkoga odvjetnika, političara i kulturnog djelatnika dr. Dragutina Neumana (Neumanna)1 koji je svojom plodnom, mnogostrukom djelatnošću obilježio društveni život Osijeka na razmeđu XIX. i XX. stoljeća. Premda je, dakle, neosporno bio među najistaknutijim sudionicima svekolikoga osječkog javnog života, i premda su posvuda zamjetni utjecaji i tragovi njegova života i rada, do danas još uvijek nemamo niti jedan stručno pisani tekst koji bi tematizirao bilo koji aspekt Neumanova života ili djelovanja. U svomu Osijeku, na razvitak kojega je u tridesetogodišnjem razdoblju (1882.-1911.) dr. Dragutin Neuman usmjerio najveći dio svojih snaga, Neuman je danas gotovo posve zaboravljena osoba, premda nije uvijek bilo tako. Do korjenitih promjena nastalih 1945. godine uspomena na Neumana i njegovo djelo bila je čuvana; po njemu je nazvana jedna od ulica u gradskom centru, a na početku iste ulice nalazi se Neumanov dom na kojemu je 1930. Klub hrvatskih književnika i umjetnika postavio ploču u spomen na Neumana, “hrvatskoga rodoljuba” i svoga člana-utemeljitelja.2

Zbog obuhvatnosti njegova djelovanja, dugoga razdoblja u kojemu je bio aktivan, kao i njegova značaja, cjelovito i znanstveno relevantno ispisivanje njegova životopisa iziskivalo bi možda i višegodišnja istraživanja, a zavrijedilo bi i monografsku obradu. U ovomu radu nastoji se prikazati tek jedan odsječak Neumanova rada, a to je njegovo sudjelovanje u hrvatskom Saboru 1890.–1892.

Obrisi biografije

Dragutin Neuman rođen je u Valpovu 13. siječnja 1856. godine, školovanje je započeo u rodnom Valpovu, gimnaziju je završio u Osijeku, a pravo u Beču, gdje je 1882. godine i doktorirao. Potom se vratio u Osijek i stupio u odvjetničku praksu, a od 1885. godine vodio i vlastitu odvjetničku pisarnu. Odmah po povratku u Osijek uključio se u politički i društveni život, i isticao se kao protivnik vlade tadašnjega bana grofa Dragutina Khuen-Héderváryja. Kao vođa osječke političke oporbe, sudjelovao je u osnivanju i radu velikoga broja hrvatskih društava. Prije svega, suosnivač je Prve hrvatske dioničke tiskare, te suosnivač Narodne obrane, prvoga osječkog političkog

1 Od prvih javnih istupa pa do smrti Dragutina Neumana u izvorima se usporedno pojavljuju obje inačice njegova prezimena. Budući da je nešto prisutnija pohrvaćena inačica s jednim slovom “n”, budući da je istu inačicu i sâm Neuman pretežno koristio, te budući da je isti oblik upisan i na nadgrobnom spomeniku, u daljnjem tekstu koristim ovaj oblik njegova prezimena (Neuman). 2 Palaču je bračni par Neuman podigao 1895. godine, a u istoj je danas smještena Galerija likovnih umjetnosti.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

dnevnika na hrvatskom jeziku. Neizostavan u svakoj političkoj, društvenoj ili kulturnoj inicijativi, najistaknutiji je nositelj hrvatskoga nacionalnog buđenja u gradu Osijeku. Najsažetije o njemu možda kazuje atribucija koja se bila uvriježila u novinstvu i javnosti uopće, po kojoj je Neuman, jednostavno, bio “vođa osječkih Hrvata”. Između političkih dužnosti, bio je u više mandata osječki gradski zastupnik, osječki podnačelnik, zastupnik u županijskoj skupštini Virovitičke županije, u više mandata saborski zastupnik, a potkraj života, doduše vrlo kratkotrajno, i predsjednik hrvatskoga Sabora. Nakon duže i teške bolesti, preminuo je u Zagrebu 11. travnja 1911., a pokopan je na osječkom groblju Sv. Ane.

Godine 1891. Neuman je oženio Adelu pl. Kallivodu, i imali su tri sina, Zorislava, Radovana i Dragana, te još jednoga, Ivana, koji je preminuo u dječačkoj dobi. Prema nekim podatcima, u kući Neumanovih razgovorni je jezik bio hrvatski, ali čini se da je to, barem u jednoj mjeri, ostao i njemački. I guvernanta Neumanovih sinova bila je “korjenita Niemica” koja je djecu podučavala francuski, a navodno je naposljetku i sama naučila hrvatski.3

Otac Dragutina Neumana, Josip Neuman, bio je valpovački obrtnik, kovač, a majka Terezija potjecala je iz obitelji Scharrner.4 Preci Dragutina Neumana potjecali su iz Austrije, pa i u tome možemo nazrijeti jednu od sličnosti s đakovačkim biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, s kojim će se zbližiti još za svojih gimnazijskih dana, i čiji će politički sljedbenik i iskreni štovatelj ostati sve do biskupove smrti.

Kao i u slučaju mnogih drugih njemačkih naseljenika, i u slučaju obitelji Neuman proces pohrvaćivanja bio je razmjerno dugotrajan i odvijao se kroz više naraštaja. Kao trinaestogodišnjak, Dragutin Neuman je 1869. godine, dakle godinu dana po sklapanju Ugarsko-hrvatske nagodbe kojom je stvoren državnopravni okvir u kojem će Neuman proživjeti svoj vijek, upisao Osječku gimnaziju. U Osijeku provodi svoju mladost, i sazrijeva u gradu u kojemu njemački utjecaj prožima sve vidove javnoga života, a napose je izražen u kulturnom i društvenom životu, te svakodnevici osječkoga građanstva. U političkom pogledu, Osijek, kao drugi grad banske Hrvatske, ili glavni grad Slavonije, predstavlja u tom razdoblju – a predstavljat će i nadalje, sve do kraja XIX. stoljeća – jednu od politički najmirnijih sredina, odnosno riječ je o gradu koji se odlikuje lojalnošću prema državnom uređenju i Vladi u Zagrebu. No, s druge strane, osječka gimnazija bila je u istom periodu žarište hrvatskoga nacionalnog duha, izvorište kadšto i vrlo žestoka bunta, i stoga je bila pod trajnom prismotrom gradskih i županijskih vlasti. U takvoj podvojenosti odrasta i sazrijeva i Dragutin Neuman, i ta će dvojnost obilježiti čitav njegov život. Najočitiji primjer te podvojenosti svakako je ortografska modifikacija prezimena. Izvorno s dva slova n (Neuman), postupno se

3 “† Dragutin Neumann”, Obzor (Zagreb), god. LII., br. 101, srijeda, 12. IV. 1911., 2. 4 “† Terezija Neumann rodj. Scharrner”, Obzor (Zagreb), god. XXXVI., br. 297, 27. XII. 1895., 3. U nekoliko novinskih članaka objavljenih po smrti Dragutina Neumana, bilo je navedeno da je djevojačko prezime njegove majke bilo Karner.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

pohrvaćuje i zadržava se jednim slovom “n”. Neuman je bio Hrvat, i bio je hrvatski rodoljub, a u tom mu je rodoljublju, prema općeprihvaćenoj ocjeni, bilo strano svako strančarstvo, svaki stranački partikularizam.

Kako je već napomenuto, Neuman se odmah po okončanju studija u Beču aktivno uključio u politički i društveni život Osijeka, i bio je najzaslužniji za sve učestalije priredbe kojima je cilj bilo buđenje hrvatske svijesti u Osijeku. Jedna od karakterističnih takvih priredbi bio je koncert koji je održan 13. rujna 1885. u donjogradskoj Kasini i kojim je bila obilježena uspomena na Petra Zrinskoga i Frana Krstu Frankopana. Priređivanje takvoga koncerta, posve uobičajenoga za zagrebačku sredinu, dotad jedva da se moglo zamisliti u gradu Osijeku, u kojemu još uvijek nije postojala bilo kakva čvršća oporbena organizacija, a napose su neprimjetni bili pravaši koji su pretežno njegovali kult Zrinskoga i Frankopana. Dotični koncert bio je organiziran od strane osječke sveučilišne mladeži, ali udjela su imali i pojedini osječki oporbeni političari među kojima je bio i Dragutina Neuman čija je politička karijera bila tek na obzoru. Koncert u Osijeku – slavljen kao podizanje zastave “pravoga i neoskrvnjenoga hrvatstva” – bila je svjesna politička demonstracija tim prije ima li se na umu da se upravo u to vrijeme odvijao i posjet kralja Franje Josipa Slavoniji.5

Od 1886. godine, kada je prvi put izabran u gradsko zastupstvo, Dragutin Neuman je tijekom više godina predvodio oporbenu manjinu u osječkome gradskom zastupstvu. Zbog te svoje uloge predstavljao je smetnju “mađaronskim” gradskim vlastima, i mjesni predstavnici Khuenova režima tražili su način da mu zatvore put u gradsko vijeće. To im je u kasnijim godinama i uspjelo, pa tijekom dužega razdoblja Neuman doista nije bio član osječkoga zastupstva.6 Iste te 1886. godine, kada je izabran za osječkoga gradskog zastupnika, Neuman je s uspjehom kandidirao i na izborima za skupštinu Virovitičke županije (održani 2. listopada 1886.).7 Verifikacijski odbor skupštine Virovitičke županije odbio je, međutim, ovjeroviti njegov izbor pod obrazloženjem da prebiva u gradu Osijeku, a da je prema odredbama zakona trebao bio stanovnik Županije.8

Izbor u Sabor

Dana 12. lipnja 1890. godine preminuo je Lavoslav (Leopold) Ittlinger, dotadašnji saborski zastupnik 4. izbornog kotara Osijek Gornji grad, i vlada je svojom odlukom

5 “Osiek, 15. rujna”, Sloboda (Zagreb), god. VIII., br. 211, 17. IX. 1885., 3. Prihod koncerta (78 forinti) bio je poslan u Zagreb u korist prijenosa kostiju Zrinskoga i Frankopana. “Za prijenos kostih Zrinsko-

Frankopanskih”, Sloboda (Zagreb), god. VIII., br. 213, 19. IX. 1885., 3. 6 “† Dragutin Neumann”, Obzor (Zagreb), god. LII., br. 101, srijeda, 12. IV. 1911., 2. 7 “Izbori za županijsku skupštinu županije virovitičke”, Narodne novine (Zagreb), god. LII., br. 226, 4. X. 1886., 2. 8 Izvješće kr. podžupana županije virovitičke ob uredovnom djelovanju kr. županijske oblasti virovitičke i područnih joj kr. kotarskih oblastih, za vrieme od 1. siečnja 1887. do 31. prosinca 1887., Osijek, 1888., 8.;

“Verifikacijonalni odbor”, Narodne novine (Zagreb), god. LII., br. 238, 18. X. 1886., 2.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

od 12. rujna odredila da 4. prosinca iste godine održi izbor njegova nasljednika. Narodna stranka istaknula je kao svoga kandidata osječkoga odvjetnika Dragutin Riffer,9 koji je dva mjeseca ranije bio izabran za zastupnika u Donjem Miholjcu. U Miholjcu je Riffer bio izabran protukandidata, a u Osijeku mu se kao kandidat oporbe suprotstavio Dragutin Neuman.

Neumanova kandidatura bila je pripremljena suradnjom osječkih i zagrebačkih oporbenih krugova, a isti su podršku za Neumanov izbor potražili i kod đakovačkoga biskupa Strossmayera. Rečeno se potvrđuje i u pismu Franje Račkoga Strossmayeru od 24. studenoga 1890. gdje zagrebački kanonik piše: “Naši u Osieku žele, da ih poduprete za nastajući izbor. Da Neumann prodre, bilo bi svakako znamenito.”10

Svoj oporbeni politički program Neuman je predstavio na predizbornoj izborničkoj skupštini održanoj 30. svibnja. U svomu govoru osvrnuo se i na pitanje Hrvatskougarske nagodbe i njezina tumačenja, te se izjasnio kao pobornik nagodbenoga uređenja, odnosno izjavio je da stoji na temelju Nagodbe, no da se zalaže za njezinu reviziju. Prema pisanju oporbenoga, Neumanu naklonjena tiska, skupština je bila iznimno posjećena i nagovijestila je Neumanovu pobjedu, usprkos velikom broju činovničkih glasova (200) u gornjogradskomu izbornom kotaru.11

Biralište je 4. prosinca bilo otvoreno od 8 sati ujutro do 13 sati, a izbornim je odborom u ime gradskih vlasti predsjedao Petar Modesti. Rifferovi povjerenici pri službenom zapisniku bili su županijski oficijal Martin Predragović i urednik Drave Julije (Julius) Pfeiffer. Pobijedio je Neuman koji je dobio 263 glasa, dok je za Riffera glasalo 200 Osječana. Na biralištu su se pojavila 463 od ukupno 631 upisanog izbornika. Pobjeda oporbenog kandidata Neumana snažno je odjeknula i narednih desetak dana bila je glavna vijest na stranicama oporbenih novina. Iščitavanjem tih novinskih brojeva lako se stječe dojam da je osječki trijumf oporbe probudio nade da su se promijenili odnosi u Osijeku i Slavoniji, a izbornu se pobjedu u, kako se je tada govorilo, “glavnom gradu Slavonije” i “drugom gradu domovine” nastojalo iskoristiti

9 Dragutin Riffer (Osijek, 2. X. 1852. – Osijek, 30. XI. 1896.), odvjetnik i saborski zastupnik. Potječe iz osječke građanske obitelji, završio je gimnaziju u Osijeku 1870. godine, a potom pravo u Beču. Bio je odvjetnički perovođa, a od 1885. godine i odvjetnik u Osijeku. Krajem osamdesetih godina u službu pravnog savjetnika uzeo ga je donjomiholjački vlastelin grof Ladislav Mailáth. Ovu službu službu zadržao je do kraja života. Ostavio je trajan trag na više polja javnoga života grada Osijeka, između ostaloga i kao predsjednik Osječkoga dobrovoljnog glazbenog društvo. Od 1887. do smrti bio je i zastupnik u gradskom zastupstvu Osijeka. Branko OSTAJMER, “Dragutin Riffer (1852.-1896.) – osječki odvjetnik i saborski zastupnik”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice / Volksdeutsche Gemeinschaft

Jahrbuch 2008, ur. Renata Trišler, Nikola Mak, Osijek 2008., 51.-64.; Branko OSTAJMER, “Saborski izbori u Donjem Miholjcu 1884.-1901.”, u: Donji Miholjac od XI. do XX. stoljeća. Zbornik Znanstvenog kolokvija “Donji Miholjac 1057.-2007.” (održanog 14. rujna 2007.), ur. Stanko Andrić, Slavonski Brod 2010., 156.-158. 10 Franjo Rački – Josipu Jurju Strossmayeru, Zagreb 24. XI. 1890., Korespondencija Rački – Strossmayer (dalje: KRS), knj. IV., prir. Ferdo Šišić, Zagreb 1931., 206. 11 “Brzojavi”, Hrvatska (Zagreb), 276, 1. XII. 1890., 3.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

kako bi se i u drugim sredinama umrtvljenu oporbu potaknulo na rad.12 “Teško je to danas opisati, kakovo je oduševljenje tada u Osijeku i izvan Osieka vladalo radi ovog prvog uspjeha narodne borbe u otugjenom Osijeku, jer se tomu tada nitko nadao nije”, opisivao je oporbeno oduševljenje Vladimir Kovačević 1911. godine, u nekrologu Dragutinu Neumanu.13

Na saborskoj sjednici održanoj 11. prosinca 1890. predsjednik Sabora Mirko Hrvat izvijestio je da je Dragutin Neuman podnio Saboru izborni zapisnik koji je potvrđuje njegov izbor za zastupnika 4. izbornoga kotara Osijek Gornji grad, te da je isti zapisnik proslijeđen Verifikacijskom odboru. Nekoliko trenutaka kasnije, neposredno po početku saborske rasprave, Neuman je kročio u sabornicu i zauzeo mjesto među saborskom ljevicom, odnosno pridružio se oporbenim redovima (konkretno, pridružio se drugim članovima Neodvisne narodne stranke). Njegov ulazak oduševljeno su pozdravili ostali oporbeni saborski zastupnici,14 a isto tako i općinstvo nazočno na saborskim galerijama.15

Neuman je bio član Sabora nepune dvije godine, do isteka saborskoga saziva 1890.-1892., i u tom se razdoblju istaknuo kao jedan od najaktivnijih saborskih zastupnika. Kroz učestale saborske nastupe – govore, interpelacije, stručne opaske na predlagane zakonske osnove – Neuman se predstavio kao obrazovan i sposoban političar i pravni stručnjak, i jedan od najoštrijih kritičara bana Dragutina KhuenHéderváryja i njegova režima.

U Saboru

Neumanov mandat ovjerovljen je na sjednici saborskoga Verifikacijskog odbora održanoj 27. svibnja 1891., a Odborsko izvješće bilo je primljeno na saborskoj sjednici 2. lipnja iste godine.16 Međutim, Neuman je svoj prvi saborski govor održao već 29. svibnja, dakle i prije ovjerovljenja mandata u Saboru. Sudjelovao je u raspravi o Osnovi zakona o zemljo-rasteretnom nametu. Ispričavši se uvodno što je kao “novajlija” riječ,17 održao je poduži govor u kojem se suprotstavio prijedlogu Hrvatskoga kraljevinskog odbora. U uvodu svoga obraćanja ponovno se u političkom pogledu postavio na osnovu Hrvatsko-ugarske nagodbe (“Molim, ja stojim na stanovištu nagodbe, ja nisam za to, da se nagodba na gore promjeni”),18 a potom je nizom konkretnih podataka

12 O osječkom izboru iz 1890. godine više: B. OSTAJMER, “Dragutin Riffer”, 55.-57.; B. OSTAJMER,

“Saborski izbori u Donjem Miholjcu 1884.-1901.”, 156.-159. 13 Vladimir KOVAČEVIĆ, “Dr. Dragutin Neuman”, Književni prilog Kluba hrvatskih književnika u

Osijeku, I/1910-1911, br. 5, 137. 14 Stenografički zapisnici sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije petogodište 1887 – 1892. (dalje: SZ 1887.-1892.), sv. IV., Zagreb 1890., 341. 15 “Sa saborske galerije”, Obzor (Zagreb), god. XXXI., 285, 12. XII. 1890., 6. 16 SZ 1887.-1892., sv. V., Zagreb 1892., 103.-104. Vidi i prilog 9. 17 SZ 1887.-1892., sv. V., 21. 18 SZ 1887.-1892., sv. V., 28.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

argumentirao svoje stanovište. Iz njegova izlaganja bilo je očevidno da se potrudio pripremiti za raspravu, te da je, između ostaloga, pročitao ranije saborske rasprave o predmetnoj temi. U svom se izlaganju napose bavio prostorom Slavonije, te ukazivao na štetnost predmetne Osnove zakona za Slavoniju. U zaključnom dijelu svog govora izričito je upozorio na potrebe Osijeka i Slavonije, i rekao:

“Mi imamo mnogih potrebah: Mi bi trebali hipotekarnu banku,19 mi bi trebali tehniku, u Slavoniji je gospodarstvo na najnižem stepenu, tu bi trebali podići gospodarstvene škole. Osiek zaostaje od godine do godine, on propada; u njem bi trebalo podići trg.[ovačku] akademiju; gradu Osieku trebala bi obrtna umjetnička škola.20 Sve se to uvidja, i čvrsto sam uvjeren da bi vis.[oka] vlada imala volju da to izvede, ali žali bože nema sredstavah. Ako neimamo sredstavah, onda ne smijemo u ovakovom času, gdje imademo temeljni državni zakon uz nas, sa svoje strane pristati na to, da se milijuni dijele.”21

Nakon Neumana riječ je uzeo ban Khuen-Héderváry i osvrnuo se na izlaganja oporbenih zastupnika, a ponajviše upravo na ono osječkoga gornjogradskog zastupnika. Ono što je, posve očekivano, izazvalo Khuena bilo je i Neumanovo impliciranje zapostavljenosti Slavonije. Pri samom kraju svog govora, Khuen je rekao:

“Ja mislim, da će ovaj dohodak i preko moje nade tako pomnožiti dohodak ove zemlje, da ćemo koju tu potrebu moći namiriti, ako i ne sve potrebe grada Osieka, jer imademo i drugih krajevah zemlje i gradovah, koji imadu potrebah, ali valjda će se i koja potreba Osieka moći namiriti. Ja neznam, da li će one potrebe biti po njegovom nazoru, ali valjda ćemo se složiti, jer kad budemo imali čim, onda ćemo jih namiriti.”22

Mnogo oštrije i opširnije o zapostavljanju Osijeka, napose njegovih gospodarskih interesa, govorio je Neuman na saborskoj sjednici održanoj 19. prosinca 1891.,

19 Davna želja ne samo gospodarskih, već i političkih krugova u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je utemeljenje jednoga snažnog zemaljskog novčarskog zavoda koji bi kroz kreditiranje bio osloncem i zamašnjakom razvoja privrede. U travnju 1889. inicijativu o osnutku zemaljske hipotekarne banke za Hrvatsku i

Slavoniju potaknula je ponovno osječka Trgovačko-obrtnička komora, i tri godine kasnije, 1892.,

Zemaljska vlada uz strani, uglavnom mađarski kapital, doista je i osnovala Hrvatsko-slavonsku zemaljsku hipotekarnu banku. Za sjedište banke određen je, međutim, Zagreb, a potonje molbe Osječana da se u Osijeku utemelji barem podružnica također nisu bile uslišane. Nikola ATHANASIEV PLAVŠIĆ,

Desetgodišnji gospodarstveni razvitak u Slavoniji, Osijek 1893., 36.-37.; Nikola ATANASIJEV

PLAVŠIĆ, Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju u prvih petdeset godina njenoga opstanka 1853.1903., Osijek 1904., 131.; Mira KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, “Što se dogodilo s najvećom osječkom bankom poslije 1918. godine? Prilog poznavanju povijesti Hrvatske zemaljska banke 1909.-1945. godine”, Osječki zbornik, 22-23/1995, 210. 20 Pitanje utemeljenja Trgovačke akademije i Obrtne škole u Osijek potaknula je ranije posebnom predstavkom osječka Trgovačko-obrtnička komora, te je to pitanje bilo na dnevnom redu Proračunskoga odbora hrvatskog Sabora i hrvatske javnosti već krajem prethodne, 1890. godine. “O ustrojenju trgovačke akademije u Osieku”, Narodne novine (Zagreb), god. LVI., br. 279, 4. XII. 1890., 1. 21 SZ 1887.-1892., sv. V., 28. 22 SZ 1887.-1892., sv. V., 34.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

kada je podnio i podrobnije obrazložio dvije interpelacije upućene na bana KhuenHéderváryja. Obje interpelacije odnosile su se na željezničku problematiku i položaj Osijeka u izgradnji željezničke mreže. U uvodnomu dijelu svoga govora Neuman je ustvrdio da 1867., odnosno 1868. godine “nijedan grad u domovini nije tolikom odlučnosti, nije tako živo i tolikom ljubavju pristajao uz državnu ugarsko-hrvatsku zajednicu, košto je pristajao grad Osijek”, a dvadeset i četiri godine kasnije – nastavio je osječki zastupnik – “u svoj domovini neima grada, koji bi bio sa izkustvom i uspjesi te zajednice tako razočaran kao grad Osiek, da neima grada u domovini, koji bi se nad posljedicami te zajednice imao tako težko tužiti kao grad Osiek”. U prvoj interpelaciji Neuman je od bana zatražio da iskoristi svoj utjecaj kod budimpeštanske vlade te pospješi, odnosno ubrza izgradnju pruge Osijek – Našice – Batrina. Koncesija za ovu prugu bila je dodijeljena nekoliko godina ranije, bio je prikupljen i značajan dio potrebnih sredstava, no potom je uslijedio potpuni zastoj u projektu. Neuman je naglasio da bi izgradnja ove pruge “bila od znatne koristi za srednju Slavoniju u obće, a grad Osiek napose”, te da bi se njezinom izgradnjom donekle uspjele ublažiti negativne posljedice koje je gradu Osijeku nanijela izgradnja zaobilazne pruge Dalj – Brod na Savi. Drugom svojom interpelacijom Neuman se usprotivio izgradnji pruge Szentlőrinc – Viljevo – Našice – Vrpolje, za koju je bila izdana predkoncesija. U Vrpolju bi se dotična pruga spajala na bosansku željeznicu te bi na taj način Osijek još jednom bio mimoiđen, odnosno bio bi u trgovačkom i uopće gospodarskom pogledu teško pogođen. Neuman vjerojatno nije bio daleko od istine kada je ustvrdio da je Osijeku “daljska željeznica zadala udarac takav, od kojega se sigurno neće moći nikada oporaviti”, a da bi mu pruga Szentlőrinc – Vrpolje “zadala smrtni udarac”. Imajući sve to u vidu, interpelant je još jednom zatražio od bana da u interesu grada Osijeka iskoristi svoj utjecaj te utječe u Budimpešti da ne bude podijeljena i konačna koncesija za izgradnju predmetne pruge. Khuen je u velikom broju slučajeva osobno i ad hoc reagirao na govore oporbenih zastupnika i odgovarao na njihove interpelacije, pa je tako učinio i ovom prigodom. Premda je prethodno dao do znanja da zagrebačka vlada i hrvatski Sabor nisu nadležni za pitanje izgradnje željeznica (već su to zajednička Ugarsko-hrvatska vlada i zajednički Ugarsko-hrvatski sabor u Budimpešti), ban ipak nije odolio osvrnuti se u svom karakterističnom stilu na osnovne postavke Neumanova obrazloženja dvaju interpelacija. U osnovi, odbacio je optužbu prema kojoj se budimpeštanska vlada ne zauzima dovoljno za izgradnju pruge Osijek – Našice – Batrina, odbacio ocjenu o gospodarskom nazatku Osijeka, a dio krivnje za nepovoljan prometni položaj Osijeka pripisao je i osječkoj oporbi. Odbacio je, također, mogućnost da bi se protivio izgradnji bilo koje željeznice, pa tako i one Szentlőrinc – Viljevo – Našice – Vrpolje, budući da je mišljenja kako je “svaka željeznica samo u korist zemlje, u kojoj se gradi”.23 Nakon Khuenova odgovora

23 SZ 1887.-1892., sv. V., Zagreb 1892., 354.-360. Neumanove interpelacije i banov govor sjajno prikazuju iznimnu upućenost i govorničke vrline obojice, i kao takve donosimo ih u prilogu rada.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

Neumanove su interpelacije uklonjene s dnevnoga reda na već posve uobičajen način: interpelant se nije zadovoljio banovim odgovorom, na što je (“mađaronska”) saborska većina prihvatila odgovor svoga vođe.

Po svemu sudeći, Neumanovi saborski istupi te opće nezadovoljstvo u Osijeku potaknuli su bana da se doista aktivnije zauzme za izgradnju pruge Osijek – Našice – Batrina: uz njegovu podršku u Osijeku je 29. prosinca 1892. u prostorijama Trgovačkoobrtničke komore osnovano Dioničko društvo slavonskih mjesnih željeznica koje si je za zadaću postavilo izgradnju pruge Osijek – Našice – Batrina s odvojkom Pleternica – Požega. Za predsjednika Društva izabran je grof Ladislav Pejačević, bivši ban, a među članovima ravnateljstva bilo je više upravnih činovnika te istaknutih članova “mađaronske” Narodne stranke. Pruga je naposljetku svečano otvorena 2. prosinca 1894., a otvorio ju je upravo ban Dragutin Khuen-Héderváry. Uz nešto kasnije (1905.) izgrađenu prugu Osijek – Đakovo – Vrpolje, ova je pruga snažno utjecala na gospodarski razvitak Osijeka i Slavonije uopće.24

Pored reakcija bana Khuen-Héderváryja te drugih saborskih zastupnika Narodne stranke, saborski istupi osječkoga gornjogradskog zastupnika bili su zapaženi i na stranicama listova koji su kao službeni ili neslužbeni organi zastupali Narodnu stranku, Khuenov režim i njihovu politiku. Dovoljnim za argumentiranje te tvrdnje čini se pisanje režimskih Narodnih novina koje su u više navrata i svoje uvodne članke posvetile Neumanovim saborskim govorima.25

Izbori 1892.

Naredni saborski izbori održani su 1892. godine. Ususret izborima, vodstvo Neodvisne narodne stranke odlučilo je sazvati stranačku skupštinu na kojoj bi se odlučilo o nastupu stranke na izborima. Na sastanku širega stranačkog vodstva i većega broja aktivnijih stranačkih pristaša iz raznih krajeva Hrvatske, održanom 19. svibnja 1892. u Zagrebu, usvojena je odluka da Neodvisna narodna stranka ne sudjeluje na nadolazećim saborskim izborima, te su u tom smislu pozvane sve pristaše “da se neupuštaju u izbornu borbu, da nepostavljaju kandidata i da neglasuju”. Većina prisutnih odlučila je na taj način iskazati nezadovoljstvo političkim sustavom u Hrvatskoj, a napose izbornom praksom za banovanja Dragutina Khuen-Héderváryja. Među sudionicima skupštine nalazio se i Dragutin Neuman, koji je ujedno bio jedini Osječanin na tom stranačkom skupu.26

Odluka o bojkotu izbornoga procesa nije bila jednodušna, odnosno jedan dio stranačkih pristaša okupljenih na zagrebačkom sastanku zalagao se je za izlazak na

24 Zlata ŽIVAKOVIĆ-KERŽE, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljeća (1868.-1918.),

Osijek 1996., 113.-115. 25 “Mir ljudem dobre volje”, Narodne novine (Zagreb), god. LVII., br. 295, 24. XII. 1891., 1.-2.; M.,

“Financijalna invencija zast. dra. Neumana”, Narodne novine (Zagreb), god. LVII., br. 297, 29. XII. 1891., 1.-2. 26 “Narode!”, Obzor (Zagreb), god. XXXIII., br. 116, 20. V. 1892., 1.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

izbore i postavljanje kandidata. Jedan od onih koji su bili protivni odluci vodstva stranke o pasiviziranju bio je Franjo Rački, član najužega stranačkog vodstva.27 Rački je ujedno bio jedan od onih koji su imali izrazito povoljno mišljenje o Neumanu, njegovim sposobnostima uopće i saborskim istupima napose. U lipnju 1891., dakle nakon prvih, vrlo zapaženih Neumanovih istupa u Saboru, Rački piše Strossmayeru: “Sa drom. Neumannom jesmo zadovoljni. On je trijezan, odlučan i darovit. Valjalo bi nastojati, da bude opet izabran u Osijeku.”28

Po svemu sudeći, i Neuman je bio među onim stranačkim pristašama koji su bili za nastavak političke borbe, usprkos svim pritiscima režima i posve izvjesnoj nemogućnosti dobivanja značajnijega broja saborskih mandata na nadolazećim izborima. Da je tomu tako, potvrđuje i pojedini novinski napisi iz svibnja 1892., iz kojih je razvidno da se je Neuman poduzimao određene radnje i vodio predizbornu agitaciju u svrhu ponovnog osvajanja gornjogradskog izbornog kotara. Navodno je, štoviše, njegov ponovni izbor bio i sasvim izvjestan.29

U svakom slučaju, i Neuman se pokorio stranačkoj odluci, te 26. svibnja sazvao gornjogradske izbornike, i na tom sastanku izvijestio o svom saborskom djelovanju, zahvalio na povjerenju, i sukladno stranačkom stavu otklonio ponovnu kandidaturu.30

Epilog

Nakon 1890. i izbora Dragutina Neumana u Sabor, do svršetka Khuenove ere (1903.), odnosno do sloma Narodne stranke (1906.), u Osijeku nije više bio izabran oporbeni zastupnik. Što se tiče Neumana, on je ponovno kandidirao tek 1901. godine, u dva izborna kotara – osječkom i našičkom, ali bez uspjeha. Te dvije Neumanove kandidature bile su praćene velikim oporbenim nadanjima, napose stoga što je kod mnogih u oporbenim redovima još uvijek bilo živo sjećanje na Neumanovu zastupničku epizodu iz godina 1890.-1892.; anonimni autor jednoga predizbornog Obzorova uvodnika pisao je da je Neuman “sjedio pred devet godina doduše za kratko vrieme u našem saboru, ali ipak ne tako kratko, da se nije odmah iztaknuo i odlikovao svojim govorničkim darom, svojom žilavom i umnom obranom hrvatskih prava i hrvatskih interesa”.31 Tek 1908. godine Neuman je ponovno bio izabran za zastupnika

27 Izvješćujući biskupa Strossmayera o neodvišnjačkoj konferenciji, Franjo Rački je pisao: “Premda se nisam ni ja slagao s predlogom za apstinenciju kod predstojećih izbora, no kada je većina stvorila takav zaključak, pokoravam se i valjalo bi, da svi neodvišnjaci ne dođu na biralište i da se ne dadu birati.”

Franjo Rački – Josipu Jurju Strossmayeru, Zagreb 20. V. 1892., KRS, knj. IV., Zagreb 1931., 319. 28 Franjo Rački – Josipu Jurju Strossmayeru, Zagreb 21. VI. 1891., KRS, knj. IV., 206. 29 “Iz gornjega Osieka”, Obzor (Zagreb), br. 118, 23. V. 1892., 2. 30 “Polaganje računa bivšeg saborskog zastupnika dra. Neumana”, Obzor (Zagreb), br. 118, 23. V. 1892., 3.; “Izborno gibanje”, Obzor (Zagreb), br. 121, 27. V. 1892., 2. 31 “Naši kandidati”, Obzor (Zagreb), god. XLII., br. 251, 31. X. 1901., 1.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

u hrvatskom Saboru, da bi još jednom bio izabran i na saborskim izborima iz 1910. godine, nakon kojih je bio izabran i za saborskoga predsjednika (22. prosinca 1910.).

U razdoblju između 1892. i 1908. nije bio član Sabora i njegova se politička djelatnost uglavnom svodila na područje Osijeka i okolice, gdje je predvodio brojne inicijative koje su išle za organiziranjem i snaženjem osječke oporbe. Krajem XIX. i u prvim godinama XX. stoljeća bio je sve prisutniji i u Zagrebu kao hrvatskom političkom središtu, i kao jedan od nekolicine oporbenjaka s područja Slavonije aktivno je sudjelovao u procesu ujedinjenja većega dijela hrvatske oporbe. Jedinstvo oporbe ostvareno je postupno, a naročito su značajne bile dvije skupštine koje su održane u Zagrebu: na prvoj, održanoj 15. siječnja 1902., stvorena je Hrvatska opozicija, a na drugoj, održanoj 29. siječnja 1903., konačno je ustrojena jedinstvena stranka pod nazivom Hrvatska stranka prava. Dragutin Neuman bio je član Izvršnoga (Egzekutivnoga) odbora Hrvatske opozicije, a potom i član Izvršnoga (Egzekutivnoga) odbora Hrvatske stranke prava.32 Mjesto i uloga osječkoga odvjetnika i političara dr. Dragutina Neumana u ovim i kasnijim političkim zbivanjima u kojima je on imao aktivnoga udjela premašuju istraživački okvir ovoga rada, i za nadati se je da bi i ovaj skromni prilog mogao predstavljati poticaj daljnjim istraživanjima Neumanova života i rada.

Prilog.

Dvije interpelacije Dragutina Neumana, postavljene na saborskoj sjednici održanoj 19. prosinca 1891.33

Dr. Dragutin Neumann: Vis. sabore! Kad se je g. 1867. i 1868. radilo u sklapanju nagode, nijedan grad u domovini nije tolikom odlučnosti, nije tako živo i tolikom ljubavju pristajao uz državnu ugarsko-hrvatsku zajednicu, košto je pristajao grad Osijek.

Ako taj pojav pobliže razmotrimo, to leži donekle s jedne strane u geografskom položaju toga grada, a s druge strane u trgovačkoj znamenitosti toga grada, koju je on ono vrieme još imao. Geografskim položajem spustio se je grad Osiek na obalu Drave; stoji neposredno na granici Hrvatske i Ugarske; komunicirao je od vajkada sa ugarskom trgovinom, ter je trgovina susjedne Ugarske bila znatno koncentrirana u Osieku. Već sama okolnost susjedstva veže i vezala je grad Osiek na to, da pristane na zajednicu gospodarstvenih i financijalnih interesah izmedju Ugarske i Hrvatske s jedne strane, a s druge strane bio [je] grad Osiek u ono vrieme emporij trgovine na jugu. Taj grad bio je srdce trgovačkoga života na jugu monarkije; tu se koncentrirala

32 Ivo PERIĆ, Politička oporba u banskoj Hrvatskoj. Suradničko povezivanje neodvišnjaka i pravaša do njihova stapanja u jednu stranku, Zagreb 2009., 33. 33 SZ 1887.-1892., sv. V., Zagreb 1892., 354.-360.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

trgovina nesamo Slavonije nego i Bosne, u koliko je dolazila u našu monarkiju iz susjedne Srbije. Taj grad, koji je bio u ono vrieme tako živo napredovao, koji je izmedju god. 1860. i 1870. tako napredovao, da se je vidjelo, da su mu svi uvjeti trgovačkoga života prijatni, taj grad nije mogao drugačije nego unapred imati uvjerenje o tom, da će zajednica gospodarstvenih i trgovačkih interesah još bolje grad unaprediti nego je bio unapredjivan od god. 1860. do 1870. Uz to su poznati glasovi, koji su dolazili s ugarske strane. Govorilo se je, da će zajednica gospodarskih interesah biti od neizmjernog interesa naročito za Hrvatsku i Slavoniju, te se je dokazivalo, da će i zajednica trgovačka biti mnogo bolja i uspješnija po gospodarstveni i trgovački život nego ako bi trgovački interesi dolazili sa dalekog Beča. Slavonijom su prolazili mjernici, mjerilo se na sve strane, projektirale se željeznice na sve strane, a sve su se imale koncentrirati u gradu Osieku.

Sve te okolnosti govorile su za to, da se grad Osiek sklone na zajednicu gospodarstvenih i trgovačkih interesah, pak je on u istinu patriotično na tu zajednicu pristao. Tako je bilo prije 24 godine. A danas? Ako prije 24 godine nije bilo u domovini grada, koji bi s takvom odlučnom ljubavju pristao bio uz zajednicu, to možemo za danas reći, da u svoj domovini neima grada, koji bi bio sa izkustvom i uspjesi te zajednice tako razočaran kao grad Osiek, da neima grada u domovini, koji bi se nad posljedicami te zajednice imao tako težko tužiti kao grad Osiek.

Od projektiranih željeznicah nije izgradjeno skoro ništa. Bosanska željeznica, za koju se je govorilo, da će ići kroz Osiek, upravo pred nosom grada Osieka, kod Dalja i Gombosa, prelazi u Ugarsku. Od projektirane željeznice Barč preko Osieka, s kojom bi se imao spojiti Osiek sa Riekom i morem, od te željeznice neima ništa. Odustalo se je od gradnje svih željeznicah, koje su projektirane, da se koncentriraju u srdcu Osieka. Kakve željeznice ima grad Osiek? Ima željeznicu, koja dolazi od Dalja do dolnjega grada Osieka, a odavde ide nešto u gornji grad, što iznosi jedan kilometar izmedju tvrdjave i gornjeg grada, a onda predje u Ugarsku.

To je komunikacija stanovničtva grada Osieka. Da je taj grad razočaran, to može svatko razumjeti, jer svatko uvidja, da moderne komunikacije imadu takove posljedice, da nije moguće drugčije, nego da nastaju trgovačka mjesta usljed modernih komunikacijah, gdje jih prije nije bilo, a trgovačka mjesta, koja su prije modernih komunikacijah bila znamenita, u svojoj trgovačkoj znamenitosti padaju. To je istina, s tom se činjenicom mora računati. S druge strane istina je i to, da, ako obstoje trgovačka mjesta, ako su u tima mjestima koncentrirani svi uvjeti trgovačkoga života, kao što u gradu Osieku, da odatle nesliedi, da je nužda, da se takovi trgovački gradovi u trgovačkom životu unište i ubiju, ako je takova komunikacijonalna politika, koja računa sa interesi koga grada, ako mu vriednost padne, to nije nuždna posljedica, da bi taj grad morao sasvim propasti.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

U gradu Osieku vidi se, da zajednička vlada nije obzir uzela na interese grada Osieka u trgovačkih odnošajih, nego se vidi da je taj grad ignoriran glede trgovačkih odnošajah. Glasovi trgovačke i obrtničke komore za Slavoniju bili su uviek glas vapijućega u pustinji. Silna poslanstva, što jih je taj grad šiljao k zajedničkoj vladi, da uzme u zaštitu interese grada Osieka, dobila su odgovor jedan put, sastojeći se u liepom obećanju, a drugi put nisu dobili nikakov odgovor, a faktično nije učinjeno ništa.

Kraj takvoga stanja gleda grad Osiek zabrinut u budućnost, a ta zabrinutost je tim veća, što dvie okolnosti potiču, da se o njima razmišlja. Te dvie okolnosti su sliedeće. Prije više godinah podieljena je dozvola za gradnju željeznice Osiek-Našice-Batrinja. Interesenti ležeći na toj pruzi sami podupiraju tu gradnju time, što će dati badava zemljište za prugu, te dalje tim, što su se obvezali uzeti znamenit broj temeljnih akcijah, a i grad Osiek, da se ovako realizira pruga, koja bi donekle popravila, u koliko je bosanska željeznica, koja kod Dalja prelazi preko Dunava, nanjela štete. Nu financiranje te pruge zapinje već toliko godinah, pa kad se vidi, kako zapinje, onda se moramo sdvojnošću pitati: je li ikada izgleda, da će se ta željeznica realizirati.

Kad se uzmu u obzir činjenice, da su se tolike željeznice u Ugarskoj izgradile iz zajedničke blagajne; kad se uzme u obzir, da zajednica hrvatsko-slavonsko-ugarska danas neće da podupire izgradnju te projektirane pruge, onda je u istinu to uzrok, da grad Osiek gleda zabrinut u budućnost, što će s njim biti, pa da glas svoj digne i zatraži na kompetentnom mjestu podporu.

Drugi razlog, koji grad Osiek kidiše je sliedeći: U novije vrieme podieljena je predhodna koncesija željeznici, koja bi kod sv. Lovrinca i preko Našicah i Viljeva imala se spojiti sa željeznicom bosanskom. Ako si predstavimo geografski položaj Osieka i ako poprimimo, da se i ta posljednja pruga izgradi, to vidimo, da bi grad Osiek postavljen bio u trokut, u kojem bi mu bila s iztočne strane željeznica bosanskodaljska, a sa zapadne lovrinačko-daruvarsko-tovarničko-vrpoljačka. Da kraj takovih željeznicah grad Osiek morao bi u budućnosti sasvim propasti, to je evidentno za svakoga, tko može računati sa činjenicama. Istina, podieljena je samo predhodna koncesija ovoj željeznici, ali bojati se je, da bi iz te predhodne mogla nastati definitivna koncesija i da bi grad Osiek mogla postići sudbina takova, da ako se može reći da mu je daljska željeznica zadala udarac takav, od kojega se sigurno neće moći nikada oporaviti, da bi mu ta željeznica zadala smrtni udarac.

Taj glas, koji sam slobodan podići u vis. ovoj kući, je glas grada Osieka, je glas propadajućega grada, koji je zabrinut za svoju budućnost.

Ja sam čvrsto osvjedočen, da Njeg.[ova] preuzvišenost gosp. ban, koji uživa podpuno povjerenje zajedničke vlade, ako se uzhtjede zauzeti za jednu i drugu od ovih okolnostih, da će moći gradu Osieku mnogo pomoći. Ja sam čvrsto osvjedočen, da preuzvišeni gosp. ban imade i dobru volju, da će to učiniti; a s druge strane osvjedočen

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

sam i o tom, da ta molba, taj zahtjev grada Osieka leži s jedne strane u pravu Njeg. [ove] preuzvišenosti, a s druge strane u dužnosti.

Kraj tih činjenicah ja sam tako slobodan upraviti na preuzvišenoga gosp. bana dvie interpelacije.

Prva glasi (čita):

“1. Zna li Vaša preuzvišenost, da bi dozvoljena jur željeznička pruga Osiek-NašiceBatrnja bila od znatne koristi za srednju Slavoniju u obće, a grad Osiek napose? 2. Je li Vaša preuzvišenost voljna svoj moćni upliv kod zajedničke ugarskohrvatske vlade uložiti u to, da državna ugarsko-hrvatska zajednica svojom podporom omogući izgradnju dozvoljene željezničke pruge Osiek-Našice-Batrnja?”

Druga interpelacija glasi (čita):

“1. Je li Vašoj preuzvišenosti poznato, da se u zadnje vrieme našao poduzetnik, koji je od zajedničke ugarsko-hrvatske vlade dobio dozvolu za gradnju željeznice, koja bi se imala od sv. Lovrinca preko Viljeva i Našicah spojiti sa željeznicom bosanskom? 2. Zna li Vaša preuzvišenost, da bi ta željeznica, ako se izgradi, bila na očevidnu štetu, dà na trgovačku propast grada Osieka? 3. Je li Vaša preuzvišenost voljna sav svoj moćni upliv kod zajedničke ugarskohrvatske vlade, a na obranu interesah grada Osieka za vremena uložiti u to, da se zajednička ugarsko-hrvatska vlada neodluči na podieljenje konačne dozvole za gradnju te željeznice”.

Predsjednik: Rieč ima preuzv. g. ban.

Ban Dragutin grof Khuen-Héderváry: Visoki sabore! Buduć da predmet ovih interpelacijah nespada u ovaj vis. sabor, to će moj odgovor, kojega ću dati g. zastupniku, biti veoma kratak.

Željeznice, košto sigurno znade g. zastupnik, koji je tako temeljito proučio nagodbu, spadaju u djelokrug zajedničkog sabora i za to mogao bi u kratko kazati mu toliko, da ove interpelacije nespadaju pred ovo vis. tielo i da neimam na nje što odgovoriti. Nu g. zastupnik je ipak stavio pitanje u takovom obliku, da mu mogu dati nekakav odgovor, a da nepresižem moj djelokrug.

Gosp. zastupnik je pitao: da li ja znadem, da bi bila od znatne koristi gradnja željeznice Osiek-Našice-Batrinja i to od obće koristi za srednju Slavoniju i u obće za grad Osiek? Ja mislim, da onaj, koji je i najmanje upućen u ono, što ja mislim o tom, nije trebao nikakovog pitanja staviti, a stanovničtvo grada Osieka, izuzam može biti g. zastupnika, je o tom predmetu najbolje upućeno. Još mnogo prije, nego je g. zastupniku, bilo u obće moguće zauzeti se u ovom vis. saboru za interese grada Osieka, našli su se rodoljubi, koji su se sastali za to, da omoguće izgradjenje ove pruge, a vlada je učinila sa svoje strane sve moguće, da tomu podhvatu ide na ruku i to zajednička

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

vlada isto tako, košto i naša zemaljska vlada; a od strane g. zastupnika i onih, koji su oko njega, našli su to susretanje, da su bili ti rodoljubi izmjehivani.

U koliko je interes grada Osieka u pitanju kod gradnje te željeznice, to valjda grad Osiek zna najbolje ocieniti i po onih podporah, koja su za izgradnju te željeznice davane od strane zajedničke države, pojedinacah i grada Osieka, koje iznose 990.000 for. ukupno, a grad Osiek dao je 25.000 for. Dakle ja mislim, ako tko zna ocieniti koristi te željeznice, to su valjda oni, koji su od 990.000 for. dali 965.000 for., a od tih odpada 660.000 na zajedničku vladu.

Tim sam odgovorio i na to, što zajednička vlada radi za tu željeznicu. Ona je najveći dio doprinjela, da se omogući izgradnja te željeznice.

Drugo je pitanje, da li sam ja voljan svoj upliv uložiti, da svoju podporu dade zajednička vlada. – Ja sam već malo prije rekao, da je zajednička vlada sa svoje strane više učinila, nego li svi interesenti kod nas. Dakle ja nisam ništa morao, a ako sam što učinio, već je uspjeh tu, jer je dokazano, da je podporu pružena sa strane zajedničke vlade, i to veća nego je ona, kojom je grad Osiek sam ocienio važnost te željeznice i daleko je veća, nego li je ono, što su svi ostali interesenti učinili.

Gospodin zastupnik pitao je u drugoj interpelaciji, da li je meni poznato, da je dana predkoncesija za izgradnju željeznice Sv. Lovrinac-Viljevo-Našice. – Tu mogu odgovoriti gosp. zastupniku, da mi je ista poznata, pošto mi mora biti poznata svaka takova koncesija, koja može samo preko mojih rukuh doći do onoga, koji ju traži. – Drugo, da li ja znadem, da bi ta željeznica bila na štetu i na trgovačku propast grada Osieka? To neznam. Ja dapače mislim, da je svaka željeznica samo u korist zemlje, u kojoj se gradi. Ja bi sigurno želio, da se gradi što prije željeznica, koja uživa toliko pogodnosti od strane zajedničke vlade, u interesu Osieka; ali ja bi želio, da se grade i ostale željeznice, koje takove podpore sa strane zajedničke vlade još neuživaju. – Napokon, da li bi ja voljan bio moj upliv uložiti u to kod zajedničke ugarske vlade, da se ona u interesu grada Osieka neodluči na konačno podieljenje dozvole za gradnju te željeznice? Tu mi je odgovoriti toliko, da, što sam učinio do sada, uvidivši interes grada Osieka, da ću kod toga ostati i nadalje, pa da ću zagovarati ono, što nije samo za Osiek, nego i za sav onaj kraj od velike koristi. Za to se neću protiviti tomu, da se i koja druga željeznica gradi.

Tim bi ja odgovorio bio na pojedina pitanja, koja je stavio gosp. zastupnik na me. Nu ja bi ipak nekoliko riečih odgovorio i na obrazloženje, kojim je popratio tu interpelaciju, koja se meni čini, da nije u skladu s vjerom, koju polaže u me, da bi naime samo od mene odvisilo, popraviti ono žalostno stanje, koje se po njegovom nazoru pokazuje u gradu Osieku. Ja sam mislio, da bi gosp. zastupnik danas kroz druge očale morao gledati sviet, kad je tekar od jučer zastupnik grada Osieka, rekao bi u užem smislu, i da bi on morao imati više uzroka radosti, nego li žalosti u takvom momentu.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

Ja obratno gledam stvar, ja radostno gledam na grad Osiek, što grad Osiek i bez željeznice dobro uspjeva, što se upravo od vremena, od kada žali nad svojom propasti, ili nazadovanjem, da se sve više diže tako, da imade danas oblik većega grada, što ga žalibože prije 15 – 16 godinah nije imao. Ja žalim samo to, da stanovničtvo grada Osieka ili barem jedan dio stanovničtva grada Osieka, neće da uvidi, da mu sada ide bolje, nego li mu je išlo prije. To žalim. Ali kad s druge strane vidim, da se u takvom razpoloženju grad Osiek sve više i više diže, to se ja moram radovati toj žalosti stanovničtva grada Osieka, te morao želiti, da bude što žalostnije stanovničtvo (Smieh na desnici.), jer bi onda znao, da grad Osiek sve više raste i napreduje.

Ali o tom sam ja, koji dobro poznam stanovničtvo grada Osieka, uvjeren, da u velikoj većini svojoj to stanovničtvo ni najmanje nezdvaja, dapače, da ono vrlo dobro znade, kako ono liepo uspjeva, i kako se diže u blagostanju, a da nateže sve svoje sile, da se još boljega dostane; pa će mu svakako dobro doći, ako će mu još koja željeznica u pomoć priteći u tom pogledu.

Ako nešto žalim, to je samo to, da je grad Osiek, kao što sam već imao prilike izjaviti, svojedobno sam bio uzrokom, da su se željeznice drugim pravcem gradile, nego li bi se imale graditi. Grad je Osiek kad se je radilo o izgradnji t. zv. Alföldske željeznice, svojim zastupnikom izrazio nepouzdanje u onaj čas, kad se je zaključilo, da bi se imala ona željeznica graditi, za koju se g. zastupnik toliko zauzimlje. To je pogrieška, koju je vrlo težko popraviti, a gosp. zastupnik traži, da se to sada od strane druge popravi. Istina, drugi će morati ono popraviti, što je stanovničtvo grada Osieka svojedobno na savjet neznam koga, ali dosta pogriešno učinilo. Ja bi ga tu sjetio na onu njemačku poslovicu: “Den verlorenen Augenblick bringt keine Ewigkeit zurück”.34 Ja mislim, da valjda poslovica neće imati posvema pravo.

Bit će zajednička vlada, koja će povratiti onaj “Augenblick”, koji je Osiek odbio od sebe; a bit će uz sudjelovanje onih rodoljubah, koji su sa strane stanovničtva grada Osieka i gosp. zastupnika izvrgnuti svaki čas samo ruglu. Oni će doprinieti k tomu, da se povrati taj “Augenblick”.

Kad bi ja s druge strane imao toliko vjere u gradnju te željeznice, koliko ima vjere gosp. zastupnik u moj upliv, u moje rodoljublje i u moje nastojanje oko procvata grada Osieka, bilo bi žalostno po taj podhvat; ali ja imam više vjere, i ja sam podpunoma osvjedočen, da rad rodoljubah, koji od dana do dana nastoje da se što čini, podupiranjem vlade i jedne i druge, da će tu nevjeru, rekao bi, – oboriti, koja se s druge strane pokazuje naprama onima, koji su uviek pokazali, da su skloni gradu Osieku.

Ja molim vis. sabor, da se mojim odgovorom na tu drugu interpelaciju zadovolji.

Predsjednik: Rieč imade gospodin zastupnik dr. Neumann.

34 “Vječnost ne vraća izgubljeni trenutak”, odnosno: propuštena prilika zauvijek je propuštena.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

Zast. dr. Dragutin Neumann: Ja veoma žalim, da se odgovorom preuzvišenoga gosp. bana nemogu zadovoljiti. – Što se tiče prve moje interpelacije, ja sam zamolio, da Njeg.[ova] preuzvišenost izrazi, da li je pripravan, da svoj moćni upliv uloži u tom da se sagradi željeznička pruga Osiek-Našice-Batrinja. Na to pitanje preuzvišeni gosp. ban odgovorio nije. Ja neizmjerno žalim, da se nemogu zadovoljiti odgovorom Nj. preuzvišenost glede prve interpelacije.

Što se tiče druge interpelacije, gdje je Njeg.[ova] preuzvišenost izvolila izjaviti, da nemože izhoditi, da se neprizna definitivno koncesija gradnje željeznice od Sv. Lovrinca preko Viljeva i Našica i da se ta pruga pripoji državnoj željeznici ili t. z. bosanskoj željeznici, to je Njeg preuzvišenost motivirala tim, što drži, da joj je dužnost imati pred očima samo interese pojedinog grada, nego interese ciele zemlje; ja taj razlog uvažavam; ali s druge strane držim, da se imade uzimati kod gradnje željeznicah na pojedine glavne gradove. Ako uzmemo u ruke kartu Cislajtanije ili kartu Ugarske, to ćemo vidjeti, da se svuda uzima u obzir na provincijalne gradove kod gradnje željeznicah i da oni sačinjavaju srce i glavnu točku tih željeznicah. Ako pako pogledamo Osiek, to ćemo vidjeti, da je Osiek u tom obziru sasvim zanemaren. Njegova preuzvišenost veli, da grad Osiek liepo napreduje i bez željeznicah. Ja to s jedne strane dopuštam, da grad Osiek donekle napreduje, ali taj svoj napredak imade zahvaliti svomu rodoljubivom i požrtvovnom gradjanstvu osiečkom. Ako je tomu tako, da je grad Osiek i bez željezničkih komunikacijah napredovao, kad se je trgovina danas faktično umanjila, kako bi onda taj grad bio napredovao, da se to nije dogodilo. Ja držim, i o tom nemože biti dvojbe, da bi se taj grad bio razvio i da to nebi bilo na štetu Ugarske, već da bi to bilo na probitak jedne i druge kraljevine.

Njegova preuzvišenost izvoljela je reći i to, da se s ove strane vis. kuće i s moje strane rodoljubi izvrgavaju ruglu. Ja, gospodo, u tom obziru ogradjujem kako ovu stranku, tako i samoga sebe proti tomu. Ja sam čovjek, koji poštujem uvjerenje svakoga i neizvrgavama nikoga ruglu, ali molim, neka se i moje uvjerenje poštuje. (Živio! na ljevici.)

Predsjednik: Rieč imade preuzvišeni gospodin ban.

Ban Dragutin grof Khuen-Héderváry: Vis. sabore! Ja sam obratno vrlo zadovoljan s odgovorom g. zastupnika na moj odgovor, i to zato, što sam se iz toga njegovoa odgovora uvjerio, da grad Osiek sbilja nije propado i ne propada. G. zastupnik zauzeo je u tom odgovoru sasvim protivno stanovište od moga u razlaganju svoje interpelacije, gdje je dokazivao, da grad Osiek propada. (Zastup. dr. Neuman: U trgovačkom obziru.)

U deset minuta stvar se je okrenula na bolje i grad Osiek evo već se diže. Ja sam vrlo zahvalan g. zastupniku, da je sa svoje strane podupro moje razlaganje. Dakle nešta smo već polučili na temelju interpelacije g. zastupnika. G. zastupnik je s druge strane

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

hotio dokazati, kako ja neću da se izjavim u tom pogledu, da li ću uložiti svoj upliv za gradnju željeznice Osiek-Našice-Batrinja.

Ja sam malo prije rekao u svom odgovoru, što je sve učinjeno u interesu te željeznice i to sa strane mjerodavnih faktorah, te netrebam toga opetovati i posebice dokazivati i to, da sam i ja svoj upliv uložio u to, da je moglo do toga doći.

Rekao sam i to, da košto se je do sada oko te željeznice mnogo toga radilo, da se nadam, da će se i u buduće raditi, ponajpače da ćemo uspjeh dočekati, i da ću dragovoljno oko toga uspjeha sudjelovati. To sam sve rekao u svom odgovoru.

Ako sam pako rekao, da su oni, koji su se starali, da se ova željeznica što prije sagradi, bili izvrgnuti ruglu, to ne trebam na ništa drugo pokazati, nego na obrazloženje g. zastupnika, koji je sam rekao, koliko je deputacijah išlo, pa se obećalo i nije se obećalo. Gospodin zastupnik je sličnomu mišljenju dao izraza u svojem obrazloženju, koje smo dosta putah čitali u novinstvu, koje nalazi na podpore sa strane g. zastupnika ili podpupire g. zastupnika. (Zast. dr. Dragutin Neumann prigovara).

Jest, to je ruglo, jer se uviek govorilo, da idu gospoda gore da metanišu, da puze, da neznam što rade, a da ipak neimaju uspjeha, a gospoda su se tomu uviek radovala, dakako, jer su drugi bili, koji su oko interesa grada Osieka radili mjesto njih. Ja mislim, da sam podpuno pravo imao kazati ono, što sam kazao, i ostajem kod toga, da je meni svejedno i da neću ni najmanje priečiti rad drugih. Neka samo izvole udesiti svoj rad tako, kao što i dosada, ali ja ću sa svoje strane ići onim putem, kojim sam i dosada. Ja mislim, da je ovaj put bolji, nego li put g. zastupnika i onih, koji slično misle, kao što i on, jer se tim putem nije ništa izhodilo, dočim su se ovim drugim putem izhodile one velike podpore i pogodnosti, koje su već do danas pružene za izgradnju željeznicah.

S ovim, odgovoriv na protuodgovor g. zastupnika, mogu samo ponovno moliti vis. sabor, da primi moj odgovor na interpelaciju na znanje. (Živio! na desnici).

Predsjednik: Pošto se g. interpelant nije zadovoljio odgovorom Njegove preuzvišenosti pitam: prima li visoki sabor odgovor Njegove preuzvišenosti na znanje. (Prima).

Odgovor Njegove Preuzvišenosti primljen je na znanje.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 79-98 Branko Ostajmer, prof.: Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom...

Sažetak

Zaslužnomu osječkom odvjetniku i političaru dr. Dragutinu Neumanu (Neumann) (Valpovo, 1856. – Zagreb, 1911.) pripada istaknuto mjesto u povijesti Osijeka s kraja XIX. i početka XX. stoljeća. Rodom iz Valpova, porijeklom Nijemac a sviješću Hrvat, tijekom tridesetogodišnjega razdoblja utisnuo je dubok trag u političkom, društvenom i kulturnom životu Osijeka, no do danas je ipak ostao slabo poznata osoba. Premda porijeklom Nijemac, predvodio je hrvatski nacionalni preporod u Osijeku, a bio je, između ostaloga, jedan od osnivača Prve hrvatske dioničke tiskare, te jedan od osnivača Narodne obrane, prvoga osječkog političkog dnevnika na hrvatskom jeziku. Bio je biran za osječkoga gradskog zastupnika, osječkoga podnačelnika, zastupnika u skupštini Virovitičke županije, u više je navrata biran za zastupnika u hrvatskom Saboru, a pred kraj života bio je izabran i za predsjednika hrvatskog Sabora. Prvi put je za saborskoga zastupnika izabran 1890. godine u Osijeku, u izbornom kotaru Gornji grad. U kratkom razdoblju provedenom u Saboru (1890.-1892.) istaknuo se kao jedan od aktivnijih i sposobnijih oporbenih saborskih zastupnika.

Dragutin Neumann – Abgeordneter im kroatischen Parlament 1890 – 1892

Dem verdientesten osijeker Anwalt und Politiker Dr. Dragutin Neuman (Neumann) (Valpovo, 1856 – Zagreb, 1911) gehört ein wichtiger Platz in der Geschichte Osijeks vom Ende des 19. und Anfang des 20. Jahrhunderts. Geboren in Valpovo, deutscher Abstammung, kroatischer Besinnung, prägte er in der dreißigjährigen Epoche zutiefst die das osijeker politische, gesellschaftliche und kulturelle Leben, jedoch ist er heute wenigen bekannt. Obwohl deutscher Abstammung, hat er die kroatische Volksbewegung in Osijek angeführt, war unter anderem auch Mitgründer der Ersten kroatischen Aktionären Druckerei, und einer der Gründer der Narodna obrana, dem ersten osijeker politischen Tagesblattes in kroatischer Sprache. Er wurde zum osijeker Stadtrat, Vizebürgermeister, Vertreter in der Versammlung der Gespanschaft Virovitica und mehrmals als Abgeordneter ins kroatische Parlament (Sabor) gewählt. Zum Ende seines Lebens wurde er zum Parlamentsvorsitzenden gewählt. Das erste mal wurde er zum Abgeordneten 1890 in Osijek, im Wahlkreis Oberstadt gewählt. In der kurzen Zeit im Parlament (1890 – 1892) zeigte er sich als einer der aktivsten und geschicktesten Oppositionsabgeordneten.

98