mr. sc. Zlatko Virc Martin Balling uspješni gospodarstveniki športski radnik

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 119-128 mr. sc. Zlatko Virc: Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

mr. sc. Zlatko Virc UDK: 94(497.5 Vinkovci)”18/19” Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Izvorni znanstveni rad Podunavskih Švaba u Hrvatskoj Primljeno: 01.10.2011. Ogranak Vinkovci Prihvaćeno: 03.10.2011.

Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

Martin Balling je klasičan primjer kako se samo radom može uspješno razvijati posao kupoprodaje drva koja mu je omogućila da postane jedan od najvećih proizvođača lovačkoga streljiva. Oni su bili neobično traženi i cijenjeni u Europi do 1941. godine. U lokalnim okvirima Balling se bavio tenisom, filatelijom, ribolovom, ali najviše je pridonio razvoju nogometa u Vinkovcima. Bio je više od deset godina predsjednik nogometnog kluba Cibalije, koja mu je za života postavila spomen-ploču na stadionu, čija je izgradnja uspjela zahvaljujući upravo njemu.

Ključne riječi: Martin Balling, sport, Vinkovci, Cibalija

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 119-128 mr. sc. Zlatko Virc: Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

Rodonačelnik ove nekad veoma ugledne vinkovačke obitelji, koja je, naročito u sportskom životu Vinkovaca, odigrala značajnu ulogu, bio je August Balling (u službenim ispravama vodi se kao Augustin) otac Martina, koji je ugradio sebe u društveni život Vinkovaca u vremenu od 1920. godine pa sve do svoje smrti 1942. godine.

Otac August Balling (15. svibnja 1850. – Vinkovci, 1. lipnja 1929.) sa suprugom Margaritom (rođ. Hecker) (26. srpnja 1858. – Vinkovci, 14. travnja 1913.) živio je bavarskom gradiću Rothenbuchu. Njima se 15. lipnja 1890. godine rodio sin Martin. Što je po zanimanju bio August to se ne zna. Morao je biti imućnik jer kad se doselio u Vinkovce posjedovao je izvjesni kapital koji mu je omogućio da krene u poslovanje sa šumom. Razlozi doseljavanja najvjerojatnije bila je želja ostvarivanja boljih uvjeta poslovanja.

Nakon boravka od godine dana kod sestre u novoj Gradiški doselili su se u Vinkovce.

Koje je to godine bilo, možemo jedino zaključiti da je to moralo biti prije jeseni 1897. godine, kad se sin trebao upisati u prvi razred Dječačke škole.1 Pretpostavimo da je preseljavanje bilo vezano uz traženje boljih uvjeta poslovanja.

Od prvoga dana u Vinkovcima August Balling bio je drvotržac (tako se to tada nazivalo), odnosno trgovao je drvima, što je bilo unosno zanimanje.2 Prema podatcima u Iskazu vinkovačkog Obrtnog zbora 1906. godine nalazimo kao trgovca drvima i tad je plaćao 58 kruna i 80 filira poreza. Uspoređujući visinu tog poreza s ostalima, može se pretpostaviti da je poslovanje Ballinga bio skromnijeg obima.3 Najvjerojatnije da se u tom poslovanju Balling obogatio jer 1913. godine lokalni list navodi ga kao ovdašnjega uglednog građanina i drvotržca na veliko.4

Vjerojatno su godine nagnale Augusta da se prestane baviti s trgovanjem drvima jer je nakon Prvoga svjetskog rata bio privatni činovnik.

Ballingovi su dolaskom u Vinkovce, nakon početnog prilagođavanja mjesnoj društvenoj eliti, počeli se pojavljivati kao darovatelji u pojedinim prigodama.

U početku, nepoznavanje hrvatskog jezika bilo je mogućno relativno lako premostiti jer u upravi, trgovini, među poduzetnicima i imućnijima. S vremenom i to je premošteno.

1 Hipotetski Ballingovi su mogli doseliti u Novu Gradišku 1892. ili 1893., ostati ondje godinu dana, tj. 1893. ili 1894. i potom doseliti u Vinkovce 1894. ili 1895. Bez pisanih izvora ne može se sa sigurnošću to utvrditi. 2 Prvi podatak o zanimanju staroga Ballinga nalazimo u glavnom imeniku Dječačke škole u škol. god. 1893./94. kod sina Martina navodi se da mu je otac trgovao s drvima. 3 Fond KO Vinkovci, spis br. 20911/906. 4 Svjetlost, br. 18., Vinkovci, 27. travnja 1913. str. 3

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 119-128 mr. sc. Zlatko Virc: Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

Pripadnost njemačkom kulturnom krugu bila je dugo vremena neobično jaka o čemu slikovito govori događaj koji se zbio prilikom zabave Deutscher Gesang und Diletanten – Verein „Liedertafel“ (Njemačko pjevačko i diletantsko (neprofesionalno, ljubitelj umjetnosti) pjevačko društvo (Lieder-tafel) u Crnom konjicu (kasnije poznato kao Hrvatski dom ili veliko Kino). Pripreme za tu zabavu nisu mogle ostati tajna u malome mjestu kao što su bili Vinkovci koji su tada imali približno oko devet tisuća stanovnika. Čim su vinkovački studenti doznali da se priprema program isključivo na njemačkom jeziku pa se čak i Lijepa naša pjevala na njemačkom, odlučili su doći nenajavljeni na tu zabavu i otpjevati Lijepu našu na hrvatskom. To je izazvalo protuakciju koja je u konačnici dovela do tuče. Margareta Balling, koja je sa suprugom bila nazočna nazvala je studente Kroatisches Gesindel, u slobodnom prijevodu hrvatska(e) fukara-vucibatine što je kod studenata, ali i kod hrvatske javnosti izazvalo ogorčenje i komentare.5 Pomalo je začuđujuća ova reakcija Ballingove supruge budući da je ona bila aktivna dobrotvorka, a i suprug je djelovao u posve drugom pravcu o čemu će biti još riječi.

U društveni život Vinkovaca, prema dostupnim podacima, prva se uključila supruga Margareta. Kao domaćica i supruga uglednoga građanina uključila se u rad Prvog vinkovačkog općeg gospojinskog dobrotvornog društva. Tada je bilo pitanje časti, gotovo obveza da se gospođe uključe u karitativni rad.

To je društvo osnovano 1891. godine i njegovo djelovanje odraz je tadašnjih društvenih i gospodarskih prilika. Jedno od zadaća toga društva bila je skrb o siromašnima, djeci najslabijega imovnoga stanja, osiguravanje njihove prehrane, oblačenje sve do osiguravanja boljih uvjeta življenja. Među akcijama bilo je organiziranje tzv. sirotinjske kuhinje. Aktivnost društva bila je moguća jedino uz darivanja bogatijih građana, a naročito gospođa, koje su tako osiguravale potrebne namirnice i uvjete za normalni rad.

Djelovanje Margarete Balling možemo pratiti kroz njezina darivanja koja su objavljivana u lokalnom tjedniku. Ona dariva tako tijekom godine po nekoliko kilograma kupusa, krumpira, masti, slanine, nekoliko litara mlijeka. Možda se to danas čini beznačajnom donacijom, ali je u tadašnjim gospodarskim prilikama to imalo daleko većinu težinu. Da je tomu tako potvrđuje se činjenicom da je njezina aktivnost bila priznata jer ona postaje odbornicom društva kod koje su se tijekom 1909. ostavljali pokloni. Margareta je bila aktivna u Gospojinskom društvu do svoje smrti.6

August, kao drvotržac, također se postupno uključivao u društveni život. Tako je 1906. godine dao poklon od 20 kruna za podizanje spomenika Josipu Kozarcu.

5 Svjetlost, br. 34, Vinkovci, 21. kolovoza 1912.., str. 2. 6 Svjetlost, br 51 iz 1906., br. 6 iz 1907., br. 11 iz 1908., br. 3, 4, 5, 8, 47 iz 1909., br. 7 iz 1910., br.1 iz 1912., br. 47, 21. studenog 1909., 4.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 119-128 mr. sc. Zlatko Virc: Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

Dvije godine kasnije daje potporu za održavanje koncerta glazbenih amatera. On 1911. godine pomaže održavanje đačkog koncerta i potpomaže i zabavu Hrvatskog trgovačkog društva „Merkur“. Slijedeće godine Ballinga zatičemo među članovima Društva za poljepšavanje mjesta što je značilo da je prihvatio, između ostalog, plaćanje članarine.7

U sveopćem oduševljenju oko kupovine prostorija za budući Hrvatski dom, ni August Balling nije mogao ostati po strani tako da je i on darovao 20 kruna.8 Kasnije zatičemo njegov sin Martin na ime svoga sina kupio u 2. emisiji dionica čak 10 dionica.

August i Margareta Balling kupili su u Vinkovcima kuću u Njemačkoj ulici, danas Zvonimirova, (kbr. 35.). U braku su imali jedinca Martina.

Martin Balling u Vinkovcima je završio osnovnu školu i započeo pohađanje gimnazije, ali je na polugodištu drugoga razreda bio izbačen radi težih disciplinskih prekršaja i neuspjeha u nauku.9 Stoga ga je otac uputio na daljnje školovanje izvan Hrvatske, odnosno upisao ga je u isusovačku gimnaziju u Kalksburgu, danas je to južni dio predgrađa Beča. Tu je završio srednju školu.

Sad već punoljetan (1910. godine), Martin se uključio kod oca u njegove poslove i stjecao prva iskustva.10 Nakon završetka Prvoga svjetskoga rata, vraća se iz vojske kući i uspijeva se zaposliti kao upravitelj šumskoga odjela Hrvatske eskomptne banke. Radio je na tim poslovima u Vinkovcima od 1918. do 1922.

Sa suprugom Stefanijom upoznao se za vrijeme školovanja u Beču. Vjenčali su se 1919. u Zagrebu.11. Otac supruge Stefanije, pokojni Đuro Sertić bio je časnik iz vojnokrajiške obitelji koja je bila nacionalno osviještena.

Njih dvoje imali su dvoje djece: Antuna, rodio se 1920. i kćer Margaretu rođenu 1924. godine. Oboje su pohađali u Vinkovcima osnovnu školu i gimnaziju.

Činjenica da je Martin Balling do svoje 29. godine napredovao do upravitelja šumskog odjela upućuje na zaključak o njegovim sposobnostima.

7 Svjetlost, br.43., 28. listopada 1906, 6.; br. 9., 28. veljače 1909., str. 1 i 3.; br. 11., 12. ožujka 1911., str. 3; br. 20., 14. svibnja 1911., str. 3.; br. 26., 23. lipnja 1912., str. 4. Svjetlost, br. 24., 11. lipnja 1911., str. 3. 8 Svjetlost, br. 24., 11. lipnja 1911., str. 3. 9 Fond Gimnazija Matije Antuna Reljkovića, Glavni imenik škol. Godina 1902/3.-1903./4., drugi razred, red. br. 3 10 Presuda Kr. kotarskoga suda u Vinkovcima, br. II-181-1911. od 16. listopada 1911. Prijepis kod obitelji. 11 Stefanija Sertić rođena je 26. prosinca 1892 u Jezeranama u Liki.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 119-128 mr. sc. Zlatko Virc: Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

Napustivši dobro mjesto upravitelj šumskoga odjela Hrvatske eskomptne banke Balling je početkom 1923. godine registrirao trgovinu drvima i šumskim proizvodima koju je otkazao početkom 1926. godine, ali ju je u jesen 1927. ponovno prijavio.12

Već kao punoljetan, Martin Balling se posvetio lovu za kojeg je ubrzo shvatio da, osim razonode, može biti unosan posao. Kako je iza 1918. godine započeo je intenzivan rast broja društveno organiziranih lovaca tako da je potražnja za lovačkim oružjem i streljivom stalno rasla. Uočivši to, uključio se u taj posao.

Već prije Ivan Knebl je podigao na ulazu u Krnjaš (nekadašnja zgrada „Metala“) tvornicu oružja, koja je proizvodila zračne puške (floberte), malokalibarske puške i dorađivala vojne karabine. Tvrtka je također vršila popravke lovačkog oružja i proizvodila pištolje raznih vrsta, a u prodavaonici mogao se kupiti i sav drugi potreban lovački pribor.

Nerazjašnjeno je zašto tu Kneblovu tvrtku Martin Balling otkupio 1927. godine stavljajući u prvi plan, kao ortaka Ivana Katušića. U isto vrijeme riješio se i konkurenta vrsnoga puškara Adolfa Verzaka, otkupivši od njega njegovu radnju i trgovinu (na mjestu nekadašnje veletrgovine NAME), a njega je zaposlio u svojoj tvrtki.

Sad nad ulazom u trgovinu, koja nosi ime Venator, stajalo je da je Katušić vlasnik. No to se ubrzo promijenilo jer je Balling kroz kratko vrijeme (1929.) preuzeo tvrtku. On ju pretvara u veletrgovinu koja je bila opskrbljena modernom lovačkom opremom, puškama najpoznatijih svjetskih firmi i lovačkim streljivom obavljajući i dalje sve vrsti popravaka. Tu godinu kasnije će Balling počinje isticati kao početak rada Venatora.

Započinje proizvodnju patrona, glinenih golubova, tu je veliki servis za popravak lovačkog oružja, vrši se ugradnja lovačkih dalekozora (snajpera), koje su mogli ugrađivati samo veoma precizni majstori.

Njegova lovačka patrona „Sokol“ na natjecanjima u Češkoj, Bugarskoj i još nekim zemljama osvajala je prvo mjesto.13 Lovačke patrone „Sokol“ punio je na preciznom električnom stroju, sa engleskom tvrdom sačmom, masnim čepom i barutom „Obilićevo“ i sa originalnim Sinoxid kapselom. Također je izrađivao i sprave za bacanje glinenih golubova – sistema Preuss s jednim krakom.14

Zbog kvalitete proizvodi Venatora bili su traženi po Europi, a posebno u mediteranskim zemljama. Balling je uspio, preko svojih lovačkih veza i priklonivši se strankama sklonima dvoru, steći titulu kraljevskoga dobavljača, što mu je povećalo

12 Trgovina je bila registrirana do 1929. Fond: Obrtni zbor Vinkovci, Popis obrtnika i trgovaca, str. 246, br. 70 i str. 255, br. 263. 13 Josip Korda, lovstvo vinkovačkog kraja (geografsko-ekološki i povijesni utjecaji na razvitak lovstva u vinkovačkom kraju), Vinkovci, Savez lovačkih društava Vinkovci, 1986., (48-49). 14 Knjižica Trovanje vrana, Vinkovci, 1935., nutarnje stranice korica.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 119-128 mr. sc. Zlatko Virc: Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

narudžbe. Tomu je dalo svoj prilog i činjenica da je snabdijevao lovačkom municijom kraljevski dvor u Beogradu i Sofiji.

U svom propagandnom tiskanom materijalu ističe da ima najveće skladište oružja i municije u državi da ima zastupstvo svjetskih tvornica pušaka i glavno zastupstvo Užičke fabrike oružja i municije a.d. te da je preuzeo je vodeću ulogu u svojoj struci u cijeloj državi.

Zanimljiv je odnos Ballinga prema svojim radnicima koji se uočava u tiskanoj knjižici – albumu sa tablonom u povodu obilježavanja desetgodišnjice rada proširene tvrtke. On, vlasnik, navodi se kao šef, a radnici se tituliraju kao namještenici

Zanimljiva je ta knjižica u čijoj se sredini nalazi tablon svih zaposlenih u Venatoru. Sa izuzetkom nekolicine, svi su se slikali u tamnom odijelu i kravati. Ovako predstavljanje zaposlenika sigurno ima oslonac u Ballingovu odnosu prema svojim radnicima, što je tada odudaralo od uobičajenih odnosa koji su vladali u proizvodnji. Tvrtka je te 1939. godine imala 21 zaposlenoga (od toga 6 žena) ne računajući vlasnika – šefa Martina Ballinga

Balling je već 1910. godine bio zakupac lovišta što je već tada značilo da je bio dobrostojećeg stanja. Iza 1918. godine, kad je došlo do omasovljenja lovačkih društava, Balling je s nekolicinom vinkovačkih uglednika osnovao 1924. godine Vinkovački lovački klub koji se razlikovao od drugih po tome što je okupio u svojim redovima samo uglednije osobe.15 U tom klub Balling će biti među najaktivnijima, bio je jedan od lovozakupaca i organizatora lovačkih akcija. U tom Klubu članovi će u 1928. godini, osim lokalnih uglednika, biti članovi: generalni ravnatelj Makso Bosnić, generalni ravnatelj Brodske imovne općine Milivoj Crnadak, ministar na raspoloženju Ivica Kovačević, generalni ravnatelj Ministarstva šuma i ruda Milorad Stamenković, direktor šuma u mirovini Stjepan Šimić i ministar na raspoloženju Velja Vukičević. S obzirom na činjenicu da je Klub tijekom 1927. godine sagradio u Vinkovcima lovački dom pri čemu su mu njegovi ugledni članovi iz Beograda omogućili da dobije dio drvene građe, očito je da je Balling već prije osigurao njihovo članstvo u Klubu. Potrebno je naglasiti da je u gradnji toga navedenog doma Balling imao izuzetan udio.

Ballingu nije bilo ni na kraj pameti da u gradu drugom vinkovačkom klubu Sreskom lovačkom udruženju Vinkovci, premda je bio izravan konkurent u natječajima za dobivanje zakupa lovišta, odbije suradnju, jer je to Udruženje bilo na liniji državne politike i zato je imalo utjecaja na lokalnu politiku koja je opet davala potrebne informacije vladi u Beogradu.

15 Opširnije o tome vidi u. Zlatko Virc, Lovstvo Vukovarsko-srijemske županije, Lovački savez Vukovarskosrijemske županije, Vinkovci, 2009., 64-65.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 119-128 mr. sc. Zlatko Virc: Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

Shvativši da se kroz lovačke aktivnosti može izvući materijalnu korist, pogotovo što je iz vlastite lovačke aktivnosti dobro znao sve probleme i potrebe lovaca u nabavi oružja, streljiva i ostale potrebne opreme, Balling je počeo postupno napuštati posao kupoprodaje šuma i sve se više „prebacivati“ u poslove nabave, prodaje i popravaka lovačke opreme.

Iz tih razloga osnovao je vlastitu fazaneriju 1934. godine, otkupio malu radionicu i trgovinu lovačkoga oružja, razvio je do ugledne tvrtke jedinstvene u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji (o čemu je naprijed pisano).

Ballingu se mora priznati da svoju cjelokupnu djelatnost nije podredio isključivo svojem probitku. Kada je osnovao fazaneriju, nezadovoljan dotadašnjim načinom borbe protiv štetočina, zamislio je posebnu tehniku. Kao lovozakupac, ali i kao uspješan lovac bio je veoma zainteresiran za uništavanje štetočina pa je oko toga surađivao s tajnikom Lovačkog saveza Hrvatske ing. Ivom Čeovićem koji mu je za njegovu propagandnu brošuricu napisao članak Trovanje vrana. 16 Tehnika trovanja sastojala se od umetanja fosfora u kokošja jaja. O svom načinu trovanja uspješno je uputio zakupce općinskog lovišta u Bršadinu, ali Čeovićevom članku pridodao i svoje detaljno uputstvo kako se to radi.

Lovačku karijeru Balling je započeo zasigurno 1908. godine kad je u predjelu Rokovaca ustrijelio jelena koji mu je na Svjetskoj lovačkoj izložbi u Berlinu 1937. priskrbio zlatnu medalju sa 211,2 boda. Na toj izložbi Baling je osvojio dvije zlatne i po jednu srebrnu i brončanu medalju. Po uspjehu i broju izloženih rogova Balling je bio među najuspješnijim jugoslavenskim izlagačima.

Ako je u svojoj težnji ka lovu još od mladih dana uspio povezati zadovoljstvo lova s probitcima, u sportu je Balling bio veliki mecena.

Bio je zainteresiran za tenis, kojem je kao igrač, ali i kao mecena pomogao da se bude, naročito u ženskom tenisu, među vodećima u državi. Otuda potječe i prijateljevanje s jugoslavenskom prvakinjom Marijom Crnadak. Prijateljevao s vodećim ljudima u „Hrvatskom sokolu“ i pomogao im u izgradnji sokolane za što je dobio pismeno priznanje. Tražio je smirenje u ribolovu i filateliji. U ribičkom društvu Priroda bio je od osnivanja 1927. njegov potpredsjednik. Bio je također među osnivačima Filatelističkog društva Vinkovci (1937.) i prvi njegov predsjednik.17

Od svih tih preokupacija nogomet mu je bio najomiljeniji i u njemu se najduže zadržao.

Bio je dugogodišnji predsjednik Građanskoga športskog kluba „Cibalia“. „Cibaliu“ su osnovali Vinkovčani 1919. godine, a Balling je postao predsjednik

16 Martin Balling, Trovanje vrana, Vinkovci, 1935., 5-24. 17 Josip Petrinović, 80 godina ŠRD „Priroda“ Vinkovci, Vinkovci, 2003., 9 Hrvatsko filatelističko društvo

Vinkovci, 60 godina organizirane filatelije u Vinkovcima, Vinkovci, 1997., 3-4.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 119-128 mr. sc. Zlatko Virc: Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

nogometnoga kluba 1924. godine. Od tada pa do svoje smrti obnašao je tu funkciju uz samo jednogodišnji prekid. Razlog njegovoga dugogodišnjeg predsjednikovanja treba tražiti u činjenici što je Balling imao široki krug poznanika i prijatelja, što je na taj način uspijevao priskrbiti klubu novac i druge materijalne pomoći, ali prvenstveno zašto su ga Vinkovčani birali za predsjednika bio je taj što je osobno odvajao od svojega uspješnog poslovanja novac i materijalna sredstva za klub. Zahvaljujući njemu, prvo je došlo do premještanja igrališta s vašarišta na novu lokaciju, izgradnja prvih drvenih tribina, a od 1937. godine započela je obnova igrališta i izgradnja novih tribina. U svim tim akcijama sudjelovali dobrovoljnim radom mnogobrojni članovi, bogatiji članovi davali su novčane priloge, ali je Balling davao novac, drvenu građu i sudjelovao je u gradnji rukovodeći svim tim poslovima.

Koliki je to bio njegov angažman najrječitije govori napis u lokalnom listu: Za ovako dobro i lijepo uređenje igrališta i izgradnju modernih tribina, najviše je zaslužan društveni predsjednik i počasni predsjednik gospodin Martin Balling, koji je na čelu društva već preko deset godina.18 Koliko se cijenio Ballingov doprinos u izgradnji suvremenoga stadiona najbolje govori to što je na tribinama postavljena spomen ploča za koju je reljef sa likom Ballinga izradio ak. kipar Vanja Radauš. Na toj spomen ploči stoji: Predsjedniku g. Martinu Balingu u znak osobitog priznanja H.G.Š.K. Cibalia 12. X 1941.

Sve te njegove djelatnosti u gospodarstvu, koje su donosile dobit, omogućavale su mu da u športu može ulagati tamo gdje mu to čini zadovoljstvo. Za sebe i obitelj započeo je gradnju vile 1923. godine po ugledu na nama nepoznati dvorac u Bavarskoj. U lokalnoj sredini vila Balling ostala je pojam do danas.

Balling je, osim što je kupio Venatora, uspio je tek 1940. godine kupiti oranice, vrtove i vinograde u području zvanom Draganovci na Borincima. Bilo je to ukupno 4.506 čhv. Na tom posjedu nalazila se manja vila Balling i u neposrednoj blizina kapelica Gospodinova uzašašća.19 Tu je podigao nasade vinograda, imao četrdesetak košnica i nešto voćaka. Bilo je uzorno gazdinstvo popularno kod Vinkovčana zbog srdačnosti njegova gospodara, pogotovo što su na blagdan Gospodinova uzašašća u procesiji dolazi vjernici na misu, i redovito bili prijateljski dočekani.

Politika je bila strana Ballingu. No u interesu širenja svojega poslovanja morao se ipak prikloniti službenoj politici. U početku on je podržavao hrvatsku stranu što se najbolje vidi po ulozi njegove supruge Stefanije koja je bila predsjednica Gospojinskoga dobrotvornog društva od 1932. do 1937. Kad je postalo Hrvatskom ženom, a to je značilo i aktivnije isticanje hrvatskih vrijednosti, supruga se zahvalila na dužnosti

18 Hrvatski branik, br. 48., Vinkovci, 30. studeni 1940. 19 Kapelica se nalazi na području nekadašnjeg predturskoga naselja Draganovci. Prvi put se spominje 1755. godine. Prvotno je bila od drveta. Crtež je preuzet iz mapa Josipa Glasnovića, Vjerski spomenici

Vinkovaca, Vinkovci, Odbor Matice hrvatske Vinkovci, 1997..

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 119-128 mr. sc. Zlatko Virc: Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

predsjednice. Okolina je veoma dobro znala da njezina ostavka nije rezultat političkoga suprotstavljanja nego da je to učinila kako ne bi suprugu ometala razvoj poslova. To se najbolje vidi i u činjenici što u knjizi Cibalae – Vinkovci, spomen-spis hrvatskih kulturnih i humanitarnih društava grada Vinkovaca, nema nigdje nikakve osude ni nje ni njezina supruga.20 Upravo pod pritiskom politike Balling se morao uključiti u lokalnu političku scenu pa je bio čak na Stojadinovićevoj listi i naravno glasovao za njega.21 Da se radi o prisilnom pridruživanju Stojadinoviću ukazuje činjenica da je od početka rada Venatara u njemu bio zaposlen Juraj Lacko koji je bio jedan od vođa kotarskog odbora HSS-a. On je čak bio kasnije i vjenčani kum Ballingovoj kćeri. O njegovom političkom uvjerenju govori i činjenica da u popisu Nijemaca, objavljenom u Heimatbuchu, nema njegova imena, odnosno nema njegova sina ni kćeri. To prešućivanje Ballingovih ide toliko daleko da kad se spominje Venator prešućuje se tko je vlasnik. 22 Očito da se Balling distancirao od tadašnje njemačke oficijelne politike. Mora da je to bilo dosta javno, jer iza 1945. njegova djeca (on je preminuo 1942.) nisu završila u logoru, iako im je konfisciran Venator, ali vila Balling im je ostala.

Zaključak

Ocjenjujući cjelokupni rad Martina Balinga moramo istaknuti njegovo uspješno poslovanje, prvo kao veletrgovca drvima što mu je omogućilo da krene u posao prodaje oružja i streljiva. Njegova lovačka patrona „Sokol“ postaje priznata u Evropi Tomu je išlo u prilog i činjenica da je snabdijevao lovačkom municijom kraljevski dvor u Beogradu i Sofiji. Time je preuzeo je vodeću ulogu u svojoj struci u cijeloj državi. Zapošljavajući 21 radnika bilo je to mala, ali respektabilna tvrtka.

Baveći se lovstvom, osim što je bio veoma uspješan strijelac, pomogao je razvoju lovačke discipline gađanja na glinene golubove, razvoju nastojanja borbe protiv štetočina, ali je i priskrbio, svojim zalaganjem, dobivanju drvene građe za lovački dom. Gledano ondašnjim mjerilima bio je to značajan društveni objekt, pogotovo što je tada bilo jako malo društava koja su to imala. Njegov utjecaj na razvoj tenisa možemo mjeriti i jugoslavenskim okvirima naročito u ženskom tenisu. Kao dugogodišnji predsjednik i počasni predsjednik Građanskoga športskog kluba „Cibalia. Zahvaljujući njemu došlo do izgradnja nogometnoga stadiona koji je dugo godina slovio kao bolje opremljen.

Ocijenivši njegov doprinos u gospodarskom razvoju grada, pogotovo u športu, grad mu se odužio davši jednoj vinkovačkoj ulici njegovo ime.

20 Cibalae – Vinkovci, spomen-spis hrvatskih kulturnih i humanitarnih društava grada Vinkovaca, Vinkovci, 1938., 133, 138. 21 Kako su glasovali Vinkovčani na izborima 11. prosinca 1938., HSS, Vinkovci, 1938., 57-58. 22 Heimatbuch der Deutschen aus Vinkovci und Umgebung, Herausgegeben von der Arbeitsgemein schaft für das heimatbuch Biberach, Biberach, 1975. 61, 77.

DG Jahrbuch, Vol. 18, 2011. str. 119-128 mr. sc. Zlatko Virc: Martin Balling uspješni gospodarstvenik i športski radnik

Sažetak

Vinkovački poduzetnik, gospodarstvenik i sportski radnik Martin Balling je klasičan primjer kako se samo radom može uspješno razvijati posao kupoprodaje drva koja mu je omogućila da postane jedan od najvećih proizvođača lovačkoga streljiva. Oni su bili neobično traženi i cijenjeni u Evropi do 1941. godine. U lokalnim okvirima Balling se bavio tenisom, filatelijom, ribolovom, ali najviše je pridonio razvoju nogometa u Vinkovcima. Bio je više od deset godina predsjednik nogometnog kluba Cibalije, koja mu je za života postavila spomen-ploču na stadionu, čija je izgradnja uspjela zahvaljujući upravo njemu. Njegov utjecaj na razvoj tenisa možemo mjeriti i jugoslavenskim okvirima naročito u ženskom tenisu. Ocijenivši njegov doprinos u gospodarskom razvoju grada, pogotovo u športu, grad Vinkovci mu se odužio davši jednoj vinkovačkoj ulici njegovo ime.

Martin Balling – Erfolgreicher Wirtschaftler und Sportleiter

Der Unternehmer, Wirtschaftler und Sportleiter aus Vinkovci Martin Balling war ein klassisches Beispiel wie sich nur durch Arbeit erfolgreich das Holzgeschäft entwickeln kann, daß ihm ermöglichte zu einem der größten Jagdmunitionsproduzenten zu werden. Sie waren ungewöhnlich gesucht und respektiert in Europa, bis 1941. Im lokalen Rahmen spielte Balling Tennis, beschäftigte sich mit Philatelie, Fischen aber am meisten trug er der Entwicklung des Fußballs in Vinkovci bei. Mehr als zehn Jahre lang war er Präsident des Fußballvereins Cibalia, der ihm noch zu seinen Lebzeiten eine Gedenktafel am Stadion aufstellte, da er den größten Verdienst für der Erbau des Stadions trug. Seinen Einfluß in der Entwicklung des Tennis kann man auch in Jugoslawischen Ausmaßen messen, insbesondere im Frauentennis. Nach der Bewertung seines Beitrags der wirtschaftlichen Entwicklung der Stadt, insbesondere des Sports, zeigte die Stadt Vinkovci seinen Dank mit dem Benennen einer Straße mit seinem Namen.