IZ ISKUSTVA... MELITA PETROVIĆ, mag.pharm.
Činjenica je da nema djelotvornog lijeka bez nuspojava, pa prilikom propisivanja i preporučivanja lijeka uvijek treba dobro procijeniti rizike i koristi njegove primjene
U
svojoj praksi ljekarnici se susreću s različitim korisnicima lijekova, od onih koji su skloni nekritički uzimati svaki lijek koji im netko preporuči, pa čak i susjed kojemu “je to jako pomoglo“, do onih koji pomno čitaju detaljno nabrajanje u popisu nuspojava u deklaraciji lijeka koji im je preporučio liječnik. Npr. pacijentici od 65 godina propisan je radi hipertenzije Cordipin retard 20 mg kao monoterapija. Inače je relativno zdrava, nema većih zdravstvenih problema, a prije dosta godina imala je vrlo neugodne simptome (trnce u rukama) što je uspješno riješeno operacijom karpalnog kanala. Sutradan se vratila u ljekarnu, odbijajući uzimati izdani lijek, jer je pročitala da nuspojava može biti parestezija, pa ne želi opet prolaziti tegobe kao kod sindroma karpalnog kanala… Ponekad, u strahu od navedenih nuspojava, pacijenti pomišljaju i na odustajanje od lijeka neophodnog u terapiji. Parestezija je kod nifedipina navedena kao rijetka nuspojava, vrlo je vjerojatno da se uopće neće pojaviti (događa se statistički u rasponu od jednog na 1.000 korisnika, do jednog na 10.000). Kako ne znamo da li će bolesnik uopće raz
32
www.inpharma.hr
viti tu razmjerno rijetku nuspojavu, a zna mo da neliječen povišen tlak sigurno predstavlja ozbiljnu opasnost za bolesnika, savjetovali smo da lijek treba primijeniti i da bi bilo pogrešno odustati zbog straha od moguće nuspojave. Lijekovi kao vrlo specifični i osjetljivi proiz vodi, uneseni u ljudski organizam, mogu pored poželjnog, terapeutskog učinka, očitovati i neke neželjene, za organizam štetne učinke. To mogu biti tek neznatni poremećaji (mučnina, alergijska reakcija na koži, pospanost, kašalj, bolovi u želucu...) ili pak teži problemi zbog kojih čak treba prekinuti terapiju, pa sve do pojave rijetkih, ali fatalnih nuspojava koje uzrokuju smrt. U aktualnoj situaciji oko novih cjepiva, kada i stručnjaci još nemaju sve podatke da bi točno mogli odrediti njihovu sigurnost, mediji, a posebno društvene mreže, prepuni su komentara laika, ponekad zlonamjernih, koji zbunjuju i dodaju nepotrebnu bojazan i nepovjerenje ljudima prema stručnim i znanstvenim činjenicama. Problem je i u tome što činjenice nisu do kraja poznate, nego se iz dana u dan mijenjaju i nadopunjuju novim podacima.
Da bismo bili spremni odgovarati na upite pacijenata, pratimo stručne edukacije s najnovijim, dosad dostupnim saznanjima, a dobro je i podsjetiti se općih pojmova iz farmakovigilancije. Nuspojavu definiramo kao svaku štetnu i neželjenu reakciju na lijek primijenjen na is pravan način u terapijskim dozama, u odobrenoj indikaciji. No, one mogu nastati i kao posljedica predoziranja, primjene izvan odo brenih indikacija kada za takvu primjenu ne postoje čvrsti znanstveni dokazi (off-label primjena), zlouporabe kao i zbog medikacijskih pogrešaka. Nuspojave mogu nastati iznenada ili se raz viti tijekom vremena. Za neke znamo da će se pojaviti, to su “očekivane nuspojave“ koje se nalaze u sažetku opisa svojstava lijeka (SPC). Neke su nepredviđene i najčešće su posljedica preosjetljivosti. Neočekivana nus pojava je svaka ona čija priroda, težina ili ishod nisu u skladu s navedenima u odobre nom sažetku opisa svojstava lijeka, odnos no u uputi za ispitivača lijekova koji se nalaze u kliničkim ispitivanjima. Postoje dva osnovna tipa nuspojava: one koje ovise o dozi lijeka (nuspojave tipa A) i nuspojave koje ne ovise o dozi lijeka (nuspojave tipa B). Nuspojave tipa A posljedica su pretjeranog farmakološkog učinka lijeka, a mogu se pojaviti kod svakog bolesnika. Radi se o kvantitativno promijenjenom, odnosno pretjeranom učinku lijeka primijenjenog u uobičajenoj dozi, a nuspojave nastaju kao posljedica previsoke koncentracije lijeka u plazmi iz nekoliko mogućih razloga: usporenog metabolizma, usporene eliminacije, npr. zbog poremećaja jetrenih ili bubrežnih funkcija, ili zbog prevelike osjetljivosti receptora. Tipične su za lijekove uske terapijske širine (npr. krvarenje uz peroralne antikoagulanse). Nuspojave tog tipa su predvidljive, visoke su učestalosti, ali niskog mortaliteta. Rješenje je podešavanje, tj. smanjenje doze, a ako se nuspojava ni tada ne povuče, treba uvesti zamjenski lijek te početi simptomatsko liječenje te nuspojave. Nuspojave tipa B su neočekivane, neovisne o dozi i osnovnom farmakološkom učinku. Većinom su to teške, ozbiljne nuspojave koje zahtjevaju prekid terapije. Ovisne su o osobinama bolesnika, javljaju se rijetko, samo kod nekih pacijenata i obično su posljedica imunih reakcija ili genetskih faktora. Lijekovi mogu ponekad potaknuti imuni sustav pacijenta na nepoželjne, štet-
