HEMOROIDALNA BOLEST
Osobe koje imaju problema s hemoroidima često su sklone samoliječenju, pa je zato uloga ljekarnika ključna u savjetovanju, izboru terapije i naglašavanju potrebe za odlazak liječniku kada je to nužno AUTORICA ČLANKA:
Aisa Zanki Zelić, mag.pharm., univ.mag. dermatofarmacije i kozmetologije
H
emoroidi su česta anorektalna bolest. Procjenjuje sa da približno 70% odras lih ljudi ima tegobe vezane za analnu regiju, te se danas sve veća pozornost pridaje dijagnostici i liječenju promjena perianalnog područja. Proktološka problematika pripada u djelokrug rada dermatovenerologa, a odvija se u suradnji s gastroenterologom i kirurgom. Hemoroidalni čvorovi ili jastučići su normalna anatomska struktura smještena u završnom dijelu debelog crijeva - anusu. Najvećim dijelom građeni su od spleta krvnih žila, tzv. arterio-venskih šantova, u kojima u neposredni kontakt dolaze arterijska i venska cirkulacija. Karakteristika arterio-venskih šantova je ta da nemaju tipičnu građu krvnih žila već zbog izostanka mišićnog dijela imaju vrlo tanku stijenku, lako podložnu ozljedama. Osim krvnih žila, građu hemoroida čine elastično i potporno tkivo te tanki sloj glatke muskulature. U normalnim okolnostima hemoroidi su jedan od mehanizama koji sudjeluju u kontroli kontinencije, naročito pri kontroli teku će stolice (proljev) i vjetrova. Hemoroidi su prekriveni sluznicom s osjetnim tkivom koje omogućava razlikovanje između formirane stolice, tekuće stolice i vjetrova. Hemoroidalna bolest definira se kao simptomatsko povećanje i/ili distalno istiskivanje analnih jastučića. Osobe koje imaju problema s hemoroidima, ili oni koji vjeruju da boluju od hemoroida, skloniji su samomedikaciji nego tome da potraže pomoć stručnih osoba. Često osobe s takvim problemima pomoć traže na raznim mrežnim stranicama. Uvidom u kvalitetu sadržaja na tim stranica-
ma uočeno je da je više od 50% tekstova vrlo niske kvalitete, pa stoga svim oboljelima od hemoroidalne bolesti treba savjetovati što ranije obraćanje stručnim osobama. Većinu hemoroidalnih problema kliničari su u mogućnosti riješiti neoperativnim mjerama. Operativne mjere potrebne su kod težih stanja, ili u slučajevima kada neoperativ ne mjere nisu dale željene rezultate. Najvažniji etiopatogenetski uzroci nastajanja hemoroidalne bolesti su genetska predispozicija (slabost venskog tkiva), problemi sa stolicom (zatvor, proljev), portalna hipertenzija, smanjeni tonus analnog sfinktera, pritisak vene u maloj zdjelici, dob, ženski spol, starenje, sjedilački način života te prehrambene navike (manjak vlakana). Hemoroidi se klinički, s obzirom na veličinu, sklonost krvarenju i stupanj prolapsa dijele u četiri stupnja (Slika 1): • prvi stupanj - blago povećan hemoroidal ni čvor praćen nekim od simptoma boles ti; • drugi stupanj - znatno povećan hemoroidalni čvor koji ne izlazi (ne prolabira) kroz anus; • treći stupanj - povećani hemoroidalni čvor koji prolabira kroz anus, ali se može reponirati; • četvrti stupanj - prolaps hemoroida kroz anus, bez mogućnosti repozicije. Glavni simptomi hemoroidalne bolesti su svrbež, perianalni dermatitis, osjećaj pečenja u anusu, razvoj tromboze (ugruška) u hemoroidalnom čvoru, upalne promjene hemo roidalnih čvorova te bol, i to naročito prilikom defekacije (stolice). Također može doći do pojave krvarenja, a u težim slučajevima i do prolapsa hemoroida kroz anus. Dijagnoza se postavlja na temelju tipične anamneze i kliničke slike, a pri dijagnozi unutrašnjih hemoroida koriste se anoskopija, od
nosno rektoskopija, te je moguća primjena i kontrastne rendgenske dijagnostike.
Terapija i liječenje Terapija i mjere liječenja kod hemoroidalne bolesti ovise o tipu i jačini problema, sklonosti bolesnika prema tipu terapije i ekspertizi stručnjaka. Blagi unutarnji hemoroidi uspješno se liječe promjenama u prehrani i životnim navikama, medicinskim tretmanima i/ili malim zahvatima kao što su podvezivanje ili skleroterapija. Studije su pokazale da korištenje suple menata na bazi vlakana pridonosi smanjenju simptoma i rizika od krvarenja za približno 50%. Iako je relativno malo podataka o učinkovitosti promjene životnih navika i prehrane na liječenje hemoroida, zdravstveni stručnjaci uvijek ih savjetuju kao dio konzervativne terapije, te u preventivi. Uobičajeno se sav jetuje povećan oralni unos vlakana i tekućine, redovita tjelovježba, izbjegavanje dugotrajnog boravka na toaletu te izbjegavanje korištenja lijekova koji mogu uzrokovati zat vor ili proljev. Provedena meta-analiza dokazala je da oralni preparati flebotičkog učinka na bazi flavonoida mogu poboljšati najvažnije simptome hemoroidalne bolesti uključujući bol, svrbež, tenezme i analni iscjedak. Kirurški zahvati primjenjuju se u slučajevima kada nekirurške mjere ne daju rezultate, ili kod težih stupnjeva hemoroidalne boles ti. Vanjski hemoroidi ne traže specifične zah vate, osim u slučajevima kad postanu akutno trombozirani ili uzrokuju jaku nelagodu. Uobičajeno je u početku bolesti liječenje započeti konzervativnom terapijom koja se sastoji od higijensko-dijetetskih mjera, regulacije stolice i primjene protuhemoroidalnih lijekova (supozitorija, odnosno čepića i/ili kre-
SLIKA 1 Stupnjevi hemoroidalne bolesti (preuzeto iz Misra M.C., Parshad R. Br. J. Surg.87 (2000) 868-872) Stupanj
I
Simptomi: bol, osjećaj neugode Znakovi: krvarenje, hemoroidi vidljivi proktoskopijom/anoskopijom, protruzija pri naprezanju, nema prolapsa
34
www.inpharma.hr
Stupanj
II
Simptomi: bol, iscjedak, svrbež Znakovi: krvarenje, prolaps vidljiv pri naprezanju, spontano se vraća kad naprezanje prestane
Stupanj
III
Simptomi: bol, iscjedak, oticanje Znakovi: krvarenje, prolaps tijekom defekacije ili naprezanja zahtjeva manualno reponiranje
Stupanj
IV
Simptomi: bol, iscjedak Znakovi: permanentni prolaps koji se ne može reponirati
