NJEGA MASNE I PROBLEMATIČNE
KOŽE S AKNAMA
Glavni cilj liječenja je ublažavanje simptoma i sprječavanje nastanka ožiljaka. U liječenju blažih oblika akni pomaže lokalna terapija, a kod težih je potrebno uvesti i sustavnu terapiju. Vrlo su važni i pravilan odabir dermokozmetike, te utjecaj prehrane i dodataka prehrani. AUTORICA ČLANKA:
Maja Pogačić Makek, mag.pharm., univ.mag. dermatofarmacije i kozmetologije
A
cne vulgaris je kronična bolest kože koja zahvaća seborejičke predjele (lice i gornji dio tijela) a prezentira se pojavom komedona, upalnih lezija (papula, pustula, nodusa) i ožiljaka. Obično započinje između 12. i 14. godine života, a u najvećem broju slučajeva prestaje izlaskom iz adolescencije, odnosno do 25. godine života. Kod nekih akne perzistiraju i u kasnijoj životnoj dobi, a ponekad i doživotno. Uočeno je da što se bolest ranije pojavi, to postoji veća vjerojatnost da će klinička slika biti teža, a tijek bolesti dulji. Teži oblici akni češće nastaju kod osoba muškog spola zbog utjecaja androgena, ali bolest općenito podjednako zahvaća oba spola. U nastanku akni sudjeluje više čimbenika, od kojih su najznačajniji pojačana sekrecija loja pod utjecajem androgena, pojačana i poremećena keratinizacija epitela distalnog dijela pilosebacealnog folikula, te proliferacija bakterije Propioni bacterium acnes što dovodi do upalnih promjena. Također se smatra da postoji i genetska predispozicija - djeca bolesnika s težom kliničkom slikom često imaju podjednako tešku bolest. Okoliš, npr. vlaga i jako znojenje, mogu također pogoršati akne. Hormon ske promjene u tijelu također uzrokuju ili pogoršavaju akne. Takve su promjene česte kod adolescenata, djevojaka i žena prije mjesečnice, u trudnoći, kod stresa i prilikom korištenja određenih lijekova (npr. kortikosteroidi). Kozmetički proizvodi također mogu pridonijeti razvoju akni. Ulja, masti ili boje u proizvodima za kosu i kozmetičkim kremama mogu pogoršati kožne lezije. Liječenje je kod većine bolesnika vrlo uspješno, a ovisi o obliku akni. Kod blažih slučajeva primjenjuje se samo lokalna terapija, a kod srednje teških i teških slučajeva uz lokalno se liječenje istodobno primjenjuje i sustavno. Redovitim čišćenjem kože i lokalnom, danas najčešće kombiniranom, keratolitičkom i antimikrobnom terapijom nastoji se s kože uk loniti sebum, spriječiti začepljenje otvora folikula i stvaranje novih komedona, papula i pustula. Kod srednje teških oblika bolesti, uz lokalnu terapiju obično se daju antibiotici, najčešće tetraciklini u nižim dozama ili azitromicin, dok je kod najtežih oblika bolesti i dalje terapija izbora peroralno primijenjen izotretinoin.
Sustavno liječenje Oralni antibiotici Od antibiotika se najčešće koriste tetraciklini, a nešto rjeđe azitromicin, eritromicin i klindamicin. Sustavna antibiotska terapija najčešće se primjenjuje tijekom 2-3 mjeseca. Prilikom primjene takvih lijekova valja misliti i na njihove nuspojave koje uključuju pseudomembranozni kolitis, vaginalnu kandidijazu, vestibularne poremećaje i fototoksičnost. Oralni retinoidi Kod najtežih oblika akni uvodi se izotretinoin. On djeluje na sve patofiziološke čimbenike bolesti. Liječenje traje od 16 do 20 tjedana. Nuspojave su suhoća kože i sluznica, heilitis, ljuštenje kože, prolazno opadanje kose, te je snažan teratogen zbog čega se ženama istovremeno daju kontraceptivi. Tijekom terapije nužna je stalna kontrola laboratorijskih nalaza, poglavito jetrenih proba, kolesterola i triglicerida. Hormonska terapija Takav izbor liječenja dobra je alternativa za izotretinoin kod svih tipova akni za žene u adolescenciji i od rasle žene, jer smanjuje djelovanje androgena na produkciju loja. Najčešće se koriste oralni kontraceptivi.
Lokalno liječenje Topikalni antibiotici Klindamicin i eritromicin koriste se u obliku otopina, losiona i gelova. Smanjuju kolonizaciju P. acnes u pilosebacealnom kanalu. No, pri dugotrajnoj primjeni lokalnih antibiotika povećan je rizik od bakterijske rezistencije, pa se takav oblik liječenja ne savjetuje primjenjivati kao monoterapiju, a niti dulje od 4-6 tjedana. Kombinacija topikalnog antibiotika s benzoil peroksidom smanjuje rizik od bakterijske rezistencije. Benzoil peroksid Koristi se u liječenju blagih do umjerenih oblika akni. Dostupan je u različitim formulacijama (gel, suspenzija, losion, pjena). Djeluje bakteriostatski i protuupalno, bez rizika od bakterijske rezistencije. Djeluje adstringentno i keratolitički. Nedostatak mu je što izaziva eritem, ljuštenje i moguće egzacerbacije. Može se koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji s lokalnim retinoidima, ili s lokalnim antibioticima, što se pokazalo uspješnim. www.inpharma.hr
3