Uloga Kršćanske sadašnjosti u okupljanju i teološkoj izobrazbi

Vjernika Laika

Stanko

Uršić

Pozvan ovamo da kažem koju riječ o ulozi Kršćanske sadašnjosti u okupljanju i teološkoj izobrazbi vjernika, htio bih reći ponajprije kako mi se čini da je ovdje moguće naznačiti tek neka polazišta za moguću obuhvatniju raščlambu. A ako bi se htjelo da takva raščlamba bude, koliko je moguće, i znanstvena, rekao bih da će za to trebati predanog povjesničarskog rada. I još, povjesnik koji bi se toga posla prihvatio, ipak bi trebao biti ne samo vjernik već vjernik kojega iznutra mogu taknuti, ako već ne i ispuniti, one unutarnje silnice koje su za nastanak, rast i dinamiku Kršćanske sadašnjosti, pa i za njezino trajanje, bile važnije od svih, i dobrih i loših pa i tragičnih izvanjskih okolnosti. Svaki pokušaj koji bi zanemario ove realitete doveo bi neizbježno do temeljno redukcionističke slike onoga što bi trebalo istražiti.

Prvo polazište već je naznačeno u početnoj rečenici ovoga nužno kratkog i zbitog izlaganja. Riječ je o ulozi Kršćanske sadašnjosti u okupljanju i teološkoj izobrazbi vjernika. Kršćanska sadašnjost nikada, ni na kojoj ravnini, koliko je meni poznato, nije bila ustanova ili mjesto okupljanja vjernika laika KS je okupljao vjernike. Takav izbor i orijentacija, za KS koji je već i u samom svom nazivu označen kao koncilska ustanova, bili su stoga ne samo konaturalni već i odgovor na ozbiljna pitanja o dosljednosti glede koncilske obnove. Vjerničko poštovanje prema službama u Crkvi – itekako, to je ondje bilo opipljivo prisutno. Razlikovanje darova, karizmi, stalno nastojanje da se bolje razaberu vjernička odgovornost i suodgovornost – svakako. Ali srednjovjekovna dihotomija glede zajednice vjernika, Isusovih učenika, tako strana apostolskom i ranim poapostolskim razdobljima bila je strana Kršćanskoj sadašnjosti. Koncilski duh, usmjeren povratku k Izvoru i proučavanju izvora, ovdje oslonjen i na koncilsko otkriće fundamentalne jednakosti svih vjernika u Crkvi, prisutnost toga duha u ustanovi, bio je u korijenu te značajke KS-a, važne sastavnice u složenoj ulozi u okupljanju vjernika.

Drugo je polazište, ne ulazeći nikako u pitanje nekakvog strogog poretka ili temelja za takav poredak stvari, netom je naznačeno i kao odgovor na ozbiljna pitanja o dosljednosti glede koncilske obnove. Iznimno važna sastavnica magnetičnosti KS-a u okupljanju vjernika vazda je bila dosljednost glede koncilske obnove. Ta magnetičnost, podjednako i ne baš neočekivano, vazda je bila strogo razmjerna dosljednosti i vjernosti duhu i djelu obnove započete Koncilom. Ne bi trebalo biti nikakve sumnje da to otvara i neka sasvim sadašnja pitanja, ne samo glede sadašnje uloge Kršćanske sadašnjosti u okupljanju vjernika. Već iz dosad rečenoga, nadati se je, makar dijelom razvidan je odgovor na pitanje koje nužno spada još na početak: O kakvom je uopće okupljanju riječ? Ulogu u okupljanju ovdje je posve nemoguće razumjeti ako se ne promotri sama narav toga okupljanja. Sve ako se već i ima na umu također teološka izobrazba vjernika. Ne može se pogriješiti ako se ovdje uputi na dvije stvari koje treba držati središnjima u tom okupljanju i koje se ujedno mogu vidjeti kao središnja polazišta za to okupljanje. Prvo, to je okupljanje u zalaganju za djelo i na djelu obnove koja se označava koncilskom, u zajedništvu vjere cijele Crkve, ovdje, dakako, u Hrvatskoj, s poveznicama u hrvatskom narodu i društvu. Drugo, zapravo nedjeljivo od prvog, to je okupljanje onih kojima je važna kršćanska misao (što odmah doziva teologiju) i napose povezanost kršćanske misli s kršćanskom odgovornošću i suodgovornošću, koja se pak, u najmanju ruku sukladno Koncilu, ne može odvojiti od kršćaninove društvene odgovornosti i suodgovornosti. Ulogu Kršćanske sadašnjosti kao katalizatora za promišljanje te odgovornosti, ne samo u vrijeme bivše države i nedemokratskog poretka te u sudbonosno vrijeme postizanja hrvatske državne neovisnosti nego i kasnije, nikako ne bi trebalo zaboravljati.

Nadalje, potrebno je uočiti da središnji i najvažniji udio u okupljanju o kojem je riječ, pripada samim utemeljiteljima KS-a, pokojnim profesorima Josipu Turčinoviću, Tomislavu Janku Šagi-Buniću i Vjekoslavu Bajsiću. Gotovo isto vrijedi i glede teološke izobrazbe vjernika, one za koju je Kršćanska sadašnjost ishodište. Te je činjenice nemoguće zaobići kada je riječ o polazištima. Doprinos mnogih drugih, napose onih čiji napori su gotovo svima ostali skroviti do danas, nije time umanjen. Djelo je bilo i jest jedno; barem u vjeri je to jasno. Ipak, barem početno, valjano istraživanje morat će poći od pomnog razmatranja mnogovrsnih djelatnosti i bezbrojnih nadahnuća koja su za to bila fundamentalna i kojima su napose ova trojica zadužila mnoge i što je, napokon, bio nemjerljivi kohezijski elemenat okupljanja.

U posveti, treba i ovdje reći, fundamentalno važne knjige Ali drugog puta nema Tomislav J. Šagi Bunić ostavio je slovo onima koji »ostaju u našoj svijesti kao svjedočanstvo napora da se u hrvatskom narodu rodi živa teološka misao«. I teološku izobrazbu vjernika, koliko se Kršćanske sadašnjosti tiče, zacijelo treba promatrati u svjetlu ovoga polazišta. Bez toga, mnoge stvari neće biti dovoljno razumljive, a neke se neće moći razumjeti nikako. Treba imati na umu, dakako, i da su osnivači Kršćanske sadašnjosti također, između ostalog, i pokretači Instituta za teološku kulturu laika; Josip Turčinović bio mu je prvim pročelnikom godinama; sva trojica su, skupa s drugim izvrsnim profesorima, vlastitim, reći ću maestralnim, predavanjima godinama pomagali da Institut zaživi kako treba, a Tomislav J. Šagi-Bunić predavao je ondje do kraja. Ipak, najdublji je trag njihove kršćanske, teološke misli, tako potvrđene vlastitom predanošću, moguće slijediti iz mnogih ishodišta. Za početno snalaženje, ali i mnogo više od toga, treba pročitati što Josip Turčinović piše u Listiću, br. 2, 1985. o paradoksalnoj suprotnosti Svetih pisama koja u pitanju čovjeka bogotražitelja tvrde uporno da je Bog čovjekotražitelj. Temeljni članak Tomislava J. Šagi Bunića »Očekujemo Sina njegova s neba, kojega je uskrisio od mrtvih«, otisnut u knjizi Vrijeme suodgovornosti I, KS, Zagreb, 1981., jednako je valjan izbor. Kao što treba slijediti i Vjekoslava Bajsića u njegovom upornom upućivanju na Isusovu riječ, na pitanje za koje je ponavljao da je najvažnije od svih na koja treba odgovoriti, to jest »što je On htio«.

Završit ću time. Uloga Kršćanske sadašnjosti u okupljanju i teološkoj izobrazbi vjernika neizbrisivo je obilježena predanim naporima da se otkriva i čini ono što je On htio.

Izdavačka djelatnost

Kršćanske sadašnjosti kao vrijeme teologije

O 25. obljetnici Kršćanske sadašnjosti dr. Tomislav J. Šagi-Bunić ustvrdio je »da je s obzirom na djelatnost koju je trebala razviti Kršćanska sadašnjost uglavnom razvila izdavačku djelatnost«. Ovdje se uočavaju dva naglaska: uglavnom i izdavačka djelatnost. Izdavaštvo nije jedina djelatnost, ali je na njoj težište od samoga početka pa do danas, a usudio bih se reći da je i Teološko društvo u tom smislu bilo osnovano ut omnibus mysterium salutis vitamque a Deo allatam offerre possit1. Ovaj konjunktiv possit odgovara sadašnjosti, iako gledamo iz sadašnjosti na prošlost, to je ipak bila nečija sadašnjost. Jedini odgovor na debet prijašnjim generacijama, jer smo uvijek dužnici sadašnjosti prije nas, jest briga da se Crkva uklopi u sve »skupine, potaknuta istom onom pobudom iz koje se sam Krist po svome utjelovljenju vezao uz određene društvene i kulturne uvjetovanosti ljudi među kojima je boravio«2.

1 Drugi vatikanski koncil, Ad Gentes 10. Drugi vatikanski koncil, Dokumenti, KS, Zagreb, sedmo izdanje, 2008., str. 528–529.

Stoga je naš zadatak da obuhvatimo 40 godina izdavačke djelatnosti Kršćanske sadašnjosti. U tom pravcu krenuti, čini se, najbolje je ako se pođe od periodike i nizova biblioteka koje su nikle iz/u dva pravca: na izgradnju duhovno zrelih laika i razvoja domaće teološke misli. Svakako da ovdje ne treba ponavljati što je već rečeno prije petnaest godina, nego nadopuniti onim što je kroz ovih petnaest godina nastavljeno i onim što je pokrenuto.

2. Periodika i biblioteke

a) Periodika

U prikazu se zaustavljamo na još uvijek aktualnim izdanjima.

»Kana« – kršćanska obiteljska revija. Mjesečnik (srpanj-kolovoz dvobroj).

Kršćanska sadašnjost je 1970. pokrenula »Kanu«, kršćansku obiteljsku reviju, popularni časopis za najšire vjerničke slojeve. Urednik je u prvome broju izvijestio čitatelje da su »svojim iskustvom, velikim razumijevanjem i nizom svojih materijala pružile pomoć talijanska revija Famiglia cristiana i pariška katolička izdavačka kuća Cerf sa svojim slikovnim publikacijama«. Od prvoga broja odgovorni je urednik bio Vjekoslav Bajsić (sve do smrti 1994. – osim u jednom razdoblju kad je po zakonu glavni urednik morao biti i odgovoran), a glavni urednik – koji nije bio naveden u impressumu – bio je Vladimir Pavlinić, urednik Glasa Koncila. Postojalo je i uredništvo, poimence navedeno u impressumu od prvoga broja, većinom laici raznih struka, od toga sedam žena. Uz male izmjene, takva je struktura uredništva ostala sve do broja 31 (tj. broja 12/1972.), kada su posljednji put izričito navedena imena članova.

2 Drugi vatikanski koncil, Ad Gentes 10. Drugi vatikanski koncil, Dokumenti, KS, Zagreb, sedmo izdanje, 2008., str. 528–529.

Od broja 1 (20) 1972. do broja 10 (109) 1979. glavni urednik je Josip Turčinović, a od studenoga 1979. godine do danas glavni i odgovorni urednik Kane je Albert Turčinović¸ brat pokojnoga Josipa. Uskoro je Kana dobila svoju biblioteku »popularnog, nabožnog, zabavnog i poučnog štiva« pod imenom »Mala knjižnica Kane«, koja je naišla na veoma dobar prijem u čitalačkom općinstvu. Kana je godine 1974.–1975. imala prilog »Vrijeme i Riječ« (skraćeno ViR).

»Služba Riječi« je pokrenuta kao »građa za obnovljenu liturgiju« 1969. godine. Izlazi 4 puta godišnje. Uređuje je uredničko vijeće. Glavni i odgovorni urednik bio je do broja 226 (2002. godine) Bono Zvonimir Šagi, a od broja 227 (2002. godine) izvršni je urednik (do danas) Tomislav Filić. Od 1984. do 1987. uz Službu riječi izlazi tjedni prilog »Liturgijsko­pastoralni listić« koji je za pastoralni kler bio od izvanredne pomoći. Do 18. godišta (1986. godine) izlazio je 10 puta godišnje. U »Službi riječi« 1979. godine (10. godište), br. 94–99 izlazi poseban prilog »Religiozni odgoj i kateheza« (skraćeno ROK). Časopis prati liturgijsku godinu po redu čitanja (liturgijske godine A, B i C). Numeracija dotične godine počinje sa zadnjim brojem (Došašće) prethodne godine. »Svesci – Communio «, časopis za teološku kulturu, duhovna gibanja i suvremene probleme. Izlazi tromjesečno od 1966. koji je zapravo prvi broj za 1967.3 Od 1967. pod naslovom »Svesci Kršćanska sadašnjost« izdaje ga Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, od 1969. (br. 14) izdavač je Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost«. Od 1975. (br. 25–26) redovito preuzima dva do tri članka iz međunarodnog teološkog časopisa Communio, te se od te godine pojavljuje pod nazivom Svesci – Communio. Glavni i odgovorni urednici bili su Tomislav Janko Šagi-Bunić (glavni i odgovorni urednik do broja 20 pa opet od broja 44 do broja 64, pa ponovno glavni urednik od broja 65), Stipe Bagarić (glavni urednik od broja 21–24 pa do broja 43, 1980. godine), Vjekoslav Bajsić (odgovorni urednik od broja 65), Zvonimir Izidor Herman (glavni i odgovorni urednik od broja 70–73), Aldo Starić (glavni i odgovorni urednik od broja 85–86 do posljednjeg broja 2001. godine). Časopis ima kroz sve vrijeme svoga izlaženja uredničko vijeće koje je bilo sastavljeno od brojnih teologa klerika i vjernika laika. Posljednji broj je izišao 2001.4

3 Usp. T. J. ŠAGI-BUNIĆ, »Deset godina Kršćanske sadašnjosti (1968–1978)«, u: Kršćanska sadašnjost 1968–1993., Zagreb, 1993., bilj. 17 i 20.

»Bogoslovska smotra« 5 . Stručni teološki časopis »Bogoslovsku smotru« Kršćanska sadašnjost kao nakladnik preuzima od Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda 1978. godine, na zamolbu Vijeća Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Bogoslovska smotra prvotno je usmjerena na izvorne znanstvene radove s područja teoloških i teologiji srodnih znanosti koje se bave religijskom problematikom. Sadrži i recenzije domaćih i stranih knjiga i časopisa. Od 1966. jedan broj (obično dvobroj) donosi radove Teološko-pastoralnog tjedna za svećenike koji se od 1961. svake godine održava u Zagrebu6.

»Croatica christiana periodica« je časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji se pojavio 1977. Izlazi polugodišnje. Glavni i odgovorni urednik je akademik Franjo Šanjek.

»Nova prisutnost« – časopis za intelektualna i duhovna pitanja. Izdavač je Kršćanski akademski krug (Zagreb). Nakladnikom ovoga časopisa Kršćanska sadašnjost postaje 2003. godine. Izlazi dvaput godišnje. Glavni i odgovorni urednik bio je Ivan Supičić. U okviru periodičkih publikacija spomenimo i izdanje: Biblija u stripu. Povijest Božjega naroda. Stari i Novi zavjet u 48 sveščića (SZ 24 i NZ 24 sveščića).

Slavenski apostoli i prosvjetitelji Ćiril i Metod, 5 sveščića.

b) Biblioteke

»Analecta Croatica christiana«. Biblioteka je osnovana 1970., kada je i objavljen prvi svezak pod naslovom »Katolička Crkva u Slavoniji za turskog

4 Usp. M. ZOVKIĆ, »Recepcija Drugoga vatikanskog sabora u Crkvi u Hrvata«, u: Bogoslovska smotra 75 (2005), str. 697.

5 Za povijest Bogoslovske smotre vidi članke: T. ŠAGI-BUNIĆ, »Apel čitateljima ‘Bogoslovske smotre’«, BS (1977), br. 4, str. 353–376; A. REBIĆ, »Sedamdeset godina i pedeset godišta Bogoslovske smotre«, BS (1980), br. 1, str. 2–9.

6 Usp. B. DUDA, »25 godina Teološko-pastoralnog tjedna Katoličkog bogoslovnog fakulteta (1961.–1985.)«, U svjetlu Božje riječi (Zagreb, 2000.), str. 541–544.

Izdavačka djelatnost Kršćanske sadašnjosti kao vrijeme teologije vladanja«7. Namijenjena je izdavanju studija i građe za povijest kršćanstva i Crkve među Hrvatima. Do danas je u toj biblioteci objavljeno 39 knjiga.

»Biblica«. Ovaj niz pokrenut je 2005. povodom 40. obljetnice dogmatske konstitucije o božanskoj objavi Dei Verbum knjigom fra Ante Popovića, profesora biblijskih znanosti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, o načelima i metodama tumačenja Biblije8.

»Biblija«. Ova biblioteka obuhvaća izdanja Biblije Staroga i Novoga zavjeta u novim hrvatskim prijevodima. Ovaj je niz otvoren godine 1973. prijevodom

Svetoga pisma Novoga zavjeta koji su učinili Bonaventura Duda i Jerko Fućak, posebno Evanđelja (svezak prvi u tom nizu) i posebno cijeli Novi zavjet (svezak drugi u tom nizu). Svezak treći u tom nizu bijaše Biblija. Stari i Novi zavjet koji je Kršćanska sadašnjost godine 1974. otkupila od izdavačke kuće Stvarnost. Od tada pa do danas Kršćanska sadašnjost je objavila devetnaest izdanja cjelovitog prijevoda Biblije. Dvadeseto je izdanje obnovljeno, iznova prelomljeno i popravljeno izdanje Biblije Staroga i Novoga zavjeta, s Novim zavjetom u prijevodu Ljudevita Rupčića (njegovo šesto izdanje), i paralelno izdanje Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta s Novim zavjetom u prijevodu Bonaventure Dude i Jerka Fućaka (2008.). U tom nizu objavljena je i Ilustrirana Biblija mladih (prvo izdanje 1968. godine) koju je Kršćanska sadašnjost objavila, osim na hrvatskom jeziku, još na jedanaest jezika istočnoeuropskih naroda koji su tada živjeli u komunističkom režimu i nisu u svojim zemljama smjeli objavljivati biblijska izdanja. U ovom je nizu i Jeruzalemska Biblija, koja je doživjela nekoliko izdanja, Dječja Biblija u 365 priča, više dječjih ilustriranih Biblija i Novi zavjet s ekumenskim komentarom. Na taj način Kršćanska je sadašnjost do danas najveći i najuspješniji širitelj biblijskih izdanja i knjiga biblijskog apostolata.

»Bibliofilska izdanja i radni reprinti«. To su reprinti rijetkih starih knjiga iz hrvatske duhovne baštine i razna svečana izdanja. Prvi je naslov iz tog niza objavljen 1976. godine. Bio je to »Psaltir« Šimuna Kožičića-Benje.9 Posljednji naslov je Povesti biskupijah Senjske i Modruške ili Krbavske, Manojla Sladovića (priredio Mile Bogović), Gospić – Zagreb, 2003., suizdanje Kršćanske sadašnjosti i Državnoga arhiva u Gospiću10. U ovom je nizu objavljeno 30 vrlo vrijednih bibliofilskih knjiga.

7 J. BUTORAC, Katolička Crkva u Slavoniji za turskoga vladanja , Zagreb, 1970.; usp.

T. J. ŠAGI-BUNIĆ, »Deset …«, bilj. 67.

8 A. POPOVIĆ, Načela i metode za tumačenje Biblije. Komentar Papina govora i dokumenta Biblijske komisije Tumačenje Biblije u Crkvi, Zagreb, 2005.

9 Š. KOŽIČIĆ – BENJA, Psaltir (Rijeka, 1530.). Uvez u kožu i pergamenu.

»Bibliografije«. U tom su nizu objavljivane bibliografije knjiga, brošura, muzikalija, rasprava i članaka. Prva je bibliografija u tom nizu bila »Hrvatska kršćanska bibliografija za 1959. godinu«.11 Kršćanska je sadašnjost bila nakladnik. Posljednji je svezak »Hrvatske kršćanske bibliografije« objavljen godine

1992.12 Ukupno je u tom nizu objavljeno 19 svezaka.

»Croatica christiana fontes«. Radi se o pisanim spomenicima i vrelima za povijest kršćanstva i Crkve među Hrvatima s proukom rukopisa, popratnim studijama i indeksima, na izvornom jeziku (i u hrvatskom prijevodu). Prvi svezak toga niza je djelo Tractatus de Ecclesia Joannesa Stojkovića de Ragusa, 1983.13, a posljednji svezak, svezak 25. su Bogoslovni spisi – Scripta theologica)

Augustina Kažotića (priredio je Franjo Šanjek)14. U tom je nizu objavljeno 25 knjiga.

»Dokumenti«. Niz je bio otvoren 1967. godine enciklikom pape Pavla VI. Populorum progressio15 i uređivao ga je Centar Kršćanska sadašnjost, a od broja 1416 godine 1968. Kršćanska sadašnjost je i izdavač tog niza. Posljednji dokument iz tog niza je druga enciklika pape Benedikta XVI. Spe salvi. 17 U nadi spašeni. »‘Spe salvi facti sumus’ – u nadi smo spašeni« (Rim 8, 24).

10 M. SLADOVIĆ, Povesti biskupijah Senjske i Modruške ili Krbavske, Državni arhiv u Gospiću, i Kršćanska sadašnjost u Zagrebu, Zagreb, 2003., 85 stranica. Svezak XXX.

11 RAZNI AUTORI, Hrvatska kršćanska bibliografija. Bibliografija knjiga, brošura, muzikalija, rasprava i članaka za godinu 1959. Izdaje: Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb, 1977. Nakladnik Kršćanska sadašnjost.

12 RAZNI AUTORI, Hrvatska kršćanska bibliografija . Svezak 19, Zagreb, 1992.

13 J. (STOJKOVIĆ) DE RAGUSIO, Tractatus de Ecclesia. Suizdanje s Hrvatskom dominikanskom provincijom. Prva katolička sustavna ekleziologija, Zagreb – Varaždin, 1983.

14 A. KAŽOTIĆ, Bogoslovni spisi – Scripta theologica, Analecta christiana fontes, svezak XXV, Zagreb, 2007., 202 stranice.

15 PAVAO VI., Populorum progressio, enciklika, Zagreb, 1967.

16 NJEMAČKI BISKUPI, Pastirsko pismo o naviještanju vjere, Zagreb, 1968., 32 stranice.

17 BENEDIKT XVI., Spe salvi. U nadi spašeni, enciklika, Dokumenti, br. 149, Zagreb, siječanj 2008., 77 stranica.

Izdavačka

»Ekumena«. Kako i samo ime kaže riječ je o tekstovima ekumenskog sadržaja, a prvi se pojavio 1979.18 Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog u suradnji s Ekumenskim koordinacijskim odborom Crkava u Hrvatskoj i Kršćanskom sadašnjosti i ove je godine (2008.) izdalo knjižicu prigodom molitvene osmine za jedinstvo kršćana koje se slavi od 18. do 25. siječnja Bez prestanka se molite (1 Sol 5, 17)19.

»Eseji« . U toj su biblioteci objavljivani spisi pretežito filozofskog sadržaja na teme važnijih religioznih i duhovnih gibanja. Prvi je svezak bio objavljen

1979. godine pod naslovom »Iščekivanje Boga«.20 Posljednje djelo u ovom nizu, svezak 24, objavljeno je prije dvije godine (2006.). Radi se o djelu A. Benza

»Budućnost svemira«21. U tom je nizu KS do danas objavio 24 knjige.

»Gl azba i audiovizualna sredstva« imaju svoje početke u filmskom govoru

1971.22 Posljednji u tom nizu je nosač zvuka (CD) A. Badurine Hagiotopografija Hrvatske. 23

»Izvan nizova« U tom nizu objavljivane su knjige različitih veličina i uveza, teme, crkvene i religiozne. U tom su nizu i otkupljena izdanja. Prva knjiga u toj biblioteci objavljena je 1968. godine. Bila je to knjiga pape Pavla VI.24 Posljednje je djelo iz te biblioteke djelo objavljeno prošle godine: F. Fernández-Carvajal i P. Beteta, Djeca Božja25. Spominjemo i Gralov kôd M. Aquilina i Ch. Baileya.

18 H. DÖRING, Jedinstvo Crkve i mnoštvo crkava. Uvod u ekumenizam, Zagreb, 1979.

19 J. ZEČEVIĆ (priredio), Bez prestanka se molite (1 Sol 5, 17). Molitva za jedinstvo kršćana 2008. godine, Zagreb, 2008.

20 Prvi naslov je: S. WEIL, Iščekivanje Boga. Autobiografija jednog izvornog probijanja do smisla, Zagreb, 1979.

21 A. BENZ , Budućnost svemira. Slučaj, kaos, Bog?, Niz Eseji, sv. 24, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.

22 Riječ je o dokumentarnom filmu Katolička Crkva u Hrvata povodom Međunarodnog mariološkog kongresa 1971. godine u Zagrebu i Mariji Bistrici.

23 A. BADURINA, Hagiotopografija Hrvatske, CD, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.

24 Papa PAVAO VI., Ispovijest vjere naroda Božjeg, Zagreb, 1968., osam stranica.

25 F. FERNÁNDEZ-CARVAJAL i P. BETETA, Djeca Božja. Život u duhu »Božjeg djeteta« prema propovijedanju svetog Josemaríe Escrivé de Balaguera, utemeljitelja Opus Dei Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2007., 192 stranice.

»Kana klub«. Ova biblioteka obuhvaća knjige različitog sadržaja. Štivo za djecu školske dobi, mlade i obitelj. Prva u nizu je Biblija za najmlađe iz 1980.26, a posljednja Što znamo o Bibliji autorice Sue Graves. Knjiga daje pedeset i osam odgovora na probrana i najčešća pitanja koja si postavljamo o povijesti Biblije, tj. o njezinu nastanku, o njezinim piscima, jeziku na kojem je napisana, o njezinom putu do nas, kršćana, te o smislu njezine poruke. Teme su popraćene ilustracijama i fotografijama. Knjiga je pisana na izuzetno jednostavan način, prilagođen prije svega osnovnoškolcima. Ovu bismo knjigu s pravom mogli nazvati pravim malim udžbenikom o Bibliji.27

»Katehetski priručnici« obuhvaćaju priručnike za učenike, roditelje i katehete. Prvi je priručnik iz 1972.28 za predškolsku djecu, a 2006. objavljeno je posljednje djelo u tom nizu, također priručnik za odgojitelje u vjeri za rad s djecom predškolske dobi Njihovo je kraljevstvo nebesko29. Ovaj iznimno praktičan priručnik namijenjen odgojiteljima u dječjim vrtićima bogato je opremljen metodičkim pomagalima za planiranje i realizaciju aktivnosti vjerskog odgoja djece predškolske dobi.

»Koncil«. Ovu biblioteku čine zbirke koncilskih i pokoncilskih dokumenata. Na početku su to, jasno, Dokumenti II. vatikanskog koncila s latinskim i hrvatskim tekstom i kazalima, 1970.30 A 2008. izlazi Kratka povijest Drugoga vatikanskog koncila (1959. – 1965.) G. Alberiga, te četiri knjižice osvrta na koncilska zasjedanja J. Ratzingera31. Ukupno 16 djela.

26 Biblija za najmlađe. Niz I. 12 slikovnica u boji za djecu predškolskog uzrasta. 1. Noa pravi lađu, 2. Josip sanjar, 3. Košara na rijeci, 4. Jona neće, 5. Dijete u štali, 6. Bolestan čovjek ozdravio, 7. Sjeme na zemlji, 8. Odlutala ovca, 9. Dva brata i otac, 10. Čovjek na grani, 11. Isus ostaje s nama, 12. Ovo moraju svi čuti. Zagreb, 1980., 144 stranice.

27 SUE GRAVES, Što znamo o Bibliji?, Zagreb, 2005., 62 stranice.

28 Isus je uskrsnuo. Slikovnica za predškolsku djecu. Četverobojni tisak. Broširano. Zagreb, 1972.

29 B. BLAŽEVIĆ i s. K. PIŠKOVIĆ, Njihovo je kraljevstvo nebesko. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.

30 Sedmo, popravljeno i dopunjeno izdanje, 2008.

31 J. RATZINGER, Prvo zasjedanje Drugoga vatikanskoga koncila. Osvrt, KS, Zagreb, 2008., 45 stranica. ISTI, Koncil na putu. Osvrt na drugo zasjedanje, KS, Zagreb, 2008., 80 stranica. ISTI, Rezultati i problemi trećega koncilskoga zasjedanja, KS, Zagreb, 2008., 78 stranica. ISTI, Posljednje koncilsko zasjedanje, KS, Zagreb, 2008., 74 stranice.

Izdavačka djelatnost Kršćanske sadašnjosti kao vrijeme teologije

»Kršćanski klasici«. U tom nizu se objavljuju tekstovi klasičnih kršćanskih pisaca i studije o njima. Niz je započeo 1969.32 , a 2005. je izišlo četvrto izdanje Put k savršenosti33 sv. Terezije Avilske, te drugo izdanje Redovničkih pravila34

H. Boraka, OFMCap.

»Likovi«. U ovom nizu KS objavljuje biografije, hagiografije u esejističkoj, znanstveno-popularnoj, romansiranoj ili memoarskoj obradi. Prvi svezak u tom nizu objavljen je 1982. a djelo je Gjergija Lusha o liku Majke Terezije35 . Posljednje je djelo u tom nizu knjiga H.-J. Fischera o papi Benediktu XVI.36 U tom su nizu objavljeni i svesci o liku blagopokojnog kard. Franje Kuharića (njegovi posjeti hrvatskom iseljeništvu, djelo Vladimira Stankovića), te zapisi i svjedočanstva o Bonifaciju Pavletiću, članu Kongregacije sinova Bezgrešnoga začeća, o kojemu piše P. Carrezza.

»Liturgijska izdanja«. Riječ je o službenim izdanjima tekstova obnovljene katoličke liturgije. Izdanja su započela tiskom Rimskog misala, Red mise, 1969. a posljednji u tom nizu je Rimski misal: Lekcionar (I.): Nedjelje A B C i svetkovine Gospodnje, objavljen 2007. godine.

»Liturgijska pomagala«. U tom nizu KS je objavljivao pastoralna izdanja liturgijskih tekstova, pomagala i tumača za narod i svećenike. Prvo pomagalo takve vrste bio je Karton za narod 37, objavljen 1969. Posljednje je djelo u tom nizu Homilije za liturgijsku godinu Adalberta Rebića38. »Homilije za liturgijsku godinu B i C bile su izvrsno prihvaćene. Homilije su biblijsko-teološki utemeljene i egzistencijalno usmjerene. Tako su napisane da ih s velikom duhovnom korišću mogu čitati svi vjernici.

»Mala knjižnica ‘Kane’«. Popularno nabožno, zabavno i poučno štivo. Niz počinje djelom Gospina krunica 1971. godine. A posljednje je djelo u tom nizu

32 I. HERWEGGEN, Sveti Benedikt, Zadar, 1969.

33 Prvo izdanje je iz 1982. i to je suizdanje s Provincijalatom karmelićana.

34 H. BORAK (priredio), Redovnička pravila, Zagreb, 11985., 22005., 359 stranica. To je suizdanje s Vijećem franjevačkih zajednica.

35 L. GJERGJI, Majka Terezija. Zagreb, 1982., 249 stranica; 74 stranice fotopriloga.

36 H.-J. FISCHER, Benedikt XVI., Portret, Zagreb, 2007., 168 stranica.

37 Sveta misa Karton za narod. Izvadak iz Reda mise. Zagreb, 1969., 16 stranica.

38 A. REBIĆ, Homilije za liturgijsku godinu A, Zagreb, 2007., 310 stranica.

Obiteljska knjižica, objavljena 2007. godine39. U tom je nizu objavljeno i djelo Prirodno reguliranje začeća (2007.).40

»Mala knjižnica ‘Liturgijsko-pastoralnog listića’«. Godine 1985. objavljen je prvi svezak Kršćanski vjernik i njegova Crkva41. Zatim Labaš – Mataušić –Mrzljak izdaju Listić za krštenje 1987. A u nizu se pojavljuje i Listić za sakrament pomirenja.

»Male monografije« . Niz je otvoren 1976. godine monografijom Hrvati u Ruhru42. Posljednje djelo u tom nizu (deseto po redu) je ponovno tiskani Vodič po Svetoj zemlji Adalberta Rebića (peto dopunjeno izdanje), objavljeno 2006. godine.43 Vodič je vrlo praktičan za konkretnu upotrebu tijekom hodočašća zbog svog džepnog formata te opremljen mnogim slikovnim prikazima, mapama i fotografijama.

»Media« U toj su biblioteci objavljivani kratki poetski i duhovni tekstovi tiskani u minijaturnom formatu. Prvi je svezak (Romano Guardini, Križni put) objavljen 1982. godine.44 Godine 2004. pojavili su se sljedeći naslovi: S mojim Isusom, izabrane pjesme Nikole Šopa; Putnik, izabrane pjesme Petra Preradovića; Ognji i rože, izabrane pjesme Ivana Gorana Kovačića i Notturno, izabrane pjesme Antuna Gustava Matoša. Zatim treće izdanje Pjesme nad pjesmama koja je od Salomona i četvrto izdanje Križnoga puta našega Gospodina i Spasitelja Romana Guardinija.

»Metanoja« donosi kraće meditativne tekstove i svjedočanstva o proživljavanju vjere i kršćanskih misterija. Prvi tekst je objavljen 1968.45, a posljednji predstavlja trolist, niz od tri knjige: Istrgnute misli za nezaborav: Josip Turčinović, Vjekoslav Bajsić, Tomislav Janko Šagi­Bunić. Prigodom 40. obljetnice

39 Obiteljska knjižica, Zagreb, 2007., 56 stranica.

40 J. RÖTZER i Elisabeth RÖTZER, Ova je knjiga, na različitim jezicima, izdana u više od 500.000 primjeraka. Ovo je već šesto izdanje 2007. na hrvatskom jeziku.

41 J. MRZLJAK i M. MATAUŠIĆ, Kršćanski vjernik i njegova Crkva , Zagreb, 1985., 12 stranica.

42 Hrvati u Ruhru, Zagreb, 1976., 72 stranice + 60 priloga.

43 A. REBIĆ, Vodič po Svetoj zemlji. Peto dopunjeno izdanje, KS, Zagreb, 52006., 168 stranica + ilustracije.

44 R. GUARDINI, Križni put, Zagreb, 1982., 47 stranica.

45 R. GUARDINI, Pred Boga bez krinke, Zagreb, 1968., 24 stranice.

Izdavačka djelatnost Kršćanske sadašnjosti kao vrijeme teologije

Kršćanske sadašnjosti priredila Stella Tamhina (2008.).46 U tom je nizu objavljeno najviše knjiga.

»Monografije « su velika ilustrirana djela iz hrvatske i opće sakralne baštine. Niz započinje monografijom posvećenom sv. Nikoli Taveliću, prvom kanoniziranom hrvatskom svecu 1971. Posljednje je djelo u ovom nizu Postanak čovjeka i kulturna evolucija47. Ono pruža uvid u proučavanje ljudskog života na Zemlji. U monografiji se ukazuje na doprinos molekularne biologije u proučavanju postanka današnje populacije, čiji je cilj istražiti stupanj biokemijske sličnosti između čovjeka i majmuna da se tako na osnovi elemenata koji su svim linijama zajednički, a koji svakoj od njih vlastiti, rekonstruira redoslijed odvajanja raznih evolucijskih linija.

»Monumenta artis Croatiae«. Niz kapitalnih monografija o najznačajnijim djelima hrvatske likovne baštine. Niz je započeo 1983. godine Slikanim raspelima Grge Gamulina 48. Posljednji je svezak u ovom nizu, objavljen 1995. godine pod naslovom Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj Anđelka Badurine49. Djelo je objavljeno u suizdanju s Institutom za povijest umjetnosti. Karakteristika je ovog niza da osim hrvatskih izdanja postoje i izdanja na stranim jezicima: engleskom, njemačkom, talijanskom.

»Polazišta«. Ova biblioteka obuhvaća kršćanske refleksije na suvremena događanja. Niz je otvoren djelom T. J. Šagi-Bunića Ali drugog puta nema, uvod u misao, djelo i odluke II. vatikanskog koncila, 1969.50 Posljednje je djelo u ovom nizu: J. Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, 200751. Prošlo je više od trideset godina od kada je nastala ova knjiga. No i unatoč vremenskom razmaku ona

46 S. TAMHINA (prir.), Istrgnute misli za nezaborav: Vjekoslav Bajsić, Tomislav J. Šagi­Bunić i Josip Turčinović, 3 knjige, KS, Zagreb, 2008. godine.

47 F. FACCHINI, Postanak čovjeka i kulturna evolucija, KS, Zagreb, prosinac 2007., 240 stranica.

48 G. GAMULIN, Slikana raspela, Zagreb, 1983., 133 stranice (ilustrirano, u boji). Izdanje KS-a zajedno s drugim izdavačima (Grafički zavod Hrvatske, Mladost, Matica Hrvatska, Sveučilišna naklada Liber i drugi).

49 A. BADURINA, Ilustrirani rukopisi u Hrvatskoj, KS, Zagreb, 1995., 148 stranica.

50 T. ŠAGI-BUNIĆ, Ali drugog puta nema. Uvod u misao, djelo i odluke II. vatikanskog koncila, Zagreb, 11969., 21972. i 31985., 440 stranica.

51 J. RATZINGER, Uvod u kršćanstvo. Predavanja o apostolskom vjerovanju s novim uvodnim ogledom, KS, Zagreb, 62007., 380 stranica.

Mario Cifrak

je temeljna literatura za svakoga tko malo dublje želi ući u bit kršćanske vjere. U tom je nizu objavljeno 50 knjiga.

»Priručna enciklopedija vjere« . To su kraći, zaokruženi i sustavni prikazi vjere i Crkava enciklopedijskog karaktera. Godine 1980. objavljena je kratka povijest općih (ekumenskih) crkvenih sabora H. Jedina, a 1999. drugo i dopunjeno izdanje kratke povijesti protestantizma J. Boisseta. U tom je nizu objavljeno 11 knjiga.

»Priručnici« su sistematska djela za temeljnu informaciju o pojedinim strukama teološko-filozofskog studija. Niz je započeo prijevodom Pregleda povijesti

Crkve A. Franzena 1970. A 2007. zbog iznimnog interesa studenata na Katoličkom bogoslovskom fakultetu za temu odnosa Židova i kršćana Adalbert

Rebić objavljuje priručnik svog izbornog predmeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Odnos između Židova i kršćana kroz povijest. 52 U tom je nizu objavljeno vrlo mnogo korisnih priručnika za studij teologije.

Ovdje valja spomenuti i naslove koji su vezani uz niz AMATECA. To je kratica za niz priručnika katoličke teologije. Dolazi od Associazione di Manuali di Teologia Cattolica, talijanskog naziva za međunarodni tim teologa, koji su se udružili s ciljem da izrade cjelovit niz priručnika za teološke fakultete, seminare i institute, kao i za teološke tečajeve za laike. Uredničkom vijeću tog izdanja pripadaju G. Bedouelle, G. Chantraine, E. Corecco, L. Gerosa, C. von Schönborn, A. Scola. Izdavač je Jaca Book (Milano). Posljednje dvije knjige Kreposti i Crkveno pravo objavljene su 2007. godine.53 Ukupno je do sada objavljeno devet teoloških udžbenika tog podniza priručnika.

»Reprodukcije, čestitke, razglednice«. Nude se čestitke (obične i preklopne), biblijske karte, plakati (npr. Povratak izgubljenog sina), te brošura Godišnji blagoslov obitelji u njihovim domovima.

»Riječ«. To su manji spisi s naglaskom na biblijskoj poruci. Prvi naslov je stoga Kako čitati Bibliju? G. Lohfinka 1968., a posljednji je 2006. Knjiga proroka Hošee E. Bonsa54. To je bio 48. svezak u tom nizu.

52 A. REBIĆ, Odnos između Židova i kršćana kroz povijest, Zagreb, 2007., 112 stranica.

53 R. CESSARIO, Kreposti, KS, Zagreb, 2007., 227 stranica; L. GEROSA, Crkveno pravo, KS, Zagreb, 2007., 303 stranice.

54 E. BONS, Knjiga proroka Hošee, Zagreb, 2006., 163 stranice.

»Spectrum« je biblioteka studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prva i posljednja knjiga vezana je uz ime Ivana Goluba: prva Na putu po bogoslovijama Europe, a druga knjiga Najprije čovjek, šesto i prošireno izdanje (2004.).55

»Teološke meditacije « su kraći teološki spisi poznatih imena suvremene teologije o pitanjima vjere koja razlažu na neposredan način. Niz je otvoren knjigom: H. Küng, Bog i patnja, 1979., a posljednje je djelo, 20. po redu u tom nizu, Vesperae sapientiae christianae (2008.)56. Riječ je o tribinama I. Raguža održanim u franjevačkoj crkvi sv. Križa u Osijeku tijekom 2005. godine.

»Teološki radovi« su stručne teološke analize, istraživanja i sinteze monografskog karaktera. Prvu je teološku studiju u tom nizu objavio 1969. M. Zovkić pod naslovom Obnova Crkve prema II. vatikanskom saboru57 , a posljednju studiju, zbornik radova Nacionalnoga mariološkog simpozija koji je 29. i 30. travnja 2005. održan u Đakovu i Aljmašu, uredio je i objavio pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić 58. U tom je nizu objavljen 51 svezak.

»Volumina theologica« je biblioteka velikih sistematskih teoloških djela. Na početku niza stoji Rječnik biblijske teologije Xaviera Léon-Dufoura59, a posljednje je djelo R. Gibellinija, Teološke perspektive za XXI. stoljeće (2006.)60

To je bio 27. svezak u tom nizu.

»Znakovi i gibanja« su djela koja se odnose na suvremenu Crkvu i svijet. Prvo djelo Dinamika provizornoga R. Schutza bilo je objavljeno 1968. godine61

»Zrno«. Ovu biblioteku čine romani, drame i zbirke pjesama domaćih i svjetskih pisaca religioznog nadahnuća. Prvi je svezak tog niza objavljen 1979. godine. Bio je to roman Quo vadis62 Henryka Sienkiewicza.

55 I. GOLUB, Na putu po bogoslovijama Europe, Zagreb, 1971., 224 stranice; ISTI, Najprije čovjek, KS, Zagreb, 62004.

56 I. RAGUŽ (priredio), Vespere sapientiae christianae. Tribine sv. 2, Teološke meditacije 20, Zagreb, 2005., 253 stranice.

57 M. ZOVKIĆ, Obnova Crkve prema II. vatikanskom saboru , KS, Zagreb, 1969., 72 stranice.

58 V. KOŠIĆ, Alma Refugii Mater – Aljmaška Majka od Utočišta , KS, Zagreb, 2007.

59 X. LÉON-DUFOUR, Rječnik biblijske teologije, KS, Zagreb, XXXVI + 1584 stupca.

60 R. GIBELLINI, Teološke perspektive za XXI. stoljeće, KS, Zagreb, 2006., 433 stranice.

61 R. SCHUTZ, Dinamika provizornoga, KS, Zagreb, 1968., 88 stranica.

62 H. SIENKIEWICZ, Quo vadis, KS, Zagreb, 1979., 630 stranica.

»Žarišta« se odnose na žarišne i prijelomne probleme suvremene Crkve i sučeljenja s njima. Najprije je objavljen intervju s kard. Suenensom 1969. Dotrajalo i živo u Crkvi63 .

2. t eološko sastavljanje

Sastavljanje periodike i biblioteka bilo je u službi duhovnosti laika i razvoja domaće teologije. Teologija se bavi Bogom, ali i čovjekom, kojega želi staviti u odnos s Bogom. To prerasta u dijalog Crkve i svijeta. Tako to postaje teološko sastavljanje in saeculo. Polazeći od velikih biblioteka kao što su brojna izdanja Svetoga pisma, dokumenata i metanoje, pa homiletskog časopisa Služba riječi,64 Kršćanska sadašnjost slijedila je svog jedinog Učitelja i njegove riječi: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« (Mk 1, 15). »Kraljevstvo Božje po Isusu znači: darom Božjim obraćen čovjek koji suradnički s Bogom i po njegovu daru preobrazuje svijet po čovjekovoj mjeri« – tumači J. Fućak i nastavlja: »Po tomu je Isus i njegovo evanđelje suvremeno u sva vremena, pa i u ovo naše. Ili nadasve u naše. Jer već dugo vlada uvjerenje da ono nije primjenjivo u politici, a u nas se posljednjih pedesetak godina nametao i službeni stav kako Isus čak nije postojao te se ignoriralo i izrugivalo Evanđelje.«65 O utjelovljenju Kristovu u određenoj kulturi, civilizaciji, političkom uređenju zapisano nam je u Bibliji, znači da imamo povijesno svjedočanstvo o božanskoj objavi koje je doneseno u spisima Staroga i Novoga zavjeta: takvi spisi, ukoliko su »kanonski«, dakle sadržani u kanonu Svetih pisama, priznati kao svete knjige Izraela i Crkve, riječ su Božja.66 Biblija je, dakle, formalno riječ Božja, ali to nije izravno; zato što je to samo Isus ukoliko je Riječ Božja, niti jednoznačno, zato što, između Riječi Božje koja je utjelovljena Riječ i riječi Božje koja je Biblija postoji samo

63 Dotrajalo i živo u Crkvi. Intervju s kardinalom Suenensom, Zagreb, 1969., str. 48.

64 Izišao je 251 broj.

65 Usp. J. FUĆAK, »Kraljevstvo Božje«, u: Još nam uvijek govore, KS, Zagreb, 1994., str. 60.

66 Usp. G. DE ROSA, »La Bibbia, parola di Dio in linguaggio umano. L’ispirazione della Sacra Scrittura«, u: Civiltà cattolica 153 (2002), broj 4, str. 554–566.

Izdavačka djelatnost Kršćanske sadašnjosti kao vrijeme teologije

analogija: dok je Isus Riječ Božja u tijelu (Logos ensarkos), Biblija je riječ Božja u knjizi (logos embiblos). Stoga je neizmjerna zasluga Kršćanske sadašnjosti u širenju riječi Božje u knjizi po tolikim izdanjima Svetoga pisma.67 Biblija je knjiga vjere. Istinu vjere mora netko tumačiti. »U Djelima apostolskim čitamo o tome kako je Filip susreo Etiopljanina koji je putovao iz Jeruzalema u Gazu i čitao iz Knjige proroka Izaije. Filip ga je upitao: ‘Razumiješ li što čitaš?’ On odvrati: ‘Kako bih mogao ako me tko ne uputi?’ (Dj 8, 30-31). Svjesni smo toga da nije uvijek lako razumjeti Sveto pismo. Pristupamo Svetom pismu s poštovanjem moleći za prosvjetljenje istog Duha Svetog koji je nadahnuo i njegovo pisanje. Pristupamo Svetom pismu kao članovi Crkve, tražeći vodstvo žive tradicije Crkve koja uči. Sve smo svjesniji uske međusobne povezanosti Svetog pisma i tradicije jer proistječu iz ‘istog božanskog vrutka’ (Dei Verbum 9).«68 Približavanje i ljubav prema Kristu i božanskoj zbilji uključuje i »ljubav prema njezinu ljudskom izrazu u Evanđelju, predaji i teologiji«69

Velika riječ koja je obilježila Drugi vatikanski koncil jest »aggiornamento«, rekli bismo posadašnjenje, aktualizacija, tj. želja da Biblija progovori unutar složenosti suvremenoga svijeta70. Tu ulogu ima teologija. Prema papi Ivanu Pavlu II., teologija je specifičan oblik »shvaćanja i tumačenja Božje riječi« i kao takva »imala je i ima veliku važnost za Crkvu i Božji narod kako bi – Crkva i Božji narod – stvaralački i plodonosno sudjelovali u Kristovu proročkom poslanju«71. Kršćanska sadašnjost se željela susresti i svojim izdanjima nas što više upoznati s teologijom, s velikim imenima katoličke teologije, a imala je u vidu i ekumenska nastojanja za upoznavanjem drugih kršćana kao i dijalog religija.72 Danas i mi ravnopravno sudjelujemo u teološkom (raz)govoru73, o čemu govore izdanja domaćih teologa. Da ne bi ostalo samo na (raz) govoru, život od nas traži primjenu. Teologija se ostvaruje životno u Crkvi, i to u liturgiji, katehezi, pastoralnom služenju, ekumenizmu, međureligijskom dijalogu.74 Tako se čovjek i Crkva povijesno posadašnjuju.

67 »KS je naime od svoga početka smatrao jednim od temeljnih svojih zadataka služiti širem i dubljem poznavanju izvorne Božje riječi. Razumije se da je u skladu s katoličkom tradicijom smatrao neophodnim uz gornje temeljne biblijske tekstove stvoriti i neophodna prateća pomagala i razne uvode u Sveto pismo kao cjelinu i pojedine njegove knjige, komentare, rječnike«, usp. J. TURČINOVIĆ, »Kršćanska sadašnjost u pokoncilskoj obnovi«, u: V. KOŠIĆ – A. PERANIĆ (ur.), Jeke jednoga Koncila , KS, Zagreb, 1984., str. 163. Usp. također: A. REBIĆ, »Uvodna napomena izdavača«, Evanđelja u svjetlu povijesti i vjere. Novi znanstveni pogledi na sinoptička evanđelja, KS, Zagreb, 2007., 8.

68 Katolička biskupska konferencija Engleske i Walesa – Katolička biskupska konferencija Škotske, Sveto pismo – dar Božji. Učiteljski dokument Biskupskih konferencija Engleske i Walesa, i Škotske. Dokumenti br. 145, KS, Zagreb, 2006., br. 5.

69 Usp. B. DUDA, »Teologija u proročkom poslanju Crkve. Uz encikliku pape Ivana Pavla II. ‘Redemptor hominis’«, U svjetlu Božje riječi, Zagreb, 2000., str. 413.

70 Usp. A. RIZZI, »Principi di ermeneutica«, Introduzione generale alla Bibbia, Leumann, 1999., str. 490.

71 Usp. B. DUDA, »Teologija«, 413.

G. Ebeling je povijest Crkve razumio kao povijest tumačenja Svetoga pisma i u »tumačenje« izričito uračunao djelovanje i patnju …, kult i molitvu, teološki posao i osobnu odluku …, ratove u Božje ime i djela milosrdne ljubavi i mnogo drugoga.75 I kod tog hermeneutski zadanog smjera je prisutna Crkva u velikoj mjeri po djelovanju Kršćanske sadašnjosti. Četrdeset godina je doba »pustinje«, ali ona je jedino autentično mjesto Crkve (usp. Otk 12, 13-17) da

72 Kršćanska je sadašnjost bila mjesto okupljanja i susretište mnogih kaoličkih i drugih kršćanskih skupina: »Ovamo su često svraćale mnoge katoličke i druge kršćanske delegacije sa Zapada, tu su se dogovarala različita naša sudjelovanja na značajnim teološkim i sociološkim simpozijima ovdje i izvan domovine. Ovuda je prošao dobar dio naših ekumenskih susreta …«, usp. B. DUDA, »Prihvat II. vatikanskog koncila u Hrvatskoj. Fragmenti za buduće cjelovitije prouke«, Koncil u Hrvatskoj. Zbornik radova teološkog simpozija u povodu 30. obljetnice Drugoga vatikanskog sabora, Split, 1996., str. 73.

73 S obzirom na dijalog kaže T. J. Šagi-Bunić: »Očito su ‘Svesci’ bili primijećeni, jer je netko u to vrijeme u ‘Političkoj misli’ napisao da je došlo vrijeme teologije«, usp. A. TURČINOVIĆ, »Kuća koja je otvarala ‘prozore’. Razgovor s dr. Vjekoslavom Bajsićem i dr. Tomislavom Šagi-Bunićem«, u: Kana 24/3 (1993), str 9 i nastavlja na str. 12: »A upravo smo zato i počeli izdavati najprije ‘Sveske’, iz velike domaće potrebe za teološkom misli. Ustanovili smo i knjižnicu ‘Analecta Croatica christiana’ i povijesni časopis ‘Croatica christiana periodica’, gdje se obrađuju događanja, ali i misao iz crkvene povijesti kod Hrvata. Ustanovili smo zatim i biblioteku ‘Teološki radovi’, gdje su se onda mogle štampati domaće doktorske disertacije, dakle, da se omogući da čovjek zna da ima zašto pisati, da to može biti objavljeno.«

74 »Prvo zato što je otvaranje Crkve za dublje slušanje riječi Božje jedno od središnjih koncilskih htijenja, a drugo što se ovako uprisutnjena Riječ prirodno i obilato onda prelijeva u obnovljenu liturgiju i katehezu te ih iznutra hrani i prodahnjuje. … Dodamo li gornjim izrazito koncilskim temama još ekleziološko promišljanje Crkve, ekumenizam, dijalog s drugim religijama i onima koji ne vjeruju, sa suvremenim svijetom i njegovom kulturom uopće – izrekli smo, mislim, sve bitne koncilske sastojnice«, usp. J. TURČINOVIĆ, »Kršćanska sadašnjost u pokoncilskoj obnovi«, u: V. KOŠIĆ – A. PERANIĆ (ur.), Jeke jednoga Koncila , KS, Zagreb, 1984., str. 164.

75 Usp. U. LUZ, »Wirkungsgeschichtliche Hermeneutik und kirliche Auslegung der Schrift«, u: Die prägende Kraft der Texte. Hermeneutik und Wirkungsgeschichte des Neuen Testaments. Stuttgarter Bibelstudein, sv. 199, Stuttgart, 2005., str. 17.

Izdavačka djelatnost Kršćanske sadašnjosti kao vrijeme teologije

je oaza (= đavao) ne umrtvi i ne oduzme joj smisao za »sadašnjost«, dakako, kršćansku i njezino proročko poslanje. Time smo zapravo naglasili potrebu teološke misli u hrvatskom narodu, jer taj proročki govor teologije »viče o nepovredivim etičkim načelima …, otvara perspektive za ljudskiju i božanskiju budućnost za sve čovječanstvo«76. Sadašnjost i budućnost su onakve kakva je njihova teologija. A i to je povijesni trenutak, znak vremena Crkvi u Hrvata.

Bavljenje poviješću otvara dijalog, u kojem pripovijedaju ne samo živi nego i oni koji su već davno umrli, kako je njihov identitet bio prožet (kon)tekstom, možemo reći »još nam uvijek govore«, premda su odselili u Božji svijet: Josip Turčinović, Jerko Fućak, Vjekoslav Bajsić, Tomislav Janko Šagi-Bunić, Marijan Valković, Zdenko Tomislav Tenšek … A budućnost, baš kao i prošlost i sadašnjost, u Božjim je nakanama: »Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu« (Jr 29, 11). I »čovjeku lakne kad se nekim planom, nekim poslom opet može protegnuti u budućnost, makar samo do sljedećega dana«77

76 Usp. T. ŠAGI-BUNIĆ, »Potreba teološke misli u Hrvatskoj«, Kana 24/2 (1993) 14.

77 Usp. V. BAJSIĆ, »Uskrs«, Još nam uvijek govore, Zagreb, 1994., 112–113.