Svesci – Communio i međunarodna suradnja Kršćanske sadašnjosti

Adalbert Rebić

Osnivanje Kršćanske sadašnjosti usko je povezano s nekim inozemnim ustanovama koje su bile od velike pomoći na razini davanja savjeta o izdavaštvu, povezivanja s utjecajnim izdavačima i teolozima i s materijalnom pomoći. Sve je počelo naumom da se počne s izdavanjem časopisa koji bi imao važnu ulogu u širenju i unapređenju teološke misli među Hrvatima, te bi bio jedan od nezamjenjivih instrumenata za pokoncilsko gibanje i za ostvarenje koncilske poruke među hrvatskim teolozima i drugim intelektualcima. On bi trebao biti spona s misaonim i djelotvornim nastojanjima kršćanskog svijeta, osobito Zapada. On bi trebao uključiti mlade katoličke laike u dijalog sa svijetom. Ljudi koji su se tim naumom bavili bili su mladi profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Tomislav Šagi-Bunić, prof. dr. Vjekoslav Bajsić i prof. dr. Josip Turčinović. Prof. dr. Bonaventura Duda nadahnuto ih je nazvao »trolistom« jer su nadahnuto i poletno zajedno radili na osnivanju Kršćanske sadašnjosti kao jedna biljka s tri lista, kao jedna duša i jedno srce.

1. o snivanje časo P isa

» s vesci – k ršćanska sadašnjost«

Početak osnivanja časopisa »Svesci – Kršćanska sadašnjost« 1966. godine vezan je uz Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda (HKD) u Zagrebu.

Tu se Josip Turčinović sastajao sa svojim suradnicima i s mladim katoličkim laicima koji su u komunističkom sustavu pokušavali na različite načine surađivati s crkvenim ljudima u raznim crkvenim pothvatima. Među njima su se isticali Ljiljana Matković, Mihovil Fuks, Ante Jelić, Ivan Livljanić, Vjekoslav Mazić, Mišo Novoselac, Miljenko Pandžić, Ante Starčević, Ivan Tomljanović, Sibe Zaninović, Marijan Zidarić, Ivan Žnidarčić i drugi koji su svi zajedno s profesorima Šagi-Bunićem, Bajsićem i Turčinovićem, te urednikom Glasa

Koncila Vladimirom Pavlinićem ušli u Uredničko vijeće časopisa »Svesci –Kršćanska sadašnjost«.

Prof. T. J. Šagi-Bunić u dogovoru s kardinalom Franjom Šeperom, nadbiskupom zagrebačkim poslao je 20. srpnja 1966. godine pismo Generalnom tajništvu Katoličke akcije Austrije1 (Beč), u kojem je izvijestio Tajništvo da mladi teolozi zajedno s katoličkim laicima intelektualcima u Zagrebu namjeravaju početi izdavati novi časopis pod naslovom »Svesci – Kršćanska sadašnjost«, koji je nužno potreban da se katoličkim intelektualcima, vjernicima klericima i laicima, u Hrvatskoj omogući priključak na teološke tijekove u Katoličkoj crkvi u svijetu. U tu svrhu Šagi-Bunić moli Tajništvo za slanje katoličkih teoloških časopisa i za dopuštenje da se iz njih prevode i u »Svescima – Kršćanska sadašnjost« objavljuju članci, te moli također i za stanovitu financijsku pomoć kako bi se taj projekt mogao ostvariti. Šagi-Bunić je opisao kako bi taj časopis trebao izgledati: imao bi 160 stranica i izlazio bi deset puta godišnje, u nakladi od 10.000 primjeraka po broju. Svaki bi broj koštao oko 2 500 US$.

Šagi-Bunić je u pismu izrazio nadu da bi se nakon trećeg broja časopis mogao sam financirati.

1 Pismo je napisano s impressumom HKD sv. Ćirila i Metoda a upućeno je gospodinu Klemenu, generalnom tajniku Katoličke akcije Austrije u Beču.

Svesci – Communio i međunarodna suradnja Kršćanske sadašnjosti

Dr. Klemen, generalni tajnik Katoličke akcije Austrije, ovo je pismo proslijedio Zajednici katoličkih novina i časopisa Austrije2 . Na godišnjoj skupštini Zajednice austrijskih nakladnika katoličkih novina i časopisa (GKZZÖ) 17. svibnja zaključeno je da ing. Hubert Lehner i dr. Hannes Sassmann, glavni direktor Nakladnoga zavoda Styria, odu u Zagreb i podrobno ispitaju namjere koje iznosi dr. T. Šagi-Bunić u pismu i da izvijeste o ishodu razgovora. Predsjedništvo GKZZÖ bilo je spremno pomoći u ostvarenju plemenitih namjera svojih južnih susjeda Hrvata. Zamolili su dr. Hannesa Sassmanna i ing. Huberta Lehnera da stupe u vezu s Hrvatskim književnim društvom sv. Ćirila i Metoda i da poduzmu potrebne korake u ostvarivanju nauma da mladi teolozi počnu izdavati takav novi časopis. U tu svrhu su 16. rujna dr. Sassman i ing. Lehner doputovali u Zagreb. Budući da nisu poznavali HKD sv. Ćirila i Metoda i mlade teologe i laike intelektualce, posjetili su najprije austrijskoga konzula Johanna Josefa Denglera i priopćili mu radi čega su došli u Zagreb. Konzul Dengler je pozvao dr. Josipa Ladiku, direktora Glasa Koncila, znajući da će im on moći posvjedočiti tko su ti ljudi i jesu li njihove namjere opravdane i iskrene. Na to su se dr. Sassmann i dipl. ing. Lehner sastali sa Šagi-Bunićem, Bajsićem, Turčinovićem, Zidarićem i drugima u HKD-u sv. Ćirila i Metoda. Ovi su im izložili svoje planove, te naširoko i podrobno izvijestili o crkvenoj i društvenoj situaciji u Jugoslaviji. Molili su za financijsku pomoć i za savjet da taj pothvat što prije i što bolje uspije i da se razvije eventualno u izdavačku djelatnost.

Sassmann i Lehner o svemu su izvijestili Pročelništvo GKZZÖ koje je odlučilo pomoći s 200 000 ASCH, ali da je potrebno još jedanput otputovati u Zagreb i na terenu se raspitati još u kontaktima s kardinalom Franjom Šeperom o uvjerljivosti tih ljudi i njihovih planova.

Na poziv dr. Sassmanna sredinom studenoga 1966. doputovali su u Graz

J. Turčinović, V. Bajsić, Šagi-Bunić i tajnik Zidarić. Sassmann im je pokazao postrojenja u izdavačkoj kući »Styria«, saslušao njihove planove i obećao pomoći. Tu su se upoznali i s novinarom Tschoklichem, urednikom Styrije. Skupina je proslijedila u Beč. Tu su se sastali s gosp. Tretterom, direktorom austrijskog ogranka nakladničkoga zavoda Herdera i s prof. Klostermannom, s kojim su se ranije upoznali, a sada produbili prijateljstvo. On im je dao ne- ka skromna sredstva da mogu u Zagrebu početi ostvarivati svoje planove. Klostermann će od tada biti veliki zagovornik i pomoćnik izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost. Put su nastavili dalje za München, Freiburg, Fribourg, gdje su se sastajali s uglednim katoličkim djelatnicima i opskrbili brojnim teološkim knjigama i časopisima, te se vratili u Zagreb.

2 Gemeinschaft katholischer Zeitungs- und Zeitschriftenverlag Österreichs (Katholische Pressevereine Österreichs).

Dana 7. prosinca 1966. ponovno su u Zagreb doputovali dr. Hannes Sassmann i dipl. ing. Hubert Lehner i susreli se i s kardinalom Franjom Šeperom. Kardinal Šeper je pozdravio izdavanje novog crkvenog teološkog časopisa, kulturološki, dijaloški i ekumenski usmjerenog, kao i namjeravani pothvat prevoditi na hrvatski što je moguće više teoloških članaka i djela kako bi studenti teologije, vjernici klerici i laici, intelektualci mogli imati priključak na postkoncilsku teologiju i pastoral. Kardinal je prisutne zamolio da inicijatorima pomognu sa stanovitom svotom novaca kako bi se kupile prostorije u kojima bi se moglo pripremati izdavanje takvog časopisa, prevoditi i pripremati nova teološka izdanja i po mogućnosti istodobno bi to moglo biti susretište katoličkih intelektualaca.

Kardinal Franjo Šeper je 15. prosinca poslao dipl. ing. Hubertu Lehneru pismo u kojem je, pozivajući se na prethodni razgovor od 7. prosinca prigodom njegova i Sassmannova posjeta, zamolio financijsku pomoć za kupnju poslovnih prostorija. Krajem 1966. godine objavljen je prvi broj3 »Svezaka –Kršćanska sadašnjost« za godinu 1967. u nakladi od 10 000 primjeraka, koji su bili vrlo brzo rasprodani. Tijekom 1967. naklada se ustalila na 8 000 primjeraka.

2. Pri P rema i osnutak k ršćanske sadašnjosti

Početkom kolovoza 1967. godine dr. Vjekoslav Bajsić pisao je dr. Hannesu Sassmannu da su našli mogućnost da kupe prostorije na Marulićevu trgu 14 – jedan kat, prizemno s dijelom podruma – veličine oko 172 m2 , za oko 17 milijuna starih dinara. Kupnju treba odmah ostvariti, jer vlasnik stana dr. Stojić, i međunarodna suradnja Kršćanske sadašnjosti liječnik specijalist za bolesti vena, odlazi svojoj kćerki u Australiju, i spreman je upravo Crkvi prodati taj stan. Dr. Bajsić je Sassmannu predložio kako bi stan trebalo hitno kupiti: 10 milijuna starih dinara posudio bi kardinal Franjo

3 Rješenje naslovne stranice s krugovima napravio je ak. slikar Ante Starčević, veliki prijatelj Kršćanske sadašnjosti kojemu u čast Kršćanska sadašnjost d.o.o. objavljuje izvrsnu fotomonografiju Ante Starčević (urednica Hrvojka MIHANOVĆ-SALOPEK, KS, Zagreb, 2007.).

Šeper, a novac bi mu kasnije vratili. Moli Sassmanna i Lehnera, bi li oni mogli u Austriji, od Verlegergemeinschafta isposlovati da se odmah daruje ostalih

20 milijuna starih dinara (oko 16 000 US$) da se tako isplati svota koju traži prodavač stana. Sassmann je s Lehnerom brzo djelovao.

Tijekom 1967. godine uspjelo je u raznim austrijskim crkvenim ustanovama prikupiti potrebni novac i kupiti prostorije za Kršćansku sadašnjost na Marulićevu trgu 14 (prizemlje) gdje je središnjica Kršćanske sadašnjosti d.o.o. još i danas. Budući da kupac u ono doba, u doba komunizma nije mogla biti Crkva, ugovor o kupoprodaji potpisali su u ime Crkve dr. V. Bajsić i dr. J. Turčinović kao fiktivni kupci.

Dana 22. veljače 1968. godine kardinal Franjo Šeper je dekretom ustanovio crkvenu ustanovu Kršćansku sadašnjost. Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije. Glavnim i odgovornim urednikom »Svezaka« bio je imenovan Tomislav J. Šagi-Bunić, pomoćni urednici bili su Josip Turčinović i Ljiljana Matković, tajnik uredništva Marijan Zidarić. U prostorijama Kršćanske sadašnjosti na Marulićevu trgu 14 zahuktala se plodonosna djelatnost.

Takvu zahuktalu izdavačku djelatnost HKD sv. Ćirila i Metoda nije moglo slijediti. HKD je izdavao katekizme, molitvenike i kalendare i držao da je to dosta. Bilo je čestih rasprava oko daljnjega rada osobito između Šagi-Bunića, V. Bajsića i Radovana Grgeca. Radovan Grgec nije mogao shvatiti da je došlo vrijeme za veću i svestraniju izdavačku djelatnost. Imao je svoju zamisao o Svescima: bit će problem – mislio je – prenositi kroz prevedene teološke članke teologiju sa Zapada. Nije u teologiju Zapada imao povjerenja. Smatrao je da moramo tu napraviti neku našu domaću teologiju. To su, dakako, bile čudne misli i za ono vrijeme. Svakako, neki su od članova HKD sv. Ćirila i Metoda mislili da oni moraju ići svojim putem i svojim smjerom.4 Zauzvrat je onda Radovan Grgec osnovao hrvatski književni časopis »Marulić« koji bi bio neka protuteža Svescima. Tijekom ljeta 1967. djelatnici Kršćanske sadašnjosti odijelili su se od HKD sv. Ćirila i Metoda.

4 Vidi »Kuća koja je otvarala prozore«, razgovor koji je vodio Albert TURČINOVIĆ s Šagi-Bunićem i V. Bajsićem o 25. obljetnici »Kršćanske sadašnjosti«. KANA XXIV(1993), ožujak (broj 3/253), str. 11.

Uz Sassmanna i Lehnera Kršćanskoj sadašnjosti ubrzo su pritekli u pomoć naši prijatelji. Spomenimo samo neke: Tretter, direktor bečkog nakladničkog zavoda Herder, koji je osobno dolazio u Zagreb i nudio iznad svega svoju stručnu pomoć za suvremeno izdavalaštvo. Zatim valja spomenuti našega dragoga prijatelja dr. Karla Bayera5, dugogodišnjeg direktora njemačkog Caritasa, te nakon njega prelata Wilhelma Reitzera. Ferdinand Klostermann je od svoje plaće kupio pisaći stroj za KS koji je dugo služio tajnici Mariji Baričević … I mnogi drugi.

3. o rganizacija i usmjerenje ks - a

Osim Svezaka, Kršćanska sadašnjost (skraćeno KS) počela je na Marulićevu trgu objavljivati razne teološke tiskovine i temeljnu teološku literaturu. U KS-u su započeti teološki nizovi: Metanoja, Znakovi i gibanja, Svjedočenje –građa i prilozi, Riječ, Upoznajmo Bibliju, prvu biblijsku reviju u nas (kasnije VIR) i tako redom. Godine 1973. KS preuzima izdavati Ilustriranu Bibliju mladih, kojom će se proslaviti diljem istočne Europe, sve do Vladivostoka. Početkom 1974. godine (točno, 18. ožujka) od nakladničkog zavoda »Stvarnost« Kršćanska sadašnjost otkupila je tek objavljen novi prijevod cijele Biblije koji Kršćanska sadašnjost do danas u raznim oblicima, formatima, izdanjima objavljuje (do danas 19 izdanja). Ubrzo su se vidjeli obrisi i plodovi novog katoličkog izdavača: biblijska izdanja, liturgijska izdanja (Časoslov naroda Božjega, 4 sveska), vjeronaučna literatura (katekizmi za školsku nastavu, doduše onda još u privatnim crkvenim prostorijama), važna standardna djela kao što su Dokumenti Drugog vatikanskog koncila, Leon-Dufourov Rječnik biblijske teologije, niz Dokumenti (do danas je objavljeno 150 brojeva), liturgijski tekstovi (veliki Rimski misal, Mali misal ABC, Lekcionari s biblijskim čitanjima po blagdanima i danima kroz crkvenu godinu) …

Ubrzo se počinje izdavati kršćanska obiteljska revija »Kana«, tjedno izdanje biltena AKSA (Aktualnosti Kršćanska sadašnjost) u kojem su objavljivane vijesti i dokumenti iz crkvenog i društvenog života. K tomu su dolazili s godinama i filmska proizvodnja, gramofonske ploče božićnih pjesama, što je za ondašnje vrijeme, u socijalističkom režimu, predstavljalo takvu novost kakvu je bilo jedva moguće zamisliti. Duša svega toga pothvata bio je Josip Turčinović, direktor Kršćanske sadašnjosti.

Utemeljeni su novi nizovi Analecta Croatica christiana (građa i studije za povijest kršćanstva i Crkve među Hrvatima), zatim časopis Croatica christiana periodica (časopis za povijest Crkve u Hrvata), Teološki radovi, među kojima su objavljivani teološki radovi domaćih teologa, niz Riječ (kraće biblijske studije, do sada objavljeno 49 knjiga), niz Metanoja (do danas objavljene 172 knjige) i drugi nizovi. Pojavljivale su se jedna za drugom značajne knjige: T. Šagi-Bunić, Ali drugoga puta nema, A. Rebić, Biblijska prapovijest (koja je unutar dvije godine doživjela dva izdanja), počinje se prevoditi Velika povijest Crkve H. Jedina

Ing. Hubert Lehner u više je navrata dolazio u Zagreb da se uvjeri u bogatu izdavačku djelatnost. On se dokazao velikim prijateljem i dobrotvorom Kršćanske sadašnjosti. Zalagao se za to da se Udruga austrijskih izdavača obveže narednih pet godina (to jest od 1968. do 1973. godine) financijski pomagati izdavački program Kršćanske sadašnjosti. Novac je bio prikupljen u raznim crkvenim ustanovama, a poglavito je pomoć dolazila od Ostpriesterhilfe (OPH), Europäischer Hilfsfond der deutschen und österreichischen Bischofskonferenz (EHF), kojima je H. Lehner svake godine podnosio izvještaj o radu Kršćanske sadašnjosti. Lehner je osobno u Zagreb donosio novac u devizama, kako bi se u tiskarama, koje su sve bile u državnom vlasništvu, uspješnije mogle tiskati knjige (ako se plaćalo deviznim sredstvima tiskare su bile spremnije prihvatiti posao).

H. Lehner i dr. Sassmann bili su od velike pomoći u prvim godinama djelovanja Kršćanske sadašnjosti, osobito kad je dolazilo do unutarcrkvenih napetosti: veći dio katoličkog episkopata bio je oduševljen djelatnošću Kršćanske sadašnjosti, ali je jedan manji dio prema njezinim djelatnostima bio skeptički raspoložen, dapače i protivnički postavljen, jer je u izdavanju nekih knjiga i nekih članaka u Svescima vidio opasnost za katoličku vjeru, a bilo je tu očigledno i ljubomore, pa se svom silinom obrušio na KS. Neki su biskupi i svećenici, primjerice, zamjerali KS-u što je objavio »progresističku« knjigu Uvod u kršćanstvo mladog njemačkog teologa Josepha Ratzingera.

4. t eološko društvo

» k ršćanska sadašnjost« ( tdks )

Novi veliki val protivljenja Kršćanskoj sadašnjosti podigao se 1977. godine kad su se teolozi koji su u njoj djelovali – neki od njih profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta i drugih visokih teoloških učilišta u Hrvatskoj – udružili u Teološko društvo »Kršćanska sadašnjost« (TDKS) po uzoru na Austrijsko društvo katoličkih izdavača i po uzoru na katoličke izdavače u Njemačkoj, koji su svi morali djelovati po državnim zakonima kao »eingetragene Vereine« (e. V.). Teološko društvo je poslužilo kao pravni subjekt izdavačke djelatnosti Kršćanske sadašnjosti u skladu s državnim zakonima (Zakon o udruženom radu). Tvrtka sa osamdesetak radnika nije u socijalističkom društvu smjela postojati i javno djelovati kao privatna tvrtka. Privatne su tvrtke smjele zapošljavati najviše deset radnika. Kršćansku sadašnjost sa svojih osamdesetak djelatnika, vjernika laika, komunističke su vlasti pošto-poto htjele uništiti, ako ne drukčije onda porezima: porezi nametnuti Kršćanskoj sadašnjosti bili su tako visoki da poduzeće nije moglo pozitivno poslovati. Stoga se Kršćanska sadašnjost registrirala kao društveno poduzeće, podložno državnim zakonima, s uredno zakonski definiranim obvezama (porez) i definiranim pravima onih koji su u njoj bili zaposleni, a to su bili pretežito vjernici laici koji su svojim radom prehranjivali svoje obitelji.

Opet je Kršćanskoj sadašnjosti pritekao u pomoć dipl. ing. Hubert Lehner koji je kao veliki odvjetnik TDKS-a tumačio biskupima i predstojnicima crkvenih ustanova na njemačkom jezičnom području s kojega je KS-u dolazila stanovita pomoć, što je to zapravo Teološko društvo »Kršćanska sadašnjost«. Tumačio je da se Kršćanska sadašnjost, privatna crkvena ustanova, restrukturirala u društvenu udrugu, u Teološko društvo »Kršćanska sadašnjost«, kako bi kao javno priznati društveni čimbenik mogla nositi izdavačku djelatnost Kršćanske sadašnjosti. Dakle, Kršćanska sadašnjost – tumačio je svojim prijateljima – nije učinila ništa drugo nego analogna poduzeća u Njemačkoj, i međunarodna suradnja Kršćanske sadašnjosti

Austriji i drugdje u svijetu gdje se posluje po državnim zakonima, to jest ona se »registrirala« kao »eingetragener Verein« (e. V.), što je na Zapadu ionako obveza svih poduzeća. U tome su – tumačio je H. Lehner – neki crkveni predstojnici u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, koji nisu poznavali jugoslavenske zakone o porezima i zakone o radu, vidjeli »ideološki zaokret na socijalistički put«. Lehneru je uspjelo – kako sam svjedoči6 – mnogim telefonskim razgovorima i pismima crkvenim predstojnicima na njemačkom govornom području stvoriti jasnoću. Kad je Georg Reißmüller objavio članak »Priester auf sozialistischen Pfad«7 protiv Teološkog društva »Kršćanska sadašnjost«, onda mu je Hubert Lehner odgovorio opširnim pismom na tri stranice.

U pismu je Lehner J. G. Reißmülleru odgovorio na objavljeni članak, jer je u njem iznio očite laži i klevete i tražio od njega da on taj njegov odgovor objavi u FAZ. Reißmüller nije htio Lehnerov odgovor objaviti u FAZ, ali je bio prisiljen objaviti reagiranje profesora T. Šagi-Bunića i Renate M. Erich8. Hubert Lehner je u svome odgovoru Reißmülleru u sedam točaka protumačio o čemu se u Teološkom društvu »Kršćanska sadašnjost« radi. Pismo počinje: »Ich kenne die ganze Sache buchstäblich von den ersten Anfängen an …« (…) »Kršćanska se sadašnjost našla pred nerješivim problemima koje su stvarali golemi porezi i drugi nameti jer je kao privatno crkveno poduzeće djelovalo s 80 djelatnika izvan ondašnjih jugoslavenskih zakona o radu (Zakon o radu), a razvila je izvanredno bogatu izdavačku djelatnost. Pretvorila se u najvećega izdavača religiozne knjige unutar komunističkog svijeta istočne Europe. Hubert Lehner piše: »Ja sam im (tj. svojim prijateljima u Zagrebu, moja opaska) ukazao na način kako smo mi riješili takve probleme u Austrijskim katoličkim tiskovnim društvima (Katholische Pressvereine Österreichs) koji su pravni nositelji više austrijskih većih katoličkih izdavača. Donio sam im u Zagreb naše statute i pitao ih, bi li oni mogli u Jugoslaviji utemeljiti slično takvo društvo ili udrugu koja bi onda bila pravni nositelj izdavača. Teološ-

6 Hubert LEHNER, »Notizen aus meinem Leben«, u: Im Dienste der Kirche, der Menschen und der Medien, Linz, 2003., str. 62–65, ovdje osobito str. 65.

7 G. REISSMÜLLER, »Priester auf sozialistischem Pfad«, u: Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) od 18. ožujka 1986. godine.

8 Vidi: Frankfurter Allgemeine Zeitung od 24. travnja 1986. godine. Renate Erich je na njemačkoj televiziji, na ZDF, objavila izvrsnu dokumentiranu reportažu o Teološkom društvu »Kršćanska sadašnjost« ko društvo »Kršćanska sadašnjost« bilo je utemeljeno samo i jedino iz ovih pravnih i poreznih motiva i znadem da su predstavnici Kršćanske sadašnjosti o svemu izvijestili zagrebačkog nadbiskupa Kuharića. Prema tome je Vaša tvrdnja, gospodine Reißmüller, da su vodeći ljudi u KS-u to učinili protiv volje nadbiskupa Kuharića laž. Jednostavno, nije bilo za daljnje funkcioniranje tako velikog izdavačkog poduzeća drugog rješenja nego utemeljenje društva sastavljeno od teologa koje postaje pravni nositelj izdavača …« Lehner je Reißmülleru priložio: a) Prikaz KS-a i TDKS-a od 1982.; b) Članak objavljen u Herder Korrespondezblattu od siječnja 1978.; c) Članak objavljen u Herder Korrespondenzblattu, br. 2 od 1983. i d) Pismo prof. dr. V. Bajsića, koje mu je potonji pisao 24. 12. 1982. Lehnerovo pismo Reißmülleru postoji u arhivu Kršćanske sadašnjosti d.o.o.

5. s uradnja s međunarodnim teološkim časo P isom » c oncilium« i » c ommunio«

Dana 17. siječnja 1967. glavni je tajnik međunarodnog teološkog časopisa Concilium M. Van hengel izrazio Kršćanskoj sadašnjosti želju da ona u Zagrebu pokrene hrvatsko izdanje »Conciliuma«. Šagi-Bunić nije tom ponudom bio oduševljen. Držao je da takav časopis ne bi kod nas mogao postići doličnu nakladu, budući da kod nas tek treba stvarati teologiju i čitatelje teoloških časopisa. Šagi-Bunić mu je odgovorio da bi u nas valjalo prevoditi članke iz raznih teoloških časopisa kao što su Concilium, Etudes, La Revue Nouvelle, Informations catholiques internationales, Herder Korrespondenz… Ukratko, naše čitatelje treba tek pripraviti da mogu biti sposobni čitati teološke članke koji predstavljaju razvijenu postkoncilsku teologiju. S uredništvom »Conciliuma« ipak je kasnije bilo dogovoreno da se pripravi djelomično izdavanje Conciliuma na hrvatskom jeziku dva puta godišnje. Concilium je onda stalno u svojem impressumu navodio i hrvatsko izdanje kao već postojeće. Međutim, stvarno do objelodanjivanja takvog časopisa na hrvatskom jeziku nije nikad došlo9.

9 ŠAGI-BUNIĆ, Deset godina Kršćanske sadašnjosti (1968.–1978.), jubilarni katalog, KS, Zagreb, 1993., bilj 20.

Svesci – Communio i međunarodna suradnja Kršćanske sadašnjosti

Godine 1971. kadinal Franjo Šeper dostavio je dr. Vjekoslavu Bajsiću pismo koje mu je uputilo uredništvo međunarodnog teološkog časopisa Communio (Hans Urs von Balthasar i Maks Greiner), u kojem je izrazilo želju da se u Hrvatskoj pokrene izdavanje tog časopisa na hrvatskom jeziku. Kardinal je Bajsiću, odnosno Kršćanskoj sadašnjosti sugerirao i preporučio da radije prihvati suradnju s tim teološkim časopisom, koji ne bi izazivao napetosti u teološkim sučeljavanjima kao Concilium. Communio mu se naime činio uravnoteženim svojom teologijom i stoga prihvatljivijim za našu sredinu nego što bi to bio Concilium koji je na teološkom području zastupao vrlo progresivne, pa i izazivačke stavove.

Uprava Kršćanske sadašnjosti prihvatila je ponudu, pa je dr. Vjekoslav Bajsić stupio u vezu s dr. Greinerom u Kölnu, koji je tada bio duša njemačkog izdanja časopisa Communio. Njemački su teolozi, naime, prvi počeli s izdavanjem časopisa Communio. Uskoro su im se pridružili švicarski teolozi (Eugenio Corrrecco, kanonist, kasnije biskup u Baselu, utemeljitelj AMATECA-e, niza teoloških udžbenika koje Kršćanska sadašnjost postupno objavljuje u hrvatskom izdanju), talijanski teolozi s izdavačkom kućom Jacca Book (Santo Bagnoli) i nizozemski teolozi. Godine 1974. pridružili su se francuski teolozi, klerici i laici, i postupno mnogi drugi. Godine 1974. zamolili su me dr. V. Bajsić i dr. J. Turčinović da u ime Svezaka pođem na sastanak redakcije međunarodnog časopisa Communio u München. Od 1974. godine odlazio sam na sve godišnje sastanke redakcije – i one velike i one male10, obično u zemlju jedne od članica Communia . Ja sam dobro govorio njemački i ujedno bio aktivno djelatan u Kršćanskoj sadašnjosti, zadužen za biblijska izdanja, pa sam po njihovu mišljenju bio sposoban na tim sastancima da zastupam »Sveske – Kršćanska sadašnjost«. U Münchenu (1975.) dogovorio sam da će »Svesci« redovito preuzimati od Communia dva do tri teološka članka, dok će ostale članke preuzimati iz drugih časopisa i od domaćih teologa. S time su se Max Greiner, Hans Urs von Balthasar i Hans Mayer složili. Protumačio sam im da hrvatska riječ »Svesci« zapravo znači Cahiers ili Hefte pa to dobro pristaje za spajanje u jednu sintagmu »Svesci

10 Veliki su se sastanci članova međunarodne redakcije događali pri kraju tjedna nakon Spasova, a mali sastanci dva-tri dana uz svetkovinu Bezgrješnog začeća Marijina, obično krajem tjedna (prosinac).

Communio«. Stvarno od 1975. godine časopis izlazi kao Svesci – Communio, prenoseći redovito neke članke iz Međunarodnog teološkog časopisa Communio koji okuplja katoličke teologe svega svijeta koji su si »stavili u zadatak da tako njeguju teologiju te njihovo pisanje ne pobudi napetosti kojih ne žele ili ih izbjegavaju« (Riječ redakcije, u: »Svesci – Communio«, broj 25/26 od 1975.).

Kršćanska sadašnjost dva puta je organizirala veliki sastanak međunarodne redakcije Communio u Samoboru: prvi put, od 15. do 18. svibnja 1980. na kojem je bilo prisutno trideset i šest članova redakcije (D, F, I, PL, SP, HR) i drugi put, od 9. do 11. svibnja 1991. godine na kojem je bilo oko trideset sudionika iz D, B, NL, F, P, PL, USA, CH, SL i HR. Tada je u Hrvatskoj već mirisalo po ratu tako da su se neki bojali doći u Hrvatsku na sastanak redakcije.

Godine 1988. redakcija Međunarodnog teološkog časopisa Communio priredila je prigodom 20. obljetnice opstojnosti Communia u prosincu u Kölnu okrugli stol za kojim sam treći po redu imao čast izložiti kratku povijest hrvatskog pristupanja Communiu i povijest hrvatskog izdanja »Svesci – Communio«. Tu je često bilo isticano kako je Hrvatska treća članica međunarodne redakcije Communia, dakle skoro od samih početaka izdavanja časopisa Communio (prije francuske redakcije). Isto tako, u ime »Kršćanske sadašnjosti« kao suutemeljiteljice Međunarodnog teološkog časopisa Communio bio sam od 10. do 14. svibnja 1997. godine na 30. obljetnici Communia, koju smo slavili u Mainzu (Njemačka). Za okruglim stolom održao sam kratko izlaganje o izdavačkoj djelatnosti Kršćanske sadašnjosti u Hrvatskoj i o suradnji KS-a s međunarodnim redakcijama istog časopisa.

Od 12. do 15. svibnja 1983. prigodom boravka na sastanku članova redakcije međunarodnog uredništva Communio u Oltarzewu kraj Varšave posjetio sam ured gospodina Tadeusza Mazowieckog u Varšavi, uručivši mu pismo Josipa Turčinovića s prijedlozima za suradnju na zajedničkom izdavanju izdanja Kršćanske sadašnjosti i talijanskog izdavača Jacca Book. Bilo je u pitanju i izdavanje Ilustrirane Biblije mladih na poljskom jeziku koju priređuje Kršćanska sadašnjost za Poljake. Sastanak s gosp. Mazowieckim i poznanstvo s njime dobro mi je došlo u vrijeme Domovinskog rata, kada je isti gosp. Mazowiecki bio izaslanik UN-a za ljudska prava u Republici Hrvatskoj. Tada je on mene posjetio u vladinom Uredu za prognanike i izbjeglice i podrobno se zanimao za situaciju s izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine. Potom me pozvao u hotel

Svesci – Communio i međunarodna suradnja Kršćanske sadašnjosti

Esplanade na sastanak da mu u četiri oka svjedočim o ratnim zbivanjima i posljedicama na našim područjima.

Kao član uredništva Svesci – Communio imao sam priliku da na zajedničkom sastanku užeg kolegija redakcije Međunarodnog teološkog čaospisa Communio Hansu Ursu von Balthasaru i gosp. Greineru razjasnim pitanje Teološkog društva »Kršćanska sadašnjost«. Njima su naime neki crkveni ljudi iz Hrvatske prigovorili kako mogu surađivati s Kršćanskom sadašnjošću koja se navodno »protiv volje svojih biskupa organizirala kao društvena socijalistička organizacija«. Protumačio sam obojici da ta informacija nije točna, nego je to obična podvala onih koji su neprijateljski raspoloženi prema izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost od samoga početka. Kršćanska sadašnjost nije učinila ništa drugo nego se registrirala u skladu s državnim zakonima o radu (Zakon o udruženom radu, tzv. ZUR) kao javno poduzeće, da bi kao poduzeće s velikom izdavačkom djelatnošću mogla opstati i učinkovito i nesmetano dalje djelovati za dobro Crkve i hrvatskoga naroda. Ona je naprosto postala »eingetragener Verein« kao što su to i slične izdavačke ustanove na Zapadu. Čelni ljudi u Kršćanskoj sadašnjosti su sve to učinili u sporazumu sa zagrebačkim nadbiskupom i s njegovim tihim pristankom uz upozorenje »čuvajte se da ne bi komunisti s vama manipulirali«. Von Balthasaru sam spomenuo ime nadbiskupa koji je najviše bio protiv Kršćanske sadašnjosti, a to ne zbog registracije, nego zbog nekih svojih osobnih razloga koje je on imao već prije registracije. Ovo mu je samo povod za novi napad na Kršćansku sadašnjost. Von Balthasar je shvatio i samo se blago nasmijao (uz stanovitu sućut prema nama) spomenuvši ime tog nadbiskupa kojega je kao neobičnu osobu poznavao iz vremena Drugog vatikanskog koncila. Von Balthasar i Greiner moj su odgovor prihvatili kao mjerodavan i nikad nisu postavljali u pitanje uzajamnu suradnju časopisa Svesci i Međunarodnog teološkog časopisa Communio, koji je inače na Zapadu smatran konzervativnim teološkim časopisom. Za nas koji smo živjeli u posebnim okolnostima on je bio vrlo suvremen.

Preko časopisa Svesci Kršćanska je sadašnjost razvijala izvrsnu suradnju s teolozima iz zapadne Europe i šire – iz svijeta.

6. k ršćanska sadašnjost i Pax r omana

Pax Romana je međunarodna udruga katoličkih intelektualaca. Rasprostranjena je po svim kontinentima, a cilj joj je promicanje kršćanskih vrednota na lokalnom, regionalnom i globalnom planu, a to se ostvaruje kroz kulturni, znanstveni, mirotvorni i socijalni angažman. Razvija dijalog među različitim kulturama, naraštajima i profesijama; bori se za solidarnost, za bolji i prihvatljiviji svijet. Udruga se temelji na kršćanskim načelima i stavovima. Pax Romana je članica Međunarodne konferencije katoličkih organizacija (ICO) i Konferencije nevladinih udruga učlanjena u Ujedinjenim narodima (UN). Utemeljena je 1947. godine u Rimu kao međunarodna udruga (asocijacija) katoličkih intelektualaca i profesionalaca, a svoje povijesne korijene ima u godini 1921. kada je Pax Romana bila utemeljena kao Međunarodna udruga katoličkih sveučilišnih studenata sa sjedištem u Fribourgu (Švicarska). Prošle je godine slavila 60. obljetnicu svoga djelovanja na svom kongresu u Bilbaou (10.–19. prosinca 2007.).

Centralni Sekretarijat te udruge nalazi se u Fribourgu u Švicarskoj. Pax Romana ima i razne sekcije koje se na nacionalnom i internacionalnom planu zauzimaju za specifična pitanja katoličkih pravnika, pedagoga, liječnika, umjetnika, inženjera i dr. Hrvatski katolički intelektualci započeli su svoju suradnju s Pax Romanom još u bivšem sustavu u komunističko vrijeme. Zbog ondašnjega totalitarističkog političkog sustava oni se nisu mogli kao takvi registrirati u tadašnjem društvu pa su osamdesetih godina prošloga stoljeća delegati Pax Romane došli u Kršćansku sadašnjost i od nje zatražili mogućnost osnivanja podružnice Pax Romane u Hrvatskoj. Kršćanska je sadašnjost imala status javne udruge, javnoga društva, pa je mogla pomoći. Ona je Pax Romani dala pravni pokrov i omogućila mladim katoličkim intelektualcima raznih zanimanja da se skupljaju u njezinim prostorijama te na se preuzela financijske troškove.

Na Generalnoj skupštini u Londonu 1983. godine, Kršćanska sadašnjost postala je punopravnom članicom te udruge. U Samoboru su održana dva susreta katoličkih intelektualaca: Prvi mediteranski susret katoličkih intelektualaca (1985.) i Svjetsko vijeće Pax Romane (1989.). Godine 1989., skupina se formirala u sadašnjem obliku po uzoru na već ustaljen rad u Zapadnoj Europi. Udruga je član Socijalno-ekonomskog vijeća UN-a, a ima stalne predstavnike u UN-u u Beču, Genevi, New Yorku, kao i u UNESCO-u u Parizu.

Brojne aktivnosti hrvatskih laika u Pax Romani bile su usmjerene na održavanje generalne skupštine, koja se trebala održati u rujnu 1991. godine u Hrvatskoj. Rat i ratna zbivanja u Hrvatskoj to su omeli. Još uvijek se radi na profiliranju takve laičke organizacije, koja bi preko svojih članova djelovala intelektualno i profesionalno, unoseći kršćanske vrijednosti u široki hrvatski prostor djelovanja. Katolički intelektualci nalaze se pred dvostrukim izazovom: uključiti se u djelovanje Crkve te u intelektualni svijet zemalja, koje su dugo sudjelovale u suvremenom skepticizmu naspram hijerarhijskih i dogmatskih struktura. Među prvim članovima hrvatskog ogranka Pax Romane bili su Ivica Biočić, Križo Katinić, Stipe Kutleša, Stjepan Sučić, Jasna Paro, Hrvoje Zorić i drugi. Kršćanska sadašnjost redovito je sve do lanjske godine plaćala godišnju članarinu i troškove za službene putove na međunarodne kongrese i sastanke kao i troškove održavanja sastanaka u Hrvatskoj.

Nažalost, zbog Domovinskog rata i poslijeratnih zbivanja članovi su posustali i praktično su se prestali sastajati. Potrebno bi bilo obnoviti tu asocijaciju katoličkih laika intelektualaca. Kršćanska sadašnjost još uvijek uredno dobiva uplatnice za godišnju članarinu Pax Romane. Prošle smo godine poslali dopis sjedištu međunarodne udruge Pax Romane da ona u Hrvatskoj praktično više ne djeluje pa smo prestali plaćati članarinu.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić primio je 28. siječnja ove godine (2008.) Philippea Ledoublea, europskog koordinatora Pax Romane ICMICA, Međunarodnoga katoličkog pokreta za intelektualne i kulturne poslove koji mu je predstavio pokret Pax Romana s njegovim djelovanjem na europskoj razini. Naglasio je također da je taj katolički pokret u prošlosti imao kontakte s Hrvatskom, kao i otvorenost da se suradnja iznova uspostavi, priopćeno je iz Ureda Zagrebačke nadbiskupije za odnose s javnošću. Na susretu u župi Sv. Blaža pitao sam kardinala Bozanića je li Ledouble spomenuo Kršćansku sadašnjost. Kardinal mi je potvrdno odgovorio, da je spomenuo suradnju Pax Romane u prošlosti s Kršćanskom sadašnjosti i da mu je žao što Pax Romana u Hrvatskoj više nije aktivna. Kardinal je izrazio želju da Kršćanska sadašnjost pokrene mlade katoličke intelektualce da se ponovno aktiviraju u toj međunarodnoj udruzi.

7. » s vesci k ršćanska sadašnjost« i elce

Godine 1980. Josip Turčinović je u ime Kršćanske sadašnjosti bio na međunarodnom sastanku u Baselu (Švicarska) na kojem su bili prisutni Talijani, Nijemci, Francuzi, Belgijanci i drugi. Na tom sastanku pojavio se Josip Turčinović kao veliko otkriće za sve prisutne izdavače. Mnogi zapadni katolički izdavači nisu ni znali da postoji Hrvatska. Znali su da postoji Jugoslavija, ali nisu znali da postoji i jedna Hrvatska s vrlo bogatom kulturalnom djelatnošću i vrlo razvijenom katoličkom teološkom izdavačkom djelatnošću. Turčinović je svojim šarmom, poznavanjem jezika i izvornim mislima sve oduševio. Predložio je da se od sljedeće godine u Tournaiu, u mjestu velikog katoličkog izdavača Descleéa, održi biennale katoličke religiozne knjige. Prijedlog je prihvaćen. I tako je nastao ELCE (les Editeurs et les Libraires Catholiques de l’Europe). Odlučeno je da se svake druge godine sastanu katolički izdavači i knjižari u Tournaiu.

Godine 1982., u studenome, Josip Turčinović je došao u Tournai. Dolazio je poslije toga još 1984. i 1986. na spomenuti biennale katoličke vjerske knjige. Dolazio je s mnogim knjigama, filmovima, pločama i sve to pokazivao prisutnima. S njime su došli i pjevači, koji su pjevali hrvatske pjesme. Tako je Turčinović promicao katoličku hrvatsku izdavačku djelatnost. Godine 1984. biennalu je trebao predsjedavati kardinal Poupard iz Rima. Međutim, on nije mogao doći pa je umjesto njega došao Francè Rodè koji će poslije postati ljubljanskim nadbiskupom pa potom predstojnikom Kongregacije za ustanove posvećenoga života pri Svetoj Stolici, a papa Benedikt XVI. imenovat će ga kardinalom Rimske crkve.

Josip Turčinović je bio rado viđen na međunarodnim sastancima izdavača i knjižara u Frankfurtu, u Tournaiu, u Milanu, u Bologni, u Rimu i drugdje. Bio je jedan od rijetkih svećenika i teologa koji je čak bio u Moskvi gdje se sastao s predstavnicima Ruske pravoslavne crkve.

Godine 1988. počeli su se urušavati temelji Sovjetskog Saveza i komunizma u istočnim zemljama Europe. Bilo je vrijeme da međunarodno udruženje katoličkih izdavača počne tješnje surađivati s istočnoeuropskim zemljama koje se počinju oslobađati komunističkih režima. Josip Turčinović bio je među katoličkim izdavačima duša pokreta za uključivanje istočnoeuropskih izdavača i pružanje prilike da se utemelje i razviju novi izdavači. On je razvijao kontakte jer je već imao kontakte s nekim istočnoeuropskim izdavačima, iznad svega s Poljskom (Znak, Tadeusz Mazowiecky). Animirao je sastanak u Grazu s Gerhardom Trenklerom na čelu. Trenkler je bio predsjedavajući Dreiländertreffen (zemlje njemačkog jezičnog područja). Turčinović je predložio da se pozove što je moguće više katoličkih izdavača iz istočne Europe na Biennale u Tournai 1990., da im se pošalje pozivnica, da im se osigura viza, da im se plati boravak u hotelu i tako dalje. Treba razviti program koji bi u tri dana pokazao susjedima iz istočne Europe kako utemeljiti i razviti izdavačku djelatnost vjerske knjige. Taj je posao bilo moguće realizirati uz suradnju s Josipom Turčinovićem. On je svim svojim silama radio na realizaciji tog sastanka, silama koje su izgledale da sve više malakšu.

Godine 1990. došlo je oko 50 predstavnika iz istočne Europe, katoličkih i pravoslavnih izdavača vjerske knjige na biennale u Tournai. Prof. Turčinović, zbog teške bolesti, zamolio je mene da pođem na taj biennale da ondje predstavim izdavačku djelatnost Kršćanske sadašnjosti. Josip je umro 3. listopada, a u studenome sam ja pošao na spomenuti biennale u Tournai u Belgiju. Učinio sam sve po njegovim savjetima i prijedlozima. U Tournaiu se mnogo govorilo o Josipu Turčinoviću kao suutemeljitelju ELCE, komemorirala se njegova smrt i posmrtno mu dodijelila plaketu zahvalnosti. Ja sam održao na spomenutom biennalu predavanje o izdavačkoj djelatnosti Kršćanske sadašnjosti u okvirima novonastale političke situacije.

Poslije Josipove smrti kontakte s ELCE-om održavala je Stella Tamhina, a poslije nje i ja (bio sam u Pragu na kongresu ELCE-a) i drugi iz KS-a.

8. m eđunarodna suradnja ks - a P reko » i lustrirane b iblije mladih« ( ibm )

Godine 1973. Kršćanska sadašnjost preuzela je izdavanje Ilustrirane Biblije mladih koja je na hrvatskom jeziku najprije izišla zalaganjem franjevca Zorislava Lajoša. Otac Zorislav Lajoš poginuo je 1972. godine u prometnoj nesreći. Kršćanska sadašnjost preuzela je izdavanje IBM i dosad izdala nekoliko izdanja na hrvatskom jeziku. Uskoro je slijedilo izdanje na slovenskom i ma- đarskom jeziku te, za vjernike Srpske pravoslavne crkve, na srpskom jeziku ćirilicom (tri izdanja: 1973., 1982. i 1985.). Za tim izdanjem pokazali su veliko zanimanje i drugi narodi pa je Kršćanska sadašnjost objavila IBM i na makedonskom, albanskom, mađarskom, bugarskom, poljskom (preko 300.000 primjeraka), ukrajinskom, rusinskom, češkom i slovačkom jeziku. IBM objavljena je i 1989. na ruskom (preko 100.000 primjeraka). Po toj Ilustriranoj Bibliji mladih i po nekim drugim svojim izdanjima Kršćanska je sadašnjost bila prisutna na sveukupnom europskom knjiškom tržištu od Londona do Vladivostoka. u mjesto zaključka

S tim izdanjem u vezi Kršćanska sadašnjost surađivala je s mons. Lushom Gjergjijem te je nakon Ilustrirane Biblije mladih tiskala na albanskom jeziku i druge knjige: Katekizam, Bibliju i liturgijske knjige. To je za albanske katolike značilo početak njihove izdavačke kuće Drita, koja još danas pod vodstvom mons. Lusha Gjergjija uspješno djeluje.

Isto tako je IBM bila početak i bogate izdavačke djelatnosti na mađarskom jeziku. Kršćanska sadašnjost tijesno je surađivala s franjevcem Karolyjem Harmathom koji je u suradnji s Kršćanskom sadašnjošću utemeljio izdavačku kuću Agape koja se dolaskom demokracije proširila i na područje Republike Mađarske i danas vrlo učinkovito djeluje i u Novom Sadu i u Budimpešti.

Neki dan (5. veljače 2008.) primio sam pismo od gosp. ing. Huberta Lehnera koji sada ima više od 80 godina. On pismo zaključuje ovim riječima, kojima bih i ja htio zaključiti ovo izlaganje:

»S vrlo velikim poštovanjem mislim na tri vodeće osobe Kršćanske sadašnjosti: na Šagi-Bunića, Bajsića, Turčinovića. Svaki je od njih svojim specifičnim sposobnostima pridonio izgradnji nakladničke kuće, svaki je od njih radio doslovno ‘dan i noć’ i sva su se trojica zajedno borila s vanjskim poteškoćama, a često i s onima iz Crkve same (osobito mislim na nesporazume). Ove su ‘krjeposti’ ovih ličnosti ‘tajna uspjeha’ – financijska pomoć izvana (koju sam dijelom ja osobno posredovao) bila je drugorazredna.

Vama, gospodine Profesore, želim dobro zdravlje, potrebnu snagu i izdržljivost u Vašoj važnoj zadaći, dobre suradnike, a svima vama želim podariti Božji blagoslov.

Vaš Hubert Lehner«

Držim da je ovo i za nas koji radimo u Kršćanskoj sadašnjosti važno: da svatko od nas svojim specifičnim sposobnostima pridonese daljnjoj izgradnji Kršćanske sadašnjosti, ne računajući na ure svojega rada nego iznad svega na ljubav prema našoj izdavačkoj kući i na požrtvovnost prema njoj. Samo svojom požrtvovnošću uspjet ćemo ne samo opstati nego i uspješno napredovati na dobro Crkve i naroda.

I još nešto. Ono što mi je u pismu neki dan posvjedočio gosp. Jean-Marie Jamoulle – čije svjedočanstvo o Josipu Turčinoviću donosim u prilogu – a što na stanoviti način vrijedi i za druge naše pokojne velikane – volio bih da se može primijeniti na svakoga od nas:

»Prisutnost Josipa Turčinovića uvijek je aktualna i ona za mene znači prisutnost služenja i pomoć u problemima koji su vazda aktualni u profesionalnom životu. Ova prisutnost nije akademska nego životna: ona mi nastavlja pomagati u mom dnevnom življenju. – Molim Gospodina da se sva vaša djelatnost nastavi s entuzijazmom da bismo svi mi, i ja, Jean-Marie Jamoulle, i svi vi mogli svima dati na znanje da smo najprije i iznad svega u Njegovoj službi, u Službi Gospodinovoj, nastojeći da se onda damo sasvim na služenje svojoj braći ljudima.«

Prilog 1: Josip Turčinović

Jean-Marie Jamoulle

1. Otac Chevalier iz UCIP-a imao je silnu volju da okupi europske katoličke izdavače. To je odgovaralo najviše belgijskim izdavačima, koji su, osobito u osobi šefa izdavačke kuće Desclée, nakon razdoblja intenzivne reorganizacije, uspostavili kontakte na međunarodnom planu želeći tu biti dinamičnije prisutni. Napuštanjem latinskog jezika u Crkvi Belgija je izgubila međunarodni unosni posao koji je počeo još tamo početkom prošloga stoljeća a koji je osiguravao tiskarama i izdavačima, kao što je bio izdavač Desclée, stvarni monopol s vrlo visokim nakladama misalâ i teoloških priručnika za sjemeništa. Svoje podružnice Desclée je imao i u Rimu, New Yorku i Parizu. To je obećavalo siguran unosan posao.

No to nije bilo u skladu s kulturalnim prilikama drugih naroda i davalo je prednost crkvenoj strukturi, koja je davala kleru većma duh moći nego služenja. Trebalo je ponovno dinamizirati religiozno izdavalaštvo i uspostaviti nužnu mrežu međunarodnih kontakata. Tu se pojavio prof. Josip Turčinović, koji je izvrsno definirao prilike.

2. Godine 1980. bio je sazvan sastanak u Baselu. Mnogi se izdavači međusobno nisu poznavali, a željeli su se upoznati: Talijani, Nijemci, Francuzi, Belgijanci itd. Zapravo, malo je zapadnjaka znalo da postoji neka Hrvatska, neka Srbija, neka Slovenija i druge zemlje. Poznavali su SSSR; poznavali su Titovu Jugoslaviju. Trebalo je naučiti upoznavati jedni druge i otkriti da će budućnost biti temeljno drukčija od prošlosti. Povratak u prošlost više nije bio moguć. Uz srdačnost, poznavanje jezika, osobne kontakte, Josip Turčinović isticao se mirnoćom, plemenitošću i ljubaznošću. Svi su ga zavoljeli. Bio je na i međunarodna suradnja Kršćanske sadašnjosti usluzi svakome. Trebalo je naučiti lišiti se stanovitog poimanja moći, pa i u Crkvi, i opet naučiti što znači prati noge, služiti drugima.

Odlučeno je da se u Tournaiu, u Belgiji, organizira biennale religiozne knjige koji bi, svake druge godine, nastojao svjedočiti postojanje religozne knjige na Zapadu koji se dekristijanizirao i da tom prigodom omogući sastanak europskih religioznih izdavača, osobito katoličkih. Treba se najprije upoznati, potom zajedno razmišljati i napokon promicati izdavačku djelatnost.

3. Josip Turčinović došao je u Tournai na biennale u studenome 1982., 1984. i 1986. godine. Svaki je put predstavio izdavačku djelatnost Kršćanske sadašnjosti, koja je ostavila neizbrisivi dojam na prisutne, osobito knjige hrvatske sakralne umjetnosti, kao, primjerice, knjiga o bazilici u Poreču. Predstavio je potom izvanredne slavenske religiozne napjeve. Na biennalu 1984. trebao je biti prisutan i predsjedavati mu kardinal Poupard. Zbog prometne nesreće nije mogao doći, pa ga je u posljednji trenutak zamijenio izuzetan čovjek, o. Franc Rode, lazarist. Otac Rode je prisustvovao, zajedno s Josipom Turčinovićem, sastancima izdavača i utemeljenju udruge ELCE (Editeurs Catholiques d’Europe), udruge Europskih katoličkih izdavača. Atmosfera je bila vrlo srdačna. Radost je bila velika kad se kasnije saznalo da je otac Rode postao nadbiskupom Ljubljane (Slovenija) i da ga je papa Benedikt XVI. imenovao kardinalom i povjerio mu brigu za Kongregaciju ustanova posvećenog života.

4. Turčinovićeva ljubaznost i jednostavnost učinile su ga iznimnim izvjestiteljem o prilikama u zemljama koje su nam do tada bile kulturalno nepoznate.

Sastanci su se nastavili: Sajam knjiga u Frankfurtu, u Njemačkoj, sastanci u Švicarskoj, pa ponovno u Tournaiu. Prijateljski i stručni kontakti su se produbljivali. Josip Turčinović bio je sudionikom Panorame Europskih katoličkih izdavača. Među tim osobama razvilo se iskreno prijateljstvo uz želju da se pronalaze načini za suradnju. S prihvaćanjem Josipa Turčinovića nužno je prihvaćen i spomen na njegovu zemlju. Sjećam se jednog njegovog posjeta knjižari UOPC u Bruxellesu, gdje se, svjestan problema u svojoj zemlji i niskih plaća, pitao kako bi on mogao uvesti europske plaće za svoje radnike.

5. Godine 1988. nastupaju gibanja u SSSR-u. Na sastanku ELCE-a u Švicarskoj prisutni su odlučili uputiti sveopću pozivnicu na sljedeći biennale u Tournaiu: odlučili su pozvati odgovorne na području izdavalaštva u zemlja-

Jean-Marie Jamoulle

ma Istočne Europe kako bi se stvorili novi kontakti. Josip Turčinović bio je pokretač tih kontakata. On nas je sveobuhvatno izvještavao o prilikama na istoku Europe. Pokrenuo je sastanak u Grazu s Gerhardom Trenklerom, predsjednikom Dreiländerstreffen (zemlje njemačkog jezika) i definirao je niti vodilje tog sastanka. Predlagao je da se upute pozivnice, da se isposluju vize, da se pobrine za smještaj, definira trodnevni program formacije o perspektivama religioznog izdavalaštva u svijetu koji je u razvoju. To je bio veliki posao koji nije bilo moguće ostvariti bez zalaganja Josipa Turčinovića. Sve te inicijative oslanjao je Josip na svoje, na nesreću, već slabe fizičke sile. Kad se 50 predstavnika izdavača iz istočnih europskih zemalja sastalo u Tournaiu, mogli su samo, sa silnom žalošću, prigodom komemoracije u čast pokojnom Josipu Turčinoviću dodijeliti mu posmrtno plaketu za njegove rezultate u radu biennala, povjeravajući ga Gospodinu sa svom zahvalnošću za sve napore koje je uložio.1

6. Ja sam osobno Josipa upoznao u tih 10 godina naših zajedničkih susreta i posjeta koji su za mene bili velika podrška. S njime sam posjetio riječkog nadbiskupa, koji nas je zadržao na doručku. Divio sam se Josipovoj ljubaznosti i njegovoj volji da obilježi prisutnost Kristovu. Njegov je posjet uvijek bio popraćen nekim darom iz Hrvatske: boca šljivovice, ploča sa slavenskom glazbom. Bio je svećenik koji me duboko obilježio. Bio je put sjedinjenja i još se danas nastavljam moliti za njega i njemu se molim za sebe.

1 Na ovom sam biennalu bio prisutan u ime Josipa Turčinovića po osobnoj Turčinovićevoj zamolbi izraženoj neposredno prije njegove smrti 3. listopada 1990. Svjedokom sam s koliko su zanosa i zahvalnosti prisutni govorili o pokojnom Josipu Turčinoviću.

Prilog 2:

Jean-Marie Jamoulle

Draga braćo, Ispričavam se što vam odgovaram na francuskom. Od srca vam zahvaljujem na obavijesti koju ste mi poslali u vezi s 40. obljetnicom Kršćanske sadašnjosti.

Smatram svojom obvezom da vam zaželim što je moguće veći uspjeh ove proslave. Ja ću iskoristiti priliku pa ću se s vama sjediniti u molitvama na jutarnjoj svetoj misi zahvaljujući Gospodinu za svu djelatnost koju su s toliko ustrajnosti ostvarili svi vaši suradnici. Moja molitva prikazat će Gospodinu sve trenutke utjehe i radosti koje sam smio upoznati u svojim tako ugodnim susretima s Josipom Turčinovićem. Njegova je prisutnost još uvijek stvarna u mojemu životu i nastavljam sa zahvalnošću osjećati njegovu ljubaznu, jednostavnu i privrženu prisutnost.

Tako je ugodno imati pouzdanje u svećenika čiju prisutnost još uvijek osjećamo, prisutnost kojom vam on želi pomoći i zadovoljiti vas radije nego se sakriti u jednostavnoj ljubaznoj indiferentnosti. Prisutnost Josipa Turčinovića, uvijek aktualna, za mene je uvijek prisutnost služenja i pomoći u vazda aktualnim problemima profesionalnoga života. Njegova prisutnost nije akademska nego mi nastavlja pomagati u mom svakidašnjem životu.

Molim Gospodina da se sve vaše pastoralne djelatnosti nastave entuzijazmom i da bismo, lišeni svake moći, i ja, Jean-Marie Jamoulle, i svi vi mogli spoznati da smo iznad svega svi mi službenici Gospodnji, pa onda i sluge svoje braće.

Bratski

Jean­Marie JAMOULLE, Bruxelles