Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata

u vod

Upoznavanje crkvene povijesti u Hrvata je zadaća koje su bili svjesni, više ili manje, svi naraštaji crkvenih povjesničara i izdavača u drugoj polovini 19. st. i u stoljeću koje je upravo minulo. Stoga je razumljivo da je već 1970. godine, tj. dvije godine nakon osnivanja, Kršćanska sadašnjost pokrenula niz Analecta Croatica christiana s namjerom da u njemu objavljuje građu i studije za povijest kršćanstva i Crkve među Hrvatima. Premda takva građa i studije nisu neposredno pripadale prvotnom programu Kršćanske sadašnjosti, niz je dočekan i prihvaćen s punim razumijevanjem crkvenih povjesničara i svih onih u Crkvi u Hrvata koji su željeli znati nešto više o vlastitoj prošlosti. Opravdano je napomenuti da su neke knjige iz tog niza sa zadovoljstvom primili i građanski historičari. Do danas je u tom nizu objavljeno 38 knjiga.1

1 Tomislav J. Šagi-Bunić je s više neposrednog poznavanja pokretanja niza Analecta Croatica christiana zabilježio svoje uspomene na taj događaj: »Kršćanska sadašnjost« se iste godine (1970.) smjelo odlučila na još jedan dalekosežan pothvat: osnivanje biblioteke »Ana-

Franjo Emanuel Hoško

Kršćanska sadašnjost je 1976. proširila svoje zanimanje na povijesna, jezikoslovna i književna izdanja rijetkih starih knjiga. Taj je novi niz nazvan Bibliofilska izdanja i radni reprinti, a u njemu se nižu tzv. radni reprinti rijetkih starih knjiga iz hrvatske duhovne baštine i razna svečana izdanja. Dakle, sadržajno taj niz nije isključivo usmjeren objavljivanju crkveno-povijesne literature, ali ipak u njemu pretežu upravo knjige tog sadržaja. Do sada taj niz broji više od 30 izdanja. Nema sumnje da je taj niz blizak glavnom nizu crkveno-povijesnih izdanja Kršćanske sadašnjosti – Analecta Croatica christiana, ali mu je još daleko bliži crkveno-povijesni časopis Croatica christiana periodica. Pokrenula ga je Kršćanska sadašnjost 1977. godine u suradnji s Institutom za crkvenu povijest pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Taj časopis je već stigao do svog šezdesetog broja. Časopis je prihvatio istu zadaću kao i spomenuti niz jer mu je zadaća zapravo komplementarna. Iste, 1977. godine Kršćanska sadašnjost je uspostavila suradnju i s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Zagrebu pokrenuvši niz Bibliografije, i to bibliografija knjiga, brošura, muzikalija, rasprava i članaka. U tom nizu su najvažniji svesci pod naslovom Hrvatska kršćanska bibliografija (tri sveska, 1977., 1980. i 1992.). God. 1980. Kršćanska sadašnjost se pridružuje već provjerenim izdavačima ilustriranih monografija iz hrvatske sakralne baštine objavljujući zajedno s Vijećem Biskupske konferencije za hrvatsku migraciju knjigu više autora Katolička crkva i Hrvati izvan domovine (Zagreb, 1980.). U tom nizu Monografije objavljuje djela gotovo redovito u suizdavaštvu.

lecta Croatica christia na«, namijenjene izdavanju studija i građe za povijest kršćanstva i Crkve medu Hrvati ma. Ta je biblioteka, u neku ruku, paralelna biblioteci »Teološki radovi«, jer omogućuje da se izdaju doktorske dizertacije i drugi istraživački radovi s područja naše domaće crkvene povijesti, ali je njezina zamisao po samoj naravi stvari opsežnija, jer se »samo iz povijesti može razumjeti sadašnjost, da bi se onda pokušali zacrtati putevi budućnosti« i jer se »iz dubokih korijena tradicije, bistrovidom smionošću usvajajući u njoj sve što naprijed kreće, ostvaruju svi povijesni pomaci«. Prvi svezak te biblioteke pojavio se pred čitateljima u siječnju 1971. Ne bismo bili istiniti ako bismo prešutjeli činjenicu da je taj pothvat u nekim svećeničkim krugovima primljen s mrmljanjima; ali je također činjenica da je ta biblioteka među onima koji misle primljena s radošću i poštovanjem i da je dosada stekla znatan ugled. Još se u toj biblioteci nisu pojavili svesci s građom iz crkvene povijesti, kako je planirano, ali je g. 1977. počeo izlaziti u »Kršćanskoj sadašnjosti« časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu »Croatica christiana periodica«. Tomislav J. ŠAGI-BUNIĆ, »Deset godina Kršćanske sadašnjosti (1968–1978)«, u: Kršćanska sadašnjost 1968.–1993., Zagreb, 1993.

Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata

Već 1983. godine Kršćanska sadašnjost započinje izdavanje novog niza povijesnih izvora Croatica christiana fontes. Riječ je o pisanim spomenicima i opsežnijim vrelima za povijest kršćanstva i Crkve među Hrvatima s proukom rukopisa, popratnim studijama i indeksima na izvornom jeziku; neki od tih rukopisa su objavljeni i u hrvatskom prijevodu. Vlastitost tog niza jest i u tome što Kršćanska sadašnjost u objavljivanju tih radova rado i često koristi pomoć suizdavača. Niz počinje s Tractatus de Ecclesia Ivana Stojkovića u suizdanju s Hrvatskom dominikanskom provincijom, a nastavlja 1987. u suradnji sa Sveučilišnom nakladom Liber i Odjelom za hrvatsku povijest Centra za povijesne znanosti. Osobito je vrijedno suizdavaštvo s Hrvatskim državnim arhivom s kojim Kršćanska sadašnjost nešto kasnije pokreće novi niz Monumenta croatica Vaticana koji prati godišnjak Hrvatskog državnog arhiva Fontes – Izvori za hrvatsku povijest.

1. v remenska razdoblja i sadržajni P olog P ovijesnih izdanja k ršćanske sadašnjosti

Prvi niz crkveno-povijesnih izvora i studija Kršćanske sadašnjosti – Analecta

Croatica christiana zapravo je izazvao i odredio ostale spomenute nizove. Stoga objavljena djela u tom nizu najbolje objašnjavaju izbor i usmjerenost povijesnih izdanja Kršćanske sadašnjosti. Niz je započeo objavljivanjem djela

Katolička Crkva u Slavoniji za turskog vladanja (Zagreb, 1970.) Josipa Buturca. Ta je knjiga potvrda zanimanja crkvenih povjesničara za stanje kršćana pod turskom vlašću jer je slijede knjige s istim interesom. No isti niz ubrzo uz tu temu uključuje i sljedeće teme: hrvatski srednji vijek, heterodoksni kršćani u Bosni, glagoljaštvo, kulturna baština u najširem smislu riječi, katolička obnova u duhu Tridentskog koncila, jozefinizam u razdoblju na prijelazu iz 18. u 19. st., vrijeme liberalizma sredinom i u drugoj polovini 19. st., zatim hrvatski katolički pokret i zbivanja u 20. stoljeću; valja naglasiti da neke knjige tog niza zapravo povezuju više spomenutih tema, odnosno povijesnih razdoblja.

Franjo Emanuel Hoško

a) Srednji vijek

Knjiga Eduarda Peričića, objavljena kao 19. svezak u nizu Analecta Croatica christiana, nosi naslov Ljetopis popa Dukljanina. Sclavorum regnum Grgura Barskog (Zagreb, 1991.).2 Ona je uspješna studija o autorstvu tog poznatog ljetopisa, dragocjenog vrela za ranu hrvatsku srednjovjekovnu povijest. U nizu Bibliofilska izdanja i radni reprinti tiskan je Časoslov opatice Čike (Zagreb, 1989.) sa istoimenom studijom Marijana Grgića i također pruža važan dokument o ranoj srednjovjekovnoj hrvatskoj crkvenoj i kulturnoj povijesti. Na razdoblje kasnog srednjeg vijeka odnose se svezak 18 pod naslovom Viteški redovi (Zagreb, 1984.) i svezak 25 Krbavska biskupija u srednjem vijeku (Zagreb – Pazin, 1988.) u nizu Analecta Croatica christiana. 3 Te knjige osvjetljuju gotovo zaboravljena poglavlja hrvatske crkvene historiografije.4 Objavljene rasprave o znanstvenom skupu »Sveti Ivan Kapistran i njegovo vrijeme« pružaju uvid u crkveni i politički život Srijema i istočne Slavonije potkraj srednjeg vijeka (usp. CCP, 11(1987), br. 19, 1–130). Djelo pak Mihovila Bolonića i Ivana Žica Rokova – Otok Krk kroz vjekove (Zagreb, 1977.) u svesku br. 9 te u svesku 12 Mihovila Bolonića Otok Krk – kolijevka glagoljice (Zagreb, 1980.) u nizu Analecta Croatica christiana razjašnjuju društvena i crkvena zbivanja na otoku Krku od samih početaka javnog života na tom otoku, a osobito se usmjeruju razotkrivanju odnosa opće Crkve prema hrvatskom kulturnom fenomenu glagoljice.5 Pažnje je vrijedna studija o tzv. Hrvatskoj biskupiji Marijana Žugaja, 6 a još više o Zagrebačkoj biskupiji u vrijeme biskupske službe

2 Usp. L. MARGETIĆ, Poruka i datacija tzv. Ljetopisa Popa Dukljanina, Croatica christiana periodica = CCP, 22(1998), br. 41, 1–30.

3 J. ZANINOVIĆ, »Ivanovci (malteški vitezovi) na tlu Hrvatske do 1526. godine«, CCP, 27(1993), br. 31, 25–41.

4 Lelja Dobronić je proširila svoje djelo i ponovno izdala pod naslovom Templari i ivanovci u Hrvatskoj (Dom i svijet, Zagreb, 2002.). Također je objavila rasprave: Regularni kanonici svetog groba jeruzalemskog u Hrvatskoj, CCP, 8(1984), br. 14, 1–35; »Augustinci u srednjovjekovnoj Slavoniji i Hrvatskoj«, CCP, 11(1987), br. 20, 1–25). Tim raspravama valja dodati: S. ANDRIĆ, »Regularni kanonici u srednjovjekovnom Srijemu«, CCP, 20(1996), br. 37, 1–22.

5 Usp. M. BOGOVIĆ, »Put glagoljice od redovnika preko seoskih svećenika do biskupskog dvora. U povodu 750. obljetnice pisma pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu (1248.)«, CCP, 22(1998), br. 41, 53–70.

6 M. ŽUGAJ, »Hrvatska biskupija od 1352.–1578. godine«, CCP, 10(1986), br, 17, 92–112: Ibidem, 10(1986), br. 18, 1–26.

Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata bl. Augustina Kažotića.7 U to razdoblje hrvatske crkvene povijesti ponire i spis Ivana Ostojića Metropolitanski kaptol u Splitu (Zagreb, 1975.), objavljen kao 7. svezak niza Analecta Croatica christiana. Ta je knjiga ne samo povijest splitskog kaptola već i uzorak na koji način bi valjalo prikazati djelovanje ove crkvene ustanove u ostalim hrvatskim biskupijama, jer su kaptoli u srednjem vijeku pa sve do kraja 18. st. imali i važnu društvenu i pravnu zadaću. Hodočasnička mjesta i hodočašćenja u srednjem vijeku predstavljaju važan oblik pučke pobožnosti.8 Knjiga Ante Sekulića Remete (Zagreb, 1986.) je 23. svezak niza Analecta Croatica christiana i ne predstavlja samo pavlinski samostan u Remetama već daje uvid u život i rad tog važnog crkvenog reda u sjevernoj i zapadnoj Hrvatskoj u visokom srednjem vijeku pa sve do potkraj 18. stoljeća.9 Naravno, franjevci u Hrvatskoj, napose u Bosni, su zavrijedili istu pažnju.10

U nizu Croatica christiana fontes tiskani su svesci Povijesnih spomenika zagrebačke biskupije (V. svezak, Zagreb, 1992.; VI. svezak, Zagreb, 1994. i VII. svezak, Zagreb, 2004.) koje je priredio Andrija Lukinović. Oni su osobito vrijedan povijesni izvor koji se, nažalost, koristi samo djelomično u pojedinim povijesnim studijama, a ne kao povijesno vrelo za cjelovitu povijest Zagrebačke nad/biskupije.11

7 Usp. F. ŠANJEK, »Nadležnost Inkvizicije u svjetlu Kažotićevog ‘izlaganja o pitanjima krštavanja slika i drugih praznovjerja’«, CCP, 4(1980), br. 5, 63–78 Zbir rasprava o Kažotiću objavljen također u CCP, 24(2000), br. 45, 1–20 te 26(2002), br. 49, 1–75.

8 Mnogo članaka različitih autora, npr. Nikole M. Roščića o hrvatskim hodočašćima u Loretu (usp. CCP, 7(1983), br. 11, 88–96), a osobito Lovorke Čoralić, objavljeno je u CCP o hrvatskim hodočasnicima u srednjem vijeku u različita odredišta. Vidi također: M. PAVIĆ, »Prilog poznavanju hodočasničkih putovanja od Venecije do Svete zemlje u XVI. stoljeću«, CCP, 31(2007.), br. 59, 33–47. – Kad je riječ o hrvatskim hodočasničkim mjestima, valja pažnju posvetiti marijanskom svetištu na Trsatu. Usp. L. MARGETIĆ, »Loreto i Trsat«, CCP, 26(2002), br. 49, 77–126.

9 Usp. Ć. PETEŠIĆ, »Glagoljski prvotisci i pavlini«, u: CCP, 13(1989), br. 24, 27–44.

10 M. ŽUGAJ, »Bosanska vikarija i franjevci konventualci«, u: CCP, 13(1989), br. 24, 1–26; ISTI, »Samostani franjevaca konventualaca u Bosanskoj vikariji«, u: CCP, 14(1990), br. 25, 1–48; ISTI, »Franjevci konventualci biskupi u senjskoj i krbavskoj ili modruškoj biskupiji«, u: CCP, 20(1996), br. 38, 45–72.

11 Ipak ima i uspješnih povijesnih rasprava o Zagrebačkoj biskupiji u tom vremenu, usp. L. MARGETIĆ, »Pitanje iz najstarije povijesti zagrebačke biskupije i Slavonije«, u: CCP, 18(1995), br. 34, 1–50.

Franjo Emanuel Hoško

b) Heterodoksni kršćani u Bosni

Šesti svezak u nizu Analecta Croatica christiana je knjiga Franje Šanjeka Bosansko­humski krstjani i katarsko­dualistički pokret u srednjem vijeku (Zagreb, 1975.).12 Autor ističe da je riječ o novoj prouci vrela, posebno zapadnih, i povijesnoj ocjeni Bosanske crkve u sklopu tadašnjih previranja u kršćanstvu. Smatra da Bosanska crkva okuplja zajednice heterodoksnih krstjana, koji se po uzoru na evangelička bratstva katarske i valdeške obedijencije oko 1160. pojavljuju najprije uz istočnu jadransku obalu a nakon protjerivanja iz Splita, Trogira i drugih dalmatinskih gradova nalaze utočište u Bosni i Humu. Bitno ih također određuje otpor etatističkoj politici ugarskog dvora koji unutrašnja religiozna previranja u Bosni koristi da uz pomoć križara slomi njezine težnje za samostalnošću.13 Nakon Šanjekovih radova o bosanskim krstjanima njegovo je mišljenje o njihovu početku, učenju i ustrojstvu prihvatila ne samo hrvatska već i svjetska historiografija.14 Ovdje valja još napomenuti da je bosanske krstjane optužio za maniheizam i hrvatski dominikanac Ivan Stojković, tajnik Bazelskog sabora (1431.–1439.). Njegovo djelo Tractatus de Ecclesia objavila je Kršćanska sadašnjost godine 1983. kao prvi svezak niza Croatica christiana fontes, a iste godine u nizu Analecta Croatica christiana objavljen je kao 20. svezak Zbornik radova međunarodnog simpozija Misao i djelo Ivana Stojkovića (Zagreb, 1986.); priredio ga je Franjo Šanjek.15 Bilo je to vrijeme kad je inkvizicija progonila Hrvate u Veneciji.16

12 Isti je autor objavio svoj doktorski rad na francuskom jeziku Les chrétiens bosnia ques et le mouvement cathare (Paris – Louvain, 1976.). Kasnije je napisao raspravu »Dualističko-evangelički pokret u 13. stoljeću u svjetlu Sacconijeve ‘Sume o katarima i leonistima’ (1250.)«, Bogoslovska smotra, 46(1976), 3, 285–305. »Kršćanska sadašnjost« je 1996. također objavila Šanjekova djela Crkva i kršćanstvo u Hrvata (Zagreb, 1988. i 1993., 204–245) i Kršćanstvo na hrvatskom prostoru (2. izdanje, Zagreb, 1996., 175–202).

13 Usp. M. BRKOVIĆ, »Biblijsko-teološke formule u latinskim poveljama bosansko-humskih vladara i velmoža od 12. do 15. stoljeća«, u: CCP, 9(1985), br. 15, 24–35.

14 Naravno, i drugi su povjesničari nastavili istraživati povijest bosanskih krstjana: A. MIJATOVIĆ, »Problem nestanka ‘Crkve bosanske’ u poratnoj historiografiji«, u: CCP, 2(1978), br. 2, 1–16); P. ĆOŠKOVIĆ, »Krstjanin Vlatko Tumurlić i njegovo doba« (1403.–1423.), u: CCP, 19(1995), br. 35, 1–54.

15 Usp. također: I. TOMLJENOVIĆ, »Dubrovčanin Ivan Stojković (1390.–1443.)«, u: CCP, 6(1982), br. 9, 1–12.

16 Lovorka ČORALIĆ, »Hrvati u procesima mletačke inkvizicije«, u: CCP, 19(1995), br. 36, 19–68; CCP, 20(1996), br, 37, 23–56; CCP, 21(1996), br. 38, 1–44.

Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata

c) Glagoljica

Već spomenuta djela Mihovila Bolonića i Ivana Žica Rokova, tj. 9. svezak biblioteke Annalecta croatica christiana o otoku Krku, Otok Krk kroz vjekove (Zagreb, 1977.), te 12. svezak Mihovila Bolonića Otok Krk – kolijevka glagoljice (Zagreb, 1980.), nezaobilazan su prilog povijesti glagoljice kao osobitog pisma, staroslavenske službe Božje na narodnom jeziku i višestruke pisane komunikacije u društvenom životu.17

Niz Bibliofilska izdanja i radni reprinti započinje izdanjem Psaltira (Rijeka, 1530.) Šimuna Kožičića Benje, koji pripada hrvatskoj glagoljskoj literaturi, a o počecima glagoljskog tiskarstva pisao je i Dražen Budiša u djelu Počeci tiskarstva u evropskih naroda (Zagreb, 1984.). U istom je nizu i Josip Bratulić cjelovito predstavio Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela (Zagreb, 1985.). Život ovih slavenskih apostola razotkriva knjiga Franca Griveca Sv. Ćiril i Metod – slavenski blagovjesnici (Zagreb, 1985.) 18 U nizu Croatica christiana fontes, u podnizu Monumenta croatica vaticana objavljena su dva sveska dokumenata tzv. Camerae apostolicae; prvi iz razdoblja od 1299. do 1560. godine (Zagreb, 1999.); drugi svezak obuhvaća dokumente iz razdoblja od 1302. do 1732. godine (Zagreb, 2000.). Knjiga Ivana Goluba o Ivanu Paštriću 28. je svezak u nizu Analecta Croatica christiana i nosi naslov Ivan Paštrić – Ioannes Pastritius, polihistor i teolog (1636.–1708.); tiskana je 1988. u Splitu. U njoj objavljuje sabranu građu o Paštrićevu životu i djelovanju, osobito kao izdavaču glagoljskog časoslova (1688.) i glagoljskog misala (1706.) pod pokroviteljstvom Zbora za širenje vjere u Rimu. Nema sumnje da predstavlja doprinos povijesti glagoljskog tiskarstva i samog glagoljaštva u 18. stoljeću. Dok je Paštrić pripravljao ta izdanja, zabilježio je na talijanskom jeziku osobitu zbirku raznih dokumenata koji se tiču tiskanja ilirskog misala i brevijara, zatim izvješće o samom radu na tiskanju glagoljskog brevijara. Djelomično je sačuvan i njegov rukopis o glagoljskom bogoslužju i njegovoj opravdanosti, a

17 M. BOLONIĆ, Bratovština sv. Ivana Krstitelja u Vrbniku – »Kapari«; tiskana je među knjigama »izvan nizova«. Pažnje je vrijedna i njegova rasprava »Tiskane glagoljske knjige krčkih glagoljaša«, u: CCP, 4(1980), br. 5, 1–40. – Usp. također: M. MIŠERDA, »Osamnaest dokumenata o poljičkim glagoljašima«, Ibidem, 79–108.

18 M. HADŽIJAHIĆ, »Pitanje rasprostranjenosti Metodove nadbiskupije«, u: CCP, 9(1985), br. 15, 1–23.

Franjo Emanuel Hoško

započeo je pisati četverojezični rječnik Dictionarium Illyricum, tj. latinsko-rutenski (na ćirilici), glagoljski i hrvatski. U nizu pak Eseji tiskana su važna djela u seriji knjiga »izvan nizova« koja se odnose na glagoljicu, npr. Petra Bašića O hrvatskom crkvenom jeziku (Zagreb, 2002.), Leonarda Tandarića Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost (Zagreb, 1993.), Marka Japundžića Tragom hrvatskog glagolizma (Zagreb, 1995.) i Petra Runje O knjigama hrvatskih glagoljaša (Zagreb, 1998.). 19

d) Opća kulturna baština

Likovnu kulturu, zapravo graditeljstvo, na krajnjem sjeveru i na krajnjem jugu hrvatskog dijela Jadrana razotkrivaju knjige Crkvena arhitektura zapadne Istre. Područje Porečke biskupije od 4. do 16. stoljeća (Zagreb, 1982.) Ante Šonje i Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja (Zagreb, 1990.) Anđelka Badurine. Tiskane su kao 13. i 27. svezak niza Analecta Croatica christiana. Dijelom svog sadržaja temu srednjovjekovnog graditeljstva dotiče i svezak 21 toga niza, Samostan Male braće u Dubrovniku (Zagreb, 1985.)

pod uredništvom Justina Velnića, ali je izrazito preseže iskorakom na ostala područja kulture. Pažnje je vrijedan zapis Ivana Goluba o renesansnom minijaturistu Juliju Kloviću.20 Jednako tako su vrijedni pažnje izvori za povijest sjevernohrvatske sakralne arhitekture.21 Povijesti biblijskog prevođenja i naviještanja, ali i povijesti hrvatskog jezika, osobit prilog daje djelo Jerka Fućaka Šest stoljeća hrvatskog lekcionara (Zagreb, 1975.) izričito ističući da želi biti ogledalo o »hrvatskom duhovnom stvaranju i oblikovanju književnog jezika od ćirilometodskih vremena do danas«; tiskano je kao 8. svezak niza povijesnih djela Kršćanske sadašnjosti. Osobit prilog poznavanju crkvenopravne literature na hrvatskom jeziku predstavlja 4. svezak niza Analecta Croatica christiana, tj. djelo Stjepana Bože Vučemila Anđeo dalla Costa i njegov

19 Također usp. M. MIŠERDA, »Osamnaest dokumenata o poljičkim glagoljašima«, u: CCP, 4(1980), br. 5, 79–108; M. BOLONIĆ, »Iz korespondencije Dragutina A. Parčića«, u: CCP, 5(1981), br. 7, 29–42.

20 I. GOLUB, »Nova vrela o Juliju Kloviću (1498.–1578.)«, u: CCP, 4(1980), br. 6, 45–60.

21 Dubravka BOTICA, »Izvori za povijest sakralne arhitekture na području Vrbovečkog dekanata (17. do 19. st.)«, u: CCP, 28(2007), br. 55, 37–102.

Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata

»Zakon czarkovni« (Zagreb, 1972.). Anđeo dalla Costa bio je predavač crkvenog prava u bogoslovnoj školi uz glagoljaško sjemenište Splitske nadbiskupije u Priku kod Omiša. Bio je to prvi priručnik kanonskog prava na hrvatskom jeziku, a pisac je pružio iscrpnu analizu njegova sadržaja, jezika i izvora; na kraju knjige se nije ustručavao dati i opći kritički osvrt na to djelo. Svezak 22, djelo Petra Bezine, Rukopisna baština franjevaca Provincije presv. Otkupitelja (Zagreb, 1993.) nudi gradivo za daljnje istraživanje povijesti hrvatske filozofije i teologije. Petar Bezina je također pisac knjige koja najvećim dijelom sadržaja razotkriva povijest franjevačkog visokog školstva u Dalmaciji u 18. i 19. st. Knjizi je naslov Kulturni djelatnici Franjevačke provincije presv. Otkupitelja u 18. i 19. stoljeću (Zagreb, 1994.). Objavljen je također popis filozofskih i teoloških rukopisa i tzv. tezarija koje su priredili nastavnici franjevačkih visokih škola u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj tijekom 18. st. Ti spisi pružaju zajedno sa zbornikom Visoko školstvo na području Riječke metropolije (Zagreb – Rijeka), koji je uredio Mile Bogović, i knjigom F. E. Hoška, Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj (Zagreb, 2002.) dovoljno uvida u ustrojstvo i djelovanje škola za obrazovanje svećenika zapadne Hrvatske i franjevaca u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj te u hrvatskoj etničkoj dijaspori u Podunavlju.

U seriji knjiga »izvan nizova« tiskan je osobito vrijedan priručnik Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (Zagreb, 1979.); doživio je četiri ponovljena izdanja (četvrto ponovljeno izdanje 2006. dorađeno je). Može mu se pribrojiti i Mali liturgijski leksikon Ruperta Bergera. Niz Bibliofilska izdanja i radni reprinti bogat je pak izdanjima koja razotkrivaju hrvatsku kulturnu baštinu. Hrvatsko jezikoslovlje osvjetljuju: Dikcionar ili rechi szlovenszke (Zagreb, 1989.) Jurja Habdelića, Hrvatsko­talijanski rječnik (Zagreb, 1990.) i Ritual rimski (Zagreb, 1993.) iz 1640. Bartola Kašića te Postilla (Zagreb, 1990.) Antuna Vramca i Duševne pesne Grgura Mekinića (Zagreb, 1990.). Vramčeva Kronika 1578. (Zagreb, 1992.), Viaggio da Venetia a Constantinopoli per mare e per terra, tiskan 1606. u Veneciji (Zagreb, 1989.) važni su povijesni izvori iz prvih desetljeća novoga vijeka, a Križanić (Zagreb, 1987.) je djelo o hrvatskom velikanu Jurju Križaniću.22 Pismo Petra Zrinskoga ženi Katarini Moje drago srce (Zagreb, 1988.) jedinstven je spomenik hrvatske politič-

22 Knjigu je priredio I. Golub. On je također o 300. godišnjici Križanićeve smrti sabrao građu o njemu pod naslovom Juraj Križanić (Zagreb, 1983.).

Franjo Emanuel Hoško

ke, kulturne, socijalne i religiozne povijesti. U istom nizu objavljena su djela koja se odnose na novija kulturno-povijesna razdoblja, npr. djelo Vjekoslava

Spinčića Crtice iz hrvatske književne kulture Istre (Zagreb, 1984.), zatim Povijest Istre i Narodni preporod u Istri (Zagreb, 1984.) Dane Grubera i Vjekoslava

Spinčića, te dokumentarni album Istarska Crkva jedna (Zagreb, 1978.), koji želi biti spomen na proslavu uređenja crkvenih granica u Istri. Spomenutim knjigama istog niza valja pribrojiti djelo Pjesnici hrvatski XVI. vijeka (Zagreb, 1984.) Ivana Kukuljevića Sakcinskoga 23 i Dva hrvatska junaka (Zagreb, 1989.)

Radoslava Lopašića, koji je predstavio život i djelo popa Marka Mesića i fra Luke Ibrišimovića. U zbirci knjiga Izvan nizova tiskano je djelo Filipa Grabovca Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga (Zagreb, 2000.).

e) Potridentska katolička obnova

Najveći dio izdanja u nizu Analecta Croatica christiana razjašnjava crkveni život u vrijeme katoličke obnove u duhu Tridentskog koncila, tj. u razdoblju od sredine 16. do potkraj 18. st. Objavljeno je djelo Josipa Turčinovića Antun

Vramec. Sporni hrvatski teolog (Rijeka, 1995.), u kojemu autor odbija tvrdnju da je Vramec bio protestant,24 a Alojz Jembrih objavio je djelo O Vramčevoj kronici (Zagreb, 1992.).25

Još pet knjiga u tom nizu (sv. 1, sv. 3, sv. 5, sv. 14 i sv. 15) izričito osvjetljuju najteže pitanje tog razdoblja za Crkvu među Hrvatima, a to je vjersko i crkveno stanje katolika pod turskom vlašću. Prva knjiga u tom nizu je djelo Josipa Buturca Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja (Zagreb, 1970.). Nastalo je prije svega korištenjem vrela u Arhivu Propagande u Rimu. Kasnije su ta vrela gotovo u cijelosti objavljena u tri sveska niza Croatica christiana fontes pod naslovom Đakovačka i Srijemska biskupija; osobito u drugom sve-

23 U istom nizu objavljeno je Kukuljevićevo djelo Juran i Sofija ili Turci kod Siska (Zagreb, 1989.).

24 Josip TURČINOVIĆ, »Antun Vramec u našoj kulturnoj historiji«, CCP, 3(1979), 3, 1–20.

25 Vramčevo pak djelo Kronika veza znovich zpravlienja objavila je Kršćanska sadašnjost u suizdanju s HAZU 1992. u Varaždinu.

Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata sku Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere, 17. stoljeće. 26 Osobita je vrijednost te knjige što je prvi na povijesnim vrelima zasnovan uvid u to razdoblje Crkve u Slavoniji, Srijemu, Podunavlju, a i u Bosni.27 Poznavanje istog razdoblja crkvene povijesti omogućila je također knjiga Karla Jurišića Katolička Crkva na biokovsko­neretvanskom području u doba turske vladavine (Zagreb, 1972.), koja otkriva zbivanja i život Crkve na području negdašnje Makarske biskupije. I ona je, poput Buturčeve knjige, zapravo i povijest hrvatskih franjevaca, a iscrpnije od Buturčeve knjige osvjetljuje vjersko-moralni život katolika pod Turcima te pastoralni, socijalno-karitativni i kulturno-prosvjetni rad njihovih dušobrižnika. Posebno je vrijedan drugi dio knjige, koji razjašnjava pravni položaj Crkve pod turskom vlašću, nasilja nositelja te vlasti i patnje kršćana unatoč deklarativnim uredbama o pravima nemuslimana u Osmanskom Carstvu. O položaju katolika u Bosni u 18. st. svjedoči i knjiga Andrije Zirduma Filip Lastrić­ Oćevac 1700.–1783. (Zagreb, 1982.), premda je prije svega povijesno-književna studija i prilog kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine, ali je i važno svjedočanstvo o provedbi potridentske katoličke obnove na tom području pod osmanskom vlašću.28 O stanju katolika pod turskom vlašću te o njihovom odnosu prema pravoslavnim kršćanima pod istom vlašću govori 1973. objavljena knjiga Josipa Turčinovića Misionar Podunavlja Bugarin Krsto Pejkić (1665.–1731.). Ipak je ona prvenstveno svjedočanstvo o teološkoj kontroverzi između katolika i pravoslavaca na tom području, a pruža i povijesno-teološku ocjenu te kontroverzije. K tome je ta knjiga jedinstven dokument o pokušaju takve rasprave i s muslimanima, čemu je Pejkić posvetio djelo Mahometanus dogmatice, et catechetice in lege Christi, Alcorano suffragante, instructus (Tyrnaviae, 1717). Odnos katolika i pravoslavaca na području Dalmacije pod osmanskom vlašću, a daleko više na području Dal-

26 Prvi svezak ima dodatni naslov »Biskupski procesi i izvještaji, 17. i 18. stoljeće«; drugi, »Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere, 17. stoljeće« i treći, »Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere, 18. stoljeće«.

27 Usp. K. DRAGANOVIĆ, »Biskup fra Jeronim Lučić, njegovo doba i njegovo izvješće Svetoj Stolici o prilikama u Bosni i Slavoniji (1638.)«, u: CCP, 6(1982), br. 10, 73–99; CCP, 7(1983), br. 11, 33–79.

28 Uz Buturčevu, Jurišićevu, Zirdumovu, Džajinu i Bezinine knjige valja spomenuti i 34. svezak niza Analecta Croatica kao prilog franjevačkoj povijesti u Hrvata. Usp. F. E. HOŠKO, Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj (Zagreb, 2000.).

Franjo Emanuel Hoško

macije pod vlašću Venecije, a dijelom i Austrije, prikazuje knjiga Mile Bogovića Katolička Crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine (Zagreb, 1982.).29 Bogović je priredio za tisak i djelo Josipa Burića Biskupije

Senjska i Modruška u 18. st. (Gospić – Zagreb, 2002.). U njegovoj redakciji je u nizu Croatica christiana fontes objavljen važan zbir povijesnih vrela Senjsko­modruška ili Krbavska biskupija. Izvješća biskupa Svetoj Stolici (1602.–1919.)30 , a u nizu Bibliofilska izdanja i radni reprinti knjiga Manoila Sladovića Povesti biskupijah Senjske i Modruške ili Krbavske (Gospić – Senj, 2003.).

Važan izvor za povijest Zagrebačke biskupije u tom razdoblju su Kanonske vizitacije zagrebačke (nad)biskupije 1615.–1913. (Zagreb, 1989.), objavljene u nizu Croatica crhistiana fontes; spis su priredili Metod Hrg i Josip Kolanović. 31 U nizu Bibliofilska izdanja i radni reprinti objavljeno je i djelo Grgura

Kapucina Horvacka od Kristuševoga narođenja vitija (Zagreb, 1999.); i ono je osobit književno-povijesni izvor za poznavanje kulturne povijesti Zagrebačke biskupije. Naravno, valjalo bi posebno istraživati život Crkve u Vojnoj krajini.32 Jasno, i povijest crkvenih bratovština iz vremena katoličkog baroka predstavlja važnu temu crkvene povijesti.33

29 Drugo izdanje ove Bogovićeve knjige objavljeno je 1993. u suizdanju Kršćanske sadašnjosti i Školske knjige.

30 Također usp. I. GRAH, »Izvještaji pićanskih biskupa Svetoj Stolici (1589.–1780.)«, u: CCP, 4(1980), br. 6, 1–25; ISTI, »Izvještaji porečkih biskupa Svetoj Stolici«, CCP, 7(1983), br. 12, 1–47; ISTI, »Izvještaji novigradskih biskupa Svetoj Stolici (1588.–1808.)«, CCP, 9(1985), br. 16, 63–93; CCP, 10(1986), br. 17, 113–147; ISTI, »Izvještaji pulskih biskupa Svetoj Stolici (1592.–1802.)«, CCP, 11(1987), br. 20, 26–68; ISTI, »Izvještaji pulskih biskupa, nastavak i kraj», CCP, 12(1988), br. 21, 63–106).

31 Usp. M. HRG, »O izvještajima đakovačkih i zagrebačkih biskupa i nadbiskupa u vatikanskim arhivima«, u: CCP, 2(1978), br. 2, 47–63; ISTI, »Izvještaj biskupa Haulika Svetoj Stolici o stanju Zagrebačke biskupije 1841.«, CCP, 3(1979), br. 3, 93–107; ISTI, »Varaždinski arhiđakonat 1638. godine«, CCP, 12(1988), br. 22, 151–196. – Vidi: A. LUKINOVIĆ, »Vizitacije zagrebačkog kaptola u 17. stoljeću«, u: CCP, 13(1989), br. 23, 67–89; ISTI, »Antun Zdenčaj (1721.–1791.) nepoznati historiograf zagrebačke biskupije«, u: Ibidem, 55–66.

32 M. SRAKIĆ, »Katolička crkva u Vojnoj krajini prema dokumentima Dijecezanskog arhiva u Đakovu«, u: CCP, 13(1989), br. 24, 45–60.

33 O bratovštinama usp. V. MIHALJEVIĆ, »Fra Mate Divković i hrvatska bratovština u Mlecima«, u: CCP, 20(1996), br. 38, 173–180; Lovorka ČORALIĆ, »Tragom grobnice hrvatske bratovštine u North Stonehau kraj Southamptona u Engleskoj«, CCP, 21(1997), br. 40, 27–38: Ivana PRIJATELJ-PAVIČIČ, »Kiparska i slikarska umjetnička baština bratovština u Dalmaciji između XIV. i XIX. stoljeća«, Ibidem, 39–54; D. BOŽIĆ-BUZANČIĆ, »Upute bratovština sv. Roka i sv. Sebastijana u Splitu«, Ibidem, 55–60; S. PETRIĆ, »Bratovštine u Šibeniku«, CCP, f) Razdoblje jozefinizma na prijelazu iz 18. u 19. st.

U samom naslovu 2. sveska niza Analecta Croatica christiana napominje se prijelaz iz 18. u 19. stoljeće. Riječ je o knjizi Srećka M. Džaje, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće (Zagreb, 1971.). Bilo je to doba kad je na čelu Crkve na spomenutom području bio biskup fra Grga Ilijić Varešanin. Autor njegov lik smatra polemičkim, ali naglašava da želi istražiti i prikazati prije svega crkveno ustrojstvo u to vrijeme i pokušati objasniti njegove povijesne korijene. Stoga i on objašnjava pravno-povijesni položaj kršćana u Turskom carstvu, a potrebno je naglasiti da s mnogo truda nastoji osvijetliti odgoj, život i pastoralno djelovanje svećenstva te vjersko i moralno stanje puka. Jozefinizam, taj osobiti oblik državnog prosvjetiteljstva u Habsburškoj Monarhiji, koji je bitno utjecao na život Katoličke crkve u nas na prijelazu iz 18. u 19. st., pokušavaju s njegovim posljedicama razotkriti 37. i 38. svezak niza.34 Pisci priručnika povijesti Crkve među Hrvatima još uvijek ne posvećuju dovoljno pažnje crkvenoj pastoralnoj povijesti.35

Kad je riječ o biskupu Vrhovcu, valja naglasiti da je Kršćanska sadašnjost u osobitom suizdavalačkom pothvatu objavila 1. svezak Dnevnika Maksimilijana Vrhovca (Zagreb, 1987.). Prošla su dva desetljeća, ali još uvijek nije objavljen drugi svezak Vrhovčeva dnevnika.36 Tom vremenu pripada i djelovanje fra Marijana Lanosovića, koje razotkriva Zbornik radova o Lanosoviću (Zagreb – Osijek, 1982.).

21(1997.), br. 39, 97–136; D. KUŠTRE, »Statut kotorske bratovštine sv. Križa iz 1298. godine«, Ibidem, 137–146; Mirjana SLADONJA, »Iz prošlosti istarskih bratovština: knjiga sv. Roka (sv. Katarine i sv. Blaža) u Boljunu (1595.–1663.)«, CCP, 27(2003), br. 52, 73–106; Z. DŽANKIĆ, »Dominikanske bratovštine u Dubrovniku«, CCP, 29(2005), 15–32.

34 Usp. F. E. HOŠKO, Josip Pavišević – svjedok jozefinizma u Slavoniji i Podunavlju (Zagreb, 2003.), ISTI, Biskup Vrhovac između baroka i liberalizma (Zagreb, 2007.); Jelena LAKUŠ, »Jozefinistički duh i katekizmi prve polovine 19. stoljeća u Dalmaciji, CCP, 31(2007), br. 59, 67–84.

35 F. E. HOŠKO, Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj (Zagreb, 2001.).

36 Usp. Josip KOLANOVIĆ, »Jedna sporna epizoda iz života Maksimilijana Vrhovca«, CCP, 5(1981), br. 7, 1–28.

Franjo Emanuel Hoško

g) Osvrti na vrijeme liberalizma

U očitoj suprotstavljenosti liberalizma i Katoličke crkve u nas u drugoj polovini 19. st. valjalo je rješavati također politička, jezikoslovna i književna pitanja između Hrvata i Srba na hrvatskom povijesnom tlu.37 Određen uvid u sveukupnost te problematike pruža 17. svezak ovog povijesnog niza Kršćanske sadašnjosti, tj. knjiga Petera Kuzmiča, Vuk­Daničićevo Sveto pismo i biblijska društva na južnoslavenskom tlu u XIX. stoljeću (Zagreb – Rijeka, 1983.). O nacionalnom preporodu Hrvata, političkim i crkveno-upravnim promjenama koje su nastale potkraj 19. st. izvještava zbornik radova u povodu 100. obljetnice smrti fra Ante Kneževića. Taj zbornik pod imenom Fra Ante Knežević (Zagreb – Sarajevo, 1991.) objavljen je kao 24. svezak niza Analecta Croatica christiana.

U nizu Croatica christiana fontes objavljena je knjiga Rite Tolomeo, Korespondencija J. J. Strossmayer – Tondini (Zagreb – Čakovec, 1984.) i djelo Korespondencija J. J. Strossmayer – S. Vanutelli; oba su svjedočanstvo o Strossmayerovoj zadaći apostolskog vikara za Srbiju (Zagreb, 1984.).38

U to vrijeme pada i preporodno djelovanje biskupa Ivana Antunovića među podunavskim Hrvatima.39 Nakon što je osnovan samostalni apostolski vikarijat za Hercegovinu,40 ubrzo je uspostavljena i redovita hijerarhija u Bosni i Hercegovini. Prvom je vrhbosanskom nadbiskupu Josipu Stadleru potkraj uspješnog djelovanja zaprijetilo uklanjanje s nadbiskupske stolice.41

37 Vlasta ŠVOGER, »Vjerska problematika u zagrebačkom liberalnom tisku 1848.–1852.«, CCP, 29(2005), br. 56, 121–145.

38 S. SLIŠKOVIĆ, »J. J. Strossmayer (4. IV. 1815.–8. IV. 1905.), promicatelj europskog jedinstva«, CCP, 29(2005), br. 56, 209–220. P. ARAČIĆ, »Pastirski pohodi biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji«, CCP, 24(2000), br. 45, 145–157.

39 A. SEKULIĆ, »Preporoditeljska i povijesna baština Ivana Antunovića», CCP, 2(1978), br. 2, 39–46; R. SKENDEROVIĆ, »Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića«, CCP, 31(2007), br. 59, 85–103; T. ŽIGMANOV, »Biskup Budanović u zavičajnoj i nacionalnoj historiografiji«, CCP, 29(2005), br. 56, 193–208.

40 A. NIKIĆ, »Osnivanje Apostolskog vikarijata u Hercegovini«, CCP, 3(1979), br. 3, 21–50.

41 A. ORLOVAC, Dr Josip Stadler, upravitelj Banjalučke biskupije«, CCP, 8(1984), br. 14, 44–63; Z. GRILJAK, »Političke i diplomatske okolnosti pokušaja uklanjanja nadbiskupa Stadlera iz Sarajeva 1913. godine. Dokumenti«, CCP, 28(2004), br. 54, 149–189; J. BALOBAN, »Josip Stadler (1843.–1918.), svećenik i profesor Zagrebačke nadbiskupije«, CCP 24(2000), br. 45, 127–144.

Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata

Svakako valja težiti za sveobuhvatnijom prosudbom stanja Crkve među Hrvatima potkraj 19. stoljeća.42 h) Zbivanja u 20. stoljeću

U nizu Analecta Croatica christiana je kao 26. svezak objavljena studija Antuna Bozanića Biskup Mahnić (Zagreb, 1991.) koja neposredno zahvaća buđenje i prva desetljeća razvoja Hrvatskog katoličkog pokreta, koji je pokrenuo krčki biskup Mahnić, graditelj sveukupne odgovornosti za društveni i javni život u hrvatskih kršćanskih laika. Kršćanska sadašnjost je suizdavač radova znanstvenog skupa o Mahniću pod nazivom Mahnićev simpozij v Rimu (Celje, 1990.). 43 Mahnićev Hrvatski katolički pokret, a i njegovo djelovanje, osvjetljuju dva prilozima bogata zbornika: prvi je Hrvatski katolički pokret (Zagreb, 2002.), a drugi Mogućnosti organiziranog djelovanja vjernika laika u Hrvatskoj (Zagreb, 2002.) 44

Za poznavanje povijesti Katoličke crkve sredinom 20. st., kako u vremenu Kraljevine Jugoslavije tako i u prvim desetljećima tzv. Federativne socijalističke Jugoslavije, i to osobito u Bosni i Hercegovini, važno je djelo Fra Josip Markušić (Zagreb – Sarajevo, 1982.); riječ je o Zborniku radova u povodu 100. obljetnice Markušićeva rođenja, koji je objavljen kao 16. svezak niza Analecta Croatica christiana. U nizu pak Croatica christiana fontes objavljena je rukopisna ostavština hrvatskog sveca Leopolda Mandića. Hadrijan Borak je, naime, priredio zbornik Spisi svetoga Leopolda Bogdana Mandića (Zagreb, 1992.).45 Njemu je posvećena i knjiga Ljudima prijatelj. Leopold Bogdan Mandić – svetac pomirenja (Zagreb, 1983.). Zbornik Osobnost i duhov­

42 N. STANČIĆ, »La nation et le nationlisme croates au XIX et XX siecle«, CCP, 20(1996), br. 38, 133–160; I. GOLEC, »Banska krajina u djelima svećenika Josipa Marića (1807.–1883.) i Pavla Lebera (1844.–1919.)«, CCP, 30(2006), br. 57, 155–176.

43 J. KRIŠTO, »Katoličko organiziranje i politika: počeci Hrvatskog katoličkog pokreta«, CCP, 15(1991.), br. 28, 86–104; M. STRECHA, »Sve za vjeru i domovinu«. Idejna strujanja u katolicizmu u banskoj Hrvatskoj potkraj XIX. stoljeća, CCP, 20(1996.), br. 38, 73–132.

44 Usp. Z. MATIJEVIĆ, »Jedan dokument o Hrvatskom katoličkom pokretu; Ljuboslav Kuntarić i apologija Hrvatskog katoličkog seniorata«, CCP, 26(2003), br. 51, 129–178.

45 U istom nizu je objavljena i studija Ćirila Petešića Dječji dom u Jastrebarskom (Zagreb, 1990.)

Franjo Emanuel Hoško

nost sluge Božjega o. Alekse Benigara, franjevca (1893.–1988.) bavi se tim prvim biografom kardinala Alojzija Stepinca . 46 O Benigaru je objavljena i knjižica Maria Sgarbosse Zagrepčanin o. Aleksa Benigar – franjevac misionar u Kini (Zagreb, 2002.).

U istom nizu objavljena je zbirka dokumenata Proces Alojziju Stepincu (Zagreb, 1997.), što je važno povijesno vrelo za poznavanje djelovanja zagrebačkog nadbiskupa i kardinala bl. Alojzija Stepinca, jer on uosobljuje crkvena zbivanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata i preuzimanja vlasti Komunističke partije u Jugoslaviji, napose u Hrvatskoj.47

Njemu su posvećena i dva sveska Vinka Nikolića pod naslovom Stepinac mu je ime (Zagreb, 1991.). 48 Lik kardinala Franje Šepera, pak, približuju čitalačkoj publici A. Di Chio i I. Mirri djelom Kardinal Šeper među velikanima Crkve

Istočne Europe (Zagreb, 2005.); to osobito vrijedi za djelo kardinala Agostina Casarolija Mučeništvo strpljivosti. Sveta Stolica i komunističke zemlje. 1963.–1989. (Zagreb, 2001.), zatim skupno djelo Franjo Šeper, zbornik radova međunarodnog simpozija te knjiga Vladimira Stankovića Zapisi o kardinalu Šeperu. Već se mogu označiti kao važni izvori za povijest našeg iseljeništva tri knjige o kardinalu Franji Kuhariću, i to: Kardinal Kuharić u hrvatskom iseljeništvu

46 Djelo je tiskano najprije na talijanskom jeziku u Rimu, a 2004. u Zagrebu na hrvatskom jeziku.

47 Stjepan KOŽUL, »Svećenici Crkve u Hrvata žrtve progona u FNRJ nakon Drugog svjetskog rata«, CCP, 22(1998), br. 41, 177–202; M. GJIDARA, »Crkva, nacije i manjine u postkomunističkoj Europi«, CCP, 28(1994), br. 33, 1–58; G. GRBEŠIĆ, »Prijelazi Židova u Katoličku crkvu u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji«, CCP, 27(2003), br. 52, 155–169; M. AKMADŽA, »Uzroci prekida diplomatskih odnosa između Vatikana i Jugoslavije 1952. godine«, Ibidem, 171–202.

48 Usp. Juraj KOLARIĆ, »Alojzije Stepinac i pravoslavci«, CCP, 22(1998), br. 41, 161–176; Marina ŠTAMBUK-ŠKALIĆ, »Arhivska građa o nadbiskupu Stepincu i sudskom procesu u fondovima Hrvatskog državnog arhiva«, CCP, 21(1998), br. 40, 65–74; A. KOVAČEC, »Katolička crkva u Hrvatskoj i nadbiskup Stepinac u arhivskoj građi francuskog konzulata u Zagrebu 1941.–1944.«, Ibidem, 75–83; F. GLAVINA, »Nadbiskup Stepinac i nacionalsocijalizam u svjetlu izvješća GESTAPO-a«, Ibidem, 85, 96; F. ŠANJEK, »Dr. Alojzije Stepinac i NDH u svjetlu nadbiskupova ‘dossiera’ Svetoj Stolici (1943.)«, Ibidem, 97–105; M. MATIJEVIĆ, »Stepinčev ‘dossier’ Svetoj Stolici (31. 05. 1943.)«, Ibidem, 107–139; A. ŠKVORČEVIĆ, »Lik nadbiskupa Stepinca prema njegovim propovijedima i govorima«, Ibidem, 141–160; J. KRIŠTO, »Navodna istraga Sv. Stolice o postupcima hrvatskoga episkopata za vjerske prijelaze u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj«, CCP, 26(2002), br. 49, 161–174; Z. RADELIĆ, »Nadbiskup Stepinac i slučaj križarske zastave (1945.–1946.)«, Ibidem, 175–185.

Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata

– Južna Afrika (Zagreb, 2003.), Kardinal Kuharić u hrvatskom iseljeništvu –Južna Amerika (Zagreb, 2004.) te knjiga Kardinal Kuharić u hrvatskom iseljeništvu – Sjeverna Amerika (Zagreb, 2005.).

Kršćanska sadašnjost je sustavno objavljivala i djela suvremenih hrvatskih kršćanskih mislilaca i teologa.49 Također je poticala proučavanje hrvatske filozofske i teološke misli kao i pjesništva 20. st., što je u suvremenom shvaćanju crkvene povijesti važan sadržaj jer u mnogočemu određuje identitet Crkve. Tako su nastala djela: Zore Križanić, Antun Bauer i njegova filozofija (Zagreb, 1986.), Božidara Petrača, Jakovljeve ljestve hrvatske lirike (Zagreb, 2003.), Nevena Jurice, U sjeni transcendencije. Hrvatsko duhovno pjesništvo XX. stoljeća (Zagreb, 1987.) i Krešimira Šimića, Literarni književni ogledi (Zagreb, 2005.).

2. Prosudba do P rinosa k ršćanske sadašnjosti hrvatskoj crkvenoj P ovijesti

Opravdano je u osvrt na doprinos Kršćanske sadašnjosti hrvatskoj crkvenoj povijesti ubilježiti pokušaj prosudbe i odmah reći da je taj doprinos zadivljujući i velik, višestruko vrijedan i bez njega bi danas povijest Crkve u nas bila nepopravljivo siromašna, a još bi siromašnija bila svijest suvremenih hr-

49 Rajmund KUPAREO, Čovjek i umjetnost ; Ivan DEVČIĆ, Osmi dan stvaranja; Velimir BLAŽEVIĆ, Služenje miru; Božo LUJIĆ, Povratak u slobodu; Tomislav Zdenko TENŠEK, Biti dom ljubavi; Vlado KOŠIĆ, Veće ljubavi nema nitko od ove, Srećko BADURINA, Prema novoj zrelosti i drugi.

Osobito su važna izdanja Kršćanske sadašnjosti priznatih hrvatskih teoloških mislilaca 20. stoljeća, npr. Tomislava Janka Šagi Bunića (Ali drugog puta nema, Vrijeme suodgovornosti, 2. sveska, Prema civilizaviji ljubavi, Povijest kršćanske literature, Euharistija u životu Crkve), Bone Zvonimira Šagija (Izazov otvorenih vrata, Sa svjetiljkom vjere u društvenoj zbilji, Da sol ne obljutavi), Vjekoslava Bajsića (Granična pitanja religije i znanosti, Filozofija i teologija u vremenu, Život i problemi crkvene zajednice, Dijalog, reagiranja, polemike), Bonaventure Dude (U svjetlu Božje riječi, Koncilske teme), Adalberta Rebića (Mali religijski rječnik, Jeruzalem 3000 godina), Tomislava Ivančića (Pođi za mnom, 33 meditacije, Oče) i drugih. Jasno, ne smije se zaboraviti na kršćanske laičke mislioce Željka Mardešića (Lica i maske svetoga, Svjedočanstva o mirotvorstvu) i Branka Fučića (Terra incognita, Fraške),

Franjo Emanuel Hoško

vatskih katolika ne samo o prilogu predaka izgradnji Crkve i naroda već i o vlastitom kršćanskom identitetu. Bez tog doprinosa Kršćanske sadašnjosti poznavanju crkvene povijesti u našem narodu jedva bi bilo moguće danas razvijati kod suvremenih članova Crkve cjelovitu odgovornost prema vlastitom kršćanskom pozivu.

Potrebno je naglasiti i druge vlastitosti tog doprinosa, premda one nisu neposredno vidljive na samom polju crkvene povijesti, ali su postale sastavnicama hrvatske crkvene povijesti jer spadaju na cjelovit doprinos Kršćanske sadašnjosti povijesti Crkve u Hrvata.

a) Organizirano i bogato izdavalaštvo b) Poslijediplomski teološki studij u domovini

Sveukupni broj izdanja crkvenopovijesnih djela Kršćanske sadašnjosti u razdoblju od 1970. do 1991. daleko nadmašuje izdanja istog sadržaja kod drugih ondašnjih crkvenih izdavača, prije svega vezanih uz biskupijske ordinarijate i redovničke provincijalate. I danas, kada je zastalo sveukupno izdavalaštvo Kršćanske sadašnjosti, još uvijek ona objavljuje više knjiga crkvenopovijesne vrijednosti od ostalih, danas brojnih, crkvenih izdavača.

Prvi svezak niza Analecta Croatica christiana je spomenuta Buturčeva povijest Crkve u Slavoniji za osmanske vlasti, a zatim slijedi veći broj doktorskih disertacija s povijesnim sadržajem. Da ih nije prihvatila Kršćanska sadašnjost, one najvjerojatnije ne bi nikada bile otisnute, ili bi bile tiskane samo ciklostilom. To je važna činjenica koja je potakla mlade teologe da se posvete poslijediplomskom studiju i crkvenopovijesnom istraživanju u domovini.

c) Izgradnja hrvatske teritorijalne crkvene integralnosti

Djela spomenutog niza i povijesna djela nizova koje je pokrenula Kršćanska sadašnjost jasno označuju kako je ta ustanova diskretno gradila svijest o in-

Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata tegralnosti Crkve među Hrvatima jer nije podlegla regionalizmu, već je s jednakom pažnjom prihvaćala objavljivanje knjiga o prošlosti Crkve na cjelokupnom prostoru koji nastanjuju Hrvati. Štoviše, opravdano je zaključiti da je osobito rado prihvaćala teme iz povijesti Crkve u Istri, Bosni i Hercegovini i Hrvatskom Gradišću te o djelovanju Crkve među hrvatskim iseljenicima.50 d) Integracija redovništva u tijelo Crkve e) Arena ekumenskih i drugih susreta

Kršćanska sadašnjost je također njegovala integralnost Crkve među Hrvatima tako što je prihvaćala za tisak ne samo crkvenopovijesna djela koja razotkrivaju djelovanje crkvene hijerarhije i svjetovnog klera već i djelovanje različitih redovničkih zajednica. Naravno, po istom se kriteriju odnosila i prema piscima crkvenopovijesnih djela. Tako je spriječila zatvaranje u različite okvire crkvenog provincijalizma.

Kršćanska sadašnjost je prije uspostave hrvatske države bila također mjesto susreta s katoličkom laičkom inteligencijom, a bila je i nenametljiv promicatelj ekumenizma. No ti susreti su bili daleko češći i intenzivniji po njezinoj izdavačkoj djelatnosti, u kojoj su nizovi s crkvenopovijesnim relevantnim spisima imali osobitu ulogu.

f) Izdavalačko suradništvo

Kršćanskoj se je sadašnjosti u spomenutom razdoblju prigovaralo da objavljuje djela pisaca koji nisu bili izričito opredijeljeni kršćani i prihvaća suizdavalaštvo onovremenih društvenih ustanova.51 Taj hrabar iskorak, razborito izve-

50 Usp. Katolička crkva i Hrvati izvan domovine. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1980.

51 Tako je ugledna hrvatska povjesničarka Nada Klaić još 1985. surađivala u CCP­u (usp. Nada KLAIĆ, »Baltazar A. Krčelić (1715–1778), autor tzv. Odlomka ljetopisa iz 11. sto -

Franjo Emanuel Hoško

den, u ono vrijeme joj je omogućio učinkovitu djelatnost na dobro hrvatske kulture, a u određenom je smislu bio i platforma dijaloga Crkve i društva s komunističkim pečatom.

g) Prilog cjelovitoj hrvatskoj crkvenoj povijesti

Još je Josip Turčinović uzaludno poticao hrvatske crkvene povjesničare na pisanje skupnog djela koje bi obuhvatilo također povijest pastoralnog djelovanja Crkve te utjecaja na nacionalnu kulturu, školstvo, književnost, glazbu, umjetnost, društveni život i zdravstvo.52 No oni se nisu uspjeli dogovoriti o pripravi takve povijesti Crkve u Hrvata.53 Upravo taj nedostatak suradničke spremnosti prisilio je Franju Šanjeka da pripravi i zatim 1991. objavi kod Kršćanske sadašnjosti djelo Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Pregled religiozne povijesti Hrvata (7.–20. st.). To je povijest Crkve među Hrvatima koja vodi računa o spomenutim područjima na kojima se prepoznaje religiozna inicijativa, a također višestruki utjecaj Crkve na hrvatsku kulturu i stvaralaštvo ljeća«, CCP 9(1985), br. 16, 1–46; »Kako i kada postaje ‘Metodova doktrina’ kulturno dobro Hrvata«, CCP, 10(1986), br. 17, 17–39; »O podrijetlu hrvatskog dominikanca Andrije Jamometića (1420./30.–1484.), znamenitog borca za reformu«, CCP, 11(1987), br. 19, 1–8; »Poganska stara ili vela Hrvatska cara Konstantina Porfirogeneta«, CCP, 12(1988), br. 21, 49–62). God. 1985. je i Muhamed Hadžijahić objavio prilog u CCP­u (usp. Muhamed HADŽIJAHIĆ, »Pitanje rasprostranjenosti Metodove nadbiskupije«, CCP, 9(1985, ). Isto vrijedi sljedeće godine i za Josipa Lučića (usp. »Crkvene prilike u Hrvatskoj za kneza Branimira (879–892)«, CCP, 10(1986), br. 17, 1–16), a 1990. za Luju Margetića (usp. »Počeci prošteništa i franjevačkog samostana na Trsatu«, CCP, 14(1990), br. 25, 66–77; Istra, 751–791, Ibidem, 19(1992), br. 30, 1–10; »Zagrebački monasterij«, Ibidem, 27(1993), br. 31, 1–24).

52 Naši susjedi Slovenci su objavili skupno djelo Zgodovina Cerkve na Slovenskem (Mohorjeva založba, Celje, 1991.). U njemu valja istaknuti poglavlja bez kojih je nezamisliva moderna crkvena povijest nekog naroda. Riječ je tako o prikazu pastoralnog djelovanja poslije Drugog svjetskog rata (253–266), o promjenama u životu Crkve koje je izazvala industrijalizacija (267–272), o djelovanju Crkve u slovenskom iseljeništvu (273–304), o udjelu Slovenaca u misijama (305–326), o kulturnom djelovanju slovenskih katolika u vremenu dozrijevanja slovenskog naroda (327–334), o utjecaju vjere na slovensku duhovnu kulturu (335–356), o utjecaju slovenskih katolika na razvoj narodnog školstva (357–366), o slovenskoj duhovnosti (367–376), o utjecaju Crkve na razvoj slovenskog jezikoslovlja (377–392), o slovenskoj crkvenoj glazbi (393–402) te o crkvenoj umjetnosti na tlu Slovenije (403–422).

53 Franjo ŠANJEK, »Znanstveno utemeljena ‘Povijest Crkve u Hrvata’ između želja i stvarnosti«, CCP 15(1991), br. 28, 163–198.

Doprinos Kršćanske sadašnjosti upoznavanju crkvene povijesti u Hrvata kršćanskog nadahnuća. U svom djelu Šanjek poštuje i koristi ckrvenopovijesna izdanja Kršćanske sadašnjosti, pa je tako izričito potvrdio njihov doprinos povijesti Crkve među Hrvatima. h) Prilog poznavanju hrvatske crkvene povijesti 20. st.

Uz ovaj opsežan crkvenopovijesni priručnik Šanjek je napisao poglavlja »Crkva u Hrvata 1918.–1941.« (str. 115–123) i »Crkva i kršćanstvo u Hrvata 1941.–1997.« (str. 391–412) u skupnom djelu Povijest Hrvata. Treća knjiga. Od 1918. do danas (glavni urednik Ivo Perić, urednik Franko Mirošević, izdavač Školska knjiga, Zagreb, 2007.). U tim poglavljima je pružio sintetički doprinos poznavanju života i djelovanja Katoličke crkve među Hrvatima u 20. st.54 , ali istodobno ukazao na potrebu cjelovitijeg poznavanja života i djelovanja Crkve u našem narodu u tom vremenu.55 z aključak

Doprinos Kršćanske sadašnjosti objavljivanjem crkvenopovijesnih djela, napose arhivskih izvora, velik je i važan u sveukupnom hrvatskom crkvenopovijesnom istraživanju. Nažalost, nije iskorišten u potpunosti, jer još nisu nastali skupno pisani pregledi cjelovite hrvatske crkvene povijesti, a osobito ne povijesti života i djelovanja Crkve u 20. stoljeću. Treba žaliti što u tu svrhu nije iskorišteno izdavalaštvo Kršćanske sadašnjosti, jer je ona objavila djela koja omogućuju moderan skupni prikaz cjelovite povijesti Crkve među Hrvatima, čak i njezine povijesti u stoljeću koje je minulo. Naravno, takva zbirna djela ne mogu se osloniti isključivo na izdanja Kršćanske sadašnjosti, ali bez korištenja njezinih izdanja ne bi bila ni točna ni cjelovita.

54 Valjalo bi prirediti povijest Crkve među Hrvatima u 20. stoljeću po principima koje je obznanilo uredništvo Cerkev na Slovenskem v 20. stoletju (Ljubljana, 2002.). Ono ističe da prikazuje »Crkvu u Sloveniji kakva je bila, a ne kakvu bi netko želio«. Stoga je »29 autora nastojalo prikazati i vrednovati život Crkve pod različitim vidovima njezina života«, i to osobito vodeći računa o »različitim oblicima pastoralnog djelovanja koji su negdje imali velik odjek i ukazati na brojne poticaje koji su bili usmjereni jačanju duhovne kulture i etosa slovenskog naroda« (str. 6).

55 Usp. B. JANDRIĆ, Položaj Katoličke crkve u Hrvatskoj u poslijeratnim godinama (1945.–1953.), CCP, 22(1998), br, 42, 49–62.

Otvorenost suradnji i dijalogu

Primjer suizdavaštva Kršćanske sadašnjosti i Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu

Josip Kolanović

Suradnju Kršćanske sadašnjosti s drugim ustanovama u oblasti kulture i znanosti možemo promatrati kao svojevrstan dijalog s institucijama društva. Prisjetimo se da je upravo 1968. godine ostvaren veliki projekt Biblije »Stvarnosti«, kako stoji u predgovoru, u »suradnji književnika, bibličara i kulturnih radnika«. Ne možemo previdjeti činjenicu da je samo koju godina prije toga bilo gotovo nezamislivo tiskati knjige religioznoga sadržaja, pa su se one objavljivale priručnom tehnikom ciklostila. I sam taj pothvat nije bilo moguće realizirati bez prethodnog odobrenja i pristanka osoba koje su bile u samome vrhu politike. Danas je poznato da je zeleno svjetlo dao Vladimir Bakarić, tada jedna od najutjecajnijih ličnosti političkoga života.

Taj primjer nas upućuje da se tada počeo stvarati prostor međusobnoga uvažavanja i dijaloga. A to je i godina osnutka Kršćanske sadašnjosti, koja je na izdavačkom planu značila posvemašnju novost te su njezini osnivači – a ovdje prvenstveno mislim na J. Turčinovića, koji je bio izvršni pokretač uz izvanrednu podršku T. Šagi-Bunića i V. Bajsića – ušli u taj novi prostor dijaloga, koji do danas prati njezinu izdavačku djelatnost. Kršćanska sadašnjost je znala iskoristiti te mogućnosti suradnje i dijaloga, posebno u godinama

»Hrvatskoga proljeća« koje su uslijedile i nepovratno stvorile novo ozračje međusobnih odnosa. Ta suradnja se odvija na više razina. Ponajprije, vodstvo Kršćanske sadašnjosti obraća se pojedincima koji s teolozima obrađuju iste teme, a postupno se sklapaju ugovori s izdavačkim kućama i otvaraju mogućnosti da religiozna knjiga bude prisutnija u društvu.

Na ovome skupu tom suradničkom dijalogu posvećeno je više izlaganja. Podsjetimo se ovdje izuzetnoga prodora u prostor svijeta filmskoga medija, na skupove i druženja na Marulićevu trgu kojima se otvarao prostor međusobnoga razumijevanja, a time i novih mogućnosti kršćaninove prisutnosti u društvu. U tom suradničkom dijalogu rodila se ideja o zajedničkom izdavanju Leksikona ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, koji je okupio elitu povjesničara umjetnosti i teologa (Anđelko Badurina, Branko

Fučić, Marijan Grgić, Radovan Ivančević, Emilijan Cevc iz Ljubljane, Mitar Dragutinac, Doris Baričević). Ta je knjiga priređena u Odjelu za povijest umjetnosti Centra za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a objavile su je Sveučilišna naklada Liber i Kršćanska sadašnjost

Slobodno nam je ustvrditi da je takva suradnja vodila javnom priznavanju kršćanskih vrijednosti, koje su u društvu bile osporavane ili prešućivane.

»Nije potrebno posebno naglašavati – napisao je u popratnoj riječi uz prvo izdanje Leksikona ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva 1979. poznati povjesničar umjetnosti Milan Prelog – da je tematika umjetničkih ostvarenja preko šesnaest stoljeća bila vezana uz kršćansku predaju, i da se proces istinskog ‘čitanja’ umjetničkih poruka prošlosti ne može zamisliti bez poznavanja određenih ‘tema’ kao i umjetničkih odnosa prema tim temama.« Njihova je obrada važan prilog ne samo povijesti umjetnosti nego i kulturnoj povijesti uopće.

To je pogled s druge strane na slične zajedničke pothvate koji su otvarali obzorje i krčili putove dijaloga i suradnje Kršćanske sadašnjosti i društva u kojemu Crkva djeluje. Trebalo je za to imati senzibiliteta i odvažnosti te u provizoriju društva i odškrinutim vratima novih prilika naći mogućnosti prenošenja kršćanske poruke.

Ta je suradnja Kršćanske sadašnjosti s pojedinim intelektualcima i drugim ustanovama bila znak novoga vremena i novih mogućnosti koje su se otvarale Crkvi. Ovdje želimo nabrojiti samo izdavačke kuće s kojima je u suizdavaštvu Kršćanska sadašnjost objavila brojna djela. To su Stvarnost, koja

Otvorenost suradnji i dijalogu je prva prokrčila pripremu novoga prijevoda i objavljivanje Biblije, Nakladni zavod Matice hrvatske, instituti tadašnje JAZU, Sveučilišna naklada Liber, Grafički zavod Hrvatske. Toj suradnji u suizdavaštvu valja pridružiti i zajedničke izdavačke pothvate s brojnim crkvenim ustanovama, posebno provincijalatima redovničkih zajednica, a i s odgovornima za pastvu u iseljeništvu. Svim tim institucijama, svjetovnim i crkvenim, valjalo bi pridodati brojne intelektualce koje je Kršćanska sadašnjost znala okupiti i uključiti kao autore, prevoditelje i savjetnike u impozantan pothvat približavanja kršćanske poruke knjigom, filmom i slikom širokom krugu intelektualaca, ali i običnih vjernika i drugih ljudi koji su bili otvoreni poruci kršćanstva.

Ovdje ćemo nešto više reći o jednome segmentu suradnje Kršćanske sadašnjosti s Hrvatskim državnim arhivom (prije Arhivom Hrvatske). U toj suradnji nastala je mala biblioteka Croatica christiana fontes. Ta je suradnja prvenstveno bila usmjerena na pokretanje projekata i suizdavaštvo usredotočeno na povijest Crkve. Prvi korak suradnje bio je zajedničko objavljivanje knjige Vizitacije zagrebačke (nad)biskupije 1615–1913, Zagreb, 1989. Tekst je prvotno bio objavljen u časopisu Croatica christiana periodica (1982.–1984.). Upravo je ta knjiga kao obavijesno pomagalo bila i informativno ishodište za »istraživanje tzv. lokalne povijesti i povijesti pojedinih župa, ali i izvor za proučavanje socijalne povijesti i povijesti mentaliteta«, i to upravo za područja za koja ponajčešće nedostaju drugi izvori – za seosku sredinu sjeverne Hrvatske. Objavljivanje ove knjige podržao je i Republički zavod za zaštitu spomenika kulture »kao neophodno pomagalo za evidentiranje i istraživanje spomeničke baštine na širokom području što ga obuhvaća Zagrebačka nadbiskupija«. U predgovoru je istaknuto kako se izdavanjem ovoga pregleda vizitacija »u suradnji s Kršćanskom sadašnjosti« i Arhiv Hrvatske pridružuje pripremama skore proslave 900-obljetnice prvoga spomena Zagreba«.

Drugi zajednički projekt bilo je izdavanje Dnevnika zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca. Na pripremi Dnevnika surađivali su Arhiv Hrvatske i Institut za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu, a kasnije se uključila i Kršćanska sadašnjost. Tadašnji direktor Arhiva Hrvatske Bernard Stulli već je 1973. godine predložio Institutu za hrvatsku povijest izdavanje Dnevnika s obrazloženjem da je on od izuzetnoga značenja »za razumijevanje krupnih zbivanja hrvatske povijesti u periodu odjeka Francuske revolucije, Napoleonovih ratova i osvajanja, buđenja mađarskog nacionalizma, izraženog austrij- skog centralizma i dozrijevanja prilika za hrvatski preporod«. Projekt objavljivanja latinskoga izvornika i hrvatskoga prijevoda sa znanstvenim kritičkim aparatom financirao je tadašnji Savjet za naučni rad SRH, a 1984. sklopljen je ugovor o suizdavaštvu između Kršćanske sadašnjosti, Sveučilišne naklade Liber i Centra za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Objava prvoga sveska Dnevnika 1987. popraćena je velikim publicitetom s posebnim naglaskom na lik Maksimilijana Vrhovca kao središnje ličnosti političkoga, kulturnoga i crkvenog života Hrvatske na prijelazu 18. u 19. st. i preteče Hrvatskoga preporoda. Rad na kritičkom izdanju latinskoga teksta i prijevoda nastavljen je isključivo u suradnji s KS-om i pripremljeni su tekstovi za još dva sveska od 1810. do 1815. godine.

Niz Croatica christiana fontes obogaćen je daljnjom suradnjom na sustavnom objavljivanju dokumenata značajnih za crkvenu i svjetovnu povijest, posebno onih iz Tajnoga vatikanskoga arhiva i Arhiva Propagande Inicijativa za objavljivanje nije dolazila samo izvana. Josip Turčinović i Tomislav Šagi-Bunić imali su veliko razumijevanje za proučavanje crkvene prošlosti. Kada je J. Turčinović čuo da se za tisak pripremaju povijesni dokumenti Zagrebačke biskupije, u rujnu 1989. posjetio je na Kaptolu 27 Andriju

Lukinovića, voditelja Nadbiskupijskoga i Kaptolskoga arhiva i rekao mu kako je Kršćanska sadašnjost zainteresirana za objavljivanje tih dokumenata. A. Lukinović mu je potvrdio da radi na pripremi tih dokumenata i obrazložio kako je zapravo riječ o nastavku Tkalčićevih »Povijesnih spomenika Zagrebačke biskupije« od kojih su izašla dva sveska za razdoblje do 1300. godine. Dodao je kako je prethodno bio predložio Odboru za pripremu proslave 900. obljetnice utemeljenja Zagrebačke biskupije u studenome 1987. godine taj naum, ali je projekt bio odbijen s obrazloženjem da Nadbiskupija za to nema novaca. J. Turčinović je rekao da su to temeljne stvari bez kojih se ne može ići naprijed i da će Kršćanska sadašnjost uložiti svoje sile, svjesna da taj izdavački pothvat ne donosi dobit. Želim naglasiti te tri stvari koje su u mnogočemu obilježavale stav J. Turčinovića prema izdavačkoj politici Kršćanske sadašnjosti. On je u prvome redu znao donijeti ocjenu što je potrebno objaviti radi osvjetljavanja kršćanske zbilje, pa i one prošlih vremena; zatim, založiti se da dođe do realizacije i to bez gledanja hoće li to imati prvenstveno komercijalno značenje. To je bio sustav rada Josipa Turčinovića. U tom pothvatu savjetovao je da se dokumenti iz Tajnog vatikanskog arhiva prirede in extenso, iako se u općim formulacijama ponavljaju, kako bi se što bolje vidio stil rada Rimske kurije. Sastavio je i ugovor za prvi svezak s klauzulom da Kršćanska sadašnjost ima prednost pri izdavanju eventualnih sljedećih svezaka. Nažalost, on nije doživio izlazak prvoga sveska te serije. Kršćanska sadašnjost sudjelovala je i u financiranju istraživanja te osigurala sredstva za izradu kopija gradiva koje se za Zagrebačku biskupiju evidentira u Tajnome Vatikanskom arhivu u Rimu. Projekt je nastavljen i nakon smrti J. Turčinovića, pa su u razdoblju od 1992. do 2004. objavljena tri sveska temeljnih izvora za povijest Zagrebačke biskupije za godine 1395. do 1465. (Povijesni spomenici Zagrebačke biskupije (Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis, sv. V (1395.–1420.), Zagreb, 1992.; sv. V (1421.–1440.), Zagreb, 1994.; sv. V (1441.–1465.), Zagreb, 2004.

Suradnja Hrvatskoga državnog arhiva i Kršćanske sadašnjosti nastavila se na više razina: zajedničkom financiranju istraživanja u Vatikanskim arhivima i na zajedničkom objavljivanju povijesnih izvora. U tom pogledu sklopljen je i Ugovor o poslovnoj suradnji 3. lipnja 1998. On se zasnivao na dotadašnjim ugovorima o tiskanju i drugih edicija Hrvatskoga državnoga arhiva i na planiranju zajedničkih izdanja. Kako je suradnja bila izuzetno korektna, tim je ugovorom utvrđeno da se suradnja nastavlja u izdavačkoj djelatnosti te u pripremi i tisku edicija Hrvatskoga državnog arhiva po tekućim tržišnim uvjetima. Taj je ugovor bio osnova za kasnije anekse za tiskanje pojedinih knjiga i za sudjelovanje u zajedničkim projektima.

Pokrenuta je nova serija objavljivanja povijesnih izvora: Monumenta croatica vaticana. U taj je projekt bilo uključeno više ustanova: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski državni arhiv, Kršćanska sadašnjost i Hrvatski papinski zavod Sv. Jeronima u Rimu. Projekt je zamišljen kao sustavno evidentiranje, kopiranje i objavljivanje najznačajnijih dokumenata koji se čuvaju u Tajnom vatikanskom arhivu, a koji se odnose na Hrvatsku. Nakon objave 1. sveska sklopljen je Ugovor o suradnji 30. travnja 1999. u kojemu su utvrđena međusobna prava i obveze. Svaka od ugovornih strana imenuje po jednoga urednika, recenzente imenuju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatski državni arhiv, a Kršćanska sadašnjost preuzima obveze izvršnoga izdavača, dok je Hrvatski papinski zavod Sv. Jeronima sudjelovao u pripremi tako da je osiguravao smještaj istraživačima koji su radili na evidentiranju gradiva u Tajnom vatikanskom arhivu u Rimu. Na kraju, utvrđeno je da novac za tiskanje, autorske honorare priređivača te grafičkoga i tehnič- koga urednika kao i za korekture knjige zajednički osiguravaju HAZU, HDA i KS. Utvrđeno je također da KS snosi tiskarske troškove za 200 primjeraka te jednu trećinu za grafičko i tehničko uređenje svake knjige.

Istraživanje gradiva u Tajnom vatikanskom arhivu odvijalo se u okviru znanstvenoga projekta o izvorima za hrvatsko srednjovjekovlje koji je Ministarstvo znanosti odobrilo Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a među suradnicima su bili i djelatnici Hrvatskoga državnog arhiva. Istraživači su evidentirali gradivo ponajprije onih serija Tajnoga vatikanskog arhiva koje do sada nisu bile istražene, kao što su serije Apostolske komore (Camera Apostolica, Obligationes et solutione, Camerale primo, Annatae, Introitus et Exitus, Obligationes pro communibus servitiis). U seriji Monumenta Vaticana Croatica objavljena su dva sveska. Prvi za razdoblje 1299.–1560. i drugi za razdoblje 1302.–1732. Nakon završetka obrade arhivskoga fonda Apostolske komore pristupilo se sustavnom istraživanju Vatikanskih registara. I za tu seriju evidentirano je gradivo za razdoblje do kraja XV. st. U cjelini je evidentirano gradivo do Avinjonskoga sužanjstva (1308. godine) i to je gradivo znatnim dijelom i pripremljeno za tisak.

U nizu Monumenta croatica vaticana zajednički je objavljeno gradivo koje se odnosi na povijest Đakovačke i Srijemske biskupije iz Tajnoga vatikanskoga arhiva i iz Arhiva Kongregacije za širenje vjere (de Propaganda fide). To je gradivo prvotno objavljeno u časopisu Fontes. Izvori za hrvatsku povijest i kao zasebne knjige u nizu Kršćanske sadašnjosti Croatica christiana fontes. Prvi svezak obuhvaća gradivo iz Tajnoga vatikanskoga arhiva o procesima za imenovanje biskupa te biskupske izvještaje ad limina za 17. i 18. st.: Đakovačka i Srijemska biskupija. Biskupski procesi i izvještaji – 17. i 18. stoljeće, Zagreb, 1999. Gradivo za taj svezak evidentirali su i priredili za tisak teolozi i župnici Antun Dević i Ilija Martinović. Tri sveska gradiva iz Arhiva Kongregacije za širenje vjere evidentirao je i priredio za tisak Antun Dević uz pomoć Andrije

Lukinovića: Đakovačka i Srijemska biskupija. Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere – 17. stoljeće, Zagreb, 2000.; – Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere, 18. stoljeće, Zagreb, 2003.; – Razni fondovi, 17.–18. stoljeće, Zagreb, 2005.

Iz Tajnoga vatikanskoga arhiva zajednički je objavljeno gradivo koje je evidentirao i priredio mons. Mile Bogović o povijesti Senjsko-modruške ili

Krbavske biskupije: Senjsko­modruška ili Krbavska biskupija. Izvješća bisku- pâ Svetoj Stolici (1602.–1919.), Zagreb, 2003. I naposljetku, u latinskome izvorniku i hrvatskome prijevodu objavljeno je iz Tajnoga vatikanskoga arhiva, Bečka nuncijatura, dopisivanje biskupa Josipa Jurja Strossmayera s papinim nuncijem u Beču Serafinom Vannutellijem (1881.–1887.), Zagreb, 1999.

Još za svojega života Josip Turčinović pokrenuo je izdavanje dizertacije Marijana Grgića, Časoslov opatice Čike. Od nasljednika je otkupio autorsko pravo. Međutim, trebalo je dovršiti redakciju teksta dizertacije za tisak i iz Bodleian Library u Oxfordu nabaviti kopije izvornika. Toj prvotnoj ideji pridružio se Hrvatski državni arhiv i Matica hrvatska u Zadru. Oni su 2002. godine objavili dizertaciju M. Grgića pod naslovom Časoslov opatice Čike te kritičko izdanje dvaju rukopisnih časoslova samostana redovnica Sv. Marije u Zadru s usporednim kritičkim izdanjem Časoslova opatice Čike, što se čuva u Oxfordu, Bodleian Library i Časoslova opatice Većenege, koji se čuva u Knjižnici Mađarske akademije znanosti u Budimpešti. Uz kritičko izdanje objavljen je i bibliofilski pretisak izvornika Časoslova opatice Čike

Na kraju, spomenuti nam je i kritičko izdanje spisa sa sudskoga procesa blaženome Alojziju Stepincu: Proces Alojziju Stepincu. Dokumenti, sa gradivom Njemačkoga veleposlanstva u Zagrebu o blaženiku kao i dokumenata iz poznate vatikanske serije dokumenata o Drugom svjetskom ratu: Actes et documents du Saint Siège relatifs à la seconde guerre mondial. To je gradivo prvotno bilo objavljeno također u časopisu Fontes, a Hrvatski državni arhiv dao je dopuštenje Kršćanskoj sadašnjosti da tu ediciju objavi i kao samostalnu knjigu.

Izdanja do sada nepoznatih povijesnih izvora iz Tajnoga vatikanskoga arhiva i Arhiva Kongregacije za širenje vjere (de Propaganda fide) koja su u suizdavaštvu objavili Hrvatski državni arhiv i Kršćanska sadašnjost od nacionalnoga su značenja i mogu se usporediti s djelom Tadije Smičiklasa (Codex diplomaticus). Kršćanska sadašnjost je u navedene projekte i suradnju ušla isključivo vođena željom da se objavljuju temeljni dokumenti za crkvenu povijest, bez ikakve materijalne koristi. Premda je ta suradnja sada u mirovanju jer nakon 2004. godine nije objavljena više ni jedna zajednička edicija, nadati se je da će se ona nastaviti ili barem da će Kršćanska sadašnjost uspostaviti suradnju s drugim institucijama (kao što je Rimokatolički bogoslovni fakultet) na evidentiranju i objavljivanju izvora iz Tajnoga vatikanskoga arhiva i Arhiva Propagande.

Josip Kolanović

Na kraju bih spomenuo još jednu plodnu suradnju Hrvatskoga državnog arhiva i Kršćanske sadašnjosti. Zalaganjem prof. Mate Kukuljice, voditelja Hrvatske kinoteke pri Hrvatskom državnom arhivu učinjene su sigurnosne i zaštitne kopije najznačajnijih filmova koji su nastali zalaganjem i radom Josipa Turčinovića i time spriječila njihovo propadanje.

Razumijevanje koje je za suradnju s mnogim institucijama kulture, među kojima je i Hrvatski državni arhiv, pokazao Josip Turčinović od samoga osnutka Kršćanske sadašnjosti 1968. godine, a što je uprava Kršćanske sadašnjosti nastavila i nakon njegove smrti, omogućili su da su Kršćanska sadašnjost i Hrvatski državni arhiv zajedno objavili 15 svezaka izvornoga arhivskoga gradiva. U postotcima to je mali dio bogate izdavačke djelatnosti Kršćanske sadašnjosti, ali zasigurno vrijedan i nenadomjestiv doprinos crkvenoj povijesti.