Suradnja Kršćanske sadašnjosti

s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Zagrebu1

Franjo Šanje k o.P

Šezdesetih godina 20. stoljeća Crkva u Hrvata nalazi se u teološko-kulturnoj krizi. Zategnuti odnosi između Crkve i države u procesu socijaliziranja društva u marksističko-lenjinističkom duhu onemogućavali su teološko-kulturnu komunikaciju s katoličkim Zapadom, a jednako tako i tiskanje teoloških tekstova u zemlji. U svijetu se baš u to poslijeratno vrijeme razmahao živahan teološki razvitak, koji je značio idejnu i duhovnu pripremu za Drugi vatikanski opći crkveni koncil koji će dati odgovor na više gorućih pitanja, koja se postavljaju katoličkoj javnosti još od Francuske revolucije.

1 U prikupljanju dokumenata najsrdačnije zahvaljujem na susretljivosti i pomoći kolegici Andrei Filić, znanstvenoj novakinji na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.

1.

Koncil i »aggiornamento« Crkve aktualiziraju problem teološke kulture na hrvatskom jeziku, jer je trebalo brzo nadoknaditi ono što je našem području nedostajalo, kako bi se i sam Koncil mogao razumjeti i doista prihvatiti. »Tiskanog materijala« – prema riječima profesora Vjekoslava Bajsića, voditelja fakultetske knjižnice – »praktički nije ni bilo, ili bi se do njega dolazilo pustolovnim načinom, tako da su najčešće pomoćno sredstvo bile silom prilika načinjene kopije. Nastojalo se na svaki način zadržati i ustrajavati na bitnome. Pritom valja naglasiti da je gotovo uvijek bilo na raspolaganju premalo ljudi, zauzetih različitim praktičnim zadaćama, te bi poduzimanje neke stroge specijalizacije značilo svojevrstan luksuz.«2

Najvažniji događaj šezdesetih godina je zacijelo Drugi vatikanski koncil. Zahtijevalo se ne samo teološko promišljanje već i posredovanje informacije vjernicima. Ispočetka se to pokušavalo usmenim putem u crkvama. Jedna inicijativa započela je s izdavanjem biltena Glas s Koncila, koji se kasnije razvio u polumjesečne, a u novije vrijeme i u tjedne crkvene novine te je – po mišljenju profesora Bajsića – u postkoncilskom razdoblju odigrao vrlo važnu ulogu.3

U tom crkveno-povijesnom kontekstu Vjekoslav Bajsić, Tomislav Janko Šagi-Bunić i

Josip

Turčinović, profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, s grupom eminentnih intelektualaca laika, pokreću časopis Svesci

– Kršćanska sadašnjost (1966.)4 koji bi trebao postati glasilom za promicanje

2 V. BAJSIĆ, »Katolička teologija u Hrvatskoj«, Život i problemi crkvene zajednice, KS, Zagreb, 2000., str. 635.

3 Usp. isto, str. 636.

4 Godine 1966. profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu Vjekoslav Bajsić, Tomislav Janko Šagi Bunić i Josip Turčinović s grupom intelektualaca laika pokreću časopis Svesci – Kršćanska sadašnjost. Kardinal Franjo Šeper, nadbiskup zagrebački, u prvome se broju (Svesci KS, 1/1967., str. 1) vrlo pohvalno izražava o toj za pokoncilsku Hrvatsku vrlo korisnoj inicijativi: »Svesci – Kršćanska sadašnjost počinju vršiti svoju misiju u našoj kršćanskoj javnosti. Radujem se što je došlo do ostvarenja ove ideje, jer ona odgovara jednoj velikoj potrebi i budi nadu dalekosežnih plodova. To će biti jedan od nezamjenjivih instrumenata za koncilsko gibanje i ostvarenje među nama. Iskustva drugih naroda pokazuju da publikacije takve vrste vrše važnu ulogu u širenju i unapređivanju teološke misli. Ovi će svesci biti izvrsna spona s misaonim i djelotvornim nastojanjima u kršćanskom svijetu. Posebno se veselim aktivnoj prisutnosti mladih kršćanskih laika u ovom djelu za pripremu dijaloga sa svijetom,

Suradnja Kršćanske sadašnjosti s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Zagrebu saborskih ideja u hrvatskom narodu. Iz te inicijative uskoro nastaje Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost«, koji je 22. veljače 1968. službeno ustanovio kardinal Franjo Šeper, zagrebački nadbiskup i pročelnik Svete kongregacije za nauk vjere.5 Djelovanjem Centra za koncilska istraživanja studentima KBF-a i svih ostalih teoloških škola u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, ali i ostalim vjernicima omogućeno je dati u ruke teološku literaturu koja im je godinama višestruko nedostajala i osvajati crkveno udaljenije slojeve.

Od siječnja 1967. izlaze Svesci. Riječ je o još jednoj inicijativi koja je godinu dana kasnije (1968.) završila osnivanjem izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost. 6 Radilo se o ponovnom, u poratnim godinama izgubljenom, priključe- na što ih je pozvao Koncil. Od srca dajem svima koji rade na ovom zadatku svoj natpastirski blagoslov. U Zagrebu, dne 8. prosinca, na godišnjicu završetka Drugog vatikanskog koncila. Franjo kard. Šeper.« U prvom su broju objavljeni članci uglednih europskih teologa i aktivnih sudionika u radu Drugoga vatikanskog koncila, među kojima i izvrsni prilog kardinala Šepera »Današnji čovjek i euharistija« (str. 22–27), posuđen iz časopisa Quaderni di cultura , Udine, 9/1965.–1966.

5 Prefektom Kongregacije za nauk vjere imenovan je 8. siječnja 1968. (akt br. 22 –Pr/1968.)

6 U dekretu o ustanovljenju Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« 22. veljače 1968. kardinal Šeper naglašava da »organska i djelotvorna provedba koncilske obnove kod nas ovisi o dubljem i širem poznavanju koncilske misli, nastojanja i gibanja. Da bi se taj cilj što bolje postigao, korisno je da se posebno povedu napori oko istraživanja i dokumentacije koncilske misli i problematike te da se stvori što šira mogućnost informacija u tom pogledu. Vodeći računa o tim potrebama i uzevši u obzir iskustva koja su dosad postignuta djelatnošću Uredništva Svesci – Kršćanska sadašnjost, ovime ustanovljujem crkvenu ustanovu za izvršivanje tih zadataka pod naslovom Kršćanska sadašnjost – Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije.« Istog datuma kardinal Šeper imenovao je profesora Vjekoslava Bajsića pročelnikom novoosnovanog Centra sa zadatkom da se »pobrine za provođenje unutrašnje strukturiranosti i izradu statuta«. Prvom pročelniku kardinal savjetuje da »kod toga treba da vodite računa o koncilskom duhu i usmjerenju suvremene Crkve, i naročito o specifičnim uvjetima u kojima živi i djeluje Crkva u našim krajevima. Zato će biti potrebno da se prije svega računa s realnim mogućnostima, koje treba postupno proširivati držeći se strogo evanđeoskog i koncilskog duha služenja i dijaloga, i s iskustvima koja će se tokom rada steći (…) Centar treba da dobije organički izgled pokoncilske Crkve, to jest da ostvaruje suradnju klera i laika, muških i ženskih, prema sposobnosti i stručnosti, na službu svemu Narodu Božjemu. Treba ići za tim da se tokom vremena u radu Centra što više ostvari demokratski princip i komunitarnost kao i klima unutrašnjeg dijaloga (…) Djelatnost Centra će biti tako usmjerena da bude od koristi i na pomoć svim drugim sličnim eventualnim inicijativama bilo da ih pokreću druga tijela u ovoj Nadbiskupiji ili u nju europskom kršćanskom, prije svega filozofskom i teološkom mišljenju. Svesci se ubrzo uključuju u međunarodnu Communio-obitelj.

Inicijatori pothvata nazvanog Kršćanska sadašnjost, u suradnji s domaćim i inozemnim teolozima i izdavačima, razvijaju bogatu i vrlo razgranatu izdavačku djelatnost, koja će hrvatski narod u domovini i inozemstvu obogatiti najosnovnijim liturgijskim, teološkim i vjerskopoučnim priručnicima i publikacijama, a mnogostrukim će biblijskim izdanjima uvelike pripomoći osnovnim religioznim potrebama istočnoeuropskih naroda.

Budući da su inicijatori i voditelji Kršćanske sadašnjosti eminentni profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu,7 njihova je prvotna briga bila kako doskočiti potrebama filozofsko-teoloških studija u poslijekoncilskom razdoblju. Ne mali prinos poslijekoncilskoj obnovi u nas predstavlja izdavanje koncilskih Dokumenata (1970.). Na tom su području važni pothvati: biblioteka Volumina theologica s kapitalnim teološkim djelima, povijesno-teološki nizovi Analecta Croatica christiana i Croatica christiana fontes, u kojima izlaze monografije iz naše crkvene i kulturne prošlosti, kao i spisi hrvatske teološke baštine iz minulih stoljeća.

Postojanje suvremenih teoloških informacija na hrvatskom jeziku utemeljitelji Kršćanske sadašnjosti smatrali su bitnim preduvjetom za napredak teološke misli u Hrvata i brzo sazrijevanje naših teoloških talenata, o čemu svjedoče brojna izdanja koja će, bilo kao prijevodi ili kao izvorni radovi naših autora, godinama predstavljati temeljnu literaturu studenata Katoličkoga bogoslovnog fakulteta.

U biblioteci Volumina theologica 1969. izlazi »Rječnik biblijske teologije« francuskog bibličara Xaviera Leon-Dufoura. U istome nizu objavljena su tri sveska Häringova »Kristova zakona« i osamsveščana Jedinova »Velika povijest Crkve«. Iz te su biblioteke za našu teologiju osobito značajna djela dvojice naših profesora i utemeljitelja Kršćanske sadašnjosti: Šagi-Bunićeva »Povijest drugim dijecezama. Centar neka zaista ostvaruje služenje na koje nas poziva Koncil, kako bi koncilska obnova svuda napredovala bez zastranjivanja, razborito i uspješno.«

7 Uz spominjanu trojicu (Bajsić, Šagi-Bunić i Turčinović) »tegobu dana i žegu« (Mt 20, 12) podnosili su njihovi fakultetski kolege Bonaventura Duda, Adalbert Rebić, Jerko Fućak, Aldo Starić, Marijan Valković i dr.

Suradnja Kršćanske sadašnjosti s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Zagrebu kršćanske literature« i »Euharistija u životu Crkve kroz povijest« te, u novije vrijeme, sabrani radovi Vjekoslava Bajsića.

U nizu Teološki radovi, utemeljenom iste 1969. godine s ciljem publiciranja studija hrvatskih teologa, objavljeni su zbornici radova s međufakultetskih ekumenskih simpozija i predavanja s hrvatskih i međunarodnih marioloških kongresa. Kršćanska sadašnjost je tako očitovala svoju potporu sudjelovanju zagrebačkog KBF-a u ekumenskim kretanjima.

U nizu Priručnici, pokrenutom 1970. godine, objavljeni su brojni filozofsko-teološki priručnici za potrebe studenata KBF-a, dok je u nizu »Crkveni oci i pisci« (kasnije preimenovanom u biblioteku »Kršćanski klasici«) izdavač objavio Augustinove »Ispovijesti« i raspravu »O državi Božjoj«, spise Terezije Avilske, »Sumu protiv pogana« Tome Akvinskoga i druga potrebna djela za teološko promišljanje na hrvatskom jeziku.8

Osim toga, profesori utemeljitelji Kršćanske sadašnjosti budno prate domovinska kulturna i znanstvena zbivanja dijeleći radosti i nadanja sveukupne hrvatske inteligencije. Kada ujesen 1969. Zagrebačko sveučilište vrlo svečano proslavlja tristotu obljetnicu Leopoldove povelje, dekan KBF-a Tomislav Janko Šagi-Bunić, u čestitki rektoru Ivanu Supeku, s ponosom podsjeća: »Makar su povijesna obrtanja i nove konkretne situacije dovele do toga da KBF u Zagrebu baš u ovo vrijeme svetkovanja duha u Hrvatskoj juridički i organizaciono nije u sklopu Sveučilišta, to ne priječi da se on ne bi povijesno i stvarno osjećao sudbinski vezanim s hrvatskim Sveučilištem; to ne smeta da zajednica profesora i studenata Bogoslovnog fakulteta ne bi duboko sudjelovala u ovoj zajedničkoj radosti svega naroda (…) da slavlje Sveučilišta ne bi doživljavala također kao svoje slavlje.«9

Ne malih zasluga profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu članovi Kršćanske sadašnjosti i TDKS-a imaju u pokretanju časopisa Croatica christiana periodica (1977.) te u modernijem izgledu i redovitijem tiskanju časopisa Bogoslovska smotra (1977.).

8 O znanstvenom interesu Centra v. publikaciju Kršćanska sadašnjost 1968.–1993., Zagreb, 1993.

9 T. ŠAGI-BUNIĆ, »Bogoslovni fakultet u Zagrebu u 300-godišnjici Hrvatskog sveučilišta«, Svesci, 16/1969., str. 70.

2. c roatica christiana P eriodica

Časopis s međunarodnom recenzijom Croatica christiana periodica (skraćeno CCP) pokrenulo je 1977. nekoliko profesora entuzijasta s KBF-a: Bonaventura Duda, Marijan Biškup, Tomislav Janko Šagi-Bunić, Josip Turčinović, Franjo

Šanjek (članovi i suradnici Kršćanske sadašnjosti) te Juraj Kolarić i Antun Ivandija s nakanom da potaknu istraživanja hrvatske crkvene povijesti i religiozne kulture te objavljuju građu i historiografske radove u vidu sustavne i znanstveno utemeljene povijesti Crkve u Hrvata.

Časopis CCP, koji uređuje Institut za crkvenu povijest KBF-a, a izdaje Kršćanska sadašnjost, podijeljen je u više tematskih cjelina čiju okosnicu čine rubrike Rasprave i prilozi, Vrela, Prikazi i recenzije, Kronika i Primljene publikacije, a povremeno se pojavljuju i Priopćenja (manji prilozi), Bibliografija i Dossier s obilježavanjem za povijest Crkve u Hrvata relevantnih događaja.10

Časopis CCP je otvoren suradnji crkvenih i svjetovnih, domaćih i inozemnih znanstvenika. Od 1979. redovito izlazi dvaput godišnje. U razdoblju od 1977. do 2007. uključivo objavljeno je 60 brojeva. Posebna pažnja posvećena je objavljivanju arhivske građe: izvješća hrvatskih biskupa Svetoj Stolici, inventar kanonskih vizitacija, popisi srednjovjekovnih knjiških fondova, povijesno-znanstveni spisi starih hrvatskih filozofa, teologa i povjesničara, građa

10 Croatica christiana periodica počinje izlaziti 1977. kao časopis Instituta za crkvenu povijest KBF-a u Zagrebu. Nedostatak jedne cjelovite i zaokružene povijesti Katoličke crkve među Hrvatima, koja bi na znanstven način obuhvatila kulturno područje i događaje iz religijske prošlosti hrvatskog naroda po njihovim uzrocima i posljedicama, potaknuo je profesore Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu da uz ovaj fakultet osnuju Institut za crkvenu povijest s trostrukim ciljem organiziranja i unapređivanja znanstvenog i istraživačkog rada s područja opće nacionalne crkvene povijesti, kršćanske arheologije i povijesti crkvene umjetnosti, te njihovih pomoćnih, specijalnih i srodnih disciplina. Svjesni potrebe da se hrvatska i strana kulturna javnost redovito i što bolje informira o rezultatima znanstvenih istraživanja s navedenih područja, predstavnici Instituta i Kršćanske sadašnjosti dogovorili su se o pokretanju časopisa Croatica christiana periodica s podnaslovom Časopis Instituta za crkvenu povijest. Časopis samostalno uređuje Institut za crkvenu povijest, a izdaje i distribuira Kršćanska sadašnjost. Želja je uredništva i izdavača da se oko časopisa okupi što veći broj suradnika i čitatelja koje zanima religiozna i kulturna prošlost hrvatskog naroda te koji žele potaknuti njezino istraživanje i znanstveno produbljivanje, što je istaknuto u Uvodnoj riječi Uredništva u prvom broju Croatica christiana periodica (1/1977., str. 1). Nakon prvoga broja mons. dr. Antun Ivandija odstupio je s mjesta glavnog urednika, koje preuzima Franjo Šanjek.

Kršćanske

o hrvatskim studentima na europskim sveuči lištima itd. Iznimna pozornost posvećuje se crkvenoj topografiji, toponomastici, povijesti redova i redovničkih instituta, odnosima Hrvata i Apostolske Stolice, ulozi Crkve u razvoju hrvatskoga školstva, proučavanju sakralne baštine, stoljetnom sudjelovanju Hrvata u europskim integrativnim procesima (Herman Dalmatin, Ivan Stojković, Andrija Jamometić, Vinko Paletin).

Časopis Croatica christiana periodica redovito se referira u sljedećim publikacijama: Archivum historiae pontificae, izd. Pontificia universitas Gregoriana – Facultas historiae ecclesiasticae (Rim); Revue d’histoire ecclésiastique, izd. Université catholique de Louvain (Belgija); Studi e testi: Cristianesimo nella storia, izd. Istituto per le Ricerche di Storia sociale e religiosa (Vicenza, Italija); CNRS (INIST: Institut de l’information scientifique et technique, Vandoeuvre-lès-Nancy); Studi e testi: cristianesimo nella storia (Vicenza, Italija); Bosna Franciscana, Časopis Franjevačke teologije (Sarajevo, BiH).

Rasprave i prilozi časopisa Croatica christiana periodica zastupljeni su na web­stranicama mnogih zemalja. Dio priloga objavljuje se na stranim jezicima. Svaki broj (dosad je tiskan 61 broj) ima sadržaj i sažetke svih članaka na engleskom.

Godine 1963. Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu ponovno je pokrenuo izdavanje teološkog časopisa Bogoslovska smotra, utemeljenog početkom minuloga stoljeća.

Nakladnik – HKD sv. Ćirila i Metoda – s mnogo dobre volje izdaje navedeni časopis. Kada je s vremenom ustanovio da je financijska situacija oko plaćanja takva da on ne može više časopis financirati i biti mu nakladnikom, 13. prosinca 1977. vratio je rukopise izdavaču, Katoličkom bogoslovnom fakultetu, koji je bio prisiljen potražiti novog izdavača i nakladnika. Svjesni činjenice da je izdavanje znanstveno-teološkog časopisa nužno potrebno Katoličkom bogoslovnom fakultetu, dekan i urednički kolegij pozvali su na razmišljanje sve kojima je teološka kultura na srcu, na zrelo raspravljanje i davanje prijedloga o budućem uređivanju najstarije hrvatske bogoslovne re- vije bez koje bi profesori KBF-a bili u nemogućnosti priopćavati javnosti svoje znanstvene radove na hrvatskom jeziku.

Zamoljen da riješi nedoumice u svezi s novim nakladnikom Veliki kancelar 2. veljače 1978. prepušta odluku Fakultetskom vijeću, koje na sjednici održanoj 25. veljače iste godine zaključuje da Centar »Kršćanska sadašnjost« preuzme financiranje i nakladništvo Bogoslovske smotre, nakon čega je s njim sklopljen ugovor.11

4. m eđunarodni znanstveni sku P : » m isao i djelo i vana s tojkovića« (26.–28. svibnja 1983.)

U organizaciji Hrvatske dominikanske provincije, Kršćanske sadašnjosti i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, točnije njegova Instituta za crkvenu povijest, u Dubrovniku je od 26. do 28. svibnja 1983. održan međunarodni znanstveni simpozij pod naslovom »Misao i djelo Ivana Stojkovića (1390./1395. – 1443.)«.

Jedan od rijetkih međunarodnih znanstvenih skupova u našoj domovini okupio je spomenute godine ugledne europske i hrvatske teologe i povjesničare u nastojanju da uglednog teologa crkvenog jedinstva i europskih integracija otrgne nezasluženu povijesnom zaboravu. Uz ugledne hrvatske teologe Bonaventuru Dudu (dekana KBF-a), Josipa Turčinovića, Aldu Starića, Tomislava Janka Šagi-Bunića, povjesničare Tomislava Raukara, Miroslava Kurelca, Josipa Lučića, svojim su predavanjima obilježili skup Guy Bedouelle, Marie-Humbert Vicaire i Josef Siegwart, profesori sveučilišta u Fribourgu (Švicarska), Werner Krämer sa sveučilišta u Dortmundu, Česi Amedeo Molnar iz Praga i Aloïs Krchnak iz Raunheima u Njemačkoj, kojemu je bila uskraćena jugo-viza, napokon i francuski dominikanac Yves Congar izuzetnim predavanjem »Mjesto Ivana Stojkovića u povijesti katoličke ekleziologije«, koje je na skupu pročitao njegov subrat iz Fribourga Guy Bedouelle.

11 Usp. T. ŠAGI-BUNIĆ, »Apel čitateljima Bogoslovske smotre«, Bogoslovska smotra , XLVII (1977.) 4, str. 353–376.

U prigodi je predstavljena i editio princeps Stojkovićeve »Rasprave o Crkvi« – »Tractatus de Ecclesia« u izdanju Hrvatske dominikanske provincije i Kršćanske sadašnjosti (Zagreb, 1983.).12

5. a fera tdks (1977.)

U iznimno teškim političkim prilikama i za katoličkog izdavača nepovoljnim administrativno-poreznim pritiscima, Kršćanska sadašnjost se 1977./1978. preustrojava u Teološko društvo »Kršćanska sadašnjost«, u javnosti mnogo poznatije pod siglom TDKS, i tako spašava izdavačku djelatnost institucije, stavljajući naglasak na potrebu intenziv nijeg teološkog istraživanja u nas te na potrebu da se solidna inozemna teološka misao hitno posreduje hrvatskim čitateljima.

Kardinal Franjo Kuharić, spominjući negdašnju bojazan crkvenih osoba da TDKS ne bude neko novo »staleško udruženje«, jasno ističe da je Kršćanska sadašnjost, »koju je kao zagrebački nadbiskup osnovao kardinal Franjo Šeper i povjerio je ljudima u koje je s razlogom imao povjerenja«, odigrala važnu ulogu u Crkvi u Hrvata razvijajući za naše prilike izuzetno snažnu izdavačku djelatnost.13

Stav nadbiskupa Kuharića o TDKS-u izražen je u pismu upućenom Josipu Turčinoviću uoči konstituirajuće skupštine TDKS-a u Odri:14 »Naši razgovori su bili o problemu kako omogućiti daljnje djelovanje izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost, kada novi zakoni za privatno-pravni sektor stvaraju teško stanje, posebno sistemom oporezivanja. Iz uviđanja tih teškoća, koje su stvarno velike, došlo se na misao da se dobro prostudira u smislu državnih zakona i kanonskih propisa mogućnost da Kršćanska sadašnjost prijeđe u status društvenog sektora, ali tako da to nipošto ne dira u njezinu religioznu namjenu i da bude sačuvana njezina potpuna sloboda u odnosu na politički sektor (…) Jedno teološko-izdavačko društvo, makar ono bilo društvenog sektora, duboko se tiče i same Crkve. Stoga odgovorni za Crkvu ne mogu se odreći dužnosti da upozore na svu složenost problema i težinu odgovornosti.«15 U intervjuu Glasu Koncila 29. listopada 2000. kardinal Kuharić ističe da su ga profesori Bajsić, Šagi-Bunić i Turčinović tom prigodom uvjerili »da se osnivanjem društva u skladu s ondašnjim državnim zakonima spašava crkvena djelatnost Kršćanske sadašnjosti te da drugih namjera nisu ni imali. Nisu dobili nikakve povlastice, ni mirovinsko ni socijalno osiguranje, baš ništa. Bilo je to samo građanski registrirano društvo koje se predstavilo kao vlasnik poduzeća Kršćanska sadašnjost, da sve to bude po zakonima ondašnje ekonomije i socijalističkog sustava. Dakle, pitanje je bilo treba li napetost u crkvenim krugovima dovesti do te mjere da se TDKS po crkvenim zakonima likvidira, ili da toj izdavačkoj djelatnosti produžimo život uz cijenu određenog rizika. Poslije se

12 Usp. Misao i djelo Ivana Stojkovića (1390./1395.–1443.), Zbornik radova s Međunarodnog simpozija u Dubrovniku, 26.–28. svibnja 1983., Zagreb, 1986., 406 str.

13 Kardinal Franjo KUHARIĆ, »Istina o Teološkom društvu Kršćanska sadašnjost«, Glas Koncila , br. 44 (1376) od 29. listopada 2000., str. 6–7.

14 Osnivačkoj skupštini TDKS-a 31. svibnja 1977. od profesora KBF-a prisustvovali su: Vjekoslav Bajsić (potpredsjednik), Josip Baričević, Anton Benvin, Marijan Biškup, Bonaventura Duda, Jerko Fućak, Tomislav Ivančić, Ante Kresina, Adalbert Rebić, Aldo Starić, Tomislav Janko Šagi-Bunić (predsjednik), Franjo Šanjek, Tomislav Zdenko Tenšek, Josip Turčinović (tajnik) i Marijan Valković. Osim trojice (Šagi, Bajsić, Turčinović), koji su bili članovi Središnjeg i Izvršnog odbora, u tim su odborima bili sljedeći profesori KBF-a: B. Duda, A. Benvin, A. Rebić, J. Baričević (Središnji odbor), A. Rebić, J. Baričević (Izvršni odbor), M. Valković, A. Starić (Nadzorni odbor). Usp. Bilten KS, Glasilo Teološkog društva »Kršćanska sadašnjost«, Zagreb, 1977., str. 21.

15 Iz pisma kardinala Franje Kuharića vodstvu Kršćanske sadašnjosti, 30. svibnja 1977., sporazumom od 26. lipnja 1992. sklopljenim između TDKS-a (zastupao profesor Vjekoslav Bajsić) i Nadbiskupije zagrebačke (zastupao kardinal Franjo Kuharić) utvrđeno je da je 1968. dekretom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Šepera osnovan Centar za dokumentaciju i koncilska istraživanja – Kršćanska sadašnjost, koji je posebno razvio izdavačku i informativnu djelatnost i njegovanje teološke i kulturne kreativnosti u sebi i oko sebe u koncilskom, dijaloškom i ekumenskom duhu te je radi uspješnijeg ostvarivanja ciljeva i zadataka Centra 1977. na inicijativu istih pokretača osnovan TDKS kao udruženje građana koje je, zatim, 1985. registrirano i upisano u Registar društvenih organizacija SR Hrvatske. Na crkvenopravnom području prema CIC (1983.) ima status privatnog društva (consociatio privata), kojem je prema odluci Sabora BKJ u Đakovu od 3. listopada 1989. priznata pravna osoba u Crkvi (točka 1). Radi ostvarivanja istih izdavačkih ciljeva za koje je 1968. zagrebački nadbiskup kardinal

Franjo Šeper ustanovio Centar – KS, Nadbiskupija zagrebačka osnovat će društvo s ograničenom odgovornošću s tvrtkom KS d.o.o., poduzeće za nakladničku i tiskarsku djelatnost te unutarnju i vanjsku trgovinu (t. 4). TDKS se obvezuje da će po osnivanju poduzeća KS d.o.o. prestati obavljati neposrednu nakladničku i tiskarsku djelatnost, a sve svoje izdavačke planove nastojat će prvenstveno ostvarivati preko novoosnovane izdavačke kuće (t. 6).

Suradnja doista pokazalo da je Kršćanska sadašnjost nastavila svoju djelatnost i proširila je, nipošto protiv Crkve, nego je zaista učinila da po toj djelatnosti Crkva bude javno prisutna.«16 z aključak

Na komemoraciji u povodu Kardinalove smrti 13. ožujka 2002. na nadbiskupovu mudrost u aferi TDKS prisutne su podsjetili dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Josip Baloban i pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Vlado Košić.

Prvi je istaknuo da je nadbiskup Kuharić »u svezi s profesorima Teološkog društva postupao odgovorno, očinski i kao jamac jedinstva«. Dekan dr. Josip Baloban naglašava da je »odvažni natpastir upravo u 70-im i 80-im godinama prošloga stoljeća, pokazavši najviši stupanj razumijevanja i tolerantnosti, odlučno izjavio da su članovi toga društva bili crkveno i teološki usmjereni na dobro Crkve. Nije se dao slomiti nagovorima i pokušajima sa strane, te nije dopustio zagrebački slučaj.«17

Dekanove riječi nadopunit će mons. dr. Vlado Košić, koji pak naglašava da se nadbiskup kardinal Franjo Kuharić kao mjesni ordinarij »doista brižno skrbio za dobro i prosperitet Katoličkog bogoslovnog fakulteta. To u nemilim vremenima komunističke vladavine, kad je svaka misao bila opasna, a teološka na poseban način, nije bilo lako. Osim tih vanjskih nesklonih okolnosti, njegovo je vrijeme službe velikog kancelara KBF-a bilo obilježeno i unutarcrkvenim problemima, kad je dio profesora trpio osporavanja pa i svojevrsnu cenzuru, a on ih je – premda se to možda nije na prvi pogled moglo lako vidjeti – štitio i sam zbog toga trpio.«18

16 Kardinal Franjo KUHARIĆ, »Istina o Teološkom društvu Kršćanska sadašnjost«, str. 6–7: »Poslije, kad sam vidio da to društvo kao takvo uopće ne djeluje nego je formalno pokriće izdavačke djelatnosti KS-a, morao sam priznati da rizik u koji su ušli ipak nema negativnih posljedica, osim što su neki u Crkvi i dalje podgrijavali neprihvaćanje društva tvrdeći da je to obnovljeni CMD. Da je to bio CMD, bili bismo reagirali kao što je reagirao nadbiskup Stepinac.«

17 Bogoslovska smotra , LXXII (2002.) 1, str. 4.

18 Bogoslovska smotra , LXXII (2002.) 1, str. 4.