TERAPIJA DIJABETES MELITUSA TIP 2 ORALNIM PREPARATIMA Liječenje diabetesa tip 2 je kompleksno i zahtijeva upotrebu savremenih agenasa, promjenu životnih navika, u smislu adekvatne ishrane i upražnjavanja fizičke aktivnosti, kao i saradnju, disciplinu i motivisanost samog pacijenta. Koji lijek ćemo primjeniti zavisi od očekivane efikasnosti, godina života, prisustva komorbiditeta (neko drugo oboljenje), neželjenih efekata, rizika za razvoj kardiovaskularnog oboljenja i, na kraju, i same cijene koštanja terapije. Kod izbora lijeka vrlo je važno da on ne povećava rizik za nastanak hipoglikemija, tj. naglih i prekomjernih padova šećera u krvi, kao i da ima povoljan ili bar neutralan uticaj na nivo krvnog pritiska, masnoća u krvi i tjelesnu težinu. Posebno je važno da lijek ne povećava rizik od nastanka kardiovaskularnih oboljenja (srčana slabost, infarkt miokarda, moždani udar), tj. da ima kardioprotektivno dejstvo. Sve oralne antidijabetike možemo podijeliti na insulinske sekretagoge (stimulišu lučenje insulina iz pankreasa) i insulinske senzitajzere (poboljšavaju dejstvo insulina). Kao posebna grupa ljekova izdvajaju se SGLT 2 inhibitori koji omogućavaju izbacivanje viška šećera putem urina i djeluju potpuno nezavisno od insulina. Kako se najčešće započinje liječenje DM tip 2? Promjena životnih navika u smislu pravilne i uravnotežene ishrane i fizička aktivnost su prvi koraci koji se primjenjuju, kako u cilju liječenja, tako i u svrhu prevencije dijabetesa. Metformin, zajedno sa promjenom životnih navika, najčešće predstavlja prvi korak u liječenju šećerne bolesti na osnovu preporuka velikog broja nacionalnih vodiča dobre kliničke prakse. Osnovni mehanizam dejstva metformina jeste da smanjuje količinu šećera koji se proizvodi od strane jetre, kao i da poboljša dejstvo insulina smanjujući tzv. insulinsku rezistenciju. Metformin je kontraindikovan kod pacijenata sa teškom slabošću jetre, srca ili bubrega. Takođe se ne preporučuje u akutnim infektivnim stanjima. Ukoliko se planira opsežniji hirurški zahvat, lijek se uobičajeno ukida 24h pred intervenciju. Može se koristiti i kao monoterapija, a takođe se dobro kombinuje sa ostalim oralnim preparatima, kao i sa insulinom. Obično se ordinira dva puta dnevno, uz obroke, a maksimalna dnevna doza
je 2 grama. Neželjeni efekti uzimanja ovog lijeka su vezani za probavni trakt (osjećaj gađenja, blaga mučnina, učestale tečnije stolice ili nadutost). Ovi neželjeni efekti su rijetki i obično spontano prestaju nakon nekoliko dana uzimanja lijeka. Noviji preparati metformina su oblici sa postepenim oslobađanjem koji imaju manje navedenih neželjenih efekata i ordiniraju se jednom dnevno, obično uz posljednji dnevni obrok. Zašto neke pacijente sa dijabetesom tip 2 liječimo sa tabletama, a kod drugih je neophodno uvesti insulin u terapiju? Koji terapijski protokol će se primjeniti zavisi prevashodno od činjenice da li je i dalje sačuvana sposobnost pankreasa da sekretuje insulin (tzv. endogena rezerva insulina). Ukoliko ta rezerva postoji dobra glikoregulacija se u većini slučajeva može postići sa oralnim preparatima. Tim tabletama ćemo postići da insulin postane potentniji tj. smanjiće se insulinska rezistencija (u tu svrhu se daje metformin), a sa primjenom drugih oralnih preparata iz grupe sulfonilureje ili DPP-4 inhibitora pospješiće se sekrecija insulina. S druge strane ako je endogena rezerva iscrpljena, a to se obično dešava ukoliko dijabetes duže traje, onda je u terapiju neophodno uvesti insulin. Činjenica je da potreba za insulinskom terapijom korelira sa dužim trajanjem dijabetesa i prisustvom većeg broja komplikacija. Izuzetak predstavljaju ljekovi iz grupe SGLT2 inhibitora. Ovi ljekovi se mogu davati i onim pacijenatima kod kojih je istrošena već pomenuta endogena rezerva insulina, tj. njihovo dejstvo je nezavisno od ovog hormona. Djeluju na nivou bubrežnih kanalića, gdje sprječavaju reapsorpciju glikoze, tj. njeno vraćanje u krvotok. Time dovode do povećanog izbacivanja glikoze iz organizma, pa samim tim i do smanjivanja nivoa šećera u krvi. Da bi ostvarili zadovoljavajući terapijski efekat mora biti očuvana bubrežna funkcija. Primjena ljekova iz ove grupe moguća je i kod pacijenata sa dijabetesom tip 1, kod kojih postoji apsolutni deficit insulina. Važno je napomenuti da se trudnice koje boluju od dijabetesa tip 2, iskljućivo liječe insulinskom terapijom, jer su oralni preparati u trudnoći kontraindikovani.
35
