Zdravstvena njega II, III i IV

B I B L I O T E K A

S R E D N J O Š K O L S K I

U D Ž B E N I C I

Lucija Koturić Čabraja

ZDRAVSTVENA NJEGA II, III i IV UDŽBENIK ZA DRUGI, TREĆI I ČETVRTI RAZRED ZDRAVSTVENE ŠKOLE ZA STJECANJE KVALIFIKACIJE DENTALNI ASISTENT

Lucija Koturić Čabraja / Zdravstvena njega II, III i IV udžbenik za drugi, treći i četvrti razred zdravstvene škole za stjecanje kvalifikacije dentalni asistent

MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB BIBLIOTEKA SREDNJOŠKOLSKI UDŽBENICI Lucija Koturić Čabraja / Zdravstvena njega II, III i IV udžbenik za drugi, treći i četvrti razred zdravstvene škole za stjecanje kvalifikacije dentalni asistent

Autor: mr. sc. Lucija Koturić Čabraja, bacc. med. techn.

Recenzent: prof. dr. sc. Jelena Dumančić

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-176-985-3

© 2021 Medicinska naklada. Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, fotokopirati niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenoga dopuštenja autora i izdavača.

Lucija Koturić Čabraja

Zdravstvena njega II, III i IV udžbenik za drugi, treći i četvrti razred zdravstvene škole za stjecanje kvalifikacije dentalni asistent

ZAGREB, 2021.

Predgovor Zdravstvena njega II, III i IV nastavak je udžbenika Zdravstvena njega I, namijenjena učenicima i nastavnicima za srednjoškolsko obrazovanje dentalnih asistenata. Oba su udžbenika rezultat dugogodišnjih (2012./2020.) predavanja, prezentacija, sakupljene literature, iskustva, zapisa i opažanja u primjeni zdravstvene njege u dentalnoj medicini.

Ovaj udžbenik obuhvaća gradivo za tri razreda srenjoškolskog obrazovanja za stjecanje kvalifikacije dentalni asistent: drugi, treći i četvrti razred.

Prvi dio – teorijski, slikama i crtežima omogućuje osposobljavanje učenika za primjenu različitih postupaka na pacijentima (mjerenje vitalnih funkcija, stanje svijesti, primjena lijekova, primjena kisika, bol, glukoza u krvi, povraćanje).

Drugi dio sadržava gradivo koje daje učenicima mogućnost da se upoznaju s izgledom, sadržajem i organizacijom na odijelu za oralnu kirurgiju i fizičkom i psihičkom pripremom za kirurški zahvat. To je zapravo prijelaz i uvod u dentalnu medicinu i dentalno asistiranje.

Treći dio obuhvaća specifične zadaće dentalnog asistenta u operacijskom bloku i njegovu ulogu tijekom izvođenja kirurških zahvata.

U nastajanju Zdrvastvene njege I kao Zdravstvene njege II, III i IV, svoj su doprinos savjetima i fotografijama dale moje drage kolegice Lidija Vincelj i zubotehničarke Sanjica i Vesna, na čemu im iskreno zahvaljujem. Posebnu zahvalu dugujem mojoj mentorici, kolegici i prijateljici Nevi Babić, za sudjelovanje i zalaganje u nastajanju rukopisa i za beskrajnu vjeru u mene i moj rad.

Velika hvala mom suprugu Saši na tehničkoj pomoći i kćerkici Juliadivi na ljubavi i strpljenju dok mama piše!

Autorica

V

Knjigu posvećujem tati, stupu mojega života (Anto Koturić 1958. – 2020.)

Dragi učenici, ljubite, grlite i poštujte svoje ovozemaljske očeve!

Zdravstvena njega II udžbenik za drugi razred zdravstvene škole za stjecanje kvalifikacije dentalni asistent

Sadržaj 1. Promatranje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 Simptomi i znakovi bolesti i stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Ciljevi promatranja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Izgled pacijenta/klijenta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Pokretljivost, ograničenja u pokretljivosti, prisilan položaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Najčešći prisilni položaji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

2. Vitalni znakovi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Temperatura tijela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Njega bolesnika s povišenom temperaturom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Puls . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Tahikardija/bradikardija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Disanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Krvni tlak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Hipertenzija i hipotenzija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Hipertenzijska kriza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

3. Stanje svijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Definicija svijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uzroci poremećaja svijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uzroci nesvjestice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sprječavanje nesvjestice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Zbrinjavanje onesviještene osobe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

22 22 24 24 24

4. Primjena kisika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Indikacija za liječenje kisikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Indikacija za oksigenoterapiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Pokretni sustav za primjenu kisika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Centralna opskrba kisikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Način davanja kisika (aplikatori). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

5. Primjena lijekova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Oblici lijekova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Pohranjivanje lijekova u ordinaciji dentalne medicine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Pravilna primjena lijekova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Način primjene lijekova u organizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Priprema pacijenta i oralna primjena lijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Postupak primjene oralne terapije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Priprema pacijenta i lijeka za parenteralnu primjenu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

Tehnike davanja supkutane i intramuskularne injekcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Tehnika davanja intramuskularne injekcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Komplikacije parenteralne terapije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Lokalna primjena lijekova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Tehnika postavljanja intravenske kanile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

6. Bol. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Definicija boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Vrste boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Psihološki aspekti boli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Mjerenje boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Primjena skala za procjenu boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Tehnike ublaživanja boli, farmakološke i nefarmakološke. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Nefarmakološka terapija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Distrakcija pažnje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 Bol u djece. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

7. Glukoza u perifernoj krvi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 Izgled pacijenta u hipoglikemiji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Izgled bolesnika u hiperglikemiji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Tehnike primjene glukometra. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

8. Povraćenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Uzroci povraćanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 Pomoć bolesniku pri povraćanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 Postupak obrade povraćenog sadržaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

IX

1.

Promatranje

SADRŽAJ Simptomi i znakovi bolesti i stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Ciljevi promatranja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Izgled pacijenta/klijenta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Pokretljivost, ograničenja u pokretljivosti, prisilan položaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Najčešći prisilni položaji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Ishodi učenja: 1. protumačiti načine prepoznavanja znakova bolesti 2. razlikovati patološka stanja u izgledu bolesnika 3. nabrojiti i demonstrirati prisilne položaje 1

Simptomi i znakovi bolesti i stanja Svrha pregleda i promatranja bolesnika jest prepoznavanje simptoma i znakova bolesti, odnosno izostanka zdravlja. U prepoznavanju možemo reagirati instinktivno (podražajno, nenaučeno, refleksno) i iskustveno – metoda prijašnjih pravodobnih uočavanja, uklanjanja i dokumentiranja simptoma i znakova bolesti.

Izvor podataka mogu biti subjektivni (bolesnikov osjećaja bola, patnje, nezadovoljstva) i objektivni (povijest bolesti, članovi obitelji). Tijek utvrđivanja bolesti dinamičan je i trajan proces prikupljanja podataka, pregleda i promatranja (dijagnostika), a zatim analize i intervencija (liječenje). Bolesnika promatramo cjelodnevno: kroz razgovor, provođenjem zdravstvene njege, hranjenja, spavanja, primjenom dijagnostičkih i terapijskih postupaka i to provodimo cjelovito, sustavno i stalno. Uočene podatke bilježimo i prenosimo ostatku tima.

U pregled bolesnika ubrajamo: •• •• •• •• •• ••

kliničku dokumentaciju promatranje i procjenu poremećaja bolesnikova stanja intervju fizikalni pregled dijagnostičke pretrage konzultacije.

Klinička dokumentacija uključuje povijest bolesti, laboratorijske pretrage, rendgenske snimke i druge pretrage i intervencije liječenja, zatim sestrinsku dokumentaciju (plan zdravstvene njege), kao i otpusno pismo s uputama za liječenje i zdravstvenu njegu.

Promatranje i procjena poremećaja osnova je uočavanja odstupanja zdravlja, a provodi se sustavno i cjelovito na tri načina: promatranjem bolesnika od glave do pete (uočavanja općeg tjelesnog izgleda i stanja svijesti), promatranjem funkcije i rada vitalnih tjelesnih organa (respiratorni, srčani, živčani, gastrointestinalni, urogenitalni, lokomotorni) sustava i primjenom Gordonova obrasca zdravstvenog funkcioniranja (tjelesne aktivnosti, odmor i spavanje, kognitivni i perceptivni obrazac, samopercepcija, obrazac uloge i odnosa, seksualno-reprodukcijski obrazac, sučeljavanje i tolerancija, a nakraju obrazac vrijednosti i vjerovanja).

Intervju se provodi pri uzimanju anamneze kao osnove početka svakog liječenja.

Tijekom razgovora potrebno je osigurati ugodnu okolinu za pacijenta, provoditi ga u zasebnoj, mirnoj prostoriji tako da govorimo dovoljno glasno i razgovijetno gledajući u oči sugovorniku. Pri intervjuu treba se koristiti otvorenim i zatvorenim pitanjima, izbjegavati fraze, stručne izraze, suzdržavati se od parafraziranja i refleksija te strpljivo i bez prekidanja saslušati sugovornika. Intervju treba sadržavati osobne podatke, sadašnji problem zbog kojeg se javio liječniku, povijest bolesti, posebne važne podatke o alergijama na lijekove, kirurškim zahvatima, ugradnji medicinskih (tjelesnih) nadomjestaka, posjedovanju donorske kartice.

2

Zdravstvena njega II

Fizikalni pregled uključuje inspekciju, palpaciju, perkusiju i auskultaciju. Pregled može sadržavati demonstraciju tjelesnih pokreta i položaja, ispitivanje sluha, razumijevanja i percepciju sebe i okoline.

Dijagnostičke pretrage pomažu pri potvrđivanju sumnje ili nesigurnosti glede bolesnoga stanja i donošenju odluka o načinu liječenja. Različite medicinskolaboratorijske pretrage, radiološka dijagnostika i probni testovi provode se na osnovi dosadašnjih prikupljenih podataka jer se njima mogu utvrditi uzroci i okolnosti bolesti te prema njihovim rezultatima provesti ispravno terapijsko i kirurško liječenje.

Konzultacije dopunjuju informacije iz sekundarnih i tercijarnih izvora, kojima se dobivaju podatci koje je pacijent zatajio, nije ih svjestan ili se ne želi ili ne može suočiti s njima. One služe za savjetovanje, razmjenu mišljenja, komunikaciju između medicinskog osoblja u donošenju odluka pri dijagnosticiranju i liječenju bolesti, zadržavanju i povratku zdravlja. Važnu ulogu imaju u ostvarivanju socijalne interakcije (ostvarivanje kontakta s ljudima, društveni i socijalni status osobe), kulturnog značenja (upoznavanja jezika sporazumijevanja, običaja, vjerske i etičke pripadnosti sudionika) i razvojne mogućnosti koje ovise o bolesnikovoj dobi, iskustvu, učenju, pozitivnom stavu, sposobnosti i mogućnosti.

Ciljevi promatranja Na osnovi prikupljenih podataka i rezultata provodi se dijagnostički proces, koji se sastoji od nekoliko faza: organizacija i grupiranje podataka, interpretacija, validacija podataka i zaključak o uzroku problema i liječenju. Potom slijedi definiranje medicinske dijagnoze, sestrinske i zajedničke dijagnoze. Medicinsku dijagnozu postavlja liječnik, a ona opisuje zdravstveni problem bolesnika. Sestrinsku dijagnozu donose medicinske sestre, a odnosi se na pružanje zdravstvene njege i poboljšanje životnoga procesa tijekom hospitalizacije i nakon otpusta sestrinskim pismom. Zajednička dijagnoza sastoji se iz liječničke dijagnoze, koja se odnosi na zdravstveni problem pacijenta (bolest) i sestrinskih dijagnoza, koje upućuju na potrebu pacijenta za zdravstvenom njegom s ciljem unaprjeđivanja kvalitete života. Revizijom podataka možemo još saznati: etiologiju bolesti, lokalizaciju bolesti, način liječenja, ozbiljnost bolesti, bolesnikovo fizičko i psihičko stanje.

Izgled bolesnika Promatranje i pregled bolesnika uključuje: izgled, pokretljivost i stanje svijesti.

Promatranje i pregled obuhvaća cijelo tijelo (od glave do donjih udova), sa svrhom utvrđivanja odstupanja u izgledu i funkciji tijela.

Promatranje

3

Bolesnik mijenja položaj u krevetu aktivno i pasivno, ili potpuno uz pomoć druge osobe, a taj je položaj potrebno mijenjati svaka dva sata.

Aktivno mijenjanje položaja podrazumijeva promjenu položaja u postelji samostalno ili s pomoću pomagala (trapez, uzde) i zauzimanje sjedećeg položaja u postelji.

Promjenom položaja poboljšava se cirkulacija tijela i sprječavaju komplikacije dugotrajnog ležanja (dekubitus, kontrakture).

Pasivno mijenjanje položaja podrazumijeva manju, veću ili potpunu pomoć druge osobe. Položaj je potrebno mijenjati svaka dva sata.

Najčešći prisilni položaji Fowlerov položaj je polusjedeći položaj s lagano savijenim koljenima i podignutim uzglavljem. Za takav položaj namijenjeni su specijalni kreveti, a, ako u kući nemamo „specijalni krevet“, pacijenta u takav položaj možemo namjestiti s pomoću uložaka za podizanje uzglavlja/jastuka.

Ortopnoični položaj primjenjuje bolesnici s otežanim disanjem (dekompenzacija srca). Bolesnik sjedi u krevetu, nagnut prema naprijed sa spuštenim nogama prema dolje, a ispred bolesnika može se staviti stolić za posluživanje s jastucima kako bi mu bilo udobno.

Trendelenburgov položaj zauzima se u bolesnika koji su u nesvijesti i/ili u šoku.

Zauzimaju ga pacijenti kod radiološki pretraga probavnih organa, mokraćnih puteva i kralježničkog kanala. Položaj se postiže podizanjem podnožja kreveta tako da su glava i ramena spušteni niže od donjih udova.

Quinckov drenažni položaj zauzima se u bolesnika s velikim nakupinama sekreta u plućima kao posljedicom kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB).

Bolesnika stavljamo u takav položaj s pomoću specijalnog kreveta prelamanjem ili podizanjem na sredini, ili podizanjem podnožja kreveta za 40 cm, tako da donji dio pluća bude na višoj razini od razine gornjega dijela, što omogućuje lakše iskašljavanje. Preporučuje se da bolesnik ostane u tom položaju 10 do 20 minuta, odnosno koliko može izdržati.

Kolemanov položaj zauzimaju unesrećene i onesviještene osobe u svrhu održavanja prohodnosti dišnih puteva tijekom prijevoza do bolnice. Bolesnik se najprije smjesti na ravnu podlogu, na leđima s ispruženim nogama i rukama ispruženima uz tijelo. Povlačenjem za gornju ruku, okrećemo bolesnika preko boka u potrbušni položaj, leđa podupremo jastukom, drugi jastuk stavljamo ispred prsnog koša, donja noga je ispružena, a gornja savijena u koljenu, gornju ruku i jastuk stavljamo pod glavu, donju ruku ispružimo ispod leđa, a između njegovih koljena stavljamo jastuk.

Promatranje

5

Nelsonov položaj primjenjuje se pri drenaži sekreta kod bronhoektazija i plućnog apscesa. Pacijentu stavljamo savijeni jastuk pod trbuh tako da se trup tijela savija, a glava i prsni koš položeni su nadolje.

Pri Nobelovu položaju bolesnik sjedi glavom nagnutom prema naprijed u svrhu pregleda lumbalnih regija, kod punkcije bubrega i lumbalne punkcije.

Robsonov položaj zauzimaju bolesnici pri kirurškim zahvatima žučnog mjehura i mokraćnih puteva, pri čemu bolesnik leži na leđima s pješčanom vrećicom ispod rebara.

U genokubitalnom položaju bolesnik je naslonjen na koljena i laktove. Primjenjuje se pri pregledu debeloga crijeva i prostate.

polusjedeći položaj

ortostatički položaj

trandelenburgov položaj

autotransfuzijski položaj

ležeći položaj s glavom u razini trupa

Kolemenov položaj

Fowlerov položaj

ortopnoični položaj

genokubitalni položaj

Slika 1-1. Najčešći prisilni položaji

Pitanja za provjeru znanja: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

6

Nabrojiti i objasniti što uključuje pregled bolesnika. Što je cilj promatranja bolesnika?

Opisati što sve promatramo u izgledu bolesnika. Što je pokretljivost i koja su njezina ograničenja?

Koji su načini promjene položaja?

Nabrojiti i objasniti prisilne položaje.

Zdravstvena njega II

Quinckeov drenažni položaj

nelsonov drenažni položaj

ginekološki položaj

2.

Vitalni znakovi

SADRŽAJ Temperatura tijela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Njega bolesnika s povišenom temperaturom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Puls . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Tahikardija/bradikardija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Disanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Krvni tlak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Hipertenzija i hipotenzija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Hipertenzijska kriza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Ishodi učenja: 1. definirati temperaturu, objasniti njezina glavna obilježja (mjesto, način mjerenja), opisati postupak mjerenja temperature i njegu bolesnika 2. objasniti što je puls i opisati postupak mjerenja pulsa 3. objasniti proces disanja i nabrojiti obilježja disanja prema dubini, frekvenciji, ritmu i patologiji disanja 4. definirati krvni tlak, nabrojiti normalne vrijednosti, opisati postupak mjerenja krvnoga tlaka 5. definirati pojmove hipertenzije, hipotenzije i hipertenzijske krize 7

Temperatura tijela Temperatura (vrućica) jest stanje povišene tjelesne temperature domaćina kao obrambena reakcija na ulazak živih i neživih mikroorganizama u organizam. No naviknuli smo je doživljavati kao signal za uzbunu kako se u organizmu razvila infekcija ili upala. Mnoge bolesti uzrokuju vrućicu, a one se općenito mogu podijeliti na zarazne (najčešće), neoplastične i upalne (reumatske). Normalna tjelesna temperatura u zdrava čovjeka kreće se između 36 i 37 °C izmjerena na površini tijela između dva nabora kože, uz moguće dnevne oscilacije (od 0,1 do 1,0 °C), ovisno o dobu dana (normalna jutarnja temperatura iznosi 37,2 dok je popodne nešto viša 37,8 °C), dobi osobe (veća je u djece nego u starijih osoba), metabolizmu, tjelesnom naporu (mišićnoj aktivnosti) i emocionalnoj snazi, spolu (u žena u posebnim stanjima kao što su trudnoća i menstrualni ciklusi). Povišena se tjelesna temperatura odnosi na unutarnju temperaturu tijela, a ne na temperaturu kože i/ili tkiva ispod nje, koja može rasti i padati s temperaturom okoliša. Važnu ulogu u čuvanju i otpuštanju tjelesne temperature ima izolacijski sustav, koji čine koža i potkožno tkivo. Simptomi povišene temperature mogu biti različiti, ovisno o brzini ulaska i djelovanja patogenih mikroorganizama na čovjekov organizam. S vrućicom redovito ide osjećaj zimice u vrijeme povišenja temperature. Pri ulasku mikroogranizma u cirkulaciju nastavlja se nagli porast temperature i pojavljuje se drhtavica. Ako se mikroorganizmi nastane i razmnože u cirkulaciji domaćina, pojavljuje se tresavica (hladnoća i podrhtavanje mišića).

Tablica 2-1. Nazivi tjelesne temperature prema stupnju temperature •• hipotermija – tjelesna temperatura < 35 °C •• subnormalnost – tjelesna temperatura < 36 °C •• afebrilnost – tjelesna temperatura od 36 do 37 °C •• subfebrilnost – tjelesna temperatura od 37,1 do 38 °C •• febrilnost – tjelesna temperatura od 38,1 do 39 °C •• visoka febrilnost – tjelesna temperatura > 39,1 °C

Tjelesna se temperatura u čovjeka može mjeriti između dvaju nabora kože i na sluznicama: •• •• •• •• ••

između dvaju nabora (pazuho, prepona) sluznica usta – ispod jezika (oralno, sublingvalno) debelo crijevo (rektalno) u ženskom spolovilu (vaginalno) u djece se temperatura mjeri rektalno ili u uhu.

Prije donošenja odredbe o zabrani upotrebe profesionalnih proizvoda u medicini (instrumenata, materijala) koji sadržavaju živu kod nas se temperatura najčešće 8

Zdravstvena njega II

mjerila živnim ili alkoholnim toplomjerom, koji su se smatrali najtočnijim i najsigurnijim za mjerenje.

Uredbom Europske unije 2009. zabranjuje se proizvodnja i uporaba uređaja i proizvoda koji sadržavaju spojeve žive. Ta je uredba stupila kod nas na snagu od 1. srpnja 2013 pristupom Hrvatske u članstvo Europske unije. Tlakomjeri, toplomjeri i drugi instrumenti koji sadržavaju živu za profesionalnu primjenu bili su u upotrebi do 10. travnja 2014. Elektronički toplomjer (kontaktni, beskontaktni) zvučnim signalom označuje završetak mjerenja temperature, vrijeme mjerenja je kraće (nekoliko sekundi), praktični su za primjenu u djece (u uhu), a nedostatak im je viša tržišna cijena.

Slika 2-1. Vrste toplomjera: sa senzorom, elektronički kontaktni i beskontaktni

Pribor za mjerenje temperature uključuje: •• •• •• ••

toplomjer jednokratne rukavice vazelin (za rektalno mjerenje) bubrežastu zdjelica.

Nakon postupka potrebno je toplomjer oprati, osušiti, dezinficirati i vratiti na suho mjesto.

Aksilarno mjerenje temperature uobičajeni je svakodnevni postupak u medicinskoj skrbi. Obavlja se redovito dvaput na dan, ujutro i poslijepopodne, a mjerenja su češća u slučaju febrilnosti, nakon kirurškog zahvata ili primjene određene terapije. Postupak je otežan u mršavih osoba, djece, pri postojanju zavoja ili imobilizacije ekstremiteta te ozljeda ili ožiljaka u aksilarnom području. Prije mjerenja potrebno je obrisati i posušiti pazušno područje (znoj smanjuje temperaturu), metalni dio toplomjera postaviti u pazuhšnu udubinu, a bolesnik ruku Vitalni znakovi

9

perature. Normalna vrijednost rektalnog mjerenja temperature u zdrava čovjeka iznosi 36 do 37,8 °C.

Slika 2-3. Pribor za rektalno mjerenje temperature

Digitalnim se toplomjerom mjeri temperatura na membrani timpani. Toplomjer se postavlja u bolesnikov vanjski ušni kanal. On mjeri toplinsko zračenje koje proizvodi bubnjić. Prije mjerenja potrebno je provjeriti stanje zvukovoda. Mjerenje se ne provodi kod djece i bolesnika s upalnim procesima u uhu, ozljedama, krvarenjem i povećanom količinom cerumena (ušni vosak). Mjerač bilježi vrijednost temperature za 2 – 5 sekundi, raspon normalne tjelesne temperature kreće se od 36,5 do 37,5 °C. Zbog brzine mjerenja i jednostavne uporabe, toplomjer se upotrebljava na pedijatrijskim odjelima i domaćinstvima. Danas se upotrebljavaju beskontaktni infracrveni toplomjeri za mjerenje temperature za 1 – 2 sekunde.

Slika 2-4. Mjerenje temperature na membrani timpani

Slika 2-5. Mjerenje temperature beskontaktnim toplomjerom Vitalni znakovi

11

rior. Palpacijom jagodicom drugog, trećeg i četvrtog prsta na arteriju tijekom jedne minute mjeri se frekvencija pulsa. To je broj otkucaja u minuti, a u zdrava čovjeka u stanju mirovanja normalan broj otkucaja srca iznosi 100/160 u minuti ovisno o aktivnosti, stanju budnosti i sna, dok je u novorođenčadi i male djece veći i u rasponu je između 100 i 150/minuti.

Postupak mjerenja pulsa: •• bolesnika staviti u udoban sjedeći ili ležeći položaj u mirovanju, ruku saviti u laktu pod pravim kutom, ispruženih prstiju s dlanom okrenutim prema trbuhu •• jagodice drugog, trećeg i četvrtog prsta položiti i umjereno pritisnuti prema radijalnoj kosti, mjestu radijalne arterije dok ne osjetimo puls •• mjerenjem se procjenjuje punjenost, napetost arterije i amplitude •• uz kontrolu mjerača (sata) puls se mjeri jednu minutu •• izmjerena vrijednost pulsa označuje se crvenom bojom na temperaturnoj listi •• uočena patološka stanja zabilježiti i o njima obavijestiti liječnika.

Slika 2-6. Mjerenje pulsa

Pulsni oksimetar je uređaj koji kontinuirano mjeri vrijednosti zasićenosti kisikom u arterijskom hemoglobinu i otkucaje srca. Glavna mu je funkcija otkrivanje hipoksemije. Uređaj izgleda poput štipaljke, a sastoji se od središnje jedinice i senzora. Senzor se sastoji od crvenog i infracrvenog zračnika i fotodetektora. Senzor oksimetra postavlja se na vršak prsta na ruci, nožnog prsta, na ušnu školjku ili u male djece na distalni dio stopala. Uređaj prenosi snop svjetlosti

Slika 2-7. Pulsni oksimetar Vitalni znakovi

13

kroz tkivo mjereći količinu kisika u krvi i srčanu frekvenciju – puls. To je bezbolan proces, može se primjenjivati tijekom bolničkog liječenja ili zdrastvene njege u kući kod kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), astme, pneumonije, karcinoma pluća, anemije, srčanog udara ili zatajenja srca, prirođenih srčanih grešaka. Vrijeme mjerenja iznosi 15 – 30 sekundi.

Tahikardija/bradikardija Tahikardija je ubrzan puls (više od 80 otkucaja u minuti), pojavljuje se kao reakcija organizma na određena fiziološka stanja kao što su: tjelesni napor, stres ili šok, anksioznost, povišena temperatura, infekcija, pojačan rad štitnjače, akutno stanje smanjenog dotoka krvi u srce, suženje krvnih žila ili pritisak želudca na srce, infarkt miokarda. Praćena je simptomima kao što su ubrzan rad srca i umor, bol u prsima, slabost, kratak dah i nedostatak zraka, vrtoglavica, nesvjestica i pritisak u glavi i vratu. Tahikardija se dijagnosticira liječničkim pregledom, kliničkom slikom i EKG-om, odnosno elektrokardiografijom, a za dobivanje više podataka bolesniku se preporučuje nošenje prenosivog elektrokardiografskog monitora (holterski monitor) koji pacijent nosi 24 sata. Uspješno se liječi farmakološkom terapijom i trajnom ugradnjom trajnog elektrostimulatora srca (engl. pacemaker).

Bradikardija je usporen srčani ritam, frekvencijom manji od 60 otkucaja u minuti. Pojavljuje se kao znak poremećaja i degenerativnih bolesti (starenja) u provodnom sustavu, ishemijske ili valvularne bolesti srca, dok prolazne bradikardije mogu biti posljedica uzimanja lijekova, elektrolitskih poremećaja ili infekcije.

Može biti asimptomatska ili praćena omaglicom, umorom, slabošću, palpitacijama, nelagodom u prsima, gubitkom svijesti. Dijagnosticira se fizikalnim pregledom, EKG-om, sedmodnevnim monitoringom holterom te testom opterećenja.

Bradikardija uzrokovana lijekovima zahtijeva korekciju farmakološke terapije, dok je pri izrazitoj sinusnoj bradikardiji, koja uzrokuje učestale ili opasne simptome srčanog ritma, potrebna ugradnja pacemakera (elektrostimulatora srca).

Disanje Disanje ili respiracija fiziološki je proces pri kojemu se u organizam unose molekule kisika, a iz organizma otpušta ugljikov dioksid. U procesu disanja kisik ulazi u sve stanice organizma, u kojima sudjeluje pri oksidaciji hranjivih tvari, čime se oslobađa energija potrebna za životnu funkciju organizma. Čovjek diše kroz nos i usta, a normalna frekvencija disanja u mirovanju iznosi 12 – 20 udisaja u minuti. Pri procjeni načina disanja potrebno je pozornost usmjeriti na frekvenciju, dubinu, ritam i trajanje pojedinih faza disanja (udisaj, izdisaj), odnosno općenito na to kako osoba diše.

14

Zdravstvena njega II

Prema brzini udisaja, razlikujemo: •• •• •• ••

eupneju (normalna brzina disanja u mirovanju) tahipneju (ubrzano disanje) bradipneju (usporeno disanje) apneju (prestanak disanja).

Dubina disanja može biti: •• normalna (ujednačena) •• produbljena (bolesnik udiše i izdiše veću količinu zraka) •• površna (kratki udisaji i izdisaji zraka).

Tablica 2-2. Normalne frekvencije disanja u minuti novorođenče (0 – 1 mj.)

40 – 60/min

dojenčad (1 mj. – 1 god.)

30 – 60/min

djeca (1 – 3 god.)

24 – 60/min

predškolska djeca (3 – 6 god.)

22 – 34/min

školska dob (6 – 12 god.)

18 – 30/min

adolescenti (12 – 18 god.)

12 – 16/min

Ritam disanja relativno je pravilna izmjena udisaja i izdisaja. Pri pravilnom disanju udah traje kraće nego izdisaj, a stanke su dulje od dišnih pokreta.

Dispneja, nestašica ili glad za zrakom, fiziološki je subjektivan osjećaj pojave nedostatka zraka, odnosno gušenja, a manifestira se kao promjena učestalosti, načina, ritma i dubine disanja. Pojavljuje se pri bolestima respiratornog (astma, pneumonija, kronična opstruktivna plućna bolest), kardiovaskularnog (miokardijalna ishemija srca), ednokrinog, urinarnog sustava te pri poremećajima metabolizma i psihe. Ostali uzroci dispneje jesu tjelesni napor, snažne emocije, pretilost, loša tjelesna kondicija, hipotenzija, anemija, traume. Kod učestalih i ozbiljnijih pojava dispneje potrebno je primjenjivati određenu liječničku terapiju (kisik).

Patološki oblici disanja: •• hiperpneja je duboko učestalo disanje kod astme •• ortopneja je duboko i učestalo disanje koje bolesnika s dekompenzacijom srca prisiljava na zauzimanje uspravnog sjedećieg položaja gornjeg dijela tijela •• astmatično disanje jest oblik disanja pri kojemu je ekspirij (izdisaj) otežan i produljen u bolesnika s bronhalnom astmom, KOPB-om, plućnim emfizemom •• Kussmaulovo disanje jest duboko i šumno disanje s iznenadnim stankama u disanju u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom, dijabetesom i ozljedom mozga Vitalni znakovi

15

Slika 2-8. Ručni i digitalni tlakomjer

Hipertenzija i hipotenzija Hipertenzija je stanje povišenoga sistoličkog više od 160 mmHg i sistoličkog više od 95 mmHg u odraslih osoba. Rezultat je takvoga stanja poremećaj na nekoliko razina u organizmu, pa tako pojačano zadržavanje soli dovodi do porasta volumena cirkulacije, što rezultira hipertenzijom. Očituje se bolovima i pritiskom u glavi, crvenilom lica, izraženim sitnim kapilarama na nosu i licu te zamaranjem bolesnika.

Hipotenzija se definira vrijednostima tlaka nižima od 100/60 mmHg, ne smatra se bolešću, nije opasna, ali može biti neugodna. Prateći su simptomi umor, poremećaj sna, vrtoglavica, nesvjestice, anksioznost ili depresija, osjećaj jakog lupanja srca, znojenje. Uzroci mogu biti različiti poremećaji rada srca, hiperventilacija, trudnoća, porast tlaka u prsnoj i trbušnoj šupljini, povraćanje, povećan gubitak tekućine, djelovanje lijekova, no često može biti kratkotrajan i prolazan simptom.

Za mjerenje tlaka pripremamo tlakomjer i stetoskop (slušalice), a bolesniku savjetujemo da pola sata prije mjerenja ne jede, ne puši i da miruje najmanje pet minuta.

Postupak mjerenja: •• ispitanika smjestiti u udoban sjedeći ili ležeći položaj, odabrati ekstremitet ispitanika na kojem će biti mjereno, osloboditi ga odjeće, položiti ga na podlogu u visine srca, s ispruženim lakta i prstiju i okrenutim dlanom prema gore •• praznu orukvicu oviti oko nadlaktice ekstremiteta (odgovarajuću veličinu orukvice treba biti širina balona mora biti 40 % opsega sredine •• nadlaktice, a duljina najmanje 80 %) praznu orukvicu oviti oko bolesnikove nadlaktice tako da je moguće staviti distalnu falangu prsta između orukvice i nadlaktice, njezin donji dio ruba postaviti da bude 2 - 3 cm iznad pregiba lakta, strelica na oruknici pokazuje gdje bi trebala biti arterija u odnosu na oruknicu, gumene nastavke tlakomjera staviti s strane lakta Vitalni znakovi

17

Slika 2-9. Mjerenje krvnog tlaka ručnim tlakomjerom

•• palpacijom utvrditi mjesto palpacije brahijalne arterije, staviti nastavke stetoskopa u uši, postaviti stetoskopa (pojačava zvuk pulsacije arterije) preko brahijalnu arteriju na unutrašnjoj strani lakta •• brzim pritiscima pumpice punimo balon tlakomjer dok nestanu otkucaji, laganim popuštanjem ventila osluškujemo otkucaje arterije, prvi otkucaj koji se čuje bilježi se kao sistolički, a zadnji kao dijastoličkim •• odvrtanjem navoja ventila potpuno ispuhujemo oruknicu tlakomjera •• skinuti oruknicu s bolesnikove ruke •• bolesniku pomoći odjenuti odjeću i smjestiti ga u udoban položaj •• dezinficirati olive i membranu stetoskopa •• uredno složiti i tlakomjer •• izmjerene vrijednosti zabilježiti na temperaturnu listu.

Kod digitalnog mjerenja arterijskog tlaka potrebno je postaviti oruknicu oko nadlaktice (kao kod mjerenja tlaka ručnim tlakomjerom), pritisnuti tipku dok uređaj sam pune balon oruknice i prikazuje vrijednosti tlaka i pulsa.

Milimetar žive ili živina stupca (znak mmHg), mjerna jedinica koja se uobičajeno rabi za izražavanje vrijednosti krvnog tlaka, metrička tlačna jedinica koja se primjenjuje za mjerenje različitih tlakova, od atmosferskog do unutarnjeg tlaka.

Da bi vrijednost krvnog tlaka izražena u mmHg pretvorili u kilopaskale treba je pomnožiti sa 0,13332239.

18

Zdravstvena njega II

Primjerice, ako kod pacijenta izmjerili vrijednost krvnog tlaka 120/80 postupak pretvorbe je sljedeći: 120 x 0,13332239 = 15,998 688 Kilopaskala zaokružite odgovor na drugo decimalno mjesto ili na stotke iznosi 16, 80 x 0,13332239 = 10,665 792 kilopaskal zaokruženost decimale iznosi 10,7.

Ako podijelimo vrijednost krvnog tlaka sa 7.50061561303 dobiti ćemo isti rezultat u Kilopaskalima, na taj načim možemo provjeriti točnost provedene pretvorbe.

Hipertenzijska kriza Hipertenzijska je kriza kronična bolest kao posljedica nekontrolirane hipertenzije, koja se definira naglim porastom sistoličkoga tlaka >180 mm Hg i dijastoličkoga krvnog tlaka >120 mm Hg. Teška je hipertenzija glavni čimbenik za razvoj moždanog udara, infarkta miokarda (srčanog udara), zatajivanja srca, aneurizme arterija i nekih oblika kroničnog oštećenja bubrega. Praćena je simptomima smetenosti, prolazne sljepoće, hemipareze, konvluzije, bola u prsištu, zaduhe, pospanosti, mučnine. Za dijagnostiku je potrebno kontinuirano mjeriti krvni tlak, napraviti pretrage EKG-om, analizu urina, RDG prsišta, a pri neurološkim ispadima napraviti CT glave. Liječenje hipertenzijske krize l provodi se u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) sa svrhom hitne regulacije krvnoga tlaka preoralnom terapijom, a promjena načina prehrane i životnih navika može pomoći pri nadzoru nad vrijednostima krvnoga tlaka i umanjiti opasnost od komplikacija povezanih s njima.

Vitalni znakovi

19

Pitanja za provjeru znanja: 1.

2.

3.

4.

Što je temperatura i koja su njezina obilježja?

Nabrojite vrijednosti temperature prema stupnjevima.

Koja su mjesta i načini mjerenja temperature?

Objasnite i demonstrirajte postupke aksilarnog, oralnog i rektalnog mjerenja temperature.

5. Kako se njeguje bolesnik s povišenom temperaturom?

6. Što je puls ili bìlo?

7. Objasnite i demonstrirajte postupak mjerenja pulsa.

8. Definirajte pojmove tahikardije i bradikardije.

9. Objasnite proces disanja i navedite razlike disanja prema dubini, frekvenciji, ritmu i patološkom stanju 10. Što je krvni tlak i koje su normalne vrijednosti?

11. Definirajte hipertenziju, hipotenziju i hipertenzijsku krizu.

12. Objasnite i demonstrirajte postupak mjerenja krvnoga tlaka.

20

Zdravstvena njega II

3.

Stanje svijesti

SADRŽAJ Definicija svijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uzroci poremećaja svijesti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uzroci nesvjestice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sprječavanje nesvjestice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Zbrinjavanje onesviještene osobe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

22 22 24 24 24

Ishodi učenja: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

definirati pojam svijesti protumačiti i objasniti kvantitativne i kvalitativne poremećaje svijesti definirati pojam nesvjestice protumačiti uzroke nesvjestice objasniti postupke sprječavanja nesvjestice opisati postupak zbrinjavanja onesviještene osobe 21

Definicija svijesti Svijest je najsloženija čovjekova psihička funkcija, cjelokupni doživljaj sebe, okoline, vremenskog prostora, tjelesnih osjeta, opažanja, osjećaja, misli i sjećanja u određenom trenutku. Stanje svijesti najviši je stupanj psihičkog života, temeljna ljudska osobina na kojoj počivaju sve bitne odrednice čovjekova biološkog, društvenog i kulturnog života.

Uzroci poremećaja svijesti Uzroci poremećaja svijesti mogu biti psihičke i organske naravi: •• psihički (stanje mentalne i intelektualne zaostalosti, duševna stanja) •• organski se dijele se na opće (otrovanja, poremećaj metabolizma, termoregulacije, cirkulacije) i lokalne (tumori i ozljede mozga, cerebrovaskularni inzult).

Poremećaji svijesti dijele se na kvantitativne (stanje budnosti) i kvalitativne (sadržaj svijesti).

Kvantitativni poremećaji svijesti: •• •• •• ••

somnolencija sopor semikoma koma.

Somnolencija – pospanost, najblaži oblik poremećaja svijesti, pacijent je nezainteresiran za sebe i okolinu, nesiguran je u orijentaciji u vremenu i prostoru, teško održava pažnju na određeni predmet, na poziv otvara oči i razumljivo odgovara na jednostavna pitanja.

Sopor – teži poremećaj svijesti, bolesnik je u dubokom snu, na jači podražaj otvara oči i može se probuditi, odgovara s naporom, ali ne potiče sam verbalnu komunikaciju niti je održava, nije orijentiran u vremenu i u prostoru, hranjenje bolesnika u soporu provodi se s oprezom (on drži hranu u ustima, ne guta je).

Semikoma – vrlo teški oblik poremećaja svijesti, bolesnik ima zatvorene oči i ne otvara ih, na bolne podražaje odgovara fleksijom ili ekstenzijom ekstremiteta, prethodi komi ili je prvi znak izlaska iz kome.

Koma – najteži oblik poremećaja svijesti (besvjesno stanje), bolesnik ne reagira ni na kakve podražaje, na bolni podražaj fiziološki refleksi u dubokoj komi su ugašeni, bolesnik leži mirno i nepokretno.

Uzroci kome mogu biti: •• metabolički (dijabetička, hepatična, hipoglikemična, uremična) •• cerebralna (tumori, ozljede ili tumori mozga, upale mozga i moždani ovojnica) •• toksična (različita otrovanja, alkoholizam, lijekovi).

22

Zdravstvena njega II

Komu možemo prepoznati prema vanjskim znakovima: •• uremična (zadah po amonijaku) •• dijabetička (zadah po acetonu, podsjeća na miris trulog voća) •• hepatična koma zadah na vlažnu zemlju.

Sinkopa (kratkotrajna nesvjestica nastaje zbog hipoksije mozga), simptomi nesvjestice su omaglica, slabost, osjećaj neravnoteže i nesigurnosti, osjećaj omamljenosti i pospanosti, sprječavanje nesvjestice postižemo ustajanjem polako iz sjedećeg ili ležećeg položaja, mijenjati položaj u krevetu na jedan i drugi bok (ne ležati dugo i stalno na leđima), piti dovoljno tekućine, šetati se po svježem zraku, obući se u ugodnu odjeću, u slučaju nesvjestice pokušajte pojačati krvotok u mozak sjedeći s glavom između koljena ili ležeći s nogama podignutima više od glave.

Zbrinjavanje bolesnika u komi: •• promatrati bolesnika (pratiti vitalne funkcije, obavijestiti liječnika o promjeni stanja) •• održavati prohodnost dišnih puteva (postaviti bolesnika u drenažni položaj, aspiracija sterilnim kateterom) •• održavanje higijene bolesnika (redovito kupanje bolesnika, masaža, njega usne šupljine) •• prehrana bolesnika (infuzijom, nazogastričnom sondom, gastrostoma) •• provoditi mjere sprječavanja komplikacije dugotrajnog ležanja (redovito mijenjanje položaja u krevetu, uporaba pomagala, aktivne i pasivne vježbe, masaža) •• primjena ordinirane terapije •• osigurati mikroklimatske uvjete prostorije (temperaturu, vlažnost, oksigenizaciju zraka).

Kvalitativni poremećaji svijesti: •• smetenost •• delirij.

Smetenost se može pojaviti kao psihički poremećaj u sklopu odgovora na stresnu situaciju ili kao posljedica organske bolesti (ozljede, upala oštećenog mozga), bolesnik smeten, nemiran i uplašen, nije orijentiran u vremenu i prostoru, niti je svjestan svoga stanja, teško pamti novije događaje.

Deliriji je duševni poremećaj svijesti, najčešće posljedica pojave organskih bolesti alkoholizma, upalnim procesom ili visokom temperaturom. Obilježen je smetnjama svijesti, mišljenja, uznemirenošću, halucinacijama, gubitkomk koncentracije, orijentacije u vremenu i prostoru te snažnom emocionalnom reakcijom, bolesnik može doživjeti vidne i slušne halucinacije, stanje uzbuđenosti i straha. Deliriji je poznat još kao alkoholni delirij – delirium tremens, akutna psihoza koja obično nastaje nakon nagle apstinencije od alkohola, a može se pojaviti nakon težih kirurških zahvata i psihičkih događaja.

Stanje svijesti

23

Uzroci nesvjestice Nesvjestica je iznenadan i prolazan gubitak svijesti zbog smanjene perfuzije mozga – protok krvi u mozak. Kršenjem perfuzije nastaje hipoksija mozga, što uzrokuje nesvjesticu. U zdravih ljudi nakon prolazne nesvjestice najčešće slijedi potpun oporavak.

Uzroci nesvjestice: •• •• •• •• ••

poremećaji u cerebrovaskularnom sustavu (anemija, hipoksija, infarkt) kardiovaskularni sustav (bolest srčanih zalistaka, smanjen minutni volumen) vestibularni sustav (alkoholizam, lijekovi, upala srednjeg uha) psihički poremećaji drugi uzroci (menstruacija, trudnoća).

Bolesnici opisuju različite osjećaje: slabosti, omaglice, osjećaj gubitka ravnoteže i nesigurnosti, nejasan osjećaj omaglice i pospanosti u glavi. Bolesnici je često mijenjaju s vrtoglavicom (rotacija – okretanje) ili se stanja izmjenjuju, jer su oba praćeni simptomima mučnine i povraćanja.

Sprječavanje nesvjestice Preventivne mjere u nastanku nesvjestice u zdravih se ljudi odnose na sprječavanje ponovnog gubitka svijesti redovitim obrocima bez preskakanja doručka (hranu bogatu solima), važno je na dan popiti 2 – 3 lite vode, crnu kavu u umjerenim količinama (jača rad srčanih mišića), izbjegavati boravak u zagušenim prostorijama. U slučaju nesvjestice potrebno je odmah sjesti ili leći, popiti 2 decilitra vode (nezaslađene), dobro je jednom šakom uhvatiti drugu i snažno ih rastegnuti, a u sjedećem ili stojećem položaju valja napeti mišiće prekriženih nogu, stražnjice ili trbuha. Starije osobe mogu naučiti kako održati i poboljšati ravnotežu pravilnom prehranom, redovitim hodanjem, vježbanjem. Osim toga, potrebno je prilagoditi okolinu stanovanja dobrim osvjetljenjem, osigurati oslonce, držače, protuklizne podmetače u kupaonici kako bi se izbjegli padovi i ozljede. Za sigurnije kretanje potrebno je koristiti se različitim štapovima, štakama, hodalicama, rolatorima. S problemom nesvjestice treba biti upoznata obitelj i o njemu obaviješten liječnik.

Zbrinjavanje onesviještene osobe Ako naiđete na osobu nesvjesnu i nepomičnu u ležećem položaju ili se iznenada sruši na tlo, potrebno je odmah pozvati hitnu pomoć. Zatim je treba lagano protresti držeći je za ramena i uputiti joj nekoliko kratkih pitanja: npr. „Što se dogodilo?“ ili „Jeste li ozlijeđeni?“, „Kako se zovete?“. Kada je unesrećeni bez 24

Zdravstvena njega II

verbalnog i tjelesnog odgovora potrebno je provjeriti puls i disanje, a, ako osoba diše, staviti je u bočni položaj, a, u suprotnom, započeti oživljavanje. U slučaju povraćanja okrenuti glavu u stranu kako bismo spriječili gušenje sadržajem.

Pokriti onesviještenog kako bi se spriječilo pothlađivanje. Onesviještene treba transportirati samo u bočnom položaju (ozljede glave i kralježnice).

Pitanja za provjeru znanja: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

Što je svijest?

Koji su uzroci poremećaja svijesti?

Nabrojite i objasnite kvantitativne poremećaje svijesti.

Nabrojite i objasnite kvalitativne poremećaje svijesti. Što je nesvjestica?

Koji su uzroci nesvjestice?

Kako spriječiti nesvjesticu?

Koji je postupak s onesviještenom osobom?

Stanje svijesti

25

4.

Primjena kisika

SADRŽAJ Indikacija za liječenje kisikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Indikacija za oksigenoterapiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Pokretni sustav za primjenu kisika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Centralna opskrba kisikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Način davanja kisika (aplikatori). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

Ishodi učenja: 1. protumačiti koji su uzroci i indikacije za primjenu oksigenoterapije 2. nabrojiti dijelove i funkciju uređaja za primjenu kisika putem pokretnog sustava 3. navesti potreban pribor, materijal i tijek izvođenja postupka primjene terapije kisikom pokretnim sustavom 4. obrazložiti što je centralna opskrba kisikom i načine opskrbe u bolnici 5. navesti i opisati aplikatore za primjenu kisika 27

Indikacija za liječenje kisikom Liječenje kisikom primjenjuje se u terapijske svrhe koncentracijom kisika većom od koncentracije u zraku (21 %). Terapija kisikom provodi se prije svega kod hipoksije i hipoksemije. Hipoksija znači smanjenje opskrbe tkiva kisikom. To je stanje u kojemu opskrba tkiva kisikom nije dostatna za pokriće metaboličkih potreba. Hipoksemija je pak stanje smanjenoga parcijalnog tlaka kisika u krvi.

S obzirom na to da je primjena kisika drukčiji oblik lijeka, zahtijeva poštovanje osnovnih načela terapije kisikom: •• kontrolirano (terapija se mora primjenjivati u kontroliranim uvjetima) •• kontinuirano (potrebno se pridržavati se propisanog vremena terapije) •• točno doziranje kisika (primjena propisane – niske doze kisika).

Indikacija za oksigenoterapiju Oksigenoterapija se provodi tijekom bolničkog liječenja putem centralnog skladišta i pokretnim sustavom, dok se u bolesnikovoj kući primjenjuju boca s komprimiranim kisikom, boca s tekućim kisikom i koncentrator kisika.

Indikacije za terapiju kisikom: •• •• •• •• ••

kronična hipoksija (plućni emfizem, kronična opstrukcije pluća) akutna stanja u kojima se hipoksija ne očekuje akutno koronarno stanje (zatajivanje srca, arterijska hipoksija) teške ozljede ili opekline drugi uzroci (otrovanja cijanidima, ugljikovim monoksidom).

Pokretni sustav za primjenu kisika Na bolničkim se odjelima pokretni sustav primjenjuje kada izostaje centralni izvor kisika.

Pokretni sustav kisika sastoji se od: •• čeličnog spremnika (boca) koji sadržava kisik pod tlakom od 120 do 200 atmosfera (1 atm 0 = 101, 325 kPa) •• manometra pokazivača tlaka kisika u spremniku, a na osnovi visine tlaka može se izračunati količina kisika formulom (volumen kisika u litrama x tlak u atm. = količina kisika u litri) •• redukcijskog ventila koji služi za puštanje kisika iz spremnika pod takom od 1 atmosfere •• plinomjera s regulacijskim mehanizmom za ispuštanje kisika u ovlaživač ili odvodnu cijev sustava, željenom brzinom protoka i koncentracijom kisika.

28

Zdravstvena njega II

Pri protoku 5 L kisika/min koncentracija kisika iznosi 30 %, pri protoku 10 L kisika/min oko 50 %, a pri protoku 20 L/min oko 80 %.

•• ovlaživača zraka (uređaja za vlaženje zraka) pri protoku iz spremnika u dovodnu cijev aplikatora •• dovodne cijevi s aplikatorom koja čini spojnicu spremnika s ovlaživačem kisika s uređajem i njega s aplikatorom •• aplikatora kisika, pomagala kojim se kisik dovodi do pacijenta.

Slika 4-1. Kocentrator kisika

Slika 4-2. Prenosivi koncetrator kisika

Pri rukovanju pokretnim sustavom za davanje kisika potrebno je prilagoditi prostor (kontrolirani uvjeti) prema sljedećim mjerama: •• •• •• •• •• •• •• •• •• ••

pri provođenju zdravstvene njege ne rabiti masti, alkohol, ulja, vazelin ne koristiti se zapaljivim sredstvima (razrjeđivač, boje) održavati razmak od najmanje 2 metra od izvora kisika ne spajati u istu utičnicu spremnik kisika i druge uređaje izbjegavati produžne kabele spremnik ne smije biti izložen velikoj hladnoći ili toplini masnim se rukama ne smije rukovati sustavom za davanje kisika izbjegavati prevrtanje spremnika (stalak na kotačima čvrsto pričvrstiti) ne pušiti u blizini primjene kisika nakon terapije na praznom spremniku potrebno je zatvoriti glavni ventil, namjestiti praznu kapu i vratiti ga u skladište.

Procjena prije terapije kisikom odnosi se na: •• •• •• ••

provjeru bolesnikova psihofizičkog stanja prohodnost dišnog sustava (nosne i usne šupljine) ispravnost aparature i izvora kisika ispravnost odabranog aplikatora za primjenu kisika.

Primjena kisika

29

Potrebni pribor i materijal za postupak: •• •• •• ••

osobna zaštita (rukavice, maska) izvor kisika (centralni ili pokretni) redestilirana voda aplikator za primjenu kisika.

Tijek izvođenja postupka: •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• ••

objasniti bolesniku postupak bolesniku dopustiti pitanja i ublažiti njegov strah osigurati privatnost u slučaju kućne oksigenoterapije educirati obitelj o pravilnoj primjeni kisika osigurati kontrolirane uvjete primjene terapije u ovlaživač uliti redestiliranu vodu primijeniti pravilnu tehniku postavljenja aplikatora primijeniti propisanu terapiju kisikom kontrolirati propisanu terapiju i vitalne funkcije dokumentirati postupak, naznačiti poteškoće, probleme, komplikacije o svakoj promjeni obavijestiti liječnika.

Slika 4-3. Pokretni sustav za primjenu kisika

Centralna opskrba kisikom Bolnice u svojoj strukturi trebaju biti opremljene centralnom opskrbom medicinskim plinovima, koja se nalazi se uz uzglavlje kreveta.

30

Zdravstvena njega II

•• uputiti bolesnika u mjerenja za sprječavanje nastanka komplikacija i rizika od oksigenoterapije.

Način davanja kisika (aplikatori) Terapija kisikom može se provoditi s pomoću ovih aplikatora: •• •• •• •• ••

nazalna kanila nazofarigealni kateter obična maska za usta i nos Venturijeva maska šator za davanje kisika.

Nazalna je kanila mekana plastična ili silikonska cijev s dvama kratkim nastavcima za nosnice veličine 1,5 cm. Učinkovita je primjena kisika 1 – 6 L/min (bez ovlaživanja do 4 L/min), a rabi se u bolesnika s minimalnom potrebom za kisikom.

Nazofarigealni je kateter cjevčica izrađena od plastike ili gume, dužine 30 cm, koja na donjem dijelu u dužini 3 – 5 cm ima nekoliko rupica. Navlaženi kateter uvodimo kroz nosnicu sve do ždrijela do visine vrška uvule, a njegov gornji dio spojimo s izvorom kisika. Tijekom terapije potrebno je izmjenjivati nosnice svakih 8 – 10 sati. Omogućuje davanje visokih koncentracija kisika i aspiracije bez ozljede nosne sluznice.

Obična maska (plastična prozirna) pokriva usta i nos i cjevčicama je spojena za izvor kisika. Prednost joj je što se lako postavlja, a nedostatak to što je bolesnik teže podnosi. Bolesnik s maskom ne može se hraniti peroralno, otežava mu iskašljavanje i ometa komunikaciju. Maska omogućuje protok kisika 5 – 8 L/min s koncentracijom kisika od 40 %.

Slika 4-5. Nazalni kateter i obična maska

32

Zdravstvena njega II

Venturijeva maska, plastična maska koja pokriva usta i nos, dobro prianja uz lice i ima nekoliko manjih otvora za izlazak izdahnutog i suvišnog zraka. Omogućuje protok i kisika od 2, 4, 6, 8 ili 10 L/min i osigurava koncentraciju kisika od 24 %, 28 %, 31 %, 35 % i 40 % te s pomoću plastične cijevi spojena je s izvorom kisika.

Slika 4-6. Venturijeva maska

Pitanja za provjeru znanja: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

Koje su indikacije za oksigenoterapiju?

Koji su dijelovi pokretnog sustava za davanje kisika?

Opišite postupak pripreme prostora, pribora i materijala za primjenu kisika.

Objasnite tijek izvođenja postupka primjene kisika preko pokretnog sustava.

Koji se plinovi upotrebljavaju u medicini?

Kojim sustavima se provodi centralna opskrba kisika u bolnicama?

Nabrojite i objasnite vrste aplikatora za davanje kisika.

Primjena kisika

33

5.

Primjena lijekova

SADRŽAJ Oblici lijekova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Pohranjivanje lijekova u ordinaciji dentalne medicine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Pravilna primjena lijekova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Način primjene lijekova u organizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Priprema pacijenta i oralna primjena lijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Postupak primjene oralne terapije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Priprema pacijenta i lijeka za parenteralnu primjenu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 Tehnike davanja supkutane i intramuskularne injekcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Tehnika davanja intramuskularne injekcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Komplikacije parenteralne terapije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Lokalna primjena lijekova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Tehnika postavljanja intravenske kanile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

Ishodi učenja: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

razlikovati oblike lijekova nabrojiti pet pravila primjene lijeka objasniti postupak i demonstrirati oralni način primjene lijeka opisati i demonstrirati postupak parenteralne primjene lijeka razlikovati i provesti tehnike supkutane i inramuskularne primjene terapije protumačiti komplikacije parenteralne primjene lijeka razlikovati i primijeniti lokalnu uporabu lijeka (oko, uho, nos, koža) objasniti i demonstrirati tehniku uvođenja kanile 35

Oblici lijekova Lijekovi se primjenjuju u svrhu sprječavanja bolesti te ublaživanju i otklanjanja simptoma bolesti. Njihovo djelovanje može imati djelotvoran (pozitivan), nedjelotvoran ili štetan (otrovni) učinak. Prema podrijetlu mogu biti prirodni (biljke, životinje) i umjetni dobiveni iz polusintetičkih i sintetičkih materijala.

Oblici lijekova prema stanju u kojemu se nalaze: •• •• •• ••

čvrsti polučvrsti tekući plinoviti.

Čvrsti oblici lijekova •• prašci (usitnjeni lijekovi, određeni u točnoj dozi, u posebnom ovitku, namijenjeni za vanjsku i unutarnju primjenu) •• kapsule (škrobne, želatinaste čahurice sa zrnatim ili praškastim sadržajem za cjelovitu oralnu primjenu) •• tablete (sadržavaju lijek u obliku dražeja, lingvalete, oriblete, vaginalete, čepići).

Polučvrsti oblici lijekova Namijenjeni su za vanjsku i unutarnju primjenu na koži i sluznicama, a dijele se na: •• gel (prozirni koloidni pripravci, primjenjuju se na koži i sluznicama) •• paste (slične mastima, sastoje se od veće količine masti ne topljivog prašaka, primjenjuju se na koži i sluznicama) •• kreme (pripravci meke konzistencije, sadržavaju vodu, mast ili ulja, dobro prodiru u kožu, mogu biti u staklenoj formi, tubi ili u drugom obliku) •• ljekovite masti (sterilni pripravci za primjenu lijeka u oči i masne podloge namijenjene samo za vanjsku primjenu).

Tekući oblici lijekova Služe za vanjsku, unutarnju i parenteralnu primjenu, a primjenjuju se kao: •• •• •• •• ••

preoralne otopine (sirupi), parenteralne otopine (infuzije) mješavine (više različitih lijekova za peroralnu i parenteralnu primjenu) kapljice (primjenjuju se ukapavanjem u nos, oči i uši) injekcije (parenteralna, supkutana, intramuskularna primjena) otopine (gotove bistre tekućine u staklenom i plastičnom obliku /destilirana voda/) pomiješane s krutim ili plinovitim tvarima.

Plinski oblici lijekova To su plinoviti i hlapljivi lijekovi koji se raspršuju na sitne čestice i ulaze u organizam kroz pluća i nos udisanjem (inhalacijom).

36

Zdravstvena njega II

Pohranjivanje lijekova u ordinaciji dentalne medicine Lijekovi i drugi medicinski proizvodi (droge) trebaju biti izdvojeni u poseban prostor ili ormarić na zaključavanje. Pohranjivanje lijekova odvajaju se prema vrsti oralna, parenteralna, antibiotici, anestezije, narkotici kako bi se izbjegla zabuna i pogreška. Preporučuje se razdvajanje ljekovitih i neljekovitih lijekovi radi lakšeg rukovanja i pravilnog čuvanja prema vrsti lijeka. Lijekovi se smještaju na suhom mjestu zaštićenom od sunca. Ormarić sadržava terapiju anafilaktičkog šoka i s izvješenim postupkom primjene. Lijekovi se pohranjuju prema uputama proizvođača u hladnjacima na određenoj temperaturi ili na suhom i tamnom mjestu uz evidenciju dužine uporabe lijeka. Lako zapaljive tvari i kemikalije čuvaju se u svojem originalnom pakiranju u zatvorenim prostorima prema propisima. Evidencija lijekova vodi se u knjigama i u elektroničkom obliku.

Pravilna primjena lijekova Zadaća dentalnog asistenta u primjeni i podjeli lijekova uključuje pet pravila: •• pravi pacijent •• pravi lijek •• prava doza •• pravo vrijeme •• pravi način.

Usporediti ime i prezime bolesnika prije primjene planirane terapije, identitet se može provjeriti uz temperaturnu listu, s pomoću indikacijske kartice s podatcima ili komunikacijom (upitati bolesnika za ime i prezime) te odgovor usporediti s temperaturnom listom. Treba biti oprezan u beskontaktnih i duševnih bolesnika te u bolesnika s istim imenom i prezimenom.

Potrebno je pažljivo provjeriti ime lijeka, odgovara li originalnom pakiranju i rok valjanosti lijeka.

Pripremiti dozu lijeka kako je propisana i primjenjuje se, provjeriti upute proizvođača, a, ako postoji sumnja, ponovno se konzultirati s liječnikom. Nije dopušteno samostalno povećanje ili smanjenje doze lijeka. Minimalna je doza najmanja količina lijeka, kojom se postiže terapijski učinak, dok je maksimalna doza količina lijeka koja se može primijeniti. Toksična doza jest količina lijeka, nakon čije se primjene pojavljuju znakovi i simptomi otrovanja – toksičnosti.

Poštovati propisano vrijeme propisane terapije, održavati vremenske intervale ponovne primjene lijeka radi održavanja potrebne koncentracije u tkivima bolesnika. Pogreške se mogu dogoditi zbog nagle izmjene terapije, nečitljivog rukopisa ili propusta davanja terapije prema zadanom vremenu.

Provjeriti način primjene na temperaturnoj listi i dokumentirati provedenu terapiju. Način doziranja lijeka može biti neupisan, nejasno zabilježen ili zanemaPrimjena lijekova

37

Postupak parenteralne primjene lijeka Priprema pribora: •• •• •• •• •• •• ••

jednokratne sterilne štrcaljke sterilne igle odgovarajuće debljine pilica za otvaranje ampula i bočica sredstvo za dezinfekciju kože (vata ili gaza, alkohol) smotuljak vate ili gaze jednokratne gumene rukavice posuda za odlaganje uporabljenog materijala.

Slika 5-1. Pribor za parenteralnu primjenu lijekova

Postupak primjene lijeka: •• •• •• •• ••

uzeti lijek, provjeriti naziv, dozu i rok trajanja lijeka poštovati pet pravila primjene lijeka prije pripreme lijeka potrebno je oprati ruke dezinficirati vrat ampule ili vrh bočice otvoriti sterilnu štrcaljku i iglu i navući lijek, a prašak otopiti u potrebnoj količini otapala i zatim navući u štrcaljku •• promijeniti iglu na štrcaljci kojom smo navlačili lijek •• staviti odgovarajuću iglu (debljinu i dužinu), ovisno o načinu primjene lijeka •• •• •• •• 40

na poslužavnik staviti potreban pribor i pripremljen lijek oprati ruke provjeriti identifikaciju bolesnika navući rukavice

Zdravstvena njega II

•• staviti bolesnika u odgovarajući položaj (ovisno o primjeni lijeka) •• dezinficirati mjesto primjene lijeka •• uspraviti štrcaljku i laganim pritiskom klipa istisnuti zrak ne skidajući štitnik s igle •• uvesti iglu ovisno o načinu primjene lijeka •• aspirirati lijek laganim povlačenje klipa unatrag, provjeriti ulazi li krv u nju (poželjno kod intravenske, nedopušteno kod inramuskularne i supkutane primjene lijeka) •• lijek primijeniti pritiskom na klip odgovarajućom brzinom •• izvući iglu •• odložiti uporabljeni materijal u posudu •• oprati ruke •• zabilježiti da je lijek primijenjen.

Tehnike davanja supkutane i intramuskularne injekcije Supkutane injekcije daju se pod kožu u potkožno rahlo tkivo. Način primjene pogodan je za samoinjiciranje (heparin, inzulin). Daju se u dozi 1 – 2 mL, kada je poželjna sporija apsorpcija, a, ako je potrebna veća količina lijeka, on se uštrcava na dvama mjestima. Lijek može biti već pripremljen u originalnom pakiranju i spreman za aplikaciju. Ne primjenjuje se na opeklinama, edemima, na oštećenoj koži ili pri kožnim promjenama (bolestima), zatim u perifernom kolapsu i u stanju šoka. Mjesta primjene supkutane terapije jesu u gornji dio nadlaktice, gornji dio abdomena, leđa i bedro. Lijek počinje djelovati 30 minuta nakon primjene.

Priprema: •• •• •• •• •• ••

uzeti, provjeriti naziv, dozu, ispravnost i rok trajanja lijeka na poslužavnik staviti lijek dezinfekcijsko sredstvo (alkohol) smotuljak vate ili gaze jednokratne gumene rukavice posuda za odlaganje upoabljenog materijala.

Postupak primjene terapije: •• •• •• •• •• ••

oprati ruke identificirati bolesnika objasniti bolesniku postupak navući rukavice dezinficirati mjesto uboda uvesti iglu pod 45 stupnjeva Primjena lijekova

41

Slika 5-2. Pribor za supkutanu primjenu injekcije

•• •• •• ••

pritiskom na klip polako ubrizgavati lijek izvući iglu i odložiti uporabljeni materijal oprati ruke dokumentirati primjenu lijeka.

Tehnika davanja intramuskularne injekcije Intramuskularno, lijekovi se s pomoću štrcaljke i igle daju duboko u mišić. Mogu se primijeniti iritirajući lijekovi, veće količine lijeka 3 – 5 mL, blesnik ne mora biti pri svijesti, poremećaj probavnog trakta ne utječe na apsorcpiju koja se obavlja kroz krvni optok, a primjena je pouzdana i potpuna. Mjesto primjene intramuskularne injekcije jesu deltoidni mišić, četveroglavi mišić natkoljenice, gornji vanjski kvadrant glutealnog mišića u odraslih osoba, a u djece vanjski dio kvadricepsa. Pri odabiru mjesta davanja injekcije potrebno je provjeriti koja je udaljenost od velikih živaca, kostiju i vena i stanje kože (oštećenja i kožne bolesti). Ako terapija zahtijeva čestu primjenu lijeka, potebno je mijenjati mjesta aplikacije.

Postupak za primjenu intramuskularne terapije: Priprema pribora: •• •• •• •• ••

42

provjereni lijek dezinfekcijsko sredstvo smotuljke vate ili tupfer gaze jednokratne gumene rukavice posude za odlaganje upotrijebljenog materijala.

Zdravstvena njega II

Slika 5-3. Pribor za primjenu intramuskularne injekcije

Postupak primjene lijeka: •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• ••

pripremljen materijal staviti na poslužavnik oprati ruke identificirati bolesnika objasniti bolesniku postupak bolesnik leži potrbuške pri injiciranju u gluteus, a pri davanju lijeka u deltoidni i mišić kvadriceps bolesnik sjedi ili leži na leđima navući rukavice dezinficirati mjesto uboda uvesti iglu pod kutom od 90 stupnjeva polagano uštrcati lijek uporabljeni materijal odložiti u posudu zabilježiti da je lijek primijenjen.

Komplikacije parenteralne terapije Komplikacije parenteralne primjene lijeka nastaju zbog djelovanja različitih tehničkih čimbenika (lom igle, odvajanje zaštitnog poklopca igle), bolesnikova općeg stanja,, vrsti terapije, ubodnoga mjesta ili nastupa osobe pri davanju terapije.

U nuspojave parenteralne primjene terapije ubrajamo: •• •• •• ••

infekciju crvenilo kože svrbež urtikarije Primjena lijekova

43

6.

Bol

SADRŽAJ Definicija boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Vrste boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Psihološki aspekti boli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Mjerenje boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Primjena skala za procjenu boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Tehnike ublaživanja boli, farmakološke i nefarmakološke. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Nefarmakološka terapija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Distrakcija pažnje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 Bol u djece. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

Ishodi učenja: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

definirati pojam boli protumačiti psihološke aspekte boli obrazložiti subjektivna i biherovalna mijenjanja boli razlikovati i objasniti ljestvice mjerenja boli razlikvati i obrazložiti farmakološke i nefarmakološke tehnike liječenja boli preporučiti metodu distrakcije pažnje primjena ljestvica boli u djece 51

Definicija boli Bol možemo definirati na različite načine, svatko je doživljava drukčije, bol nam je svima poznata, a opisujemo je kao osjećaj nelagodne koji se teško podnosi.

Definicija Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i međunarodnih stručnih organizacija za proučavanje i liječenje boli glasi: bol je ono što osjećamo dok nas boli; kad se odigrava bolni proces, osjećamo ono što zovemo bol.

Vrste boli Osnovna klasifikacija boli: •• s obzirom na patofiziološki mehanizam nastanka osjećaja (podražaja) boli •• s obzirom na duljinu trajanja boli.

Prema patofiziološkom mehanizmu nastanka, bol dijelimo na: •• nociceptorska bol •• neuropatska bol •• psihogena bol.

Nociceptorska bol nastaje podražajem nocireceptora prijetećim ili akutnim oštećenjem tkiva. Oštećenje može nastati djelovanjem ekstremno visoke ili niske temperature, mehanički (trganje, grčenje) i kemijski supstancijama koje se otpuštaju tijekom upale. U čovjeka noceptivna bol ima „upozoravajuću“ ulogu tijela na opasnost i nastanak zdravstvenog problema i „čuvajuću“ ulogu koja nas, uči odgovoru na sljedeće prijeteće podražaje. Prema mjestu nastanka podražaja noceptivna bol može biti somatska i visceralna. Somatska bol nastaje oštećenjem površinskih dijelova kože, potkožnog tkiva, mišića, zglobova, tetiva, facije, periosta.

Visceralna se bol pojavljuje pri oštećenju unutarnjih organa zbog ishemije, nekroza, kontrakcije. Noceptivnoj boli pripadaju muskuloskelektivna, upalna (posoperativna, ozljede) i mehanička (kompresivni) bol (bolovi u leđima, vratu).

Neuropatska bol nastaje zbog oštećenja, disfunkcija ili bolesti somatosenzoričkog sustava, a ne podražaja receptora za bol. Razlikujemo perifernu neuropatsku bol, promjene na perifrenomu živčanom ili središnjemu živčanom sustavu, i centralnu, koja nastaje zbog patoloških promjena na središnjemu živčanom sustavu.

Psihogena bol nije znak psihičke bolesti i ne uzrokuje organsko oštećenje, nego je skup emocionalnim mentalnim i biherovalnim čimbenicima. Razlikujemo unutarnje uzroke boli (emocionalna patnja) i vanjske (problemi i događaji). Teško je prepoznati i razlikovati psihogenu (bol glave, trbuha, leđa) od tjelesne boli i ne smijemo odbaciti sumnju na postojanost jer zahtijeva liječenje. Liječenje se provodi antidepresivima uz psihogenu terapiju ili psihijatrijsko liječenje.

52

Zdravstvena njega II

Primjena skala za procjenu boli Bol je subjektivan osjećaj i njezin je intenzitet objektivno teško odrediti, iz razloga što neurofiziološki i psihosocijalni čimbenici utječu na varijabilnosti u pragu i percepciji boli.

Svrha mjerenja boli: •• •• •• ••

pretvaranje subjektivnog u objektivno mjerenje boi praćenje mjerenja u vremenu točnije dijagnosticiranje bolesti vrednovanje učinka i postupka ublaživanja boli.

Razlikujemo jednodimenzionalne ljestvice kojima se procjenjuje samo intenzitet boli, a višedimenzionalnim upitnicima procjenjuje se više obilježja boli.

Među jednodimenzionalne samoocjenske ljestvice ubrajamo: •• •• •• ••

verbalna skalu verbalno-numeričku skalu vizualno-analognu skalu kategorijsku skalu.

Verbalna skala (VRS) sastoji se od pet točaka: bez boli, blaga, umjerena, jaka i veoma jaka, a nedostatak joj je ograničen broj kategorija opisa boli.

nema boli

blaga bol

umjerena bol

jaka bol

vrlo jaka bol

najjača moguća bol

Slika 6-1. Verbalna skala boli

Verbalno-numerička skala (NRS) obilježava bol od 0 do 5 ili od 0 do 10, nula bez boli, a 5 ili 10 jaka bol – neizdrživa bol. Jednostavna je i najčešće se primjenjuje.

Prednosti su joj što se može primijeniti kod starije, a mogući nedostatak ako pacijent starije dobi ima vizualne, sušne ili kognitivne smetnje.

0 nema boli

1

2 blaga bol

3

4 umjerena bol

5

6 jaka bol

7

8 vrlo jaka bol

9

10 najjača moguća bol

Slika 6-2. Verbalno-numerička skala boli Bol

55

Vizualno-analognom skalom (VAS) određuju se način terapije, a odabir lijeka počiva na primjeni trostupanjske ljestvice koja se sastoji od nekoliko pravila liječenja: oralno davanje lijekova, analgetik u propisanim intervalima, unos analgetika prema analgetskoj ljestvici, kontinuirana evaluacija prema individualnom statusu svakog bolesnika.

0 nema boli

2 blaga bol

4

6

8

10

umjerena bol

jaka bol

vrlo jaka bol

najjača moguća bol

Slika 6-3. Vizualno-analogna skala boli

Kategorijska ljestvica kategorizira bol s pomoću verbalnog i vizualnog opisa.

Ljestvica s izrazima lica pomaže odrediti intenzitet osjeta boli, a idealna je za primjenu kod djece, osoba s mentalnim poremećajima i u nepismenih ljudi.

Dvodimenzionalnoj ljestvici pripadaju: •• •• •• •• •• ••

bihevioralna ljestvica skraćena verzija McGillova upitnika kratki upitnik o boli LANSS ljestvica zdravstvena anketa ljestvica funkcionalne aktivnosti.

Bihevioralna ljestvica procjene boli temelji se na modelu ponašanja, odnosno na naučenom ponašnju u vrijeme trajanja boli. Na bol upućuju sljedeći pokazatelji: vokalizacija (dozivanje pomoći, plakanje), facijalna ekspresija (mrštenje, stenjanje, grimase), položaj tijela (pridržavanje i masiranje bolnog mjesta, napetost, ljuljanje, vrpoljenje, šetnja), promjena odnosa prema drugima (agresivnost, povlačenje), promjene u izvršavanju aktivnosti, odupiranje) i promjene u mentalnome zdravlju (razdražljivost, tjeskoba, rast konfuzije).

Skraćena verzija McGillova upitnika obuhvaća tri dimenzije boli: senzornu, afektivnu i evaluacijsku i pri tome lokalizaciju i vremensko trajanje boli. Sastoji se od triju podskala: VRS (verbalne ljestvice bola), VAS (vizualno-analogne) te PPI (skale trenutačnog intenziteta boli).

Kratki upitnik o boli (Brief Pain Inventory) sastoji od 32 pitanja usmjerena na prikupljanje osnovnih podataka o bolesniku (bračni i radni status, zanimanje, radno stanje, stanovanje), zatim podataka o dijagnozi, obilježju boli i uspješnosti liječenja (smanjuje, ublažuje ili otklanja bol). Na kraju je potrebno opisati kako 56

Zdravstvena njega II

Slijede neuromodulacijske (stimulacijeke) metode: •• stimulacija perifernog živca (rabi se kod neuralgija prve i druge grane trigeminusa) •• stimulacija kralježnične moždine (uklanja neuralgijsku bol) •• dubinske stimulacija mozga (stimulira talamus, liječi neuralgijsku i neuroptasku bol) •• stimulacija moždanog korteksa (djeluje na periferni korteks, uklanja postraumatksku neuralgijsku bol, neuropatsku bol) Psihološki pristup liječenju bola putem: •• kongnitivno-bihevioralne terapije (odnosi se na naše razmišljanje i ponašanje prema boli) •• placebo efekta (pozitivan ili negativan učinak postiže se administracijom određenog lijeka, koji nije znanstveno dokazan) •• relaksacije (postiže fizičku i psihičku opuštenost).

Komplementarne ili alternativne metode: •• akupuntura (postavljanje sterilnih iglica na određenje točke u kožu kako bi se uspostavila ravnoteža strujanja vitalne energije tijela •• indijska konoplja (proizvod biljke konoplje).

Distrakcija pažnje Distrakcijom pažnje pokušavamo preusmjeriti misli s bolnog podražaja i nelagode u vezi s tim osjećajem. Tehniku je potrebno vježbati, osobito u bolesnika s niskom tolerancijom na bol.

Preporučuju se sljedeće tehnike distrakcije pažnje: •• •• •• •• •• •• •• ••

udoban položaj u krevetu poluzatamnjen ili potpuno zatamnjen prostor slušanje glazbe slušanje umirujućih šumova mora, šume interakcija provoditi vježbe opuštanja mišića provoditi tehnike disanja vježbati tehnike distrakcije pažnje.

Tehnike distrakcije pažnje pridonose poboljšanju i kvaliteti života bolesnika s bolom.

60

Zdravstvena njega II

Bol u djece Bol u djece ima zaštitnu ulogu, a doživljaj patnje povećava strah od terapijskog i dijagnostičkog zahvata. Djeca doživljavaju akutnu bol (ozljede, padove), kroničnu (poslijeoperacijsku) bol, zatim neuroptasku, visceralnu i nociceptijsku bol. U djece se bol mjeri s pomoću ljestvica prilagođenih njihovu kognitivnom razvoju i dobi. Liječenje bola u djece je specifično zbog anatomske, fiziološke i psihološke razlike u usporedbi s odraslim osobama. Fiziološki pokazatelji boli u djece jesu ubrzan puls, plač, uznemirenost, dodirivanje bolnog mjesta, znojenje, grimase, nespavanje, odbijanje hrane.

Od farmakoloških pripravaka u liječenju boli kod djece primjenjuju se analgetici, lokalni anestetici, adjuvantna terapija.

Najsnažniji učinak od nefarmakoloških pristupa liječenju boli imaju psihološka pomoć i podrška (zagrljaj, utjeha, sigurnost) roditelja/skrbnika djetetu prije primjene terapije ili pripreme za dijagnostičke pretrage.

Djeca su najosjetljivija na bol, a neadekvatan pristup prema djetetu u liječenju boli može otežati svaki sljedeći susret s liječnikom i prostorom i onemogućiti provedbu potrebnoga pregleda, pretraga i liječenja. Metode mjerenja boli u djece primjenjuju se prema dobi i djetetovoj razvojnoj razini.

U djece u koje još nije razvijen govor i u i djeca do 4. godine života bol procjenjujemo: •• prema reakcijama, izrazima lica i tijela te biofiziološkim reakcijama •• prema roditeljskom opisu djetetova ponašanja.

U male djece od 4 do 7 godina bol procjenjujemo s pomoću: •• skala za procjenu boli s crtežom tijela •• skala za procjenu boli u boji •• termometra boli (vizualne skale za procjenu boli) •• verbalnih skala (definirane na djeci razumljiv način) •• intervjua (pitanja, opisivanje boli i pokazivanje mjesta boli).

U školske djece bol procjenjujemo prema: •• skali za procjenu boli •• skali za procjenu ponašanja.

Bol

61

Pitanja za provjeru znanja: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

62

Što je bol?

Nabrojite i objasnite vrste bolova.

Koji su psihološki aspekti boli?

Navedite i opišite mjerne skale boli.

Kamo se ubrajaju farmakološke tehnike liječenja boli?

Koji su nefarmakološki postupci liječenja boli?

Nabrojite i opišite metode distrakcije boli pažnjom.

Navedite i objasnite primjenu skala boli u djece.

Zdravstvena njega II

7.

Glukoza u perifernoj krvi

SADRŽAJ Izgled pacijenta u hipoglikemiji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Izgled bolesnika u hiperglikemiji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Tehnike primjene glukometra. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

Ishodi učenja: 1.

2.

3.

4.

5.

protumačiti razliku između hipoglikemije i hiperglikemije obrazložiti uzroke nastanka hipoglikemije i hiperglikemije objasniti način liječenja hipoglikemije i hiperglikemije preporučiti preventivne mjere u nastanku hipoglikemije i hiperglikemije nabrojiti i demonstrirati postupak mjerenja glukoze s pomoću glukometra 63

Diabetes mellitus je kronični, neizlječivi sistemski poremećaj, karakterističan trajno povišen nivo glukoze u krvi. Uglavnom uvjetovan je nasljednim faktorom, a nastaje a nastaje zbog smanjene sekrecije ili smanjenog stvaranja hormona insulina, odnosno u kombinaciji ova dva faktora. Nedostatak inzulina dovodi do ometanja razmjene ugljikohidrata, masti i bjelančevina u organizmu, što se očituje tipičnim tegobama, a nakon dužeg vremena utječe i na strukturu i funkciju krvnih sudova, živaca i drugih vitalnih organa i organskih sistema. Dijabetes je najčešća endokrinološka bolest, koja se javlja u starijem životnom dobu kao posljedica općih degenerativnih i sklerotičnih promjena u organizmu zahvaćajući organ gušteraču (pankreas)., dok se kod maldih javlja kao posljedica oštećenja pankreasa, a kod žena u vrijeme gestacije. Razlikujemo dva oblika dijabetesa, Dijabetes tipa I i Dijabetes tipa II. Dijabetes tipa I, ovisni inzulin tipa šećerne bolesti, čija primjena traje tijekom cijeloga života. Ovaj oblik šećerne bolesti nastaje uslijed smanjenja ili potpunog nedostatka izlučivanja hormona inzulina. Javlja se kod odraslih osoba i djece u dobi adolescencije.

Simptomi i znakovi bolesti uključuju: •• •• •• •• •• •• ••

učestalo mokrenje, prekomjernu žeđ i suhoću usta izraziti umor/nedostatak energije stalnu glad nagli gubitak težine smetnje vida ponavljane infekcije.

Dijabetes tipa II neovisni inzulinski oblik šećerne bolesti. Bolest se javlja kada gušterača ima smanjenu ili nema sposobnost proizvodnje hormona inzulina.

Ovako stanje može se kontrolirati primjenom medikamentozne terapije, pridržavanje preporučene prehrane i redovitim vježbanjem. Javlja se češće kod mladih nego kod odraslih osoba. Simptomi i znakovi očituju se u blažem obliku, teže ih je prepoznati, a mogu se dijagnosticirati tek nakon nekoliko godina od same pojave bolesti odnosno nastanka kronični komplikacija.

Gestacijski dijabetes je naziv za hiperglikemiju (povećanu razinu šećera u krvi) kod trudnica, koje do tada nisu bolovale od poremećaja regulacije glukoze u krvi. Kod trudnica hiperglikemija uobično nestaje nakon poroda, u suprotnom potrebno je napraviti detaljnu obradu kako bi se potvrdio tip dijabetesa i prema tome pravilan način liječenja.

Komplikacije Diabetes mellitusa su hipoglikemija i hiperglikemija.

64

Zdravstvena njega II

Izgled pacijenta u hipoglikemiji Hipoglikemija je najčešća komplikacija u bolesnika na inzulinskoj terapiji, a pojavljuje se u osoba koje boluju od dijabetesa – šećerne bolesti. To je stanje niske razine šećera u krvi, koje može ugroziti bolesnikov život. Simptomi se počinju pri koncentraciji glukoze u plazmi nižoj od 2,5 mml/L (normalne vrijednosti između 3,5mml/L i 6,1 mml/L) i mogu se podijeliti na dvije kategorije: •• adrenergički simptomi koje uzrokuje ekscesivno lučenje adrenalina u odgovoru na hipoglikemiju (znojenje, tremor, tahikardija, anksioznost, mučnina i jak osjećaj gladi) •• neuroglukopenijski simptomi posljedica su disfunkcije središnjega živčanog sustava u hipoglikemiji (glavobolja, omaglica, konfuznost, bizarno ponašanje).

Uzroci hipoglikemije jesu: izostavljanje obroka ili manji broj obroka od uobičajenog (nisu dovoljna 3 obroka na dan), alkohol, povećana tjelesna aktivnost ili jača tjelovježba, zatajenje bubrega, pogreška u primjeni lijeka (inzulin) ili neprikladna shema inzulinskog liječenja.

Ako je bolesnik pri svijesti u blagoj hipoglikemiji, treba uzeti oralno 2 žličice šećera ili meda (10 – 20 g glukoze) ili 100 – 200 mL slatkog soka ili hranu bogatu dugodjelujućim ugljikohidratima (sendvič). U stanju teške i produljene hipoglikemije primjenjuje se injekcije glukagona, koja regulira šećer unutar 5 – 15 minuta, aplikacija je jednostavna i brza, što je iznimno važno. Za prevenciju hipoglikemije u osoba oboljelih od šećerne bolesti potrebno je jesti češće i manje obroke, podučiti ih o samopomoći u stanju hipoglikemije, prilagoditi stanju koncentraciju lijeka, osposobiti ih za rukovanje mjeračem glukoze (glukometar), odrediti vrijednost glukoze prije i nakon aktivnosti i prema tome prilagoditi obroke i dozu lijeka.

Izgled bolesnika u hiperglikemiji Hiperglikemija je stanje povišene razine glukoze u krvi. Nastaje kada tijelo ne proizvodi inzulin ili ga proizvodi u nedovoljnoj količini. Prema tome, glukoza ne ulazi u stanice, nego se nakuplja u krvi, što rezultira povišenom vrijednošću glukoze u krvi. Stanice se umjesto glukozom za metabolizam koriste mastima, a posljedica je nastanak otpadnih štetnih produkata u organizmu.

Hiperglikemija se prepoznaje izmjerenom povišenom vrijednošću glukoze većom od 7,0 mmol/L natašte, odnosno razinom glukoze većom od 11,0 mmol/L dva sata nakon obroka. Simptomi i znakovi hiperglikemije jesu učestalo mokrenje, suhoća usta, pojačana žeđ, glavobolja, umor, slabost, infekcije na koži, gljivične bolesti na spolovilu, pojačan apetit uz gubitak na tjelesnoj težini, poteškoće s koncentracijom, zamagljen vid, brzo umaranje, sporije zacjeljivanje rana. Čimbenici su nastanka hiperglikemije neregulirani dijabetes, neuzimanje propisane inzulinske terapije, nedovoljna tjelesna aktivnost, nepridržavanje plana dijabetičke prehrane, ozljede i bolesti, stresne situacije.

Glukoza u perifernoj krvi

65

Liječenje hiperglikemije provodi se inzulinom. U prevenciji nastanka hiperglikemije preporučuje se kontrolirano vađenje krvi jedanput godišnje, svakodnevna tjelovježba ili aktivnost (oslobađa glukozu u krvi), pridržavanje dijabetičke dijete (prehrane), redovita i pravilna primjena inzulinske terapije, češća provjera vrijednosti glukoze (glukometar) i edukacija bolesnika o važnosti promjene životnih navika u svrhu sprječavanja nastanka komplikacija šećerne bolesti.

Tehnike primjene glukometra Glukometar je medicinski uređaj za određivanje približne koncentracije glukoze u krvi, odnosno u plazmi. Mjerač je kućno pomagalo u praćenju, nadzoru i regulaciji vrijednosti glukoze u krvi u bolesnika s dijabetesom i hipoglikemijom.

Uređaj je oblikovan jednostavno i razumljivo za primjenu, sadržava vidne i slušne signale, vrijeme je mjerenja unutar pet sekundi, postupak je malo bolan ili gotovo bezbolan, a aparat posjeduje mogućnost memorije mjerenja.

Liječenje hiperglikemije provodi se inzulinom. U prevenciji nastanka hiperglikemije preporučuje se kontrolirano vađenje krvi jedanputa godišnje, svakodnevna tjelovježba ili aktivnost (oslobađa glukozu u krvi), pridržavanje dijabetičke dijete (prehrane), redovna i pravilna primjena inzulinske terapije, češća provjera vrijednosti glukoze (glukometar), edukacija bolesnika o važnosti promjene životni navika u svrhu sprečavanja nastanka komplikacija šećerne bolesti.

Priprema i postupak mjerenja glukoze u krvi: Priprema pribora: •• dezinfekcijsko sredstvo (alkohol, antiseptik) •• smotuljak vate, tupfer gaze •• trakice

Slika 7-1. Pribor za mjerenje GUK-a 66

Zdravstvena njega II

•• •• •• ••

igle uređaj rukavice posuda za odlaganje uporabljenog materijala

Pripremiti uređaj za mjerenje: •• •• •• •• •• •• •• •• ••

stavite iglu u lancetu umetnite testnu traku u uređaj dezinficirajte mjesto namjestite dubinu uboda stavite lancetu, stisnemo gumb, istisnemo uzorak krvi ispunite materijal na testnoj tračici i pričekajte 40 sekundi mjesto uboda pritisnite vatom raspremite uporabljeni materijal dokumentirajte dobivenu vrijednost.

Pitanja za provjeru znanja: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

Što su hipoglikemija i hiperglikemija?

Koji su simptomi hipoglikemije i hiperglikemije? Što su uzroci hipoglikemije i hiperglikemije?

Kako se liječe hipoglikemija i hiperglikemija?

Koje su preventivne mjere u nastanku hipoglikemije i hiperglikemije?

Navesti i opisati postupak mjerenja glukoze u krvi.

Glukoza u perifernoj krvi

67

8.

Povraćenje

SADRŽAJ Uzroci povraćanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 Pomoć bolesniku pri povraćanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 Postupak obrade povraćenog sadržaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

Ishodi učenja: 1. obrazložiti uzroke povraćanja 2. primijeniti postupke pomoći bolesniku pri povraćanju 3. obraditi sadržaj povraćanja 69

Uzroci povraćanja Povraćanje je akt kojim se evaluira sadržaj iz gornjega probavnog trakta. Nastaje zbog podražaja centra za povraćanja u produljenoj moždini. Mučnina prethodi povraćanju uz simptome poput glavobolje, bljedoće, znojenja, podrigivanja i pojačane salivacije, temperature i osjećaja nelagodne u trbuhu (grčevi, bol). Povraćena masa može sadržavati krv, hranu, žuč i kiselinu. Povraćanje se može ponavljati nekoliko puta na dan, iscrpljuje bolesnika i obično traje do četiri dana, u zdravih osoba liječi se preventivnim mjerama: ostankom kod kuće, laganom prehranom, pijenjem dovoljno tekućine, pojačanom osobnom higijenom prostora, povećanim odmorom i spavanjem, a trema smanjiti aktivnost i izbjegavati kofein, kavu i crni čaj. Često je simptom infektivnih bolesti, crijevnih viroza i kao posljedica onkološke terapije (kemoterapije, terapije zračenjem).

Uzroci povraćanja: •• bolesti probavnog sustava (tumori, ulkusi, kamenci, upale jetre, žučnih vodova i gušterače) •• središnji živčani sustav (tumori, inzulti, povišenje intrakranijalnog tlaka, upala moždane ovojnice i mozga, poremećaj ravnoteže) •• endokrini sustav (šećerna bolest, bolest štitnjače, trudnoća, uremija, ketoacidoza, insuficijencija nadbubrežne žlijezde) •• dišni sustav (upala i hipertrofija krajnika, kašalj) •• cirkulacijski sustav (sinkopa, infarkt miokarda) •• otrovanje (kemijsko, biološko, medikametno) •• psiha (emocije, stres).

Pomoć bolesniku pri povraćanju Pribor za povraćanje: •• •• •• •• ••

bubrežasta zdjelica zaštitna kompresa papirnati ručnik nepropusno platno čaša sa svježom vodom.

Postupak: •• staviti bolesnika u sjedeći položaj, a, ako je bolesnik u ležećem položaju, potrebno mu je okrenuti glavu u stranu (kako bi se spriječila aspiracija sadržaja) •• zaštiti bolesnika nepropusnim platnom, koje prekrijemo čistom kompresom •• bolesniku ponuditi papirnate ručnike 70

Zdravstvena njega II

•• •• •• •• •• •• •• •• ••

ispred bolesnika staviti bubrežastu zdjelicu bolesniku pridržavati glavu kako bismo mu olakšali napor povraćanja nakon povraćanja bolesniku treba dati čašu s vodom kako bi isprao usta bolesnika obrišemo papirom smjestimo ga u udoban položaj raspremimo uporabljeni materijal prozračimo prostoriju kod povraćanog sadržaja promatramo miris, izgled i boju ako je potrebno, uzimamo uzorak sadržaja za pretrage i iznesemo povraćani sadržaj •• dokumentiramo bolesnikovo stanje i o tome obavijestimo liječnika.

Postupak obrade povraćenog sadržaja Sadržaj povraćanja potrebno je pregledati i procijeniti količinu, sadržaj, boju i miris.

Količina varira o veličini zadnjeg obroku, potrebno ga je izmjeriti te utvrditi prisutnost primjesa krvi, sluzi, kiseline i žuči.

Sadržaj se pregledava mikroskopski kako bi se uočili neprobavljena hrana, bakterije, paraziti, krv, sluz.

Boja ovisi o konzumiranoj hrani i piću i o drugim primjesama: žuč (žuto-žutozelena boja), crvena od svježe krvi, tamnosmeđa do crne boja pri povraćanju djelomično probavljene krvi.

Miris može biti kiselkast (hiperkaciditet) ili miris truleži kod dugotrajnog zadržavanja hrane u želudcu.

Povraćani sadržaj odlažemo u prostor za nečisto, a posudu („bubrežnjak“) operemo, dezinficiramo i steriliziramo.

Provedenu procjenu potrebno je zabilježiti i o tome obavijestiti liječnika.

Pitanja za provjeru znanja: 1. Navedite uzroke povraćanja.

2. Opišite postupak pomoći pri povraćanju.

3. Koji je postupak obrade povraćanog sadržaja?

Povraćenje

71

Zdravstvena njega III udžbenik za treći razred zdravstvene škole za stjecanje kvalifikacije dentalni asistent

Sadržaj 1. Uvod u predmet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Prava pacijenata, zakonska regulativa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 Pristup pacijentu i komunikacija s njim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Specifična komunikacija s pojedincima različitih životnih dobi, kroničnim bolesnicima, osobama s invaliditetom, plašljivim osobama i rizičnim pacijentima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

2. Organizacija rada na odjelu za oralnu kirurgiju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Svrha, oprema i namještaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Namještaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Zadaća dentalne asistentice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 Operacijski blok. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Organizacija rada u operacijskom bloku i zadaća dentalne asistentice. . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Zadaća dentalne asistentice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

3. Fizička i psihološka priprema za kirurški zahvat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 Osnovne rutinske pretrage za kirurški zahvat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Posebne pretrage i priprema. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Prehrana prije kirurškog zahvata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Poučavanje pacijenta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Rizični čimbenici za kirurški zahvat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

92 92 93 93 95

1.

Uvod u predmet

SADRŽAJ Prava pacijenata, zakonska regulativa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 Pristup pacijentu i komunikacija s njim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Specifična komunikacija s pojedincima različitih životnih dobi, kroničnim bolesnicima, osobama s invaliditetom, plašljivim osobama i rizičnim pacijentima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

Ishodi učenja: 1. nabrojiti i obrazložiti prava pacijenata 2. primijeniti profesionalni pristup prema pacijentu i komunikaciju s njim 3. razumjeti specifičnu komunikaciju prema potrebama bolesnika (različite životne dobi, kroničnih bolesnika, osoba s invaliditetom, plašljivih i rizičnih pacijenata) 75

Prava pacijenata, zakonska regulativa Zakon o zaštiti prava pacijenata donesen je 19. studenoga 2004., a stupio na snagu 11. prosinca 2004. i objavljen u „Narodnim godinama“ br. 169/2004.

Zakonski dokumenti koji se odnose na ostvarivanje prava pacijenata u Hrvatskoj: •• •• •• •• ••

Zakon o zaštiti prava pacijenata Zakon o zdravstvenoj zaštiti Kodeks medicinske etike i dentologije Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskih bića u pogledu biologije i medicine •• Dodatni protokol uz Konvenciju o ljudskim pravima i biomedicini o transplataciji organa i tkiva ljudskog porijekla •• Deklaracija o bioetici i ljudskim pravima •• Deklaracija o promicanju prava pacijenata u Europi.

Prema odredbama zakona, pacijent ostvaruje pravo na pružanje zdravstvene njege bez narušavanju ljudskog dostojanstva uz poštovanje pacijenta kao ljudskog bića. Regulativom je zaštićena je svaka osoba, zdrava ili bolesna, kojoj se pruža ili koja traži zdravstvenu skrb ili uslugu sa svrhom očuvanja i unapređivanja zdravlja, sprječavanja bolesti, liječenja i rehabilitacije. Zakon jamči poštovanje ljudskog bića, očuvanje fizičkog i mentalnog integriteta i zaštitu osobnosti, uključujući poštovanje njegove privatnosti, svjetonazora te moralnih i vjerskih uvjerenja.

Osnovna zakonska regulativa zaštite prava pacijenata uključuje: •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• 76

pravo na suodlučivanje pravo na obaviještenost pravo na prihvaćanje, odnosno odbijanje medicinskog postupka ili zahvata pravo na povjerljivost pravo na privatnost pravo na održavanje osobnih kontakata pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju pravo na zaštitu i odlučivanje o sudjelovanju u znanstvenim istraživanjima pravo na naknadu štete pravo na poštovanje ljudskog dostojanstva pravo na ostvarivanje vjerskih obreda pravo na sprječavanje i olakšanje patnje i bola pravo na prigovor pravo na prehranu u skladu sa svjetonazorom

Zdravstvena njega III

•• zaštita prava pacijenata koji nisu sposobni dati pristanak •• pravo na tajnost podataka •• pravo na preventivne mjere i informiranje o očuvanju zdravlja.

Obveze i odgovornosti pacijenata u skladu sa zakonom o pravima pacijenata pri korištenju zdravstvenom zaštitom: •• odgovornost pacijenta za osobno zdravlje •• odgovornost pacijenta prema široj zajednici •• odgovornost pacijenta prema zdravstvenim djelatnicima i drugim osobama koje osiguravaju i omogućuju zdravstvene usluge.

Pristup pacijentu i komunikacija s njim U bivšim vremenima odnos liječnika prema pacijentu bio je obilježen apsolutnim autoritetom. Naime, liječnik je odlučivao o pacijentovu životu i smrti, liječnik kao „bog u bijelom“, a pacijent kao objekt koji sluša upute i uzima lijekove. Bio je to tzv. paternalizam u medicini. Pacijent je u takvom odnosu bio u podređenom položaju jer je o svemu odlučivao liječnik.

Sredinom prošloga stoljeća brz razvoj znanosti, medicine, tehnologije i ulazak informatizacije u društvo i zdravstvo situacija se bitno promijenila. Pacijenti se preko interneta informiraju o svojoj bolesti prije dolaska liječniku, a internet postaje „posrednik“ između pacijenta i liječnika.

Danas se njeguje suradničko-partnerski odnos, liječnik ima aktivnu ulogu edukatora u zdravlju sa svrhom da pasivnog objekta pretvori u aktivnog pacijenta – sudionika.

Uspješna je komunikacija ideologija u postizanju liječenja, promjene životnih navika, poboljšanje kvalitete života i u smanjenu negativne emocije prema dijagnozi bolesti. Bolesnik treba biti u središtu pozornosti kako bismo postigli povjerenje i suradnju na obostrano zadovoljstvo. Osobi koju liječimo treba holistički pristup, od liječenja do suosjećanja riječima. Psihološko se liječenje često zanemari i liječimo samo tijelo, dok osoba psihološki i socijalno pati.

Za uspješnu komunikaciju treba posjedovati: •• samopouzdanje (učiti, donositi odluke, svladati promjene i izazove) •• solidarnost i ljubaznost (suosjećati, prepoznati, pokazati pažnju prema pacijentu) •• asertivnost (izražavanje svojih potreba uz poštovanje druge osobe) •• aktivno slušanje (parafrazirajte, postavljajte pitanja) •• empatija (suosjećanje s drugim).

Svaka je osoba jedinstveno i individualno biće, trebamo joj pristupiti s poštovanjem i prihvaćanjem, iskreno s razumijevanjem ostvariti topao ljudski priUvod u predmet

77

2.

Organizacija rada na odjelu za oralnu kirurgiju SADRŽAJ Svrha, oprema i namještaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Namještaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Zadaća dentalne asistentice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 Operacijski blok. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Organizacija rada u operacijskom bloku i zadaća dentalne asistentice. . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Zadaća dentalne asistentice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

Ishodi učenja: 1.

2.

3.

4.

nabrojiti uređaje i opremu potrebne za izvođenje medicinsko-tehnički zahvata provesti zadatke pri obavljanju medicinsko-tehnički postupaka objasniti prostor i sadržaj operacijskog bloka obrazložiti organizaciju rada u operacijskom bloku i protumačiti zadaću dentalne asistentice 81

Svrha, oprema i namještaj Svrha obavljanja medicinsko-tehničkih zahvata jest zadovoljavanje potrebe ili zahtjeva pacijenta sa svrhom otklanjanja bola (patnje), liječenja, izvođenja operativnih zahvata i izrade protetičkih pomagala.

Prostor za izvođenje treba biti dobro osvijetljen, zračan i čist. Vrata, zidovi i podovi moraju biti glatkih površina, protuklizni, ugodnih boja i lagan za održavanje i dezinfekciju.

Ordinacija dentalne medicine sastoji se od: •• •• •• ••

čekaonice sanitarnog čvora za osoblje sanitarnog čvora za pacijente prostora za pregled i obradu pacijenata.

Poneke ordinacije mogu sadržavati prostor za rendgenski uređaj i zubotehničarski laboratorij.

Od tehničke opreme ordinacija dentalne medicine treba sadržavati: •• računalo s pisačem •• fiziološki stolac s opremom (brzookretajnu bušilicu – turbinu, mikromotor ili zračni motor) s taložnim separatorom amalgama, sustavom odstranjenja sline (sisaljka), radno svjetlo •• pokretni stolac za terapeuta •• pokretni stolić za instrumente •• autoklav/suhi sterilizator •• uređaj za polimerizaciju ispuna svjetlom •• miješalicu za amalgam.

Ordinacija treba posjedovati sljedeće instrumente i materijal: •• •• •• •• •• •• •• •• ••

ultrazvučni aparat za čišćenje zubnog kamenca držače ogledala sonde pincetu zavinutu ekskavato Heidemanov instrument (5/6) nabijače i nosače amalgama instrumente za modelaciju ispuna parodontološke sonde graduirane metalnu lopaticu (špatula) za miješanje cementa, plastičnu lopaticu (špatula) za miješanje staklenoionomer materijala u prahu •• staklenu pločicu •• ravni strugač, zavinuti strugač 82

Zdravstvena njega III

Odlaganje instrumenata, aparata i materijala: •• nakon završenog postupka potrebno je razdvojiti oštre predmete i gazu i odložiti i ih u posudu za infektivni otpad •• aparate dezinficirati i odložiti u ormar •• materijale koje nismo iskoristili ponovno pohraniti u skladište •• instrumente potopiti u dezinficijens. Čišćenje i dezinfekcija radnih površina: •• dezinfekcijskim sredstvom i maramicama prebrisavamo područje rada, stolce, rukohvate, svjetiljke, nasadne instrumente, fontane, brizgalice, te očistimo filtre •• primijeniti preparate za čišćenje i održavanje prohodnosti fontane i crijeva sisaljki.

Operacijski blok Operacijski blok služi za izvođenje kirurških intervencija, a može biti sastavni dio bolničkog ili kliničkog odjela, zavoda za kirurgiju ili činiti zasebnu organizacijsku jedinicu za izvođenje zahvata u vanjskih pacijenata. Operacijska dvorana (sala) može biti smještena unutar dentalne klinike u kojoj se obavljaju kirurški zahvati oralne kirurgije i implatologije te u ordinaciji dentalne medicine, koja je osposobljena za izvođenje manjih kirurških zahvata.

Operacijski blok čine tri zone: •• ulazna zaštitna zona •• čista zona •• sterilna zona.

Slika 2-1. Ulazna zaštitna zona

Organizacija rada na odjelu za oralnu kirurgiju

85

Ulazna zaštitna zona obuhvaća: •• •• •• •• •• •• •• •• •• ••

prostorije za odmor osoblja prostor presvlačenje osoblja sobu za liječnike sobu za medicinske sestre sobu za administrativne poslove prostor za pohranu dokumentacije propusnik za transport bolesnika, materijala i pribora prostoriju za prijeoperacijsku pripremu bolesnika prostor za brzu sterilizaciju sobu za postavljanje i odstranjivanje imobilizacije u djelatnostima koje ju provode •• prostor za postanastezijsko buđenje bolesnika.

Slika 7-2. Prostor za pranje ruku

Čista zona sadržava: •• •• •• •• 86

prostor za pohranu sterilnih materijala, pribora i kirurških setova prostor za odlaganje aparata i drugih pomagala prostor za pomoćno osoblje prostor s nadzornom tehnikom (kamere).

Zdravstvena njega III

Slika 7-3. Čista zona

Sterilna zona Operacijska je dvorana središnji prostor u sterilnoj zoni. Ona mora biti prostrana za pohranu operacijskog materijala, transport pacijenta, nesmetano kretanje i izvođenje kirurškog postupka, veličine 5 x 6,5 x 3,5 metara. Zidovi su obloženi pločicama, a podovi obloženi antistatičnom masom. Optimalni su mikroklimatski uvjeti: temperatura 18 – 21 stupanj, a vlažnost zraka 50 – 55 % zraka, kako bi se spriječilo razmnožavanje mikroorganizama.

Slika 7-4. Sterilna zona Organizacija rada na odjelu za oralnu kirurgiju

87

Slika 7-7. Operacijski stol

Slika 7-8. Operacijska svjetiljka

Organizacija rada u operacijskom bloku i zadaća dentalne asistentice U operacijskom se bloku izvode složeni kirurški zahvati, u kojima sudjeluje interdisciplinaran tim stručnjaka. Tim posjeduje međusobno povjerenje, dobru i učinkovitu komunikaciju, mora biti kvalitetno stručno educiran za postupak koji obavlja te savjesno i odgovorno donositi brze i složene odluke. Svaki član tima mora biti ravnopravno vrednovan, djelovati u okviru svojih kompetencija, znanja i vještina tijekom izvođenja postupka kako bi bila postignuta najbolja skrb za bolesnika.

Organizacija rada tima na kirurškom odjelu: •• tim kirurga (kirurg operater, kirurg asistent) •• tim anesteziologa (anesteziolog, anesteziološki tehničar) •• dentalne asistentice (oprana – sterilna, neoprana – nesterilna instrumentarka).

Pri formiranja kirurškog tima potrebno je uzeti u obzir: •• profesionalna obilježja člana (obrazovanje, iskustvo, vještine, sklonost timskom radu spremnost na pripravnost i neodređeno radno vrijeme) •• moguće prepreke (prepoznati ograničenja, događaje, nesuradnju unutar tima) •• rukovođenje i organizacija rada (planiranje rasporeda održavanja operacijskih zahvata, vrsta i dužina trajanja zahvata, opterećenje tima, radno vrijeme) •• radno okruženje (raspoloživost operativnim timom, operacijskim dvoranama, aparaturom, lijekovima, prostorijama za smještaj bolesnika).

Organizacija rada na odjelu za oralnu kirurgiju

89

Zadaća dentalne asistentice Dentalna asistentica u operacijskoj dvorani mora biti spretna i brza, racionalna, odgovorna, savjesna i odgovorna, svjesna težine svoga rad, spremna na timski suradnju, treba izbjegavati propuste i pogreške, sudjelovati u trajnoj edukaciji, mentorskom radu i znanstvenom istraživanju.

Za odgovoran rad u operacijskom bloku zahtijeva se posjedovanja znanja iz kliničke medicine s područja kirurgije, anesteziologije i zdravstvene njege. Iz tih područja proizlaze kompetencije: timski rad i komunikacija, organizacija, rukovođenje i upravljanje, edukacija, istraživački rad, profesionalni razvoj, etika, socijalno zakonodavstvo, prijeoperacijska i poslijeoperacijska zdravstvena njega.

Zadatci dentalne asistentice u operacijskom bloku: •• •• •• •• •• •• •• ••

čišćenje operacijskih instrumenata, kirurških setova, pribora pažljivo čišćenje i čuvanje operacijskih uređaja spremanje instrumentarija u setove i priprema za sterilizaciju obavljanje sterilizacije skladištenje sterilnog materijala priprema za operaciju sudjelovanje u operativnom zahvatu, instrumentiranje dokumentiranje provedenog postupka.

U operacijskom timu sudjeluje dentalna asistentica „oprana“ – sterilna i „neoprana“ instrumentarka.

Sterilna dentalna asistentica instrumentira kirurgu tijekom zahvata, održava suho radno polje, slijedi upute operatera, prati pacijentovo stanje.

Nesterilna dentalna asistentica priprema operacijsku dvoranu za planirani postupak, pomaže pri odijevanju pacijenta i tima (standardne mjere zaštite), uvodi pacijenta u dvoranu i smješta ga u odgovarajući položaj, poslužuje tim potrebnim materijalom i instrumentima.

Pitanja za provjeru znanja: 1. Koji su uređaji i namještaj potrebni za obavljanje medicinsko-tehnički postupaka?

2. Nabrojiti i objasniti zadatke dentalne asistentice pri izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata.

3. Kako izgleda i od čega se sastoji operacijski blok?

4. Objasniti organizaciju rada u operacijskom bloku i nabrojiti zadatke dentalne asistentice.

90

Zdravstvena njega III

3.

Fizička i psihološka priprema za kirurški zahvat SADRŽAJ Osnovne rutinske pretrage za kirurški zahvat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Posebne pretrage i priprema. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Prehrana prije kirurškog zahvata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Poučavanje pacijenta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Rizični čimbenici za kirurški zahvat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

92 92 93 93 95

Ishodi učenja: 1. razlikovati rutinske i posebne pretrage pripreme za kirurški zahvat 2. primijeniti prehranu prije kirurškog zahvata 3. obrazložiti pacijentu tijek i ishode kirurškog zahvata (upute, savjetovanje, informiranje) 4. poučiti pacijenta kako smanjiti anksioznost i strah od operacije i anestezije 5. nabrojiti i protumačiti čimbenike rizika za kirurški zahvat 91

Osnovne rutinske pretrage za kirurški zahvat Fizička priprema bolesnika obuhvaća postupan fizikalni pregled kako bi se utvrdila zdravstvena odstupanja koja mogu biti kontraindikacija za operativni zahvat ili koja mogu zahtijevati posebne mjere opreza prije, tijekom i nakon operacije. Pretrage pripadaju fizičkoj pripremi bolesnika, važne su za uspješan ishod zahvata, započinju dolaskom na kirurški odjel, a provodi ih i dokumentira medicinska sestra / dentalna asistentica.

Rutinske pripreme prije kirurškog zahvata: •• potpun fizički pregled •• krvne pretrage (kompletna krvna slika – KKS s diferencijalnom krvnom slikom DKS •• elektrokardiogram (EKG) •• RDG srca i pluća •• krvna grupa i Rh-faktor •• testovi koagulacije krvi •• biokemijska analiza urina •• plasmanske vrijednosti kreatinina i glukoze (u osoba starijih od 60 godina) •• mišljenje kardiologa i anesteziologa.

Prije uzimanja uzoraka medicinska sestra / dentalna asistentica uzima bolesnikovu anamnezu: kako su protekle prethodne hospitalizacije, operativni zahvati, dijagnostički i terapijski postupci, komplikacije anestezije, kontrastnoga sredstva, primjene krvnih pripravaka, kemoterapije, zračenja.

Neposredno prije provedbe laboratorijskodijagnostičkih pretraga potrebno je educirati pacijenta o vrsti, postupku, svrsi te o rezultatima izvođenja postupka.

Posebne pretrage i priprema Specijalne pretrage uvjetovane su osnovnom bolesti koja je uzrokovala zahvat.

Ako bolesnik ima kronične bolesti (kardiovaskularne, respiratorne, neurološke), potrebno je provesti dodatne testove, koji mogu pružiti korisne podatke za sigurniju i precizniji postoperativni postupak.

Specifične prijeoperacijske pretrage: •• •• •• •• •• 92

testovi kardiovaskularne funkcije (ergometrija, koronarografija) testovi plućne funkcije (spirometrija, testovi opterećenja, pulsna oksimetrija) magnetna rezonancija (MR) kompjutorizirana tomografija (CT) testovi bubrežne funkcije (biopsija bubrega, citološki pregled urina, citografija)

Zdravstvena njega III

•• ultrazvučni pregled •• testovi neurološke funkcije elektromiografija (EMG) mišića, ruku, nogu, živaca, somatosenzorički evocirani potencijali (SSEP), elektroencefalografija (EEG) •• trodimenzionalna snimka zuba (CBCT).

Priprema za kirurški zahvat obuhvaća: •• •• •• •• •• ••

pripremu probavnog trakta pripremu operacijskog polja primjenu premedikacije nadoknadu tekućine i elektrolita nutritivnu priprema (biti natašte) popuniti upitnik pristanka za kirurški zahvat.

Prehrana prije kirurškog zahvata Dan prije operacije bolesnik obavlja anesteziološki pregled, dobiva upute o uzimanju premedikacije i o načinu prehrane te upute o važnosti higijenske pripreme (pranje kose i tijela antimikrobnim sapunom).

Uzimanje je hrane i tekućine osam sati prije operacije ograničeno, bolesnik uzima lagane obroke i tekućinu, nakon večere više ne smije uzimati hranu, a poslije ponoći ni tekućinu.

Tekućine kao što su kava, čaj, voćni i gazirani sokovi mogu se uzimati tri sata prije zahvata.

Ako bolesnik treba uzeti svoju običajnu terapiju, to može napraviti uz gutalj vode.

Neposredno prije uzimanja premedikacije treba s pacijentom provjeriti je li prekršio pravila uzimanja hrane i tekućine; u suprotnom, mora se odustati od planiranog zahvata.

Svrha je pridržavanja uputa o prijeoperacijskoj prehrani sprječavanje nastanka komplikacija tijekom i nakon kirurškog zahvata. Kao komplikacije mogu nastati mučnina, povraćanje, aspiracija želučanog sadržaja.

Poučavanje pacijenta Psihološka priprema bolesnika podrazumijeva davanje uputa, savjeta i informiranje o samom postupku, ishodu, rizicima, posljedicama i oporavku, što uključuje stresne situacije i način njihova ublaživanja.

Fizička i psihološka priprema za kirurški zahvat

93

Zdravstvena njega IV udžbenik za četvrti razred zdravstvene škole za stjecanje kvalifikacije dentalni asistent

Sadržaj 1. Skrb za pacijenta prije i nakon dijagnostičko-terapijskog postupka. . . . . . . . . . . . 99 Zadaća dentalne asistentice prije i nakon dijagnostičko-terapijskog zahvata. . . . . . . . . . . . 100 Zadaća dentalne asistentice prije i nakon kirurškog zahvata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Urgentna stanja tijekom kirurških postupaka i postoperativnog oporavka. . . . . . . . . . . . . . 101 Poslijeoperacijske poteškoće (mučnina i povraćanje, žeđ, bol). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Poslijeoperacijske komplikacije: šok, poslijeoperacijski parotitis. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 Zbrinjavanje oralnokirurške rane. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

2. Prehrana nakon dijagnostičko-terapijkog postupka u dentalnoj medicini. . . . . . . . 107 Prehrana nakon dijagnostičko-terapijskog postupka u dentalnoj medicini . . . . . . . . . . . . . 108 Tekuća i kašasta dijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Prehrana nakon dijagnostičko-terapijskog zahvata u usnoj šupljini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110

Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 Pojmovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 Kazalo pojmova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

1.

Skrb za pacijenta prije i nakon dijagnostičkoterapijskog postupka SADRŽAJ Zadaća dentalne asistentice prije i nakon dijagnostičko-terapijskog zahvata. . . . . . . . . . . . 100 Zadaća dentalne asistentice prije i nakon kirurškog zahvata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Urgentna stanja tijekom kirurških postupaka i postoperativnog oporavka. . . . . . . . . . . . . . 101 Poslijeoperacijske poteškoće (mučnina i povraćanje, žeđ, bol). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Poslijeoperacijske komplikacije: šok, poslijeoperacijski parotitis. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 Zbrinjavanje oralnokirurške rane. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

Ishodi učenja: 1. nabrojiti i objasniti zadaću dentalne asistentice prije i nakon dijagnostičkog postupka 2. nabrojiti i opisati zadatke dentalne asistentice pri operacijskim postupcima 3. razlikovati i obrazložiti urgentna stanja tijekom operacijskog postupka i poslijeoperacijskog oporavka 4. preporučiti i primijeniti postupke u sprječavanju poslijeoperacijskih poteškoća 5. definirati šok 6. razlikovati i protumačiti stanje šoka prema uzroku 7. definirati parotitis 8. protumačiti uzrok nastanka parotitisa 9. obrazložiti simptome parotitisa 10. primijeniti preventivne mjere nastanka parotitisa 11. zbrinuti oralnokiruršku ranu 99

Zadaća dentalne asistentice prije i nakon dijagnostičko-terapijskog zahvata Unutar ordinacije dentalne medicine provode se manje složeniji i zahtjevniji dijagnostički i terapijski postupci. Dijagnostički se postupci odnose na snimanje intraoralne snimke (2 – 3 zuba), digitalni ortopan, CBCT 3D dijagnostika.

Zadatci dentalne asistentice pri izvođenju dijagnostičkih postupaka: •• mora poznavati rad u okruženju specijaliziranih kompjutorskih programa za dentalnu dijagnostiku (Planmeca romexis) •• mora znati prepoznati patološke promjene na snimci •• mora biti osposobljena kako pravilno smjestiti pacijenta u položaj za stvaranje slika •• mora biti educirana o pravilnom rukovanju rendgenskim uređajima •• mora prepoznati neispravnost rada uređaja •• mora provoditi pravilno čišćenje i dezinfekciju uređaja.

Od kirurških terapijskih zahvata najčešće izvode: incizije, apikotomija, cistoktomija, alveotomija, implantologija.

Zadaća dentalne asistentice prije i nakon kirurškog zahvata U razdoblju pripreme pacijenta za operativni zahvat potrebno je uzeti pacijentovu detaljnu anamnezu. Uključuje pacijentove osobne podatke, te podatke o bolestima, o terapiji lijekovima i drugim oblicima liječenja, alergijskim reakcijama i o prethodnim bolničkim liječenjima. Uz anamnezu, potrebno je priložiti povijest bolesti, plan dentalne terapije i rendgenske snimke. Izvođenje operacijskog zahvata ne zahtijeva posebne pripreme probavnog trakta, pravila prehrane ili specifične pretrage. Zahvati se obavljaju s pomoću lokalne i infiltracijske anestezije uz očuvanu svijet i mogućnost kontakta s pacijentom. Neposredno prije zahvata potrebno je informirati pacijenta o tijeku, ishodu, komplikacijama i oporavku nakon završetka liječenja.

Dentalna asistentica priprema operacijski stol ovisno o zahvatu koji će se izvoditi. Standardna oprema za obavljanje kirurškog postupka uključuje: standardne zaštitne mjere za pacijenta i terapeute, sterilne komprese, sterilne tupfere, anestetike, karpulu, mali kirurški set (instrumenti), kirurški set za zahvat, konac za šivanje, sauger, sterilni koljičnik, sterilnu navlaku za konjičnik, fiziološku otopina, sistem za infuziju, fiziodispenzer.

Nakon operativnog zahvata potrebno je podučiti pacijenta o načinu prehrane, održavanju higijene usne šupljine i tehnikama samopomoći u sprječavanju nastanka postoperativnih komplikacija (bol, krvarenje, otekline).

100

Zdravstvena njega IV

Slika 1-1. Priprema pribora i aparata za kirurški zahvat

Urgentna stanja tijekom kirurških postupaka i postoperativnog oporavka Poslijeoperacijkse komplikacije pojavljuju se tijekom operacijskog zahvata, neposredno nakon završetka postupka i između dva do tri dana nakon operacije.

Mogu se podijeliti na opće i specifične. Opće se uobičajeno pojavljuju kod svih kirurških zahvata, dok specifične nastaju nakon složenijih kirurških zahvata u vezi s pacijentovim prethodnim zdravstvenim stanjem pacijenta.

Zbog mogućeg krvarenja potrebno je promatrati izgled zavojnog materijala, provjeriti okolni prostor rane (kako bi se uočilo postoji li slijevanje krvi niz suprotni dio tijela), pregledati posteljno rublje (znakovi krvarenja mogu biti na posteljini kreveta ili pacijentovoj odjeći), često kontrolirati položaj drena, količinu, boju i izgled sadržaja (nakon šest do osam sati poslije zahvata ne bi trebalo biti nove svježe krvi u drenu). Znakovi krvarenja nisu uvijek vanjski vidljivi, zato je potrebno promatrati pacijentov izgled kako bi se prepoznali znakovi unutarnjeg krvarenja (bljedoća, oznojenost), vitalne funkcije (ubrzan puls, ubrzano površno disanje, pad krvnog tlaka) i spriječiti nastanak hemoragičnog šoka. Pri uočavanju bilo kojeg oblika krvarenja potrebno je odmah obavijestiti liječnika.

Anafilaktički je šok najteži oblik reakcije sa simptomima mogućega letalnog ishoda. Nastaje kao posljedica pacijentova specifičnog senzibiliteta na unos antigena oralnim putem (namirnice, lijekovi), parenteralnim (injekcije, lijekovi), vanjskim uzrokom (ubod insekta). Ostali su mogući uzroci enzimi, hormoni, serumi i hiposenzibilizirajuće otopine. Uobičajeni prolazni simptomi alergijske reakcije pojavljuju se u obliku svrbeža nosa, očiju i usta, otečene sluznica, otečenih usnica i jezika, što otežava gutanje, crvenila, urtikarija, rinoreja (šmrcanje).

Ozbiljni znakovi reakcije jesu opstrukcija gornjih i donjih dišnih puteva (edem Skrb za pacijenta prije i nakon dijagnostičko-terapijskog postupka

101

Preventivne mjere protiv nastanka parotitisa: •• •• •• •• •• ••

uzimanje hrane i tekućine na usta (ne pretople ni prehladne) pranje usta i njega usne šupljine ispiranje usta vodicama klorheksidina vlaženje usne šupljine poticati rad parotidne žlijezde (masaža) namazati usne parafinskim ulje ili glicerinom.

Zbrinjavanje oralnokirurške rane Oralnokirurški su zahvati bezbolni i provode se u lokalnoj anesteziji, manje su opsežni, oporavak je relativno brz i obično prolazi bez težih komplikacija. Prednost kirurških zahvata u ustima jest brže cijeljenje rane negoli nakon zahvata na drugim organima.

Nakon provedenog postupka potrebno je potaknuti stvaranje ugruška krvi koji potiče cijeljenje rane. Zato je važno pacijentu savjetovati da ne ispire usta i ne siše ranu. Okus i osjet punih usta sukrvice uobičajena je pojava i nije razlog za zabrinutost. Normalno ju gutati, a ne pljuvati. Kako ne bi nastale otekline, mjesto zahvata na licu potrebno je hladiti oblozima leda zamotanima u krpu ili gazu. Obloge treba izmjenjivati svakih 10 – 15 minuta kako bi se izbjegao nastanak ozeblina. Protiv bolova treba preporučiti analgetike iz ibuprofenske ili paracetamolske skupine i pri tome je važno obvezno naglasiti pacijentu da ne ne uzima acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin) jer otežava zgrušavanje krvi. Za uspješno cijeljenje rane potrebno je provoditi redovitu higijenu (toaletu) usne šupljine.

Mjesto zahvata ne četkamo, nego nečistoće od hrane otklanjamo vlažnim štapićem namočenim u vodicu klorheksidina. Preporučujemo ispiranje usne šupljine pripravcima klorheksidina (Paradontax 0,2 %, Curasept 0,2 %, Perioaid 0, 2%) koji imaju antibakterijsko djelovanje, smanjuju otjecanje i potiču cijeljenje. Uobičajeno nakon dva tjedana slijedi odstranjivanje šavova.

Skrb za pacijenta prije i nakon dijagnostičko-terapijskog postupka

105

Pitanja za provjeru znanja: 1. Koji su zadatci dentalne asistentice pri obavljanju dijagnostički postupaka u dentalnoj medicini?

2. Nabrojite i objasnite zadatke dentalne asistentice kod operacijskih zahvata.

3. Navedite i objasnite urgentna stanja tijekom i nakon operacijskog postupka.

4. Koje su poslijeoperacijske poteškoće i kako ih ublažiti?

5. Što je šok?

6. Navedite i objasnite podjelu stanja šoka prema uzroku.

7. Što uzrokuje postoperacijski parotitis?

8. Koji su simptomi parotitisa?

9. Koje se preventivne mjere provode u nastanku parotitisa?

10. Objasnite zbrinjavanje oralnokirurške rane.

106

Zdravstvena njega IV

2.

Prehrana nakon dijagnostičko-terapijkog postupka u dentalnoj medicini SADRŽAJ Prehrana nakon dijagnostičko-terapijskog postupka u dentalnoj medicini . . . . . . . . . . . . . 108 Tekuća i kašasta dijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Prehrana nakon dijagnostičko-terapijskog zahvata u usnoj šupljini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110

Ishodi učenja: 1.

2.

3.

4.

5.

razlikovati enteralnu i parenteralnu prehranu objasniti enteralnu prehranu protumačiti parenteralnu prehranu primijeniti tekuću i kašastu dijetu preporučiti način prehrane nakon dijagnostičko-terapijskih zahvata u usnoj šupljini 107

Prehrana nakon dijagnostičko-terapijskog postupka u dentalnoj medicini Enteralna je prehrana unos nutritivnih otopina i pripravaka u želudac preko sonde i stome. Namijenjena je osobama koje ne mogu unositi normalnu hranu, za svakodnevnu uporabu ili kao dopunska prehrana u svrhu poboljšanja kvaliteta života. Prehrana održava sluznicu tankog i debelog crijeva, sprječava nastanak stanjenja crijevne stijenke i atrofije crijevnih resica. Primjenjuje se kada probavni sustav nije u mogućnosti primiti hranu čak ni u enteralnom obliku. Svrha je parenteralne prehrane zaobići dijelove probavnog trakta kao što su usta i jednjak.

Indikacija za enteralni način prehrane: •• •• •• •• •• •• ••

otežano ili onemogućeno gutanje bolesnik s poremećajem svijesti upalne crijevne bolesti prijeoperacijska priprema kronične bolesti gušterače maligne bolesti (zračenja, kemoterapije) neurološke bolesti.

Prednosti enteralne prehrane: •• •• •• •• ••

održavanje funkcije probavnog trakta unos probiotika i prehrambenih vlakana kojih nema u parenteralnoj prehrani unos hrane putem probavnoga trakta s pomoću sonde ili stome ima manji broj komplikacija (upala) negoli pareneralna prehrana ekonomičnija (jeftinija) od parenteralne prehrane.

Pripravci enteralne prehrane prema svojstvu, količini i vrsti prisutnih molekula dijele se na monomerne, oligomerne i polimerne. Danas su na tržištu prisutni pripravci ekoimunonutricije, koji nadoknađuju deficit nutrijenata u organizmu i sadržavaju svojstva potrebna za pojačanje imunosnog sustava.

Parenteralna prehrana oblik je prehrane preko krvožilnog sustava. Može biti djelomična, kada je dnevnu prehranu potrebno dopuniti parenteralnom prehranom, i potpuna parenteralna prehrana. Hrana se u organizam unosi preko centralnoga venskog katetera (CVK) i perifernoga venskog puta (intravenske kanile). Primjenjuju se različite otopine, koje sadržavaju vodu, energijske supstancije (glukozu, lipide, vitamine, minerale, bjelančevine) i druge nutritivne tvari. Primjenjuje se kada probavni sustav nije u mogućnosti primiti hranu čak ni u enteralnom obliku. U slučajevima prije i nakon operacije ili bolesti probavnog sustava (bolesti crijeva, aktivni ulkus) ciljano primjenjujemo parenteralnu prehranu kako bi zaobišli dijelove probavnog trakta usta i jednjaka. Prije primjene parenteralne prehrane potrebno je izvršiti procjenu stanja uhranjenosti i sposobnosti probavnog trakta.

108

Zdravstvena njega IV

Indikacije za parenteralnu prehranu: •• •• •• •• •• •• •• ••

nefunkcionalni probavni trakt pothranjenost prije i nakon operativnog zahvata zračenje i kemoterapija opekline traume glave sepsa odmaranje crijeva zbog bolesti (Crohnova bolest).

Kontraindikacije za parenteralne prehranu jesu preosjetljivost na pojedine komponente otopina i teške bolesti jetre i bubrega.

Komplikacije parenteralne prehrane primijenjene preko CVK-a su infekcija, tromboza, sepsa, pneumotoraks, dok tijekom primjene takve prehrane perifernim putem nastaju komplikacije kao infekcija, upala, tromboza, flebitis, trombofebitis.

Tekuća i kašasta dijeta Tekuća dijeta počinje se primjenjivati dan nakon operacije i traje dva dana, kada pacijent prelazi na kašastu dijetu. Tekuća dijeta minimalno stimulira peristaltiku, sadržava sastojke siromašne kalorijama, a bogate esencijalnim hranjivim tvarima. Ako dijeta traje dulje od dva do tri dana, potrebno je uključiti parenteralnu prehranu. Primjenjuje se u iscrpljenih bolesnika, prije uspostave peristaltike nakon operativnog zahvata, prije prelaska na kašastu dijetu, prije operativnog zahvata i zahvata na probavnom traktu. Unose se pripravci nemasnih juha, čaj, svježe pripremljeni voćni napitci, obrano mlijeko, med.

Puna tekuća dijeta – kašasta, tekućeg sadržaja (1500 kcal), sastoji se od pasiranih namirnica: povrća, voća, manje masnog mesa, žitarica, jaja. Primjenjuju se u operiranih pacijenata, pri prelasku na kašastu dijetu te nakon operativnih zahvata u području lica, vrata i glave.

Kašasta dijeta sastoji se od jela s umjerenim sadržajem biljnih vlakana, daje se u čestim malim obrocima sve dok bolesnik ne prijeđe na običnu dijetu. Neposredno prije hranjenja potrebno je procijeniti pacijentovu sposobnost uzimanja hrane. Ako pacijent ne može sam uzimati hranu, potrebno mu je pružiti pomoć.

Kašasta dijeta sadržava juhe, kuhano voće, povrće, ugljikohidrate, jaja, žitarice.

Prehrana nakon dijagnostičko-terapijkog postupka u dentalnoj medicini

109

Prehrana nakon dijagnostičko-terapijskog zahvata u usnoj šupljini Kirurške intervencije u usnoj šupljini ne zahtijevaju stroga prehrambena pravila. Može se jesti uobičajena hrana, poželjno je u tijeku prvog dana jesti tekuće i kašaste pripravke.

Preporuke za prehranu nakon dijagnostičko-terapijskih zahvata u usnoj šupljini: •• •• •• •• ••

ne uzimati toplu hranu i napitke izbjegavati krutu hranu kako ne bi ozlijedili mjesto rane ne unositi zrnaste namirnice koje mogu ući u ranu potrebno je konzumirati mekanu i kašastu hladnu hranu i pića unutar 24 sata zabranjeni su pušenje i unos alkohola.

Pitanja za provjeru znanja: 1. Što je enteralna prehrana?

2. Koje su indikacije za enteralnu prehranu?

3. Koje su prednosti enteralne prehrane?

4. Što je parenteralna prehrana?

5. Koje su indikacije za parenteralnu prehranu?

6. Koje su kontraindikacije za parenteralnu prehranu?

7. Koje su komplikacije parenteralne prehrane?

8. Koja su obilježja tekuće i pune tekuće – kašaste dijete?

9. Kada se primjenjuje kašasta dijeta?

10. Nabrojiti preporuke za prehranu nakon dijagnostičko-terapijkih zahvata u usnoj šupljini.

110

Zdravstvena njega IV

Literatura 1. Knežević, G.: Oralna kirurgija 2, Medicinska naklada, Zagreb, 2003.

2. Ćabov, T.: Oralnokirurški priručnik, Medicinska naklada, Zagreb, 2019.

3. Čukljek, S.: Osnove zdravstvene njege, Zdravstveno veleučilište, Zagreb, 2005.

4. Franković, S i suradnici.: Zdravstvena njega odraslih, Medicinska naklada, Zagreb, 2010.

5. Mayo Clinic, Rome, J.: O kroničnoj boli, Medicinska naklada, Zagreb, 2005.

6. Prlić, N.: Zdravstvena njega, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

7. Lučanin, D., Despot Lučanin, J.: Komunikacijske vještine u zdravstvu, Naklada 8. Slap, Jastrebarsko, 2010.

9. Scubert, F.: Zahmmedizinische Assistenz, Libromed, Krefeld, 2002.

10. Miše, I: Oralna kirurgija, Medicinska naklada, Zagreb, 1991.

11. Kalauz, S.: Zdravstvena njega kirurških bolesnika – opća, Medicinska naklada, Zagreb, 2020.

12. Lukšić, I.: Maksilofacijalna kirurgija, Naklada Ljevak, Zagreb, 2019.

13. Bašić Kes, V.: Bol, Medicinska naklada, Zagreb, 2019.

14. Lonačar, Z., Rotim, K.: Bol, peti vitalni znak, Zdravstveno veleučilište, Zagreb, 2016.

15. Kiseljak, V., Persoli – Gudelj, M.: O kroničnoj boli, Medicinska naklada, Zagreb, 2008.

16. Matošić, D.: Parenteralna prehrana bolesnika u jedinicama intezivnog liječenja.

Završni rad. Varaždin: Sveučilište sjever.

17. Houra, Z.: Parenteralna prehrana. Medicinski vjesnik 2000; 32(1-4): 129-131.

18. Harapin, H.: Postoperativna zdravstvena njega i medicinska rehabilitacija u bolesnika s prijelomom kuka. Diplomski rad. Zagreb: Medicinski fakultet.

19. Humek, V.: Uloga medicinske sestre u zdravstvenoj njezi operirane ginekološke pacijentice. Završni rad. Varaždin: Sveučilište sjever.

20. Koturić Čabraja, L.: Zdravstvena njega bolesnika s centralnim venskim kateterom. Diplomski rad. Zagreb: Zdravstveno veleučilište.

21. Mirkić, Žana.: Zahtjevnost sestrinske skrbi u jedinicama intenzivnog 22. liječenja. Završni rad. Varaždin: Sveučilište sjever.

23. Perl Adam, M., Perl, A.: Dijetalna prehrana teških i iscrpljenih bolesnika i njen učinak na metabolizam. Medicinski vjesnik 2000; 32(1-4): 153-160.

24. Demarin, V., Bašić Kes, V.: Glavobolja i druga bolna stanja, Medicinska naklada, Zagreb, 2011.

25. Vrdoljak, D. V., Rotim, K., Biočina, B.: Kirurgija, Zdratsveno veleučilište, Zagreb, 2017.

Literatura

111

26. Prpić, I.: Kirurgija za medicinare: priručnik za ispite, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

27. Bačić, I., Karlo, R., Dunatov, T.: Kirurgija za studente zdravstveni studija, Zadar, Sveučilište u Zadru, 2018.

28. Bekavac-Bešlin, M., Ledinsky, M., Matejčić, A., Mijić, A., Negovetić, L.: Kirurgija za stomatologe, Zagreb, Medicinska naklada, 2003 29. Njari, V.: Psihološka priprema djeteta u ordinaciji dentalne medicine. Diplomski rad. Zagreb: Sveučilište Zagrebu Stomatološki fakultet 30. Koturić Čabraja, L.: Umijeće verbalne komunikacije. Bilten 2018; 8(14): 11 – 14 31. Ivanec, Dragutin; Miljak, Tomislav; Faber, Robert. Percepcija boli u uvjetima različite razine distrakcije. Društvena istraživanja, 19 (2010), 6; 1093-1114

112

Zdravstvena njega

Pojmovnik Aktivno mijenjanje položaja – samostalno ili pomoću pomagala (trapez, uzde) promjena položaja u postelji i zauzimanje sjedećega položaja u postelji.

Anafilaktički šok – najteži oblik reakcije sa simptomima mogućega letalnoga ishoda. Nastaje kao posljedica specifičnog senzibiliteta pacijenta na unos antigena: oralnim putem (namirnice, lijekovi), parenteralnom primjenom lijekova (injekcije) ili zbog vanjskog uzroka (ubod insekata).

Bilo ili puls – ritmičko širenje (udaranje) žila kucavica (arterija); nastaje tlačnim valovima kojim lijeva srčana klijetka kontrakcijom (sistolom) izbacuje krv u njih.

Bol – tjelesni doživljaj patnje, osjećaj prenesen od osjetilnih živaca kroz kralježničnu moždinu prema osjetnom području mozga, gdje se osjećaj doživljava. Prema Međunarodnoj udruzi proučavanja boli, definira se kao neugodno osjetno i osjećajno iskustvo povezano s pravom ili potencijalnom ozljedom tkiva ili uvjetovano tom štetom ili ozljedom. Može biti akutna ili kronična, tjelesna ili duševna.

Bol kod djece – ima zaštitnu ulogu, doživljaj patnje povećava strah od terapijskog i dijagnostičkog postupka.

Centralna opskrba kisikom – bolnice u svojoj strukturi trebaju biti opre-

mljene centralnom opskrbom medicinskih plinova; nalazi se uz uzglavlje postelje.

Disanje ili respiracija – fiziološki proces u kojemu organizam unosi molekule kisika, a otpušta molekule ugljičnog dioksida.

Distrakcija pažnje – pokušaj preusmjeravanja misli s bolnog podražaja i nelagode vezane uz taj osjećaj. Tehniku je potrebno vježbati osobito kod bolesnika s niskom tolerancijom na bol.

Enteralna prehrana – unos nutritivnih otopina i pripravaka u želudac putem sonde i stome. Namijenjena je osobama koje ne mogu unositi normalnu hranu za svakodnevnu upotrebu ili kao dopunska prehrana u svrhu poboljšanja kvalitete života bolesnika.

Hiperglikemija – stanje povišene razine glukoze u krvi. Nastaje kada tijelo ne proizvodi inzulin ili ga proizvodi u nedovoljnoj količini; prepoznaje se izmjerenom povišenom vrijednošću glukoze većom od 7,0 mmol/L natašte, odnosno razinom glukoze većom od 11,0 mmol/L. Hipoglikemija – najčešća komplikacija bolesnika na inzulinskoj terapiji; pojavljuje se u osoba koje boluju od dijabetesa; simptomi se počinju pojavljivati pri koncentraciji glukoze u plazmi ispod 2,5 mmol/L (normalne vrijednosti između 3,5 mmol/L i 6,1 mmol/L).

Pojmovnik

113

Intravenska kanila – vrsta katetera, plastična i nesavitljiva, sastoji se od fleksibilnih krilaca, otvora s povratom za primjenu terapije, silikonskog vrha s iglom.

Oksigenoterapija – primjenjuje se u terapijske svrhe, koncentracijom kisika većoj od koncentracije u zraku (21 %). Terapija kisikom primjenjuje se ponajprije kod hipoksije i hipoksemije.

Kašasta dijeta – sastoji se od jela s umjerenim sadržajem biljnih vlakana; daje se u čestim malim obrocima sve dok bolesnik ne prijeđe na uobičajenu prehranu.

Operacijska sala – može biti smještena unutar dentalne klinike u kojoj se obavljaju kiruški zahvati oralne kirurgije i implantologije i u ordinaciji dentalne medicine koja je osposobljena za izvođenje manjih kirurških zahvata.

Krvni tlak – pritisak krvi na stijenke krvnih žila po cijelome tijelu: sistolički tlak je vrijeme izbacivanja krvi iz lijeve srčane klijetke, dijastolički tlak je vrijeme punjenja lijeve klijetke krvlju iz pretklijetke.

Lokalna primjena lijeka – provodi se kroz kožu, sluznice oka i nosa i kroz uho. Učinak terapije ovisi o tipu tkiva i sastavu lijeka. Lijekovi mogu biti u obliku masti, ulja, krema, kapi, otopina, prašaka.

Nesvjestica – iznenadni i prolazni gubitak svijesti zbog smanjene perfuzije mozga – protoka krvi u mozak. Narušavanjem perfuzije nastaje hipoksija mozga, što dovodi do nesvjestice.

Normalna pokretljivost – bolesnik hoda primjerenom brzinom upotrebljavajući obje noge naizmjenično, samostalno mijenja položaj u krevetu i ustaje, samostalno obavlja higijenu i samostalno priprema haranu i jede.

Ograničena pokretljivost – nastaje zbog bolesti mišića, kostiju i vezivnoga tkiva, najčešće kao posljedica reumatskih bolesti (artritis) i oštećenja kostiju (prijelomi, tumori), slabosti ili atrofije mišića i ozljeda periartikularnoga tkiva (uganuća).

114

Zdravstvena njega

Operacijski blok – služi za izvođenje kirurških intervencija; može biti sastavni dio bolničkoga ili kliničkog odjela, zavoda za kirurgiju ili zasebna organizacijska jedinica za izvođenje kirurških zahvata.

Oralna primjena lijeka – najčešći je način unosa lijeka u organizam bez neugodnosti i bezbolna je.

Paraenteralna prehrana – oblik prehrane preko krvožilnog sustava. Može biti djelomična, kada je dnevnu prehranu potrebno dopuniti i potpuna parenteralna prehrana. Način prehrane provodi se putem centralnog venskog katetera (CVK) i perifernoga venskog puta (intravenske kanile).

Parenteralna primjena lijeka – zaobilazi se ulazak u krvni optjecaj; daje se kroz probavni sustav (jetru) i portalne vene.

Pasivno mijenjanje položaja – bolesnik mijenja položaj uz manju, veću ili potpunu pomoć druge osobe; položaj je potrebno mijenjati svaka dva sata.

Pokretna opskrba kisikom – primjenjuje se na bolničkim odjelima kad izostaje centralni izvor kisika.

Kazalo pojmova A

D

adjuvatni lijekovi 59 afebrilnost tjelesne temperature 8 agonalno disanje 16 alternativne metode liječenja 60 aktivno mjenjanje položaja 5 aksilarno mjerenje temperature 10 akunputura 60 anafilaktički šok 37, 101, 103 akutna bol 53 autogeni trenig 94, 95 aplikator kisika 29. 30 apneja 15 asmatsko disanje 15

diabetes melitus 64, 95 digitalni toplomjer 11 delirji 23 delirium tremens 23 dijagnostičke pretrage 23 dijastolički tlak 16 disanje 14, 15 distrakcija pažnje 60 dispneja 15, 16 diureza 12

B beskontaktni infracrveni toplomjer 9, 11 biherovalna ljestvica 56 biofeedback tehnika 94, 95 bilo 13 Biotovo disanje 16 bol 4, 52-61 bradikardija 14 bradipneja 15

E enteralna primjena lijeka 38 enteralna prehrana 108 ekstravazacija 44 empatija 77 eupneja 15 električni toplomjer 9 Esmarhova vrpca 45, 46

F

centralna opskrba kisikom 30, 31 Cheyne-Stokesovo disanje 16

farmakološko liječenje 57 Fowelerov položaj 5 flebitis 44 fentanil 57 fizikalne metode liječenja 57, 59 febrilnost tjelesne temperature 8

Č

G

čista zona 85, 86

glukometar 66 genikubitalni položaj 6

C

Kazalo pojmova

117

H

L

hipoaktivnost 4 hiperaktivnost 4 hipotenzija 17 hiperpneja 15 hipertenzijska kriza 19 hipoksija 24, 28 hipoksemija 28 hipoglikemija 44, 64, 66 hiperglikemija 44, 64, 66 hipertenzija 16, 17 hipovolmeniski šok 104 hipotermija tjelesne temperature 7 hemoragijski šok 104

LANS ljestvica 56, 57 lokalna primjena lijeka 38, 44 lordoza 4

I intervju 2 intraartikularna primjena lijeka 39 intravenska primjena lijeka 38, 39 intervencijski zahvat 57, 59 intravenska kanila 45, 46, 47, 49 intrakutana primjena lijeka 38, 39 intramuskularna primjena lijeka 38, 39, 41-43

K kategorijska skala 55, 56 kardiogeni šok 104 kašasta dijeta 109 kifoza 4 klinička dokumentacija 2 Kolomanov položaj 5 konzultacije 2, 3 kronična bol 53 koma 22, 23 krvni tlak 16, 17, 18, 19 kvantitativni poremećaj svijesti 22 Kussmaulovo disanje 15 kvalitativni poremećaj svijesti 23

118

Zdravstvena njega

LJ ljestvica funkcionalne aktivnosti 56, 57

M makrocefalija 4 mikrocefalija 4 Mc Gillov upitnik 56 M. Gordonov upitnik 2 medicinska dijagnoza 3 morfin 57

N nazofaringealni kateter 32 nazalni kateter 32 Nelsonov položaj 6 nesvijestica 23, 24 nesterilna dentalna asisitentica 90 Nobelov položaj 6 normalna pokretljivost 4 neopoidni analgetici 57, 61 neurofeedback 94, 95 neuromodulacija 57, 60 neurogeni šok 103 neuropatska bol 52, 61

O obična maska za primjenu kiska 32 ograničena pokretljivost 4 oksigenoterapija 28 oralno jerenje temperature 10 oralnokiruška rana 105 ortopneja 15 ortopnoični položaj 5 operacijski blok 85 operacijska dvorana 85, 88, 90

Lucija Koturić Čabraja / Zdravstvena njega II, III i IV udžbenik za drugi, treći i četvrti razred zdravstvene škole za stjecanje kvalifikacije dentalni asistent

Izdavač MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB, Cankarova 13 Za izdavača MARIJA ELJUGA Urednica ANĐA RAIČ, prof.

Lektura tomislav salopek Korektura Inga Borš Grafička obrada MAJA MRAVEC Naslovnicu oblikovao Marijan Zafron Tisak Medicinska naklada, Zagreb

I S B N 9 7 8 - 9 5 3 -1 7 6 - 9 8 5 - 3