Bitno za cjelokupno zdravlje

Mnogi će se požaliti na povremene probavne probleme, što je uobičajeno jer na probavni sustav utječu mnogi uzroci - od prehrane, putovanja, dobi do nekih bolesti, lijekova i stresa. Uobičajene poteškoće uključuju nelagodu u želucu, žgaravicu, mučninu, plinove, nadutost, zatvor i proljev. Iako će simptomi često nestati sami od sebe ili uz pomoć jednostavnih kućnih pripravaka, postoje i stanja zbog kojih treba otići liječniku.

Ako se simptomi ne povuku, moguće je da je uzrok neko stanje (trudnoća, starost) ili bolest koju treba liječiti, a specijalist gastroenterolog prethodno će moći napraviti i detaljne pretrage kako bi se pronašao uzrok tegoba. I nakon što se stanje popravi ili izliječi, dugoročno se savjetuju značajnije promjene u prehrani ili načinu života. Uobičajeno će se češće pojaviti problemi sa želucem kada smo pod stresom, napeti, pred nekom odlukom, u iščekivanju; od žurbe pri jelu raste rizik od nastanka plinova, također i neke namirnice kao i premalo kretanja dovode do nadutosti i plinova, a prehrana siromašna voćem i povrćem i vlaknima te dehidriranost češće će dovesti do zatvora. Ljuta, jako začinjena i prerađena hrana može češće izazvati proljev. Sve su to uobičajena stanja koja svaka osoba iskusi barem jednom u životu.

Činjenice o probavi

Nije više nepoznato da je probavni sustav, odnosno mikrobiom crijeva, važan za zdravlje cijelog tijela, s potencijalnim vezama koje obuhvaćaju sve - od probave i zdravlja mozga do imunosne funkcije. Nedavno su na Simpoziju o suvremenoj važnosti crijevne mikrobiote u Puli predstavljeni rezultati istraživanja o povezanosti crijevne mikrobiote s postizanjem sportskih uspjeha. Čak 30 do 50 posto natjecatelja tijekom velikih napora osjeća simptome poremećaja gastrointestinalnog sustava. Te su tegobe izražene u veslača, plivača, triatlonaca, biciklista... Uz to, upozoreno je i da mikroplastika i nanoplastika, koje su postale široko rasprostranjene, mogu interferirati s mikrobiomom te postati prijetnja zdravlju. Probavni sustav tako nije samo probava - proces u kojem tijelo razgrađuje hranu na manje čestice kako bi ih apsorbiralo u

Najčešća stanja među funkcijskim poremećajima probavnog sustava koji su prisutni u općoj populaciji su sindrom iritabilnog crijeva, kronična idiopatska konstipacija (poremećaji donjeg dijela probavnog sustava) te funkcijska dispepsija (u gornjem dijelu probavnog sustava). Gotovo polovica razloga za upućivanje u specijalističke gastroenterološke ambulante otpada na ove poremećaje, kaže prof. dr. Rosana Troskot Perić

krvotok, već i važan temelj obrane od bolesti. Stoga je za naše opće zdravlje iznimno važno da probava dobro radi. Općenito, probavljanje hrane traje između 24 i 72 sata i ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući vrstu hrane koja se jede i prisutnost probavnih problema. Važan čimbenik je i raznolikost i ravnoteža crijevnih bakterija. Probava počinje u trenutku kada hranu stavimo u usta, u želucu se miješa sa želučanom kiselinom, dok su u tankom crijevu ostaci hrane izloženi probavnim sokovima, žuči i enzimima iz gušterače i jetre. Hrana se kroz želudac i tanko crijevo kreće šest do osam sati, a zatim prelazi u debelo crijevo kroz koje se, uz apsorpciju vode, konačno uklanja neprobavljena hrana. Ona tu može ostati od jednog do nekoliko dana - to je sasvim normalno. Neki ljudi obavljaju veliku nuždu svaki dan (čak i više puta), dok drugi to rade svaki drugi ili treći dan. Manje od tri puta tjedno ipak se smatra zatvorom stolice ili konstipacijom. Smatra se da 15 posto populacije pati od zatvora. Također, na konstipaciju se žali oko jedne trećine starijih. Osim što sa starenjem dolazi do niza promjena u probavnom sustavu, stariji ljudi unose manje tekućine, mnogi se i neadekvatno hrane, manje su fizički aktivni, uzimaju više lijekova, imaju poteškoća sa žvakanjem i slično, što sve dovodi do probavnih poteškoća. Koliko će se brzo ili sporo hrana kretati probavnim sustavom, među osta-

Ajurveda - odlična probava je temelj zdravlja, ljepote i snage

Prerađene namirnice, namirnice loše kvalitete ili loše kombinacije namirnica, kao i prejedanje ili jedenje kada nismo gladni nepovoljno utječu na probavu

Važnost zdravog probavnog sustava temelj je zdravlja, ljepote i snage u ajurvedskom liječenju - sustavu zdravlja i wellnessa razvijenom u Indiji oko 250. godine prije Kr. Ajurveda uči o prehrani i načinu života koji potiče zdravlje, dobrobit i ravnotežu tijela i uma i počiva na personaliziranom pristupu. Prema ajurvedi, moderna prehrana dovodi do ogromne količine stresa u našoj probavi. Mnoge namirnice koje jedemo su prerađene i ne mogu se razgraditi probavnim enzimima. Osim toga, probavu opterećuju i namirnice loše kvalitete ili loša kombinacija namirnica. Nepravilno probavljena hrana stvara toksine poznate kao ama, a tijekom vremena toksini se nakupljaju i ulaze u krvotok te kruže po cijelom tijelu. Prejedanje i jedenje kada nismo gladni još su dva čimbenika koja mogu biti štetna za probavni sustav. Kada preopterećujemo svoje tijelo viškom hrane, probavni trakt nema vremena ni energije obraditi sve što ulazi te slabi. U probavnoj neravnoteži veliku ulogu ima i način života. Tijelo dobro radi u pravilnosti i rutini, a ako se naš raspored stalno mijenja ili je vrijeme obroka nedosljedno, probavna vatra ili agni postaje iscrpljena. Mnogi ljudi, osobito nakon stresnog dana, imaju naviku jesti prije spavanja, kada se probava usporava, pa će hrana vjerojatno ostati neprobavljena, predugo u želucu i počet će fermentirati. Loše raspoloženje, stres, umor, nesanica i drugi mentalni napori također slabe agni i mogu umanjiti snagu probave. S obzirom na

to da probava hrane troši do 60 posto našeg dnevnog metabolizma, prema ajurvedi probava zahtijeva rad na sebi, odnosno probava je posao. Općenito, osnovni koncepti probave u ajurvedi mogu svima pomoći. 1. Poboljšajte snagu probave (agni)

Postoji mnogo načina za poboljšanje agni, poput uključivanja začina u kuhanje, jedenje lako probavljive hrane, a izbjegavanje teško probavljive. Biljni čajevi sa začinima kao što su đumbir, crni papar, komorač, kumin, cimet i kardamom ili limeta s kriškom svježeg đumbira i prstohvatom soli prije jela poboljšavaju probavu. Riža i lako probavljive juhe od povrća sa začinima, povremeni

post, redovito istezanje ili vježbanje također potiču probavu. 2. Riješite se toksina (ama) stvorenih probavnim smetnjama

Slaba probava uzrokuje mnogo problema, uključuje nakupljanje toksina koje ajurveda naziva ama. Ama je sve što ostaje neprobavljeno ili zaglavljeno u tijelu. Nakuplja se kad god je agni niska ili manjkava. Znakovi slabe probave u želucu uključuju podrigivanje, refluks kiseline, slab apetit i osjećaj umora nakon jela. Znakovi slabe probave u tankom crijevu uključuju plin i nadutost. Znakovi slabe probave u debelom crijevu uključuju zatvor ili proljev. Rani znakovi ame u tijelu su debeli sloj (premaz) na jeziku, osjećaj tromosti, nadutosti, pospanosti, pogotovo nakon obroka, snažna žudnja za brzom ili nezdravom hranom, loš zadah, pojačano znojenje, siva koža bez sjaja, bijele oči ili žuti zubi, nemogućnost fokusiranja ili općenito nemotiviranost. Ovi znakovi upućuju na to da tijelo trebate očistiti, odnosno priuštiti mu čišćenje i oporavak. 3. Pronađite prehranu koja odgovara vašem tipu

U ajurvedi se smatra da svatko ima jedinstveno tijelo i da ne postoje čudotvorne namirnice koje odgovaraju svima. Pronalaženje prave prehrane koja nam odgovara može potrajati neko vrijeme, a najlakše ju je pronaći uklanjanjem iz prehrane namirnica zbog kojih se osjećate umorno ili na drugi način pogoršavaju vaše simptome. Uskoro ćete moći primijetiti koja vam hrana odgovara i ne izaziva neželjene simptome.

Navike koje prema ajurvedi mogu poboljšati probavu:

l jedite kad ste gladni l jedite svaki dan u isto vrijeme l čaša tople vode dvadeset minuta prije obroka može poboljšati probavnu funkciju za čak 24 posto l opustite se dok jedete i petnaest minuta nakon jela l jedite jednostavne kombinacije hrane l izbjegavajte hladna pića ili hranu l potpuno sažvačite svaki zalogaj l jedite jednostavan doručak, obilan ručak i laganu večeru l napunite 1/3 želuca hranom, 1/3 vodom, a 1/3 ostavite praznu

SMATRA SE DA 15 POSTO POPULACIJE PATI OD ZATVORA. TAKOĐER, NA NJEGA SE ŽALI OKO JEDNE TREĆINE STARIJIH. OSIM ŠTO SA STARENJEM DOLAZI DO PROMJENA U PROBAVNOM SUSTAVU, STARIJI UNOSE MANJE TEKUĆINE, MANJE SE KREĆU, UZIMAJU VIŠE LIJEKOVA, A SVE TO UTJEČE NA PROBAVU

lim ovisi o količini i vrsti pojedene hrane - namirnice bogate proteinima i masna hrana dulje se probavljaju od hrane s visokim udjelom vlakana, poput voća i povrća. Slatkiši, krekeri i peciva spadaju među hranu koja se najbrže probavlja, no istovremeno i jako brzo podignu šećer u krvi te brzo dovedu do gladi, što nije poželjno. Isto tako, istraživanja su otkrila da žene imaju sporiju probavu nego muškarci. Probavu mogu narušiti i neka stanja poput Crohnove bolesti, divertikulitisa, sindroma iritabilnog crijeva, ali i neka neurološka stanja koja nisu naočigled povezana s probavnim sustavom, primjerice multipla skleroza, Parkinsonova bolest, endokrinološke i metaboličke bolesti kao što su šećerna bolest i smanjena funkcija štitnjače, zatajivanje bubrega, bolesti vezivnog tkiva, različiti sistemski poremećaji, autoimune bolesti...

Pomoć u ljekarni

Ne povuku li se probavni problemi, velika većina će pomoć potražiti u ljekarnama ili posegnuti za kućnim pripravcima, primjerice čajevima koji smiruju želudac i crijeva ili onima koji potiču probavu, zaustavljaju proljev i slično... No, ako simptomi ne prestanu, pojačavaju se ili se pojavi krv u stolici, dugotrajni su ili su se iznenada pojavile drugačije navike u pražnjenju crijeva, sve to popraćeno boli, treba otići liječniku. Prof. dr. sc. Rosana Troskot Perić, internist, gastroenterolog i hepatolog u Zavodu za gastroenterologiju i hepatologiju Klinike za unutarnje bolesti Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu, ujedno Referentnog centra Ministarstva zdravstva za funkcijske poremećaje probavnog sustava, ističe da se velika, heterogena skupina probavnih poremećaja stručno naziva funkcijski poremećaji probavnog sustava (engl. Functional Gastrointestinal Disorders - FGIDs). - Karakteriziraju ih različiti simptomi koji traju duže vrijeme i koji se vraćaju, npr. bol u trbuhu, poremećaji defekacije, nadutost i dr., a nisu uzrokovani strukturalnim (kao što su tumori) ili biokemijskim abnormalnostima (npr. elektrolitskih ili metaboličkih poremećaja) i mogu zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava. Funkcijski poremećaji probavnog sustava spadaju među najčešće bolesti probavnog sustava i, prema različitim podacima, 10-20 posto svih odraslih pati od nekog od ovih poremećaja. Dodatno, prepoznat je i u djece, a mnoge osobe mogu pratiti početak pojavljivanja simptoma od djetinjstva - kaže prof. dr. sc. Troskot Perić. U funkcijske poremećaje probavnog sustava ubraja se veći broj poremećaja, ali najčešći poremećaji koji su prisutni u općoj populaciji su sindrom iritabilnog crijeva, kronična idiopatska konstipacija (poremećaji donjeg dijela probavnog sustava) te funkcijska dispepsija (u gornjem dijelu probavnog sustava). Gotovo 50 posto razloga upućivanja u specijalističke gastroenterološke ambulante, kaže dr. Troskot Perić, otpada na ove poremećaje.

Kompleksni uzroci - Ne postoji jedan jasni uzrok kojim bi se objasnila pojava pojedinih poremećaja. Može se reći da se radi o kompleksnim uzrocima koji se međusobno isprepleću i najbolje su objašnjeni u sindromu iritabilnog crijeva na biopsihosocijalnom modelu: važan je odnos između psiholoških i psihosocijalnih faktora, učinci fizioloških funkcija crijeva, zatim dvosmjerne interakcije mozak - crijevo. Nadalje, važnu ulogu mogu imati i genetska osjetljivost (nasljedna sklonost), post, rano izlaganje okolišu, razne infekcije, poremećaji pokretljivosti crijeva, ali i visceralna preosjetljivost, poremećaji imunosne barijere crijeva, zatim promijenjeni gastrointestinalni mikrobiom, centralna disregulacija boli i motiliteta te neki drugi čimbenici. Danas sindrom iritabilnog crijeva kao najčešći poremećaj u sklopu FGIDs-a najbolje opisujemo kao "poremećaj osovine mozak - crijevo" i nerijetko kažemo da je "po svojim funkcijama crijevo najveći mozak" - objašnjava gastroenterologinja Troskot Perić. Simptomi ovih poremećaja mogu značajno narušiti kvalitetu života, i to u svim aspektima, od osobne perspektive do obiteljskog i poslovnog života i pacijenti se zbog toga češće javljaju liječniku. Dodatno, ističe gastroenterologinja, ako su prisutni znakovi za uzbunu kao što su bol u trbuhu tijekom noći ili progresivna bol, gubitak na težini, povišena temperatura, slabokrvnost, povišeni upalni parametri, poremećaj elektrolita, rektalno krvarenje, bol u prsima, iznenadni početak promjena pražnjenja crijeva nakon 50. godine ili pozitivna obiteljska anamneza za kolorektalni karcinom i upalnu bolest crijeva, karcinom ili dob iznad 50 godina, obavezno se treba javiti liječniku radi dodatne obrade. - Obiteljski će liječnik na osnovi anamnestičkih podataka i fizikalnog pregleda pacijenta i uz provođenje osnovnih dijagnostičkih testova tragati za simptomima i znakovima alarma i isključiti druge bole-

METODE LIJEČENJA TREBAJU SE PAŽLJIVO ODABRATI OVISNO O VRSTI I TEŽINI SIMPTOMA. NEPREPOZNAVANJE, ODNOSNO NELIJEČENJE OVIH POREMEĆAJA DODATNO ĆE UTJECATI NA SMANJENJE KVALITETE ŽIVOTA I OTEŽANO FUNKCIONIRANJE

sti koje mogu imati slične simptome, odnosno postaviti pozitivnu dijagnozu na temelju ispunjenih tzv. dijagnostičkih Rimskih kriterija za pojedine poremećaje. Ovisno o tome koji su dominantni simptomi, obiteljski liječnik može započeti liječenje. Gastroenterologu je potrebno uputiti pacijente u slučajevima kada su prisutni znakovi i simptomi alarma, zatim pacijente koji nisu odgovorili na primijenjenu početnu terapiju te pacijente koji imaju izraženije simptome, odnosne teže i kompleksnije simptome. Najteže slučajeve, odnosno one pacijente koji su refrakterni na više terapija (više razina terapija), potrebno je uputiti u tercijarne i referentne centre kao što je Referentni centar Zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu - kaže prof. dr. sc. Troskot Perić. Multidisciplinarni pristup

U liječenju funkcijskih poremećaja probavnog sustava nužan je timski rad, odnosno multidisciplinarni pristup, što znači, pojašnjava dr. Troskot Perić, da u liječenju mogu sudjelovati obiteljski liječnik, gastroenterolog, nutricionist, kirurg, klinički psiholog, psihijatar i drugi specijalisti. Primjerice, kirurško liječenje jedna je od opcija liječenja za manji dio pacijenata s kroničnom idiopatskom konstipacijom kod kojih ni jedna medikamentozna terapija nije dovela do razrješenja tegoba. Kod tih pacijenata može se učiniti subtotalna kolektomija ili stoma. Dijagnoza funkcijskih poremećaja probavnog sustava postavlja se na temelju ispunjenih dijagnostičkih Rimskih kriterija za svaki pojedini poremećaj, uz isključenje simptoma i znakova alarma. Zato je potrebno napraviti osnovne dijagnostičke pretrage i postupke kao što su npr. laboratorijski testovi (kompletna krvna slika, C-reaktivni protein, tiroidni profil...), testove za celijakiju i mikrobiološke pretrage stolice (kod proljeva), ultrazvuk abdomena. Dodatno se mogu učiniti endoskopske pretrage (ezofagogastroduodenoskopija, kolonoskopija), a u nekim slučajevima i specifične pretrage kao što su manometrija jednjaka, 24-satna pH-metrija tijela jednjaka, manometrija anorektuma te evaluacija psihijatrijskih poremećaja.

Posljedice neliječenja

Potrebno je istaknuti, naglašava gastroenterologinja, da je liječenje FGIDs-a obično dugotrajno jer se radi o kroničnim poremećajima s čestim povratom simptoma. - Metode liječenja trebaju se pažljivo odabrati, ovisno o vrsti i težini simptoma s kojima se pacijent suočava. Neprepoznavanje, odnosno neliječenje ovih poremećaja dodatno će utjecati na smanjenje kvalitete života i otežano funkcioniranje, odnosno izvršavanje svakodnevnih aktivnosti i zadataka. U konačnici ove osobe će patiti od znatno narušenih osobnih i obiteljskih odnosa, smanjene radne aktivnosti i učinkovitosti, učestalih ili dugotrajnih bolovanja, češćih nepotrebnih operativnih zahvata (npr. apendektomije ili histerektomije) te veće učestalosti invaliditeta - pojašnjava dr. Troskot Perić. - Liječenje FGIDs-a svodi se na olakšanje simptoma, tj. na ublažavanje boli i drugih tegoba i rješavanje pacijentove zabrinutosti (npr. vraćanje kvalitete života na što višu razinu kako bi se mogle neometano izvršavati dnevne obveze). Terapija je simptomatska, odnosno uvodi se liječenje jednog glavnog simptoma ili više simptoma. Preporuka je da se prije uključivanja bezreceptnih lijekova pacijenti s FGIDs-om ipak posavjetuju s obiteljskim liječnikom ili ljekarnikom kako bi na temelju vrste i jačine simptoma preporučili primjenu određene terapije ili predložili daljnju obradu ili pak upućivanje liječniku. Dodatno, medicinski djelatnici trebali bi pacijente upoznati s mehanizmom djelovanja pojedinih bezreceptnih lijekova, načinom njihove primjene, s eventualnim nuspojavama i savjetovati koliko dugo koristiti pojedini lijek - kaže dr. Troskot Perić.

DOBROBITI I OPASNOSTI SUNCA

Dobrobiti

Vitamin D i imunitet

Koliko je sunčeva svjetlost važna, baš kao i vitamin D koji naše tijelo uz njenu pomoć proizvodi, najbolje govore podaci o tome da je rizik za razvoj nekih bolesti, poput multiple skleroze i nekih drugih autoimunih bolesti, veći kod osoba koje žive u sjevernom klimatskom pojasu. Znanstvenici to pripisuju nižoj razini vitamina D kod ljudi u tim područjima zbog manje izloženosti sunčevu svjetlu. Kad boravimo na suncu, naša koža pod djelovanjem sunčevih zraka stvara vitamin D. Primarna uloga tog vitamina u tijelu je da regulira apsorpciju kalcija i stoga je izuzetno važan za zdrave i čvrste kosti i zube, no vitamin D može pomoći u borbi protiv niza bolesti, uključujući i prehlade i gripu. A do dovoljne količine tog vitamina može se doći na vrlo jednostavan način: samo 30 minuta izlaganja sunčevoj svjetlosti dnevno dovoljno je da se tijelo opskrbi potrebnom količinom vitamina D. Ne morate se pržiti na najjačem suncu satima da biste postigli takav učinak, dovoljno je da rano ujutro ili kasnije poslijepodne prošećete pola sata po suncu. Dr. Slavko Lovasić, specijalist opće i obiteljske medicine, kaže da nema jasnog odgovora koliko vremena treba provesti na suncu da bi se stvorilo dovoljno endogenog (vlastitog) vitamina D, ali da se općenito može reći da 30 minuta boravka na suncu doprinosi dovoljnom stvaranju tog vitamina.

OTKRIĆA POTVRĐUJU DA GOTOVO SVAKO TKIVO I STANICA U NAŠEM TIJELU IMA RECEPTOR ZA VITAMIN D. TO UKAZUJE NA TO DA JE OVAJ VITAMIN OD VITALNOG ZNAČAJA ZA ZDRAVLJE SRCA I KRVNIH ŽILA, IMUNITET, PREVENCIJU RAKA...

TKO TREBA REDOVITO IĆI NA DERMATOSKOPSKE PREGLEDE

- Imamo zube pa redovito idemo zubaru, redovito odlazimo na preglede ginekologu, odlazimo okulistu i djecu vodimo da im se provjeri vid... A zašto bi onda koža, kao naš najveći organ, bila zapostavljena? Koža je svaki dan izložena brojnim udarima i stresovima, poput onečišćenog zraka kojem smo izloženi mi koji živimo u velikim gradovima, gdje se na kožu talože sitne čestice prašine i smoga kao i čestice mikrogume od automobilskih guma. Osim toga, koža ima i određene promjene poput madeža, bradavica i slično koje needucirana osoba ne može sama prepoznati i dijagnosticirati - kaže dr. Šebetić, ističući da bi osobe koje imaju mnogo madeža, bez obzira na dob, trebale otići na pregled dermatologu, dok kod djece pregled može obaviti i pedijatar. - Ja bih zapravo rekla da je svakome potreban taj jedan temeljni, osnovni pregled, a onda će se vidjeti koliko su često potrebne kontrole ovisno o problemu na koži. Ako je osoba imala slučajeve melanoma i tumora kože u obitelji ili ako je već operirala neku promjenu na koži, dermatolog će odlučiti je li potrebna jednogodišnja kontrola ili češće. U svakom slučaju, dobro je doći na jedan temeljni, detaljan dermatoskopski pregled da se vidi kakvi su madeži, koja vrsta madeža, da se pregledaju i druge promjene te da se prema tome odlučiti koliko često treba dolaziti na preglede kože i treba li s kože nešto micati ili ne - zaključuje dr. Šebetić.

- Otkrića u posljednjem desetljeću pokazuju da gotovo svako tkivo i stanica u našem tijelu ima receptor za vitamin D. Iz toga slijedi da ako ovoliko stanica u tijelu može aktivirati vitamin D, on mora biti od vitalnog značaja za zdravlje srca i krvnih žila, imunosnu funkciju, prevenciju raka: u osnovi, sve što je povezano sa zdravljem. Velik broj studija pokazao je da su niske razine vitamina D u serumu povezane s većom smrtnošću od svih uzroka - raka, kardiovaskularnih bolesti, a sada čak i od covida-19. Vitamin D dobiva se ili egzogeno, odnosno hranom ili suplementima, ili endogeno, kada je proizveden u koži, a stupanj proizvodnje endogenog vitamina D ovisi o različitim čimbenicima, uključujući geografsku širinu, godišnje doba, pigmentaciju kože, stupanj izloženosti kože, korištenje

Iako najviše slušamo o štetnom utjecaju sunčevih zraka na kožu, sunce zapravo može itekako koristiti koži. Štoviše, može liječiti određene kožne bolesti, kaže dr. Klaudija Šebetić, spec. dermatovenerolog

SUNCE KAO TERAPIJA ZA KOŽNE BOLESTI

Iako najviše slušamo o štetnom utjecaju sunčevih zraka na kožu, sunce zapravo može itekako koristiti koži. Štoviše, može liječiti određene kožne bolesti kao što su, primjerice, psorijaza ili atopijski dermatitis, kaže dr. Klaudija Šebetić, spec. dermatovenerolog iz Poliklinike Šebetić. - Mi smo stvoreni da budemo na otvorenom, da se krećemo, da je naše tijelo izloženo sunčevim zrakama. Sunčeva svjetlost, uz to što potiče dobro raspoloženje, podiže imunitet te sudjeluje u proizvodnji vitamina D, može djelovati ljekovito na kožu, pa čak i liječiti neke kožne bolesti. Na primjer, akne mogu prolaziti zahvaljujući djelovanju sunca, a neka upalna stanja na koži pod djelovanjem sunca se smiruju, što i koristimo u obliku fototerapije u dermatološkim ordinacijama - kaže dr. Šebetić te dodaje da koža koja se izlaže suncu mijenja boju i djeluje sjajnije i ljepše, no to nikako ne znači da treba forsirano tamnjeti.

Psorijaza

Osobi koja ima psorijazu treba, kaže dr. Šebetić, prvo pogledati kožu cijelog tijela i tip madeža. - Ako osoba sa psorijazom ima neke problematične madeže, onda je naglasak na tome i bolje je izbjegavati sunce da se ne bi napravilo više štete nego koristi. Ako nema takvih promjena, može se umjereno izlagati suncu, s tim da lice uvijek treba zaštititi, dok psorijatične promjene ne treba mazati zaštitnim proizvodima. Naprotiv, koža sa psorijatičnim promjenama baš treba biti izložena suncu bez zaštite, a još je bolji terapeutski učinak kad je izlaganje suncu u kombinaciji s kupanjem u moru - objašnjava dr. Šebetić, dodajući da je to tzv. heliomare terapija kod koje se koristi pozitivno djelovanje sunca i mora na kožu.

Atopijski dermatitis

Kod atopijskog dermatitisa jako je važna promjena klime i sredine - Ako je ikako moguće, osobama s atopijskim dermatitisom preporučuje se odlazak na more da se maknu od uzročnih alergena u mikroklimi u kojoj borave cijelu godinu i da malo promijene alergene oko sebe. I njima se preporučuje kupanje i sunčanje jer to kod atopijskog dermatitisa djeluje jako ljekovito. Ipak, kod tih se osoba uglavnom provodi fotozaštita jer su to često djeca ili osobe koje su alergične na sunce i slično - kaže dr. Šebetić, napominjući da je najbolje da osobe s atopijskim dermatitisom pregleda dermatolog koji će dati precizne upute koji faktor treba koristiti te kako se izlagati suncu da od njega imaju korist, a ne štetu.

Seboroični dermatitis

- Ovom problemu kože jako odgovara sunce i tijekom ljeta promjene uzrokovane seboroičnim dermatitisom obično prolaze i smiruju se. Osobe sa seboroičnim dermatitisom lice trebaju uvijek mazati, a ostatak tijela umjereno, ovisno o promjenama na koži - kaže dr. Šebetić.

Vitiligo

- Koža koja ima vitiligo je bijela, nema pigmenta i tu se mora provoditi fotozaštita. Postoje određeni lijekovi kojima se te depigmentacije mažu i izlažu se namjerno suncu da se potiče pigmentacija. No, treba imati na umu da se koža s vitiligom na tim bijelim mjestima može jako opeći pod djelovanjem sunca i zato treba koristiti posebne preparate koji su namijenjeni upravo osobama s takvim problemom - savjetuje dr. Šebetić.

Akne

- Za akne je sunce jako korisno, no ipak treba koristiti fotozaštitu cijele godine, s tim da je dovoljan niži faktor tako da koža ipak dobije malo sunca - kaže dr. Šebetić, preporučujući osobama s aknama da koriste faktor 30.

POMAŽE U MRŠAVLJENJU

Jutarnje sunčevo svjetlo je, prema istraživanjima, naročito korisno u tome. Potrebno se izlagati suncu 20 do 30 minuta između osam sati ujutro i podneva kako bi se postigao učinak smanjenja masnih naslaga. Pokazalo se i da je učinak tim bolji što ranije ujutro izađete na sunce. Znanstvenici smatraju da sunčeve zrake potiču smanjivanje i stezanje masnih stanica ispod površine kože. Osim toga, više sunčanih dana vjerojatno znači i više kretanja, što je također korisno za održavanje optimalne tjelesne težine.

kreme za sunčanje, genetiku i dob - kaže dr. Lovasić, napominjući kako ne možemo tvrditi da više vitamina D u našem tijelu sigurno spašava od različitih oblika raka, kardiovaskularnih bolesti ili dijabetesa jer ljudi s niskom razinom vitamina D imaju druga stanja ili bolesti koje dovode do ukupnog lošeg zdravlja. Ono što donosi zdravlje je, po njegovu mišljenju, spoj sreće, zdravih navika i puno vremena provedenog vani na suncu.

Sunce popravlja raspoloženje

Sunčeva svjetlost jedan je od najučinkovitijih prirodnih podizača raspoloženja, a znanost je to i potvrdila. Naime, dokazano je da izlaganje sunčevoj svjetlosti dovodi do pojačanog lučenja kemikalije u našem mozgu koja se naziva serotonin. Radi se o takozvanom hormonu dobrog raspoloženja koji pomaže u ublažavanju osjećaja depresije, smanjuje anksioznost, pa čak i potiče tijelo na brže cijeljenje ozljeda. Serotonin nam pomaže da se osjećamo sretnije i smirenije te kao da imamo bolju kontrolu nad životom, dok manjak tog hormona može dovesti do razvoja depresije te do sezonskog afektivnog poremećaja. Da sunce djeluje kao prirodni antidepresiv, slaže se i dr. Sanja Boban, specijalist psihijatar iz Specijalističke ordinacije za psihoterapiju i psihoanalizu u Zagrebu. - I ne znajući u kojim je sve procesima u organizmu potrebna sunčeva svjetlost i toplina, znamo da se ona povezuje sa životom i radošću, dok nas tama i hladnoća asociraju na mračnu stranu života. No, sunce nema samo psihološki utjecaj na naše dobro raspoloženje, već ono u našem mozgu pokreće biološke mehanizme koji na to utječu. Ustanovljeno je da se pod utjecajem sunčeve svjetlosti u mozgu luči hormon serotonin, odgovoran za dobro raspoloženje, tako da opravdano možemo reći da je sunce prirodni antidepresiv. Viša stopa depresije u zemljama sjeverne Europe, Kanade i sjevera Sjedinjenih Američkih Država povezuje se s malim brojem sunčanih dana u tim područjima - ističe dr. Boban, dodajući da je jedan od načina liječenja sezonske depresije (koja se javlja u jesenskim i zimskim danima) upravo fototerapija ili liječenje svjetlom. Naime, dnevno izlaganje svjetlu jačine od 2500 do 10.000 luksa, od 30 do 120 minuta, pokazalo je pomake u liječenju depresije već nakon tri do četiri dana. - No, osim što sunčeva svjetlost pozitivno djeluje na raspoloženje, ona podiže i imunitet, pozitivno djeluje na libido i potenciju te na otpornost na stres - kaže dr. Boban, upozoravajući da unatoč svim koristima od sunca, ipak ne smijemo zaboraviti da prekomjerno izlaganje suncu nosi opasnosti pa podsjeća da u njemu valja uživati samo uz odgovarajuću UV zaštitu, puno tekućine i izbjegavanje visokih temperatura u srednjem dijelu dana. Za bolji san

Našem je tijelu potrebno dnevno svjetlo kako bi unutrašnji tjelesni sat mogao pravilno funkcionirati. Istraživanja su pokazala da sunčeva svjetlost, naročito ona jutarnja, zapravo pomaže ljudima da lakše zaspu navečer. Možda to zvuči paradoksalno, ali uistinu je tako i za to je opet zaslužan serotonin, koji se pojačano luči uslijed izlaganja sunčevoj svjetlosti. Naime, kao što je već rečeno, serotonin koji se luči uslijed djelovanja sunca ispunjava nas energijom te osjećajem dobrog raspoloženja i smirenosti, no to nije sve. Navečer, kad padne mrak, naše tijelo koristi serotonin da bi stvorilo melatonin, hormon sna koji nam pomaže da brže i lakše zaspimo te da imamo čvrst i okrepljujući san.

Prevencija raka

Da, iako najviše slušamo o tome kako sunce povećava rizik za razvoj raznih tipova raka kože, a poglavito onog najopasnijeg - melanoma, postoji i druga strana medalje. Naime, sunce pomaže u prevenciji nekih vrsta raka, a to je pokazalo istraživanje objavljeno u časopisu European Journal of Cancer Prevention. Naime, znanstvenici su utvrdili da je izlaganje sunčevoj svjetlosti korisno u prevenciji nekih vrsta raka, uključujući kolorektalni tumor, rak prostate, karcinom dojke i ne-Hodgkinov limfom.

Opasnosti

Toplinski udar i toplinska iscrpljenost

Među najčešćim opasnostima povezanim s neumjerenim izlaganjem suncu su toplinski udar i toplinska iscrpljenost. Ta stanja povezana s vrućinom mogu se razviti kad dođe do podizanja tjelesne temperature uslijed previše vremena provedenog na jakom suncu. Iako mnogi ljudi ta dva stanja poistovjećuju, zapravo je riječ o dva različita zdravstvena problema koja se i liječe na različiti način. Simptomi toplinskog udara uključuju visoku tjelesnu temperaturu (višu od 39,5 ºC), vruću i crvenu kožu, mučninu, vrtoglavicu, glavobolju, konfuznost, ubrzan puls te naposljetku gubitak svijesti. Radi se o medicinski hitnom stanju koje treba odmah liječiti, a do dolaska liječnika najbolje je nastojati sniziti temperaturu tijela osobe tako da je se premjesti u hladniji prostor i omota hladnom, mokrom odjećom. S druge strane, simptomi toplinske iscrpljenosti su znojenje, hladna i ljepljiva koža, ubrzan puls, slabost ili vrtoglavica, glavobolja, grčevi u mišićima, povraćanje i naposljetku gubitak svijesti. Osobu koja ima toplinsku iscrpljenost, a ne toplinski udar treba premjestiti u hladni prostor, dati joj tekućine, a od pomoći može biti i hladna mokra odjeća. Ako simptomi potraju duže od sat vremena ili osoba povraća, potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć.

Problemi s očima

Baš kao što naša koža može trpjeti posljedice izlaganja sunčevim zrakama, to mogu i naše oči. UV zračenje kratkoročno može uzrokovati upalu rožnice ili konjunktivitis, a dugoročno može dovesti do razvoja katarakte, makularne degeneracije i raka oka. To je najlakše izbjeći tako da se nikada ne gleda direktno u sunce te da se obavezno nose sunčane naočale pri svakom dužem boravku na suncu.

Zašto je sunce štetno za kožu - Mi ljudi smo predviđeni da budemo što više vani na otvorenom, a ne da po cijele dane sjedimo uz kompjutor u zatvorenoj sobi i da se ne krećemo. Međutim, kako je došlo do određenih klimatskih promjena i kako se promijenio naš stil života, naše tijelo postaje sve osjetljivije. Tako je koža postala osjetljivija i na djelovanje sunčevih zraka, a to djelovanje se može podijeliti u akutno i kronično. Kod akutnog se radi o naglom djelovanju sunca i oštećenjima koja nastaju uslijed toga, a kod kroničnog oštećenja nastaju uslijed dugotrajnog djelovanja sunčevih zraka na kožu koje se akumulira danima, mjesecima i godinama - pojašnjava dr. Šebetić.

Naglo djelovanje

Naglo djelovanje sunca može biti u obliku opeklina od sunca, kad na koži naglo nastanu crvenila koja kasnije mogu rezultirati većim ili manjim mjehurima te ljuštenjem površine kože. - Opekline mogu nastati kod svakoga, pa čak i kod osoba tamne puti. Naime, s naglim djelovanjem sunca može se poklopiti i uzimanje određenih lijekova koji uzrokuju fotoosjetljivost, poput određenih antibiotika ili lijekova protiv bolova. U tom slučaju, kad se izađe na sunce, svaka koža može burno reagirati i obično postane žarko crvena na mjestima na kojima je izložena sunčevim zrakama, poput nadlanica, lica, vrata ili uški - objašnjava dr. Šebetić. - Drugo naglo djelovanje sunca može biti u obliku alergije, kada koža na sunce reagira u obliku osipa koji može biti samo na otkrivenim dijelovima, ali može se širiti i na cijelo tijelo. Stoga bi osobe koje su alergične na sunce trebale pripremiti kožu barem mjesec dana prije izlaganja sunčevim zrakama kako bi se smanjile alergijske reakcije na sunce koliko god je to moguće - savjetuje dr. Šebetić, dodajući da ponekad takve alergijske reakcije nije moguće otkloniti, ali je vrlo korisno ako se mogu ublažiti.

NA SUNČEVE ZRAKE NAJOSJETLJIVIJE SU OSOBE SVIJETLE PUTI S PLAVIM ILI ZELENIM OČIMA I RIĐE KOSE KOJE VRLO BRZO IZGORE ČAK I NA KRATKO DJELOVANJE SUNČEVIH ZRAKA. OSIM FOTOTIPA, VAŽNA JE I OBITELJSKA ANAMNEZA

Kronično djelovanje

Primjer kroničnog djelovanja je preuranjeno starenje. - Kad je koža dugo godina izložena sunčevim zrakama, nastanu određene molekule koje možete zamisliti kao loptice u koži. Dolazi do reakcije oksidativnog stresa i te malene, aktivne molekule razaraju tkivo u koži, ruše kolagen, oštećuju određene strukture... Posljedica je da koža postane gruba, hrapava, s dubokim, izraženim borama. Drugi primjer kroničnog djelovanja je nastajanje hiperpigmentacija kad koža nema ujednačenu boju. Pigmentacije nekada nastaju samo na izloženim dijelovima lica kao što su nos, jagodice i čelo, a nekada mogu nastati i na dijelovima kože koji nisu izloženi. Uslijed kroničnog djelovanja sunčevih zraka mogu nastati i tu-

nastavak na sljedećoj stranici

mori kože, koji mogu biti dobroćudni, poput seboroičnih keratoza, pa sve do malignih tumora kože. Promjene na koži tipa seboroičnih keratoza izgledaju kao cvjetače ili hrapave bradavice koje su vrlo često boje kože ili tamnosmeđe i površinski se ljušte. Tu su i aktiničke keratoze koje izgledaju kao hrapave ploče po koži, a iz njih može nastati i ozbiljan tumor kože koji se naziva spinocelularni karcinom. Najučestalija promjena kod kroničnog dugotrajnog izlaganja suncu je rak kože koji se naziva bazocelularni karcinom ili bazaliom, koji je ujedno najčešći tumor u ljudske rase. Naziva se najvećim imitatorom u dermatologiji jer može oponašati puno toga, tako da je ponekad potrebno dosta vremena da se pacijent javi liječniku jer misli da je to nešto beznačajno. Naime, bazaliom može izgledati kao neki novonastali ožiljak pa se osoba pita odakle joj to jer se ne sjeća da se negdje ozlijedila, a ima ožiljak. Drugi vrlo česti oblik bazalioma je kad izgleda kao perlica na koži koja ima biserni sjaj, a ponekad može imati i krasticu pa osoba misli da je to neka ozljeda i tretira to na razne načine, ali to ne prolazi i krvari. Postoje i oblici bazalioma kad razara okolna tkiva, dok običan bazaliom ne metastazira u druge organe i kad se operira, smatra se da je izliječen. Drugi po učestalosti rak kože je spinaliom, koji nastaje na fotoizloženim dijelovima, često na nosu, a ponekad i na usnama i kroničnim dugotrajnim ranama, te može metastazirati limfnim putevima. Na kraju, tu je i melanom, jedan od najozbiljnijih tumora kože, koji može nastati iz već postojećih madeža ili na koži koja prethodno nije imala promjena - objašnjava dr. Šebetić.

OSOBE KOJE IMAJU JAKO OSJETLJIVU I SVIJETLU KOŽU TREBAJU FAKTOR ZAŠTITE 50. OSTALIMA JE DOVOLJAN FAKTOR 30. FAKTOR TREBA BIRATI PREMA TIPU KOŽE: JE LI KOŽA SUHA, MASNA, S HIPERPIGMENTACIJAMA, IMA LI AKNE, JE LI FOTOOSJETLJIVA...

Za koga je sunce najopasnije

Prema Fitzpatrickovoj klasifikaciji, koža se dijeli u šest tipova, od najsvjetlije do najtamnije. Na sunčeve zrake su najosjetljivije osobe svijetle puti s plavim očima i riđe kose koje vrlo brzo izgore čak i na kratko djelovanje sunčevih zraka. Tamniji tipovi kože su uvijek otporniji, što ne znači da se mogu bezgranično i neumjereno izlagati suncu. Osim fototipa, važna je i obiteljska anamneza, odnosno je li netko u obitelji već imao nekih problema s madežima i tumorima kože jer uvijek postoji određena genetska sklonost.

Za osobe koje imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu sunce je sigurno opasnije nego za one koji nemaju - kaže dr. Šebetić, dodajući da sunce može biti naročito opasno i za osobe koje profesionalno moraju mnogo vremena provoditi na suncu, poput nekih sportaša, osoba iz građevinske struke, ratara, mornara, radnika na naftnim bušotinama i slično. Oni su svi zbog svoje profesije izloženi djelovanju sunčevih zraka neovisno o godišnjem dobu ili o dijelu dana i kod njih se stoga češće javljaju određene promjene na koži povezane s tim. I na kraju, na to koliko je sunce za nekoga opasno utječe i stil života. Naime, kako kaže dr. Šebetić, neki ljudi, bez obzira na sva upozorenja liječnika i stručnjaka, ne žele mijenjati svoje navike te se sunčaju u podne, ne žele primjenjivati nikakvu fotozaštitu i ignoriraju bilo kakve upute. - Nasreću, vidim da je toga kod nas sve manje. Nekada vidim da se stranci s malom djecom sunčaju preko podneva, no naši su ljudi jako osviješteni o tome, što je rezultat velikog truda koji su uložili liječnici, a naročito dermatolozi s brojnim pregledima kože, apelima, akcijama i slično.

Kako se pravilno štititi

Pravilno izlaganje suncu trebalo bi početi već u ranom djetinjstvu, smatra dr. Šebetić, ističući da bi roditelji

S DIJABETESOM NA SUNCE UZ POVEĆAN OPREZ

Sunce može imati pozitivnu ulogu u smanjenju rizika za razvoj dijabetesa tipa 2 tako što snižava inzulin u krvi i smanjuje razinu masti, pokazalo je istraživanje objavljeno 2019. u časopisu The Journal of Clinical Endocrinology&Metabolism. No, za osobe koje već imaju dijabetes sunce može biti opasnije nego za ostale te stoga moraju biti naročito oprezne. Naime, određene komplikacije dijabetesa, poput oštećenja krvnih žila i živaca, mogu utjecati na rad žlijezda znojnica te se tijelo ne može učinkovito hladiti, a to može dovesti do toplinske iscrpljenosti i toplinskog udara. Osobe s dijabetesom lakše dehidriraju, a uz to visoke temperature mijenjaju način na koji tijelo koristi inzulin pa je potrebno češće mjeriti šećer u krvi i prilagoditi tome dozu inzulina i prehranu. Evo nekoliko općih savjeta američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti za siguran boravak na suncu osoba s dijabetesom: l Pijte mnogo tekućine čak i ako ne osjećate žeđ. l Izbjegavajte alkoholna pića i pića koja sadrže kofein, poput kave i energetskih i sportskih napitaka, jer ona potiču gubitak tekućine te tako podižu razinu šećera u krvi. l Češće mjerite šećer u krvi, po mogućnosti prije, za vrijeme i nakon nekih aktivnosti te prilagodite dozu inzulina. l Lijekove i pribor za mjerenje šećera u krvi ne držite na direktnom suncu, ne ostavljajte na plaži, pored bazena

ili u automobilu. Vrućina može oštetiti mjerač šećera u krvi, inzulinsku pumpu i drugu opremu poput testnih traka. Ako lijekove i opremu držite u prijenosnom hladnjaku, nemojte inzulin stavljati direktno na posude s ledom ili zamrznutim gelom. l Fizička aktivnost je poželjna za dobru kontrolu dijabetesa, ali izbjegavajte je u doba dana kad je sunce najjače. l Ne hodajte bosi, čak ni po plaži ili oko bazena. SAVJETI ZA BUBREŽNE BOLESNIKE NA SUNCU

Američko Nacionalno udruženje za bubrege objavilo je smjernice za siguran boravak na suncu oboljelih od bubrežnih bolesti. Evo pet najvažnijih savjeta za bubrežne bolesnike. l Ako ste imali transplantaciju i uzimate lijekove za imunosupresiju, imajte na umu da vam je koža sada puno osjetljivija na sunce. Možete lakše i brže izgorjeti nego prije pa koristite proizvod sa što višim zaštitnim faktorom. l Osobe koje uzimaju tetracikline, furosemid i druge dijuretike vrlo su osjetljive na sunce i mogu izgorjeti u kratkom roku nakon izlaganja suncu. l Tijekom boravka na suncu zaštitite se laganom i širokom odjećom dugih rukava i šeširom. l Izbjegavajte boravak na suncu između 11 i 16 sati kad su sunčeve zrake najjače. l Ako ste na peritonejskoj dijalizi, uvijek zaštitite kateter.

NA ŠTO TREBAJU PAZITI SRČANI BOLESNICI

Visoke vanjske temperature izazivaju širenje krvnih žila, što povećava količinu krvi u cirkulacijskom sustavu i količinu krvi koja dolazi u srce, a to pretjerano opterećuje bolesno srce i može pogoršati simptome bolesti. Širenje krvnih žila dovodi do toga da je pri velikim vrućinama tlak niži, a do snižavanja tlaka može dovesti i dehidracija. Stoga srčani bolesnici moraju naročito paziti na dovoljan unos vode, a poseban oprez je nužan i za osobe koje uzimaju lijekove za snižavanje tlaka jer može doći do njegova pretjeranog pada. Naravno, savjetuje se i izbjegavanje najjačeg sunca u srednjem dijelu dana te izlazak samo ujutro i kasno poslijepodne, boravak u klimatiziranim prostorima pri temperaturi između 22 i 24 ºC, uzimanje dovoljno tekućine tijekom cijelog dana i redovito uzimanje propisane terapije. Prije velikih vrućina poželjno se javiti svom kardiologu radi eventualnih izmjena i prilagodbe terapije.

KOME JE SUNCE ZABRANJENO

Osobama koje su imale maligne tumore kože savjetuje se da kožu uopće ne izlažu suncu te da jako čuvaju kožu lica cijele godine, uz redovite dermatološke kontrole. Na lice trebaju nanositi što viši faktor jer moraju izlaziti iz kuće, a tijelo ne smiju uopće izlagati i općenito se trebaju što više čuvati od sunca - upozorava dr. Šebetić.

odmalena trebali učiti djecu kako se ponašati na suncu. - Što se tiče zaštite od sunca, uvijek preporučujem što viši zaštitni faktor, što znači od 30 nadalje, dok bi se osobe koje imaju jako osjetljivu i svijetlu kožu trebale držati faktora 50. Zaštitni faktor ponajprije treba birati prema tipu kože: je li koža suha, masna, s hiperpigmentacijama, ima li akne, je li fotoosjetljiva... Naime, moderni proizvodi s fotozaštitom već imaju u sebi, primjerice, određene tvari koje djeluju na hiperpigmentacije, neki imaju antiage djelovanje, neki su namijenjeni koži koja je sklona aknama i slično. Jako je dobro da se prema problemu na koži odredi koji i kakav će se proizvod za zaštitu od sunca koristiti jer ako netko ima masnu kožu sklonu aknama, nije dobro da koristi guste, uljaste preparate koji će zatvarati pore i poticati nastanak novih akni. Primjerice, osobe koje se bave sportom izrazito su osjetljive ako proizvod za fotozaštitu ulazi u oči. Kad se znoje, proizvod im se cijedi s čela u oči i to ih jako peče, tako da oni trebaju koristiti proizvode za fotozaštitu koji su oftalmološki testirani da ne peku oči. Osobe koje se jako znoje same po sebi ili zato što se bave nekim sportovima na otvorenom moraju koristiti vodootporne proizvode da im se zaštita sa znojem ne ispere. U svakom slučaju, to su danas jako sofisticirani proizvodi koji su svake godine sve bolji i bolji i treba koristiti njihove mogućnosti za što kvalitetniju zaštitu - ističe dr. Šebetić te dodaje da je jednako važna i mehanička zaštita koja pomaže koži da ne bude izložena direktno suncu, a to podrazumijeva sklanjanje u hlad, nošenje šilterice ili šešira, majice s UV zaštitom, suncobrana i sunčanih naočala.

Bilo koji proizvod za zaštitu bolji je nego nikakav

Danas, kad na tržištu postoje na stotine linija i proizvoda u raznim oblicima za zaštitu od sunca, svi se pitamo što bismo zapravo trebali odabrati od svega toga. No, pravilo je i opet jednostavno: treba odabrati ono što odgovara našem tipu kože i problemu te ono što je dovoljno praktično da to zaista i koristimo. - Za kožu malih beba i djece te za kožu koja je sklona

alergijskim reakcijama i jako osjetljiva izvrsni su mineralni zaštitni faktori. Danas su to moderni preparati koji ne ostavljaju bijeli trag na koži kao da ste se namazali krečom, a učinkovito odbijaju sunčeve zrake. Kemijske zaštitne faktore odrasli ljudi mogu nanositi na koži u skladu s tipom kože i problemom, no važno je naglasiti da je svaka fotozaštita dobrodošla. Ljudi se pitaju je li to toksično, ulaze li svi ti sastojci u kožu i slično, a ja uvijek tvrdim da su dobrobiti od proizvoda za zaštitu puno veće od njihove eventualne štetnosti - upozorava dr. Šebetić. Hoćemo li odabrati sprej, roll on, kremu, mlijeko, ulje ili losion, također ovisi o tipu kože, problemu i situaciji. - Preparati za djecu danas postoje u obliku spreja baš zato da se to lakše obavi jer djeca obično nemaju strpljenja pa se otimaju i migolje te nakraju ostanu polovično namazana. Za osobe koje se nakon posla nemaju vremena ponovno mazati prije odlaska kući postoje preparati u obliku spreja kojima se onda samo posprejaju po licu. Kao što smo rekli, uljni proizvod nije dobar izbor za nekoga s aknama i masnom kožom itd. - nabraja dr. Šebetić te upozorava da je, osim odabira odgovarajućeg proizvoda, važno i da kožu njime namažemo barem pola sata prije nego što izađemo, i to u dovoljnoj količini.

Fotozaštita cijele godine: od sunca i od plavih ekrana - Ne smijemo fotozaštitu provoditi samo na godišnjem odmoru, to je za

JOŠ JEDNA SVJETLOSNA OPASNOST: PLAVO SVJETLO IZ EKRANA ZRAČI I ZATO DANAS MLADE OSOBE ČESTO IMAJU HIPERPIGMENTACIJE

kožu jako loše. Fotozaštita općenito, a pogotovo lica, obavezno se mora provoditi cijele godine. Bilo je puno rasprave o tome treba li nanositi fotozaštitu na lice ako netko radi od kuće online. Ako ste osam sati ispred kompjutora ili ste jako izloženi laptopima ili mobitelima, smatram da kožu svakako treba zaštititi proizvodima sa zaštitnim faktorom cijele godine. Naime, plavo svjetlo iz ekrana zrači i danas mlade osobe često imaju hiperpigmentacije od te plave svjetlosti s kompjutora i mobitela. Danas, srećom, postoje kozmetički proizvodi koji imaju zaštitu od tog plavog svjetla i treba ih koristiti cijele godine, čak i ako smo cijeli dan u kući - savjetuje dr. Šebetić te još jednom ponavlja ono što svi dobro znamo, ali korisno se podsjetiti: odlazak na plažu neka bude ranije ujutro ili kasnije poslijepodne, poslije svakog kupanja treba obnoviti zaštitu, kožu na vrijeme iznutra treba pripremiti na djelovanje sunca (mjesec dana prije odlaska na godišnji uzimati antioksidanse), pripaziti na lijekove i prilagoditi fotozaštitu tipu kože, problemu na koži, dobi i životnim navikama. I onda poslije 18 sati možemo se opustiti, kaže dr. Šebetić, i ne moramo mazati kožu, već je pustiti da dobije malo sunca.

Dr. Slavko Lovasić, specijalist opće i obiteljske medicine, kaže da nema jasnog odgovora koliko vremena treba provesti na suncu da bi se stvorilo dovoljno vlastitog vitamina D, ali da se može reći da je 30 minuta boravka na suncu korisno

FOTOTOKSIČNE I FOTOALERGIJSKE REAKCIJE SVE SU ČEŠĆE

- U hrani, piću, ali sve češće i u receptnim i bezreceptnim lijekovima stručnjaci farmakolozi, toksikolozi i imunolozi otkrivaju sve duži popis tzv. fotosenzibilizirajućih tvari koje su krivci za nastanak fototoksičnog i fotoalergijskog dermatitisa. Glavna je razlika u tome što se fototoksične reakcije javljaju samo zbog fotoaktivne kemikalije koja reagira izravno sa staničnim membranama kože i staničnom DNK i ne uključuju imunosni sustav, dok se fotoalergijske reakcije javljaju kada imunosni sustav reagira uz razvoj alergijske upale - objašnjava dr. Lovasić, ističući da je poseban oprez potreban kod osoba koje su na terapiji bilo kojim od lijekova za koje je poznato da se pri izlaganju suncu kao neželjena reakcija mogu javiti fototoksične ili fotoalergijske reakcije. To se osobito odnosi na osobe koje i inače pate od nekog drugog oblika preosjetljivosti, kao što su pacijenti s atopijskim dermatitisom i osobe sklone autoimunim poremećajima. - Neke upalne reakcije kože primarno su fotokemijski uvjetovane i opasne za malu djecu, starije osobe, bolesnike s kroničnim i nasljednim metaboličkim bolestima te za onkološke bolesnike koji koriste fototoksične lijekove u terapiji svoje osnovne bolesti, a pritom se nekritično i bez zaštite izlažu suncu - upozorava dr. Lovasić te posebno izdvaja neke najčešće propisivane lijekove koji kod duljeg izlaganja suncu mogu izazvati niz fototoksičnih reakcija. - To su lijekovi koje često uzimamo radi smanjenja bolova (Brufen, Ketonal), protuupalni lijekovi - antibiotici (doksiciklin, fluorokinoloni, cefalosporini, sulfonamidi), zatim svi lijekovi protiv povišenih vrijednosti kolesterola (statini), neki diuretici (furosemid, hidroklorotiazid) te lijekovi protiv gljivičnih infekcija.