DESET SEKUNDI U ŽIVOTU JEDNOG GRADA ILI Ima li metropola urbanističku viziju? Terezija Mirković-Berković, Ninoslav Dusper

DESET SEKUNDI U ŽIVOTU JEDNOG GRADA ILI Ima li metropola urbanističku viziju?

Ne stoje tvrdnje koje se učestalo ponavljaju o „uništenju“ centra hrvatske prijestolnice te da Zagreb više nikad neće biti kakav je bio.

Pišu: Terezija Mirković-Berković; Ninoslav Dusper 1

Elementarna nepogoda, pa i onda kada je objektivno vjerojatna, uvijek je nepogoda i uvijek uzrokuje gubitak, šok i nevjericu. I uvijek se pokazuje neočekivanom. Pogotovo za grad nespreman u svakom pogledu, kao što se Zagreb, nažalost, pokazao. Deset sekundi jednoga jutra s početka proljeća 2020. godine bile su tek dobrohotna ruka prirode na ramenu urbanistički i arhitektonski usnuloga grada, potrebno kao svojevrsno potresu buđenje da bi se svjesno krenulo dalje. U 10 sekundi srušena je romantična vizija Zagreba u koju su se uljuljkali stanovnici, ali i oni koji vode grad i trebali bi voditi brigu o njemu. Po prirodi funkcije koju su prihvatili morali su biti budni i spremni i nisu smjeli ne vjerovati da će se dogoditi ono što se, prije ili poslije moralo dogoditi. Nije se smjela dozvoliti uzurpacija javnog prostora tendama, suncobranima i inim „građevinama“ koje to lege artis nisu, ali onemogućavaju pristup i djelovanje interventnih vozila do zgrada koje ni ovu, vrlo umjerenu, nepogodu nisu mogle izdržati. Ne smijemo niti pomisliti na stanje u centru grada da je potres bio samo nešto jači! Posljedice ovog potresa, relativno umjerenog u odnosu na mogući, za pogođeni dio grada stvorile su dugi prekid normalnoga života, opasnot pješačkog kretanja gradom, prekid tramvajskog prometa, neposrednu materijalnu štetu preliminarno procijenjenu na oko 86.000.000.000 kn odnosno 11,5 milijarda eura, ukupno trošak još uvijek neutvrđenih razmjera, ali na sreću nisu narušile povijesne urbane matrice i jedinstveno oblikovnu cjelovitost Donjega grada kao najvećeg dijela gradskog središta.

1 Terezija Mirković-Berković, dipl. ing. arh.; mr. sc. Ninoslav Dusper, dipl. ing. arh., zaposlenici su Urbanističkog zavoda Hrvatske

Suvremene teorije planiranja

Ne stoje nikako tvrdnje koje se učestalo ponavljaju u javnosti o „uništenju“ centra Zagreba,“više nikad neće biti Zagreba kakav je bio“ i slične nekvalificirane ocjene. Sve što se desilo u centru Zagreba tek je blago upozorenje o stvarnom stanju građevina i infrastrukture, često samo zamaskirano pobojanim pročeljima dijela zgrada u centru. Prostorni razvoj i uređenje gradova u Hrvatskoj temelji se na urbanističkom planiranju. Hrvatski gradovi kojima je stalo do napretka i održivog razvoja, sustavno ulažu znatna financijska sredstva (0,5% i više iznosa proračuna) u kontinuirano urbanističko planiranje. U Zagrebu je posljednji formalno „novi GUP“ izrađen 2007. godine s tri izmjene i dopune (i četvrtom koja je u fazi „mirovanja“ konačnog prijedlog za donošenje), a prethodi mu onaj iz 2003.godine no, u odnosu na GUP iz 1986. godine,a pogotovo u odnosu na GUP iz 1973. godine, oba pokazuju nedovoljnu inovativnost, stručnu smjelost ili nedostatak znanja u oblikovanju svježe, suvremene urbanističke koncepcije i vizije. Polazišne osnove za buduća promišljanja perspektive grada Zagreba moraju se formirati i oslanjanjem na suvremene teorije planiranja grada podjednako i na postojeće primjere usporedivih uspješnih gradova. Iz njihovih će se primjera nesumnjivo moći donijeti jedan od presudnih zaključaka, a to je da SAMO PROSTORNO RACIONALAN GRAD MOŽE BITI BOGAT GRAD. Ova premisa ili i izravna poruka gradskim ocima treba biti putokaz stvaranju suvremene i utemeljene razvojne vizije Zagreba. Danas postojećim saznanjima oblikuju se:

Teze za urbanističku viziju –Zagreb ne treba ići izvan današnjih granica GUP-a; –veličina ukupnog gradskog prostora definiranog GUP-om više je nego dostatna za sve razvojne koncepte održivog grada i trajnu rezervu prostornog razvoja; –za navedeni koncept razvoja nije potrebna nova kapitalna infrastruktura; –razvojne niše za sve potencijalne namjene već se nalaze unutar postojećeg obuhvata; –dramatično poboljšanje ekonomičnosti grada dat će stručno opravdan je i prihvatljiv.

RAZVOJ PRINCIPOM URBANE IMPLOZIJE / RACIONALIZACIJA RAZVOJEM „IZNUTRA“. U GUP-om obuhvaćenom gradskom prostoru Zagreba, površine 21.770 ha, živi oko 700.000 stanovnika što daje pokazatelj „potrošnje prostora“ svih gradskih

funkcija po stanovniku od oko 310 m 2 . Usporedbe radi recimo da je npr. prosjek 30 njemačkih gradova 208 m 2 /stanovniku,a gradovi veličine Zagreba imaju prosjek čak i od 160 m 2 /stanovniku. Važno je napomenuti da su tim veličinama obuhvaćene sve površine u gradu, uključujući šume i vodne površine. Te su vrijednosti načelno utvrđene po 40% za izgrađene dijelove i zelenilo, svih vrsta, a cca 20% za promet! Kako je jednostavan urbanizam!!! Uvažavajući činjenicu da su ovo podaci koji se odnose na gradove u zemljama s višestruko višim BDP-om,možemo lako izračunati koliko novca specifično više od Zagreba po m 2 grada imaju njemački gradovi! Grad koji „troši više od 300 m 2 po stanovniku, po definiciji mora biti siromašan“, kako u fazi izgradnje tako i u korištenju, tj. u dnevnom životu. Neracionalnost se ne da nadoknaditi nikakvim prirezom! Koliko znamo,nitko za naš grad nije napravio tu analizu, a nužna je za formiranje bilo kakve razvojne vizije Zagreba. Samo racionalan grad može biti bogat grad! Realizacija okolišno odgovorne i ekonomski opravdane urbanističke vizije razvoja principom urbane implozije zasnovana je na: – očuvanju neponovljivih prostornih osobitosti – inundacije rijeke Save, prostora

Hipodroma, Bundeka i kontaktnog istočnog zelenila kao javnih gradskih površina, bez ekskluzivnosti, ograničenja u korištenju i izgradnji; višedesetljetno planiranje izgradnje hidroelektrana na Savi u području Zagreba valja dokinuti zbog dokazivo visoke cijene izgradnje i pogona, a malog energetskog učinka s jedne strane te značajnog utjecaja na antropogene i prirodne elemente u memoriji i slici grada; stojimo čvrsto iza tvrdnje o nepotrebnosti toga milijardskog zahvata. revizijom koncepta javnih zelenih površina u kontekstu npr. planiranja cca 60 ha „Parka Novog Zagreba“ te korištenja izvanrednog stvorenog krajobraznog elementa inundacije Save kao pejsažnog longitudinalnog „parka“, uređenja i briga o prostoru Savice. U dijelu Novog Zagreba-zapad, zapadno od Parka mladenaca (Lanište, Remetinec, Blato....) nije planiran niti jedan javni park! racionalizacijom površina namijenjenih željeznici i aktiviranje u primjerenim, potrebnim i gospodarski opravdanim namjenama površina uz Zapadni kolodvor,

Istočni kolodvor, kompleks „Gredelj“. Upozoravajuće je da danas ukupna površina namijenjena željeznici u području grada iznosi gotovo 270 ha, od kojih je tek mali dio u stvarnom korištenju! za razvoj grada implozijom prostorne niše valja naći u aktiviranju postojećih, neizgrađenih prostora odgovarajućih namjena: – uz Ljubljansku aveniju obostrano do Jankomirskog mosta, – u Savskoj Opatovini, Malešnici, Stenjevcu,

– prostor istočno od Borovja i sjeverno od TE-TO (Savica Šanci i kontakt), – kompleks kampusa Borongaj, – Gornja Dubrava, Sesvete istočno od Sopnice, – drugi prostori temeljem detaljne analize. – za razvoj grada implozijom potrebno je provesti i urbanu regeneraciju: – prostora Trnja, vječne teme urbanističkih promišljanja, – Trešnjevke, koja je zajedno s Trnjem bila poljem romantičnih povijesnonostalgičarskih urbanističkih koncepcija čiji fijasko je vidljiv u prostoru, – velikog obuhvata nekada intenzivne industrijske zone Žitnjak-Peščenica (moguće i s prenamjenom). – veliki prostorni potencijal su površine unutar GUP-a, ali u namjeni/korištenju nesukladne gradu. Riječ je o poljoprivrednim površinama ne samo u zonama zelenila, već i drugih namjena: – područje juga Novog Zagreba-zapad (Klara, Remetinec, Blato), ŽitnjakaPeščenice (Petruševec, Struge, Resnik). Samo površno nabrojene postojeće rezervne površine više su nego dovoljne za nesagledivi rast Zagreba,čak i kada bi Hrvatska imala demografski i radni potencijal. Iako nepopularna, tema prenamjene zelenila morala bi ipak biti razmotrena u području Maksimir-Dubrava gdje je, uz Park Maksimir, između Agronomskog fakulteta i KB Dubrava, planirana zona parka (Z1) površine 38 ha, a dio kojega su danas površine poljoprivrede Fakulteta. Analizom kvantificiranih površina ove namjene i njihovog prostornog razmještaja u bližem obuhvatu valorizirati mogućnost da se dio, do 50%, prenamjeni. Slična situacija podložna vrednovanju odnosi se uglavnom na zaštitne zelene površine (Z) nerijetko nejasne funkcije zaštite pa bi valjalo primijeniti prethodno opisanu analizu prenamjene kod Agronomskog fakulteta.

Dvije teme koje bi planerski, ali i ekonomski, bilo nužno odnosno poželjno definirati na širokoj platformi njihova značaja i utjecaja na grad i stanovništvo su zdravstvo i sport. Potres u doba pandemije skrenuo je pozornost na prostorni razmještaj/ dostupnost/ vremešnost i građevinsko stanje zgrada i kompleksa zagrebačkih bolnica. Smještene su sjeverno od poteza Ilica-Vlaška-Maksimirska i, s izuzetkom KB Dubrava, stare su 80 i više godina. Zgrade su potresno neodržive, kompleksi su zbijeni na malom prostoru i neprohodni u slučaju znatnijeg rušenja zgrada. Grad mora naći načina građanima osigurati dostupnu i u svakom smislu sigurnu bolnicu. Intrigantna, ali ne životno presudna tema, svakako je želja za novim, suvremenim, velikim sportskim borilištem. Lokacija stadiona, iz poznatih postojećih modela u metropolama Europe i svijeta, lako se valorizira i planerski određuje u težištu priljeva

publike, a s obzirom na prometnu dostupnost, dostatnost prostora za sve osnovne i prateće sadržaje. Potrebno je samo – postići konsenzus. Ili, da se prisjetimo kako je prof. Marinović-Uzelac volio reći da URBANIZAM I PROSTORNO PLANIRANJE POČIVAJU NA ZDRAVOM RAZUMU I DOBROM ODGOJU. Svjesni da za daljnji hod u prostorno/vremenskom kontinuumu budućnosti i održivog razvoja grada trebamo i nova primjerena urbanistička rješenja moramo osvjestiti neke tvrdoglave činjenice: – Nužna je kritična masa dokazano stručnih ljudi – ljudi koji znaju uobličiti urbanističke vizije. Za taj poduhvat nisu dostatni zaposlenici gradskih ureda/odjela/zavoda.

Urbanističko planiranje podrazumijeva interdisciplinaran pristup za što su preduvjeti i kvalitetno školovanje i stručna specijalizacija involviranih stručnjaka.

Prostorno i urbanističko planiranje moraju biti kontinuiran proces, podržan primjerenim financijskim dijelom proračuna grada. Usprkos participaciji gradskih (i državnih) službi u mnogim stručnim skupovima na temu razvoja gradova URBANISTIČKE VIZIJE ZAGREBA DANAS NEMA. A da bi se ona mogla oblikovati prethodi opsežan analitičko-induktivan proces prikupljanja, obrade i sintetiziranja podataka za obuhvat GUP-a i to najmanje izradom stručne podloge sa specijalističkim studijama: – Stanja i potencijala gospodarstva – Socio-demografske analize – Vrednovanja kvantificiranih podataka uporabe prostora i analiza prostornih potencijala – Stupnja dostatnosti kapitalne prometne i komunalne infrastrukture – Infrastrukture društvenog standarda i osmišljenih zelenih površina . No, za nova rješenja, nužno je postojanje i urbanističke vizije i njeno najšire moguće prihvaćanje. Nužno je i ponovno osvješćivanje o potrebi urbanističkog planiranja kao ishodišnog instrumenta optimalnog tj. svrhovitog, odmjerenog, uravnoteženog i održivog razvoja grada. U tu svrhu Zagreb vjerujemo, ima snage i mogućnosti okupiti stručni tim iskusnih i referentnih stručnjaka kojih još uvijek unutar naše decimirane struke ima, ali rade po cijeloj Hrvatskoj a u svom gradu ne!