DESET SEKUNDI U ŽIVOTU JEDNOG GRADA ILI
Ima li metropola urbanističku viziju? Ne stoje tvrdnje koje se učestalo ponavljaju o „uništenju“ centra hrvatske prijestolnice te da Zagreb više nikad neće biti kakav je bio. Pišu: Terezija Mirković-Berković; Ninoslav Dusper1 Elementarna nepogoda, pa i onda kada je objektivno vjerojatna, uvijek je nepogoda i uvijek uzrokuje gubitak, šok i nevjericu. I uvijek se pokazuje neočekivanom. Pogotovo za grad nespreman u svakom pogledu, kao što se Zagreb, nažalost, pokazao. Deset sekundi jednoga jutra s početka proljeća 2020. godine bile su tek dobrohotna ruka prirode na ramenu urbanistički i arhitektonski usnuloga grada, potrebno kao svojevrsno potresu buđenje da bi se svjesno krenulo dalje. U 10 sekundi srušena je romantična vizija Zagreba u koju su se uljuljkali stanovnici, ali i oni koji vode grad i trebali bi voditi brigu o njemu. Po prirodi funkcije koju su prihvatili morali su biti budni i spremni i nisu smjeli ne vjerovati da će se dogoditi ono što se, prije ili poslije moralo dogoditi. Nije se smjela dozvoliti uzurpacija javnog prostora tendama, suncobranima i inim „građevinama“ koje to lege artis nisu, ali onemogućavaju pristup i djelovanje interventnih vozila do zgrada koje ni ovu, vrlo umjerenu, nepogodu nisu mogle izdržati. Ne smijemo niti pomisliti na stanje u centru grada da je potres bio samo nešto jači! Posljedice ovog potresa, relativno umjerenog u odnosu na mogući, za pogođeni dio grada stvorile su dugi prekid normalnoga života, opasnot pješačkog kretanja gradom, prekid tramvajskog prometa, neposrednu materijalnu štetu preliminarno procijenjenu na oko 86.000.000.000 kn odnosno 11,5 milijarda eura, ukupno trošak još uvijek neutvrđenih razmjera, ali na sreću nisu narušile povijesne urbane matrice i jedinstveno oblikovnu cjelovitost Donjega grada kao najvećeg dijela gradskog središta. 1
Terezija Mirković-Berković, dipl. ing. arh.; mr. sc. Ninoslav Dusper, dipl. ing. arh., zaposlenici su Urbanističkog zavoda Hrvatske
broj 1-2 :: lipanj 2020.
7
