Perspektive 1-2 2020

perspektive ISSN 1848-140X, lipanj 2020., godina 10, broj 1-2

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

Budućnost Zagreba Šansa za novi, veliki iskorak Usporedba potresa

1880. i 2020.

SADRŽ AJ

Perspektive – lipanj 2020.

Pismo glavnog urednika

TEMA BROJA: ZAGREB U RUHU I DUHU 21. STOLJEĆA

Vrijednosti koje su činile vizuru i identitet grada potresom su teško narušene. Ljudi koji promišljaju njegovu budućnost smatraju da ova nesreća pruža mogućnost racionalne rehabilitacije, ali i modernizacije grada. Očekuju, zapravo, treću urbanu modernizaciju, što znači otvoriti nova obzorja, kao što je to Zagreb doživio nakon velikog potresa 1880. Stručnjaci ih vide u jasnoj viziji kroz novi urbani razvoj, dakle put koji vodi Zagreb u ruho 21. stoljeća.

Godina 11, broj 1-2 – lipanj 2020.

OBNOVA I RAZVOJ GRADA ZAGREBA Dva lica prijestolnice Mladen Vedriš

DESET SEKUNDI U ŽIVOTU JEDNOG GRADA ILI Ima li metropola urbanističku viziju? Terezija Mirković-Berković, Ninoslav Dusper

IMPRESIVNI EKONOMSKI POTENCIJALI Obilje projekata – u ladicama Zlatan Fröhlich

KONZERVATORSKI PRISTUP OBNOVI Podizanje otpornosti zgrada Tomislav Petrinec

MAKROEKONOMSKI ASPEKTI OBNOVE Izravna i neizravna šteta Vladimir Čavrak

SOCIOLOŠKI ASPEKTI OBNOVE Model urbane održivosti Anđelina Svirčić Gotovac

POTENCIJALI ZAGREBA ZA EKONOMSKI UZLET Vlasnička prava pod upitnikom Vedrana Pribičević

RESTRUKTURIRANJE ZAGREBAČKOGA URBANOG TKIVA ZA 21. STOLJEĆE Novac i mozgovi – motori razvoja Velimir Neidhardt

RASKRIŽJA RANJENE METROPOLE Ima li potencijala za novi zamah? Velimir Srića

SIROČE ISPOD SLJEMENA Džepna metropola važnija od države Mirko Galić

NAKON RAZARANJA Obnova ili novi iskorak? Jerko Rošin

FINANCIRANJE OBNOVE ZAGREBA Povijesna prilika za renesansu grada Darko Horvatin

Izdavači: ZAGREBAČKA INICIJATIVA Zaklada Konrad Adenauer Seniko studio (suizdavač) Glavni urednik: Ante Gavranović Urednik: Franjo Žilić Priprema: Seniko studio, Zagreb Tisak: Tiskara Zelina, Zelina Tiskano u 475 primjeraka ISSN 1848-140X Ovaj primjerak je besplatan zahvaljujući Financijskoj podršci zaklade Konrad Adenauer, Zagreb e-mail: info@inicijativa.com.hr Perspektive online Sve dosadašnje brojeve časopisa možete čitati u online verziji: vidi stranicu 144.

OBNOVITELJSKE DVOJBE Hoće li metropola zadržati identitet? Katarina Horvat-Levaj

ZAKON O OBNOVI Paralizirajuća administrativna sporost Zrinka Paladino

ZAGREB KAO BREND Srednjeeuropski grad s duhom Mediterana Božo Skoko USPOREDBE POTRESA 1880. I 2020. Povijest se ponovila Dragan Damjanović

101 BRZINA ILI BRZOPLETOST Proizvađači zakonskih rupa Drago Kojić

perspektive

108 USPOREDBE DVIJU PRIJESTOLNICA „Čudo“ Donjega grada Miljenko Domijan 112 ZAGREB, EKSCENTRIČNA METROPOLA Velegrad pretvoren u provinciju Marko Grčić 115 EUROPSKI UZORI Obnova bez robovanja prošlosti Vanja Nezirović 120 GUP Urbana obnova Gornjeg i Donjeg grada Ana-Marija Rajčić, Ivica Rovis

TRENDOVI 135 NAKON PANDEMIJE I POTRESA Skica za veliki zaokret Žarko Primorac

Pismo glavnog urednika

Treća urbana modernizacija Zagreb, teško ranjena metropole Republike Hrvatske, doživio je razoran potres. Trajno je ili djelomice, uništena vrijedna povijesna i arhitektonska jezgra grada. Uništene su ili oštećene brojne zgrade, vrijedna arhitektonska ostvarenja i urbano tkivo nastajalo stoljećima, a osobito tijekom druge polovice 19. i početkom 20. stoljeća. Štete su ogromne i procjenjuju se na više od 11 milijardi eura odnosno 85 milijardi kuna.

perspektive ISSN 1848-140X, lipanj 2020., godina 10, broj 1-2

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

Budućnost Zagreba

Javljaju se nedoumice što uraditi s takvim gradom. Jedni Šansa za novi, smatraju da je povijesnu jezgru grada potrebno obnoviti veliki iskorak tako da zadrži obilježja zagrebačke urbano-kulturne prepoznatljivosti srednjoeuropskoga grada. Obnova mora Usporedba potresa afirmirati povijesni urbani karakter bez obezvrjeđivanja 1880. i 2020. prepoznatih i prihvaćenih vrijednosti središta grada, koristeći se suvremenim zahvatima i tradicionalnim znanjima. Mnogo je detalja u kojima su promatrači suglasni u ocjeni što i kako bi trebalo djelovati da bi se što prije pomoglo stradalnicima, ali nije malo ni oprečnih stajališta, čak i među stručnjacima. Zato se čini konstruktivnom sugestija Tomislava Petrineca da bi bilo korisno uspostaviti operativno tijelo pa uzoru na Zavod za obnovu Dubrovnika poslije potresa 1979. koji i danas uspješno djeluje, a slične modele primijenile su i druge zemlje pogođene potresom i drugim katastrofama. Vrijednosti koje su činile vizuru i identitet grada potresom su teško narušene. Ljudi koji promišljaju njegovu budućnost smatraju da ova nesreća pruža mogućnost racionalne rehabilitacije, ali i modernizacije grada. Očekuju, zapravo, treću urbanu modernizaciju, što znači otvoriti nova obzorja, kao što je to Zagreb doživio nakon velikog potresa 1880. Stručnjaci ih vide u jasnoj viziji kroz novi urbani razvoj, dakle put koji vodi Zagreb u ruho 21. stoljeća.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Pismo glavnog urednika

Dosadašnja iskustva pokazuju da su nastale štete zaista ogromne. Sve velike obnove i rekonstrukcije gradova bile su moguće uz pomoć jasnog političkog koncepta, uz razrađeni dugoročni financijski program s jasno prepoznatim izvorima financiranja, uz pravni okvir koji omogućuje provedbu, uz stručno znanje i uz pozitivno društveno-kulturno ozračje, Redakcija časopisa PERSPEKTIVE odlučila je cijeli broj tematski posvetiti ovim pitanjima pod nazivom: ZAGREB U RUHU I DUHU 21. STOLJEĆA. Brojni stručnjaci pritom iznose svoja mišljenja. Željeli smo ih pribaviti što više, uz pokušaj da se pojedina pitanja koja se nameću razmotre iz različitih uglova i polazišta. Naše polazište je da je potrebno podizati svijest o oporavku i obnovi Zagreba, ali i njegovoj daljnjoj transformaciji. Zagreb je motor rasta i razvoja Hrvatske, ne samo u gospodarskom smislu. On predstavlja koncentraciju ekonomskog i financijskog potencijala, najjači je obrazovni centar, središte znanja tehnologije i inovacija. On je i najveći rezervoar kadrova na svim područjima. Potrebne su kvalitetne ideje, racionalna rješenja i relativno brza implementacija na svim područjima, što će otvoriti nove ekonomske horizonte, obnoviti kulturološka zdanja, stvoriti nove sociološke okvire, ubaciti nova urbanistička rješenja. Izazov je to koji bi hrvatskoj metropoli mogao dati primjerenu širinu i novi sjaj. Obnova i oporavak Zagreba u tom smislu ima nacionalnu širinu, pa je potrebno i razmišljanje o njegovoj budućnosti na takvim razinama.

perspektive

Tema broja:

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća OBNOVA I RAZVOJ GRADA ZAGREBA

Dva lica prijestolnice Bez osmišljenog i transparentnog programa obnove nitko neće donirati sredstva niti odobriti povoljno kreditno financiranje Piše: Mladen Vedriš „You need the right people in the right jobs at the right time with the right attitude. That sounds easy, but it’s very hard.“ (Meg Whitman, Hewlett Packard, CEO) 1

Autor je redovni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i predsjednik Think tanka Zagrebačka inicijativa

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Zagreb s početka 2020 – grad s dva lica: jedno je nova EU prijestolnica, metropola u posljednjem desetljeću intenzivno pojačanog interesa turista, od Europe i Sjeverne Amerike, sve više i zemalja Dalekog istoka. Grad ugodne atmosfere, prepoznatljivog Adventa i nove zračne luke,… A na drugoj strani Janusovog lica to je grad prometnog kolapsa, zapuštene infrastrukture, slabo ili nikako održavane vrijedne povijesne jezgre, napušten od strane postojeće industrije i neatraktivan za nove investicije. U tim i takvim okolnostima stiže se u godinu 2020. – najprije Covid 19, a zatim potres 5.5 Richter skale. I što sada? Novi ekonomski i socijalni zahtjevi na leđima već tako ranjivog Zagreba i njegovih građana. Suštinsko je pitanje: kako uz obnovu i osnaženje oštećenih zgrada stvoriti socio-kulturnu matricu događanja i ekonomsku podlogu financiranja dijela grada i gradskih adresa i infrastrukture pogođenih potresom. Ne zaboravimo da je uži centar grada – povijesna jezgra – istovremeno i radno mjesto niza institucija od vitalnog interesa za funkciju države. U socijalnom i društvenom kontekstu to je središte grada dnevni boravak i radno obitavalište ne samo šire osi grada, nego i regionalne i nacionalne matrice znatno šireg okruženja. Stoga, činjenica prva: kompleksna obnova grada Zagreba je imperativ, ali stiže i prvo pitanje: kakva obnova, kojih dosega i kojih trajnih rezultata. Drugo pitanje: tko će biti organizator te obnove: konceptualni, stručni i operativno-provedbeni. Tko će izraditi potrebnu arhitektonsko-tehničku dokumentaciju; za svaku zgradu, jer kako se kaže svaka se šuma sastoji od drveća. Upravno vijeće Zavoda mora biti sastavljeno od agilnih i neovisnih stručnjaka, direktor Zavoda osoba je koja direktno odgovara predsjedniku Vlade RH i Skupštini Grada. To je organizacijska matrica bez koje je sadržajna obnova – nemoguća. Moguće je tek amatersko krpanje, bazirano na entuzijazmu i upornosti pojedinaca na tek ponekim gradskim adresama. Zakon o obnovi, Zavod za izgradnju i obnovu Grada Zagreba – pogledajmo i koristimo suvisle tekstove počev od obnove Dubrovnika pa do L’Aquile… Povezati se sa strukom i upravama Grada Beča, Praga, te pojedinih talijanskih gradova poznatim po majstorima obnove, organizirati međunarodne stručne konferencije i trajne radionice za pojedine segmente obnove, tek je dio ozbiljnog plana novog Grada Zagreba. I na kraju, ali ne najmanje važno, bez osmišljenog i transparentnog programa obnove – nitko neće donirati sredstva niti biti spreman osigurati povoljno kreditno financiranje. Ima li tu mjesta za razmišljanje o drugim opcijama? Ostaje tek pitanje tko će to zaista organizirati i provesti. Pogledajmo i pročitajmo još jednom uvodnu rečenicu ovog teksta.

perspektive

DESET SEKUNDI U ŽIVOTU JEDNOG GRADA ILI

Ima li metropola urbanističku viziju? Ne stoje tvrdnje koje se učestalo ponavljaju o „uništenju“ centra hrvatske prijestolnice te da Zagreb više nikad neće biti kakav je bio. Pišu: Terezija Mirković-Berković; Ninoslav Dusper1 Elementarna nepogoda, pa i onda kada je objektivno vjerojatna, uvijek je nepogoda i uvijek uzrokuje gubitak, šok i nevjericu. I uvijek se pokazuje neočekivanom. Pogotovo za grad nespreman u svakom pogledu, kao što se Zagreb, nažalost, pokazao. Deset sekundi jednoga jutra s početka proljeća 2020. godine bile su tek dobrohotna ruka prirode na ramenu urbanistički i arhitektonski usnuloga grada, potrebno kao svojevrsno potresu buđenje da bi se svjesno krenulo dalje. U 10 sekundi srušena je romantična vizija Zagreba u koju su se uljuljkali stanovnici, ali i oni koji vode grad i trebali bi voditi brigu o njemu. Po prirodi funkcije koju su prihvatili morali su biti budni i spremni i nisu smjeli ne vjerovati da će se dogoditi ono što se, prije ili poslije moralo dogoditi. Nije se smjela dozvoliti uzurpacija javnog prostora tendama, suncobranima i inim „građevinama“ koje to lege artis nisu, ali onemogućavaju pristup i djelovanje interventnih vozila do zgrada koje ni ovu, vrlo umjerenu, nepogodu nisu mogle izdržati. Ne smijemo niti pomisliti na stanje u centru grada da je potres bio samo nešto jači! Posljedice ovog potresa, relativno umjerenog u odnosu na mogući, za pogođeni dio grada stvorile su dugi prekid normalnoga života, opasnot pješačkog kretanja gradom, prekid tramvajskog prometa, neposrednu materijalnu štetu preliminarno procijenjenu na oko 86.000.000.000 kn odnosno 11,5 milijarda eura, ukupno trošak još uvijek neutvrđenih razmjera, ali na sreću nisu narušile povijesne urbane matrice i jedinstveno oblikovnu cjelovitost Donjega grada kao najvećeg dijela gradskog središta. 1

Terezija Mirković-Berković, dipl. ing. arh.; mr. sc. Ninoslav Dusper, dipl. ing. arh., zaposlenici su Urbanističkog zavoda Hrvatske

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Suvremene teorije planiranja Ne stoje nikako tvrdnje koje se učestalo ponavljaju u javnosti o „uništenju“ centra Zagreba,“više nikad neće biti Zagreba kakav je bio“ i slične nekvalificirane ocjene. Sve što se desilo u centru Zagreba tek je blago upozorenje o stvarnom stanju građevina i infrastrukture, često samo zamaskirano pobojanim pročeljima dijela zgrada u centru. Prostorni razvoj i uređenje gradova u Hrvatskoj temelji se na urbanističkom planiranju. Hrvatski gradovi kojima je stalo do napretka i održivog razvoja, sustavno ulažu znatna financijska sredstva (0,5% i više iznosa proračuna) u kontinuirano urbanističko planiranje. U Zagrebu je posljednji formalno „novi GUP“ izrađen 2007. godine s tri izmjene i dopune (i četvrtom koja je u fazi „mirovanja“ konačnog prijedlog za donošenje), a prethodi mu onaj iz 2003.godine no, u odnosu na GUP iz 1986. godine,a pogotovo u odnosu na GUP iz 1973. godine, oba pokazuju nedovoljnu inovativnost, stručnu smjelost ili nedostatak znanja u oblikovanju svježe, suvremene urbanističke koncepcije i vizije. Polazišne osnove za buduća promišljanja perspektive grada Zagreba moraju se formirati i oslanjanjem na suvremene teorije planiranja grada podjednako i na postojeće primjere usporedivih uspješnih gradova. Iz njihovih će se primjera nesumnjivo moći donijeti jedan od presudnih zaključaka, a to je da SAMO PROSTORNO RACIONALAN GRAD MOŽE BITI BOGAT GRAD. Ova premisa ili i izravna poruka gradskim ocima treba biti putokaz stvaranju suvremene i utemeljene razvojne vizije Zagreba. Danas postojećim saznanjima oblikuju se:

Teze za urbanističku viziju – Zagreb ne treba ići izvan današnjih granica GUP-a; – veličina ukupnog gradskog prostora definiranog GUP-om više je nego dostatna za sve razvojne koncepte održivog grada i trajnu rezervu prostornog razvoja; – za navedeni koncept razvoja nije potrebna nova kapitalna infrastruktura; – razvojne niše za sve potencijalne namjene već se nalaze unutar postojećeg obuhvata; – dramatično poboljšanje ekonomičnosti grada dat će stručno opravdan je i prihvatljiv. RAZVOJ PRINCIPOM URBANE IMPLOZIJE / RACIONALIZACIJA RAZVOJEM „IZNUTRA“. U GUP-om obuhvaćenom gradskom prostoru Zagreba, površine 21.770 ha, živi oko 700.000 stanovnika što daje pokazatelj „potrošnje prostora“ svih gradskih 8

perspektive

Ima li metropola urbanističku viziju?

funkcija po stanovniku od oko 310 m2. Usporedbe radi recimo da je npr. prosjek 30 njemačkih gradova 208 m2/stanovniku,a gradovi veličine Zagreba imaju prosjek čak i od 160 m2/stanovniku. Važno je napomenuti da su tim veličinama obuhvaćene sve površine u gradu, uključujući šume i vodne površine. Te su vrijednosti načelno utvrđene po 40% za izgrađene dijelove i zelenilo, svih vrsta, a cca 20% za promet! Kako je jednostavan urbanizam!!! Uvažavajući činjenicu da su ovo podaci koji se odnose na gradove u zemljama s višestruko višim BDP-om,možemo lako izračunati koliko novca specifično više od Zagreba po m2 grada imaju njemački gradovi! Grad koji „troši više od 300 m2 po stanovniku, po definiciji mora biti siromašan“, kako u fazi izgradnje tako i u korištenju, tj. u dnevnom životu. Neracionalnost se ne da nadoknaditi nikakvim prirezom! Koliko znamo,nitko za naš grad nije napravio tu analizu, a nužna je za formiranje bilo kakve razvojne vizije Zagreba. Samo racionalan grad može biti bogat grad! Realizacija okolišno odgovorne i ekonomski opravdane urbanističke vizije razvoja principom urbane implozije zasnovana je na: – očuvanju neponovljivih prostornih osobitosti – inundacije rijeke Save, prostora Hipodroma, Bundeka i kontaktnog istočnog zelenila kao javnih gradskih površina, bez ekskluzivnosti, ograničenja u korištenju i izgradnji; – višedesetljetno planiranje izgradnje hidroelektrana na Savi u području Zagreba valja dokinuti zbog dokazivo visoke cijene izgradnje i pogona, a malog energetskog učinka s jedne strane te značajnog utjecaja na antropogene i prirodne elemente u memoriji i slici grada; stojimo čvrsto iza tvrdnje o nepotrebnosti toga milijardskog zahvata. – revizijom koncepta javnih zelenih površina u kontekstu npr. planiranja cca 60 ha „Parka Novog Zagreba“ te korištenja izvanrednog stvorenog krajobraznog elementa inundacije Save kao pejsažnog longitudinalnog „parka“, uređenja i briga o prostoru Savice. U dijelu Novog Zagreba-zapad, zapadno od Parka mladenaca (Lanište, Remetinec, Blato....) nije planiran niti jedan javni park! – racionalizacijom površina namijenjenih željeznici i aktiviranje u primjerenim, potrebnim i gospodarski opravdanim namjenama površina uz Zapadni kolodvor, Istočni kolodvor, kompleks „Gredelj“. Upozoravajuće je da danas ukupna površina namijenjena željeznici u području grada iznosi gotovo 270 ha, od kojih je tek mali dio u stvarnom korištenju! – za razvoj grada implozijom prostorne niše valja naći u aktiviranju postojećih, neizgrađenih prostora odgovarajućih namjena: – uz Ljubljansku aveniju obostrano do Jankomirskog mosta, – u Savskoj Opatovini, Malešnici, Stenjevcu, broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

– prostor istočno od Borovja i sjeverno od TE-TO (Savica Šanci i kontakt), – kompleks kampusa Borongaj, – Gornja Dubrava, Sesvete istočno od Sopnice, – drugi prostori temeljem detaljne analize. – za razvoj grada implozijom potrebno je provesti i urbanu regeneraciju: – prostora Trnja, vječne teme urbanističkih promišljanja, – Trešnjevke, koja je zajedno s Trnjem bila poljem romantičnih povijesnonostalgičarskih urbanističkih koncepcija čiji fijasko je vidljiv u prostoru, – velikog obuhvata nekada intenzivne industrijske zone Žitnjak-Peščenica (moguće i s prenamjenom). – veliki prostorni potencijal su površine unutar GUP-a, ali u namjeni/korištenju nesukladne gradu. Riječ je o poljoprivrednim površinama ne samo u zonama zelenila, već i drugih namjena: – područje juga Novog Zagreba-zapad (Klara, Remetinec, Blato), ŽitnjakaPeščenice (Petruševec, Struge, Resnik). Samo površno nabrojene postojeće rezervne površine više su nego dovoljne za nesagledivi rast Zagreba,čak i kada bi Hrvatska imala demografski i radni potencijal. Iako nepopularna, tema prenamjene zelenila morala bi ipak biti razmotrena u području Maksimir-Dubrava gdje je, uz Park Maksimir, između Agronomskog fakulteta i KB Dubrava, planirana zona parka (Z1) površine 38 ha, a dio kojega su danas površine poljoprivrede Fakulteta. Analizom kvantificiranih površina ove namjene i njihovog prostornog razmještaja u bližem obuhvatu valorizirati mogućnost da se dio, do 50%, prenamjeni. Slična situacija podložna vrednovanju odnosi se uglavnom na zaštitne zelene površine (Z) nerijetko nejasne funkcije zaštite pa bi valjalo primijeniti prethodno opisanu analizu prenamjene kod Agronomskog fakulteta. Dvije teme koje bi planerski, ali i ekonomski, bilo nužno odnosno poželjno definirati na širokoj platformi njihova značaja i utjecaja na grad i stanovništvo su zdravstvo i sport. Potres u doba pandemije skrenuo je pozornost na prostorni razmještaj/ dostupnost/ vremešnost i građevinsko stanje zgrada i kompleksa zagrebačkih bolnica. Smještene su sjeverno od poteza Ilica-Vlaška-Maksimirska i, s izuzetkom KB Dubrava, stare su 80 i više godina. Zgrade su potresno neodržive, kompleksi su zbijeni na malom prostoru i neprohodni u slučaju znatnijeg rušenja zgrada. Grad mora naći načina građanima osigurati dostupnu i u svakom smislu sigurnu bolnicu. Intrigantna, ali ne životno presudna tema, svakako je želja za novim, suvremenim, velikim sportskim borilištem. Lokacija stadiona, iz poznatih postojećih modela u metropolama Europe i svijeta, lako se valorizira i planerski određuje u težištu priljeva 10

perspektive

Ima li metropola urbanističku viziju?

publike, a s obzirom na prometnu dostupnost, dostatnost prostora za sve osnovne i prateće sadržaje. Potrebno je samo – postići konsenzus. Ili, da se prisjetimo kako je prof. Marinović-Uzelac volio reći da URBANIZAM I PROSTORNO PLANIRANJE POČIVAJU NA ZDRAVOM RAZUMU I DOBROM ODGOJU. Svjesni da za daljnji hod u prostorno/vremenskom kontinuumu budućnosti i održivog razvoja grada trebamo i nova primjerena urbanistička rješenja moramo osvjestiti neke tvrdoglave činjenice: – Nužna je kritična masa dokazano stručnih ljudi – ljudi koji znaju uobličiti urbanističke vizije. – Za taj poduhvat nisu dostatni zaposlenici gradskih ureda/odjela/zavoda. – Urbanističko planiranje podrazumijeva interdisciplinaran pristup za što su preduvjeti i kvalitetno školovanje i stručna specijalizacija involviranih stručnjaka. – Prostorno i urbanističko planiranje moraju biti kontinuiran proces, podržan primjerenim financijskim dijelom proračuna grada. Usprkos participaciji gradskih (i državnih) službi u mnogim stručnim skupovima na temu razvoja gradova URBANISTIČKE VIZIJE ZAGREBA DANAS NEMA. A da bi se ona mogla oblikovati prethodi opsežan analitičko-induktivan proces prikupljanja, obrade i sintetiziranja podataka za obuhvat GUP-a i to najmanje izradom stručne podloge sa specijalističkim studijama: – Stanja i potencijala gospodarstva – Socio-demografske analize – Vrednovanja kvantificiranih podataka uporabe prostora i analiza prostornih potencijala – Stupnja dostatnosti kapitalne prometne i komunalne infrastrukture – Infrastrukture društvenog standarda i osmišljenih zelenih površina . No, za nova rješenja, nužno je postojanje i urbanističke vizije i njeno najšire moguće prihvaćanje. Nužno je i ponovno osvješćivanje o potrebi urbanističkog planiranja kao ishodišnog instrumenta optimalnog tj. svrhovitog, odmjerenog, uravnoteženog i održivog razvoja grada. U tu svrhu Zagreb vjerujemo, ima snage i mogućnosti okupiti stručni tim iskusnih i referentnih stručnjaka kojih još uvijek unutar naše decimirane struke ima, ali rade po cijeloj Hrvatskoj a u svom gradu ne!

broj 1-2 :: lipanj 2020.

IMPRESIVNI EKONOMSKI POTENCIJALI

Obilje projekata – u ladicama Nedovoljna iskorištenost investicijskih zamisli, uključujući desetak hidroelektrana na Savi. Piše: Zlatan Fröhlich1 Grad Zagreb kao gospodarsko, administrativno, kulturno, obrazovno i političko središte Republike Hrvatske ima posebno važno mjesto u društvenom i ekonomskom razvoju Hrvatske. To potvrđuju podaci o gotovo 40% društvenog proizvoda koji se ostvaruje na njegovom području s time da je tamo realizirano gotovo 50% ukupnih investicija u RH. Ti podaci nedvojbeno pokazuju da su na tom području koncentrirani gospodarski potencijali koji su ključni razvojni element. To potvrđuju i podaci da se s područja grada ostvaruje 30% robnog izvoza i gotovo 50% robnog uvoza Hrvatske. Zanimljivo je pogledati indeks specijalizacije koji predstavlja udjel bruto dodane vrijednosti po djelatnostima u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti gospodarstva, konkretno Zagreba, uz usporedbu s istom strukturom na državnoj razini, čime su pobliže određena osnovna obilježja njihovih gospodarstava. Prema temeljnim postavkama indeksa specijalizacije, ako je pokazatelj za pojedinu djelatnost iznad 1, to znači da je regija specijalizirana u toj djelatnosti, a što je pokazatelj veći, specijalizacija je izraženija. Grad Zagreb je u odnosu na ostatak Hrvatske pojačao utjecaj specijalizacije u djelatnosti informacija i komunikacija, te stručnim, znanstvenim, tehničkim i administrativnim djelatnostima, kao i financijskim, ali i ostalim klasičnim uslužnim. Izrazito nisko je specijaliziran u djelatnostima primarnog sektora (poljoprivreda, lov, šumarstvo, ribarstvo). Primjetan je pad razine specijalizacije u prerađivačkoj industriji s 1,09 na 0,73 u posljednjih 15-tak godina. Zagreb ima važno mjesto u turističkoj djelatnosti. Na njegovom se području ostvaruje 7,5% ukupnog broja dolazaka turista u Hrvatsku. Ovi podaci ukazuju na trend promjena koji je bitan u (re)definiranju razvojnih potencijala.

Autor je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju; godinama je bio predsjednik Hrvatske gospodarske komore – Područne komore Zagreb

perspektive

Obilje projekata – u ladicama

Grad Zagreb razvojno treba promatrati i u uskoj vezi s područjem zagrebačke aglomeracije koju danas najvećim dijelom čine područja Zagrebačke i Krapinskozagorske županije. Naime, povezanost se očituje kroz više elemenata: dnevne migracije zaposlenih u Zagreb i izvan njega, prostorna dislokacija industrijskih pogona, prometna povezanost i umreženost Grada i zagrebačke aglomeracije.

Vrhunski kadrovi i visokoakumulativna industrija To znači da treba valorizirati geoprometni položaj Grada Zagreba i zagrebačke aglomeracije kao razvojni potencijal i resurs za jačanje njegove konkurentnosti kroz daljnji razvoj multimodalnog prijevoza i izgradnju i modernizaciju prometne infrastrukture posebice prigradske željeznice. Što se tiče razvojnih potencijala Grada Zagreba težište je na visokoobrazovnim kadrovima u visokoakumulativnim industrijama kao što su IT industrija, elektro i farmaceutska industrija, strojogradnja, prehrambena industrija i kemijska industrija. S obzirom na dominantan udio zaposlenih u trgovini, uslužnim djelatnostima, prometu, financijskom sektoru te obrazovanju očito je da se težište gospodarskog U turističkoj razvoja prebacilo na tercijarni sektor. Turizam je ponudi potrebno je također vrlo propulzivna djelatnost s godišnjim izgraditi moderni stopama porasta dolaska turista od oko 10%. kongresni centar Za budući ubrzani gospodarski i društveni razvoj potrebno je realizirati niz projekata kojima bi se aktivirali razvojni potencijali Grada Zagreba.

sa svim pratećim smještajnim, poslovnim i ugostiteljskim sadržajima, čija izgradnja je unesena u više planskih strategija zadnjih dvadesetak godina, ali nikad se nije prišlo realizaciji.

U turističkoj ponudi potrebno je izgraditi moderni kongresni centar sa svim pratećim smještajnim, poslovnim i ugostiteljskim sadržajima, čija izgradnja je unesena u više planskih strategija zadnjih dvadesetak godina, ali nikad se nije prišlo realizaciji. S obzirom na to da se Zagreb profilira kao kongresno središte, trebalo bi računati na privlačenje velikih svjetskih kongresa, što znači da kapacitet kongresnog centra treba dimenzionirati na oko 5.000 mjesta. To je tim važnije jer u Hrvatskoj ne postoji kongresni centar koji je izgrađen isključivo za kongresnu namjenu a i postojeći objekti su svojim kapacitetima ispod veličina potrebnih za održavanje svjetskih kongresa. Kao idealan prostor za izgradnju Kongresnog centra nameće se prostor Zagrebačkog velesajma. Grad Zagreb s obzirom na ograničene prostorne resurse, treba hitno poduzeti aktivnosti i u reurbanizaciji svog prostora. Iako se takvi projekti godinama najavljuju, tek se vrlo sporadično i parcijalno realiziraju. Gradski prostori poput Gredelja, bloka Badel, Zagrepčanke, Paromlina itd., nisu u razvojnoj funkciji a pametnom gradskom broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

politikom prema potencijalnim investitorima mogu vrlo brzo postati lokacijama za nove biznise čije sjedište može biti na tim lokacijama. Pokretanje takvih investicija imalo bi višestruki multiplikativni efekt na različite gospodarske djelatnosti.

Prenamjena bolnice u Blatu Sličan je primjer nedovršene sveučilišne bolnice u Blatu. Kako je gotovo nemoguće očekivati da se taj nedovršeni objekt privede prvobitnoj svrsi s obzirom na njegovo konstrukcijsko i građevinsko stanje, predlaže se da se ponudi na tržištu za neku komercijalnu namjenu, a sredstva koja se ostvare prodajom, vrate u zagrebački zdravstveni sustav, koji vapi za modernizacijom. Za očekivati je da bi takvu transakciju podržali i Zagrepčani koji su svojim doprinosima podržali izgradnju nikad dovršene sveučilišne bolnice. Terme Blato, na gotovo istoj lokaciji, imaju razvojni potencijal kroz korištenje termalnih voda na području Blata. Moguća je izgradnja rehabilitacijsko-medicinskog centra, zatvorenih i vanjskih bazena uz izgradnju hotela, restorana, fitness centra i sličnih sadržaja. Na taj se način može objediniti javne sportske, rekreativne i zdravstvene sadržaje uz obale rijeke Save i time povećati kvalitetu života građana Zagreba i njegove aglomeracije. No i taj projekt godinama se čuva u ladicama.

Projekt službenog naziva Program zaštite, uređenja i korištenja rijeke Save i zaobalja od granice sa Slovenijom do Siska je multidisciplinarni projekt iskorištavanja rijeke Save.

Grad Zagreb bezuspješno dugi niz godina pokušava riješiti pitanje sanacije odlagališta Jakuševac i zbrinjavanja otpada. Ukoliko se želi da budemo ravnopravni na zelenoj karti gradova koji vode ekološki prihvatljivu politiku zbrinjavanja otpada, a time omogući i realizaciju svih drugih razvojnih projekata, mora se hitno i cjelovito pristupiti rješenju ovog gorućeg komunalnog gradskog problema koji postaje conditio sine qua non ukupnog razvoja.

Projekt službenog naziva Program zaštite, uređenja i korištenja rijeke Save i zaobalja od granice sa Slovenijom do Siska je multidisciplinarni projekt iskorištavanja rijeke Save. Prvenstveno je namijenjen rješenju zagrebačkih potreba vodoopskrbe, obrane od poplava, zaštite okoliša i korištenja hidroenergetskih potencijala toka Save. Planirana je izgradnja pet hidroelektrana od slovenske granice do Prečkog koje koriste male padove, čija će izgradnja stabilizirati razine podzemnih voda i još četiri na području od Jaruna do Ivanje Reke. Svaka elektrana bila bi opremljena mostom i brodskom prevodnicom te bi se tako stvorila prometna komunikacija između obala i dionica rijeke, što je u današnjem nedostatku mostova na području grada izuzetno važno (pri čemu izgradnja Jarunskog mosta ima najviši prioritet). Preko hidroelektrane Zaprešić i hidroelektrane Sisak predviđeni su cestovni mostovi, a preko ostalih hidroelektrana planirani su pješačko-biciklistički prijelazi.

perspektive

Obilje projekata – u ladicama

Sve hidroelektrane će imati prevodnice II. kategorije, što odgovara turističkim plovilima, koja bi tako mogla dolaziti do Grada Zagreba i obogatiti njegovu turističku ponudu, koja je prisutna i u velikom broju europskih metropola koje leže na rijekama. Kako se predviđa da će rijeka Sava u Zagrebu biti unutar korita u svim uvjetima vodnog režima, zagrebački savski nasipi prestaju biti u funkciji obrane od poplave a prostor uz korita se može koristiti u komercijalne svrhe, čime se dobiva nova urbanistička dimenzija razvoja gradskog prostora uz samu rijeku Savu. Iako je najveći dio projektne dokumentacije izrađen, i ovaj projekt ostaje u ladicama dugi niz godina. Ima nedvojbene energetske, vodozaštitne, prometne i hidrološke aspekte, a za njegovu realizaciju bi se mogla koristiti sredstva EU fondova.

Zašto ne moderan gradski stadion? S obzirom na potrebe obrazovanja, pogotovo onog visokoškolskog kao jednog od primarnih razvojnih faktora, trebao bi projekt kampusa na Borongaju imati prioritet u ulaganjima Zagreba pa i Hrvatske u cjelini. Izgradnjom modernog kampusa omogućila bi se koncentracija visokoškolskih ustanova na jednom mjestu a za objekte koje sada koriste u središtu grada za visokoškolsko obrazovanje, moguće je naći investitore koji bi rado investirali u prenamjenu takvih objekata. Zagreb također zaslužuje jedan moderan gradski stadion, o čijoj se izgradnji govori dugi niz godina, ali sve ostaje na lijepim planovima. Takav bi stadion imao multiplikativni efekt i na gradsku ekonomiju, jer bi uz njega mogli biti izgrađeni prateći komercijalni objekti koje bi koristili ne samo posjetitelji sportskih priredbi nego i svi ostali građani. Ovo je samo nekoliko razvojnih projekata čijom bi se realizacijom pokrenula gradska ekonomija, podigao komunalni i urbani standard te poboljšali životni uvjeti Zagrepčana. Najveći broj ovih projekata je u nadležnosti Grada Zagreba koji njima može upravljati kao vlasnik i poduzetnik čime bi se osiguralo podizanje urbanog standarda i poticanja poduzetništva. Za te a i sve druge projekte i zahvate u reurbanizaciji gradskog prostora neophodna je aktivna participacija građana u njihovom osmišljavanju, prihvaćanju i provođenju. Samo na taj način će se postići razvojni sinergijski efekt koji će garantirati optimalan razvoj Zagreba. Nažalost, do danas je uključenost građana u kreiranje razvojne politike i projekte bila sporadična. Cilj je da se svim građanima omogući da aktivno sudjeluju u oblikovanju grada: poticanjem suodlučivanja o svim aspektima razvoja i funkcioniranja grada, od onih malih komunalnih akcija do krupnih investicijskih projekata. Samo na taj način će se razvojni potencijali moći u potpunosti iskoristiti i tako omogućiti da Zagreb bude na listi razvijenih, modernih i perspektivnih europskih metropola.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

KONZERVATORSKI PRISTUP OBNOVI

Podizanje otpornosti zgrada Učinak potresa potenciran je činjenicom da je zahvatio gradsko središte, gdje se nalaze glavne državne funkcije i institucije. Piše: Tomislav Petrinec1 Potres koji je pogodio Zagreb i njegovu širu okolicu prouzročio je velike štete na gotovo svim zgradama u povijesnoj urbanoj jezgri, osobito na području Donjeg i Gornjeg grada te Kaptola. Osim većine povijesnih stambenih zgrada teško su oštećene javne i sakralne građevine – kulturna dobra najviše vrijednosti i nacionalnog značenja kao što su zgrade Hrvatskog državnog arhiva, Hrvatskog povijesnog muzeja, Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, zgrada Rektorata Sveučilišta, Državnog hidrometeorološkog zavoda i brojne druge. Najveća strukturalna oštećenja pretrpjele sakralne građevine, među kojima su Katedrala i Nadbiskupski dvor, crkva sv. Marka i sv. Katarine na Gornjem gradu, sv. Marije na Dolcu, crkva i samostan sv. Franje Asiškog na Kaptolu te crkva Presvetog Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici. Širina učinka potresa i rasprostranjenost oštećenja vidljiva je na kompleksu crkve Krista Kralja i arkada na Mirogoju. Teško su oštećene crkve u povijesnim, nekad prigradskim naseljima podsljemenskog područja. Osim štete na građevinama, u potresu je stradala pokretna kulturna baština i kulturna dobra kao što su muzejski predmeti i sakralni inventari. Unatoč iskustvu ranijih potresa od kojih je najjači bio onaj iz 1880. godine i utvrđenom riziku od potresa za područje Zagreba, nepredvidivost trenutka događaja dijelom je razlog za nedovoljnu pripremljenost na djelovanje i posljedice. Pored osobnog traumatičnog iskustva svakog građanina, potres je izazvao i zajednički stres, pokazavši ranjivost grada u cjelini, a osobito njegovih arhitektonskih simbola, od kojih neke do daljnjega neće biti moguće koristiti. Ukupni učinak potresa potenciran je činjenicom da je zahvatio središte glavnog grada Hrvatske, u kojem se nalazi glavnina državnih funkcija i institucija, koncentracija nacionalnih kulturnih ustanova i sadržaja te velikog broja pojedinačnih nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara. 1

Autor je dipl. ing. arh. - glavni konzervator za nepokretnu kulturnu baštinu, Ministarstvo kulture

perspektive

Podizanje otpornosti zgrada

Obilježja povijesne urbane cjeline Povijesna urbana cjelina Zagreba (Registar kulturnih dobara Hrvatske, Z-1525) obuhvaća nekoliko područja određenih prirodnim, topografskim, kulturnopovijesnim i razvojnim osobitostima, stečenim tijekom stvaranja i razvitka grada. Gornji grad i Kaptol kao najstarije povijesne cjeline s karakterističnim položajem na prigorskim uzvisinama, arhitektonski uglavnom formirane do početka 19. stoljeća, osim dominantnih sakralnih građevina i sklopova obilježavaju građanske kuće, kurije i palače. Riječ je o povijesno slojevitoj izgradnji čije najstarije strukture potječu iz kasnog srednjeg vijeka, uključivo i dijelove gradskih zidina. Glavna obilježja građevinske strukture čine masivne zidane i svodne konstrukcije od opeke, kamena ili mješovitog ziđa. Donji grad predstavlja snažan i cjelovito realiziran urbanistički plan druge polovice 19. i početka 20. stoljeća, kojim Zagreb u relativno kratkom vremenu znatno povećava red veličine i vrijednost svog urbaniteta, stvarajući visoko artikulirani prostor gradskih blokova, odmjerene i usklađene izgradnje, pretežno iz razdoblja historicizma i secesije, završen ostvarenjima art deccoa i moderne. Izniman urbanistički doprinos predstavlja koncept Lenucijeve potkove s reprezentativnim javnim zgradama i institucijama nacionalnog značaja. Izvan uže gradske jezgre ističe se urbanističkoarhitektonski sklop groblja Mirogoj. Istom razdoblju pripadaju i obiteljske vile građene na podbrežju Medvednice, sjeverno od Ilice. Cjelokupan arhitektonski opus toga razdoblja obilježava raznolikost i bogatstvo stilsko dekorativnih elemenata pročelja i interijera najviše razine umjetničkog obrta. Osnovni građevni materijal glavnine zgrada do polovice 20. stoljeća je opeka. Nad prizemljima starijih zgrada još uvijek su prisutni masivni svodovi, a ostale međukatne konstrukcije su drveni grednici. Razdoblje iza dvadesetih godina 20. stoljeća obilježava formiranje snažne i međunarodno povezane arhitektonske scene, čiji protagonisti svojim realizacijama još jednom podižu razinu vrijednosti zagrebačke arhitekture i urbanog prostora. Riječ je o javnim i stambenim zgradama, obiteljskim vilama, i drugim građevinama razdoblja moderne, koje donose nove koncepte, materijale i tehnologije. Na arhitektonskoj platformi moderne, nastavlja se urbani razvoj Zagreba kroz čitavo 20. stoljeće. Jednu od glavnih vrijednosti urbanog prostora Zagreba predstavljaju očuvani prodori prirodnog krajolika Medvednice, koji se u obliku kultiviranih šuma pružaju do samog središta grada. Izdvaja se Maksimir kao jedinstveni primjer javnog gradskog parka s kraja 18. stoljeća, koji predstavlja izuzetno vrijedan prostorno-pejsažni i urbanističko-arhitektonski fenomen u europskim razmjerima. Najmlađi, možda još nedovoljno percipiran dio grada je Novi Zagreb, zamišljen po načelima modernog urbanizma, čijom se cjelovitom realizacijom nove prostorne artikulacije stanovanja i pripadajućih usluga, u urbani prostor Zagreba integrira i krajolik rijeke Save. Uz naglašenu prostornu dimenziju grada u smjeru istok– broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

zapad, nastalu širenjem grada prema povijesnim i topografskim silnicama, pruža se spomenuti slijed najvrjednijih gradskih prostora u smjeru sjever – jug sugerirajući središnju gradsku os. U kontekstu općeg sagledavanja urbanih obilježja valja izdvojiti i dvije karakteristične zagrebačke ulice. Ilica kao razdjelnica ili spojnica između Gornjeg i Donjeg grada, brdskog i nizinskog Zagreba, u svojoj raznolikosti objedinjuje sve oblike i tipove gradnje od 18. do 20. stoljeća. Druga karakteristična ulica je Vukovarska avenija, nastala kao prva faza poslijeratne urbanizacije 50-ih godina 20. stoljeća, ekskluzivna interpretacija modernog urbanizma i arhitekture stambenih i javnih zgrada. Prema podacima iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske, na području grada Zagreba ukupno je zaštićeno 586 pojedinačnih nepokretnih kulturnih dobara. Unutar Povijesne urbane cjeline Grad Zagreb pojedinačno su zaštićene 373 zgrade, od čega se unutar zone A nalaze 322, a 51 unutar zone B.

Šteta mnogo veća od vidljive Djelovanje potresa u širem središtu Zagreba pokazuje masovno urušavanje dijelova zgrada kao što su dimnjaci, zabati, atike, jače istaknuti krovni vijenci i sl. što je prouzročilo znatnu štetu na pokrovima, krovištima i međukatnim konstrukcijama. Gubitak brojnih stilsko-dekorativnih elemenata na pročeljima zgradama, osvijestio je građane o njihovom značenju za autentičnost donjogradskog ambijenta. Međutim, razmjeri štete znatno su veći nego što je vidljivo na prvi pogled. Jačina potresa izazvala je različita oštećenja na zidanim konstrukcijama većine zgrada, vidljiva tek unutarnjim pregledom. Najčešće su pukotine na međusobnim spojevima zidova, zidova i stropova, te dijagonalne pukotine na pregradnim i nosivim zidovima, svodovima i stropovima uz otpadanje dijelova žbuke. Unakrsne dijagonalne pukotine („x“ pukotine) na karakterističnim dijelovima zidanih konstrukcija pokazatelj su težih oštećenja, dok su mrežaste pukotine u velikom opsegu prisutne na žbuci, odnosno na površinskim, ne-konstrukcijskim elementima. Najteže su stradale crkve i zgrade javne namjene koje karakteriziraju prostori velikih raspona te neujednačenost veličine i dispozicije prostorija. Uslijed pomaka i vibracija u nosivim strukturama došlo je do znatnih pukotina na svodovima, lukovima i kupolama, vertikalnim zidanim konstrukcijama i stupovima čak i gubitkom nosivosti i stabilnosti sklopova uz djelomično urušavanje, primjerice južnog tornja Katedrale, svoda u Bazilici Presvetog Srca Isusova te brojnih nekonstrukcijskih elemenata kao što su balustrade, fijale, skulpture i ostali ukrasni dijelovi zgrada. Intenzitet i brojnost oštećenja na povijesnim građevinama razlikuju se s obzirom na razdoblje gradnje, arhitektonska obilježja i tip zgrade, tehnike, materijale i kvalitetu gradnje te položaj, neposredno okruženje, karakteristike tla i način temeljenja.

perspektive

Podizanje otpornosti zgrada

Djelovanje institucija i struke Postupak brze procjene uporabljivosti oštećenih zgrada proveli su timovi inženjera građevinarstva odmah nakon potresa, organizirani u sklopu Stožera civilne zaštite Grada Zagreba. S obzirom na ugroženost povijesne gradske jezgre i velikog broja kulturnih dobara na području grada i okolice, Ministarstvo kulture je odmah pristupilo izradi metodologije za utvrđivanje i popis šteta na nepokretnim i pokretnim kulturnim dobrima. Temeljem Odluke ministrice kulture, stručni konzervatorski timovi Ministarstva kulture i Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, započeli su početkom travnja s provedbom detaljnog popisa šteta, prioritetno na pojedinačno zaštićenim građevinama – kulturnim dobrima. Način utvrđivanja šteta razrađen je prema metodologiji popisa i procjene ratne štete u Domovinskom ratu, procjene štete od potresa na dubrovačkom području 1979. godine, uz konzultaciju relevantnih međunarodnih dokumenata, a temelji se na pregledu vanjštine i unutrašnjosti zgrade te utvrđivanju intenziteta i brojnosti oštećenja građevinsko– arhitektonskih sklopova, iz čega proizlazi procjena kategorije štete prema pet stupnjeva oštećenja (EMS-98, Grünthal, 1998) u rasponu od zanemarivih i laganih do razornih oštećenja. Sustavan popis šteta i sistematizacija prikupljenih podataka, omogućuju globalnu procjenu šteta, odnosno troškova obnove te planiranje opsega i dinamike potrebnih radova za sanaciju svake pojedine građevine, što bi osim sanacije oštećenja u konačnici trebalo uključivati i podizanje razine otpornosti na potres, te poboljšanje općeg građevinskog stanja. Nužno je naglasiti da se potres dogodio u jeku krize izazvane drugom velikom prijetnjom – pandemijom virusa COVID-19, što je iznimno otežalo interventno djelovanje svih službi zbog obaveze poštivanja strogih mjera ograničavanja kretanja i okupljanja te drastičnog smanjenja raspoloživih ljudskih kapaciteta za sve vrste djelovanja. Prema izvješću radne skupine za izradu izvješća za Svjetsku banku (RDNA – Sektor kultura) ukupno je oštećeno 72% zgrada u zoni A i 40% u zoni B.

Konzervatorsko vrednovanje nasljeđa U promišljanju pristupa obnovi povijesnog građevinskog fonda nakon potresa potrebno je uzeti u obzir nekoliko čimbenika. Bez obzira na dramatične slike s gradskih ulica neposredno nakon potresa, te neugodnih spoznaja o razmjerima šteta nakon detaljnog pregleda brojnih zgrada stambene, sakralne i javne namjene, činjenica je da u potresu nije došlo do potpunog urušavanja građevina ili gradskih kvartova, odnosno do takvih razmjera razaranja koji bi doveli u pitanje opstojnost povijesnih arhitektonsko-urbanističkih vrijednosti. U proteklim godinama svjedočimo uspješnim obnovama pročelja pojedinih zgrada Gornjeg i Donjeg grada, čime je nesumnjivo ojačana estetska komponenta prezentacije povijesne jezgre Zagreba. Razvidan je i gospodarski učinak sinergije graditeljske baštine i turizma koji je upravo povijesnu jezgru glavnog grada najmlađe

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

članice Europske unije učinio atraktivnom urbanom destinacijom. Međutim, opće građevinsko stanje zgrada, a naročito njihova otpornost na potres, održavanje i obnova zajedničkih dijelova zgrada kao što su krovišta, sustavi građevinskih instalacija, ali i brojni nekontrolirani zahvati u stanovima kao posebnim dijelovima zgrada, upravo u ovakvoj kriznoj situaciji pokazuju znatne slabosti i nedostatke u sustavu upravljanja zgradama u povijesnoj urbanoj cjelini. Ključan čimbenik u pristupu obnovi predstavlja konzervatorsko vrednovanje zgrada graditeljskog nasljeđa, odnosno njihovih arhitektonsko-stilskih i građevinskih sastavnica. Imajući u vidu vrednovanje i značenje povijesne urbane strukture Zagreba te stanje zgrada i karakter nastalih strukturalnih i nestrukturalnih oštećenja u potresu, može se zaključiti da opći pristup obnovi povijesnog građevinskog fonda treba biti usmjeren prema građevinskoj, konstrukcijskoj i arhitektonskoj sanaciji. U cilju preciznijeg određivanja konzervatorskih smjernica i uvjeta za obnovu, potrebno je razlikovati one elemente građevine koji predstavljaju suštinsko svojstvo kulturnog dobra te ih je nužno očuvati, bilo da je riječ o pojedinačnoj zgradi ili se radi o bitnom zajedničkom obilježju pripadajućeg dijela povijesne urbane cjeline. S druge strane, elementi, materijali i tehnike, koji sami po sebi ne predstavljaju vrijednost u smislu svojstva kulturnog dobra, mogu biti poboljšani ili zamijenjeni suvremenim, tehnički povoljnijim, sigurnijim i financijski prihvatljivijim rješenjima. Pri tome uvođenje novih struktura mora biti kompatibilno povijesnoj građevini, odnosno njenim arhitektonskim, građevinskim i konstrukcijskim obilježjima. Mogućnost uvođenja novih odnosno zamjenskih arhitektonskih rješenja u sklopu pojedinih građevina, osobito kada je riječ o pojedinačnim kulturnim dobrima, potrebno je razmatrati s obzirom na posebnosti pojedine građevine. U skladu s namjerom poboljšanja stanja prema načelu Build Back Better2, u smislu fizičke obnove, osim građevinske sanacije podrazumijeva se primjena odgovarajućih mjera i razina protupotresnog ojačanja građevine kao cjeline, uključujući i nekonstrukcijske arhitektonske i građevinske elemente. Međutim, radi usklađivanja odgovarajuće razine protupotresne otpornosti i očuvanja svojstva kulturnog dobra, potrebno je prilagoditi postojeću regulativu (Eurocod 8) na način da se definiraju prihvatljive razine poboljšanja sigurnosti zgrada prema njihovoj vrijednosti odnosno vrsti i namjeni, pri čemu mogu pomoći primjeri nekih europskih zemalja koje su uzele u obzir specifičnosti graditeljskog nasljeđa u odnosu na standarde za novu izgradnju.

Building Back Better je pristup oporavku nakon katastrofe čiji je cilj povećati otpornost nacija i zajednica za buduće katastrofe i traume. Ovaj pristup integrira mjere smanjenja rizika od katastrofa u obnovu fizičke infrastrukture, socijalnog sustava i skloništa te u revitalizaciju sredstava za život, gospodarstva i okoliša. Kao vodeće načelo koje objedinjuje oporavak nakon katastrofe s održivim razvojem, države članice UN usvojile su ga kao jedan od četiri prioriteta za smanjenje rizika od katastrofa.

perspektive

Podizanje otpornosti zgrada

Vraćanje izgubljenih arhitektonskih detalja Sustavna obnova zgrada također je prilika da se u sklopu arhitektonske sanacije i konzervatorsko restauratorskih zahvata provede i restitucija ranije izgubljenih arhitektonskih detalja i elemenata, odnosno uklanjanje ili prihvatljivo preoblikovanje neusklađenih zahvata na zgradama. Aktualizira se i pitanje radikalne rekonstrukcije, odnosno zamjenske izgradnje u povijesnoj jezgri, potaknuto stanjem pojedinih zgrada. Za usmjeravanje pristupa, osim karaktera oštećenja i ovdje je ključno vrednovanje zgrade čija je obnova upitna. Primjerice, u iznimnim slučajevima najtežih oštećenja zgrade koja predstavlja identitetske vrijednosti urbanog ambijenta, zadržavanje izvornog pročelja ili potpuna faksimilska rekonstrukcija nameću se kao krajnja, zadovoljavajuća rješenja. U slučaju zgrada bez arhitektonske ili ambijentalne vrijednosti prihvatljiva je zamjenska izgradnja, usklađena s urbanim kontekstom i pripadajućim arhitektonskim standardom. Za uspješnost čitavog procesa oporavka, preduvjet je uspostava učinkovitog zakonskog okvira i organizacijskog modela, a stručna analitička podloga i konzervatorski plan urbane obnove, ključni su dokumenti za provođenje. Potrebne su također i promjene zakonodavnog okvira u dijelu koji se odnosi na upravljanje višestambenim zgradama, u smjeru cjelovitog planiranja obnove i održavanja, jačanja nadzora i sprječavanja parcijalnih zahvata suvlasnika zgrada. Važan i neizostavan segment poboljšanja predstavlja sustavno upravljanje rizicima, temeljeno na sveobuhvatnim procjenama rizika i stvarnoj primjeni rezultata na planiranje i provedbu mjera za jačanje otpornosti svih oblika i vrsta kulturne baštine. Prevladava mišljenje da je za uspješnu obnovu nužna uspostava odgovarajućeg stručno operativnog tijela po uzoru na Zavod za obnovu Dubrovnika, osnovan nakon potresa 1979. godine, koji i danas uspješno djeluje, a slične modele uspostavile su i druge zemlje pogođene potresom i drugim katastrofama. Kako bi iz ove krizne situacije u konačnici proizašli pozitivni učinci, urbana obnova Zagreba, između ostalog se treba osloniti i na niz međunarodnih dokumenata3 koji se bave ovom problematikom te implementirati najbolje preporuke i praksi u cilju očuvanja do sada stvorenih urbanih vrijednosti ali i pridruživanja novih kvaliteta suvremenog razvoja.

UNESCO, 1976. Recommendation concerning the Safeguarding and Contemporary Role of Historic Areas, Nairobi ICOMOS, 1987. Charter for the conservation of historic towns and urban areas, (Washington Charter – 1987) ICOMOS, 1994., Nara document on authenticity UNESCO, 2011., Recommendation on the Historic Urban Landscape

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Financijski efekti Provedbom detaljnih pregleda zgrada u sektoru kulture i kulturne baštine pokazalo se da će šteta izazvana potresom općenito imati znatnu financijsku težinu, osobito ako se uzme u obzir cjelovit pristup obnovi. Također je činjenica da financiranje obnove stambenih zgrada u povijesnoj jezgri sredstvima pričuve ili spomeničke rente ni približno ne pokriva iznose potrebne za sustavnu obnovu, koja uključuje i poboljšanje stanja. Dio potrebnih sredstava očekuje se iz proračuna Grada Zagreba i Republike Hrvatske. Način i opseg financiranja povezan je sa stupnjem oštećenja zgrada te planirane razine obnove odnosno protupotresnog ojačanja što bi trebalo biti regulirano Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom na području grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije. Kada je riječ o sektoru kulture i kulturne baštine, Ministarstvo kulture je u sklopu prijave za financiranje obnove od Svjetske banke prema zadanoj metodologiji Rapid Damage and Needs Assessment (RDNA) iskazalo financijske podatke o štetama i troškovima obnove te potrebama oporavka. U prijavi za Fond solidarnosti Europske unije također su iskazani podatci o prihvatljivim troškovima koji se odnose na mjere zaštite kulturnih dobara nakon potresa. Osim izravnog financiranja obnove putem kreditnih ili donatorskih sredstava potrebno je razmotriti i druge oblike financiranja koji bi počivali na korištenju dodatnih kapaciteta građevinskog fonda, primarno Donjeg grada kao što su potkrovlja ili dogradnje u unutrašnjosti blokova, iako ovakvi zahvati podliježu konzervatorskim ograničenjima radi očuvanja vrijednosti arhitekture i povijesnog urbanog ambijenta te ne mogu biti primijenjeni kao opće pravilo. Spomenuta analitička podloga i plan urbane obnove Zagreba trebali bi donijeti jasne kriterije primjene različitih modela i odrediti potencijalne lokacije za uvođenje prihvatljivih promjena u zaštićenoj urbanoj strukturi. Cjelovita i sustavna urbana obnova, koja se neminovno nameće kao dugoročni projekt oporavka nakon katastrofe, mora uključiti strateško, interdisciplinarno promišljanje metoda građevinske sanacije, revitalizacije i regeneracije urbanih potencijala povijesne jezgre, osobito Donjeg grada i njegovih blokova. Primjerena modernizacija i podizanje tehničkih standarda koji između ostalog uključuju i prihvatljivu razinu poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada, značajno pridonose zadržavanju i unaprjeđenju stanovanja te svih ostalih funkcija i sadržaja bez kojih je upitno očuvanje povijesnih, arhitektonskih, urbanističkih, umjetničkih i ambijentalnih vrijednosti, kao nositelja kulturnog i prostornog identiteta Zagreba te potvrde njegovog značenja kao hrvatske i srednjoeuropske metropole. Takvim pristupom ostvarit će se preduvjeti za sustavno financiranje obnove, vratiti povjerenje u kvalitetu života u povijesnom gradskom središtu, te osigurati očuvanje i budućnost vrijednog urbanog nasljeđa Zagreba. Budućom sustavnom obnovom na načelima ekološke prihvatljivosti i kružnog gospodarenja te kulturne i gospodarske održivosti moguće je stvoriti novu kvalitetu gradskog središta 21. stoljeća. 22

perspektive

MAKROEKONOMSKI ASPEKTI OBNOVE

Izravna i neizravna šteta Izostanak detaljne procjene štete ozbiljan je hendikep za mogućnost dizajniranja programa i projekata uklanjanja ekonomskih posljedica potresa. Piše: Vladimir Čavrak1 Potres koji je 22. ožujka 2020. zadesio područje Zagreba i okolice izazvao je velike materijalne štete na stambenim, gospodarskim, infrastrukturnim i drugim objektima čije će se posljedice osjećati u kratkom, ali i u dugom roku. Da bi se moglo pristupiti sustavnom sagledavanju i rješavanju brojnih problema koji su posljedica ove prirodne katastrofe nužno je imati čvršće uporišne točke u dobrim procjenama iznosa izravnih i neizravnih šteta. Ovaj tekst se bavi makroekonomskim štetama ali razumije se da potres uvijek izaziva i štete u brojnim drugim aspektima ljudskog života koje često nije moguće monetizirati i obuhvatiti standardnim ekonomskim analitičkim alatima. Ekonomske procjene obično uključuju (a) izravne štete na objektima (i ljudima), (b) neizravne štete i (c) multiplikativne učinke tih šteta koje djeluju u duljem vremenskom razdoblju iza potresa (ponekad i desetljeća). Sam proces procjene ovih šteta je veoma zahtjevan i kompliciran te zahtijeva multidisciplinarni timski rad pa ga nije moguće obaviti u kratkom roku. Vlada Republike Hrvatske je na svojoj 235. sjednici (10. lipnja 2020.) prihvatila Zahtjev za dodjelu sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije (EUSF) u kojem se štete procjenjuju na iznos od 86,3 milijarde kuna (11,5 mlrd EUR). Budući da je ova procjena izrađena po metodologiji predviđenoj za podnošenje brzog zahtjeva za pomoć koji se mora podnijeti najkasnije u roku od dvanaest tjedana od nastanka prve štete, sasvim je jasno da se tu ne radi o cjelovitoj procjeni štete. Ova procjena je obuhvatila samo sektore stanovanja, obrazovanja, zdravstva, kulture, gospodarstva, makroekonomije i troškove smanjenje rizika od katastrofa. Valja napomenuti i činjenicu da je Grad Zagreb tek 22. svibnja objavio javni natječaj za sastavljanje Popisa stručnih osoba za procjenu šteta od prirodne nepogode – potresa koji je 1

Autor je redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

otvoren petnaest dana što znači da do pisanja ovog teksta u Zagrebu još nemamo kompletiran tim za procjenu šteta.

Virus dodatno zakomplicirao poslove Sve navedeno još uvijek se odnosi samo na izravne štete dok će proces utvrđivanja neizravnih i multiplikativnih šteta biti obavljen u daljoj budućnosti. Cjelokupan posao procjene šteta dodatno je zakompliciran i činjenicom da se potres dogodio usred epidemije koronavirusa pa će neizravne i multiplikativne štete biti teško pridružiti jednom ili drugom mogućem uzroku. Ovdje izostavljam još jednu kompleksnu problematiku a koja se tiče temeljnih polazišta za procjenu izravnih šteta koja zasada nije definirana a odnosi se na kriterije i polazišne točke tih procjena. Zasada je nejasno i nedefinirano pitanje da li će se štete procjenjivati u odnosu na troškove dovođenja u prethodno stanje različitih objekata, da li će se neki i koji objekti rušiti uz gradnju novih ili će se neki objekti graditi iznova ali na drugim lokacijama, itd. U svakom slučaju, nepostojanje detaljne procjene šteta predstavlja ozbiljan hendikep za mogućnost dizajniranja programa i projekata uklanjanja gospodarskih šteta kao i za dobru i preciznu procjenu učinaka makroekonomskih programa usmjerenih na eliminiranje posljedica potresa.

Teže posljedice za slabija gospodarstva Što se tiče svjetske znanstvene literature o ekonomskim posljedicama prirodnih katastrofa, posebno potresa, može se konstatirati da su brojni autori proveli vrlo zanimljiva i sveobuhvatna istraživanja pojedinih takvih događaja. U ekonomskoj znanosti postoji opća suglasnost da prirodne katastrofe imaju neposredne i razorne posljedice u kratkom roku. Kod dugoročnih učinaka nalazi istraživanja su različiti i ovise od slučaja do slučaja. Prema jednom sveobuhvatnom istraživanju koje je koristilo empirijske podatke o potresima u svijetu od 1973. do 2015. godine2, negativni dugoročni utjecaji na rast prosječne zemlje mogu se usporediti s nalazima za prirodne katastrofe povezane s klimom. Tipičan potres smanjuje bruto domaći proizvod po stanovniku za 1,6% godišnje u razdoblju od osam godina iza događanja potresa.3 Također, zemlje s niskim i srednjim dohotkom doživljavaju veće ekonomske štete od zemalja s visokim dohotkom koje čak imaju i pojedinačna iskustva ubrzanja rasta kao učinak brze obnove i izgradnje novih objekata i struktura. Iz navedenog se može zaključiti da pravilna i primjerena reakcija fiskalne i monetarne politike 2

S. Lackner, „Earthquakes and Economic Growth“, FIW-Working Paper No 190, December 2018. Jedna od najvećih katastrofa modernog doba bio je potres na Haitiju 2010. godine. Makroekonomski učinci tog potresa procijenjeni su na prosječni gubitak 12% bruto domaćeg proizvoda u razdoblju 2010.-2015. godine. Ali razorni učinci tog potresa bili su značajno veći i razorniji od potresa 2020. u Zagrebu. Također teško je usporediti Haiti i Zagreb, odnosno Republiku Hrvatsku jer se radi o znatnim razlikama u razvijenosti i strukturi.

perspektive

Izravna i neizravna šteta

koje podržavaju dobar program brze obnove mogu relativno brzo povećati stope rasta i nadoknaditi štete nastale zbog potresa. Istraživanje koje je obuhvatilo 95 talijanskih provincija koje su u razdoblju 1986.2011. imale 22 seizmička razdoblja4 nije pokazalo značajan negativan učinak na output (u nekim slučajevima je učinak bio pozitivan). Slične rezultate nalazimo i u istraživanju dva velika potresa u Novom Zelandu (2010. i 2011.). Navedeno istraživanje5 je utvrdilo veoma mali učinak potresa na agregatni output (BDP) i umjereno smanjenje stope inflacije. Pri tome se konstatira da su mjere državne fiskalne politike i monetarne mjere centralne banke uspjele ublažiti utjecaj šteta na makroekonomske učinke. Za naše razmatranje važan je nalaz ovog istraživanja koje je utvrdilo da su puno veći učinci potresa na regionalnoj nego na nacionalnoj razini. U pogledu zagrebačkog potresa valja zapaziti da centralna država a niti Grad Zagreb još uvijek nemaju obrise cjelovitog programa eliminacije svih šteta dok je identifikacija šteta prilično zamagljena istovremenom pojavom lockdowna uslijed epidemije koronavirusa. Postoji obimna literatura o ekonomici potresa čiji nalazi upućuju na potrebu precizne identifikacije vrsta nanesene štete. Naime, nalazi istraživanja razlikuju se s obzirom na to je li dominantna šteta nastala na produktivnom proizvodnom kapitalu, na trajnim potrošnim dobrima (automobili, namještaj i sl.) ili na rezidencijalnim objektima. To je važno zbog procjene multiplikatora fiskalnih i monetarnih programa. Multiplikator ulaganja u novi proizvodni kapital može biti veći i trajniji od multiplikatora fiskalnih transfera za nabavu trajnih potrošnih dobara ili gradnju rezidencijalnih objekata.

Neadekvatno reagiranje javnosti Budući da o razornim učincima potresa u Zagrebu još uvijek nemamo pouzdanih i dovoljno detaljnih informacija o makroekonomskim problemima i izazovima zasada se može pisati općenito i načelno. Ono što se na prvi pogled čini očitim jest da je potres u Zagrebu znatno zasjenjen istovremenim „zaključavanjem“ zbog epidemije koronavirusa. Ta spoznaja nije važna samo zbog teškoće pripisivanja gospodarskih posljedica jednom ili drugom uzroku. Ona je važna i zbog toga što hrvatska javnost i institucije nisu na činjenicu potresa adekvatno i cjelovito reagirale. Izostale su i masovnije aktivnosti pružanja materijalne i druge pomoći građanima i poduzećima Zagreba i okolice iz ostalih dijelova Hrvatske pa i iz inozemstva, koje su inače uobičajene u sličnim situacijama. Tome je pridonijela i odluka o organiziranju nacionalnih izbora zbog čega su izostale ili su usporene i odgođene brojne aktivnosti na obnovi i promišljanju procesa eliminiranja nastalih šteta. Makroekonomski je Porcelli, F., Trezzi, R., 2016., „The impact of Earthquakes on Economic Avtivity; Evidence from Italy“, Cambridge Working Papers in Economics 1650, Faculty of Economic, University of Cambridge. 5 Doyle, L., Noy, I., 2015., „The short-run nationwide macroeconomic effects of the Canterbury earthquakes“, New Zeland Economic Papers, Volume 49, 2015 – Issue 2. 4

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

to značilo da je uz ekonomski šok nastanka šteta što se odrazilo u padu ponude i potražnje u makroekonomski okvir unesen i čimbenik povećane neizvjesnosti i loših očekivanja. Zbog navedenog negativni učinci potresa zasada su uglavnom locirani na regionalnu razinu Zagreba i okolice. Međutim sasvim je jasno da će ukupni učinci imati važne posljedice na cjelokupno hrvatsko gospodarstvo. Ne samo zbog veličine Zagreba koji u različitim makroekonomskim indikatorima čini više od 30% Republike Hrvatske nego i zbog gospodarskih i drugih veza koje poslovni i drugi subjekti imaju s poslovnim subjektima izvan područja Zagreba, koje će dugo vremena biti u teškoćama ili će se morati obnavljati u sasvim drugim formama i odnosima. U konceptu obnove postojećih objekata i njihovog dovođenja u prethodno stanje (što ne mora biti jedini koncept), prve procjene šteta od potresa možemo promatrati i kao veličinu novih agregatnih investicija u iznosu od 80-100 milijardi kuna. Ako bi se takav investicijski napor odvijao u narednih deset godina to bi bio ekvivalent od oko 2,5% bruto domaćeg proizvoda godišnje. Ako bi to promatrali preko koncepta prosječne godišnje stope rasta to bi značilo da se ukupan rast bruto domaćeg proizvoda (prema dosadašnjoj petogodišnjoj prosječnoj stopi) mora uložiti u investicije za obnovu Zagreba. Taj izračun zasada ne uvažava druge mogućnosti za pribavljanje izvora sredstava od mogućih međunarodnih donacija do zaduživanja na domaćem i inozemnom financijskom tržištu (što je još uvijek dobra opcija zbog činjenice niskih kamatnih stopa).

Neophodne dugoročne investicije Dakle, makroekonomski pogled na štete od potresa u Zagrebu i na moguće alternative ulaganja u programe obnove kao i mogućnosti strukturnih i drugih promjena koncepta budućeg razvoja Grada Zagreba trebao bi imati ne samo lokalnu zagrebačku perspektivu nego i nacionalnu makroekonomsku. Pri tome se hrvatski ekonomisti moraju nešto javnije i jasnije suprotstaviti početnom agresivnom imperijalizmu drugih struka koje institucionalno i izvaninstitucionalno pokušavaju zauzeti monopolsku poziciju u odlučivanju o koncepciji, strategiji obnove Zagreba. Tu mislim na prostorne planere, povjesničare umjetnosti, arhitekte, građevinare, pravnike, sociologe i slično. Kvalitativni doprinos ekonomista i posebno makroekonomista u dosadašnjim aktivnostima gotovo da je izostao a pobrojane struke nastoje ga ukloniti ili znatno reducirati. Karakterističan je u tom pogledu, u osnovi dobar tekst Hrvatskog sociološkog društva6 koji ulogu ekonomista svodi samo na traženje „izvora financiranja“. Tobože ekonomisti znaju samo za „profit“ pa ih ne treba uključivati u odlučivanje o finijim i sofisticiranijim pitanjima. Ovdje Kruno Kardov, „Obnova Zagreba nakon potresa 2020. Što možemo očekivati?“, Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 11. 4. 2020. (http://hsd.hr/hr/2020/04/24/ obnova-zagreba-nakon-potresa-2020-sto-mozemo-ocekivati/; pristupano 12.6.2020.)

perspektive

Izravna i neizravna šteta

ne bih ulazio u zablude i nepoznavanje moderne ekonomske znanosti nego bih upozorio da se bez ekonomista i posebno makroekonomista o pitanjima obnove Zagreba koja će imati važnih makroekonomskih utjecaja na hrvatsko gospodarstvo i blagostanje svih građana Republike Hrvatske ne bi smjelo donositi meritorne odluke. U kratkom roku za obnovu porušenih stambenih objekata i infrastrukture potrebno je osigurati fiskalne transfere, donacije i različite vidove pomoći, domaće i inozemne. To će pridonijeti povećanju ponude i potražnje za različite proizvodne i uslužne djelatnosti i u srednjem roku umanjiti pad bruto domaćeg proizvoda. Međutim, makroekonomski promatrano, za obnovu Zagreba i okolice nužne su dugoročne investicije najmanje u visini učinjene štete (koje tek treba procijeniti) a ovisno o tome koji i kakav će se usvojiti koncept obnove, moguće je da investicijski napor bude i puno veći. Pri tome će biti potrebno dobro procijeniti i odlučiti o tome što će se obnavljati u modelu dovođenja u prethodno stanje, što će se izgrađivati potpuno novo a što se uopće neće izgrađivati nego će se supstituirati nečim potpuno novim. Dok se ne obavi detaljna procjena šteta po visini i strukturi neće se moći donijeti mudra odluka o alokaciji investicija. Strukturu oštećenih objekata treba definirati s obzirom na njihov značaj i primjenu. Razumljivo je da će odnos prema kulturno-povijesnim objektima i objektima koji predstavljaju nacionalnu baštinu biti drugačiji nego kad su u pitanju objekti gospodarske namjene. Kad su u pitanju objekti gospodarske namjene ovo će biti dobra prilika da se promisli pitanje strukturnih promjena gospodarstva Zagreba s ciljem poticanja koncepta pametne specijalizacije između hrvatske prijestolnice i naselja u okruženju. Također se može na dnevni red postaviti pitanje razvoja Zagreba kao metropolske policentrične regije. Taj koncept suvremenih europskih i svjetskih metropola je nešto širi od koncepta „urbane aglomeracije Zagreb“ kojeg podržava Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada. Koncept „urbane aglomeracije Zagreb“ zasniva se na administrativnim i geografskim kriterijima dok se koncept „metropolske policentrične regije zasniva na ekonomskim kriterijima“. Kako bi se metropolska pozicija Zagreba bolje iskoristila za ubrzanje gospodarskog razvoja i povećanje konkurentnosti gospodarstva Republike Hrvatske (Zagreb kao motor razvoja RH) potrebno je definirati takav novi strateški pristup. U tom smislu je potrebno utvrditi ne samo štete nastale potresom nego input – output gospodarske veze Zagreba sa širim okruženjem i putem pametne specijalizacije gradova i gospodarskih sektora osmisliti novi razvojni model Zagreba i Hrvatske. Taj je koncept u potpunom suglasju sa strateškim ciljevima razvoja Europske unije (pametan, uključiv i održiv razvoj) pa se mnogo programa i projekata može kandidirati za fondove Europske unije. Takvim se pristupima može postići ubrzanje stope rasta, povećanje konkurentnosti i porast standarda i blagostanja naših građana.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

SOCIOLOŠKI ASPEKTI OBNOVE

Model urbane održivosti Vrijeme je za uvođenje urbanih modela primjerenih 21. stoljeću. Piše: Anđelina Svirčić Gotovac1 Obnova gradskog središta i susjednih prigradskih naselja nakon potresa iz ožujka 2020. godine situacija je koja je za Zagreb jedna od težih i složenijih u njegovoj novijoj povijesti. Nastala oštećenja kuća, stanova, javnih ustanova, kulturne i povijesne baštine te gradske infrastrukture otvorila su brojna pitanja sanacije i obnove svih stradalih dijelova grada, a posebno Donjeg i Gornjeg grada kao središnje urbane zone. Otvara i pitanje mogućnosti zaštite i revitalizacije središta, ali u suvremenim uvjetima. Stoga je to tema koja zaslužuje detaljne analize brojnih struka, uz posebnu brigu urbane politike i odgovornost svih uključenih u proces obnove. Revitalizacija i obnova gradskih središta i inače se u sociološkoj i srodnoj urbanoj literaturi promatra na vrlo sustavan način, uzimajući u obzir cjelovitost postojećeg prostora u socijalnom i drugom smislu imajući na umu koliko je taj prostor prilagodljiv na suvremene trendove u razvijenijim zemljama u smislu komparacije i slijeđenja tzv. dobrih praksa. U ovom se slučaju stoga ne može, bez obzira na sve teškoće koje Zagreb sada prolazi zbog potresa, ignorirati činjenica poželjnih i prihvaćenih urbanih razvojinh modela koji postoje u razvijenim europskim i nekim drugim svjetskim gradovima. Drugim riječima koliko je pojedini grad i njegov urbani prostor zakoračio u 21. st. slijedeći trenutne europeizacijske trendove uređenja i obnove gradova kao što su tzv. urbana otpornost ili urbana održivost govori koliko je putanja razvoja tog grada odgovorna i obzirna u upravljanju gradom. Ovi su modeli u prvom redu socijalno, humanistički i ekološki osviješteni te inherentni urbanizmu 21. st. kojemu je tzv. ljudski odnos (Gehl, 2010.; Speck, 2018.; Girardet, 1999.; Hiremath i drugi, 2013.)2 kao i briga i zaštita većinskih građanskih interesa i potreba

Autorica je viša znanstvena suradnica u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Gehl, J. (2010). Cities for people. Islandpress. Washington, Covelo, London. Speck, J. (2018). Walkable City Rules. 101 Steps to Making Better Places. Washington, Covelo, London: IslandPress 1 2

perspektive

Model urbane održivosti

(stambenih, javnih, ekoloških, urbanističkih i drugih) prvenstveni odabir. Može li ih Zagreb usvojiti i nakon potresa nastojati uskladiti kroz procese urbane obnove i revitalizacije pokazat će vrijeme no svakako je ovaj trenutak u njegovoj urbanoj povijesti odlučujući i treba ga znati iskoristiti na dobrobit svih njegovih građana. Upravo teorijski koncept urbane otpornosti sadrži važan segment uključenja ili participacije građana u javnom životu grada kroz, primjerice, projekte na lokalnoj razini ili na razini susjedstva koji se kao osnovne ideje više ili manje inkorporiraju u proces prostornog i urbanog planiranja, odnosno navedenog urbanizma za 21. stoljeće. Kroz njih se vidi koliko se vrednuju potrebe i želje stanovnika, u svrhu podizanja kvalitete života i stanovanja. Prema europeizacijskom trendovima revitalizacijskog procesa koji je pojašnjen, primjerice, u dokumentu Urbact II Capitalisation kao „aktivnosti poduzete u urbanoj obnovi koje uključuju ekonomska, društvena i fizička/okolišna poboljšanja na područjima intervencije“ (2015: 9-10), te naglašavaju cjelokupnost procesa i poboljšanje i podizanje kvalitete na svim razinama gradskog života. Na tom tragu razvija se i model urbane održivosti također kao holistički koncept u kojem su uključene četiri dimenzije društva: okolišna, ekonomska, društvena i politička, u svrhu stvarnih promjena i poboljšanja. Takvi modeli i trendovi nastali su kako bi se umanjio utjecaj „tradicionalnih“ urbanizacijskih posljedica tipičnih za urbanu paradigmu vezanu uz 20. stoljeće kao što su zagađenje, prometna zagušenost, automobilizacija, densifikacija, preizgrađenost, pretjerano urbano širenje te smanjenje i destrukcija javnih prostora. Stoga je svako nastojanje prema urbanoj održivosti i otpornosti dobrodošlo.

Teškoće u razumijevanju trendova No kako su u realnim i nacionalnim okolnostima u procesu planiranja obnove grada uključeni mnogi akteri kao više ili manje ravnopravni sudionici nailazimo na mnoge teškoće u razumijevanju spomenutih trendova. Oni se često podređuju određenom društvenom kontekstu i urbanoj politici koji zagovaraju parcijalne i kratkoročne interese. Takav je slučaj i u današnjem tzv. ’zagrebačkom urbanizmu’. Njega definitivno obilježava postsocijalistički kontekst urbane rekonstrukcije i fizička transformacija gradskog centra koji imaju svoje vlastite urbanističke zakonitosti. Često se, međutim, iz intencije uređenja i rekonstrukcije specifičnih i središnjih zagrebačkih dijelova proces urbane obnove pretvorio u proces gentrifikacije i turistifikacije kao negativno shvaćeni procesi urbane obnove, a kroz svjetske primjere i često kritizirani. Zadnjih je dvadesteak godina bilo mnogo primjera stambene i poslovne preizgrađenosti i negativne interpoliransoti nove gradnje u

Girardet, H. (1999). Creating Sustainable Cities, 1st ed.; Green Books; Totnes, UK, 1999. Hiremath, R.B.; Balachandra, P.; Kumar, B.; Bansode, S.S.; Murali, J. (2013). IndicatorBased Urban Sustainability—A Review. Energy Sustain. Dev., 17, 555–563.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

identitet srednjoureopskog Zagreba. Prisjetimo se slučaja Cvjetnog trga i njegove transformacije kroz gradnju šoping centra Cvjetni (Svirčić Gotovac i Zlatar, 2008.; Svirčić Gotovac, 2009, 2010)3 ili drugih slučajeva uređenja središta (Ban centar, Kaptol centar, Europski trg i sl.). Proces gentrifikacije u literaturi se inače definira kao „konverzija socijalno marginalnih područja i područja stanovanja radničke klase centra grada u srednjoklasna područja stanovanja, te predstavlja pokret privatnog investiranja u centralna područja glavnih urbanih centara koji je započeo šezdesetih godina 20. stoljeća“ (Zukin, 1987.:129). Misli se naravno na prostore zapadnih gradova prvensteno (europskih i američkih) u kojima je taj proces prvotno započinjao no danas se smatra globalnim procesom te sve prisutnijim u nezapadnim dijelovima svijeta. Također se podrazumijeva njegova ekonomska uloga kao najvažnija i tržišno orijetirana kroz pojedine investitore i pojedince koji postaju ’planeri grada’ gradeći svoje nove dijelove grada u starima često ne na temeljima urbanističkih planova već u suradnji s političkom voljom vladajućih.

Strah građana od „elitne otimačine“ Danas se taj proces naziva i planetarnom gentrifikacijom izazivajući opravdani strah i nezadovoljstvo među urbanim planerima i stručnjacima za prostor jer zauzima najbolje dijelove grada i pretvara ih u manjinske i elitne. Većini građana postaju nedostupni novi ekskluzivni rezidencijalni blokovi ili čak ograđeni novi gradovi nastali na komercijalnom principu. Istiskuju se tako građani koji u tom procesu ne mogu sudjelovati kao što su marginalne i manjinske skupine ili siromašnije skupine stanovnika. Jačanjem ovog procesa na globalnoj razini i srednja klasa postaje sve ugroženija i pritisnuta sve većim cijenama na tržištu nekretnina te nemogućnosti življenja na takvim gradskim lokacijama. Time se gubi tzv. klasna mješovitost stambenih susjedstava ponajviše u onim zemljama u kojima urbana politika počiva na komercijalnim i privatizacijskim načelima. Tako je i u hrvatskom tranzicijskom i postsocijaslističkom kontekstu razvoja grada jasno da je putanja od preporučenih i nama najbližih europeizacijsih modela razvoja ovaj svjetski možda ipak ’bliži’ u smislu prepuštanja grada globalnim procesima gentrifikacije i turistifikacije koje možemo pratiti i u zagrebačkom, ali i drugim gradovima posebno na našoj obali (Dubrovnik, Split, Šibenik i dr.). Danas nakon više od tri mjeseca od potresa i svih zaista teških okolnosti u kojima se Zagreb i njegovo središte, te susjedna naselja i županije nalaze, više nego ikad jasno je da je zagrebački prostor nedovoljno

Svirčić Gotovac, A. i Zlatar, J. (2008). Akteri rekonstrukcije Cvjetnoga trga u Zagrebu. Sociologija i prostor, 46, 179 (1): 53–76. Svirčić Gotovac, A. (2009). Utjecaj društvenih aktera na procese gentrifikacije i pauperizacije: primjer Zagreba. Disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Svirčić Gotovac, Anđelina (2010). Aktualni revitalizacijski i gentrifikacijski procesi na primjeru Zagreba. Sociologija i prostor, 48 (2): 197–221. 3

perspektive

Model urbane održivosti

pripremljen na takve nedaće i da, prepustivši komercijalizaciji svoj razvoj, znatno teže pronalazi adekvatno rješenje kako za sanaciju od potresa tako i za demografske negativne trendove koji ga dodatno pritišću.

Čiji je grad? U kontekstu suvremene urbane teorije često se javljaju diskusije koje nas upozoravaju kako je urbana budućnost utemeljena na brizi za većinu ili sve građane i za poboljšanje kvalitete života nekako izgubljena bitka te otvara pitanje „čiji je grad“ (’whose city is it?’ Sassen, 1996). Ta sveprisutna politizacija ovog urbanog pitanja odnosi se prvenstveno na borbu protiv ovako shvaćene gentrifikacije i njenih srodnih inačica (turistifikacije, festivalizacije i drugih koje grad, i posebno središte, ne čine živim osim za vrijeme trajanja samih fenomena turizma i festivala, a posljedično stvarni život istjeruje u drugi plan. Tada dolazi do posljedica poskupljenja nekretnina ili pretvaranja u turističke (apatrmanske) smještaje te stjecanje profita, a iseljavanja starog ili domicilnog stanovništva koje te cijene stanovanja ne može pratiti ili sebi pruštiti. Uz proces depopulacije i demografskog starenja koji je u Hrvatskoj visoko izražen jer je prosječna starost opće populacije više od 43 godine, a zagrebačkih četvrti Donjeg i Gornjeg Grada čak više od 47 godina (DZS, 2011.)4 jasno je da je prostor središta ostavljen u velikim izazovima i dilemama. Druga opcija koja se nudi svakako je ona koja nastoji vratiti grad građanima prije svega kroz slogane kao što su ’Vratimo ulice’ (’Reclaim the Streets’) i ’Drugačiji grad je moguć!’ (’Another city is possible!’) (Mayer 2009.:365) kojima se nastoji vratiti dignitet urbanizmu i drugačijem gradu, gradu 21. stoljeća što je vidljivo i iz UN-ovog 11-og cilja prema kojem grad treba biti „uključiv, siguran i otporan“. Sve su te teze sastavni dio preporuka o odgovornijim i održivijim načinima urbanog razvoja. Stoga danas u zagrebačkom prostoru postoji velika povijesna šansa da se grad otvori prema tim preporukama i modelima kako ne bi propustio šansu očuvanja svoga identiteta i pretvaranja u gradove ’bez lica’ (Pušić, 2009.)5 u koje se pretvaraju mnogi postsocijalistički i drugi gradovi svijeta.

Povijesna šansa za modernizaciju S druge strane Zagreb mora imati pred sobom postojeće primjere gradova u Italiji, Turskoj, Japanu i drugim zemljama koje su prošle postseizmičku obnovu i iz čijih se iskustava može učiti i postupiti što adekvatnije u zbrinjavanju stanara koji su ostali bez svoga doma i obnovi porušenih kuća i javnih zgrada i ostale infrastrukture. Štiteći pri tomu urbanističku i povijesnu cjelinu središta grada posebno kako bi ostao

4 5

www.dzs.hr Pušić, Lj. (2009) Grad bez lica, Meditteran Publishing, Novi Sad.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

sačuvan od mogućih negativnih procesa u budućnosti. No prije svega sadašnju situaciju se mora promatrati kao povijesnu šansu za modernizaciju i podizanje kvalitete arhitekture stambenih sklopova u središtu grada (kroz energetsku i postseizmičku obnovu zgrada) kako bi im se podigla vrijednost i zadržalo stanovnike te spriječilo vrlo moguće iseljavanje. Također nije nemoguće ostaviti javne prostore grada pješacima i biciklistima ili stanarima tih susjedstava (zajednica) kako bi im loklani prostori bili što zdraviji i održiviji za život. Korak prema održivom gradu nije nemoguć i primjer grada Ljubljane upravo je pokazao kako je važno imati viziju koja se ostvarila kada je taj grad 2016. godine postao zelena prijestolnica kao jedini postsocijalistički grad s tom titulom (Svirčić Gotovac i Kerbler, 2019.)6 Šansa je to i za korištenje i primjenu nekih novih tehnologija i metoda rada koji će zadržati sadašnji imidž grada, ali neće se bojati novih i tehnološki boljih načina gradnje i planiranja središnjih stambenih blokova. Prema postojećoj literaturi postpotresna obnova je sustavan i složen proces ponovne stambene izgradnje, te obnove ekonomskog, društvenog i ekološkog sustava kako bi se postigla otpornost (Ingram i dr., 2006.; Xu i Lu, 2012.)7. Postizanje tog cilja odnosi se na mogućnost lakšeg preživljavanja svih budućih prirodnih katastrofa s minimumom ljudskih žrtava i imovine stvarajući snažniju ekonomiju (Vale and Campanella, 2005.). U tome presudnu ulogu ima uključivanje javnosti i građana ili lokalne razine kako bi se osnažile ’otpornije’ zajednice i susjedstva. Važno je na koji su način u procesu obnove građani pozvani da budu uključeni i participiraju jer o tome na kraju ovisi i uspješnost participacijskog procesa, ali i procesa obnove. Sociološkim jezikom rečeno, bez ravnopravno uključenih svih dionika u proces obnove grada teško će biti postići poželjnu i uspješnu obnovu kako za sadašnje tako i buduće generacije građana. Koliko će Zagreb i njegove institucije kao i sam gradonačelnik vrednovati potrebe i želje samih stanovnika, a ne samo onih ’jačih’ aktera u procesu obnove ovisit će koliko će grad postati otporan na negativne aspekte obnove te ostati poželjan za stanovanje dosadašnjih stanara. Tome im svakako treba pomoći obnavljajući im kuće i stanove te javne isntitucije što hitnije ne ostavljajući prostora napuštanju, iseljavanju i rasprodaji potresom razrušenih zgrada.

Svirčić Gotovac, Anđelina, Kerbler, Boštjan (2019). From post-socialist to sustainable: The city of Ljubljana. Sustainability, 11 (7126), 1–16. 7 Yi Lu, A.M.ASCE and Jiuping Xu, M.ASCE (2015). Comparative Study on the Key Issues of Postearthquake Recovery and Reconstruction Planning: Lessons from the United States, Japan, Iran, and China. Natural Hazards Reviw, Volume 16, Issue 3. Vale, L., and Campanella, T. J. (2005). The resilient city: How modern cities recover from disaster, Oxford Univ., Oxford, U.K. Pearce, L. (2003). “Disaster management and community planning, and public participation: How to achieve sustainable hazard mitigation.” Nat. Hazards, 28(2/3), 211–228. 6

perspektive

POTENCIJALI ZAGREBA ZA EKONOMSKI UZLET

Vlasnička prava pod upitnikom Hrvatska je među četiri europske zemlje koje su ispod svjetskog prosjeka u zaštiti prava vlasništva, što otežava obnovu. Piše: Vedrana Pribičević*

Ima li Zagreb potencijala za gospodarski iskorak? Od početka Industrijske revolucije(1760. – 1840.) do danas, urbanizacija je bila proces koji je pratio transformaciju iz agrarnih u industrijalizirana društva, pa danas u Europi oko 73,4%1 stanovnika živi u konurbacijama i gradovima. Gradovi kao institucionalne jedinice su bili motori ekonomskog rasta2; oni su izvorište inovacija gdje se akumulacijom ljudskog kapitala i znanja stvaraju pozitivne eksternalije3 pa je dinamiku urbanizacije ujedino ubrzavao ekonomski razvoj, koji je opet pozitivno djelovao na urbanizaciju kroz povratnu vezu. Aglomeracija je povećavala produktivnost radnika i njihove dohotke4; na razini cijelog svijeta, procijenjeno je da porast urbanizacije za jedan postotni bod vodi rastu bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika za čak pet postotnih bodova. Razlog zašto su gradovi toliko bitni za stvaranje i održavanje visokog gospodarskog rasta jest njihov utjecaj na razvoj institucija koje takav rast omogućavaju,5 a sastoje se od primjerice institucija koje vode razvoju financija6, demokratizaciji7 i širenju prava vlasništva8. Upravo su dobro definirana prava vlasništva bila ključna u ekonomskom uspjehu gradova jer su

Autorica je profesorica na ZŠEM-u (Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta) Ujedinjeni Narodi (2014) 2 Henderson (2005) & (2010), Quigley (2009) 3 Lucas (1988), Romer (1990), Glaeser et al. (1992), Bertinelli& Black (2004) 4 Duranton (2014b) 5 North (1990) 6 Bondenhorm&Cuberes (2010) 7 Henderson&Wang (2007) 8 Acemoglu et al. (2005) *

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

omogućila razvoj prerađivačke industrije smanjenjem transakcijskog troška transfera zemljišta ka industrijama u nastajanju lociranima u gradovima. Prava vlasništva nisu činila investicije samo sigurnijima, nego i produktivnijima. Urbanizacija i potražnja za uspostavljanjem vlasničkih prava i pravnog okvira koji bi ista štitio – posebice registara vlasništva, zakona koji bi uređivali imovinske odnose i sudova – smanjila je trošak registracije, dokazivanja i zadržavanja vlasničkih prava za većinu, ako ne i cijelo stanovništvo. Jedino se u tom slučaju sav porast dohodaka i bogatstva stanovništva mogao preliti u akumulaciju raznih vrsta imovine koju su nedvojbeno pred zakonom od nasilnog otuđenja štitila univerzalna vlasnička prava.

Osovina svake varijante kapitalizma Iako su vlasnička prava u Hrvatskoj definirana, slabo su štićena. Na ljestvici Svjetskog ekonomskog foruma(WEF) naša zemlja cijelo zadnje desetljeće bilježi pad u rangu zaštite prava vlasništva, a tu sudbinu dijeli s drugim zemljama svog konvergencijskog kluba: Rumunjskom, Bugarskom i Grčkom. Kao što je vidljivo sa slike 1, sve četiri promatrane zemlje nalaze se ispod svjetskog prosjeka, a posebice ispod prosjeka zemalja visokog dohotka kojima po klasifikaciji Svjetske banke pripadaju. Hrvatska je u periodu 2007. – 2017. godine imala nevjerojatan pad u rangu od čak 35 mjesta, smjestivši se na 113 mjesto od 137 zemalja. Ostale nove zemlje Europske unije stoje puno bolje od Hrvatske u tom pogledu, posebice baltičke zemlje kao što je Estonija, koja je bila rangirana kao 28. od 137 zemalja prema zaštiti vlasničkih prava. Vlasnička su prava osovina svake varijante kapitalizma, no razvidno je da su ona u Hrvatskoj sve više pod upitnikom.

Izvor: WEF Slika 1: Prava vlasništva – Hrvatska i usporedive zemlje

perspektive

Vlasnička prava pod upitnikom

Ozbiljna točka razvojnog diskontinuiteta Za ekonomski uspjeh gradova, vlasnička su prava condicio sine qua non, no o njima se u kontekstu razvitka Zagreba rijetko priča, iako je zapravo problem urbanog razvoja hrvatske prijestolnice prije svega problem institucionalne ekonomike. Za urbani razvoj posebice su bitna prava vlasništva zemljišta koja se bilježe u katastru i zemljišnim knjigama. Osnivanje centraliziranog i održavanog katastra u Hrvatskoj počelo je proglašenjem Carskog patenta 1817. godine kada je pokrenuta izmjera i klasiranje zemljišta te izradi operata u svim zemljama Austro-Ugarske Monarhije.9 Ozbiljna točka razvojnog diskontinuiteta prava vlasništva nalazi se nakon Drugog svjetskog rata, kada je zbog ideoloških razloga bilo zapostavljeno održavanje zemljišnjih knjiga i katastra s ciljem da se oni u konačnici potpuno ukinu. Iako je katastar oživljen Uredbom o katastru zemljišta iz 1953. godine jer se ispostavilo da će bez katastra biti teško financirati fiskalne izdatke države i raditi zahvate u prostoru, zemljišna knjiga je i dalje ostala zapostavljena. Katastar je tada služio u porezne svrhe, pa su s vremenom podaci bilježeni u katastru i zemljišnim knjigama počeli divergirati, što je kroz više do pola stoljeća nebrige dovelo do potpunog kaosa pri utvrđivanju vlasničkih prava. Razvojni je temelj centra Zagreba kao urbanog središta stoga već tada bio trul.

Tragedija zajedničkog dobra Transformacija privatnog vlasništva u društveno vlasništvo koja je de facto eksproprijacija nije pogodovala organskom rastu grada, već se nastojalo ostvariti kroz urbanističke projekte stanogradnje u Novom Zagrebu, dok je razvoj centra grada stagnirao. Glavni razlog tomu jest krajnje konfuzan način na koji su bila definirana prava vlasništva u jugoslavenskom socijalizmu. Jugoslavenski ustav iz 1974. godine postulira da nitko nema pravo vlasništva nad društvenim sredstvima proizvodnje, što Kardelj10 kasnije parafrazira na najpozitivniji mogući način – društveno vlasništvo doslovno znači da je sve u društvenom vlasništvu i svačije i ničije. Naravno, tako definirana vlasnička prava posljedica su ne samo ideološke zadojenosti pisaca takvih pravnih dokumenata nego i potpunog izostanka ikakvih uvida u ekonomsku znanost toga vremena, posebice u radove tzv. konstitucionalne ekonomike Jamesa M. Buchanana i nove institucionalne ekonomike Ronalda Coasea. Naime, formulacija vlasničkih prava u jugoslavenskom socijalizmu posebice je pogodna osnova za razvoj „tragedije zajedničkog dobra“. To je situacija u kojoj pojedinci, djelujući u svom samointeresu i suprotno općem dobru, doprinose uništavanju zajedničkog dobra, odnosno dobra nad kojim imaju zajedničko vlasništvo. Koncept je prvi put

Roić&Paar (2018) Kardelj (1979)

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

opisao Hardin11 dajući primjer stočara koji vode krave na ispašu na zajedničku livadu. Svaki stočar ima motiv povećati broj grla koji posjeduje jer svako dodatno grlo mu povećava zaradu a tek neznatno oštećuje zajedničku livadu. No ako svi stočari razmišljaju na isti način, svaki od njih će povećati broj grla stoke, što će u konačnici dovesti do uništenja livade te će svi stočari pretrpiti štetu. Mnoga su tradicionalna društva kroz stoljeća razvila socijalne norme da doskoče tom problemu, kao što je to u svojim radovima12 istaknula Elinor Ostrom, dobitnica Nobelove nagrade za ekonomiju 2009. godine.

Umrtvljeno tržište Lako je staviti u kontekst tragedije zajedničkog dobra ono što je u empiriji urbanog razvoja Zagreba vidljivo. Uz vlasnička prava definirana na način da su stambene zgrade u centru desetljećima bile u društvenom vlasništvu, podinvestiranje u njihovo održavanje ekonomski je razumljivo. Ako je zgrada ničija, a stanar u njoj ima samo stanarsko pravo, ne postoji nikakav poticaj da u održavanje investira. Kako nema poticaja da investira u održavanje zgrade, tako nema ni poticaja da se zbog prevelikog troška održavanja zgrade stanar iseli i odseli u drugu zgradu gdje bi mu ti troškovi bili manji, posebice ako mu se potrebe za stambenim prostorom smanje kroz vrijeme, kao npr. kada potomci odrastu i odsele se iz roditeljskog doma. To je rezultiralo potpuno umrtvljenim tržištem stanarskog prava, gdje su pojedinci bili Hardin (1968) Ostrom et al. (1994)

perspektive

Vlasnička prava pod upitnikom

posve urbano imobilni i obrasci koje primjećujemo u promjeni mjesta stanovanja kroz životni ciklus urbanog stanovništva u zapadnoj Europi su izostali. Razvoj starog dijela Zagreba je tom dinamikom potpuno dotučen, i to iz dva ključna razloga. Nemobilnost je onemogućila transformaciju prijašnjih stambenih prostora u centru grada u poslovne prostore, posebice nakon povrata koncepta privatnog vlasništva pri osamostaljenju Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske, inače iznenađujuće liberalan za turbulentna vremena u kojima je nastao, u čl. 48. jamči pravo vlasništva, uz važan dodatak: „Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru“. No garantiranje vlasničkih prava nije bilo dovoljno da pokrene prenamjenu prostora u užem centru Zagreba, formalno-pravno zbog kompliciranih postupaka povrata oduzete imovine a psihološki zbog dobro dokumentiranog fenomena kojeg u bihevioralnoj ekonomici nazivamo efektom posjedovanja. Naime, što pojedinac duže posjeduje neko dobro, to ono za njega ima veću subjektivnu vrijednost te posljedično za njega traži veću cijenu pri prodaji. Stoga su vrlo vjerojatno vlasnici nekretnina u centru Zagreba precjenjivali svoju imovinu, a cijene je dalje amplificirala potražnja za kratkotrajnim turističkim smještajem preko vodećih online platformi za iznajmljivanje. No prije nego što je Zagreb doživio turistički boom, sadržaji u centru grada su izumrli prvenstveno zbog promjena obrazaca potrošnje kako stanovništvo u centru stari. Tako su se zatvorila i gotovo sva kina, mnoge trgovine ali i neki trgovački centri.

Potres otvorio prozor Pitanje na koje ovaj članak ultimativno pokušava odgovoriti jest – ima li Zagreb potencijala za gospodarski iskorak? Odgovor je – ima. Veliki potres 2020.godine otvorio je prozor mogućnosti da se napokon slome okoštali neformalni obrasci koji su relikt defektne institucionalne prošlosti. Destrukcija koja je nastala snagom prirode do kosti je ogolila disfunkcionalni urbani model centra Zagreba. Iznjedrila je šansu da redefiniramo ne samo načine na koji se koriste javni prostori, već i da svi napokon uvide da klijentistički model, organski narastao poput korova na razvalinama socijalizma, nije ni izbliza dorastao seizmičkim izazovima a kamoli modernom i financijski održivom upravljanju dostojnog vremena u kojem živimo. Istraživanja o ekonomskim efektima potresa u Italiji13 daju nam nadu da efekti potresa neće biti trajni, te da će sam proces ponovne izgradnje i obnove centra grada povećati razinu ekonomske aktivnosti i zaposlenost, posebice građevinskog sektora. No ono što je najbitnije – nadajmo se da će potres dovesti do finalnog čišćenja tržišta nekretnina i posljedičnog ispuhivanja nekretninskog balona, te finalne uspostave pune institucije vlasničkih prava čija je prethodna nedorečenost kočila urbani razvoj centra Zagreba u zadnjih pola stoljeća i duže.

Porzelli&Trezzi (2019)

broj 1-2 :: lipanj 2020.

RESTRUKTURIRANJE ZAGREBAČKOGA URBANOG TKIVA ZA 21. STOLJEĆE

Novac i mozgovi – motori razvoja Prednosti velikoga grada kao intelektualne srži gravitacijskoga prostora nadrastaju sve prigovore na račun koncentracijskih zagušenja i visokih cijena održavanja javnih servisa i velikih sustava. Piše: Velimir Neidhardt1

UVOD Grad kao najveće dostignuće ljudskih napora najcjelovitije prikazuje razvoj civilizacije. Ostvareni arhitektonski spomenici simbolički odražavaju sliku moći svojih mecena i graditelja. Kroz povijest smjenjivale su se epohe, bez posebnih posljedica po urbanu stabilnost, budući da je rast gradova bio polagan. Tek s erupcijom industrijske epohe, na temeljima tehnološke, znanstvene i političkoekonomske revolucije, započinju se nazirati sve veće posljedice nesrazmjera između zatečenoga gradskog tkiva i novih urbanih zadaća. U posvemašnom prijeporu rađa se i kriticizam prema industrijskom gradu, koji postupno razvija sustav socijalne teorije grada. Primjerice, takva je bila čikaška škola urbane sociologije u godinama između dva svjetska rata. Zahvaljujući tome, a ponajprije poletom urbanističkog planiranja nakon fascinantnog Burnhamova plana iz 1909., Chicago je realizacijom svojih planova, posebice parkovnoga makrosustava, postao jedan od gradova s najeminentnijim obalnim pročeljem na svijetu. S druge strane, ovovremena eksplozija populacije u megagradovima trećega svijeta podržava svojevrsnu intelektualnu averziju prema fenomenu urbanih koncentracija, koje su najočitije u zajednicama s niskim nacionalnim dohotkom i velikim razlikama u distribuciji bogatstva. Sve više se izlaz prihvaća unutar filozofije održivoga razvoja sa načelom energetske djelotvornosti i suglasja s okruženjem, a nova izgradnja se vidi legitimnom samo u domeni tzv. „green architecture“. Dodjela Nobelove nagrade Alu Goreu, donekle sublimira današnje stanje duha intelektualnih elita u svijetu. Autor je akademik i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

perspektive

Novac i mozgovi – motori razvoja

Međutim, je li uopće moguća borba s fenomenom koncentracija? Postojeći obrasci prirodnoga grupiranja temelje se gotovo na teleološkim silama aglomeriranja koje se ravnaju po svojevrsnim univerzalnim principima. Zipfovo pravilo redoslijeda još uvijek može objasniti mnogo pojava u grupiranju, pa i u obrascima urbanih koncentracija. U urbanoj politici najčešće se poseže za protumjerama koje se temelje na filozofiji tzv. balansiranja, odnosno ograničenja rasta. S različitim argumentacijama razrađuju se optimalne veličine gradova, a u stvari zadire se u etičke principe ljudskih prava i iskonske slobode izbora obitavališta. Tradicionalna politika zaustavljanja rasta putem decentralizacije zaposlenja pokazuje rezultate tek u bogatijim državama, dakle tamo gdje urbana drama i nije toliko izražena, budući da su distribucije više uvjetovane tržišnim zakonitostima. Međutim, urbane migracije ne ovise toliko o zakonima tržišta, koliko ovise o čovjekovoj dobi. U određenom trenutku ljudi jednostavno napuštaju zavičaj. Kakve su to magnetske silnice ? Uz tradicionalne ekonomske indikatore blagostanja, kao što je zaposlenje i sl., na cijeni sve više su ugodna mjesta za život, npr. klima, estetska fizička i kulturna društvena okolina s potpunom pristupnošću obrazovanju, humanoj skrbi i svim atrakcijama javnih funkcija. Najčešće, to se nalazi isključivo u metropolskim prostorima. Nije čudno, budući da je teško zamisliti nešto stimulativnije od kompleksne atrakcije velikoga grada. Međutim, urbano tkivo s takvim odlikama ima svoju cijenu, koja se mora razumjeti kao cijena održavanja i razvitka civilizacije. Infrastruktura velikoga grada je skupa i nažalost ne može se pravednije rasporediti po nacionalnom teritoriju. U dugoročnom smislu, procesi urbanog tržišta mogu dovesti do prirodne decentralizacije. Megalopolisi razvijenoga svijeta polagano pokazuju takav razvoj. U međuvremenu, napučene zemlje, u nemogućnosti da utječu na procese rasta, pridonose globalnoj pesimističkoj slici svekolike urbane krize izražene u metastatičnoj ekspanziji aglomeracija. Ovu sliku današnjeg svijeta treba pomnije procijeniti jer neke zemlje s najvećim populacijama, primjerice Kina i Indija unatoč megakoncentracijama, pretvaraju se sve više u svjetske ekonomske gigante. U suvremenoj epohi, za sada, nema alternative gradu. Trebalo je napraviti veliki korak od romantičnih definicija urbanih koncentracija kao zlogukih ponora civilizacije, kao što je primjerice Mumfordovo prizivanje Nekropolisa, sve do razvitka neourbane svijesti koja vidi metropolsku mrežu gradova i naselja kao temeljni prinos nacionalnom razvoju. Urbana mreža slikovito se može usporediti s moždanim tkivom zemaljskoga prostora. Civilizacija će ispunjati svoju svrhu ukoliko društvo bude njegovalo visoku razinu kulturnoga razvitka. Ako kultura bude postojala bez oslonca na vitalne urbane centre, njeni ideologijski, društveni i tehnologijski dosezi bit će unutar korpusa tradicijskih obrazaca. Moćni metropolis nužan je za cvat kulture, što iziskuje i zdravo gospodarstvo i zamjetan rast, koji se jedino može ostvariti eksportnim obrascem broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

ekonomije. Što je šire tržište izvezenih roba, servisa, informacija itd., viši je položaj dotičnoga grada u nacionalnoj i globalnoj mreži. Ova rasprava dovodi nas do središnjeg pitanja za znanstveno istraživanje u urbanističkom planiranju. Kako udovoljiti pojedinačnim i grupnim očekivanjima populacije unutar opće društvene stabilnosti? Odgovor se nalazi u sferi usklađene globalne politike prema problemima gradova. Na žalost, razumijevanje gradskoga prostora teško može postati opće dobro, budući da jedino stručnjaci mogu eventualno ustvrditi da razumiju međuzavisnu kompleksnu strukturu urbanih fenomena. Za laika, prisutni su jedino pojavni sagledivi oblici stvarnosti, koji ga stimuliraju u građenju serija mentalnih referenci i slikovnih predodžbi o gradu. Kad se pridruže dojmovi ostalih stanovnika, u procesu koji prestaje biti osoban i subjektivan, stvara se bogatstvo javne percepcije grada. Tko dakle može ustvrditi da razumije kompleksnost velikoga grada? Nije li to sustav izvan kontrole koji se sam regulira, pri čemu možemo samo osvijetliti poneki fragment ili razumljivu pojedinost nedosežne cjeline. Veliki grad mogao bi se definirati kao zamašni složenac međusobno uslojenih priča koje se kontinuirano dopunjuju i mijenjaju. Novi planerski zahvat u gradu, može se objasniti kao uključenje ili pridjevanje neke nove priče u zamašni slog tisuća postojećih urbanih priča, odnosno kao nov doprinos nedohvatnoj generalnoj definiciji grada, kao osebujnoga ali do kraja nepročitanoga romana. Tradicionalne teorije urbanih sustava bile su temeljene uglavnom na funkcionalnoj stvarnosti i produktnoj učinkovitosti gradova. Međutim, ta filozofija uspješnosti u optimaliziranju fenomenoloških procesa, sve više je zasjenjena evolucijom društvenih vrijednosti, manje oslonjenih na materijalne, a više na duhovne dosege. Povijest, koja se oslobađa od uzročno-posljedičnih binomskih prosudbi, može se ponovno razotkriti u obliku usloženih događanja generiranih ljudskom kreativnošću. Nove interpretacije koje će nadahnjivati odluke i puteve protkanije su humanošću. Ovo spoznajno proširenje bit će komunikacijski dosegnuto tek kad primjerice, uz potrebni znanstveni izvod koji objašnjava pitanje „Zašto?“, postane legitimno i umjetničko propitivanje, dakle komplement „Zašto ne?“. Spominjanjem umjetnosti nagovještena je kreativnost. Gdje su današnje futurističke vizije grada? Antonio Sant´Elia projektirao je svoj Novi grad 1914.; modeli urbane dinamike i megastrukturni eksperimenti ispunjavali su šezdesete godine XX. stoljeća; a danas je budućnost uglavnom predmet znanstveno-fantastičnih stripova, filmova i televizijskih serija. Jesu li gradovi nedohvatni ili je po srijedi opasni manjak snova? Zašto je čovjek vjerovao u eru strojeva na prijelazu u XX. stoljeće, a danas ne vjeruje epohi visoke tehnologije koja ga sve više okružuje. Je li je to umor karakterističan za prijelaz stoljeća, ili je po srijedi praznina i bezidejnost uzrokovana propašću tradicijskih vidokruga i moralnih vrednota?. Nije li to poziv za reinvenciju humanizma i za pomirenje s kozmičkim simbolizmom nepoznatog? Nije li materijalni čovjek donekle iscrpljen i ubojito izazvan od duhovnoga čovjeka? 40

perspektive

Novac i mozgovi – motori razvoja

Tko može potaknuti viziju budućnosti? Naravno znanost, ali ne sama, nego znanstvena metoda u kombinaciji s projektiivnim metodama, s umjetnošću i sveopćom kulturom u zajedničkom pothvatu kreativnoga duha. Kako legitimizirati ove potonje oblike istraživanja, te umjetnost, dizajn i znanost integrirati u traganju za vizijama urbane budućnosti?. Potrebna je neka sintetizirajuća snaga, primjerice nova uloga arhitekture koja će osigurati postaje i pozornice za komunikaciju kreativnosti u izražavanju individualnih i grupnih identiteta u sve izraženijoj globalnoj predstavi na svjetskoj areni razmjene životnih stilova i kultura. Nove tehnologije i virtualna realnost pružaju neslućene prostore iluzija, a u stvari zamjenu za originalno višedimenzijsko osjećajno iskustvo čovjeka, korisnika urbane okoline. Ipak, „ersatz“ proizvodi nikad nisu oduševljavali ljude. Dobro je da će nove tehnologije komunikacijski očistiti gradske prostore od svih redundantnih sustava. Njih će preuzeti nove interaktivne mreže. Urbani prostori tako će sve više oslobađati se za promicanje raznolikih oblika novih životnih obrazaca. U budućnosti, koncentracije stanovništva ovisit će manje o proizvodnoj funkcionalnosti, a više o individualnim ili grupnim odlukama njihovih životnih filozofija. Grad u ovako predočenoj spekulaciji i nadalje ostaje kolijevka budućnosti.

METROPOLSKI PROSTORI U HRVATSKOJ Politika bivše države istrajala je na decentralizacijskim potezima u Hrvatskoj. Sastojala se u osnaživanju makroregionalnih središta Rijeke, Splita i Osijeka, u težnji da se kontrolira razvoj Zagreba kao hrvatske prijestolnice. Pozitivno je da su uspostavljene gospodarske i intelektualna pretpostavke za definiciju Osijeka, Splita i Rijeke kao vitalnih oslonaca svojih makroregija. Primjeri sublimirane snage doprinosa tih gradova, naročito u domovinskome ratu, to su i pokazali. S druge strane, rast Zagreba nije usporen, ni onda, a pogotovo danas. Naime, filozofija balansiranoga rasta, kao jedna od najvećih tlapnji svih ekonomija razvoja, nije naročito primjenjiva u zatečenim situacijama uspostavljene ili naslijeđene nejednolike distribucije u prostoru. Dakle, što su aglomeracije veće, predstavljaju i veći lokacijski fiksirani kapital, koji se ne može zaobići u razmatranju bilo koje logičke distribucijske jednadžbe. Takva područja, ovisno o gravitacijskoj snazi, sposobnija su sama inicirati procese rasta, utilizirajući komparativne prednosti aglomeracijske ekonomije i lakšeg iskorištavanja prednosti ekonomije razmjera. Čak i najsuvremenije visoke tehnologije grupiraju se u specifičnim ambijentima. Privatne i javne institucije uvijek slijede tržište i odlaze tamo gdje su procesi rasta u tijeku. Bankovni sustavi i investicijske politike preferiraju veće aglomeracije, uglavnom zbog većih vjerojatnosti za uspjeh kreditiranih aktivnosti. Prednosti velikog grada kao intelektualne srži gravitacijskog prostora nadrastaju sve prigovore koncentracijskih zagušenja i visokih cijena održanja javnih servisa i velikih sustava. Razvoj je tamo gdje postoji novac i mozgovi. Naročito ovi potonji zahtijevaju civilizirani ambijent, ugodnu okolinu i klimu, te maksimalni pristup javnim institucijama, i sve ono što identificira „ugodna mjesta za život“, na način kako je već raspravljeno ranije. broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Unatoč ostvarenim pretpostavkama za razvoj metropolskih prostora Osijeka, Splita i Rijeke, današnja favorizacija Zagreba pokazat će se nezdravom za ukupnu snagu prostora nove hrvatske države. Hrvatski prostor armiran s razvojnim urbanim tkivom na četiri mjesta, bit će otporniji kako u utakmici sa svijetom, tako i u eventualnoj ponovnoj borbi s neprijateljskim okruženjem. Utoliko se nameće nastavak procesa četverolisne metropolizacije u hrvatskom prostoru. U svakom od četiriju urbanih prostora za sada nema jače izraženih procesa unutarnje decentralizacije, kao ni prodora višestrukog oplemenjivanja suburbanog i širega regionalnog područja. S jedne strane uzrok je urbanomorfna tradicija latinske provenijencije, s oštrom podjelom razvijenoga grada i siromašne periferije, a s druge strane, nije izjednačena kvaliteta servisa, ponude i izbora između središta i perimetra metropolskoga prostora (promet, škole, opskrba, rekreacija, zabava itd). Ovi procesi zahtijevaju određenu razinu atraktivizacije prostornoga okruženja koja se postiže osmišljenim infrastrukturnim i induktivnim ulaganjima. U „laissez faire“ ekonomskom okruženju nemoguće je to ostvariti. Za planirane ciljeve potrebna je zdrava ekonomska baza, dakle prevladavanje stagnacije i razmještanje općih kretanja prema pokazateljima rasta.

Neminovnost rasta Iako formula rasta u ekološko-futurologijskim raspravama održivoga razvoja može imati sumnjiv i nepoželjan prizvuk, ipak će ona predstavljati pravilo za raspoznavanje blagostanja. Sve do eventualnoga utopijskog globalnog dogovora, vladat će surov svijet bespoštedne kompeticije i podijeljenih uloga u kojem prema Paretovom kriteriju optimalnosti, nitko ne može poboljšati vlastitu poziciju bez umanjivanja tuđeg položaja. Osnova rasta i blagostanja za pojedino prostorno područje teorijski je jednostavna. Kao što je ranije spomenuto, uvjet je ispunjen ako naselje, grad, regija ili država, po teoriji bazične ili eksportne industrije, uspijeva plasirati svoje proizvode i usluge izvan vlastitih granica. Gospodarstvo takve izvozne orijentacije je u urbanom smislu karakteristično. Andrew Hammer pokazuje kako su ukupni prihodi izvoznog gospodarstva nezavisni od same lokacije proizvodnje. Zbog toga su najatraktivnija ona mjesta na kojima su najmanji troškovi proizvodnje. Ovi troškovi, izraženi cijenom po jedinici proizvodnje „P“, mogu se pojednostavljeno prikazati sljedećim izrazom: Cijena „P“ = Zemljište + Zgrade + Osoblje + Materijal + Transport + Poslovni servisi + Državni porezi + Lokalne pristojbe. Budući da se troškovi zemljišta, plaće djelatnika, državnih i lokalnih poreza mogu znatno razlikovati od lokacije do lokacije, upravo je u njihovom minimiziranju tajna privlačenja izvozno orijentiranih djelatnosti u neko naselje, grad ili državu. 42

perspektive

Novac i mozgovi – motori razvoja

Osmišljenom politikom atraktivizacije prostornoga okruženja i sa simboličkim cijenama zemljišta, te lokalnih i državnih poreza, privlačit će se djelatnosti izvozne orijentacije. One su nosioci rasta, a lociranje takvih poduzeća jedina je nepoznanica u modeliranju funkcioniranja i prostornoga rasporeda grada. Budući da su izvozno orijentirana poduzeća primarni lokatori, ona predvode slijed u zaposjedanju gradskoga prostora.(*) Strategija je jasna, rast i blagostanje grada ili države nalaze se dakle među poduzećima koja svoje proizvode prodaju izvan granica vlastitiga grada ili države. Sve ostale djelatnosti tek su pratnja i ne utječu na blagostanje.

U mreži susjednih europskih velegradova Perspektiva razvoja znatno ovisi o rangu ili mjestu Zagreba u mreži susjednih europskih velikih gradova. Sve dok Zagreb ne bude potpuno spojen punim trasama autocesta s Milanom, Münchenom, Bečom i Budimpeštom, bit će smatran nepristupačnom aglomeracijom, izvan pravog tijela Europe. Dakle breme simbola periferije, ruba, balkanske opasnosti itd., Zagreb će nositi i dalje, ovisno o stavovima dviju susjednih država, što je doslovno nedopustivo. Zbog toga gradska politika Zagreba treba orkestrirati izuzetno dosljedan i snažan gospodarsko-politički pritisak na Vladu Republike Hrvatske da djelotvornom diplomacijom osigura hitru izgradnju autocesta do Maribora u Sloveniji i Balatona u Mađarskoj. Zagrebu bi se čak isplatilo postati koncesionarom Breme simbola ili investitorom tih pothvata u inozemstvu. Ako je to periferije, ruba, neostvarivo, preostaje ustrajni diplomatski, politički balkanske opasnosti i psihološki pritisak na susjede. Primjerice, nakon dovršetka hrvatskog dijela autoceste, izlaz iz Macelja itd., Zagreb će nositi i prema Sloveniji mogao bi popratiti pozdravni „jumbo“ dalje. plakat: „Doviđenja i sretno na autocestama Europske unije“.

(*) Naziru se pet osnovnih skupina: 1. Lociranje poduzeća izvozne orijentacije; 2. Lociranje zaposlenih u poduzećima izvozne orijentacije koji stvaraju osnovnu potražnju za stambenim prostorom; 3. Lociranje poduzeća čiji ukupni prihod ovisi o lokaciji unutar urbanog prostora, a bave se servisnim uslugama za gradsko stanovništvo; 4. Lociranje zaposlenih u servisnim djelatnostima, koji se uključuju svojom potražnjom u stambeno tržište; 5. Obitelji umirovljenika ili nezaposlenih koji su izvan navedene sekvence, ali također sudjeluju u stambenom tržištu.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Nova uloga Od slobodnog kraljevskoga grada i glavnoga grada svih Hrvata, Zagreb je 1990. godine poprimio novu međunarodnu funkciju glavnoga grada. Ona obvezuje i zahtijeva promjene u svijesti, identitetu, funkciji, strukturi kao i u ponudi koju nova metropola treba pružati i razmjenjivati sa svijetom. To je pitanje osebujne redefinicije Zagreba i pripreme za vizionarski strukturalni skok preko novozadanog razvojnog praga. Sličnu zadaću Zagreb je povijesno uočio i obavio nakon prvoga svjetskoga rata. Godine 1930., vizionarski je raspisan međunarodni natječaj za osnovu budućeg razvoja, a s dobivenim rješenjima definiran je urbanistički razvoj Zagreba koji se realizirao kroz cijelo XX. stoljeće. Istaknuta posljedica tog natječaja nastavak je urbane osovine Zrinjevca prema jugu i hrabri iskorak u područja preko Save koji je započeo u 1950-im godinama.

UPOZORAVAJUĆA ISKUSTVA Međutim, u petnaestljetnoj ulozi glavnoga grada Zagreb bilježi drastično izgrađivanje podsljemenskog prostora, uspavanu zapuštenost Gornjeg grada, potpunu iscrpljenost i neprotočnost Donjeg grada, nedefiniranost prostora Save i disperznost novih stambenih suburbanih naselja. Dosadašnji sustav odlučivanja iscrpio se u nepoštovanju urbanističkog kulturnog naslijeđa zagrebačkih ideja rezultirajući u problematičnoj gradogradnji. Višedecenijsko razdoblje naslanjanja, proširivanja i iscrpljivanja postojećih gradskih sustava nalik je na neograničeno rastezanje tijesta za savijaču. Vrijeme je nepovratno prošlo bez potrebnih krupnih infrastrukturnih investicija koje bi kao nove kralježnice mogle uspješno podnositi nabujalo, pretovareno i raspucalo zagrebačko tkivo. Razvoj grada obilježen je točkastim, nepovezanim i proizvoljnim izgrađivanjem grada bez jasnih pravila i ograničenja. Antropocentrički pristup u neravnoteži s oblikovnofizionomskim i ekologijskim postavkama uvodi neselektivno proguščivanje grada kao opću pojavu koja je vidljiva posvuda na preizgrađenim česticama. Istovremeno bespravna gradnja, kao nužna urbano-sociologijska tema, nema rješenja. Grad sve više nalikuje proizvodu odnosa privatnih vlasnika i gradskih službenika, te sve manje rezultatu rada stručnjaka, koji bi trebali biti uvijek u vrhu, sa sviješću da rade na razini optimuma svoje discipline, bez pomisli na „izdaju“ struke. Nedovoljna je afirmacija općeg interesa u definiciji i metodi realizacije stvarnoga javnog prostora grada. Grad se pretvara u jednodimenzionalnu suprotnost prekapacitiranog centra i bezlične stambene periferije. Dosadašnja praksa smještavanja funkcija i spomenika od nacionalnog značaja u povijesne strukture, pokazuje da nekritičko iskorištavanje postojećeg urbanog fonda daje loše rezultate. Zagreb treba biti koncipiran kao otvoreni grad koji će prepreke pretvarati u prednosti. Gradsko tkivo treba istaknuti markantnim urbanim potezima, 44

perspektive

Novac i mozgovi – motori razvoja

kao dijelovima oblikovane komunikacijske matrice javnih prostora, posebno uokolo nacionalnih ili gradskih sadržaja javnih funkcija. Fizionomije srednjoeuropskih metropola temelje sa na izgradnji ujednačenih urbanih ispuna, u skladnom odnosu s akcentima urbanih monumenata koji utjelovljuju vrijednosne norme društva. Treba razvijati identitet i osebujnost svih gradskih kvartova od Trešnjevke do Dubrave. U širem prostoru važno je rezervirati atraktivne prostore za eventualne svjetske ili regionalne izložbe, te planirati mrežu zagrebačkih kulturnih, zabavnih i sportskih prostora za mogući budući spoj kulturnih, zabavnih i sportskih manifestacija na globalnoj razini. Zagrebu nedostaje mreža suvremenih muzeja, kongresni centri, zabavni i sportski centri, mreža multifunkcionalnih terminala, prometni pool europskog značaja, centri svjetskih, europskih i regionalnih institucija, smještaj zgrada Vlade u državnoupravnom centru u širem metropolskim području i mnogo drugih sadržaja koje treba planirati, na unaprijed pribavljenim zemljištima. Takva suvremena žarišta bit će u stanju generirati razvoj i pretočiti ga u atraktivnost općeg ambijenta zagrebačkog prostora.

Izostanak urbanizma Nažalost, u posljednjih petnaestak godina, nakon drastičnog prekida veza sa zavidnom urbanističkom prošlošću i arhivom planova nestalo je urbanizma u Zagrebu. Ustaljena praksa obrade isključivo jedne parcele nema veze s urbanizmom, jer urbanizam sređuje kvantitete i oblike većeg gradskog područja s većim brojem građevnih parcela, uvijek u skladu s javnim interesom. Metodski gledano, plan za Zagreb rezultira istim sadržajem i strukturom kao i plan bilo kojeg grada u Hrvatskoj s više od 15.000 stanovnika. Tako se generalni urbanistički plan nedopustivo približio velikom detaljnom planu koji počiva na zakonitostima postojeće parcelacije. Planski dokumenti ne sadrže podatke o prostoru, brojčane pokazatelje postojećeg i planiranog stanja urbanih sustava, odnosa namjena površina, stanovništva, prometne dinamike itd. Proklamirani ciljevi nisu uključeni u provedbenim odredbama plana, a problemi grada nisu navedeni na način iz kojeg bi bio jasan način njihova rješavanja. Pokazalo se da sustav participacije, odnosno otvorenosti u planiranju, može biti djelotvoran samo u razdoblju izrade plana, a ne u konačnoj javnoj raspravi. Urbane fenomene treba integralnim pristupom objediniti s logikom gospodarstva, sociologije, demografije, prometa, zaštite spomenika, zaštite prirode, tehnike infrastrukturnih sustava i s mnogim drugim nespomenutim sustavima. Metodska i sadržajna otvorenost planova, kao i proceduralni postupci odražavat će europske principe urbanoga prava. Prema osnovama teorije planiranja svi se sektorski prilozi u planu moraju sveobuhvatno prožeti i sintetizirati u optimalnim scenarijima zagrebačke budućnosti. Urbanizam treba vratiti Zagrebu, sa svim instrumentima zemljišne politike, urbane komasacije i štićenja javnoga interesa svih građana. broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

NUŽNA NOVA URBANA POLITIKA Nova urbana politika Zagreba treba jasno odrediti odnos prema regiji i definirati optimalno područje planerskog obuhvata generalnoga planiranja. Već sada nazire se budući Zagreb u kojem je Medvednica središnji prostor ili ekološko srce grada. U najmanjem obuhvatu GUP-a, barem prostor Zagrebačke županije treba integrirati u sustav istovremenoga simultanog planiranja i to na jednome mjestu i u jednoj središnjoj instituciji. Međutim, „kiflasti“ izgled prostora Zagrebačke županije, prekinut na sjeveru područjem Krapinsko-Zagorske županije, onemugućava planersko zaokruženje Zagreba. Stoga uz Zagrebačku, južni dio Krapinsko-Zagorske županije treba obvezno integrirati u sustav planiranja hrvatske metropole. Nova politika treba započeti valorizacijom kontinuiteta svih dosadašnjih planova Zagreba od prvog međunarodnog natječaja modernog doba iz 1930., kako bi se izbjegli nepotrebni izvrtaji principa i ciljeva, što se često događalo u Zagrebu u zadnja tri, a naročito u posljednjem desetljeću. Usporedno, treba konačno zauzeti čvrsta stajališta o ključnim dilemama Zagreba koje su stalno bivale zaobilažene u prethodnom razdoblju. Nove velike investicije trebaju oblikovati glavne fizionomske osovine, prvenstveno urbani križ koji čine urbana pročelja uz Savu i na nju okomite fasade osovine grada. To su jedini preostali urbanistički potezi s potencijalima europskog značenja. Sve druge, intenzivnije investicije treba poticati što dalje od središta, na novim osima i u raznim dijelovima grada. Tako će se humanizirati odnos prema prirodnom okruženju Zagreba u smislu prihvatljivoga razvoja i prijateljskog suživota grada, regije i prirode.

Izložbeni primjer urbanog razvoja Buduću koncepciju promocije grada može se ostvarivati u originalnoj ideji Zagreba – kao europske arene urbanog razvoja, s jedinstvenom raščlambom njegovih prostora i ambijenata: Gornji grad – srednjovjekovni i predindustrijski grad; Donji grad – idealni grad XIX. stoljeća; Trnje – Gredelj – željeznica – razvoj industrijskog ambijenta; istočni dio središta oko Zvonimirove – 1930-e godine europskih dosega zagrebačke moderne arhitekture; ulica grada Vukovara – kontinuitet moderne u 1950-im; južni Zagreb – skok iz 1930-e do teorije novih gradova, te konačno do središta metropolskog prostora na obalama Save.

Grad na rijeci Nedefinirana središnja praznina uz obale Save u percepciji građana razdvaja aglomeraciju na dva Zagreba. Neodlučnost prema Savi, dilema grada na rijeci, ili rijeke u gradu, proizlazi iz polustoljetnog nijekanja skoka preko Save kao epohalnog zagrebačkog iskoraka prema povijesnom značaju južnih smjerova. Treba ukazati na alarmantno prijelomno stanje, jer šanse još postoje. Urbani križ koji čine urbana 46

perspektive

Novac i mozgovi – motori razvoja

pročelja uz Savu i na nju okomite fasade osovine grada preostali su kao jedini značajni urbanistički potezi. Kjučna je definicija odnosa grada i rijeke Save, te gradske osovine nastavka Zrinjevca, kao svjetski upečatljivog urbanističkog poteza.

Gradska osovina Treba jasno poduprijeti najnovije stavove Gradskog poglavarstva o osjetljivoj valorizaciji jedinstvene zagrebačke urbanističke osovine – nastavka Zrinjevca od Glavnog kolodvora prema jugu ulicama Hrvatske Bratske zajednice i Većeslava Holjevca, sve do obilazne autoceste. To je posebno izraženo nakanom grada da u prostoru sjeverno od Nacionalne i sveučilišne knjižnice ostvari „Gradsku kuću“, dakle jedinstveni prostor javnih urbanih funkcija koji će, uz već realizirano 24 satno djelujuće kulturno žarište Nacionalne i sveučilišne knjižnice uistinu zaživjeti ovo novo središte zagrebačkog metropolskog prostora. Dodatne strateške izjave kako će grad obostrano, uzduž cijelog poteza ove osovine, pokušati doći u posjed što većih površina zemjišta, svjedoče o ispravnoj nakani grada da svoje najvrjednije prostore na kojima može ostvariti novu viziju identiteta XXI stoljeća ispuni jedinstvenim arhitektonsko – urbanističkim iskoracima i ostvari prepoznatljivost Zagreba. Treba slijediti primjer, kako su fascinantno planiranje i izgradnja Donjeg grada iz XIX. stoljeća ostvarili dosege europskoga značenja. broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Zagrebačka osovina, uz definiciju odnosa grada i rijeke Save, jedini su preostali urbanistički prostori s potencijalima za globalno preoznatljive projekte. Primjerice možemo asocirati nastavak Zrinjevca, kao svojevrsne Champs Elysees, londonski ili washingtonski Mall, barcelonska Diagonal, Düsseldorfska Königs Alee, odnosno svjetski urbanistički potez slične upečatljivosti. Sadašnja situacija za očuvanje spomenutih urbanističkih potencijala je alarmantna (**). Potez od Glavnog kolodvora prema jugu nije za sada urbanistički tretiran kao prospekt s dizajniranim presjekom i jedinstvenim sadržajima. Na toj osi već se pojavljuju objekti koji ne zavrjeđuju jedinstvene lokacije, primjerice zgrade proizvodno-prodajne provenijencije koje su tipične za suburbane prilaze gradu u smislu tzv. „highway architecture“, a naročito tu strši benzinska crpka. Upravo na južnom polu gradske osovine uz obilaznicu nije prepoznat potencijal budućeg europskog terminala i regionalnoga mega središta na obilaznici. Tu je moguće objedinjavanje prometnih i ostalih funkcija u višenamjenskom kompleksu, s južnim kolodvorom kao stožernim sadržajem, koji funkcijom i rubnom pozicijom može nalikovati pariškom La Défense. Urbanističko-prometni nastavak od tog žarišta do zračne luke i Velike Gorice logična je posljedica.

Zaštita povijesnoga nasljeđa Zaštita u povijesnom središtu, prilično nepopustljiva prema novim prijedlozima transformacija u gradskim blokovima, u nesrazmjeru je s popustljivošću prema izgradnji u kontaktnoj zoni izvan povijesnoga središta.

(**) Potreban je beskompromisni gradski stav da se sjeverno od Nacionalne i sveučilišne knjižnice ne mogu locirati sadržaji bez hiperurbanoga javnog karaktera daje nadu u mogućnost vizionarskih obrazaca. Nije prvi put da je taj prostor obranjen od neželjene izgradnje. Naime, negdje 1991. predlagan je drastični zahvat izgradnje s kojim bi se ugrozio koncept Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Trebalo je reagirati, te je kulturni apel: «Očuvajmo urbanističko dostojanstvo nove zgrade NSK u Zagrebu», upućen svim kulturnim i znanstvenim institucijama u Hrvatskoj, s porukom koja traži štićenje koncepta knjižnice i vizualno dostojanstvo njenog staklenog atrijskog predvorja. Podrška je tada dobivena, među ostalima i od tadašnjeg hrvatskog ministra kulture Vlatka Pavletića. Već sljedeći natječaj za taj prostor, za zgradu Zagrebačke banke 1997. godine, sadržavao je u propozicijama odredbu pomaka građevne linije visoke izgradnje na zapad, tako da se oslobodi pogled iz atrija Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Treba se nadati da će filozofija vizualnog panoramskog spoja knjižnice i grada ostati na snazi i dalje, u svim sljedećim planovima za taj prostor. Na kraju, do izgradnje Zagrebačke banke nije došlo, srećom niti do nekih kasnijih komercijaliziranih prijedloga. Urbanizam ipak pokazuje svoje lice, a «Gradska kuća» sigurno je sjajan odgovor za tu istaknutu lokaciju.

perspektive

Novac i mozgovi – motori razvoja

Visoka izgradnja izvan povijesne aglomeracije ugrožava poglede na panoramu Medvednice s vedutom na mjesta originacije i povijesnog razvoja Zagreba. Istovremeno, novi neboderi svojom nazočnošću u vidnome polju pješaka unutar povijesne jezgre mogu ugroziti osnovnu kvalitetu urbane slike povijesno-ambijentalnih odnosa unutar povijesnog središta Zagreba. Primjerice, u pogledu na Gornji grad novi neboder suzio je u Savskoj ulici vizuru na gradečki prostor crkve Sv. Marka na neprihvatljiv minimum. Zatim, prostor od Ilice niz Frankopansku i početak sveučilišnog kraka Lenucijeve potkove, u pogledu prema jugu nepotrebno je obilježen vizualnom prisutnošću novog nebodera u Vukovarskoj. Očito je potreban oblikovni plan razvoja Zagreba u kojem bi tornjevi i visoki izdanci iz osnovnog gabarita gradskoga tkiva bili suptilnije pozicionirani i grupirani na prihvatljivim osima, u cilju zaštite jedinstvenih panoramskih i vizualnih vrijednosti povijesnih ambijenata grada.

Generalni plan bez iznimaka Unazad nekoliko promjena generalnog urbanističkog plana grada uočene su odredbe koje demantiraju iskonsku definiciju urbanističkoga planiranja. Naime, ako je plan generalni, treba vrijediti generalno, dakle istovrijedno za sve gradske areale po unaprijed određenim kriterijima. Prošle izmjene GUP-a izdvajaju pojedina područja i gradske blokove u „otoke obilja“ usred siromašnoga mora. Na tim sretnim insulama „leopardove kože“ ne vrijede opće odrednice GUP-a, nego se nudi spretna rečenica: da će za takve izdvojene jedinice, tek detaljni plan odrediti parametre izgradnje. To najčešće dovodi do isforsiranih kriterija za odabrana područja koji su u pravilu blagonakloni prema preizgrađenosti tako višestruko premašuju dozvoljenu količinu izgradnje koja inače vrijedi u neposrednoj blizini. Uz urbanističku neprihvatljivost takve selektivne legitimnosti kriterija, ova praksa rađa evidentnu nepravdu i nejednakost u građanskim pravima vlasništva. Naime, vlasnik povlaštenoga bloka, je po takvoj odluci nagrađen s nekoliko puta većom vrijednošću takve nekretnine nego li susjed u blizini. Očigledna proizvodnja nejednakosti u urbanom prostoru nema nikakve veze s humanim postavkama društva, a kamo li s principima stvarno pravedne pravne države.

Neizostavni temeljiti prometni zahvati Prometna problematika grada ne može se rješavati unutar administrativnih granica, nego zajedno s regijom. Uz to u prometnom planiranju znanstvena metoda urbanističkog planiranja ne može prihvatiti arbitrarno iznesene vrijednosne sustave kao nadomjestke za numeričke pokazatelje. Prošlo je već 30-ak godina od broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

posljednjeg kvantitativnog modela simulacije gradskoga prometa. U samoj struci, među planerima zagrebačkog prometa, nedostaje jedinstveni stav da se svaki od oblika prometa treba studirati komplementarno u optimalnoj koncepciji koja uključuje sve, od tramvaja do šinskih ili magnetno-lebdećih sustava. Prisutno je tek selektivno veličanje uloge pojedine vrste prometa. Bez temeljitih prometnih i gradotvornih zahvata Zagrebu prijeti stagnantna budućnost u posvemašnom zagušenju i entropiji sustava unutargradskoga komuniciranja. S nekim ciljanim investicijama u urbanom tkivu, Zagreb bi mogao preskočiti infrastrukturni prag ograničenja te restrukturirati i revitalizirati tkivo i funkcije, pa zatim svoju oblikovnu fizionomiju odraziti karakterom europskog metropolskog prostora. To se prvenstveno odnosi na podizanje željezničke pruge na trasi Sava – Zapadni kolodvor – Glavni kolodvor – Istočni kolodvor s novim središnjim terminalom koji objedinjuje funkcije Glavnog kolodvora i Autobusnog kolodvora na poziciji istočno od postojećeg Glavnog kolodvora, uz uvjet izvedbe zapadne obilazne pruge i južnog željezničkog kolodvora. Zatim, neophodan je potpuni cestovni prsten oko središnjeg tkiva grada što će izmjestiti prolazni promet iz središnje povijesne gradske zone uz oslobođenje zelenih valova. Prsten oslobađa povijesnu jezgru nepotrebnog tranzitnog prometa preko Zrinjevca i optimalno štiti urbanitet, parkovnu i graditeljsku baštinu središnjeg Zagreba. Cestovni prsten sa sljemenskim tunelom ujedno otvara i mogućnost strukturiranja zagrebačke urbane aglomeracije uokolo ekološkoga srca – Medvednice, kao jedinstvenoga prepoznatljivog obrasca gradogradnje. U samom zagrebačkom tkivu posebice je važno oblikovanje osovine grada – nastavka Zrinjevca i Avenije Većeslava Holjevca prema jugu, kao svojevrsne Champs Elysees, unutar prometnog i parkovnog koridora vrhunskog urbanističkog poteza koji na južnom polu uz obilaznicu kulminira s mega urbanim centrom – južnim vratima Zagreba, prvim susretom s kozmopolitskim aglomeracijom grada na ruti od zagrebačke zračne luke.

Europska zračna luka Potrebno je podizanje ukupnog standarda zagrebačke zračne luke na europsku razinu, s novim identitetom ključnog gospodarskog generatora, te s obveznim šinskim ili lebdećim povezivanjem aerodroma i Velike Gorice s povijesnom jezgrom Zagreba i novim središnjim gradskim terminalom koji objedinjuje funkcije Glavnog kolodvora i Autobusnog kolodvora i to u prostoru istočno od sadašnjeg Glavnoga kolodvora.

perspektive

RASKRIŽJA RANJENE METROPOLE

Ima li potencijala za novi zamah? Negativna selekcija prouzročila je intelektualno osiromašenje jer je postalo nepristojno, čak i gadljivo, baviti se politikom. Istodobno je moć političkih elita znatno ojačala, naročito u „kadroviranju“. Piše: Velimir Srića1 Ratnik Svjetlosti Paula Coelha zna da se neki trenuci u životu ponavljaju. Često se zatiče u situacijama s kakvima se već suočavao i tada zapadne u malodušje. Misli da uopće nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teškoće. „To sam već prošao“, žali se svom srcu. „Doista, prošao si“, odvraća mu srce. „Ali nisi nadišao.“ Na to Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu prevažnu svrhu: naučiti ga onome što ne želi naučiti. Smisao spoznaje pogrešaka iz prošlosti nije u tome da ih prihvatimo već da ih ne ponavljamo. Onima koji nisu spremni učiti, svi problemi iz prošlosti opet će se dogoditi. Što se to u Zagrebu stalno ponavlja? Gradom se baš ne upravlja efikasno, odgovorno, demokratski i stručno. Rezultat je relativno zaostajanje u razvoju u odnosu na mogućnosti. Uz to, grad je talac samovolje uprave i uz nju vezanih interesnih skupina, što dovodi do brojnih afera i sumnji u korupciju, nepotizam, rasipništvo i pretakanje javnog novca u privatne džepove. U gradskoj je vlasti politika iznad struke, što pogoduje osobnim i grupnim interesima, a ne potrebama građana. Grad nema pravu strategiju razvoja niti prioritete, usuglašene sa stavovima građana i stručne javnosti. Gradske službe objedinjene su u nedjelotvorni Holding, uprava je centralizirana i birokratizirana. Vlast građane tretira kao sluge, a ne kao gospodare. Gradski projekti realiziraju se predugo, preskupo, često protiv interesa građana. Istodobno, grad se guši u prometnom kaosu, građevinskom neredu i zagađenju. Gradski se budžet nerijetko troši nenamjenski, imovina se iznajmljuje ili dodjeljuje arbitrarno i neracionalno, a urbanistički plan služi kao sredstvo manipuliranja prostorom u interesu skupina i pojedinaca. 1

Autor je redovni profesor na Ekonomskom fakultetu Zagreb. Među ostalim, bio nestranački i volonterski predsjednik Skupštine grada Zagreba

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Kritika je jalova ako ne nudi rješenja. Zato bacimo pogled na glavne probleme Zagreba uz naznaku putova kojim bi se mogli prevladati:

Podobni i sposobni U gradu desetljećima caruje nepisano pravilo: imaš li višak ambicija, a manjak sposobnosti, bavi se politikom! To je djelatnost u kojoj možeš brzo napredovati, a da iza toga ne stoji kvalitetan i mukotrpan rad već je dovoljno da se u pravom trenutku nađeš na pravom mjestu i dobiješ podršku moćnog političkog mentora koji će ti osigurati napredak u karijeri, neovisno o sposobnosti. Prve godine nakon stvaranja Hrvatske bile su doba entuzijazma, velikih očekivanja i dramatičnih promjena. Mogućnost stvaranja samostalne i suverene države privukla je u politiku mnoge koji se njome nikad ne bi bavili i donijela energiju kojom je ostvaren vjekovni san mnogih generacija. No nakon početnog entuzijazma politika se počela pretvarati u politikantstvo, a koncentracija moći iskvarila je mnoge nositelje javnih funkcija. Uz časne iznimke, političkim je prostorom zavladala negativna selekcija. Oni koji su imali karijere, ugled, stručnost Prve godine nakon i mogućnost djelovanja izvan politike, postepeno su stvaranja Hrvatske bile se povlačili, a ostao je sloj stalnih „profesionalnih su doba entuzijazma, političara“, uglavnom mediokriteta koji ništa drugo velikih očekivanja i nisu u stanju raditi. Radi se o osobama koje izvan dramatičnih promjena. političke arene ne bi mogle prosperirati i čija je glavna vrlina poznavanje i snalaženje u pravilima političke igre. Kako su ispodprosječno obrazovani i sposobni, da bi opstali, okružuju se još manje sposobnima. Tako se dokazala stara mudrost da uspješni za suradnike biraju pametnije od sebe, dok se mediokriteti okružuju manje sposobnima da bi među njima dobro izgledali, stvarajući osjećaj svoje nezamjenjivosti. Negativna selekcija uzrokovala je intelektualno osiromašenje jer je s vremenom postalo nepristojno, čak gadljivo, baviti se politikom. Istovremeno, moć političkih elita ostala je vrlo jaka, posebno na području „kadroviranja“. Stoga je grad proteklih dvadeset godina, gdje god je politika birala, postao vlasništvo „podobnih“, a ne sposobnih. Kako napraviti iskorak? Grad ima dobre razvojne šanse ako se čim prije krene u radikalno smjenjivanje podobnih sposobnima. To je moguće ostvariti relativno brzo, propisujući da se na sve rukovodeće položaje ljudi biraju objektivnim javnim natječajima, temeljenim na kriterijima kompetentnosti, bez upliva politike. Nepristranu provedbu tog načela mogu operativno realizirati odabrane headhunting agencije. Da bi pokazala kako istinski vjeruje u sposobnost, a ne podobnost, gradska vlast mora prekinuti s praksom postavljanja „svojih“ ljudi na rukovodeće pozicije. Političare svuda treba zamijeniti stručnjacima. Pritom stranačke ljude ne treba ni privilegirati 52

perspektive

Ima li potencijala za novi zamah?

niti hendikepirati. I oni mogu biti dužnosnici no samo ako u potpunosti ispunjavaju uvjete stručnosti. To su oštriji kriteriji od uobičajenih, ali Zagreb mora drastično pristupiti ovom problemu jer je dosadašnje političko kadroviranje ključni izvor većine nevolja kojima smo okruženi, od nesposobnosti do korupcije, od neefikasnosti do neracionalnog trošenja gradskog novca. Kancerozna navika političkog postavljanja ljudi bez stručnosti mora se potpuno ukloniti.

Velike investicije Gospodarsku krizu koju je gradu donio potres i pandemija može razriješiti samo val novih investicija bez kojih nema rasta zaposlenosti i BDP-ja te boljeg korištenja postojećih kapaciteta. Gradu treba kapital EU fondova, značajni javni radovi i veliki infrastrukturni projekti da pokrenu umrtvljeno gospodarstvo, posebno građevinarstvo te stvore pretpostavke za brži razvoj u budućnosti. Oživljavanje gospodarstva traži privatni kapital, ali i javne investicije poput gradnje kaskadnih brana Gradu treba kapital (Zagreb na Savi), nedostajućih cesta, mostova, EU fondova, značajni uređenje obala Save, autobusnih i kontejnerskih javni radovi i veliki terminala, modernih pruga. Umjesto da takvi projekti infrastrukturni projekti budu na teret proračuna, treba puno bolje koristiti EU da pokrenu umrtvljeno fondove, poticati koncesije, javno-privatno partnerstvo gospodarstvo, posebno i druge oblike financiranja. Uzmimo primjer Kaskadne građevinarstvo te retencije na Savi kod Zagreba. Četiri brane stvaraju stvore pretpostavke akumulacijska jezera od slovenske granice do Jaruna za brži razvoj u i gradu donose niz strateških pogodnosti. Dobiva se budućnosti. električna energija za potrebe gradske javne rasvjete. Dolazi do regulacije opskrbe pitke vode u gradu. Stvaraju se četiri rekreacijske zone s umjetnim jezerima za turističke, sportske, kulturne i ostale sadržaje. Zapošljava se neiskorištena građevinska operativa iscrpljena stagnacijom investicija. Ipak, najveća vrijednost je prostor uz Savu koji od neiskorištenog naplavnog tla postaje građevinsko zemljište deseterostruke vrijednosti, pogodno za poslovne objekte, stanogradnju, muzeje, zelene površine sa sportskim sadržajima. Takav projekt može se velikim dijelom financirati iz zelenih fondova EU-a jer koristi obnovljive izvore i uklapa se u europsku energetsku strategiju. Uzmimo drugi primjer gdje poslovna transakcija unutar same države može donijeti ogromnu sinergiju, a to je zagrebački Gornji grad. Sada je to oronula i porušena akropola, paralizirana u razvoju zbog okova državnih institucija i spore obnove. No zamislimo ga kao depolitizirano turističko središte, s nizom objekata kulture, ugostiteljstva i turističkih sadržaja nakon što se Vlada, Sabor i ministarstva, na primjer, odsele u za to preuređeni, sada mrtvi prostor Sveučilišne bolnice na Laništu. Ima mnogo neiskorištenih objekata u vlasništvu koje treba aktivirati, mudro i pažljivo, ali istodobno agresivno. broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Gradske radne akcije Kad su svojedobno Franca Modiglianija, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, upitali kako rješavati financijske probleme, lakonski je odgovorio: Problem treba pretvoriti u rješenje! U doba moje mladosti bile su popularne radi akcije. I ja sam kao brucoš gradio nasip na Savi u Zagrebu. Zamislimo ogromnu energiju mladih koja će se, umjesto bezglavog tumaranja šoping centrima i narodnjačkim klubovima, usmjeriti na društveno koristan rad. Dobro organizirane javne akcije ostvarile bi nekoliko važnih zadataka prevladavanja krize. Kao prvo, doprinose promjeni mentaliteta. Od iščekivanja da nam se oporavak dogodi sam od sebe, kreće se u ofanzivnu akciju koja opću letargiju pretvara u optimizam i nadu. Kao drugo, velika energija mladih koji su glavne žrtve pada zaposlenosti može se usmjeriti na izgradnju zemlje i jačanje kulta rada. Treći zadatak javnih radova je pokrenuti investicijski ciklus koji će udahnuti novi život svim institucijama u razvojnom lancu, od banaka, projektanata i građevinara, do izvođača radova i njihovih kooperanata. Danas mladi neće, kao nekad, raditi fizičke poslove, gurati tačke, kopati jarke i miješati beton, već valja iskoristiti njihove inženjerske i informatičke vještine, znanje jezika i intelektualne sposobnosti. 54

perspektive

Ima li potencijala za novi zamah?

Novo domoljublje i partnerstvo s građanima Zagrebu treba neka vrsta Novog domoljublja. On je europski grad koji mora snažno afirmirati lokalnu ekonomiju i kulturu. Mora naučiti iskreno poštivati tuđe i hrabro se zalagati za svoje, bez sluganskog odnosa spram većih ili bogatijih. Treba nam pravi europski duh i dobroćudni ekonomski nacionalizam kojim ćemo štititi vlastite resurse i interese. Treba nam osjećaj ponosa jer živimo u gradu koji je potencijal da postane vrhunski europski dragulj. Hoćemo li to ostvariti, ovisi samo o nama, našoj viziji, strategiji, samopouzdanju, marljivosti, pameti, kulturi i sustavu vrijednosti. Kao što kaže narodna mudrost, imaš li jaja, neće u tvojoj kući kukurikati susjedov pijevac. Zagreb zaslužuje upravu koja će ga voditi kao grad urbanističkog sklada čijim se resursima upravlja stručno i odgovorno. Treba mu vlast koja je efikasna i ljubazna i ima zadatak služiti građanima. Gradom se treba upravljati časno, pravedno i štedljivo. Treba osigurati transparentno trošenje gradskog novca i sprječavanje korupcije svim raspoloživim sredstvima. Zagreb treba postati grad znanja, poduzetništva, obrtništva i proizvodnih poduzeća u kojem se građani osjećaju sigurnima na ulicama, na poslu i u svojim domovima. Grad u kojem vladaju građani, a ne političke elite. Umjesto gospodara treba postići partnerstvo u kojem građani ostvaruju utjecaj na sve što se zbiva u gradu i aktivno sudjeluju u rješavanju problema koji ih muče.

Grad znatiželje i novih vrijednosti Zagreb zaslužuje imati vrhunski obrazovni sustav koji stimulira izvrsnost od dječjeg vrtića do doktorata znanosti i cjeloživotnog obrazovanja. Učenje mora postati temeljna vrijednost, ulaganje u obrazovanje najvrjednija investicija, a grad treba propagirati znanje kao polugu osobnog i društvenog napredovanja. Zagreb mora postati grad radoznalnosti, trajne težnje učenju, napredovanju, stvaralaštvu, razvoju novih vještina i sposobnosti, a promocijom inovacija valja omogućiti nastanak novih industrija te pomoći postojećima da stvaraju veću dodanu vrijednost. U upravljanju gradom treba ostvariti transparentnost primjenom digitalnih tehnologija. Gradska porezna reforma treba poticati investicije, poduzetništvo i otvaranje radnih mjesta. Istodobno valja uvesti strogu i pravednu kontrolu trošenja oštro kažnjavajući prekršitelje. U političkom i poslovnom životu grada treba zastupati iskrenost otvorenost, povjerenje, poštenje, odlučivanje i raspravljanje na temelju argumenata. Zagreb mora postati okruženje u kojem samo rad donosi uspjeh, a poduzetnička energija stvara pojedinačno i opće blagostanje. U svim područjima života i rada treba afirmirati pravednost, boriti se za dosljednu i objektivnu primjenu prava i pravde. Valja potpuno iskorijeniti korupciju te stvoriti kulturu pružanja podrške svakom pojedincu da ostvari uspjeh, napreduje i razvija svoje talente i sposobnosti u društvu jednakih šansi za sve. broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Završit ću s deset načela na kojima bi se, prema mojem mišljenju, trebao temeljiti sustav vrijednosti gospodarsko-političkog okruženja Zagreba u budućnosti:

Deset načela • Globalizam („svi smo građani svijeta“), borba protiv izoliranosti, plemenske solidarnosti i nepotizma, afirmacija otvorenosti, partnerstva, prijateljstva i suradnje. • Poticajno okruženje („radujemo se tuđem uspjehu“), umjesto negativizma, zavisti i kritiziranja afirmiraju se vrijednosti stvaranja, uspješnosti i rezultata. • Radoznalost („znanje je moć“), trajna težnja učenju, napredovanju, stvaralaštvu, razvoju novih vještina i sposobnosti. • Otvorenost („sve se može poboljšati“), učenje na pogreškama, uvažavanje tuđih iskustava, uvjerenje da ništa nije tako dobro da ne bi moglo biti bolje. • Iskrenost („istina je najbolji argument“), otvorenost, povjerenje, poštenje, odlučivanje i raspravljanje na temelju argumenata. • Samouvjerenost („možemo ako hoćemo“), pozitivni odnos prema gradu, sebi, mogućnostima uspjeha i vlastitoj budućnosti. • Pravednost („svi su pred zakonom jednaki“), afirmacija prava i pravde u svim institucijama grada i svih njegovih djelatnika. • Širokogrudnost („sreća je u davanju“), rad za opće dobro, volonterstvo, solidarnost i pravedna raspodjela resursa, posebno informacija. • Ravnopravnost („jednake mogućnosti za sve“), pružanje prilike da svi jednakopravno sudjeluju u javnom, gospodarskom, političkom i kulturnom životu grada. • Tolerantnost („razlike su vrlina, a ne slabost“), uvažavanje različitosti, potpuno prihvaćanje tuđih životnih i političkih uvjerenja i vrijednosti. Vratimo se na kraju opet Coelhu. Mnogima se sve prethodno opisane teme čine poznate. O većini njih govori se više-manje zadnjih trideset godina. Nažalost, samo se govori. Sve smo to prošli, ali nismo nadišli. Zato ćemo ponavljati lekciju tako dugo dok ne naučimo ono što ne želimo naučiti. A to je da se moramo mijenjati, snažno i temeljito. Posebno nam valja mijenjati vrijednosti, navike i način razmišljanja. Ako nismo spremni učiti, svi problemi iz prošlosti opet će nam se dogoditi. Sjetimo se da ipak živimo u demokraciji. A njen je smisao, rekao je George Bernard Shaw, da nikad nećemo dobiti vlast kakvu nismo zaslužili. I nikad nećemo živjeti u gradu koji nas raduje, očarava i zadivljuje ako se oko toga sami ne potrudimo.

perspektive

SIROČE ISPOD SLJEMENA

Džepna metropola važnija od države Ni gradske ni državne vlasti nisu nikoga uvjerile da se s obnovom ne može čekati. Piše: Mirko Galić1 Zašto su se prema zemljotresu u Zagrebu hrvatske vlasti na svim razinama ponijele kao da Zagreb uopće nije u Hrvatskoj, ili da nije njen glavni grad, pa mirno odgodile za jesen odluku o tome po kome će se modelu obnavljati oštećena hrvatska metropola? Što su morale danas odgodile su za sutra! Koliko je potres teško pogodio Zagreb, toliko je i ravnodušnost gradskih i državnih vlasti pogodila Zagrepčane. Uz nesreću koja je došla iz utrobe zemlje, Zagreb je imao i drugu nesreću da ga zadesi i planetarna zaraze koja je sve ostalo potisnula u drugi plan. Imao je Zagreb i jedan tipično hrvatski peh, da se i jedna i druga nesreća dogode uoči parlamentarnih izbora. Datum izbora prilagođavao se coroni, kad se već corona nije mogla prilagoditi izborima; a zagrebački je potres pao baš između ta dva događaja, pa je kao siroče ostao bez oba roditelja koji su otišli za prječim poslovima. Teško je razumjeti da jedan grad, ne mora biti glavni, nema svoju upravu koja će ga prva uzeti u zaštitu kad ga zadesi zlo: Zagrebu se upravo dogodilo to da mu nitko nije poklonio ni srce, koje je izgledalo prazno, a ni glavu, koja je bila negdje drugdje. Tako je postalo moguće da ni tri mjeseca poslije potresa, nema pravoga odgovora – zapravo, nikakvog odgovora - od gradskih vlasti: nemaju ideja; vjerojatno nemaju ni novca u blagajni. Nije lako razumjeti ni to što su državne vlasti propustile priliku da izađu pred birače s jakim adutom da su na vrijeme riješile probleme oštećenog Zagreba i njegove sigurne budućnosti. Slabo je opravdanje da nije bilo vremena; mogao je Sabor čekati i jesen, a moglo se, da sve bude na vrijeme, na Markovu trgu zasjedati i danju i noću. Struka je bila na nogama, mogle su vlasti okupiti u enklavi inženjere, arhitekte, konzervatore i povjesničare umjetnosti, pridružiti im pravnike i Autor je novinar i diplomat

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

financijaše, pa onda i političare, i zatvoriti ih dok ne pronađu lijek za sanaciju štete i cjepivo protiv potresa. Zastupnike nije trebalo prije vremena poslati na odmor; ionako se nisu pretrgnuli od posla. Nema tu velike mudrosti za zakonodavce, da ne bi mogli naći formulu, da su je tražili: obnoviti grad da bude kakav je bio prije potresa, i da bude otporan na mogući novi potres.

Zagreb je lice Hrvatske Ako se za glavne gradove kaže da su lice države, Zagreb je bio lice Hrvatske i dok ona nije bila država; trebao bi i poslije potresa ostati velika hrvatska metropola i mali europski velegrad. Tko nije u nj dolazio s predrasudom da silazi u europsku provinciju ili da se spušta na Balkan, mogao se uvjeriti da je Zagreb europski grad. U dugoj plovidbi niz rijeke Europe, Tršćanin Claudio Magris vidio je na Savi srednjoeuropski Zagreb, a Milan Kundera je klasirao Zagreb u Europu i po tome što je grad smješten u granicama baroka (koji, po njemu, obilježava Europu). Da bi njihove prijestolnice – i one same – djelovale što europskije, države rade raznorazne operacije, ako treba i kozmetičke, da izgledaju što ljepše da mogu izazivati ljubav na prvi pogled, najčešće baš u susretu s glavnim gradom. U njima je sve najvažnije, ako ne i najljepše, što jedna država može imati: tamo je sjedište vlasti, po tome se sudi o njenoj moći; tamo su smještene banke, po kojima se mjeri snaga države; u njima su centri kulture, po tome se zaključuje koliko je duhovno bogata; tamo su zastupništva drugih država, što ukazuje na to koliko je poštovana u svijetu. Zagreb ima sve što glavni gradovi imaju, ili trebaju imati, da bi bili važni i drugima. Nije se razvijao megalomanski, kao Beč ili Pešta, da bi u njemu bila koncentrirana polovica stanovnika, ni stihijno, kao Beograd, da ne bi znao gdje mu je centar. Zagreb se razvijao u sjeni većih susjeda; nije zato bio bez svoga svjetla i smisla.

U nesrećama nema hijerarhije Glavni hrvatski grad je džepna metropola; potres je zato mogao ugroziti sve vitalne državne institucije i najvažnije gradsko znamenje. Apsurd je da ni gradske ni državne vlasti nisu nikoga uspjele uvjeriti da se s obnovom Zagreba ne može čekati. Djelovale su više socijalno nego politički. Kao da same nisu uvjerene koliko je s glavnim gradom stradala i cijela država. Kad potres pogodi posljednje selo u njoj, strada i država; kad pogodi glavni grad, strada i posljednje selo. U nesrećama ne postoji hijerarhija. Hrvatska je zemlja gradova, na moru i na kopnu, s kojima je Zagreb u odnosu stalne i skladne kohabitacije. Ne zna se dovoljno da se strani diplomati takmiče tko će doći u Zagreb, zato što grad pruža solidnu kulturnu i gastronomsku ponudu, što je siguran i ugodan za život, a na nekoliko je sati vožnje od Splita i Dubrovnika, od Opatije i Rovinja ili od Beča i Venecije. Zagreb je diplomatski centar, i uz veće centre oko sebe. I to je razlog da ga Hrvatska štiti kad ga zadesi nevolja, i da organizira međunarodnu pomoć, kad je ona potrebna. 58

perspektive

Džepna metropola važnija od države

Zagreb spada u kategoriju glavnih gradova koji su značajniji od države koju predstavljaju. Nije prevelik ni glomazan, da bi bio naporan, a nije malen da bi mogao biti prazan i dosadan. Ima što jedan mali europski velegrad treba imati, da prijeđe granice svoje male države. Nema sve što imaju istinski velegradovi, da bi konkurirao na listi „vječnih gradova“, niti je sažeo svu ljepotu na jednome mjestu da bi bio drugi „grad svjetlosti“. Ali, ima Zagreb nešto svoga da može biti glavni grad Hrvatske, i nešto univerzalno gradsko, da bi bio metropola i u većim državama, kad ne bi one imale svoj Rim, svoj Pariz ili svoj London (etc). Mogao bi biti i bogata prijestolnica siromašnih država, kad bi se računalo s time da Zagreb ne živi na tuđoj grbači. Prije se Zagreb pozicionira kao dobra financijska meta za bogatije susjede. I te bi aspekte zagrebačkog života u sklopu sanacije štete trebalo staviti na stol; obnovu odnekud treba i financirati. Hrvatske bi vlasti morale pokazati veću sposobnost mobilizacije nego što su je pokazale u nekoliko prvih mjeseci neaktivnosti. Nije država bogata; mogla bi biti vjerodostojnija.

Pasivnost i samih Zagrepčana S potresom je na svijetlo dana, uz sveopću odsutnost vlasti, i u samome gradu i u državi, izbila i pasivnost samih Zagrepčana: grad koji se voli zaslužuje više pažnje i od svojih stanovnika, koji su se rezignirano povukli iz oštećenih gradskih četvrti, bez prave reakcije na uvredu koju su doživjeli time da su ostavljeni za „vrijeme poslije izbora“. Nema više prosvjedne energije, da bi se za Zagreb zauzelo više od nekoliko stotina Zagrepčana kojima je i ranije bilo jasno da će 20-godišnji uspjesi gradonačelnika Milana Bandića završiti u bankrotu grada. Otkrilo se da je gradska riznica kao crkveni miš, pa se od donacija kupovao pijesak i cement, za prvu pomoć građanima. Ono što nije mogao dokazati sud, razotkrio je potres: Car je gol! Još je nešto dramatično izbilo na vidjelo: Zagreb je suočen s krizom identiteta, da bi mogao okupiti svoje stanovnike, a možda i s nedostatkom ljubavi za grad, da bi ih ujedinio. Cijelo jedno stoljeće Zagreb ne funkcionira kao stroj za proizvodnju Zagrepčana: svaka velika seoba u glavni grad nakon pobjedonosnih revolucija mijenjala je socijalnu i kulturnu strukturu Zagreba i donosila sa sobom i u sebi novu ideologiju koja je mijenjala kulturno naslijeđe i spuštala gradske standarde. Mijenjao se pri tome i zatečeni duh i karakter Zagreba, jednom građanski i nacionalni, drugi put proleterski i univerzalni. Svaki put je glavni grad postajao manje zagrebačkim i gradskim, da ga nema tko braniti kad ga treba braniti, pa i od njega samoga ii njegovih vlasti. Nije Zagreb stradavao samo u zemljotresima (i u poplavama); uništavali su ga i kojekakvi politički potresi. Grad je padao u osrednjost.

Gradska uprava podvila rep Da nije bilo corone, vjerojatno bi se reakcije više kanalizirale na potres; i druge su zemlje bile zauzete obranom od zaraze su mehanički slale Hrvatskoj šatore umjesto broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

prave prve pomoći. Ruku na srce, nekad je bolje ništa nego išta! U Zagrebu je najviše stradalo upravo ono što ga čini Zagrebom; skriveno bogatstvo. Svi gradovi imaju svoje moderne četvrti, ali Zagreb ima Gornji grad, gdje je stoljećima slagana hrvatska memorija, i gdje je danas sjedište državne i crkvene vlasti; taj dio glavnoga grada teško je oštećen. Zagreb ima Donji grad, svoj City, koji je također teško stradao. Je li itko sebi smio dopustiti da ode na politički odmor prije nego što se odredi kako će se povijesna i gradska jezgra obnavljati i (sa)čuvati? Struka je od prvoga dana bila na visini svoje odgovornosti, da pomogne vlastima da sačuvaju Zagreb; vladari su bili ti koji su se ponijeli nejunački, u stilu: „Brigo moja prijeđi na drugoga“! Poslije svega, nije bilo nikakve brige; Zagreb je, neobjašnjivo, ostao sam. Kad se zna kako je August Šenoa podnosio „svoj“ potres, još je teže podnijeti da je gradska uprava podvila rep, i ostavila svoje sugrađane na cjedilu, i da su državne vlasti požurile u nove izbore, a da porušenoj prijestolnici nisu pružile očekivanu sigurnost. Ostavili su Zagreb da čeka milostinju; pokušali su mu podmetnuti kopiju zakona o Gunji, iako se nije radilo o novoj poplavi, a ni Zagreb nije Gunja. Država brine i kad joj strada zadnje selo; kad joj strada glavni grad, onda bi morala brinuti posebno. Mora se reći da je potres pao usred pandemije kad su svi bili umorni, i građani i vlasti: nije to opravdanje za neaktivnost, možda samo djelomično opravdanje. Trebalo je demonstrirati moralnu snagu poslije udesa koji jest bio najavljivan, ali ga nitko nije očekivao. Zna se, uglavnom, gdje potresi mogu izbiti; ne zna se kad se to može dogoditi. Corona je iznenadila još više, ona je prije potresa zatvorila gradska vrata, stjerala ljude u kuće; potres ih je istjerao na ulice. Jedna bi nesreća bila suviše; dvije su bile nepodnošljive. Grad koji nije bio pretjerano veseo ni kad mu je išlo, istodobno su zadesile i kuga i kolera, da ne bi pao u depresiju. Pokazuje se da s potresom i nije baš onako kako je Albert Camus opisao, kod jedne druge zaraze: „Čovjek se dobro strese, i gotovo; pobroji mrtve, i bog“. I potres može biti „svinjarija“, čak i gora od kuge, jer traje dulje od 10-ak sekundi, koliko mu treba da poruši cijeli grad, i da uđe dublje u psihu, jer stvara strah za koji se neće proizvesti cjepivo. Potres je u Zagrebu zabrinuo struku; ona je prepoznala o čemu se radi i što sve treba učiniti. Nije još uvijek zabrinuo politiku, da bi građani mogli bezbolnije podnositi posljedice potresa i mirnije gledati na budućnost. Izvana se moglo činiti da je Zagreb ostao čitav; iznutra se dade lakše zapaziti kakvu je sve štetu pretrpio glavni grad Hrvatske. Tko do Zagreba drži, ne može ravnodušno gledati kako prolaze mjeseci a da se ništa ozbiljno ne poduzima da se definira što će biti s hrvatskim državnim sjedištem, kulturnim i gospodarskim središtem, zaštitnim znakom jednoga naroda i dokazom njegove europske sudbine.

perspektive

NAKON RAZARANJA

Obnova ili novi iskorak? Rušilački potres možemo promatrati i kao prigodu za svojevrsnu prostornu katarzu, tj. Preispitivanje kvalitete dosadašnjeg odnosa Zagreba prema sebi samome i onome kako se vidi u budućnosti. „Strateški projekt obnove“ potresene metropole pruža šansu i za temeljitije sagledavanje vlastitih prostor i ekonomski potencijala Piše: Jerko Rošin1

Obnova ili novi iskorak Potres u 22. ožujka 2020. godine, magnitude M=5,5, dobro je prodrmao. Jedva mjesec ranije je bilo normalno, sve dok globalni koronavirus potres i ovaj lokalni zemljotres nisu sve učinili nenormalnim. Zna se da zla postoje, ali ih se ne očekuje. Navikli smo moguće probleme ostavljati sutrašnjici na brigu, ne misleći kako će sutra jednom biti danas. I tada se iznenadimo kako nam mnogo toga nije na dobrim temeljima; doslovno. Svega desetak sekunda trešnje tla bilo je dovoljno da nam protreseni um odjednom shvati koliko toga smo propustili napraviti za sebe same i koliko nam je dosadašnje vođenje brige o gradu bilo površno. Čak iskustvo jednako jakog potresa prije 140 godina, nije urodilo dovoljnom poukom o protupotresnoj gradnji Donjeg grada. Naravno, desetljećima društveno tolerirana bespravna izgradnja uglavnom suburbije o potresima nije ni razmišljala. Danas nam je najprije sanirati protreseni Zagreb, da nam se ne dogodi da neki i najmanji novi potres ne dovrši rušenje svega načetog. Za to treba dobro proanalizirati stanje razrušenosti svih građevina i razmotriti im mogućnost rehabilitacije. Svima koji su ostali bez krova nad glavom treba što prije naći trajniji smještaj, dok im se ne obnovi stari ili ne sagradi novi. Vlasti će danas-sutra donijeti neki „Zakon o obnovi“, nadam se bez političkog oportunizma i, vjerujem, zdravom pameću.

Autor je doc. Art., dipl. ing. arh., arhitekt, književnik, skladatelj, karikaturist.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Očekujem i konzultacije s adekvatnom strukom, te da će zakonom biti spriječena kasnija borba za obnoviteljski plijen, kako ne bi išla na štetu obnove. Temeljem zakona trebalo bi osnovati nekakvo „stožerno tijelo obnove“, za koje se nadam da će u dugotrajnosti obnove uspjeti ostati neovisno o političkim promjenama. Neophodnost osnivanja takvog tijela pokazuju iskustva dubrovačkog Zavoda za obnovu, prvo onog „antiseizmičke sanacije“ nakon potresa 1979. godine i drugog nakon velikog bombardiranja Groda tijekom Domovinskog rata. Dobre rezultate obnove osobno svjedoči Miljenko Domijan, dugogodišnji prvi konzervator Hrvatske, i danas aktivan u obnovi Dubrovnika.

Tehnička strana nije upitna Za tehničku stranu obnove me nije nimalo strah. Postojeća zakonska regulativa za izradu potrebne urbanističke, arhitektonske i sve ostale dokumentacije posve je dostatna, a dobra koliko i za „normalne okolnosti“; ako je valjana. Suspenzija bilo kojeg važećeg zakona iz područja gradogradnje izazvala bi velike nevolje i moguće zloupotrebe. Obnova ne zahtijeva ništa posebno, do li što bržu i efikasniju administraciju. Pojednostavljenje procedura i rješavanja vlasničkih odnosa bilo bi i inače vrlo korisno. U Hrvatskoj, a posebno u Zagrebu, ima dovoljno stručnjaka svih profila Za obnovu razrušenog potrebnih za izradu projekata obnove, a na drugima dijela Zagreba u je da im ukažu povjerenje. Posao se mora povjeriti tehničkom pogledu onima koji znaju, a ako bude potrebno raspisati i međunarodni natječaj. najvažnija će biti

suradnja između projektanata i konzervatora.

Za obnovu razrušenog dijela Zagreba u tehničkom pogledu najvažnija će biti suradnja između projektanata i konzervatora. Moje iskustvo ukazuje na opasnost pretjerane birokratiziranosti konzervatorske službe, možda zbog radikalno konzervativnih stavova, možda straha od pogrešne odluke, nedovoljnog znanja ili kreativnog poticaja. Teret mog mišljenja ne odnosi se na povjesničare umjetnosti kao zvanje, već na sve koji se tim poslovima bave kao zanimanjem, uključivo i arhitekte. Zato je neophodan drukčiji konzervatorski pristup zaštiti baštine, kako bi suradnja s arhitektima bila operativna. U tom smislu zanimljiva je misao prof. Ive Maroevića, povjesničara umjetnosti, muzeologa i konzervatora, po mnogima vrha hrvatske konzervatorske služne: „Svako je vrijeme interveniralo u prostor na svoj način, svojim rukopisom, vodeći računa o onome što je postojalo. Stoga i naše vrijeme mora poštivati taj princip. Ako ograničimo pravu individualnost i kreativnost arhitekata, tada smo eliminirali preduvjete za prisutnost dobre arhitekture u starim ambijentima.“ Nije svejedno kako će se Zagreb obnavljati, pogotovo što je to trebalo raditi i prije potresa. U tu svrhu treba izraditi nekakav „Strateški plan obnove“, s naznačenim logičnim redoslijedom aktivnosti i mogućim etapama obnove, koje bi svi detaljni 62

perspektive

Obnova ili novi iskorak?

projekti trebali poštivati. Mislim da nikome nije sporno da Zagreb treba obnoviti tako da se sačuva njegov identitet, kojega primarno iščitavamo ugođajem urbanističke strukture i arhitekture dvaju brega Gornjeg grada i blokova Donjeg grada. U zagrebačkom identitetu prepoznajemo sačuvanu fizionomiju povijesnog srednjoeuropskoga grada, s graditeljskim transformacijama od srednjovjekovnih struktura do baroka i klasicizma, te konačno građevina dvadesetog stoljeća. Ljepotom svojih stilskih naslaga i atmosferom koju tvore, Zagreb se unatrag nekoliko godina afirmirao kao turistički vrlo atraktivan grad. Time postaje i gospodarski važniji. Duh Zagreba zaveo je i pjesnika Dragu Ivaniševića, koji mu svoj zanos njime izražava stihovima: „Dao sam dva kamena grada za jedan grad od cigle.“ Težinu značaja ovih stihova tumači činjenica da su ta dva kamena grada Trogir i Split.

Najvažnije je sačuvati prepoznatljivo identitet Na žalost, velik dio tog prepoznatljiva identiteta čine upravo oni cigleni dijelovi grada, koje su u potresu pretrpjeli najveću štetu; na prvom mjestu Donji grad. Kako mu urbanistička matrica nije oštećena, koncentraciju obnove treba usmjeriti na rekonstrukciju ili reinterpretaciju struktura njegovih blokova, ali kao dijelova jedinstvene prostorne cjeline. Ako mi je dozvoljeno kreativno promišljati, unutrašnjost blokova treba što je više moguće sadržajno privesti javnoj namjeni, otkrivajući u njima i neposredno uz njih skrivene, a naslućene potencijale. Kako blokovi tvore urbanu cjelinu, tako i pojedine zgrade tvore strukturu blokova. Neke specifičnosti ovih 168 gradskih blokova uvjetuju, a neke omogućavaju različite metode obnove, u rasponu od faksimila do kontrastne interpolacije. Intervencije interpolacijama uobičajeno su uvijek osmuđene špekulantskim konotacijama negativnog predznaka, pa bih zbog toga za njihovo prihvaćanje insistirao na visokim kriterijima oblikovanja, te u tom kontekstu i ograničenjima veličine zahvata. U tom smislu mi je zanimljiva Maroevićeva misao o interpolacijama u baštinjenu arhitekturu: „O svemu se može raspravljati, ali dobra nova arhitektura (sa svim mnogoznačnim odrednicama toga termina) u dobrim i vrijednim starim ambijentima i cjelinama ujedno je i najbolja interpolacija.“ Mislim da i tavanski prostori, danas skladišta bezbrojnih memorija za koje nitko ne zna ili nikome ne trebaju, također predstavljaju mogući novi kvalitetni stambeni prostor. Iskustvo bečkih „loftova“ pokazuje koliko to s različitih stajališta može biti dobrodošlo. Za opće kriterije obnove čini mi se važnim dio teksta iz Maroevićeve studije „Novo u starome“, s podnaslovom „Nova arhitektura u starim ambijentima na tlu Hrvatske“, napisane 1976. godine: „Ulaženje novih građevnih oblika i struktura u postojeće prostorne odnose nije izum ni privilegij našeg vremena. Svako je vrijeme imalo svoj vlastiti odnos prema prošlome, u kojemu nikada nije podcjenjivalo svoje mogućnosti i domete, a još manje precjenjivalo vrijednosti prošlih razdoblja. Tako smo svjedoci ulaženja romaničkog i gotičkog oblikovanja u antiku, baroka u gotiku i renesansu, a oblikovanja 19. stoljeća u sve stilske cjeline.“ I rezolucija 3. kongresa ICOMOS-a, broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

prihvaćena 1972. godine na Kongresu u Budimpešti, u četvrtom temeljnom zaključku naglašava „važnost ponovnog oživljavanja urbanih prostora i novih namjena u njima, uz uvjet da nova namjena ne razara povijesnu strukturu i cjelovitost ambijenta.“

Ključno je osigurati financiranje Za obnovu je ključno osigurati financiranje. Država, Grad i Crkva će obnovu svoga vlasništva financirati onako kako im proračunska sredstva budu omogućavala. Obnova stambenih prostora neminovno će pasti na teret pojedinih vlasnika. Oni će se morati suočiti s gorkom istinom da vlasništvo nosi sa sobom i određene obveze, da je održavanje njihova vlasništva primarno i njihova briga. Pogotovo na prostoru Donjeg grada, gdje se stanovanje ocjenjuje stanovitom privilegijom i gdje položajna renta znači veću vrijednost nekretnine. U ovom slučaju ta prostorna pretpostavljena elitnost stanovanja doživjela je i najveća oštećenja, pa su i predvidivi troškovi veći. Odgovornost svih vlasnika utoliko je veća što njihovo vlasništvo prostora ne podrazumijeva pravo na neodržavanje pročelja. Naprotiv, obvezuje, jer fasade zgrada čine sliku grada. Međunarodno iskustvo nas uči da vlasnici i pod prisilom moraju lica svojih kuća održavati urednima, pa nije rijetkost da se to rješava i institucionalnim izvlaštenjima. Ponegdje u tim troškovima, radi vlastitog interesa, participira i sam Grad. Bilo bi razumljivo da u konkretnom slučaju više sile i poneki oblik financijske solidarnosti Države i Grada dođe do izražaja. Doživljeni potres možemo promatrati i kao prigodu za svojevrsnu zagrebačku prostornu katarzu, za preispitivanje kvalitete dosadašnjeg odnosa Zagreba prema sebi samome i onome kako se vidi u budućnosti. Zato „Strateški projekt obnove“ protresene metropole pruža šansu i za temeljitije sagledavanje vlastitih prostornih i ekonomskih potencijala, kao i obveza koje mu metropolitanska uloga nalaže. Svojim značajem Zagreb je već nadišao čak i prostor svoga županijskog okruženja, a da istodobno nije dao adekvatan odgovor na nove funkcije i kapacitete koji ga permanentno sustižu. Koliko je ova hrvatska metropola grad, a koliko i velegrad, nije pitanje broja stalnih Zagrepčana, već uloge u životu stanovnika cijele države. Premda glavni gradovi nisu nikada slika cijele države, ali jesu odraz želje kako da se predstavimo svijetu. Činjenica je da je važnost Zagreba u mnogočemu veća od približno četvrtine ukupnog stanovništva države. Marko Grčić dodatno ističe i funkciju Zagreba kao „glavne karaule EU“, imajući na umu da je cijeli prostor Republike Hrvatske njeno granično područje. Razmišlja li Zagreb i o ovome?

Rasprave o GUP-u inficirane politikom Dok se zagrebačka javnost bavi novim izmjenama i dopunama važećeg GUP-a, stvarno potrebno planiranje razvoja grada ostaje, kako bi mediji rekli, ispod radara promatrača. Rasprave o GUP-u, najvažnijem urbanističkom dokumentu grada, 64

perspektive

Obnova ili novi iskorak?

toliko su inficirane politikom, da se o stručnoj utemeljenosti prijedloga ni ne stigne razgovarati. I ja mislim da hipodrom ne smije ostati na mjestu današnjeg hipodroma, ali problem zagrebačkog GUP-a nije ni u hipodromu ni u „Manhattanu“, a ni u tome gdje će „gospodična šetati peseka“, već u činjenici da ni jedan GUP ne može biti dobar ako se ne oslanja na prethodno usvojeni plan razvoja cjelovitog prostora grada. GUP-ovi su regulacijski planovi, oni su samo transfer misli o strateškim odlukama prostorne razvojne politike prema detaljnijim urbanističkim planovima i projektima. Generalni urbanistički planovi, kao i prostorni planovi za manje upravne jedinice, fiksiraju načela uređenja onoga što je razvojnim planovima definirano potrebnim. Prostorno planiranje nije samo boljka Zagreba, već cijele Hrvatske. Ne tako davno izrađena Strategija prostornog razvoja Hrvatske je dokument za koji ne znam da je ičemu poslužio, osim formi da ga imamo. Strategije trebaju dati odgovore na pitanja kako ostvariti cilj, a ne nabrajati ciljeve. I to bez obrazloženja jesu li ti ciljevi opravdani i realni. I Split je, navodno kao zakonsku obvezu u cilju obrazloženja opravdanosti traženja sredstava u kasi EU, izradio „Strategiju razvoja urbane aglomeracije Splita“. A u njoj, zbog ograničenja istog tog zakona, nema spomena o otocima koji o Splitu gotovo u svemu ovise, a Split o njima u mnogočemu. I sve bez javne rasprave, premda je pitanje koliko je javnost školovana da joj bude stalo da bilo o čemu raspravlja. Mišljenje javnosti uobičajeno izražavaju mediji, točno ili netočno pitanje je osobnog osjećaja svakog od nas kao pojedinca. No neke planove moramo kao društvo imati, kao što ih ima i svatko za se. Na primjer, o kapacitetima stambenog prostora. Bilo bi zanimljivo znati na koliko adresa je HEP doveo priključak struje i kakav je odnos broja mjerila potrošnje i broja u Zagrebu prijavljenih obitelji sa stalnim stanovanjem; ili broja stanovnika. Zna li itko broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

koliko i kakvog novog stambenog prostora treba Zagrebu? Temelji li se ta određena brojka na prirodnom ili mehaničkom smanjenju broja stanovnika Hrvatske, ili pak samog Zagreba, ili možda na novim funkcijama glavnog grada države koje rađaju određene nove potrebe, pa tako i za novim stanovima? Ili GUP-om rješavamo samo ono što nam tržište trenutno traži, a to znači da se ne razvijamo planski već stihijski. Na tržištu se traži, ali i nudi, što znači da ga se može i usmjeravati. Plan je potreban zato da znamo svoja prostorna ograničenja i ekonomska usmjerenja, vlastite limite, pa da odlučimo što i koliko od toga hoćemo i kad hoćemo. Života će biti i nakon nas. Arhitekti kao urbanisti nisu u stanju dati na to odgovor, jer za to nisu ni školovani, ali moraju sudjelovati u multidisciplinarnoj analizi kao pripremi za političke odluke.

Grad mora „doploviti“ do Save Kao planer ja bih u okviru nekakvog „Strateškog plana prostornog i ekonomskog razvoja Zagreba“ na prvom mjestu htio doći do odgovora na pitanje o odnosu grada prema rijeci Savi, kao velikom gradskom prostornom i gospodarskom resursu. Zagreb je, doduše, ne samo došao do Save, već je kao Novi Zagreb prešao i na njenu južnu obalu. No nije je integrirao u šire tkivo grada. Šteta je imati rijeku, a ne znati što s njom, biti na moru, a ne biti orijentiran na njega. Makar i samo pogledom na vodeni fenomen. Grič i Kaptol su usidrili centar grada toliko daleko od Save da Zagreb neće nikada biti grad na rijeci. Poput Praga, Budimpešte, Pariza, Londona, Rima…., kojima rijeka čini okosnicu grada. No može biti poput Beča, premda ni on ne živi na lijepom plavom Dunavu. Takvu percepciju o Beču nametnuli su nam Straussi. Beč ne živi na Dunavu, ali živi i s njim, premda mu prostor unutar Ringa dotiče samo Donaukanal. Međutim Beč je aktivirao cijeli raspoloživi prostor na putu do rijeke, kako bi ostvario sadržaje za koje u široj povijesnoj jezgri više nema mjesta: ili su obilježjima tog prostora nadahnuti. Zato prostore uz Savu, pa i nju samu, treba sadržajno osmisliti i time integrirati u postojeću urbanu strukturu Zagreba povezivanjem ugođajno vrijednim ambijentima. Današnja veza dviju obala rijeke ostvaruje se mostovima karaktera infrastrukture, a ne urbanih magistrala. Da bi Zagreb živio i sa Savom najprije se mora protegnuti do njene sjeverne strane kvalitetnom urbanom strukturom, a onda zakoračiti na drugu stranu mostovima naravi pješačkih ulica. A možda atraktivnost južne strane dovede do obrnutog redoslijeda. „Strateški plan prostornog i ekonomskog razvoja Zagreba“ trebao bi razmišljati i o odnosu prostora obronaka Medvednice prema široj povijesnoj jezgri Zagreba, jer se čini da se u njemu krije stanovita prostorna ugroza za nju. No ne bih zanemario ni bolju prometnu povezanost istočnog i zapadnog dijela grada. Sve ostalo bila bi zadaća urbanističkih planova, počevši s GUP-om. Zato na pitanje „obnova ili iskorak?“, moj odgovor je: „obnova i iskorak!“ Čim prije!

perspektive

FINANCIRANJE OBNOVE ZAGREBA

Povijesna prilika za renesansu grada Potres koji je 22. ožujka pogodio hrvatsku metropolu prouzročio je golemu materijalnu štetu. Procjenjuje se da će za obnovu trebati 42 milijardi kuna, a očekuje se da ćemo trećinu tog iznosa dobiti iz inozemstva. Možemo li izgraditi bolji, ljepši i sigurniji grad kao što su to napravili naši prethodnici nakon Velikog potresa prije gotovo stoljeća i pol? Piše: Darko Horvatin1 Zagreb je 1880.pogodio potres, poznat i pod nazivom Veliki, snage 6,3 stupnja po Richteru, s epicentrom na području Medvednice. Razorene su brojne zgrade uz dvoje mrtvih i 29 teško ozlijeđenih. Što zbog straha, što zbog nemogućnosti stanovanja došlo je do snažnog egzodusa stanovništva. Primarno u veće gradove Austro-Ugarske monarhije kao što suBeč, Graz, Maribor i Ljubljana. Uz oštećenja na državnim zgradama i crkvama, prijavljena je razorenost na1758 privatnih kuća. Prema stručnim procjenama tadašnja je materijalna šteta iznosila gotovu polovinu tadašnjega državnog proračuna.Zagrebačka katedrala pretrpjela je znatnu štetu i bila joj je potrebna temeljita obnova, koja je pod vodstvom Hermana Bolléa trajala do 1906. kada je katedrala dobila izgled kakav nam je bio poznat do 22. ožujka 2020., kada je Zagreb doživio najsnažniji potres od 1880.

Šteta goleme „magnitude“ Najjači u seriji potresa koji je te nedjelje ujutro, u 6,24 sata pogodio naš glavni grad iznosio je 5,5 stupnjeva po Richteru. Najviše štete pretrpio je centar grada, a ponovno je stradala i Zagrebačka katedrala koja je izgubila vrh sjevernog 1

Autor je predsjednik Uprave Hrvatskog mirovinskoga investicijskoga društva

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

toranja, dok je južni ostao u zraku ali s visokim oštećenjima te je naknadno i on, zbog sigurnosnih razloga uklonjen. Smrtno je stradala jedna osoba dok ih je 27 ozlijeđeno. Oštećeno je više tisuća stambenih i gospodarskih objekata, dok se visina štete još uvijek procjenjuje, a prema početnim procjenama ministra graditeljstva i prostornog uređenja Predraga Štromara iznosi oko 42 milijarde kuna.Da nas je pogodio potres snage onoga iz 1880. danas šteta bi bila enormna. U tom bi se slučaju radilo o gotovo 10 puta snažnijem potresu (Richterova ljestvica označava magnitudu potresa i računa se logaritamskom funkcijom) koji bi razrušio polovicu grada uz visoke ljudske žrtve. Kada se to uzme u obzir možemo reći da smo zapravo i dobro prošli.Nakon Velikog potresa 1880. grad je kroz obnovu doživio renesansu i od malog grada u Austro-Ugarskoj monarhiji preobrazio se u moderan srednjoeuropski grad dobivši konture po kojima je i danas prepoznatljiv.Kako i kojim sredstvima će se Zagreb obnavljati nakon novog potresa još je uvijek nepoznanica. Zakon o obnovi nalazi se u javnoj raspravi, ali i uizbornom limbu te gajerealno očekivati tek najesen. Međutim, tada će biti zima na vratima, a mnoštvo građana ne može se vratiti u stanove zbog porušenih dimnjaka i nemogućnosti grijanja. Zato je prioritet hitna sanacija dimnjaka i nabava kondenzacijskih bojlera, što bi se trebalo sufinancirati s 20 tisuća kuna po kućanstvu. U tu je svrhu vlada rebalansom proračuna osigurala 141 milijun kuna. Drugi prioritet je osigurati privremeni smještaj kroz sufinanciranje najma onima koji se ne mogu vratiti u svoj stan ili kuću, dok je treći prioritet pronaći izvore sredstava za financiranje obnove grada. Sam proces obnove trajat će barem desetak godina.

„Kratki“ za 4 milijarde eura I da nas nije zadesio virus COVID-19 koji je zaustavio gospodarstvo, ne samo Hrvatske, nego i većinesvijeta, to bi bio težak zadatak, a ovako je još teži. Prema početnim procjenama vlade, Međunarodnog monetarnog fonda i Europske komisije, naš će se BDP ove godine smanjiti između 9 i 9,4 posto, dok nezavisni makroekonomisti očekuju dvoznamenkasti pad. U uvjetima kada će nas mjere zasanaciju posljedica korona krize koštati oko 45 milijardi kuna (a to nije konačna brojka) teško će se pronaći sredstva i za brzu obnovu Zagreba. Mnogo se nade polaže u donatorsku konferenciju za obnovu posljedica potresa. Albanija, koju je potres pogodio krajem prošle godine, u dva je mjeseca na taj način prikupila 1,15 milijardi eura. Ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Marko Pavić, najavio je da bi Hrvatskaod europskog Fonda solidarnosti mogla za obnovu Zagreba dobiti 500 milijuna eura. Rok za prijavu na taj fond bio je sredina lipnja, a prijava je trebala sadržavati procjenu štete po metodologiji Europske komisije, zbog čega nije ranije poslana u Bruxelles. Sama pomoć isplaćuje se u određenom postotku prijavljene štete. Očekuje se da bi tijekom ljeta mogla stići i akontacija iz tog fonda u iznosu od 100 milijuna eura. U tijeku su i pregovori sa Svjetskom bankom o zajmu od 200 milijuna dolara za sanaciju posljedica potresa.Čak i da 68

perspektive

Povijesna prilika za renesansu grada

se na donatorskoj konferenciji prikupi još barem jedna milijarda eura, to je tek 30 posto (za sada) procijenjene štete. Ostatak od gotovo 4 milijardi eura trebamo osigurati sami. Ako ni zbog ičega drugog, onda će samo zbog toga proces obnove trajati desetljećima. U ovom kontekstu valja spomenuti i da bi Hrvatska mogla računati na financijsku injekciju od 10 milijardi eura za oporavak gospodarstva od posljedica koronakrize (od čega 7,3 mrd. eura bespovratno). No, to su sredstva (ako prijedlog Europske komisije bude usvojen) koje će se morati namjenski i ravnomjerno rasporediti na nacionalnoj razini za oživljavanje gospodarstva, a ne za sanaciju štete od potresa.

Sigurnost nulti prioritet Obnova će trajati godinama ne samo zbog financijskih razloga. Potrebno je napraviti detaljnu statičku analizu svakog oštećenog objekta koja će rezultirati prijedlogom projekta obnove. Za jednu višekatnu stambenu zgradu u centru Zagreba samo za to treba izdvojiti više od 100 tisuća kuna. Takav prijedlog sadržavat će jeftiniju i skuplju varijantu. Jeftinija se svodi na obnovu do razine kakva je bila do potresa, a skuplja na razinu stabilnosti i sigurnosti koja je viša od toga. Nema dvojbe što je bolje (i sigurnije) u slučaju nekog novog potresa koji će zasigurno pogoditi Zagreb – samo je pitanje kada. Riječ je o milijunskim investicijama koje većina građana neće moći samostalno financirati, pa će uglavnom ići za što jeftinijom varijantom obnove. Znamo što to znači u slučaju novog potresa. Zbog toga bi se sve oštećene zgrade trebale obnavljati na način da budu što stabilnije i sigurnije – ako ih želimo ostaviti u nasljeđe generacijama iza nas. Bitno je sačuvati izvoran izgled stare gradske jezgre, što je naš grad učinilo atraktivnom turističkom destinacijom, ali je pritom učiniti i sigurnijom. U tom kontekstu država i grad trebali bi pronaći način sufinanciranja privatnih objekata na tom području, bez obzira na duljinu obnove. Ako je neku staru zgradu u centru grada preskupo obnoviti, može se srušiti i napraviti nova koja će zadržati isti vanjski izgled. Ili se može napraviti interpolacija kao spoj starog i novog. Takvih uspješnih interpolacija može se primjerice vidjeti u Beču.

Oživljavanje građevinarstva Kad nas već je pogodio potres, idemo racionalno i pametno pristupiti obnovi i osuvremeniti grad kao što je to učinjeno nakon potresa 1880. Pritom imamo priliku oživiti neke gospodarske grane koje se još nisu oporavile od zadnje gospodarske krize iz 2008. – građevinarstvo i industriju građevnog materijala. Obnovu Zagreba nakon Velikog potresa vodio je staloženi i radišni gradonačelnik Matija Mrazović koji je svojim aktivnostima pridonio brzoj normalizaciji života u gradudok je građevinska djelatnost dobila snažan poticaj. Desetak godina nakon potresa Zagreb je dobio novu vizuru. Izgrađeno je oko 700 novih zgrada, a Donji je grad dobio prepoznatljivu „zelenu potkovu“. Pitanje je samo imamo lidanas dovoljno broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

karizmatično vodstvo grada koje kroz obnovu može ispisati novo poglavlje u razvoju grada.Ili će i tu kumovi imati prioritet. Hrvatska gospodarska komora pokrenula je inicijativu okupljanja svih relevantnih institucija i struke koja će biti uključena u proces obnove. Građevinski fakultet i Hrvatska komora inženjera građevinarstva objavili su i Priručnik za protupotresnu obnovu postojećih zidanih zgrada. Priručnik uključuje Katalog hrvatskih proizvoda, koji je Hrvatska gospodarska komora izradila s ciljem prezentacije domaćih proizvođača naručiteljima roba i usluga, što uključuje detaljne informacije o proizvodima. Taj će katalog biti vrlo korisno štivo kod pripreme natječajne dokumentacije. Katalog uključuje i popis tvrtki za obnovu od potresa. Ipak, s obzirom na stanje u građevinarstvu i nedostatak radne snage upitno je tko će raditi na obnovi Zagreba. U obnovi nakon Velikog potresa koncem 19. stoljeća angažirano je nekoliko stotina radnika iz Slovenije i Austrije. Povijest se ponavlja, samo što ćemo sada po radnike potegnuti sve do Filipina i Indije.

Banke prepoznale priliku Višestambene privatne zgrade bit će suočene s najviše problema u financiranju obnove. Zajednička pričuva koja je temeljni prihod stambene zgrade namijenjena je za tekuće održavanje zgrade, dok će se za potrebe obnove morati pronaći novi izvori sredstava – primarno iz kredita. Za takvo nešto bit će potrebno podići visinu pričuve, a to je vječiti kamen smutnje i razdora među suvlasnicima. Naši sugrađani treće dobi, čiji su izvori primanja isključivo mirovine, teško će moći podnijeti taj financijski teret.Nije tajna da „nekretninski špekulanti“ već obilaze takve građane i nude otkup njihovih stanova po diskontnim cijenama. Mnogi će na to pristati i preseliti se van centra grada, u kojem će primat preuzeti poslovni prostori, hoteli i slično.U doba kada im zbog krize prouzročene virusom COVID-19 opadaju kreditne aktivnosti, banke počinju shvaćatikreditni potencijal koji se krije u obnovi Zagreba, te su već počele nuditi kreditne programe za obnovu.Među prvima je reagiralaHrvatska poštanska banka(HPB) koja odlipnja kreće s ponudom kredita za obnovu stambenih zgrada oštećenih potresom. U cilju što povoljnije i brže obnove nakon potresa koji je u ožujku pogodio Zagreb i okolicu, HPB je voljan financirati sve radove na zajedničkim dijelovima stambenih zgrada uz fiksnu kamatnu stopu od 2,99% (EKS 3,03%), na rok do 10 godina. Nenaplaćuje se naknada za obradu zahtjeva, a odobrene kredite treba iskoristiti u razdoblju od 12 mjeseci. Otplata takvih namjenski kredita vršit će se kroz mjesečne anuitete iz sredstava zajedničke pričuve zgrade. Krediti su namijenjeni za obnovu i sve vrste radova na stambenim zgradama oštećenim u potresu, sve hitne intervencije i sanaciju štete, energetsku obnovu te nabavu potrebne opreme i uređaja. Iz sredstava kredita omogućena je i otplata ranije realiziranih kredita za stambene zgrade oštećene potresom – uHPB-u ili drugim bankama kao i refundacija prethodno uloženih vlastitih sredstava upravitelja zgrada odnosno suvlasnika za otklanjanje štete na zgradi unatrag 12 mjeseci.Vjerojatno će i ostale banke uskoro ponuditi slične programe, pa se nadamo da će tržište učiniti svoje i da će uvjeti takvih kredita biti još povoljniji. 70

perspektive

Povijesna prilika za renesansu grada

Struka na prvom mjestu Kada se dogodi potres negdje daleko i o tome samo vidimo slike na televiziji, suosjećamo s tim ljudima, onako, više reda radi. Nakon vlastitog iskustva, kada nam se u 10 sekundi čitav život zavrtio pred očima i sve što smo godinama stvarali moglo je otići u vjetar, drukčije na to gledamo. Zapravo smo imali sreće. Da je potres bio samo malo jači, pitanje je bismo imali prilike raditi ove Perspektive.Možda je ovo bilo samo upozorenje da opasnost od potresa trebamo shvatiti vrlo ozbiljno i da smo dobili priliku naš grad učiniti boljim i sigurnijim mjestom za život. To ima svoju cijenu, ali je život nema. Od potresa ne možemo pobjeći već trebamo s njim naučiti živjeti. Priroda nam je podarila pauzu od 120 godina u kojoj smo trebali učiniti domaću zadaću. Nekoć se o tome vodilo više računa, pa koliko god oku neugodni, neboderi u Novom Zagrebu malo su se ljuljali, ali nisu pretrpjeli veća oštećenja. Ipak, neke zgrade novijeg datuma prošle su znatno lošije. Zadnjih 30 godina bujala je stanogradnja bez ikakvog reda i kontrole, a stare se zgrade nisu održavale. Nadajmo se da će nas ovaj potres osvijestiti da dobar zakon na papiru treba provoditi i u praksi. Slobodno se zapitajmo koliko zgrada u gradu Zagrebu ima uopće uporabnu dozvolu? Vrijeme je da struka, a ne politika i kumovi preuzmu izgradnju i obnovu grada u svoje ruke. Samo ćemo tako ovaj prekrasan grad mirno i sigurno moći predati u nasljeđe našim potomcima.

Čuvajmo se ishitrenih „pothvata“ Novac je uvijek problem, čak i u normalnim vremenima, ali ga se uvijek nekako nađe. Nešto ćemo dobiti iz inozemnih izvora, a veći ćemo dio morati osigurati sami. Pritom ne treba nagliti i težiti ishitrenim rješenjima. Obnovi treba pristupiti studiozno i racionalno. Ne treba težiti jeftinim rješenjima jer su ona najčešće i najskuplja. Pogotovu su slučaju novog, snažnijeg potresa. Ovu situaciju trebamo shvatiti kao priliku za izgradnju grada budućnosti. A možda dobijemo i prvu liniju podzemne željeznice kroz najužu jezgru grada (od Britanskog trga do Draškovićeve ulice), kao što najavljuje gradonačelnik Milan Bandić. Sve će biti jasnije najesen kada konačno dobijemo Zakon o obnovi Zagreba. U međuvremenu našim sugrađanima koji su ostali bez krova nad glavom potrebno je osigurati zamjenski smještaj. I grad i država imaju mnoštvo nekretnina koje bi se morale staviti u tu funkciju, umjesto da ih koriste kojekakvi tipovi koji su do njih došli sumnjivim kanalima. Potrebno je racionalno pristupiti organiziranju normalnog života (školstvo, zdravstvo), u čemu nam saveznik nije COVID-19. Treba ići korak po korak, dati riječ stručnjacima i ne težiti ad hoc rješenjima.Nakon Velikog potresa Zagreb se prometnuo u moderan srednjoeuropski grad, nadajmo se da ćemo kroz 10 ili 20 godina svjedočiti sličnom scenariju. Kriza je prilika, kaže kineska poslovica. Prilika je tu, samo da je po tko zna koji puta ne propustimo.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

OBNOVITELJSKE DVOJBE

Hoće li metropola zadržati identitet? Moramo vjerovati da će započeti multidisciplinirani pristup obnovi te u znanje i vještine hrvatskih stručnjaka rezultirati u konačnici uspjehom. Piše: Katarina Horvat-Levaj1 Kada neki grad pogodi razoran potres, njegova je budućnost neminovno na prekretnici. Prvo temeljno pitanje koje se postavlja pred organizatore obnove jest čemu dati prednost – obnovi starog ili izgradnji novog. Izbor između spomenutih pristupa ovisio je kroz povijest o stupnju razorenosti pojedinih gradova, o njihovim urbanističko-arhitektonskim karakteristikama te na kraju i o razdoblju kada se potres dogodio. No u svim je slučajevima ključno bilo želi li se (i može li se) zadržati postojeći identitet grada ili mu se namjerava dati novi. Ovisno o tome je li izabrana metoda obnove primjerena značajkama razorenog grada i kvalitativni ishodi često su različiti, od gubitka izvornih odlika do ostvarenja u urbanističkom i arhitektonskom smislu kvalitetnijeg grada. Kada je u pitanju obnova Zagreba jasno je da svi priželjkujemo još bolji grad od onoga kakvog smo imali, tim više što je riječ o glavnom gradu, o političkom, obrazovnom, kulturnom i gospodarskom središtu države. Za odluku kojom metodom to postići, i žrtvovati li radi toga nešto od identiteta grada ili ne, potrebno je najprije istaknuti neka temeljna urbanistička i arhitektonska obilježja Zagreba, te analizirati njegovo stanje u trenutku u kojem je dočekao potres.

Autorica je ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti

perspektive

Hoće li metropola zadržati identitet?

Urbanističko-arhitektonska obilježja povijesne jezgre Povijesna jezgra Zagreba,* koja je najviše stradala u nedavnom potresu, sastoji se, kao što je poznato, od dvaju srednjovjekovnih gradova na povišenim pozicijama – Gornjeg grada (povijesnog Gradeca) i Kaptola – te Donjeg grada oblikovanog tijekom druge polovine 19. stoljeća u njihovu podnožju. Gornji grad, planiran u 13. stoljeću unutar trokutnog obruča fortifikacija, ističe se svojim pravilnim tkivom sa središnjim trgom kojeg krasi (neo)gotička crkva sv. Marka, dok današnju izgradnju čine pretežno barokne i klasicističke kuće i palače. Kaptol pak s monumentalnom gotičkom (u neogotici obnovljenom) katedralom unutar renesansnih fortifikacija zadržao je obilježja ladanjskog grada s kanoničkim kurijama unutar vrtova. Donji grad svoju fizionomiju planiranog grada s velikim blokovima zadobiva u drugoj polovini 19. stoljeća, regulatornom osnovom 1865. godine. Otmjene historicističke fasade stambenih višekatnica čine reprezentativne okvire ulica i trgova, dok su ozelenjeni prostori unutar blokova zamišljeni kao doprinos kvaliteti kuća i grada.

Pogled na Trg bana Josipa Jelačića i katedralu nakon potresa 22. ožujka 2020.

* Gornji grad, Kaptol i Donji grad (između Ulice Republike Austrije zapadno, Heinzlove istočno i željezničke pruge južno) registrirani su kao zaštićena povijesno-urbana cjelina te su uvršteni u Program cjelovite obnove povijesne jezgre Grada Zagreba, koji koordinira Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, uz suradnju brojnih institucija (Institut za povijest umjetnosti, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, Arhitektonski fakultet, Građevinski fakultet, Fakultet strojarstva i brodogradnje i dr.).

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Pogled na perivojnu potkovu (Trg kralja Tomislava) nakon potresa.

Donji grad svoju fizionomiju planiranog grada s velikim blokovima zadobiva u drugoj polovini 19. stoljeća, regulatornom osnovom 1865. godine. Otmjene historicističke fasade stambenih višekatnica čine reprezentativne okvire ulica i trgova, dok su ozelenjeni prostori unutar blokova zamišljeni kao doprinos kvaliteti kuća i grada. Vrhunac takve urbane koncepcije znači perivojna potkova – niz trgova-parkova s javnim građevinama.

perspektive

Vrhunac takve urbane koncepcije znači perivojna potkova – niz trgova-parkova s javnim građevinama (palačom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Umjetničkim paviljonom, nekadašnjom Sveučilišnom knjižnicom – danas Hrvatskim državnim arhivom, Hrvatskim narodnim kazalištem). Usred formativnog perioda Donjeg grada, Zagreb je 9. studenog 1880. godine zadesio razorni potres (6,3º po Richterovoj ljestvici). Iako je taj tzv. veliki potres izazvao sveobuhvatnu obnovu, Zagreb nije tada promijenio svoj urbani identitet. Naprotiv, samo je ubrzan već započeti proces izgradnje Donjeg grada, s ortogonalnom blokovskom strukturom, reguliranom novim osnovama (1887., 1907.). Spomenutu shemu slijede u prvoj polovini 20. stoljeća i daljnja širenja Donjeg grada prema istoku i zapadu, u kojima je ortogonalni raster mjestimično obogaćen radijalnom dispozicijom ulica i trgova, a stilski izražaj kuća aktualnom secesijom i modernom. Kada je u novim okolnostima nakon Drugog svjetskog rata trebalo povećati grad, nije radikalno pojačana izgradnja unutar povijesnog grada, nego je učinjen urbanistički iskorak formiranjem Novog Zagreba s južne strane Save, projektiranog po tada suvremenim principima paviljonske impostacije stambenih zgrada i nebodera u zelenilo.

Hoće li metropola zadržati identitet?

Postupna degradacija grada Ipak, unatoč navedenom, bez sumnje, dobrom planiranju, Zagreb nije bio pošteđen ni zahvata koji pokazuju nerazumijevanje njegovih temeljnih urbanističkoarhitektonskih kvaliteta. Luksuzno zamišljeni veliki stambeni blokovi s parkovno uređenim unutrašnjim dvorištima postali su s vremenom prevelik izazov za različite oblike eksploatacija, od nekontroliranog zaposjedanja prostora provizornim gospodarskim objektima samih stanara, do parceliranja i pretvaranja unutrašnjosti blokova u građevinsko zemljište za predimenzionirane zgrade. Tome treba dodati i povremene eksperimente s implementiranjem moderne (u osnovi soliterne) visoke izgradnje u tkivo blokova, kako to primjerice svjedoči natječaj za Hrvatski obrtnički dom u Ilici (1937., danas Hrvatska gospodarska komora), s čak tri uzastopna nebodera povezana pasažima unutar bloka, od kojih su realizirana samo dva. U takvoj situaciji tek su poneki blokovi očuvali relikte izvornih perivojno Luksuzno zamišljeni uređenih unutrašnjih prostora. Uz recentnu degradaciju donjogradskih blokova, stihijsko je bilo i novije longitudinalno širenje grada prema istoku i zapadu, koje unatoč postojanju planova, ponekad nije postiglo minimum urbanističkog reda ni arhitektonskog sklada. U ništa boljem stanju potres 2020. godine nisu dočekale ni same zgrade u povijesnoj jezgri, od kojih je preko 350 registrirano kao zaštićeno kulturno dobro. I dok je javna i sakralna arhitektura ipak održavana pod određenim stručnim nadzorom, posebno je loše stanje stambenih zgrada – onih na Gornjem gradu i Kaptolu dijelom iz 17./18. stoljeća, a onih u Donjem gradu pretežno iz 19. i ranog 20. stoljeća. Nije riječ samo o građevinski lošem stanju, već su i izvorna stilska obilježja brojnih kuća često umanjena neznalačkim pregradnjama te osiromašenjem arhitektonske plastike i dekoracije. Recentnija sustavna obnova stambenih zgrada u povijesnoj jezgri Zagreba obuhvatila je najčešće samo njihova pročelja.

veliki stambeni blokovi s parkovno uređenim unutrašnjim dvorištima postali su s vremenom prevelik izazov za različite oblike eksploatacija, od nekontroliranog zaposjedanja prostora provizornim gospodarskim objektima samih stanara, do parceliranja i pretvaranja unutrašnjosti blokova u građevinsko zemljište za predimenzionirane zgrade.

Obnavljati staro ili graditi novo? S obzirom na navedeno, jasno je da ne možemo obnovu Zagreba riješiti jednostavnim vraćanjem grada i građevina u stanje u kakvom su bili prije potresa 22. ožujka. Ako pak uzmemo u obzir visoku urbanističko-arhitektonsku kvalitetu zagrebačke

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

povijesne jezgre, jednako je tako neupitno da ona mora ostati sačuvana. Imajući pri tome na umu i ulogu Zagreba kao metropole, te iz toga proizašlu, ne samo želju, nego i obvezu preuređenja grada u državno središte 21. stoljeća, postavlja se pitanje, spomenuto na početku, kako i u kojoj mjeri uskladiti čuvanje starog i unašanje novog. U tom pogledu nisu na odmet usporedbe s nekim drugim sličnim situacijama iz bliže i dalje prošlosti, a Imajući pri tome na prva paralela koja se nameće zagrebački je potres iz umu i ulogu Zagreba 1880. godine. Nerijetko se u tom pogledu, čak i od kao metropole, te iz mjerodavnih stručnjaka, čuje mišljenje da se Zagreb toga proizašlu, ne tada nije primarno okrenuo obnovi svojih starih samo želju, nego i jezgara – Gornjeg grada i Kaptola – nego da je obvezu preuređenja izgrađen novi Donji grad (pa bi prema tome jednako grada u državno trebalo postupiti i danas, tj. dati prednost gradnji središte 21. stoljeća, novog pred obnovom starog). No takva je konstatacija postavlja se pitanje, samo djelomično točna jer je proces izgradnje spomenuto na Donjeg grada bio isplaniran i započet prije potresa. Današnja situacija bitno je drukčija, budući da je grad početku, kako i u kojoj već transformiran novim velikim proširenjem (Novi mjeri uskladiti čuvanje Zagreb), te nema potrebe za daljnjim povećanjima starog i unašanje opsega grada te vrste, a radikalno nova izgradnja novog. na mjestu potresom oštećene stare u središtu grada jednostavno ne može doći u obzir. Koliko obnove gradova pod cijenu znatnog poništenja povijesne arhitekture mogu biti promašene pokazuju usporedbe s nekim, ne tako dalekim primjerima, poput Skopja (razorenog potresom 1963.) i Messine (razorene u potresu 1908.). Iako su u obnovi Skopja angažirani arhitekti svjetskog glasa, ne možemo se oteti dojmu da je gubitak povijesnog identiteta nakon potresa u drugoj polovini 20. stoljeća jedan od razloga suvremene izvanjske neoklasične preinake modernih građevina makedonskoga glavnog grada. Messina, pak, također izgubivši povijesnu jezgru u obnovi tijekom prve polovine 20. stoljeća, postala je jedini grad na Siciliji kojeg turisti zaobilaze.

Dubrovnik kao primjer Za ilustriranje različitih metodoloških pristupa obnovi i mogućih posljedica za sudbine potresom razorenih gradova, mogao bi dobro poslužiti i slučaj jednoga hrvatskog grada, u prošlosti čak dva puta ozbiljno stradalog u potresu. Riječ je, naravno, o Dubrovniku. Njegova je obnova nakon potresa 15. travnja 1979. često isticana kao uzorna, ali ovom ćemo se prilikom detaljnije osvrnuti na obnovu nakon potresa što je grad-državu pogodio 6. travnja 1667. godine. Suočeni s egzistencijalnom ugroženošću Dubrovčani najprije namjeravaju napustiti razoreni grad i utemeljiti novi na obližnjem poluotoku Lapadu. No zbog dobre 76

perspektive

Hoće li metropola zadržati identitet?

Crkva sv. Katarine, pogled na svod s baroknim štukaturama i zidnim slikama oštećenim u potresu.

očuvanosti fortifikacija odustaju od te namjere i odlučuju se za obnovu postojećeg grada. Kada je pak riječ o samoj koncepciji obnove, malo je poznato da je ključna osoba koja je iz Rima pomagala Dubrovniku – opat, filozof i znanstvenik Stjepan Gradić, zagovarao ideju formiranja širokih avenija na mjestu zgusnutoga srednjovjekovnog tkiva, kakve je u to doba dobivala većina europskih baroknih gradova. Vlada Dubrovačke Republike, međutim, odlučuje obnoviti građevine na srednjovjekovnoj matrici. Time se Dubrovnik razlikovao od većine onodobnih gradova razorenih istom elementarnom nepogodom, poput Catanije na Siciliji (1693.) ili Lisabona (1755.), koji u obnovama nakon potresa poništavaju starije organičke spletove ulica pravocrtnim avenijama, baš onakvim kakve je za Dubrovnik predlagao Gradić. No s današnjeg gledišta, osviještenog stoljetnom praksom zaštite spomenika, možemo biti sretni da Dubrovčani nisu poslušali Stjepana Gradića. Rezultat je, naime, sretna kombinacija očuvanja starog i njegove preobrazbe novim. Uz maksimalno čuvanje planirane srednjovjekovne urbane strukture, spajanjem čestica oblikovani su barokni stambeni kompleksi koji unašanjem slobodnih prostora na temeljima srušenih kuća (uređenih kao terase i vrtovi) daju gustom tkivu novu prostornu kvalitetu. Ponovnom uporabom starijih plastičkih elemenata grad nije radikalno promijenio svoj identitet, a tek pojedinačnim baroknim akcentima – monumentalna katedrala, isusovački kompleks te nešto kasnije i crkva sv. Vlaha – dodana je gradu nova vrijednost. One pak građevine koje su bile politički i simbolički nosioci identiteta Dubrovnika, poput Kneževa dvora, rekonstruirani su potkraj 17. stoljeća u zatečenom gotičko-renesansnom obliku. broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Stambena zgrada na uglu Ilice i Frankopanske ulice, kupola oštećena u potresu 22. ožujka, srušena nakon potresa 23. travnja 2020.

Tako obnovljeni grad-spomenik, uvršten na UNESCO-vu listu svjetske baštine (1979.), pažljivo je čuvan i obnavljan i nakon dviju katastrofa koje su ga zadesile u 20. stoljeću – spomenuti razorni potres 1979. (jačine 7º po Richterovoj ljestvici) i granatiranja u Domovinskom ratu 1991. godine. Organizacijski modeli tih recentnih obnova već su implementirani u prijedlog nove zakonske regulative za obnovu Zagreba, tako da ih nema potrebe ovdje ponavljati. Ono što treba istaknuti kao poželjni uzor Zagrebu jest navedena metoda rekonstrukcije povijesne jezgre, uz očuvanje njezina identiteta i poboljšanje zatečenog stanja.

Složenija metoda rekonstrukcije Prema tome, uzevši u obzir navedena iskustva drugih gradova te urbanističkoarhitektonska obilježja i valorizaciju same povijesne jezgre i širih gradskih zona, valja u prvom redu zaključiti da metoda obnove pojedinih dijelova Zagreba u pogledu odnosa starog i novog ne može biti jednaka. Kako je logično, i kako je uostalom propisano važećim Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 62/20), najveći stupanj zaštite starog obvezan je za povijesnu jezgru. Međutim, budući da 78

perspektive

Hoće li metropola zadržati identitet?

je ona, kako je već spomenuto, naknadno degradirana ni ovdje se obnovu ne može svesti na puku konzervaciju već valja primijeniti složeniju metodu rekonstrukcije. Iz pragmatičnih razloga rekonstrukciju valja početi s obnavljanjem oštećenih zgrada (stambenih, javnih, sakralnih), kakvih je zbog primjene tradicionalnih materijala (zidovi od opeka i drvene međukatne konstrukcije) najviše upravo u povijesnoj jezgri. Kada je riječ o »zaštićenim nepokretnim kulturnim dobrima«, navedene građevine moraju biti obnovljene na način da se prezentiraju njihove najvrjednije arhitektonske značajke, uz uklanjanje naknadnih nagrda. Osim spomenutih spomenika kulture, važan dio identiteta grada čine i brojne kuće ambijentalne kvalitete, zaštićene samom činjenicom da se nalaze unutar povijesne jezgre, te niti njihova rekonstrukcija ne bi smjela biti dovedena u pitanje. No u takvim slučajevima kriteriji čuvanja su blaži, te obuhvaćaju primarno vanjski izgled – gabarite i rješenje uličnog pročelja. Arhitektonski kvalitetne zgrade koje su oštećene u tolikoj mjeri da obnova njihove strukture nije moguća, trebaju biti obnovljene metodom faksimilske rekonstrukcije. One pak građevine u povijesnoj jezgri koje imaju vrlo nisku arhitektonsku kvalitetu, te su nerijetko ostatci substandardne izgradnje koja je već u ranijim regulacijama Donjeg grada morala biti zamijenjena novom arhitekturom (kakva je primjerice ruševna zgrada na uglu Petrinjske i Āorđićeve ulice), mijenjaju se tijekom sveobuhvatne obnove suvremenim interpolacijama.

Stambena zgrada u donjogradskom bloku oštećena u potresu.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Stambena zgrada na uglu Petrinjske i Āorđićeve ulice oštećena u potresu.

U kontekstu obnove povijesnih građevina, zasebnu problematiku čini njihova konstruktivna sanacija. Naime, oštećene kuće građene od opeke nužno je tijekom obnove ne samo popraviti nego i učvrstiti kako bi izdržale moguće nove potrese. To je pak daleko zahtjevnija zadaća od izvedbe statički sigurne armirano-betonske novogradnje, jer se s jedne strane konstruktivna učvršćenja vrše unašanjem novih materijala, a s druge strane pri tome valja poštivati obvezu čuvanja stilskih obilježja obnavljanih povijesnih građevina. Međutim, u rješavanju takve problematike građevinska je struka u zadnjih nekoliko desetljeća znatno napredovala primjenom neinvazivnih materijala koji su lakši od armiranog betona (injektiranje bescementnih mortova, oblaganje karbonskim trakama, spregnute konstrukcije beton – drvo i sl.). Stoga se nadamo da u Zagrebu neće doći do nesporazuma nalik onima koji su nastupili u obnovi Dubrovnika nakon potresa 1979. godine, kada su kamene 80

perspektive

Hoće li metropola zadržati identitet?

građevine radi zaštite od potresa maksimalne jačine bile opterećene velikim količinama armiranog betona.

Otvaranje vrtova prema ulicama i trgovima Paralelno s obnovom građevnog fonda povijesne jezgre Zagreba trebalo bi rekonstruirati i urbanu strukturu. U tom pogledu zona koja zahtijeva najviše promjena naknadno su izgrađeni unutrašnji prostori donjogradskih blokova. Oslobađanje nekadašnjih vrtova od neprimjerene izgradnje, njihovo otvaranje prema ulicama i trgovima, te moguća nova izgradnja formatom i namjenom prikladna prostornim okolnostima veliki su potencijal boljega grada. Neke veće promjene u blokovskoj

Bazilika Srca Isusova, pogled na svod oštećen u potresu.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Pogled na donjogradski blok s bazilikom Srca Isusova u Palmotićevoj ulici nakon potresa.

strukturi Donjega grada, a pogotovo u urbanoj matrici Gornjeg grada i Kaptola, u ime vizije uređenja grada za 21. stoljeće nisu, međutim, prihvatljive. Onaj dio Zagreba koji zaslužuje zaista radikalnu transformaciju, nije urbanističkoarhitektonski definirana i oblikovno skladna povijesna jezgra. Nije to ni novi Zagreb, također urbanistički dobro koncipiran, te zahvaljujući novijem vremenu gradnje, koje je računalo sa zaštitom od potresa, praktički u potresu i neoštećen. Dijelovi Zagreba koji doslovce vape za transformacijom, kontaktne su zone povijesne jezgre, nedovršena predgrađa sa srazom zatečene mahom zgusnute izgradnje malog formata i stihijski građenih predimenzioniranih višekatnica. Njihovom preobrazbom Zagreb bi dobio na kvaliteti, bez žrtvovanja svog identiteta. I na kraju, bez obzira na to što su povijesna jezgra grada i njegove najvrjednije građevine zaštićeni postojećim i planiranim zakonima, ostaje bojazan da će potreba brze obnove i nedostatak financijskih sredstava rezultirati gubitkom identiteta Zagreba. No vjerujemo da će već započeti multidisciplinarni pristup obnovi te znanje i vještine mjerodavnih hrvatskih stručnjaka rezultirati u konačnici uspjehom. Fotografije: Paolo Mofardin

perspektive

ZAKON O OBNOVI

Paralizirajuća administrativna sporost Tri mjeseca nakon što su brojni potresi uzdrmali Zagreb, sučeljeni smo s nizom problema o kojima ne prestajemo govoriti. Čak i kada se čini da nam riječi odlaze u vjetar i da oni kojima su upućene odaju dojam potpune nezainteresiranosti, moramo i dalje biti uporni u zapitkivanju. Piše: Zrinka Paladino1 Stanje je u našem glavnom gradu, i to gotovo tri mjeseca od niza potresa koji su ga zadesili, gotovo nepromijenjeno, pa moramo i nadalje pisati o kobnoj problematici s kojom smo posljednjih mjeseci sučeljeni. Čak i kada se čini da nam riječi uzaludno odlaze u vjetar i da oni kojima su upućene zapravo odaju dojam totalne nezainteresiranosti. Potresne nevolje koje su rastresle Zagreb unesrećile su i ugrozile njegove stanovnike pa valja poticati akcije, čak i ako ostaju samo na riječima. Nadajući se da će u jednom trenutku i onima koji su u prilici odlučivanja o bitnim stvarima doći do mozga da je krajnji trenutak za početak ispravnog i časnog postupanja, primarno prema ljudima koji su se našli u uistinu bezizlaznim situacijama. Prije par mjeseci, nadala sam se da će ljeto, u koje već sigurno kročimo, biti razdoblje brojnih koordiniranih akcija usmjerenih ka osiguranju naših građana i njihovih nekretnina. Osiguranje u zakonski jasno definiranom smjeru koji ne ostavlja diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2010. godine bila je zaposlena na mjestu zamjenice pročelnika u zagrebačkom Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode. ti. U znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području tehničkih znanosti - polje arhitektura i urbanizam izabrana je 2013. godine. Danas samostalna poduzetnica.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

prostora improvizacijama, brzopletostima i gubitcima ionako nedostatnih financijskih sredstava te neizmjerno vrijednih gradskih graditeljskih i ambijentalnih vrijednosti. Prijedlog Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije. Valja naglasiti već tim kompleksnijim nazivom uvažava primjedbu na nekorektnost prvog prijedloga kojim se izrijekom navodilo samo Grad Zagreb, premda su velike štete zadesile i susjedne mu županije pa je trenutni prijedlog naziva i prihvatljiviji i pošteniji. Nisu to jedine izmjene i nadopune prvog nacrta Zakona o obnovi Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske. Prvi je prijedlog bio skroman, nedorečen i nedovoljno kvalitetan. Koliko će konačno rješenje biti bolje, u kolikoj će mjeri uvažiti opsežne primjedbe struka udruženih u želji za osiguravanjem najkvalitetnijeg Zakona kojim bi se olakšalo svima – i građanima i struci, osvjedočit ćemo se relativno brzo.

Nedorečenosti i nelogičnosti Ono što se autorici ovih redaka kao licenciranom konzervatoru čini pozitivnim pomakom jest činjenica da su barem u pitanju naše zaštićene kulturne baštine članci tog Zakona trenutno ipak upotpunjeniji i konkretnije definirani, no i tu su još uvijek prisutne neke nedorečenosti ili nelogičnosti kojima se valja detaljnije i pažljivije pozabaviti. Uz šestotinjak pojedinačno zaštićenih kulturnih, pojedinačno je izdvojenim rješenjem kao Zakonom je, nažalost, kulturno dobro zaštićena i Povijesna urbana cjelina Grad Zagreb. Ista je i rješenjem podijeljena u dvije propušteno uvjetovanje cjeline, Zonu A i Zonu B, uz koje se pak logično vezuju oformljavanja jednog i različito uspostavljene mjere zaštite i konzervatorske izdvojenog upravnog propozicije za dozvoljena postupanja, pri čemu je zona tijela koje bi se bavilo A kao najuže gradsko područje logično i pod „strožom“ isključivo i jedino zaštitarskom paskom. Tu smo s novim Zakonom već u obnovom potresom malom problemu jer je zaštićena cjelina, sastavljena pogođenih područja u od te dvije zone, štićena jednim rješenjem koje se u Zagrebu i okolici. praksi ne može cjepkati, dijeliti i različito tretirati, a i pomalo je čak i suludo tvrditi da su neke građevine ili prostori, primjerice istočnije od osi ulice Antuna Bauera kojom prolazi istočna granica među zonama A i B, manje vrijedni te ih ne treba čuvati pod strogom paskom i o njima ne skrbiti jednakom pažnjom. Sve je to uži centar našeg grada, kojeg potres logično nije štedio ili mazio prema njegovim kartografskim granicama. Da ne ulazimo ipak preduboko u još uvijek dokraja nedefinirane stavke novoga Zakona o obnovi, koji će kao i većina drugih hrvatskih Zakona nedostatke dokazivati „u hodu“ – koji su opet na neki način i naknadno ispravljivi, zadržimo se na onim najproblematičnijim točkama. Zakonom je, nažalost, propušteno uvjetovanje oformljavanja jednog izdvojenog upravnog tijela koje bi se bavilo isključivo i jedino obnovom potresom pogođenih 84

perspektive

Paralizirajuća administrativna sporost

područja u Zagrebu i okolici. Kolika je greška načinjena pokazat će vrijeme i nevolje građana tih područja. Zakonom su, doduše, predviđena osnivanja vladinih koordinacijskih tijela za obnovu te i stručnog savjeta za obnovu, koji bi okupljali stručnjake različitih područja, no kao zemlja smo se, nažalost, dokazali u neefikasnosti pa i nesposobnosti različitih savjeta i koordinacija, kojih zaključci u pravilu ne obvezuju i ostaju upravo samo riječi na papiru temeljem kojih je rijetko nastalo nešto dobro i kvalitetno. Sličan Savjet za koordiniranje aktivnosti vezanih uz izradu programa cjelovite obnove povijesne jezgre Zagreba osnovalo je i Poglavarstvo Grada Zagreba i stručnjaci okupljeni u njemu svakako bi svojim znanjem i ugledom garantirali ispravnu usmjerenost rješavanja problematike koja je pred njih postavljena. No, što ćemo sa svim tim povjerenstvima i koordinacijama, ako izostanu konkretni koraci ili ako oni budu usmjeravani kako vladajućim političkim opcijama tog časa bude konveniralo?

Opasni izostanak industrijske proizvodnje Trebalo se osigurati osnivanjem velikog, novog Zavoda za obnovu, ili kakogod mu ime već bilo osmišljeno, koji bi uz arhitekte i konzervatore okupljao i brojne statičare, građevinare, geomehaničare, ali i sociologe, pravnike i ekonomiste, koji bi koordinirano djelovali s ciljem ispravnog usmjeravanja uspješne obnove kao jedne od najvažnijih zadaća pred kojima se Zagreb našao. Prije 140 godina Zagreb je postpotresnu šansu za nov život uspješno iskoristio te po obnovi i izgradnji postao suvremenim europskim gradom jasnog urbanizma i skladne arhitekture, u kojem se živjelo po mjeri čovjeka. Nadajmo se da smo danas napredniji nego prije stoljeće i pol te da nećemo i u tekućoj obnovi grada krenuti pogrešnim smjerom. Za popravke iz sada već i višedesetljetnih razdoblja pogrešnog djelovanja gotovo da i nemamo vremena pa bi obnovu trebalo pametno iskoristiti i za ispravljanje načinjenih propusta u prostornom planiranju. Treba obnoviti vrijednu spomeničku baštinu i očuvati prepoznatljivu ambijentalnost grada, pročistiti njegove blokovske strukture i urediti javne površine te unaprijediti kvalitetu života građana, kojima primarno treba pomoći da se sigurno vrate u svoje domove. Ponavlja se i sada pitanje kobne potkapacitiranosti ili izostanka naše industrijske proizvodnje i to baš u trenutcima golemih potreba društva za proizvođačima stolarije, bravarije i drugih građevinskih materijala. O vrsnim i iskusnim zanatlijama i majstorima, poput zidara, limara i drugih, da i ne govorimo. I baš kako je po razornom potresu prije 140 godina arhitekt Hermann Bolle mudro pokrenuo Obrtnu školu, koja je uključivala i srednju Graditeljsku školu koju su pohađali i brojni naši eminentni graditelji, slično bi nam predstavaljalo nužnost i danas. Obnova će trajati dovoljno dugo da se generacije i generacije naših đaka kvalitetno izuče i da si samostalnim radom ili uključivanjem u veće i kvalitetne građevinske tvrtke dugoročno osiguraju životnu egzistenciju. Pokretanjem vlastite proizvodnje dokinula bi se poražavajuća i trajna ovisnost o uvozu, a nesreća bi potresa mogla rezultirati i broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

nečim pozitivnim po građane Zagreba, ali i hrvatsko društvo u cjelini. Nesreće često otvaraju prostor promjenama, a naša bi mogla predstavljati priliku za kvalitetne iskorake i poboljšanja, kako je to bilo pošlo za rukom i našim pretcima, sukladno njihovim tadašnjim znanjima i tehnologijama onog, danas nam se opravdano čini uređenijeg, vremena.

Iseljeno središte metropole Zastrašujuća je činjenica da je centar Zagreba prema nekim navodima ostao bez dvadesetak tisuća stanovnika koji su iseljeni zbog ugrožavajućeg stanja njihovih nekretnina, u koje se veći broj njih neće moći vratiti u doglednije vrijeme. Ono što nas, koji smo vezani uz graditeljsku struku, arhitekturu ili konzervatorsvo posebno plaši jest činjenica brojnih samostalnih sanacijskih akcija u koje su se građani sami upustili. I nije im se za čuditi jer kada shvatite da ni nakon dva puna mjeseca od velikog potresa, popraćenog i nebrojenim manjim koji i dodatno narušavaju već uzdrmane gradnje, konkretnijih uputa o postupanjima nema, stvari se preuzimaju u vlastite ruke i svatko čini ono što mu se čini najlogičnijim i najispravnijim, kako bi si barem dijelom pomogao. Golema će financijska sredstva naših i ovako osiromašenih građana, nažalost, biti utopljena u brojne uzaludne radnje, kojima se zapravo neće riješiti ništa ključno. Najbitnije je, naravno, osigurati živote, no do toga bez cjelovitih konstruktivnih sanacija njihovih nekretnina, koje će trebati obnavljati i osiguravati od temelja do krova, nećemo stići. Štošta se na terenu trenutno odvija, od površinskih popravaka, proizvoljnih i improviziranih učvršćenja pa do segmentnih ozbiljnijih osiguranja pojedinih katova ili izdvojenih stambenih jedinica, koji nerijetko upravo tim akcijama ugrožavaju ostatak potresom uzdrmanih i narušenih stambenih jedinica ili građevina u neposrednom okruženju. Na snazi su važeći zakoni i o gradnji i o zaštiti, no u ovakvim situacijama vladajućeg kaosa 86

perspektive

Paralizirajuća administrativna sporost

ili polukaosa, mnogi postupaju i bez nužnih dozvola, što je dugoročno itekako pogubno i po njih i po grad. Zakonom bi trebali biti jasno definirani i udjeli države, gradova i građana u financiranju obnove, no jasno je da treba osmisliti jasnu strategiju dugoročnog financiranja nečeg što će ipak potrajati i desetljećima. Već sad su cifre šteta s početnih par milijardi kuna skočile na realnije desetke pa i stotinu milijardi o kojima će trebati skrbiti ne jedna, već više naših vlada u nizu. Ovisno, naravno, o opsegu onoga što se želi postići, No, važno je pritom da građani ne budu ostavljeni na cijedilu, kako se trenutno većina njih osijeća. Nije u Zagrebu ozbiljno narušen samo napušteni centar i svatko tko ima volje i želje trebao bi se provozati malo prigradskim naseljima, posebice potresom pogođenim područjima Kašine, Markuševca i Čučerja, da osvijesti kolika je stvarna nevolja brojnih tamošnjih stanovnika koji očekuju pomoć. Država ne smije dozvoliti da je u dojmu ozbiljnosti poražavaju oni koji se s njezinom moći i snagom nikako ne mogu mjeriti, ali koji su poduzetniji, sposobniji i prisutniji u pružanju pomoći. Vladu i Poglavarstvo glavnog grada trenutno ozbiljno posramljuju udruge, grupe ili fondovi, poput primjerice Fonda 5.5 za kriznu podršku nakon potresa, namijenjenog financijskoj pomoći najugroženijim građanima Zagreba. Osnovan preko Zaklade za ljudska prava i solidarnost – Solidarna, taj je Fond u mjesec i pol dana uspio rasporediti dio sredstava Zagreb Earthquake Reliefa i njegovih osnivačica, Zagrepčanki iz Amsterdama: Anje Herceg, Sare Juričić, Anamarije Užbinec, Dore i Jane Zane te je do sada tim putem 48 socijalno najugroženijih zagrebačkih obitelji dobilo financijsku podršku nakon potresa koji je zadesio njih i njihove domove. Naše divne djevojke iz Amsterdama brzinskom su međunarodnom kampanjom prikupile 173 tisuće eura, od čega su polovicom sredstava osigurani aparati za djecu-„Palčiće“ u Petrovoj bolnici, a s ostatkom je osnovan Fond 5.5 koji je uz pomoć grupice stručnjakavolontera dokazao da se i u jako malo vremena ponekad može načiniti jako puno. Za to je nužna samo dobra volja i nešto iskazane ljubavi prema ovom gradu i njegovim trenutno unesrećenim stanovnicima. I kako to obično biva, pozitivne situacije izazivaju pozitivne reakcije te su se toj akciji priključili i brojni donatori, među kojima su i Erste banka, IKEA ili Zagrebačka pivovara. Tkogod bi se usudio podcjenjujuće pomisliti kako takve pojedinačne akcije djeluju skromno i neudovoljavajuće stvarnim potrebama, valja razmisliti i o tome kako bi sve skupa u našem društvu izgledalo da se pošteno i transparentno usmjere sve akcije prema potrebitima. A takvih je danas u Zagrebu i okolnim županijama pogođenih potresom (nadajmo se da će ostale ostat pošteđene sličnih katastrofa) jako puno. Poražavajuće puno ljudi očekuje pomoć i normalno je da polako gube snagu i strpljenje te da će takvi počinjati i kobne greške kojima u uređenim i organiziranim društvima ne bi smjelo biti mjesta. Skoro zaključivanje rasprave o nacrtu tog trenutno nam ključnog i neophodnog Zakona o obnovi pomoći će u zaključku hoće li se građanima oštećenih gradova i naselja konkretnije pomoći u saniranju njihovih nekretnina i života ili ne. Možemo se samo nadati najboljem. broj 1-2 :: lipanj 2020.

ZAGREB KAO BREND

Srednjeeuropski grad s duhom Mediterana Još prije dva desetljeća bio je gotovo nepoznat grad u širem europskom kontekstu, turisti su ga zaobilazili jureći prema Jadranu, a snaga njegove prepoznatljivosti nedostižno je zaostajala za Dubrovnikom. Piše: Božo Skoko1 Magazin Forbes u suradnji s „European Best Destinations“ početkom lipnja odabrao je 20 najsigurnijih i najboljih europskih destinacija za postkoronavirus putovanja i turizam. Ugodno nas je iznenadilo da su na tu prestižnu listu uvrštena čak tri hrvatska odredišta – Zagreb, Cavtat i Rijeka. Preporučujući svojim čitateljima kamo da otputuju te pritom uživaju i ostanu sigurni Zagreb su predstavili kao omiljenu europsku turističku destinaciju, početnu postaju za upoznavanje Hrvatske, ali i romantičnu metropolu, koja je prepoznatljiva po adventskom ugođaju, u kojoj se može uživati cijelu godinu. Forbes i EBD su otvoreno pozvali svoje pratitelje da ovog ljeta osjete čari hrvatske metropole na tisućama njezinih opuštenih terasa, idealnih za ispijanje kave, čitanje novina ili praćenje utakmica (nisu zaboravili da su Hrvati sportska nacija) te da posjete njegove mnogobrojne prekrasne parkove, slikovitu arhitekturu i povijesne spomenike. Dakle, nisu ih obeshrabrili pandemija ni razorni potres, koji je nažalost oštetio neke od najvažnijih zagrebačkih građevina, uključivši i katedralu, kao simbol i ponos grada. Oni znaju da će se građevine popraviti te da ništa nije narušilo zagrebački duh i šarm. Spomenuti izbor samo je jedan u nizu koje smo imali priliku vidjeti posljednjih godina. Zagreb svakodnevno postaje poznatiji i prepoznatljiviji na karti Europe te privlači sve više turista iz cijeloga svijeta. Doživljava ga se kao srednjoeuropski grad 1

Autor je redovni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu; istaknuti stručnjak za promociju.

perspektive

Srednjeeuropski grad s duhom Mediterana

s duhom Mediterana. To je ono što ga čini posebnim u odnosu na konkurenciju. Beč i Budimpešta zasigurno imaju ljepšu arhitekturu i raskošnije palače, ali nemaju tu opuštenost, neposrednost i gostoljubivost. Zagreb je još prije dva desetljeća bio prilično nepoznat u širim europskim okvirima, turisti su ga zaobilazili jureći prema Jadranskom moru, a snaga njegova brenda bila je nedostižno daleko iza Dubrovnika… U prilog nam je išao ulazak Hrvatske u Europsku uniju pa je samim time poraslo zanimanje za glavni grad nove članice. Dosta toga se dogodilo i stihijski. Međutim, moramo priznati kako je Zagreb jako puno napravio posljednjih desetak godina na vlastitom izgledu, poboljšanju infrastrukture, uvođenju novih sadržaja, podizanju kvalitete hotelske i ugostiteljske ponude te općenito odnosom prema turizmu. Neke zagrebačke manifestacije poput Adventa u Zagrebu postale su globalno prepoznatljive i u oštroj konkurenciji nadmašuju one starije, razvikanije i bogatije…

Funkcionalni i emocionalni elementi Međutim, da bi Zagreb postao pravi turistički, gospodarski i kulturni brend potrebno je još dosta napora, a ponajprije strateškog upravljanja razvojem grada, očuvanjem njegovih vrijednosti, identitetom i imidžom, odnosno daljnjim razvojem turističke ponude i promocijom u svijetu. Dosta toga je već napravljeno pa su očekivanja veća. U nekim segmentima upravljanja turističkom ponudom, čak i naše morske destinacije Zagreb može postati mogu puno naučiti od Zagreba. Nažalost mnogi su pokretač razvoja naši gradovi na Jadranu uspavani i nemaju viziju, kontinentalnog turizma, kao što je primjer prilično zapuštene Rijeke, kojoj ni jer nudi nove sadržaje domaćinstvo Europske prijestolnice kulture nije puno i atrakcije, a kvalitetom pomoglo da se vrati u život. Zagreb može postati ponude primjerice pokretač razvoja kontinentalnog turizma, jer nudi nove sadržaje i atrakcije, a kvalitetom ponude primjerice u u gastronomiji, gastronomiji, hotelijerstvu, kulturi, šopingu… može se hotelijerstvu, kulturi, mjeriti s globalnim uzorima. No, to još nije dovoljno. šopingu… može se Kako bi neki grad postao istinski brend mora zadovoljiti mjeriti s globalnim funkcionalne i emocionalne elemente. Funkcionalni uzorima. su infrastruktura, dostupnost, kvaliteta usluga, cijene, ponuda i sl. A emocionalne su šarm i „ono nešto“ što doživljavamo na ulicama, na događanjima, u susretu s ljudima i sl. Nakon toga treba postati prepoznatljiv po nečem osobitom i tako se izdići iznad konkurencije. Mora postati magnet koje će svojim identitetom privlačiti ljude, a onda treba opravdati taj mamac kako bi zadovoljni gosti širili pozitivnu priču diljem svijeta. Zagreb ima potencijala na svim razinama, ali nisu dovoljno iskorišteni. Potrebno ih je još kvalitetnije objediniti, iskoristiti one uspavane mogućnosti, probuditi što više kreativnosti i dati priliku svima koji promišljaju moderni Zagreb. broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Kada bi svatko od nas naveo deset najpopularnijih gradova na svijetu po vlastitom izboru, vjerojatno bi se naši odgovori podudarali u barem 70 posto slučajeva. Neke je gradove jednostavno teško zaobići kojim se god kriterijima vodili. Oni su zvijezde među tisućama metropola, jer plijene pozornost svojim izgledom, načinom života, atrakcijama, ponudom ili jednostavno starom slavom. City Brands Index svake godine objavljuje poredak najpopularnijih gradova na svijetu a do njega dolazi anketirajući milijune ljudi u pedesetak država svijeta. Najatraktivniji prema tom istraživanju su: London, Pariz, New York, Sydney, Rim, Melbourne, Barcelona, Vancouver, Amsterdam, Montreal, Los Angeles, Madrid, Berlin, San Francisco, Toronto, Ženeva, Washington, Bruxelles, Milano, Stockoholm, Dubai i dr. Što je zajedničko svim tim „celebrity“ gradovima, koje svijet prepoznaje, cijeni i voli? Zajednička im je da su oni postali brendovi, da nude sjajnu priču. Oni više nisu samo politička, gospodarska ili kulturna središta. Privlače svojom posebnošću, pričaju neobične priče, odašilju energiju i šarmiraju moderni svijet. Povećavaju vrijednost svega što se s njima povezuje, bez obzira je li riječ o nekretninama, koncertima ili suvenirima. Zapravo moćni brendovi postaju gradovi koji su dobro prihvaćeni među korisnicima – stanovnicima, posjetiteljima, turistima i ulagačima, kao i atraktivna tema čitateljima, slušateljima i gledateljima medija, bez obzira koliko su udaljeni. Gradovi brendovi zahvaljujući svome imidžu ostvaruju znatne prihode, jednostavnije privlačeći ulagače, turiste i nove stanovnike.

Svjetionici u oceanu ponude Nije neka novost kad kažemo kako su brendovi zavladali svijetom. Bez obzira je li riječ o automobilima, visokoj modi ili osvježavajućim napitcima, razvikani brendovi služe nam poput svjetionika u moru ponude, poručujući kako nećemo pogriješiti izaberemo li njih. Zapravo, otvoreno nam govore – ne samo da ćemo pametno potrošiti svoj novac ako se odlučimo za njih, već ćemo biti privlačniji, poželjniji i napredniji. Ulažući milijune u svoju promociju i pametno upravljajući svojim identitetom i imidžom, oni jako dobro znaju da nije dovoljno nuditi samo kvalitetu, već je potrebno stalno privlačiti pozornost, šarmirati i osvajati potrošače te se izdizati iz gomile sličnih proizvoda… To što se događa s proizvodima, sve se više događa i s gradovima, koji se također žele izdići iz prosječnosti i postati brendovi. Vodeći svjetski gradovi ne troše više milijune samo za komunalnu infrastrukturu, političke projekte i nove građevine, već sve više ulažu i u promociju i odnose s javnošću, odnosno brendiranje. Prošlo je barem dvadeset godina kako je New York na čelu grada dobio direktora marketinga, kao desnu ruku gradonačelnika. Svjetske metropole već desetljećima angažiraju kreativne i PR agencije za upravljanje ugledom, te kreiranje novih manifestacija i atrakcija. Iza nas su stotine uspješnih globalnih kampanja različitih svjetskih metropola, koje su se na taj način izborile za domaćinstva olimpijskih igara, europskih kulturnih manifestacija i sl. Mnogi gradovi na taj način uspješno 90

perspektive

Srednjeeuropski grad s duhom Mediterana

već desetljećima, privlačeći turiste, ulagače i stanovnike, postaju nezaobilazni na suvremenim zemljovidima i popularnim vodičima. Iako se to možda ne čini na prvi pogled, velike svjetske metropole ipak nisu pretplaćene na slavu. Unatoč njihovoj snazi i moći, i one su podložne trendovima i promjenama. Ako kontinuirano ne ulažu u svoj imidž, kroz godine gube na popularnosti a njihova mjesta zauzimaju novi „meteoriti“ poput Dubaia ili Edinburgha. Primjeri tih i drugih zvjezdanih gradova svjedoče da se smislenom strategijom može privući globalna pozornost i poštovanje. Međutim, kad se govori o strategiji brendiranja onda riječ nije samo o promociji ili dizajnu. Brendiranje nije kreiranje novog promotivnog materijala, slogana ili spota. To je upravljanje sadašnjošću za budućnost, koje podrazumijeva strukturalne promjene u gradu, promjenu svijesti i ponašanja te stvaranje novih sadržaja. Ono što promocija i marketing nikada ne mogu napraviti jest da loš grad izgleda dobro. Zapravo promocija bez stvarnih promjena je propaganda, a ne upravljanje brendom. Prema tome, gradovi moraju izgledati i funkcionirati dobro, nuditi korisne i atraktivne sadržaje, biti jedinstveni i privlačni, proizvoditi zanimljive događaje… A promocija ih treba (iznova) otkriti svijetu i približiti njihove prednosti.

Šest kategorija uspona City Brands Index, kojeg je utemeljio svjetski priznati teoretičar brendiranja Simon Anholt, gradove promatra i mjeri njihov napredak kroz šest kategorija. To su: prisutnost ili popularnost, fizičke karakteristike mjesta, potencijal i sadržaji za život, rad i obrazovanje, zatim puls i zanimljivost, ljudi i njihovo ponašanje te infrastruktura u gradu. broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

„Prisutnost“ u potpunosti ima veze s međunarodnim statusom i položajem grada, odnosno pitanjima koliko su pojedini gradovi prisutni u kolektivnoj memoriji, čime plijene pozornost, kako se njima upravlja i kakav je njihov doprinos u globalnim okvirima. Kad je u pitanju fizički izgled, istražuje se percepcija ljudi o izgledu i zemljopisnim karakteristikama svakog grada, njegovoj ljepoti, klimi, položaju… Potencijal je važna točka jer razmatra ekonomske i obrazovne prilike koje bi svaki grad trebao pružiti svojim posjetiteljima, tvrtkama i useljenicima. Indeks stoga pita svoje ispitanike misle li da bi bilo lako pronaći posao u tom gradu te kad bi imali tvrtku, koliko bi taj grad bio dobro mjesto za poslovanje, odnosno bi li grad bio dobro mjesto za život i obrazovanje. „Puls“ je teško opisati, ali u biti podrazumijeva privlačnost urbanog životnog stila, što je važan dio imidža svakog grada. U ovom segmentu se istražuje što ljudi misle o uzbudljivosti grada i njegovim potencijalnim zanimljivostima. Zapravo istražuju se atraktivnosti ponude za turiste, ali i stanovnike. Ljudi čine grad i zato se posebno analizira kako svijet doživljava stanovnike određenog grada – misle li da su srdačni i simpatični ili hladni i puni predrasuda prema gostima, bi li im se bilo lako snaći i uklopiti u zajednicu, te koliko bi se sigurno osjećali u tom gradu. U zadnjem dijelu istraživanja City Brands Index pita ljude o njihovim percepcijama osnovnih kvaliteta grada – što misle kako bi bilo živjeti ondje, s koliko napora bi mogli naći zadovoljavajući i povoljan smještaj te kakav je opći standard javnih ustanova (škole, bolnice, javni prijevoz, sportske ustanove itd.).

Odlike i nedostatci Primijenimo li ove uvjete primjerice na Zagreb, možemo sa zadovoljstvom utvrditi kako hrvatska metropola ima srdačne i gostoljubive stanovnike, što su pokazala i neka europska istraživanja. Ima dobar zemljopisni položaj pa i dobar izgled srednjoeuropskog grada bogatog kulturnom baštinom i parkovima. Doduše, teško ćemo gostima objasniti zašto Zagreb stoljećima bježi od svoje rijeke Save, ili zašto je povijesni Gornji grad lišen bilo kakvih atrakcija, izuzev starih zgrada, crkava i ponekog muzeja. Infrastruktura je – zanemarimo li probleme s prometom i gužvama – prilično dobra. Potencijal u smislu života, obrazovanja i poslovanja je znatan. Naime, kvalitetu života u gradu s oduševljenjem ističu mnogobrojni diplomati i poslovni ljudi na privremenom radu u Zagrebu. Mogućnosti obrazovanja su dobre u osnovnim i srednjim školama ali i na jednome od najstarijih (doduše nedovoljno poznatome) sveučilištu u ovom dijelu Europe. Uvjeti poslovanja mogu dobiti prolaznu ocjenu, izuzmemo li nedovoljno atraktivne porezne uvjete u cijeloj državi te trenutnu krizu. Čak su i mogućnosti zapošljavanja relativno dobre, imamo li u vidu podatak kako je Zagreb grad s najmanjom stopom nezaposlenih u državi. Međutim, pored ovih materijalnih i tehničkih preduvjeta, Zagreb ima cijeli niz nedostataka, koji ga čine nedovoljno poznatim i atraktivnim u širim okvirima. Naime, nije dovoljno biti tek jedan od lijepih i urednih srednjoeuropskih gradova. Zagreb treba postati grad

perspektive

Srednjeeuropski grad s duhom Mediterana

koji će se isticati svojom posebnošću i privlačiti globalnu pozornost. S vremena na vrijeme privuče širu pozornost događajima, manifestacijama poput Adventa, posjetima važnih osoba, koncertima popularnih glazbenika poput U2 ili Rolling Stonesa te sportskim manifestacijama poput Univerzijade ili Skijaškog kupa na Sljemenu. Između tih događaja, Zagreb je uglavnom nedovoljno prepoznatljiv i atraktivan grad u globalnim okvirima. Zapravo tek posljednjih godina otkriva ga sve više turista tražeći nove sadržaje na karti Europi. Kao što rekosmo Zagreb ima šarma, ali teško je govoriti o zagrebačkom pulsu, energiji ili uzbudljivosti, koje nudi urbani način života. Izuzmemo li prilično kvalitetnu kulturnu ponudu, mediteranski ugođaj ispijanja kava na slikovitim terasama i poneki klub koji radi do zore (ali bez narodnjaka), Zagreb jednostavno ne nudi dovoljno atrakcija, zabave, uzbudljivosti i uopće sadržaja o kojima će se pričati. Zato nije čudno što se posjetitelji ovdje zadržavaju tek par dana.

Nedovoljno vizualnih simbola Zagreb također nema atraktivnih vizualnih simbola (izuzmemo li katedralu, crkvu svetog Marka te spomenike bana Jelačića i kralja Tomislava) a ni spektakularnih manifestacija. Naime, građevine poput Eiffelova tornja u Parizu, Kip slobode u New Yorku ili Isusa Krista iznad Rio de Janeira, te čuvenog hotela Burj al-Arab u Dubaiu ili novog muzeja u Grazu uvelike su pridonijele atraktivnosti i popularnosti tih gradova. Događaji se praktično mogu koristiti kao vrlo učinkoviti komunikacijski alati. Međutim, kako bi događaj ili atrakcija postali magnet sam po sebi, Zagreb ima šarma, moraju imati razvijenu snagu privlačnosti, izgrađenu ali teško je govoriti o kroz godine izvrsnosti ili biti toliko jedinstveni i zagrebačkom pulsu, neodoljivi da je njihova snaga privlačnosti urođena energiji ili uzbudljivosti, i treba im samo malo vremena da se uoče. Događaji koje nudi urbani način poput Oktoberfesta, karnevala u Riu, modnih revija života. u Milanu ili teniskog turnira u Wimbledonu svoj su zvjezdani status gradili godinama. Međutim, pojedine atrakcije svoje su svjetske obožavatelje dobilo već nakon „krštenja“. Većini atrakcija za koje se čini da su stvorene sjajne obično potpomaže i značajno financiranje pa nema sumnje da Burj al-Arab, Eden Project ili Guggenheim Museum stvarno mogu proslaviti neko mjesto. Međutim, na sreću novac nije jedina stvar koja može postići ovakav učinak. Postoje mjesta i događaji kojima isto uspijeva poći za rukom bez velikih ulaganja u infrastrukturu ili marketing. Svim tim atrakcijama zajedničko je da su same jasni i moćni brendovi. Simon Anholt, kao autor The City Brands Indexa, kaže kako se njihova osnovna privlačnost može opisati u nekoliko jednostavnih riječi i to je u prirodi svih dobrih brendova: nude ljudima sjajnu priču za prepričavanje. „Koliko daleko bih išao samo da to vidim?“ dobro je mjerilo magnetizma neke ideje i ključno testno pitanje za svaki predloženi novi događaj ili atrakciju, dodaje

broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

autor. Postupak kojim atrakcija postaje magnetnom u stvari je često stavljanje na početno mjesto osnovnog klišeja o mjestu koji svi znaju (na primjer, Švedska je hladna, Meksiko je šaren, Seattle je živopisna ribarska luka, Hong Kong je na vodi i kineska kultura je puna zmajeva). Na to se još doda ljudski i prirodan kapital koji je na raspolaganju i sve se zajedno oblikuje u magnet. Naravno, ne postoji pravilo da svaka ideja mora biti velikih razmjera. Čak i mala, savršena ideja, poput drukčije tržnice, kao što je naš Dolac, može imati svoju ulogu u izgradnji posebnosti grada. Ne može svaka ideja imati „doseg od sto ili tisuću milja“, ali čak i ideja od „deset ili dvadeset milja dosega“ pomaže promociji mjesta. Važno je da su svi dijelovi usklađeni, okrenuti u istom smjeru te da svi pričaju istu priču o mjestu – zaključuje Anholt. Ne može se svaki grad ponositi povijesnim naslijeđem kao što je Sinjska alka. Nema svaki grad slavu Dubrovnika, koja daje polazišnu prednost svakom događaju koji se ondje organizira. Nema svaki grad rijeku Neretvu na kojoj bi organizirao Maraton lađa, ili rimsku Arenu u kojoj može održavati atraktivne koncerte ili filmske festivale. Ali svaki grad ima ono nešto što ga čini posebnim, i što mu daje prednost i atraktivnost pred drugima. Svaki grad ima legende i priče, prirodu i povijest, očekivanja i želje… A čak ako nam ništa od toga ne daje dovoljno inspiracije, kreativna ideja može učiniti čudo u privlačenju pozornosti i stvaranju atraktivnih sadržaja. Prisjetimo se samo Morskih orgulja ili Pozdrava suncu, koji su obogatili turističku ponudu Zadra! Zagrebu nedostaje takvih atrakcija, koje bi ga činile i gradom 21. stoljeća. Brend grada mora predstavljati vjerodostojnu, zanimljivu i održivu viziju za njegovu budućnost. To će pridonijeti stvarnom povećanju gospodarskog, političkog, kulturnog i društvenog blagostanja ljudi koji ondje žive, a ujedno će postati magnet za nove useljenike. Sukladno tome, prvi korak brendiranja je utvrđivanje stvarnog identiteta grada, koji živi među njegovim stanovnicima, na njegovim ulicama i u pričama. A bit brendiranja je njegovo „oživotvorenje“ i komuniciranje, odnosno pretvaranje u proizvode, usluge, manifestacije, filmove, suvenire, gastronomsku i turističku ponudu. Tako je stvaranje brenda postalo mješavina umjetnosti i znanosti, koja okuplja sve kreativne potencijale mjesta. Kao što piše poznati stručnjak za brendiranje Wally Ollins brendiranje grada trebalo bi pomagati u pronalaženju, oslobađanju i usmjeravanju talenata i vještina kod ljudi te poticati njihovo kreativno korištenje kako bi se ostvarile inovacije u obrazovanju, poslovanju, upravljanju, zaštiti okoliša i umjetnosti. Snaga te kreativnosti često je skrivena u zanemarenoj tradiciji ili neiskorištenim potencijalima mladih naraštaja. Osim toga, samo kreativnost najvišeg reda može riješiti „kvadraturu kruga“ pretvaranja složenosti lokacije u svrhovitu, upečatljivu i djelotvornu strategiju brenda. Iako je stvarnost gradova najčešće zamršena i često proturječna, suština djelotvornog brendiranja je u jednostavnosti i izravnosti. Zapravo jedan je od težih zadataka brendiranja destinacija obuhvatiti bogatstvo i raznolikost gradova i njihovih stanovnika, a pritom priopćiti to svijetu na jednostavan, istinit, motivirajući, privlačan i spomena vrijedan način.

perspektive

Srednjeeuropski grad s duhom Mediterana

Dugoročno isplativa ulaganja Svi stručnjaci se slažu kako je zbog svoje kompleksnosti ali i potrebnih promjena te zaživljavanja pojedinih projekata, brendiranje dugotrajan pothvat, koji zahtijeva vrijeme i trud, mudrost i strpljenje. Međutim, ako se provede kako treba, dugoročna korist, kako ona opipljiva, tako i neopipljiva, daleko će nadmašiti troškove. A sve dok se neki grad ne predstavi u novom svjetlu i ne izraste u brend, svijet uopće neće obraćati pozornost na njega ili će korist koja (po pravdi) pripada njemu, uzimati razvikaniji konkurenti. Čak i onda kad međunarodna javnost poznaje određeni grad, uglavnom ga se sjeća po zadnjem zvučnom događaju. Tako često neki loši događaji nepravedno desetljećima opterećuju imidž grada, iako je on u međuvremenu možda doživio procvat. Prema tome, u vrijeme globalne konkurencije i komunikacijskog kaosa, gradovi nas svakodnevno moraju oduševljavati, te istodobno glasno i zanimljivo pričati priče o sebi, privlačeći ne samo domaću već i svjetsku pozornost.

Prilika za promišljanje identiteta Zagreb trenutačno ima dva problema. Prvi je što još uvijek turistima predstavlja destinaciju za par dana. Potrebno je još napora i sadržaja kako bi se turiste duže zadržalo, a ne samo da Zagreb bude vikend destinacija ili prolazna destinacija. Drugi je problem što Zagreb u globalnoj javnosti još nema prepoznatljiv identitet. Možda je upravo ova kriza i vrijeme njegove obnove idealno vrijeme za promišljanje o njegovu mjestu na karti svijeta. A dok se oporavljamo od razornog potresa taj nemili događaj možemo doživjeti i kao priliku. Da nije bilo strašnog potresa 1880. Zagreb ne bi napravio arhitektonski iskorak i dobio raskošne donjogradske palače, Lenucijevu zelenu potkovu, preuređenu katedralu, koju je veliki znalac povijesti umjetnosti Xavier Barral I Altet proglasio „najboljim ’ottocentom’ na svijetu“... Zato je ovo vrijeme promišljanja identiteta Zagreba, njegova mjesta na kulturnoj karti srednje Europe, ali i prilika za novi iskorak za preobrazbu u istinsku europsku metropolu. Zagreb i zagrebačku baštinu već desetljećima promišlja i Vladimir Peter Goss, hrvatsko-američki znanstvenik, koji je karijeru profesora povijesti umjetnosti proveo na američkom University of Michigen te izraelskom University of Tel Aviv, a po povratku u domovinu izabran je za redovnog profesora, zatim za Professora Emeritusa Sveučilišta u Rijeci. Uz profesorsku karijeru poznat je i kao vrstan književnik, publicist i novinar, a u znanstvenom smislu u posljednje vrijeme posebno se bavi proučavanjem odnosa prostora i stvaralačkog duha, u okviru nove humanističke discipline, studija stvaralaštva.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

USPOREDBE POTRESA 1880. I 2020.

Povijest se ponovila Obnova nakon ovogodišnjeg razaranja bit će znatno izazovnija nego ona krajem 19. stoljeća naprosto zato što je današnji Zagreb višestruko veći pa je i materijalna šteta neusporedivo obimnija. Piše: Dragan Damjanović1 Jaki potresi predstavljali su redovito prijelomne događaje u povijesti. S jedne strane znali su presuditi sudbinama gradova, pa i čitavih država i civilizacija. Minojska kultura nestala je ili je znatno oslabljena vrlo vjerojatno zbog cunamija prouzrokovanoga potresom; potres koji je 464 pr. Kr. pogodio Spartu odigrao je pak ključnu ulogu u polaganom propadanju ove grčke države, a potres u Nikaragvi 1972. predstavljao je okidač revolucije u toj srednjoameričkoj zemlji. Jaki potresi zbrisali su velike dijelove arhitektonskog naslijeđa, ali i materijalnog bogatstva, Dubrovnika 1667., Catanije na Siciliji 1693., Lisabona 1755., San Francisca 1906., Christchurcha na Novom Zelandu 2015., da se spomenu samo neki poznatiji primjeri. Budući da se nakon svakog od ovih i drugih sličnih događaja moralo pristupiti obnovi, a katkada i izgradnji potpuno novih gradova s druge su strane potresi istodobno predstavljali poticaje za uvođenje inovacija u građevinarstvu, arhitekturi, urbanom planiranju pa i u gospodarstvu. Grad Zagreb nalazi se, nažalost, na trusnome području zbog čega je niz puta kroz noviju povijest bio pogođen potresom. Uz ovogodišnji, osobito su jaki bili potresi iz 1502., 1880. te 1905. – 1906. godine. Svi su imali epicentar u istočnim dijelovima Zagrebačke gore, nedaleko od Kašine, Markuševca i drugih obližnjih mjesta. Od povijesnih potresa koji su pogodili Zagreb najiscrpnije su dokumentirane štete od potresa 1880. godine te ih je stoga moguće prilično detaljno usporediti sa štetama nastalim u ovogodišnjem potresu.

Autor je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

perspektive

Povijest se ponovila

Najviše stradali sakralni objekti Kako je dobro poznato, jačina potresa koji je pogodio Zagreb 9. studenoga 1880. procjenjuje se na oko 6,3 stupnja po Richteru. Radi se dakle o daleko jačemu potresu od ovogodišnjega, magnitude 5,5 stupnjeva po Richteru. Usprkos tomu, nesumnjivo je da su ukupne štete koje je počinio potres iz 1880. zapravo bile manje stoga što je Zagreb u to vrijeme bio malen grad s tek nešto više od 30.000 stanovnika. Donji grad se tek počeo jače urbanizirati, njegova je južna granica završavala na Zrinjevcu i današnjem Trgu Republike Hrvatske, a ni brežuljkasti dijelovi grada sjeverno od centra još uvijek nisu bili gusto izgrađeni brojnim vilama i stambenim zgradama, kao što je to slučaj danas. Nadalje, kuće u naseljima sjeverno od Zagreba koja su u međuvremenu pripojena gradu, Šestinama, Remetama, Markuševcu, Granešini, Gračanima, Kašini i drugima, bile su najvećim dijelom podignute od drva zahvaljujući čemu nisu pretrpjele velika oštećenja. Najveće su se štete u tim dijelovima grada dogodile na gotovo jedinim zidanim građevinama – crkvama, župnim dvorovima i pokojoj vlastelinskoj rezidenciji. Zahvaljujući tomu ovaj jaki potres odnio je samo dvije ljudske žrtve. U samome centru grada oštećenja su nastala na gotovo svim sakralnim i javnim građevinama. Osobito je stradala zagrebačka katedrala kojoj je bio teško oštećen tada jedini, južni toranj, i kojoj se u unutrašnjosti urušio svod u svetištu te je prijetila opasnost od urušavanja cijele građevine. Toranj franjevačke crkve također je popucao na više mjesta, kao i svodovi crkve svetog Marka kojoj se srušio barokni kor. Na crkvi svete Katarine na Gornjemu gradu urušio se dio glavnog pročelja, a bili su oštećeni i svodovi te dio oltara. Stradala je i zgrada bivšeg Isusovačkog samostana u kojoj se tada nalazila uprava Vojne Krajine (danas zgrada Klovićevih dvora), kao i zgrada Nadbiskupskog dvora, gotovo sve kaptolske kanoničke kurije, te brojne stambene i stambeno-poslovne palače zagrebačkog građanstva, osobito na području Donjega grada. Obnovu Zagreba vodila je tadašnja hrvatska Zemaljska vlada, a zahvaljujući pomoći iz Budimpešte i Beča, te domaćim sredstvima grad je bio vrlo brzo obnovljen (osim dakako pojedinih sakralnih građevina poput katedrale koja se obnavljala desetljećima). Novac uložen u sanaciju građevina u osnovi je pokrenuo gospodarstvo koje se još uvijek oporavljalo od velike gospodarske krize započete slomom burze u Beču 1873. godine. U desetljećima koja će uslijediti, sve do početka Prvog svjetskog rata, Zagreb proživljava period intenzivnoga rasta i razvoja. Tada je i nastao velik dio njegove povijesne jezgre u obliku u kakvom je danas poznajemo.

Prvi na udaru Kaptol… Obnova nakon ovogodišnjeg potresa bit će, čini se trenutno, daleko izazovnija, na prvom mjestu zbog spomenutih golemih šteta. Točni razmjeri oštećenja još uvijek nisu poznati, iako je u trenutku pisanja ovoga teksta prošlo gotovo tri mjeseca od potresa, ponajprije zbog velikoga broja stradalih objekata. Uz obiteljske kuće u već spomenutim naseljima na obroncima Medvednice, koje su se nalazile blizu broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

epicentra pa je i razumljivo da su izrazito stradale, najveće je štete pretrpio centar, odnosno Povijesna urbana cjelina Zagreba, kako se službeno naziva zaštićena zona Gornjega i Donjega grada te Kaptola. Na mnogim mjestima oštećenja koja su nastala iznimno podsjećaju na štete od potresa iz 1880. godine. Osobito je tako opet teško oštećen Kaptol, odnosno najznačajnije građevine na njemu – zagrebačka katedrala, nadbiskupski dvor i franjevačka crkva – one pripadaju skupini uopće najoštećenijih građevina u gradu. Oba tornja na glavnom pročelju katedrale izgubila su svoje vrhove, južni u samome potresu, dok je sjeverni morao biti uklonjen zbog posljedica potresa. U unutrašnjosti ponovno je došlo do oštećenja svodova, no oni su srećom ostali stajati tako da je oprema katedrale u cijelosti sačuvana. U franjevačkoj crkvi su na svodovima u unutrašnjosti te na glavnom pročelju i tornju nastale brojne pukotine. U nadbiskupskom dvoru najviše je stradalo njegovo glavno, južno krilo, koje gleda prema gradu. Može se pretpostaviti da će od svih spomenika graditeljstva upravo popravci ove građevine stajati najviše. Unutar dvora svodovi hodnika južnoga krila okrenutoga prema katedrali raspuknuli su se, naime, po sredini, stradale su reprezentativne prostorije opremljene stilskim namještajem te brojne umjetnine. Iznimno je oštećeno i remek djelo baroka, gornjogradska crkva svete Katarine, kojoj je na više mjesta napuknuo svod i u kojoj je jako oštećen mramorni barokni oltar djelo skulptora Francesca Robbe. Gornjogradska gotička župna crkva svetoga Marka nije pretrpjela tako velika oštećenja kao ni crkva Svete Marije na Dolcu, koja se jedina od katoličkih crkava u užem centru trenutno može koristiti.

…i javne zgrade U Donjemu gradu pao je zapadni dio svoda u isusovačkoj crkvi u Palmotićevoj ulici, zatim freske s dijela svodova pravoslavne crkve na Preradovićevom trgu, a oštećena je i evangelička crkva u Hebrangovoj. Oštećene su i gotovo sve javne građevine, posebice palača Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zgrada Ministarstva financija, s koje je popadao dio arhitektonske plastike, Hrvatskog sabora, Banskih dvora, Vrhovnog suda, Ministarstva vanjskih poslova, Hrvatskog instituta za povijest i tako bi se moglo nabrajati još desetke građevina. Zagrebački muzeji pretrpjeli su velika oštećenja, ne samo zgrada već i zbirki, osobito Arheološki muzej, Muzej za umjetnost i obrt, Školski, Prirodoslovni te Hrvatski povijesni muzej. Srećom, zgrada Hrvatskog narodnog kazališta (djelo čuvenog arhitektonskog biroa Fellnera & Helmera) nije pretrpjela velika oštećenja. Budući da se nalazi bliže epicentru jako je stradao i kompleks najvažnijega zagrebačkog groblja Mirogoja. Ova nekropola građanskog Zagreba koja predstavlja pravi park skulptura vrsnih hrvatskih kipara 19. i 20. stoljeća, nažalost je potres dočekala u vrlo zapuštenome stanju što je nesumnjivo pridonijelo velikim oštećenjima. Arkade s paviljonima popucale su na mnogim mjestima, osobito u sjevernom dijelu, te na spoju zapadnih i sjevernih arkada. Stradala je i središnja katolička kapela Mirogoja na kojoj su napuknuli niski tornjići s kupolama te brojni spomenici kako na otvorenom dijelu groblja tako i u arkadama. 98

perspektive

Povijest se ponovila

Jedna od prvih javnih zgrada dijelom podignutih od armiranog betona u Zagrebu, današnja zgrada Hrvatskog državnog arhiva (ranije Nacionalna i sveučilišna knjižnica i zemaljski arhiv), remek djelo hrvatske i srednjoeuropske secesije, nije pretrpjela velika oštećenja i već se može koristiti što pokazuje kako se taj materijal, odnosno način gradnje pokazao prilično otpornim na oštećenja od potresa. Još manje su stradali dijelovi grada podignuti nakon Drugog svjetskog rata, osobito od sredine 1960-ih, odnosno razdoblja nakon potresa u Skoplju kada su se počele primjenjivati strože protupotresne mjere. Armiranobetonske konstrukcije višestambenih te javnih zgrada u Novom Zagrebu ali i novijim četvrtima sagrađenima sjeverno od Save daleko su bolje podnijele potres, za razliku od građevina koje su podizane tradicionalnim građevnim tehnikama, od opeke, kamena, s međukatnim konstrukcijama izvedenim od drvenih greda. Ove građevine i četvrti, često podcjenjivane pa i prezirane, iako osiguravaju svojim urbanističkim i arhitektonskim rješenjima zapravo vrlo visok standard života, time su naglo prevrednovane kao poželjno i bar donekle sigurno mjesto stanovanja.

Temeljito promijenjena vizura U ova dva i pol mjeseca koliko je prošlo od potresa vizura Zagreba već je bitno promijenjena. Osim što će višegodišnji spomen na tragična događanja od 22. 3. 2020. biti okrnjeni tornjevi zagrebačke katedrale, i s mnogih drugih zgrada u centru, u Ilici, Palmotićevoj ulici, Trgu bana Jelačića, itd., morale su biti skinute kupole, tornjevi, zabati i skulpture sa zgrada kako ne bi došlo do njihovih urušavanja na susjedne objekte, dvorišta ili ulice. Razigrana vizura grada, po kojoj je Zagreb i karakterističan, time je izgubila na svojoj slikovitosti pa je za nadati se da će pri obnovi koja će uslijediti u godinama koje dolaze svi ovi arhitektonski elementi biti vraćeni na građevine. U ovome trenutku teško je dati bilo kakve ozbiljne prognoze o tijeku obnove i procesima koji će je obilježiti. Usporedba sa situacijom u drugim mjestima pogođenima potresom u zadnjih nekoliko desetljeća, osobito s nama dobro poznatim primjerom Dubrovnika nakon potresa od 1979. godine, govori jasno da centar Zagreba više nikada neće biti isti kao u razdoblju prije 22. 3. 2020. Zasigurno će doći do iseljavanja jednoga dijela stanovništva koje više neće biti spremno živjeti u zgradama koje u potresu ne pružaju dovoljan osjećaj sigurnosti ili koje neće imati sredstava da obnovi svoje nekretnine. Tko će doći na njihovo mjesto teško je reći. Na nama je da spriječimo da te neminovne društvene promjene ne izazovu uništavanje povijesne jezgre grada budući da ona predstavlja jedan od najvažnijih gospodarskih resursa s kojima Zagreb raspolaže. Na kulturnoj se baštini, očuvanim ambijentima, naime, velikim dijelom bazira turistički promet u Zagrebu. U posljednjih nekoliko desetljeća, koja su bila obilježena deindustrijalizacijom grada i gubitkom ogromnoga broja radnih mjesta, upravo su u tom segmentu gospodarstva, koji bismo mogli nazvati baštinskim turizmom, brojni građani Zagreba našli svoj kruh. Najbolji je primjer tomu svjetski uspješni zagrebački advent koji bez kulisa raskošnih broj 1-2 :: lipanj 2020.

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

građanskih palača 19. i početka 20. stoljeća na Zrinjevcu, Strossmayerovu trgu, Bogovićevoj ulici i drugdje zasigurno ne bi privlačio onako brojnu publiku kao što je bio slučaj zadnjih nekoliko godina. Nužno je stoga čuvati karakteristične zagrebačke povijesne ambijente kako taj resurs ne bi nestao tim više što turizam u Zagrebu ima još dosta potencijala za rast. Dok brojne europske nacije, osobito Nijemci, Poljaci i Rusi, idu u rekonstrukciju u ratovima, revolucijama pa i u prirodnim katastrofama uništenih ne samo pojedinačnih spomenika kulture već i cijelih četvrti i središta gradova, bilo bi doista skandalozno da se u Zagrebu ide u suprotnome smjeru i uništava do sada tako pažljivo čuvano arhitektonsko naslijeđe tim više što u najvećemu broju slučajeva štete nisu tako velike da su građevine nepopravljive.

Popravak skuplji od novogradnje Bez obzira na to što će obnova stradalih građevina stajati daleko više nego što bi stajala izgradnja zamjenskih novih objekata, kroz baštinski turizam na kraju će se višestruko isplatiti. Srećom, Zakon o obnovi u potresu stradalih građevina, koji se trenutno nalazi u proceduri donošenja, brani izgradnju novih i dogradnju postojećih zgrada u zaštićenoj zoni centra Zagreba, osim ukoliko se ne ishodi posebna dozvola, pa ukoliko se bude poštovao ne postoji opasnost od prevelikih promjena. Prostore Zelene potkove, Trga bana Jelačića, Ilice, Gundulićeve, Preradovićeve, Gajeve, Hebrangove …, treba nesumnjivo strogo čuvati i spriječiti njihovo perforiranje modernim interpolacijama, a novu izgradnju valja ostaviti za rubne prostore Donjega grada. Prostora za investitore, odnosno razvoj središta uz čuvanje postojeće baštine ima više nego dovoljno. Treba konačno pristupiti saniranju i uređivanju donjogradskih blokova, dijelom i novom izgradnjom, no primjerenih gabarita i primjerenog odnosa prema postojećim strukturama. Ulice poput Petrinjske, da ne govorimo o južnim dijelovima Savske pa i Draškovićeve ulice, koje su izgubile svoju povijesnu cjelovitost treba iskoristiti kao prostore u kojima bi se mogla dozvoliti nova izgradnja prilagođena potrebama Zagreba kao sve atraktivnije turističke destinacije. Kao i potres od 1880. i ovogodišnji dakle može biti katalizator rasta i pozitivnih promjena. Trebalo bi ga iskoristiti i kao priliku za konačno uređenje prostora s južne strane pruge, na prvom mjestu današnje Koturaške ulice, koja je, usprkos okolnosti što se nalazi u samome središtu grada još uvijek iznimno zapuštena i zapravo neiskorištena iako joj je gospodarski potencijal enorman. Konačno, potres je posvjedočio koliko su pogubne nelegalne i nekvalitetno izvođene dogradnje i pregradnje starijih struktura te bi ga također trebali iskoristiti kao povod da se konačno prekine s tom praksom. Na kraju valja napomenuti da pri obnovi, građevine treba sanirati s mišlju da će se potresi u Zagrebu događati i u budućnosti. Nije dovoljno tek kozmetički popraviti pročelja, ponovno podići zabatne zidove, ukloniti ili popraviti dimnjake i sanirati krovove. Zgrade treba učvrstiti kako bi spremnije dočekale nove potrese u budućnosti kako ne bismo u njima izgubili još više i ljudskih života i baštine nego što smo ih izgubili ove godine. 100

perspektive

BRZINA ILI BRZOPLETOST

Proizvađači zakonskih rupa Obnova Zagreba i okolice trajat će desetljećima i od presudne je važnosti da se to obavi kvalitetno. Piše: Drago Kojić1 Kada su 15. svibnja zastupnici Hrvatskog sabora raspustili svoj deveti po redu saziv, nekoliko desetaka tisuća Zagrepčana i stanovnika Krapinsko-zagorske županije doživjelo je taj čin kao potres jedva slabiji od onoga kojih je dva mjeseca prije toga učinio privremenim, možda i trajnim beskućnicima. S mnogo nade očekivali su da će najviše državno zakonodavno tijelo usvojiti Zakon o obnovi Zagreba od potresa prije ljetnih izbora. Umjesto toga doživjeli su šok jer su sabornici vrući zakonodavni kesten kao poklon ostavili svojim nasljednicima. Zapravo, ispravnije bi bilo kazati sami sebi jer će se većina njih opet naći u saborskim klupama bilo kao pripadnici većinske stranke ili oporbe. Zakonodavnom apstinencijom nisu bili razočarani samo oni Zagrepčani i Zagorci koji borave u stanovima i zgradama sa crvenim i žutim naljepnicama, nestrpljivo očekujući pravila igre koja bi im trebala pomoći da počnu obnavljati srušene ili oštećene domove ili da nađu kakav zamjenski krov nad glavom. Tobožnje nezadovoljstvo sporošću iskazao je i dio onih koji su barem formalno suodgovorni za zakonodavno odugovlačenje – oporbeni zastupnici. Bila im je to dobrodošla prilika da zagorče život kolegama iz većinske vladajuće stranke, optužujući ih što su iznevjerili stradalnike. Kitnjastom retorikom nadmetali su se tko će uvjerljivije dokazati kako je vlast spora i nedjelotvorna, za razliku od njih koji će, kada pobijede na izborima, pokazati kako se brzo i kvalitetno stvaraju zakoni. Zaboravljajući, naravno, da su i oni jednako iskazivali nedjelotvornost i ležernost kada su uloge bile izmijenjene, tj. kada su oni tvorili vladajuću većinu. Dakle, rugala se tava loncu.

Najvažnija je primjena U svakom slučaju, stručnjaci su vjerojatno mogli i brže sročiti zakonodavni okvir koji bi omogućio da se bez odgađanja pristupi obnovi ranjene hrvatske prijestolnice. Ali 1

Autor je novinar

broj 1-2 :: lipanj 2020.

101

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

ako odbacimo lažnu sentimentalnost, vjerojatno je dobro što se nije srljalo u izradi zakonodavne „manufakture“. U vremenskom tjesnacu, kada su svi odlučujući akteri bili više zabavljeni očekivanim izborima, smišljajući strategiju i taktiku kako će sebi priskrbiti još jedan mandat lagodnog života kao pripadnici vladajuće ili oprobene stranke, sve ostalo bilo je u drugom planu. Pri tome bi se zakonotvorbena brzina mogla pretvoriti u brzoletost. Uostalom, ne bi bila nikakva iznimka da dobiijemo još jedan zakonodavni promašaj, kao što se nerijetko događalo i u okolnostima kada su se paragrafi oblikovali u povoljnijim okolnostima. Valja poći od činjenice da bi Zakon o obnovi trebao biti jedan od najvažnijih pravnih dokumenata otkad Hrvatska djeluje kao samostalna suverena država. Takvu ocjenu potvrđuju prvenstveno impresivni matematički pokazatelji, uključujući 25.000 oštećenih zgrada i procijenjena izravna šteta od 86 miljardi kuna (više od 11,5 miljardi eura) prema metodologiji Svjetske banke. Ali čak da se sroči i najbolji zakon, mnogo je važnija primjena.

VAŽNO JE ZVATI SE ANDRIJA Ličnosti s kultom, ne kult ličnosti Iako se donošenje Zakona o obnovi otegnulo, pravi će izazov biti provođenje tog akta. Ne manjka institucija koje bi to trebale pratiti po profesionalnoj i društevnoj dužnosti, a jamčno imamo i podosta stručnjaka: građevinara, arhitekata, urbanista, povijesničara umjetnosti i ekonomista, a i drugih. Ipak, valja se čuvati od prevelikog broja da ne bi bilo po onoj „mnogo babica, kilavo dijete“. I neki autori tekstova u ovom broju Perspektiva zagovaraju poseban Zavod koji će kontrolirati obnovu, po uzoru na neke druge gradove, koji su bili suočeni s prirodnim i drugim katastrofama. Zagreb ima prilku koristiti se vlastitim vrlo djelotvornim iskustvom. Čak i zagriženiji osporavatelji svake inicijative teško će naći održiv prigovor načinu na koji je Stožer civilne zaštite suzbijao širenje epidemije coronavirusa u Hrvatskoj. Svi članovi tog tijela ponašali su se vrhunski profesionalno i niti jednim potezom nisu davali znaka da su pripadnici vladajuće stranke i dvojica čak članovi Vlade. Politika nije imala pristupa u „njihovu butigu“. U toj malobrojnoj ekipi nije dominirao kult ličnosti nego ličnosti s kultom. Nije nevažna pojedinost da su članovi Stožera u više navrata ukazivali da su se u u odgovornom poslu vodili teorijom i praksom našeg slavnog znanstvenika Andrije Štampara, koji je i u međunarodnim razmjerima priznat kao vrhunski epidemiolog. Zanimljivo je da je poučavao i Kineze. Kada je riječ o potresima, pruža nam se prilika da napokon s više uvažavanja počnemo slušati davne upute jednog drugog Andrije – Mohorovičića, geofizičara koji je svojedobno davao dragocjene savjete za gradnju zgrada otpornih na potrese, ali nisu dopirali do onih kojima su bili namijenjeni. Stječe se dojam da investicijski akteri i danas nedovoljno uvažavaju riječ seizmologa.

102

perspektive

Proizvađači zakonskih rupa

Pluralizam stajališta Neki stručnjaci procjenjuju da bi šteta mogla biti čak i dvostruko veća te da će obnova trajati najmanje jedno, možda i nekoliko desetljeća. Nepouzdanost procjena posljedica je dimenzija i oblika oštećenja, u što se može uvjeriti i laik prošeta li po stradalim kvartovima Gornjeg i Donjeg grada, gdje se posvud na vratima zgrada mogu vidjeti naljepnice koje upozoravaju na njihovu privremenu ili trajnu neupotrebljivost. Gotovo u svim slučajevima stoji napomena da je proveden brzi pregled te da je potrebna temeljita provjera prije nego se pristupi obnovi. Bit će tu još obilje posla za arhitekte, građevinare, prije svega za statičare, ali i za estetičare raznih kategorija. Dva mjeseca nakon potresa gradonačelnik Milan Bandić upozoravao je da još nije pregledano više od 4.000 objekata te je prilično vjerojatno da još uvijek ima takvih. Uz to mnogi objekti nisu pregledani temeljito, što bi trebala bit polazna točka u svim ključnim odlukama, uključujući i zakonodavne. Iz navedenih pokazatelja lako je zaključiti da obnovitelje očekuju zahtjevni izazovi. Lakši dio posla bit će odredbe koje se tiču građevinskih i estetskih standarda, iako se i tu može nazrijeti pluralizam stajališta. Tako će neki arhitekti i građevinari prednost dati vraćanju kulturnih, povijesnih, obrazovnih i crkvenih zgrada u prijašnje stanje, uz odgovarajuće statičko rješenje, a drugi će se zalagati za moderne vizure po ugledu na neke srednjoeuropske i druge metropole. Koplja će se lomiti o tome do koje će tehničke, odnosno siguronosne razine ići obnova. Jednostavnije rečeno, hoće li se temelji i konstrukcije oštećenih zgrada ojačati do standarda prihavćenih u proteklih pola stoljeća, prema odredbama koje je bivša Jugoslavija, dakle i Hrvatska, primjenjivala nakon potresa u Skoplju, ili će se primjenjivati još viši i skuplji standardi. U najmanju ruku bilo bi neozbiljno pribjeći najjeftinijoj varijanti, tj. da se oštećenim zgradama vrati vanjski izgled kakav su imale prije 22. ožujka, uz šminkanje fasada, bez učvrščivanja statike.

Financujsko bojno polje Pravo bojno polje predstavljat će financijski dio obnove Zagreba i drugih stradalih područja, a na nužnost krajnjeg opreza u realizaciji upućuje niz neslavnih presedana. U bezbroj navrata, kada je bila riječ o pribavljanju materijalne koristi, vidjeli smo lov u mutnom (na krupnu divljač, tj. veliku materijalnu korist). Sjetimo se samo primjene Zakona o privatizaciji državnih poduzeća kada su „vješti investicijski majstori“ uz asistenciju utjecajnih moćnika, doslovce opljačkali „zlato i srebro“ ove naše države, koja je naprosto premalena da bi bez krupnih ožiljaka podnijela toliku količinu anomalija i otimačine. A sve je to činjeno po zakonu (odnosno zakonskim rupama) labavoj primjeni odredaba i uz asistenciju sudačke velikodušnosti i kratkovidnosti. Zakon o prodaji stanova nositeljima stanarskog prava (osim što je preko noći znao pretrpjeti privremenu izmjenu nekih odredaba kako bi se pogodovalo utjecajnim uglednicima) nekima je donio pristojnu imovinu, druge učinio beskućnicima jer su imali „sreću“ da su boravili u nacionaliziranim i konfisciranim stanovima. Zakon je broj 1-2 :: lipanj 2020.

103

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

omogućio da se jednima nadoknadi stara nepravda, drugima je nanio štetu. Dakle, svi su bili jednaki, ali neki su bili jednakiji. Stranački prvaci u predizbornim nadmetanjima sada su kao i uvijek dosad građanima obećavali veće plaće i mirovine, manje poreze na dohodak, na dodanu vrijednost i još neke (ali bi uveli oporezivanje imovine, naročito one čije se porijeklo ne može dokazati), što je mantra koja se ponavlja desetljećima. S obzirom na često isticani medijski podatak da pola miljuna umirovljenika „uživa“ mirovinu koja ne prelazi 1.500 kuna (a granica je siromaštva 2.500 kuna mjesečno) takva se obećanja doimaju u najmanju ruku neprimjerenima. Neizvjesno je samo iz koje blagajne će doteći potreban novac, imajući u vidu da nam je uz potres državnu rashodnu stavku dodatno višestruko opteretio okom nevidljiv gost – coronavirus, kao i jednako potresnu činjenicu da je Hrvatska u društvu s Bugarskom na začelju po ekonomskoj snazi unutar Europske unije. Pomoć EU-a bit će znatna, ali nedovoljna.

Inverzija bi bila opaka U dva zagrebačka potresa u razmaku od gotovo stoljeća i pol tzv. „Velikom“ 1880. i ovom od 22. ožujka smrtno su stradala tri osobe. Jezični cjepidlake mogli bi primijetiti kako je neprilično potresu dodijeliti pridjev veliko, koji bi trebao biti rezerviran za nešto lijepo, ugodno, uzvišeno, pozitivno... Potres zaslužuje atribut suprotna značenja-rušilački, katastrofalan, poguban i sl. Ostavimo li po strani jezične dvojbe, zaključit ćemo da su oba potresa pričinila znatnu materijalnu štetu, ali nisu uzela prevelik broj ljudskih života. Sretna je okolnost što njihov redoslijed nije bio obrnut. Da je kojim slučajem onaj veliki pričekao sa svojim buđenjem do naših dana, a da se onaj sadašnji vratio u 1880. pokazatelji bi bili znatno nepovoljniji. Procijenjuje se da je magnituda potresa iz 1880. bila 6,2 prema Richteru, a oslobođena energija 20 puta jača nego ovoga koji nas je nedavno iznenadio. Da nas je „veliki“ zatresao danas, mrtvi bi se vjerojatno brojili u stotinama, ako ne u tisućama. Njegov rušilački učinak bio bi takav da bi gotovo sve što je izgrađeno u Zagrebu i okolici dobilo crvenu naljepnicu i postalo ne privremeno nego većinom trajno neupotrebljivo. Zašto Zagreb nije jače stradao 1880? Odgovor je jednostavan: zato što je tada bio gradić sa skromnim brojem javnih i privatnih zgrada i gotovo 30 puta manje stanovnika nego danas. Ipak znatno je stradao: ni jedna kuća ili javna zgrada nije ostala neoštećena. Štete su zabilježene čak u Mađarskoj. Ta aritmetika podsjeća nas koliko su u pravu seizmolozi kada upozoravaju na nužnost kvalitetnije gradnje zgrada koje će bez težih posljedica izdržati potres znatno jači od onoga nedavnoga od 5,5 po Richteru, o kakvim u Japanu mediji uopće ne izvješćuju. Dan nakon potresa 22. ožujka Prof. Dr. sc. Marijan Herak s Geofizičkog odjeka PMF-a izjavio je da taj događaj uopće nije iznenadio seizmologe, dodavši: „Kao i u svakoj seriji potresa postoji mala, ali ipak nezanemariva mogućnost da se sljedećih mjeseci dogodi potres jači od jučerašnjeg pa i o tome valja voditi računa.“

104

perspektive

Proizvađači zakonskih rupa

Jagma za sinekurom Saniranje posljedica od potresa ovisit će o kvaliteti stručnjaka, ali i političke garniture kojoj će građani povjeriti da nas vodi u četiri sljedeće godine. Ako ništa drugo, ne možemo se požaliti na oskudnu ponudu kandidata – gotovo 2700 na 192 liste. Bilo je tu profesora, doktor, inženjera, vlasnika raznolikih visokoobrazovnih diploma. I u dosadašnjim sazivima parlamenta kvaliteta je bila impresivna, a učinak mizeran. Hoće li sada biti bolje? Istog dana, 17. lipnja, kada je državno Izborno povjerenstvo informiralo javnost o broju izbornih lista i kandidata za Hrvatski sabor, nije održana sjednica Gradske skupštine Zagreba jer nije bilo kvoruma. Dan kasnije morala je biti prekinuta- opet iz istog razloga. Sjetimo se bezbrojnih prilika (i prije coronavirusa) kada bi govornik u dvorani Hrvatskog sabora vatreno govorio o važnoj temi, a slušao ga je samo predsjedavajući. Ostalih 150 zastupnika bi se raštrkalo po birtijama ili kakvim „važnijim lokacijama“. Takva apstinencija ne povlači nikakve posljedice. Treba li se onda čuditi što se toliki broj hrvatskih građana želi uhljebiti na bogovskom radnom mjestu koje jamči impresivnu plaću bez ikakve odgovornosti. Taj bi posao mogla „odraditi“ i gluhonijema osoba, ne otvarajući usta četiri godine. Ali i učinak onih aktivnijih daleko je od očekivanog u što bi se mogli uvjeriti i sami da prelistaju samo djelić zakonodavne literature koju su sročili proteklih desetljeća. Svojedobno su bili toliko velikodušni prema samima sebi da je samo jedan dan proveden u Sabornici bio dovoljan da se zaradi pozamašna mirovina. Trebalo je podosta prigovora javnosti dok nije uklonjena nakaradna odredba. Povlaštena mirovina uopće ne bi smjela postojati, a ponajmanje nešto nagraditi i financirati iz mirovinskog fonda (koji je ionako sve tanji). Po kojoj logici povlaštenu mirovinu dobivaju akademici? To je status koji se ne stječe natječajem, stručnim ili kakvim drugim kvalifikacijama, već (kako je svojedobno upozoravao jedan znanstvenik Instituta Ruđer Bošković) glasovima kumova i prijatelja. SDP-ovci katkad prigovaraju takvim povlasticama, ali kada su bili na vlasti ne samo da ništa nisu učinili da bi se takva praksa reducirala nego su je obogatili te na popis povlaštenih uvrstili i vrhunske sportaše. Ne bi smjela postojati povlastica iznad prava stečenih intelektualnim i fizičkim stvaralaštvom. Nekima su trn u oku i braniteljske mirovine koje su odobravane nekritički, tj. i osobama koje ratište nisu ni omirisala. Poslije Domovinskog rata trebalo je braniteljima prema kvalifikacijama pribaviti radna mjesta, a onima koji zbog fizičkog ili psihičkog invaliditeta nisu mogli raditi – invalidnine.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

105

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Ne ako nego kad U slučaju jačeg potresa od onoga 22. ožuijka Zagreb ne bi dobro prošao, drži ovaj seizmolog. „Ako ćemo obnoviti centar grada da odoli takvu potresu, to će biti skupo, ali svaka kuna koja se uloži u protupotresno ojačanje ili izgradnju vraća se desetorostruko kada se potres dogodi. NE AKO SE DOGODI NEGO KAD SE DOGODI JER TAKAV ĆE SE POTRES U ZAGREBU SIGURNO DOGODITI“, upozorio je Prof. Herak, gostujući u emisiji Dobro jutro Hrvatska. Po njegovim riječima najjači potres koji se može dogoditi u Zagrebu mogao bi imati 30-ak puta veću energiju od onoga što nas je zatresao 22. ožujka. U međuvremenu tlo i dalje podrhtava, a aparati su do početka lipnja zabilježili više od 1.100 potresa, od kojih su samo nekoliko osjetili i ljudi. Prof. Herak je upozorio da ne samo Zagreb nego i znatan dio Hrvatske, naročito južni dio Dalmacije, leže na području gdje prijete potresi, koji su nepredvidivi pa je iluzorno očekivati od seizmologa da ih prognoziraju. „To nije bit seizmologije. Bit je da iskoristimo potrese i upoznamo Zemlju na kojoj živimo i da naučimo kakav nam je neprijatelj. Da upozorimo graditelje, arhitekte, dizajnere i urbane planere kakva ih točno opasnost očekuje i kakva će biti seizmička sila kad se potres dogodi. To je potres u skladu s kojim moramo projektirati građevine, pogotovo važne monumentalne objekte za koje bismo željeli da ih naslijede naši unuci. Stvar je, kao i sve u životu, osobne odluke. Sami ćete odlučiti kakva će vam biti zgrada. Ako želite da vaš unuk ili praunuk naslijede sigurnu zgradu, uložit ćete u nju mnogo novca. Možete i riskirati. Zgrada može izdržati potres s malo štete, a može se i srušiti. Vlasnik odlučuje. Država bi trebla osigurati da se takve odluke donose razumno jer zgrada u kojoj živite, ako se sruši, neće pokopati samo vas nego i ljude koji su Vam došli u goste ili prolaznike na ulici. Pa ako svake godine morate registrirati automobil i odvesti ga na tehnički pregled, bilo bi razumno da se i stambene ugrade redovito pregledavaju i planski popravljaju,“ zaključuje profesor Herak. 106

perspektive

Proizvađači zakonskih rupa

Brzo se zaboravlja glas seizmologa Tko ima makar i prosječno pamćenje sjetit će se da slična upozorenja seizmolozi upućuju građanima i vlastima kada se i u Zagrebu osjeti potres kojemu je epicentar poprilično udaljen. U takvim prilikama mediji, pisani i elektronički, dva tri dana raspiruju znatiželju javnosti, a kada prođe opasnost koja nas je mimoišla, nitko ne sluša upozorenja stručnjaka i onda se, naravno, svi iznenadimo kada se dogodi katastrofa. Koliko puta smo s omalovažavanjem komentirali upute Pavla Kalinića, pročelnika Gradskog ureda za upravljanje hitnim situacijama, kada je građanima dao upute kako se ponašati u slučaju potresa. Trebalo bi vjerovati da će nakon ustoličenja novog saborskog saziva odmah ili ubrzo biti usvojen i Zakon o obnovi. Ali ne brzajte s optimizmom. To ne znači mnogo pa makar bio sročen besprijekorno. Sa svih strana sjatit će se građevinska mafija, koja će licitirati za zahvate i ucjenjivati investitore. Ako netko misli da je to praksa koja je iščezla neka pročačka s kakvim su ponudama suočeni stanovnici zagrebačkih zgrada na kojima su oštečeni dimnjac i krovovii. Cijene su vrtoglavo više od onih koje se spominju u javnosti.

Gorak koktel ekonomske i socijalne pravde Država će postupno obnavljati zgrade kulturno-povijesnog značenja, a neki populisti sugeriraju (bolje rečeno provociraju) da će državna blagajna financirati i obnavljanje privatnih kuća i stanova. To bi bilo idealno, ali je prevelik zalogaj i za bogatija gospodarstva od našeg. Najviše što se može očekivati jest potpora u saniranju dimnjaka, uvođenju kondenzacijskih bojlera i sličnih skromnih zahvata, ali ni tu ne bi smjelo biti linearnih intervencija. Primjerice, ako je nekomu oštećen stan toliko da iziskuje skupe popravke, a posjeduje vilu s apartmanima na atraktivnom dijelu obale ili neku drugu natprosječno vrijednu imovinu ne bi mogao biti u istoj kategoriji s beskućnikom umirovljenikom koji mora preživjeti s 2.000 kuna na mjesec, ili sa čak i manje. U mnogim prilikama pokazalo se da je opasno praviti koktel od socijalne i ekonomske pravde jer u takvim smjesama uvijek bolje prolaze imućni, tj. utjecajni, nego sirotinja. O tome će morati voditi računa oni koji se budu bavili epohalnom obnovom. Mnogi stanari zapravo znadu da ne mogu previše očekivati od države pa su obvezu preuzeli u vlastite ruke, obnavljajući stanove bez asistencije statičara, građevinara, arhitekata i drugih stručnjaka. Ne bi se moglo tvrditi da je to posve razumno ponašanje, ali ispitivanja su pokazala da znatan dio stradalih Zagrepčana ima ozbiljne psihičke posljedice, pateći od anksioznosti, depresije, stresa i drugih zdravstvenih tegoba. To donekle objašnjava očajničko ponašanje.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

107

USPOREDBE DVIJU PRIJESTOLNICA

„Čudo“ Donjega grada Zagreb bi u obnovi mogao koristiti iskustva Dubrovnika koji je u razmaku od samo desetak godina stradao od zemaljske trešnje i razaranja u Domovinskome ratu. Piše: Miljenko Domijan1 Dvije su, danas hrvatske, prijestollnice obilježene istovrsnim usudom zemljine tršnje Dubrovnik i Zagreb. Usporedba se ovim prirodnim fenomenom naprosto sama od sebe nameće, bilo bi znakovito kada bismo i obnovu na taj način mogli obilježiti. Možemo li? Nisam siguran jer ova zagrebačka zapravo još nije na odgovrajući način niti počela, dok je ona dubrovačka, bitno nažalost nadopunjena zamašnim i znatno većim, ratnim štetama u prvim godinama Domovinskog rata, već gotovo cijelo destljeće dovršena. Štoviše, prepoznata je na razini UNESCO-ve kvalifikacije kao najbolja poslijeratna obnova neke povijesne urbane jezgre u svijetu. Bijah tada, dva desetljeća, voditeljom Stručno savjetodavne komisije za obnovu Dubrovnika. Zvala se je UNESCO-vom zbog petorice vrhunskih međunarodnih eksperata od navedene institucije u nju kooptiranih. Ovaj kratki uvod smatram pomalo obvezujućim, posebno u mojem određenju zasnovanom na institucionalnoj zasadi, a još više na onoj koja postade prava vokacija i gotovo svojevrsni profesionalni i emocionalni zavjet. Ovakvo se stajalište nadopunja u vođenju obnova cijelog niza, u ratu oštećenih ili razorenih, vrhunskih graditeljskih spomenika od kupole katedrale u Šibeniku, kneževe palače, katedrale i Kopnenih vrata u Zadru, ranokršćanskih i starohrvatskih crkava u zadarskom zaleđu do posebno znakovite i kompleksne obnove franjevačkog samostana u Karinu, pa mi tako na žalost ili na sreću iskustva ne nedostaje.

Miljenko Domijan aktivno je djelovao na zaštiti i obnovi hrvatske kulturne baštine obnašajući dužnosti ravnatelja Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru, zatim glavnog konzervatora Republike Hrvatske, pomoćnika ministra kulture za zaštitu kulturne baštine i predsjednika Nacionalne komisije ICOMOS-a

108

perspektive

„Čudo“ Donjega grada

Učestala stradanja Svaki od navedenih i uspješno dovršenih poslova pretpostavljao je početek u instituciuonalnoj, naravno na političkim i administrativnim određenjima utemeljenoj, osnovi. Svi radovi na ratnim štetama tretirani su kao neodvojivi dio, štoviše kao naglašeni prioritet u programima Ministarstva kulture, a obnova Dubrovnika u suverenim određenjima Zakona za obnovu, u čijem je duhu osnovana i posebna, na svoj način u prožimanju struke i menadžerstva posebna institucija. Zavod za obnovu Dubrovnika. Opet sukladno zakonu, osnovan je Savjet za obnovu Dubrovnika kao garancija pravilnog postupanja s osebujnim, na nacionalnoj razini postavljenim svakovrsnim načelima. Nije na odmet navesti da je njegovim predsjednikom bio Predsjednik Republike Dr. Franjo Tuđman. O svim i svakovrsnim strukovnim aspektima, sociološkim, financijskim, te posbno baštinsko-strukovnim skrbile su posebne komisije. Navedoh već da sam vodio onu koja je brinula o baštinskim dobrima. U svom sastavu bila je nadasve kompleksna i svi su baštinski čimbenici, posebo oni graditeljski, bili pokriveni relevantnim strukama. Nije prošao niti jedan projekt cjelovite obnove a da nije sa svih aspekata razmotern i tek nakon toga na odgovarajući način verificiran.

Dubrovnik umalo nestade u vlikoj trešnji sedamnaestog stoljeća, ali mar i nenadmašna identifikacija baštinika s baštinom stvoriše novi „stari“ grad kojemu i ime u vrlo znakovitom kontekstu ostade Grad. Moglo bi se i, nakon nove, nadam se posljednje, trešnje i uspjele obnove, reći da je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u barbarsko ratno razaranje bila ugrađena kataklizmička namjera upravo zatiranja njegovog svekolikog i sveprisutnog urbaniteta. Eto pa i to nije uspjelo grad se odhrvao obnovom koja bijaše najbolji odgovor na bezumlje zla. Ipak spremno i nadasve sveobuhvatno zauzimanje svih relevantnih nacionalnih i odgovarajućih državnih čimbenika pokazalo se učinkovitim. Stvarnu sinergiju bilo je moguće ostvariti upravo zahvaljujući naglašenim dubrovačkom urbanitetu s vrlo dobro postavljenom i ostvarivanom sveopćom skrbi koja je u jednom segmentu s UNESCO-vim udjelom prerasla i domaće okvire.

Očuvanje povijesne slike Zagreb postade ili još uvijek postaje gradom upravo nakon njegove velike trešnje 1880. godine. Ono što danas prepoznajemo kao simbol zagrebačkog urbaniteta je upravo u svakom pogledeu za naše prilike i ove geoploitičke prostore ipak moćni i tada posve aktualno suvremen i moderan Donji grad. Bilo bi bespredmetno navoditi broj 1-2 :: lipanj 2020.

109

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

sve njegove prerogative. Svi ih znamo i svi ih prepoznjemo. Urbanističkim zasadama i likovnim sveopćim emanacijama na moćnim gradskim prospektima, raličitim mišljenjima uprkos, ipak nas postavlja, prilično visoko, u miteleuropski kontekst. Slažem se na rubu carstva do Prvog svjetskog rata, ali ako nižemo urbanitete u njemu ipak bismo mogli ovim slijedom Beč, Budimpešta, Zagreb. Nema potrebe navoditi političke pretpostavke za takav redoslijed, ta i one su svima znane, ali „čudo“ Donjeg grada pod Gričem je još uvijek to, pa shavtimo i ovo zlo kao ne samo nužnu rehabilitaciju već i moguće poboljšanje. Apostrofirajući Donji grad, ne umanjujući štete i odgovarajuću neupitnu obnovu Gornjeg garada i Kaptola (nadasve katedrale), posebno njegovih pojedinačnih graditeljskeih spomenika, tvrdim da je upravo u njemu na upečatljiv način usađen simbol zagrebačkog, u svakom pogledu viđenog građanstava, pa ako hoćete nesimpatičnim germanizmom purgerstva kad više nema agramera i agramerštine. Zašto ova konstatacija? Zato jer bi ova socijalna pa i kulturološka potka bila najbolji mogući čimbenik u usmjeravanju obnove. Oblikovno i emocionalno su jedno u prepoznavanju urbanog identiteta, te zato smatram da je elementarni i jedini čin u kompleksnoj urbanoj obnovi očuvanje njegove povijesne slike, koju onda takvom proslijeđujemo novim naraštajima nadam se, više „purgerima“ no što su to aktualni Zagrepčani. U ovakvoj impostaciji kristalizira se i opća teorijska podloga obnove kao jedino moguća, a to je konstruktivna konsolidacija s elementima poboljšanja svih graditeljskih struktura suvremenim odgovarajućim neinvazivnim i reverzibillnim materijalima, konzervacija koliko je moguća na likovnim elemntima uličnih prospekata, rekompozicija, restauracija i na kraju kao nužna potreba u vraćanju ili očuvanju navedene povijesne slike 110

perspektive

„Čudo“ Donjega grada

i rekonstrukcija. Neka se nitko ne uvrijedi, ali zahvalio bih se na svakovrsnim interpolacijama jer nam se one najčešće svedu na nesretne interpulucije. Zar nam nije dosta zapadog prospekta Cvjetnog trga.

Zakonske, institucionalne i političke pretpostavke U ovom kontekstu navodim spremno reagiranje konzervatorske struke u suradnji Uprave za zaštitu Ministarstva kulture i Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba u izradi nužnih obrazaca za evidentiranje šteta na kulturnim dobrima i već gotovo u cijelosti provedeni uviđaj. Napominjem da su u ovom postupku već ugrađene i pretpostavke moguće obnove. Ako izdvojimo pojedinačne spomenike, kao crkve i sl, cijeli nam je potresom pogođeni grad kulturno dobro najvišeg stupnja i time nas čini još više odgovornim u njegovoj obnovi. Za sve navedene pristupe i metode obnove sa sigurnošću i na osnovi polustoljetnog iskustva i poznavanja ustrojstva očuvanja i obnove kulturne baštine u Hrvatskoj, s najvećim stupnjem odgovornosti tvrdim da smo u stanju, i to na najbolji način, odgovoriti ovim ogoromnim zahtjevima. Naša se struka, svih mogućih relevantnih profila, na najbolji način potvrdila u ogromnom poslu poslijeratne obnove. Naravno da će sve Svi ovi problemi, iako dobro funkcionirrati ako se za to ostvare sve ogromni, pretpostavljaju potrebne zakonske, institucionale i političke strukovno, i političko pretpostvke, koje će na kraju biti garancija i za preuzeće, a nekako se one financijske. Svjedoci smo nažalost do sada najtežim i najzahtjevnijim neostvarivanja upravo navedenih pretpostavki.

nameće socijalni. Što

Svi ovi problemi, iako ogromni, pretpostavljaju s dvadesetak tisuća strukovno, i političko preuzeće, a nekako se ljudi, upravo građana najtežim i najzahtjevnijim nameće socijalni. Što iz najgradskijeg dijela s dvadesetak tisuća ljudi, upravo građana iz grada. Studentski su najgradskijeg dijela grada. Studentski su domovi domovi hvale vrijedna hvale vrijedna preventiva, a potom? Ne želim preventiva, a potom? biti krivi prorok pa govoriti o dvasesetak godina obnove. Rekoh to svojevremeno za Dubrovnik te je tako nekako i bilo, ali je tamo ovaj socijalni moment bio kud i kamo manji i lakše rješiv. Svojevremeno prilićno davno Bologna je za svoje građane iseljene iz nekih kvartova povijesne jezgre izgradila tzv. case parcheggio (kuće parkirališta) naravno dovoljno komforne za elementarno dostojnstvo življenja. Možda nije za nas i naše prilike prihvatljiv model, ali da je socijalno pitanje u Zagrebu pitanje svih pitanja moramo naprosto priznati. Moja bi baka za rješavanje svakovrsnih problema uvijek govorila: strpljenja i hrabrosti. Oboružajmo se ovako i vjerujemo da će nam Zagreb poslije obnove biti ljepši i još više zagrebački i još više naš.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

111

ZAGREB, EKSCENTRIČNA METROPOLA

Velegrad pretvoren u provinciju Globalno tržište sve pretvara u robu, uključujući ljude i njihove djelatnosti, afirmirajući apsolutni sadašnji interes i namećući potpunu amneziju budućnosti Piše: Marko Grčić1 Često sam se, proživjevši više od šezdeset godina u Zagrebu kao sinjski dotepenec i obujmivši ga emocionalno i intelektualno kao svoj istinski zavičaj, pitao što je njegova temeljna mentalitetna značajka koja ga, od 19. st. do danas – nakon mnogobrojnih povijesnih turbulencija i dva katastrofalna potresa, 1880. i 2020. – sprečava da, umjesto da postane prava nacionalna metropola, i dalje ostaje koalicija nedovoljno dobro povezanih sela. Premda o tome ni do danas nemamo moderno sociološko istraživanje kako bismo potkrijepili ovu tvrdnju, golo me iskustvo učvrstilo u uvjerenju da u granicama područja što ga nazivamo imenom Zagreb žive stotine tisuća ljudi koji nemaju nikakve veze s njegovim višim urbanim funkcijama, osobito društvenim, političkim i kulturnim. Grad se, kao što je poznato, 2015. kandidirao za ugledni, premda uglavnom simbolički, status Prijestolnice europske kulture, ali je u tom kontinentalnom natjecanju 2016. pobijedila Rijeka. Vjerujući da se, zbog dugogodišnjega iskustva, ponešto razumijem u medijsku prezentaciju današnjih i budućih zagrebačkih domaćih i europskih vrijednosti, gradske su me vlasti pozvale da se priključim ekipi specijalista što su radili na definiciji cijeloga programa. Kao što sam već rekao, projekt se, možda i opravdano, izjalovio, ali je iza njega ostala izvanredno bogata dokumentacija koja, neovisno o trenutnoj svrsi, može imati dugoročnu vrijednosti, premda, koliko znam, više nikada ni za što nije upotrijebljena.

Vanjske sile kroje identitet od pamtivijeka Davno sam se oprostio sa svim idealnim iluzijama o gradskim poglavarima koji bi svoje služenje metropoli ispunjavali, i doživljavali, kao neku vrstu nesebičnoga samožrtvovanja radi postizanja budućih ciljeva. Globalno tržište sve pretvara u robu, uključujući ljude i njihove djelatnosti, afirmirajući apsolutni sadašnji interes i, 1

112

Autor je novinar, književnik i prevoditelj

perspektive

Velegrad pretvoren u provinciju

tako, namećući potpunu amneziju budućnosti. Zagreb se, u ovih tridesetak godina hrvatske države, pretvorio u potpunu provinciju, izgubivši većinu svojih nekadašnjih urbanih obilježja, a osobito reflekse modernizacije koja je započela sredinom 19. st. i trajala sve do sloma Jugoslavije. Baš nas briga za Jugoslavijom i za svim oblicima donedavne jugonostalgije, jer nije o tome riječ: pokušavamo učiniti jasnim paradoks da se simbolični identitet grada nikada nije uspostavljao spontanim izrastanjem iz teritorijalnog i društvenog ambijenta, nego su ga od pamtivijeka oktroirale više vanjske sile, i to uvijek i na njegovu korist. Štoviše, u tome su, pogotovo kad je o vodstvenim superstrukturama riječ, rijetko kad sudjelovale domaće snage. Pogledajmo samo ključne datume koje najprisnije povezujemo sa samim srcem današnjega Zagreba. Godine 1094. ugarski kralj Ladislav osniva, najvjerojatnije na onome što se zvalo partes infidelium, Zagrebačku biskupiju koja se prvo podvrgava Ostrogonskoj a onda Kaločkoj nadbiskupiji, s prvim biskupom Duhom, koji je bio Čeh. Zalaganjem bana Jelačića, nakon pobjede nad Mađarima, papa Pio IX. Tek 1852. uspostavlja Zagrebačku nadbiskupiju, a na njezino čelo postavlja Slovaka Jurja Haulika, koji će 1856. postati i kardinalom. To se apsolutno nije moglo dogoditi bez pristanka bečkoga dvora. Patentom cara i kralja Franje Josipa 1850. u jedinstvenu urbanu cjelinu spojeni su Gradec, Kaptol, Nova Ves i Vlaška ulica, a prvi gradonačelnik postaje Josip Kamauf: u administrativnom smislu car je tada prvi put uspostavio Zagreb kao cjelinu! Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (danas: HAZU) osniva se, na inicijativu biskupa J. J. Strossmayera, 1688., ali car Franjo Josip potvrđuje njezina pravila. Da je ona, zapravo, imperijalni projekt radi uspostave monarhijskoga utjecaja na jugoistoku Europe, vidi se i po tome što joj je prvi predsjednik Hrvat Franko Rački, a prvi tajnik Srbin Đuro Daničić (Popović). Godine 1874. car najposlije potvrđuje zakonski članak o osnutku Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Itd. Nema ni jednoga simbola grada, uključujući, u moderno doba, bivšu zgradu CK SKH (kockicu) i Predsjedničke dvore, koji nisu bili nametnuti višom političkom voljom. Grad je, dakle, bio sitna provincija na rubu AustroUgarske Monarhije, ali je, unatoč tome, imao sve više funkcija velegrada, s izrazito kozmopolitskim stanovništvom i s dva lista na njemačkom jeziku.

Izgubljeni orijentiri Zagreb, grad kakav poznaje današnji prosječni stanovnik, kao da je uvijek bio plod ne domaće kaotične seoske spontanosti nego planiranja s unaprijed postavljenim ciljevima, bili oni politički, društveni, kulturni. Dok je bio dio Austro-Ugarske Monarhije, kao svoje vanjske, ili u to doba domaće, uzore imao je Beč, Budimpeštu, Graz, itd. To uspoređivanje, unatoč često krajnje nepovoljnim političkim prilikama, nikad mu dugoročno nije naškodilo. U Kraljevini SHS i u SFRJ Zagreb je, po političkom utjecaju, bio drugi grad nakon Beograda, a po industrijskom razvoju i po modernizacijskom zamahu u sklopu industrijske revolucije bio je prvi. Gotovo su se svi uzleti umjetničkoga modernizma, od Exata pedesetih, Novih tendencija šezdesetih, Zagrebačkoga bijenala eksperimentalne glazbe, industrijskoga dizajna broj 1-2 :: lipanj 2020.

113

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

i avangardnoga kazališta do Gorgone i konceptualizma, da i ne spominjemo predratni veliki projekt Grupe Zemlja s hlebinskom i drugom naivom, koja se upravo u najnovije doba počela izrođavati, začeli u ovom gradu. U međuvremenu kao da je grad izgubio sve vanjske orijentire, zapadajući u najveći intelektualni apsurd, tj. da se uspoređuje sam sa sobom i pritom, u vlastitim očima, uvijek ispada savršen. Po mojem skromnom mišljenju, modernu povijest Zagreba, od sredine 19. st. pa donedavna, obilježava izraziti kozmopolitizam usprkos činjenici da su mu veličina i geografski položaj bili provincijski. To je povijest, ali ona skriva razvojnu formulu koja bi se i u današnje vrijeme mogla aktualizirati, pod uvjetom da se oslobodimo iluzije da su Hrvatska kao cjelina i Zagreb kao njena metropola identitetski monocentrični, sve do kampanilističkoga, zavičajnog, okvira: mi smo policentrična nacija, koliko god to prosječnom građaninu za političko snalaženje bilo teško prihvatiti.

Pozadinsko grupiranje građevinske mafije Ukratko, kao što je bio u sklopu višenacionalne Austro-Ugarske Monarhije grad na njenom limesu prema pravoslavlju i islamu jugoistoka Europe, sa svim tadašnjim konkurentskim dramama samoidentiteta, tako je on to i danas na međama Europske unije, ali sa sasvim drukčijim i kulturnim potencijalima. Nedavni katastrofalni potres koji se gotovo kao neka vrsta jubileja ponovio nakon onoga iz 1880. – aktualizirao je navlas istu dihotomiju: ili njegove pogođene središnje dijelove obnoviti u obliku u kojem su bili ili na njihovim prostorima sagraditi nešto posve novo. Moja prijateljica dr. Snješka Knežević, najveća živa stručnjakinja za povijest modernoga Zagreba, pojednostavljeno rečeno, zalaže se za restituciju identiteta grada. Nije važno to što se ja s njom potpuno slažem nego to što je ta orijentacija u skladu s prirodnim osjećajem modernoga čovjeka pripadanju jasno profiliranom prostornom ambijentu, nasuprot gotovo tehnoloških, promjena koje kao da svaki pogled u prošlosti ili svaki pokušaj koncipiranja budućnosti pretvaraju u sadašnjost ispražnjenu do banalnosti. Nasuprot ovom, možda zastarjelom smislu za povijest, već naslućujemo pozadinsko grupiranje tzv. građevinske mafije koja je dosad uspjela oduzeti Zagrebu svaku logiku urbanoga planiranja. Taj je rat već započeo i osjećam, premda nisam ni arhitekt ni urbanist, da će grad na kraju, najvjerojatnije, izgubiti. Omrznuta Austro-Ugarska Monarhija, pa čak i još omrznutiji ban Khuen-Héderváry, skupa s Isom Kršnjavim i Milanom Lenucijem, s obzirom na ono što su kao gradski urbani identitet ostavili u nasljeđe, učinili su, oktroirajući je, neusporedivo dublju razvojnu logiku nego sve druge političke, i kad su bile omiljene, formacije skupa. Ako me osjećaj ne vara, u metropoli gotovo više nema nikoga sposobnog, da nakon potresa, uz pomoć fondova i stručnih ekipa Europske unije, ili bez njih, zaustavi uznapredovali proces urbane provincijalizacije. Da se vratim na početnu konstataciju ove kratke žalopojke: Zagreb je danas manje grad nego što je koalicija nepovezanih sela. 114

perspektive

EUROPSKI UZORI

Obnova bez robovanja prošlosti Hrvatsku metropolu trebali bi obnoviti primjenom metoda kakve su koristili Beč, Berlin i drugi europski velegradovi. Razgovarala Vanja Nezirović1 Treba dopustiti da naprave potkrovlja od tavana, da kod nižih zgrada dograde etažu ili dvije te da ugrade dizala i balkone s dvorišnih strana, ali na statički ispravan način, jer će time dobiti povećanje kvadrature, a prodajom iste moći će platiti rekonstrukciju zgrade Zašto Zagreb ne bismo obnovili na način na koji je to napravio Beč? Zašto Sabor ne bismo rekonstruirali onako kako su to napravili u Njemačkoj s Bundestagom? Moramo li na katedralu vratiti tornjeve od istog materijala i u crkve svodove koji su se pokazali kao loše rješenje? Zar ćemo opet zidati zabatne zidove i dimnjake? Zašto ne bismo napravili staklene stijenke i zašto zabatne zidove ne bismo riješili drvenim panelima? – promišlja na glas Josip Galić, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, na kojem predaje kolegije iz područja nosivih konstrukcija, a inače je i konstruktor (statičar) te usko surađuje s Radionicom statike, jednom od vodećih tvrtki u području projektiranja nosivih konstrukcija, sanacija i rekonstrukcija postojećih građevina. Pitam ga sanja li ili zaista misli da je to realno, jer mi u Zagrebu već dva mjeseca ne znamo kako sustavno riješiti problem s dimnjacima i toplom vodom, a kamoli da imamo viziju obnove nakon potresa koja bi išla u smjeru spajanja starog i novog, otvaranja prostora modernim idejama, pa i materijalima, a još manje ideju o stvaranju nove vrijednosti od starih građevina. Ni sam Zakon o obnovi koji je u javnoj raspravi nije na tom tragu. No, Galić inzistira da njegova ideja nije utopistička i smatra da bi šira rasprava među stručnjacima raznih profila u kratkom periodu mogla iznjedriti model obnove ne samo Zagreba, nego onaj koji bi bio primjenjiv i na ostale hrvatske gradove kojima je obnova isto tako potrebna.

Autorica je novinarka u Jutarnjem listu. Ovaj „posuđeni intervju“ objavljen je u Jutarnjem listu 24. svibnja 2020.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

115

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Michael Teichert / Panthermedia / Profimedia Bundestag i njegova staklena kupola koju je dizajnirao arhitekt Norman Foster, a koja simbolizira ponovno ujedinjenje Njemačke

Nema javne rasprave – Razočaran sam jer se takva rasprava u javnosti već nije otvorila, svi šute, nema dijaloga, kritike, nema uopće nikakve polemike, ni među strukom. Predsjednik HAZU-a je arhitekt, pa čak ni on nije otvorio tu polemiku. Ako mi sada ne inzistiramo na sustavnoj obnovi i pronalasku modela za njezinu provedbu, bojim se da se ništa neće napraviti. Osobno se ne mogu pomiriti s time da je centar grada prenapučen, isto tako ne mogu prihvatiti kao konačno rješenje da ova zgrada (razgovaramo u Galićevom uredu smještenom u zagrebačkom centru) mora imati sedam zidanih dimnjaka... – govori Galić. Isprva je, smatra, trebalo građanima pomoći oko hitnih intervencija kako se ne bi dogodila još veća šteta, a do tada je trebalo smisliti model obnove. – Odmah je trebalo ukloniti opasne stvari koje su potencijalna prijetnja ljudima iznad glave te zaštititi zgrade od kiše, pa i veće štete, te omogućiti ljudima da se vrate u njih – govori Galić i dodaje da je država u tom dijelu trebala pomoći izradom smjernica i tehničkih uputa te da im se moglo pomoći u nekoj mjeri donacijama ili manjim porezom.

116

perspektive

Obnova bez robovanja prošlosti

Dugogodišnji proces – Tek nakon popravka počinje obnova. U tom slučaju država treba subvencionirati projekte obnove jer su oni osnova obnove, na temelju njih bi se saznalo koliko što košta te bi na temelju troškovnika vlasnici mogli tražiti kredite, donacije i sl. Pristup obnovi treba biti jasan, a država bi za zgrade u privatnom vlasništvu (stambene i poslovne) dala subvencije za projekte. Seizmička obnova se ne može provesti kroz godinu dana, svima treba biti jasno da je to dugogodišnji proces – ističe Galić. Model obnove, pak, promišlja kao potpunu rekonstrukciju starih građevina. – Da bi privatnici obnovili svoje zgrade treba im omogućiti da njihovom obnovom dobiju dodatnu vrijednost iz koje će pokriti troškove same obnove. Znači moramo primijeniti ono što su primijenili Beč, Zürich, Budimpešta i drugi. Pojednostavljeno rečeno, to znači da im se treba dopustiti da naprave potkrovlja od tavana, da kod nižih zgrada dograde etažu ili dvije te da ugrade dizala i balkone s dvorišnih strana, ali na statički ispravan način, jer će time dobiti povećanje kvadrature, a prodajom iste moći će platiti rekonstrukciju zgrade – predlaže Galić.

Eleanor Scriven / robertharding / Profimedia Bundestag i njegova staklena kupola koju je dizajnirao arhitekt Norman Foster, a koja simbolizira ponovno ujedinjenje Njemačke

broj 1-2 :: lipanj 2020.

117

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Osvrnuo se na opasku da za provedbu tog modela postoji niz problema, od imovinsko-pravnih, problematike vlasništva, a i samog parkinga. – Gradu bi bilo bolje da u svakom bloku napravi podzemnu garažu umjesto da subvencionira obnovu, time bi blokovi dobili na vrijednosti, a zauzvrat bi se ljudima omogućilo da, primjerice, izvedu dodatnu etažu – priča Galić.

Robert Harding Productions / robertharding / Profimedia Bundestag i njegova staklena kupola koju je dizajnirao arhitekt Norman Foster, a koja simbolizira ponovno ujedinjenje Njemačke

Zgrade javne namjene za prvu ruku, smatra, treba obnoviti kako bi se njihova sigurnost vratila na razinu prije potresa, a potom treba osmisliti konkretnu obnovu kroz primjerice desetogodišnji period. – Prvo ide najjeftinija obnova, nakon koje kuće i dalje neće imati veliku razinu sigurnosti, ali ako smo mogli u njima raditi sto godina, moći ćemo još koju. To je bitno jer omogućuje da ljudi imaju gdje raditi. Tek bi nakon toga trebalo krenuti sa strategijom godišnjih subvencija prema svim javnim zgradama te s kontinuiranim ulaganjem u podizanje sigurnosti svih zgrada u Zagrebu i državi, poput energetske obnove. Samo bi trebalo energetsku i potresnu obnovu spojiti u jedno, a za provedbu treba koristiti fondove i Europu. Svakako se treba fokusirati na to da se za fakultete rade kampusi te da se bolnice izmjeste u nove bolnice, a zemljišta postojećih lokacija u centru prodaju ili iskoriste kako bi se umanjio trošak – kaže Galić.

118

perspektive

Obnova bez robovanja prošlosti

Veći porez Isto tako smatra da se zakonska odredba da o zajedničkim dijelovima zgrade odlučuju svi stanari, odnosno sto posto, treba pojednostaviti te da je dovoljno da o zajedničkim prostorima poput tavana, podruma ili dvorišta odlučuju 2 ili 3 stanara. – Bilo bi dobro također uvesti porez na nekretnine i da ovisi o klasi potresne otpornosti i trošnosti zgrade. Primjerice, da za trošne zgrade treba veći porez. Isto tako, upravitelji zgrada moraju postati odgovorni, pa će samim time oni raditi pritisak. Mi sada imamo upravitelje zgrada ’pro forme’ – promišlja Galić. Krivac za ovakvo stanje u gradu, smatra, nije ni gradonačelnik Milan Bandić, nisu ni zaštitari, nego svi pomalo, pa bi moguće rješenje bilo da sve strane sjednu i osmisle model. – Rasprava se treba otvoriti na stručnoj razini. Trenutno postoji toliko problema koji se mogu riješiti na razne načine, ali trebamo se oko toga usuglasiti. Primjerice, svodovi u crkvama, zašto se oni moraju vraćati ako su se pokazali kao loši, ima li smisla vraćati te svodove? Može li se to riješiti nekakvom modernijom arhitekturom. Koji je naš put – vraćanje na staro, prije potresa, ili stvaranje nove vrijednosti? – pita se Galić. Propituje također, među ostalim, ima li smisla na katedralu vraćati tornjeve te možemo li Sabor možda dići za dvije etaže, pa ga rekonstruirati (Bundestag je napravio staklenu kupolu). – Ima li smisla sve te građevine vraćati u izvorno stanje ili možemo, primjerice, vrhove katedrale napraviti od nekog drugog, lakšeg materijala. Trebamo viziju obnove popravljamo li staro bez primjene bilo kakvih novih znanja, tehnologija i materijala ili gledamo naprijed? Hoćemo li potres iskoristiti kao okidač za napredak? Vidio sam neki dan u novinama prizor žene koja sjedi uz srušeni zabatni zid i pije kavu, zašto bi se taj zid opet zidao, zašto se na njega, primjerice, ne bi stavila staklena stijenka? Zašto Zagreb ne bi izgledao kao europska metropola? – govori Galić dok gledamo grad kroz prozor iz njegova ureda u zagrebačkom centru s dvorišne strane. – Zar je ovo Zagreb? Više nalikuje na Beirut kad se gleda s dvorišne strane – komentira Galić.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

119

GUP

Urbana obnova Gornjeg i Donjeg grada1 Dokument definira ciljeve prostornoga razvoja i uređenja grada, s naglaskom na očuvanje povijesnih i prirodnih vrijednosti. Pišu: Ana-Marija Rajčić2; Ivica Rovis3 Početak veljače 2020. godine obilježile su predložene izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana Zagreba4, te su se preko GUP-a s jedne strane prelamali politički, a s druge strane svi ostali interesi – razvoja, aktivnosti i zaštite prostora. Upravo različitost pristupa ovakvom prostornom dokumentu čini ga trenutno najkompleksnijim provedbenim dokumentom u Hrvatskoj. Izradom temeljnog dokumenta na kojem se zasniva budući razvoj glavnog grada Hrvatske nastoji se omogućiti daljnji gospodarski razvoj te stvoriti okvir za realizaciju svih javnih potreba i zaštitu interesa Zagreba, odnosno svih njegovih građana. Istovremeno, različiti politički i aktivistički nastupi stvaraju neselektivno otpor svim predloženim promjenama u Planu/prostoru. GUP treba osigurati prostorno-razvojne pretpostavke uz poštivanje zahtjeva koji se odnose na održivi razvoj i očuvanje prirodnih i stvorenih fenomena, uz prepoznavanje potencijala samog prostora, s ciljem podizanja kvalitete života građana, a ujedno pri tome vodeći računa o temeljnim ciljevima i načelima prostornog planiranja. Nepunih mjesec dana nakon mnoštva rasprava o GUP-u, Grad Zagreb je pogođen razornim potresom: stravično potresen, iznimno oštećen, cijeli grad je pokazao svoju krhkost, osobito njegovi najstariji dijelovi Donjeg i Gornjeg grada. To su najstariji Stavovi autora izraženi u ovome članku su njihovi osobni stavovi te ne predstavljaju službeni stav Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba. 2 Autorica je dipl. ing. arh. Viši je rukovoditelj, Voditeljica odjela za izradu urbanističkih planova. 3 Autor je dipl-iur, ravnatelj je Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba. 4 U daljnjem tekstu GUP. 1

120

perspektive

Urbana obnova Gornjeg i Donjeg grada

i identitetski najvrjedniji dijelovi grada Zagreba, što je razlogom da se s motrišta prostornog planiranja, iznimno duge tradicije na prostoru Hrvatske, kontinuirano radi na obazrivom i sustavnom promišljanju očuvanja i zaštite krajobraznih i prirodnih vrijednosti i vrijednosti graditeljske kulturne baštine.5 Nikada do sada, iako smo svjedočili i domovinskom ratu, nismo vidjeli tako potresne slike koje su trenutno promijenile lice našeg Grada, užasnule njegove stanovnike: svi smo osjetili šok, a potom nesigurnost i tugu. Vratiti osmijeh na lice naših sugrađana koji su u silini potresa izgubili svoja utočišta, sve ono što su cijeli život gradili – djeluje nemoguće? Više nitko se, u tim trenucima, u mislima nije vraćao mjesec dana unatrag i razmišljao o GUP-u i svim njegovim nedostacima i prednostima: promišljanja su danas usmjerena prema budućnosti i preispitivanju načina na koji je moguće obnoviti domove, mjesta mira i sigurnosti. Kako dalje razvojno planirati prostor integralne/cjelovite baštine u kojem je oštećeni prostor jedna od vitalnih sastavnica, i na razini javnog dobra i na razini privatnog vlasništva, unutar aktualnih te pretpostavljenih budućih prostorno-socio-ekonomskookolišnih okvira, s posebnim fokusom na klimatske čimbenike?6 Koja je korelacija prostornih planova na način kako su definirani Zakonom o prostornom uređenju7, s posebnim naglaskom na Generalni urbanistički plan grada Zagreba8, i procesa urbane obnove i revitalizacije oštećene povijesne baštine?9 Jednako je važna obnova podsljemenskog prostora i istočnog dijela Grada koji su također oštećeni u potresu.

Pitanje baštine je osjetljivo pitanje – to je zadiranje u pitanje identiteta, tj. samoodređenje (autonomnog) pojedinca kao pripadnika građanskog društva. Najveći broj elemenata pomoću kojih pripadnici zajednice oblikuju mentalnu sliku o urbanom identitetu preuzima se iz povijesne baštine: urbani identitet nekog grada definira se upravo preko simboličkih elemenata koje nudi povijesna baština što je najčešćim ekvivalentom povijesnoj jezgri toga grada. Svrha obnove i zaštite baštine je održavanje njenog kontinuiteta, odnosno održavanje kontinuiteta identiteta (prisutnost baštine u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zajednice). 6 Baština, odnosno naslijeđe se sagledava u različitim prostornim mjerilima – od kulturnog krajolika (veliki teritorij) do pojedinačnih zgrada i građevina (u gradu/naselju ili krajoliku). Naslijeđe se promatra integralno s pripadajućim ambijentom/okruženjem/kontekstom, s kojim je povezano u zajedničkom djelovanju. 7 NN 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19, u daljnjem tekstu Zakon. 8 Službeni glasnik Grada Zagreba 16/07, 08/09, 07/13, 09/16 i 12/16 – pročišćeni tekst. Stručni izrađivač je Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba (u daljnjem tekstu ZPUGZ). 9 Rad donosi pregled nekih osobnih promišljanja autora zasnovanih na konceptu grada Zagreba u ideji nužnog unaprjeđenja njegova prostornog razvoja, posebno s motrišta oštećene povijesne baštine, te je otvoren mogućim argumentiranim preispitivanjima svih iznesenih stavova. Rad se neće baviti terminološkim određenjima niti teorijskim okvirima najčešće korištenih pojmova, budući da se smatraju samorazumljivima na razini kolokvijalne upotrebe. 5

broj 1-2 :: lipanj 2020.

121

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Svrhovito uređenje kvartova Gornji i Donji grad su, na temelju Zakonom utvrđene obveze ostvarivanja ciljeva prostornog uređenja sukladno načelima prostornog uređenja, prostorno-planski definirani prostornim planom lokalne razine, odnosno GUP-om grada Zagreba10. GUP grada Zagreba, obuhvaća površinu od oko 217,68 km2, u svome tekstualnom11 i grafičkome dijelu12 utvrđuje temeljnu svrhovitu organizaciju prostora, zaštitu prirodnih, kulturnih i povijesnih vrijednosti, korištenje i namjenu površina (načine i oblike korištenja i zaštite), urbana pravila za prostorno uređivanje pojedinih gradskih cjelina (uvjeti i smjernice za uređenje i zaštitu), mjere za unaprjeđivanje i zaštitu okoliša, područja s posebnim i drugim obilježjima, te procedure i sustav urbanog uređenja grada s drugim elementima važnima za grad Zagreb. Također, GUP-om su definirani ciljevi prostornog razvoja i uređenja grada s posebnim naglaskom na očuvanje povijesnih i prirodnih vrijednosti, sustavno evidentiranje i sanacija ugroženih vrijednosti povijesne jezgre i drugih nositelja povijesnog identiteta grada, reljefne raznolikosti, šuma i park-šuma. Da bi bio provediv, GUP strategijsko usmjerenje održive urbane obnove grada tematizira kao održivu konsolidaciju i obnovu cjeline grada, ali i nizom zahvata unutar definiranih urbanih jedinica. GUP ima dvojnu značajku – na općoj razini je strategijski dokument, a provedbeni je na razini urbanih pravila i procedura urbanog uređenja kao operativni dokument ima strukturu suvremene uređajno-regulatorne osnove.13 Navedene razine su, naravno, međuovisne, te prikazane i u tekstualnom i u grafičkom dijelu plana. Prostori kulturnog dobra Gornjeg i Donjeg grada objedinjuju više od 19 000 objekata i 374 pojedinačno zaštićena kulturna dobra, te zajedno s posebno vrijednim sastavnicama krajobraznih i prirodnih vrijednosti park-šuma Jelenovac i Vrhovec te park-šume centra Tuškanac-Dubravkin put-Cmrok, Zelengaj, Kraljevec, Pantovčak i Prekrižje, predstavljaju zaštićenu graditeljsku cjelinu Povijesna urbana GUP grada Zagreba je u svemu usklađen s dokumentima: Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske (NN 106/17), Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN 84/13 – izmjene i dopune), Krajobrazna osnova Hrvatske (1999.g.), Prostorni plan Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 08/01, 16/02, 11/03, 02/06, 01/09, 08/09, 21/14, 26/15, 22/17, 03/18 – pročišćeni tekst), te ZAGREBPLAN 2020, Razvojna strategija Grada Zagreba za razdoblje do 2020 godine, iz 2017.g. 11 Odluka o donošenju izmjena i dopuna Plana – odredbe kojima se u obliku pravne norme propisuju uvjeti provedbe zahvata u prostoru i smjernice za izradu prostornih planova užih područja (u daljnjem tekstu Odluka), i Obrazloženje plana. 12 Kartografski prikazi – tematski definirani u 9 vrsta prikaza, koji svaki sadrži 49 karata u mjerilu 1:5000. 13 Procedure urbanog uređenja su indirektne mjere provedbe GUP-a: donošenje detaljnijih prostornih planova – urbanističkih planova uređenja, provedba strukovnih urbanističkoarhitektonskih natječaja, te izrada studija. 10

122

perspektive

Urbana obnova Gornjeg i Donjeg grada

cjelina Grad Zagreb.14 U Povijesnoj urbanoj cjelini Grad Zagreb razlikuju se opći uvjeti mjera zaštite za zonu „A“ Područje izuzetno dobro očuvane i osobito vrijedne povijesne strukture od općih uvjeta mjera zaštite za zonu „B“ Područje različitog stupnja očuvanosti povijesne strukture. Daljnjim raščlanjivanjem, kroz posebne uvjete zaštite razrađuju se tri zone: Područje Gornji grad i Kaptol, Područje Donji grad, te Područje planski regulirane rezidencijalne izgradnje do prve polovice 20. stoljeća, s pratećim grafičkim prikazima. Smatra se bitnim za naglasiti da su provedenim zoniranjem Povijesne urbane cjeline Grad Zagreb s definiranim sustavom zaštite uključenima u GUP, za prostore povijesne baštine iznimno oštećene u nedavnom potresu, propisane detaljne konzervatorske smjernice za moguće vrste i opseg zahvata uređenja i gradnje: očuvanje, sanacija, rekonstrukcija, adaptacija, prenamjena, uklanjanje građevina, gradnja novih objekata (zamjenska izgradnja, interpolacija), gradnja visokih objekata (viših od 9 etaža), oblikovanje perimetra i unutrašnjosti blokova, rješenje prometa u mirovanju; isti su temelj određenja kvalitativnih i kvantitativnih urbanističkih propozicija odnosnih urbanih pravila. Dakle, fokusirajući se na prostore Gornjeg i Donjeg grada, urbanističke propozicije u korelaciji s konzervatorskim smjernicama određuju prostorno-planske parametre prethodno navedenih mogućih vrsta i opsega zahvata uređenja i gradnje za prostore različitih namjena, a to su: tipologija građevina, način formiranja građevinskih čestica na uličnoj i dvorišnoj strani, udaljenost građevina od međa i međusobna udaljenost, najveća izgrađenost građevne čestice izražena u postotku, najveći nadzemni koeficijent iskoristivosti, uređenje neizgrađenog dijela čestice, najveća visina ulične i dvorišne građevine, rješenje prometa u mirovanju u blokovskim garažama, način rekonstrukcije postojećih građevina, način gradnje novih građevina, i dr. U tim prostorima se, između ostaloga, zadržava mjerilo parcelacije i gradnje (urbana matrica i tipologija gradnje), te postojeća urbana mreža bez uvođenja novih ulica, ali uz jačanje mreže javnih površina – osobito uređenje unutrašnjosti blokova i njihovo pretvaranje u javni prostor. Građevine i sve otvorene javne površine povijesne cjeline prvenstveno se održavaju, uređuju i dograđuju, uz isključivanje sadržaja koji nisu u skladu s vrijednostima prostora – posebno onih koji traže intenzivni promet vozila, a čuva se primarna mješovita namjena i štiti stanovanje. Sve propisane građevne intervencije moguće su isključivo prema detaljnim konzervatorskim propozicijama nadležne službe zaštite, a za uličnu gradnju i za uređivanje javnih otvorenih prostora (cjelovita rješenja za trgove, parkove i pješačke zone) obvezna je i provedba procedure urbanističkoarhitektonskog natječaja sa svrhom postavljanja visokih zahtjeva vrsnoće za novu arhitekturu i oblikovanje javnih prostora, te dobivanje najkvalitetnijih stručnih

Za krajobrazne i prirodne vrijednosti propisane su zasebne prostorno-planske mjere zaštite i uređenja (Odluka, čl.86. – čl.89.).

broj 1-2 :: lipanj 2020.

123

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

rješenja. U pravilu, ne omogućava se gradnja u parkovima i na drugim javnim zelenim površinama i ispod njih, uz maksimalno očuvanje postojećih slobodnih (neizgrađenih i/ili negradivih) površina i uz obveznu zaštitu kvalitetnih pojedinačnih stabala. Motorizirani promet se, uz iznimke, ograničava (javni prijevoz primjeren povijesnome prostoru), onemogućuje se tranzit kroz povijesni prostor. Za određene prostorne cjeline, s naglaskom na deset pojedinačnih tekstualno i grafički istaknutih blokova Donjeg grada15, iznimno se omogućuje određivanje prostornih rješenja izradom urbanističkog plana uređenja, odnosno GUP-om se propisuje dodatna procedura prostornog uređenja – obveza izrade detaljnijeg plana, koji je sadržajem i načinom izrade i donošenja (s naglaskom na participaciju javnosti) jednoznačno definiran u Zakonu. Za te se blokove omogućuje razrada prostornih rješenja detaljnijom valorizacijom – detaljna konzervatorska podloga za cjelinu bloka, koju izrađuje nadležno tijelo zaštite, uz uvjet zadržavanja određenih normativnih parametara pretežite visine i gustoće izgradnje. Za svaki od navedenih blokova Donjeg grada na kojima se planiraju kompleksni zahvati uređenja kojima se bitno mijenja njihova postojeća prostorna i građevinska struktura/morfologija bloka uvjetuje se izrada urbanističkog plana uređenja, također uz točno određena ograničenja u izgradnji, a prema detaljnim konzervatorskim propozicijama (definiraju uređenje prostora i opseg mogućeg zahvata, s kategorizacijom građevinskog fonda) i određenim programskim (urbanističkim) smjernicama.

Predložene izmjene i dopune Donošenjem Odluke o izradi Izmjena i dopuna GUP-a grada Zagreba16 pokrenuta je procedura izrade novih izmjena i dopuna Plana, u kojoj je na temelju definiranih ciljeva i programskih polazišta omogućeno preispitivanje puno opsežnijih tema u usporedbi s prethodnom odlukom o izradi Plana, što je u konačnici rezultiralo kompleksnijim stručnim rješenjima ugrađenima u Konačni prijedlog izmjena i dopuna plana17.

Grafički prikazi 4a) Urbana pravila, 4b) Procedure urbano prostornog uređenja i 4d) Nepokretna kulturna dobra. 16 SGGZ 15/15, 12/16, stručni izrađivač izmjena i dopuna GUP-a je ZPUGZ. 17 O kompleksnosti samog plana svjedoči i kompleksna i dugotrajna procedura njegove izrade i donošenja, prema sljedećim etapama: javna rasprava održana 12.9. – 26.9.2017., dopuna prijedloga Plana na temelju očitovanja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja (MGIPU) od 8. srpnja 2019., ponovna javna rasprava održana 31.07. – 14.08.2019., ponovna dopuna prijedloga Plana na temelju ponovnog očitovanja MGIPU od 15. studenog 2019., te dobivena suglasnost MGIPU na Konačni prijedlog izmjena i dopuna GUP-a grada Zagreba, 21. studeni 2019. Provedene etape izrade plana ujedno su temelj svih prostorno-planskih rješenja ugrađenih u Konačni prijedlog izmjena i dopuna plana (KPP). 15

124

perspektive

Urbana obnova Gornjeg i Donjeg grada

U konceptualnom smislu, budući da se radi o izmjenama i dopunama plana, zadržane su izvornim planom definirane i još uvijek aktualne, postojeće temeljne urbanističke paradigme, odnosno strategijska usmjerenja prostornog razvoja Grada kao polazište za izradu, a to je održiva urbana obnova i održiva konsolidacija urbanog područja, raščlanjenog prema stupnju konsolidiranosti na tri razine, što je planskim mjerama dosljedno provedeno u svim dijelovima Plana18. Urbanistički instrumenti za postizanje tako postavljenih ciljeva su dopunjavanje već izgrađenog područja, rehabilitacija izgrađenog urbanog tkiva, očuvanje i uređenje neizgrađenih površina, poboljšanje urbane mreže i komunikacijskih sustava, posebice javnog prometa, unaprjeđivanje sustava urbanog uređenja, gospodarenje gradskim prostorom i ukupna urbana reprodukcija grada, te već navedeno, očuvanje povijesnih i prirodnih vrijednosti, te sustavno evidentiranje i sanacija ugroženih vrijednosti povijesne jezgre i drugih nositelja povijesnog identiteta grada, reljefne raznolikosti, šuma i park-šuma. Metodološki, način izrade plana realiziran je kao proaktivni planerski proces: primarno postavljene stručne kriterije (na temelju kojih su vrednovani prostorni i neprostorni parametri) i izazove (zahtjevi, očitovanja i primjedbe zaprimljeni u provedenim javnim raspravama – najčešće kontradiktornog karaktera) u izradi prostorno-planskih rješenja nastojalo se pomiriti pronalaskom kompromisnih rješenja; ta rješenja promišljana su na više prostornih razina (čestica, zona, potez, prostorni akcent), kao i s obzirom na evidentirane, analizirane i valorizirane promjene i prostorne informacije, što su rezultat praćenja stanja u prostoru19. Na osnovi praćenje stanja u prostoru rezultirajućih mjera za poboljšanje (urbanističke mjere za reprogramiranje prostora) zajedno sa socio-ekonomskim i ekološkim okolnostima i okvirima urbanističkog planiranja (koji su često ograničavajući i/ili usmjeravajući čimbenici planiranja), te u cijelosti uvažavajući urbanističke postavke/paradigme na kojima se temelji GUP, došlo se do stručnih rješenja ugrađenih u Plan. U sklopu praćenja stanja u prostoru izrađene jedne od analitičkih podloga s ocjenom stanja, preliminarno analizirajući očuvanje i zaštitu krajobraznih i prirodnih vrijednosti i vrijednosti graditeljskog kulturnog nasljeđa, moguće je pratiti znakove djelomične degradacije i/ili tihog propadanja uslijed nepriznavanja/zanemarivanja identiteta20, što je u najboljem slučaju uzrokom pasivizacije i razvojne stagnacije prostora povijesne baštine. Pri tome se uočavaju četiri paralelna procesa, za koja se pretpostavlja da će se u vremenskom slijedu nakon potresa još više intenzivirati:

Plan razlikuje visokokonsolidirane, konsolidirane i niskokonsolidirane prostore, veće ili manje razine urbanosti. 19 Praćenje stanja u prostoru i praćenje prostornog razvoja Grada Zagreba jedna je od temeljnih djelatnosti ZPUGZ. 20 Misli se na svojevrsnu socijalnu i ekološku bezobzirnost, a ponekad i radikalni antitradicionalizam. 18

broj 1-2 :: lipanj 2020.

125

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

– baština demografski propada: koncentracija starijih dobnih skupina, marginaliziranih i novopridošlih, označava propadanje socijalnog i ekonomskog potencijala stanovništva; nameće se pitanje kompetentnog sugovornika (pravi baštinik) u raspravi o obnovi i zaštiti baštine; – baština postaje ekološki zapuštena: komunalna zapuštenost i dotrajalost stambenog fonda postaju motivacija za iseljavanje uslijed smanjenja urbanog standarda; – funkcionalna neselektivnost: lociranje rubnih tercijarnih djelatnosti (one koje nisu drugdje pronašle svoje mjesto, (pre)male investicije i dvojbeno vlasništvo), lociranje državnih i paradržavnih djelatnosti i ustanova, intenzivna apartmanizacija (povećanje broja privremenih stanovnika koje nema interes odgovarajuće skrbiti o prostoru); – banalizacija povijesnog i simboličkog naslijeđa: recikliranjem ili reduciranjem povijesti povijesna jezgra gubi odlike posebnog mjesta i postaje raspoloživim mjestom koje egzistira i koristi se (neprimjereno).21 Moguće je uočiti svojevrsni paradoks prema kojem kulturno-povijesne cjeline tipološki (socio-kulturno razvojno) postaju periferijska mjesta; baština gubi socijalni, ekološki, identitetski i građanski status22; istovremeno, u (fizičkim) središtima se urbani društveni stilovi zamjenjuju paraurbanim, a periferija se promovira u novo razvojno središte iako se radi o prostorima bez prošlosti. Ipak, u načelu smatra se pozitivnim pomak prema recentnim projektima razvojno racionalnijeg promišljanja obnove i zaštite, što su određeno vrijeme već prisutni u prostorima baštine unutar i izvan Povijesne urbane cjeline Grad Zagreb, uz primjetno smanjenje prije evidentnog kulturnog i povijesnog zaborava i odumiranja identiteta, a rezultati su primjene prostorno-planskih odredbi GUP-a. To su: – revitalizacija cjelovitih prostornih sklopova – urbanih blokova – odmakom od restauracije pročelja prema funkcionalnim i morfološkim sustavnim promjenama u njegovim unutrašnjim dijelovima, kreiranjem novih javnih prostora23;

Vidjeti više u Strategiji zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011. – 2015., Ministarstvo kulture RH. 22 Pojave egalitarnog trošenja resursa baštine, nepostojanje ekološkog usmjerenja, najam za skladišta, stambeni fond se bespravno rekonstruira, savez s paleotercijarnim profiterima. 23 Na pr. sanacija i prenamjena zaštićene civilne građevine tzv. topnička vojarna, Vlaška ulica 87, u edukativno-glazbeni centar; također, u tijeku plansko-programska realizacija gradskog strateškog projekta Blok Badel. 21

126

perspektive

Urbana obnova Gornjeg i Donjeg grada

– revitalizacija neiskorištenih i/ili napuštenih objekata kulturne i tehničke baštine, također na način obogaćivanja i povećanja javnih prostora24. Kao neki od ciljeva izrade izmjena i dopuna GUP-a utvrđenih Odlukom o njegovoj izradi, što se odnose na Povijesnu urbanu cjelinu Grad Zagreb, navode se izmjene i dopune radi osiguranja prostorno-planskih preduvjeta za realizaciju projekta uređenja i revitalizacije Gornjeg grada i Donjeg grada, preispitivanje opravdanosti obveze donošenja detaljnijih planova i njihova obuhvata (uključujući i utvrđene smjernice za izradu tih dokumenata), ispitivanje opravdanosti zadržavanja obveze donošenja za one planove koji su pretežito realizirani ili ih nije moguće realizirati, odnosno provjera mjera provedbe plana, te posebice u dijelu koji se odnosi na provedbu strukovnih natječaja. S obzirom na provedenu ocjenu stanja u navedenom prostoru, uz naglasak na urbano pravilo „Zaštita, uređenje i dogradnja u povijesnim graditeljskim cjelinama (1.2.)“ za prostor Donjeg grada, od strane stručnog izrađivača postavljeno je ciljno usmjerenje: definirati planska rješenja za održivi razvoj s reaktivacijom povijesne baštine u okviru njenih prostornih i neprostornih dimenzija, odnosno socijalnih, ekonomskih, ekoloških i okolišnih potencijala. Izmjenom i dopunom svih dijelova GUP-a, u skladu s prethodno navedenim ciljevima izmjena i dopuna Plana, jednoznačno su redefinirani direktni i indirektni mehanizmi urbanističke kontrole, odnosno odredbe za posrednu i neposrednu provedbu GUP-a sa svrhom efikasnog osmišljavanja i razrade svakog pojedinačnog prostora, što treba rezultirati kvalitetnim varijantnim i/ili konačnim stručnim idejnim rješenjima na kojima će se temeljiti operabilna urbana obnova i zaštita, na način kako slijedi: – za sve blokove Donjeg grada kao specifične graditeljske sklopove – a ne samo za pojedine navedene u važećem GUP-u – neovisno o vrsti i obuhvatu zahvata, KPP određuje obveznu razradu prostornih rješenja detaljnijom valorizacijom, odnosno primarnom izradom detaljne konzervatorske podloge za cjelinu bloka, koju izrađuje nadležno tijelo zaštite; – za sve blokove Donjeg grada na kojima se planiraju kompleksni zahvati uređenja kojima se bitno mijenja njihova postojeća prostorna i građevinska struktura/ morfologija bloka, uz prioritetnu izradu detaljne konzervatorske podloge određuje se i obveza izrade studije bloka (definicija urbanističkih parametara šire utjecajne zone), te obveza donošenja urbanističkog plana uređenja. Dakle, ukidanje deset pojedinačno navedenih UPU-a u prostorima definiranim urbanim pravilom „Zaštita, uređenje i dogradnja u povijesnim graditeljskim cjelinama

Privatne inicijative/investicije: na pr. prenamjena i sanacija zaštićene civilne građevine tzv. zgrada jahaonice bivše Konjaničke vojarne u Gradišćanskoj ulici u galerijsko-kulturni centar Lauba; prenamjena bivšeg kina Partizan/Urania u multifunkcionalni poslovnokulturni centar.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

127

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

(1.2.)“, za koje je u postupku definiranja stručnih rješenja izmjenama i dopunama GUP-a (utvrđeni KPP prije potresa) bilo moguće utvrditi da ne postoji opravdani razlog donošenja samo tih deset koji su važećim Planom posebno istaknuti – samo je formalne naravi: ovakvo novo prostorno-plansko rješenje u budućnosti može se ocijeniti fleksibilnijim za operacionalizaciju urbane obnove i ostalih razvojnih potreba u prostorima povijesne baštine; – za ostale manje kompleksne zahvate (pojedinačne ulične građevine u zoni stambene i mješovite namjene, nove građevine u zoni javne i društvene namjene, ugostiteljsko-turističke namjene i u zoni infrastrukturnih sustava) ostaje obveza provedbe strukovnog javnog natječaja.

Unaprjeđenje prostora povijesne baštine Promišljajući proces urbane obnove i revitalizacije oštećene povijesne baštine Grada Zagreba, na temelju Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske25, Strategije zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske26 i Principa održive revitalizacije utvrđene dokumentima UNESCO27, daje se prijedlog polazišta za unaprjeđenje prostora povijesne baštine, odnosno prijedlog nekih prostorno-socioloških kriterija za uspostavljanje temeljnih načela obnove i zaštite povijesnog naslijeđa, primjenjivima i za proces obnove povijesnog dijela Grada teško oštećenog nakon potresa, što su zasnovani na ciljnim aspektima održivog prostornog razvoja. Od općih prostorno-socioloških kriterija ovdje se ističu posebni relevantni (prilagodljivi vrsti naslijeđa) kako slijedi: 1. Kriterij obnove ekoloških vrijednosti: rehabilitacija vrijednosti i subjekata/dionika kojima je primarni cilj promjena kvalitete svakodnevnog života u povijesnim središtima: revitalizacija socijalnog, ekološkog, identitetskog i građanskog statusa povijesne baštine. Ekološka sigurnost označava afirmaciju zdravlja i kvalitete života stanovnika povijesnih središta, stoga se smatra potrebnim povećanje životnog standarda i uvjeta stanovanja, ali ne isključivo kroz elitizaciju kao revitalizacijski stereotip (ekskluzivno stanovanje, ekskluzivne djelatnosti, motivacija elitnih skupina). Simbolička sigurnost označava afirmaciju komunalnog održavanja, čistoću, osvijetljenost i čitljivost prostora.

NN 106/17. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2011.g. 27 *** Historic districts for all, A social and human approach for sustainable revitalization (2008), Manual for City Professionals, UNESCO. 25 26

128

perspektive

Urbana obnova Gornjeg i Donjeg grada

2. Kriterij redefinicije: baština je „resurs“ razvoja grada a ne samo arheološka činjenica. Povijesna središta i ostala javna dobra povijesnog i tehničkog nasljeđa (koja nisu dijelom samo najužeg povijesnog središta) imaju svoj kozmološki, funkcionalni, simbolički i misterijski realitet što postaje vidljivim rehabilitacijom različitih slojeva simboličkog i kulturnog nasljeđa; smatra se potrebnim hijerarhijski vrednovati povijesnu baštinu: razlučiti baštinu koje jest zbiljski snažno identifikacijsko mjesto u životu zajednice – a koju valja razvojno racionalno obnavljati i štititi – od drugih slojeva hijerarhijski manjih simboličkih i kulturnih značajki. Predlaže se promjena tzv. socijalne legitimacije povijesne baštine: povijesna mjesta su atraktori koji zrače specifičnim doživljajima i nude specifična iskustva, stoga su generatori koncentracije novih tercijarnih (komercijalnih) djelatnosti zasnovanih na temeljima komparativnih prednosti/privlačnosti uslijed vrednovanja lokacijskih značajki. Navedeno upućuje na potrebu selektivne koncentracije i dinamiziranja aktivnosti i programa: izbjegavanje uvođenja tzv. umrtvljujućih funkcija (pr. uprava, arhivi), vremensko zoniranje urbane strukture (različito korištenje istih prostora u različito vrijeme), selekcija djelatnosti28; dobit od korištenja lokacijskih značajki treba nastaviti intenzivnije reinvestirati u zaštitu i održavanje (spomenička renta), podižući vrijednost i trajnost, generirajući kulturnu baštinu održivim javnim dobrom i osiguravajući prijenos baštine budućim generacijama29. Smatra se da dobrobit od očuvanja, zaštite i obnove krajobraznih i prirodnih vrijednosti i vrijednosti graditeljske kulturne baštine, uz nedvojbeno simboličko značenje za zajednicu (baština kao identitetski sklop), također donosi i dobrobit Gradu u pozitivnom pozicioniranju i pretvaranju konkurentnog identiteta mjesta u vrijedno nematerijalno javno dobro (prostorni branding), te korisnost za turističku djelatnost kao i obnovu dinamizma kulturnog života. Zaključno, kriteriji za nove zahvate na nasljeđu polaze od karakterizacije nasljeđa (čimbenika identiteta) i njegove vrijednosti, obogaćujući ga novim suvremenim doprinosom. Vrednovanje nasljeđa provodi se s različitih specijalističkih motrišta: konzervatorsko, kulturno-povijesno, arhitektonsko, urbanističko, prostornoambijentalno, estetsko, funkcionalno, ekološko, energetsko i dr.30

Na pr. dnevna opskrba, tradicijski obrti i servisi, profiliranje i/ili smanjenje ugostiteljskih djelatnosti, eliminacija poduzetnika s neprihvatljivim djelatnostima i neprihvatljivim „rekonstrukcijama“. 29 Moguće je govoriti i o ekonomskom tzv. modelu prikladno razvojno korištenje kulturne (povijesne, prirodne) baštine s upravljanjem – pridonosi blagostanju društva koje je odlučilo ulagati sredstva poreznih obveznika: uvođenje instrumenata fiskalnih povlastica kao poticaj privatnih investitora i civilnih zaklada koji ulažu vlastita sredstva u obnovu. 30 Vidjeti više u Modeli revitalizacije i unaprjeđenja kulturnog naslijeđa, Zbornik radova znanstvenog kolokvija, (2017), HERU, Zagreb. 28

broj 1-2 :: lipanj 2020.

129

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Nadalje, od temeljnih načela za obnovu i zaštitu prirodne i graditeljske povijesne baštine – od kojih su neka već prisutna u recentnoj praksi, izdvaja se sljedeće: 1. Javni prostori: obogaćivanje, povećanje i unaprjeđenje javnih prostora uz održivu zaštitu kulturnih i prirodnih resursa: kreiranje raznolikih funkcija javnih prostora s obzirom na različitost korisničkih potreba na lokalnoj i metropolitanskoj razini, osvješćivanje važnosti prisutnosti i pristupačnosti sadržaja kulture (umjetnost na javnim prostorima, program privremenih umjetničkih postava, kulturne manifestacije na otvorenom i sl.), prenamjena napuštenih objekata tehničke baštine; naglasak na promicanje kreativnosti što će afirmirati projekte koji uključuju inovativne metode i moduse odnosa dionika procesa obnove i zaštite s načinom vođenja i upravljanja procesima u tim prostorima. 2. Standard stanovnika: stvaranje „živih povijesnih središta“ i socijalnih poveznica kroz poboljšanje standarda života njegovih stanovnika: poticanje socijalne kohezije, poticanje naseljavanja mlađe populacije, zadržavanje stanovnika povećanjem kvalitete stambenog fonda i stvaranjem mreže sadržaja društvene i tehničke infrastrukture; adekvatno rješenje prometa u mirovanju, smanjenje ili ukidanje transportnih tokova u okviru granica prostora baštine; mogućnost zapošljavanja, izbora i alternativa života i rada; suprotstavljanje spekulaciji nekretninama i prostornoj i socijalnoj segregaciji; uravnoteženje turističkih i investitorskih atraktora s povećanjem kvalitete života lokalne zajednice; promišljanje aktivnosti koje će ukinuti izolaciju povijesnih dijelova i povezati ih s ostalim gradskim područjem („povijesno središte u kreativnoj urbanoj mreži“). 3. Participacija javnosti – senzibiliziranje i mobiliziranje javnosti: kontinuirana edukacija građana, posredovanje i poticanje dijaloga stručne i laičke javnosti i sudjelovanje u postupcima objektiviziranja i odlučivanja o aktualnim pitanjima materijalnog i nematerijalnog oblika baštine – značenje, identitet i autentičnost, osjećaj pripadanja i duh mjesta, kulturna različitost i pluralizam, aktualne potrebe i tradicijske vještine i znanja, predodžba i izražaj modernog/modernizacije; uključivanje novog u staro kroz povezivanje tradicionalnog i suvremenog – povezivanje tradicionalnih metoda obnove i zaštite s novim metodama obnove i zaštite, strategijama regionalnog razvoja, sustavima planiranja, građenja i upravljanja Gradom. 4. Kulturni turizam – razvijanje i kontrola kulturnog turizma s ciljem izbjegavanja standardizacije i folklorizacije turističkih aktivnosti i pretvaranja graditeljske baštine u isključivi muzejski relikt: nužno utvrđivanje kapaciteta mogućeg opterećenja prostora; diferenciranje turističkih ruta i kontrola pristupa najopterećenijim lokacijama/mikro-destinacijama; definiranje mreže alternativnih turističkih ruta (nova interpretacija lokaliteta); pozicioniranje Zagreba u regiji („povijesno središte u kulturno-turističkoj mreži regije“); osmišljavanje proizvoda i aktivnosti koji obogaćuju ponudu izvan turističke sezone; promicanje kvalitetnih lokalnih proizvoda, rukotvorina i gastronomije; (grafičko) preoblikovanje svih elemenata 130

perspektive

Urbana obnova Gornjeg i Donjeg grada

pojavnosti turističke djelatnosti u gradu (oznake, smjerokazi, suveniri i sl.); preraspodjela dobiti od turizma u obnovu i zaštitu graditeljske baštine.31 Zaključno, genius loci (duh mjesta)32 može se očuvati samo ako su u lokalnoj zajednici usvojena suvremena načela zaštite koja očuvanu baštinu doživljavaju kao dokaz uspješne nacionalne kulturne politike i kao „dinamički konstrukt“ koji, osim konzerviranja, omogućava postupke rehabilitacije, revitalizacije i regeneracije usklađene s „duhom mjesta“33.

Stručnoanalitička podloga Iz svega navedenoga razvidno je da se prema GUP-u sve intervencije u povijesnoj baštini izrazito obazrivo promišljaju te da, uzimajući u obzir stečeno iskustvo u kontinuitetu rada na zaštiti i očuvanju kulturne i prirodne baštine, uz primjenu novih znanja o suvremenim i relevantnim metodama što su prihvaćene u svjetskoj/ europskoj znanosti i stručnoj praksi u obnovi i revitalizaciji kulturnoga naslijeđa, mogu biti podlogom za neke od bitnih čimbenika obnove povijesnih dijelova grada Zagreba, što se pokazuje posebno aktualnim u sadašnjem trenutku. To su: očuvanje kulturnih dobara, obnova na načelima suvremenih svjetskih metoda graditeljskog i kulturnog nasljeđa, aspekt života u povijesnom i suvremenom gradu, obnova i revitalizacija sadržaja koji pridonose očuvanju identiteta povijesnoga grada, i sl. GUP grada Zagreba koji je još uvijek na snazi, na način kako je definiran za područje Donjega grada, može predstavljati ograničenje za proces urbane obnove u usporedbi s prostorno-planskim rješenjima ugrađenima u KPP34. Ovaj potok izrađen je s namjerom osiguranja jednoznačnih preduvjeta i jačanje transparentnih mehanizama kontrole vrsnoće i javne participacije za obnovu i revitalizaciju povijesne graditeljske strukture; stoga, predlaže se preispitivanje aktualnosti i primjenjivosti predmetnih odredbi za provedbu plana s motrišta urbane obnove oštećene povijesne baštine. Uz selektivni pristup i postupak redefinicije – s naglaskom na Europska i svjetska praksa pokazuje da je prenamjena povijesnog industrijskog naslijeđa najčešće prilagođena suvremenoj kulturnoj i kreativnoj industriji (ekonomski podsektor koji obuhvaća sve aktivnosti vezane uz arhitekturu, glazbu, oglašavanje i tržišne komunikacije, audio-vizualnu umjetnost, izvedbene i primijenjene umjetnosti, knjige i nakladništvo i dr.), uz koju se realiziraju i sadržaji rekreacije, obrazovanja, rezidencijalni i komercijalni sadržaji – radi se o visokstrukturiranoj mješovitoj namjeni (na pr. regeneracijski urbanistički projekti Milana: Fondazione Prada, dizajnerski distrikt MUDEC, CITY LIFE, te PORTA NUOVA). 32 Norberg-Shultz, Ch. (1976), Genius Loci: Towards a Phenomenology of Architecture, New York: Rizzoli. 33 Babić-Poljanec, S. (2017), Modeli korištenja kulturnog naslijeđa, HERA, Zbornik radova, Zagreb. 34 KPP u konačnici nije nikada usvojen. 31

broj 1-2 :: lipanj 2020.

131

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

konzervatorske opće i posebne uvjete i mjere zaštite – prema razvojno usmjerenim rješenjima, isti se mogu smatrati nekima od urbanističkih polazišta za cjelovitu urbanu obnovu Gornjeg i Donjeg grada, po utvrđenju definiranog metodološkog pristupa/ metodologije obnove. Preispitivanje se pretpostavlja u tijeku izrade i donošenja Programa za cjelovitu obnovu Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba,35 na temelju stručno-analitičkih podloga za izradu Programa, kao i u procesu same obnove. Pretpostavlja se Program koji će biti osnovom za modernizaciju baštine i definiciju niza rješenja pretvorenih u normu kako bi obnova bila djelotvorna; Program koji će ujedno biti i poticaj izmjene postojećih legislativnih okvira: razine i vrste prostornih planova vs urbanistički projekt (dokument drugačije strukture i procedure donošenja kao učinkovitiji način planiranja prostornih cjelina), zaštita vlasništva i drugih stvarnih prava vs eksproprijacija i dr.

Zakonske pretpostavke za uklanjanje šteta Kada se govori o šteti kao prvo pitanje nameće se financijska, koja u ovom trenutku predstavlja najveću prepreku za cjelovitu obnovu i nije ju moguće izraziti u konkretnom iznosu, već samo pretpostavljati stvarne razmjere i iznose. Trenutna saznanja s kojima se raspolaže su sljedeća: u potresu je prijavljeno više od 23 000 građevina na kojima je evidentirano oštećenje; najčešća oštećenja odnose se na oštećene dimnjake i zabatne zidove; na 5030 objekata je evidentirano oštećenje dimnjaka; upravitelji zgrada izvršili su preko 2000 hitnih intervencija, od toga najviše intervencija na dimnjacima (razgrađivanje i skidanje dimnjaka, sanacije štete). Mehanizacijom i radnicima obučenim za rad na visini na hitnom uklanjanju oštećenih dijelova objekata od potresa kojima prijeti neposredno urušavanje interveniralo se na 1200 dimnjaka. Javna vatrogasna postrojba Grada Zagreba uklonila je 4500 dimnjaka na oštećenim objektima. Velik broj građevina u ovom trenutku nije spojen na plinoopskrbni sustav, odnosno 4299 priključaka plina nije u funkciji. Proces obnove koja će započeti, a neke buduće generacije će je dovršiti: radi se o kompleksnom i multidisciplinarnom pristupu koji zahtijeva sustavan i kvalitetan rad svih sudionika. Obnoviti je potrebno Gornji i Donji Grad, te sve građevine koje su stradale u potresu u njegovom epicentru, a koje također predstavljaju tradiciju i dio su identiteta Zagreba.

132

Savjetovanje s javnošću za prijedlog Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije, od 16. svibnja 2020.: čl.7., izrađivač Programa za cjelovitu obnovu Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba je ZPUGZ.

perspektive

Urbana obnova Gornjeg i Donjeg grada

Obnova započinje u vrijeme dvije velike katastrofe. Razornog potresa i COVID 19. Za Zagreb i sve njegove stanovnike jedina racionalna opcija je odluka da se iz situacije s kojom je suočen izvuče maksimum i usredotočiti se na što kvalitetniju pripremu i provedbu obnove i regeneracije grada. Neka ove dvije katastrofe postanu izazov i prilika za modernizaciju Zagreba! Prisutna je svijest o mogućim rizicima obnove i revitalizacije: nedostatak (velikih) financijskih sredstava, nesrazmjer nužnih interventnih mjera i broja zgrada/zona koje je potrebno sanirati, obnoviti ili ponovno izgraditi u realnom vremenu, nerješivi imovinsko-pravni odnosi, moguće iseljavanje starijih dobnih skupina iz gradskog središta, jednonamjensko korištenje prostora, gentrifikacija, socijalna isključenost i polarizacija. Zakonska rješenja i okviri predstavljaju temelje za kvalitetnu obnovu. Posebice treba jasno i precizno istaknuti da je svrha predmetnog Zakona reguliranje obnove svih objekata s oštećenjima u smislu cjelovite obnove, te propisati na koji način pružiti pomoć vlasnicima/suvlasnicima oštećenih objekata. Također, potrebno je odrediti postotak za sve sudionike financiranja, odnosno potrebno je odrediti minimalna sredstva financiranja od strane svih sudionika. Kako u ovom trenutku nisu poznati stvarni troškovi obnove, potrebno je uvesti nove modele financiranja sistemom kružnog gospodarstva: uložena sredstva se moraju vratiti u fond iz kojeg se ulažu. Naime, izvori financiranja nisu nepresušan izvor, te je potrebno osigurati da se financiranjem omogući stvaranje i novih vrijednosti u obliku stanova, poslovnih prostora, garaža i sl., kako bi se njihovom prodajom nadoknadili troškovi nastali u obnovi. Model financiranja treba biti samoodrživ, da bi se spriječio eventualni nedostatak sredstava iz proračuna. Financiranje obnove odnosno njegovu metodologiju i ciljeve je potrebno jasno odrediti u smislu sufinanciranja troškova od strane državnog proračuna, proračuna Grada Zagreba, županije, jedinica lokalne samouprave, te iz drugih izvora, kao i udio vlasnika nekretnina. Također, za potrebe obnove treba voditi računa o promišljanju odgovarajućih izmjena Zakona o prostornom uređenju na način da se uvede novi instrument neke vrste detaljnijeg plana. Potrebno je u što kraćem vremenu izraditi provedbene dokumente prostornog uređenja, kao npr. urbanistički projekt, kojim se može odrediti urbanističke parametre za potez, blok, cjelinu i sl. Naime, postojeći instrumenti su dugotrajni i mogli bi biti bili prepreka za realizaciju. Također, pretpostavka za kvalitetnu obnovu je i brža aktivacija državne i gradske imovine, te ju je potrebno staviti u funkciju obnove. Realnost je da je najveći broj oštećenih građevina u privatnom vlasništvu, stoga je potrebno prihvatiti činjenicu da vlasništvo ne predstavlja samo pravo već i obvezu. U pogledu imovinsko-pravnih odnosa potrebna je odlučnost zakonodavca, odnosno uvođenje novih zakonskih instrumenata po uzoru na neke europske države.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

133

Zagreb u ruhu i duhu 21. stoljeća

Propusti stigli na naplatu Zagreb je 1880. iako glavni grad Hrvatske, za tadašnja mjerila, bio samo mali provincijski gradić velike Austro-Ugarske Monarhije. Prekretnicu u razvitku upravo predstavlja godina 1880., odnosno potres koji je zadesio naš grad, a možda je i ovaj potres u 2020. godini također prekretnica u razvoju grada. Paradoksalno zvuči kada se kaže da je potres 1880. godine sagradio grad više nego što ga je srušio. Naime, upravo tada Zagreb je krenuo putem brzog oporavka i zasjao je u pravom ruhu. Kao i sada u tih nekoliko sekundi podrhtavanja tla, padale su kuće, urušavali se zidovi i dimnjaci, ljudi su bježali iz svojih domova i nestrpljenjem očekivali slijedeće korake i razvoj događaja. Možemo slobodno reći da je Zagreb tada doživio pravi procvat te da je pokazana hrabrost i odlučnost da se obnovi kao europska prijestolnica upravo onako kako i zaslužuje. Sve današnje povijesne znamenitosti koje krase Zagreb, upravo su nastale kao rezultat obnove nakon potresa. Može se slobodno reći „sreća u nesreći“ kada se zna da su tada smrtno stradale dvije osobe, a u potresu 2020. godine jedna. Priroda je pokazala svoju moć i snagu te nam svima poručila da moramo biti odgovorniji. Koliko će nas koštati obnova, jesmo li se ikada zapitali koliko smo mi do sada koštali ovaj grad i državu svojim nečinjenjem i pogreškama? Često smo gradili kako i gdje smo htjeli i ne poštujući propise i zakone, a na kraju smo takvu gradnju i „legalizirali“ vjerojatno misleći da smo time riješili sve svoje probleme. Nismo svi zajedno dovoljno ulagali u održavanje svoje imovine te svojim propustima omogućili velike materijalne razmjere štete. Možda je sada upravo vrijeme da se svi zajedno pokrenemo i pokažemo da imamo znanje i volju obnoviti svoj Grad iz temelja. Ostavimo iza sebe sve prijepore i podjele u prošlosti i okrenimo se zajedničkoj budućnosti jer za ovaj najveći projektni izazov u povijesti Zagreba potrebna je sveopća mobilizacija svih građana te stručnjaka svih disciplina združenih u jedinstvenu profesionalnu platformu za integriranu obnovu Zagreba, pažljivo i odgovorno osmišljen financijski model (procjena potrebnih sredstava i izvori financiranja), definiranje jasnih kriterija i procedura te utvrđivanje vremenskog okvira za provođenje hitnih/prioritetnih mjera i aktivnosti za saniranje posljedica potresa. Generalni urbanistički plan Grada Zagreba nije i ne smije biti razlog našeg nečinjenja. Upravo on treba biti „generator“ koji će pokrenuti razvoj ovog Grada te ga ispravno usmjeriti u željenom pravcu, odnosno odgovoriti svim izazovima našeg doba kako bi kvalitetnim pristupima i razmišljanjima zajednički došli do očekivanih rezultata. Vjerujemo da ćemo prihvatiti izazov, obnoviti i sagraditi nove domove, kazališta, paviljone, zelene površine, komunalnu i prometnu infrastrukturu, odnosno stvoriti nove vrijednosti ovog grada kako bi budućim naraštajima mogli ostaviti vrijedno naslijeđe te ujedno uvesti Zagreb u novu eru.

134

perspektive

Trendovi NAKON PANDEMIJE I POTRESA

Skica za veliki zaokret Hrvatska je izgubila bitna obilježja industrijske zemlje koja je imala do devedesetih godina. Nestale su brojne tvornice, izgubljene tehnologije i proizvodi, devastiran izvozni potencijal, iščezli iskusni stručnjaci za razvoj, projektiranje, proizvodnju i servisiranje proizvoda, obezglavljena je poljoprivreda. Kanimo li se pomaknuti s ekonomskog začelja u EU-u nužne su reforme, ali ne onakve kakve nam političari obećavaju tri desetljeća, nego one koje će se dosljedno provoditi. Piše: Žarko Primorac1 Izgleda da se pandemija Covid – 19 smiruje, barem u našem, europskom okruženju. Istina, svijet još nije situaciji da bi se moglo s visokim stupnjem vjerojatnoće predviđati kako će se virus ponašati ujesen, hoće li slijediti drugi val, kada ćemo imati provjereno cjepivo. Hrvatska je do sada relativno dobro prošla kroz pandemijsku krizu. 1

Autor je doktor ekonomskih znanosti i ekonomski analitičar

broj 1-2 :: lipanj 2020.

135

Trendovi

Pored virusne pandemije, Hrvatsku je zadesila još jedna katastrofa, potres u Zagrebu, koji je prouzročio ogromne materijalne i druge štete. Prve /i čini se jedine, do sada/ procjene govore da će sanacija materijalnih posljedica stajati 42 milijarde kuna. U stvari, nitko ne zna kolike su materijalne štete i koliko će koštati obnova dobrano razrušenog grada. Jednostavno zato jer nije napravljena ozbiljna procjena. Mnogo je realnije očekivati da će troškovi sanacije šteta biti znatno iznad spomenute brojke. Ukupni troškovi sanacije će od organizacije i efikasnosti provođenja obnove, vremena u kojem će se sanacija ostvariti i, naravno, od toga hoće li se programom stvari samo vraćati u „prijašnje stanje“, ili će se izabrati razumnija varijanta da se, unaprijedi zastarjela infrastruktura i modernizira grad. Tako je to napravljeno nakon velikog potresa iz 1880. godine. Steklo se pravo vrijeme da se pripremi reformski, razvojni program koje će uključivati sanaciju pandemijskih posljedica, ali i osigurati skladniju i efikasniju ekonomsku strukturu za budućnost. Na ideju da se, pristupi ozbiljnijim reformama upućuju još neki momenti. Nedavno je raspušten Hrvatski sabor i raspisani su novi parlamentarni izbori. To znači da ćemo ubrzo, u roku od par mjeseci, imati novu vladu istog ili drugačijeg ideološkog predznaka. Nema sumnje da će se novoizabrana izvršna vlast susresti s problemima većih dimenzija od svih dosadašnjih vlada, osim možda onih iz ratnog razdoblja. Pad obima privredne aktivnosti, porast nezaposlenosti, pojava nelikvidnosti, problemi s isplatama plaća i mirovina i mnogo drugih teškoća osjetit će se u drugoj polovini ove godine. Osim toga, zaoštrit će se strukturne neravnoteže, porast će zaduženost države, privrede, građana. Turizam i izvoz će biti posebno ugroženi. Koliko će se od nabrojanih problema prenijeti naredne godine zavisit će od efikasnosti odgovora na nastalo stanje. Spomenuti ekonomski problemi postat će dublji zbog izostanka reformi, o kojima se mnogo pričalo. Sama pandemija je „otvorila“ brojne strukturne nesklade u ekonomiji, ali i društvu u cjelini. Treba se nadati da će nas novonastale prilike primorati da poduzmemo bolne rezove radi poboljšanja ekonomske strukture. Međunarodna dimenzija pandemije upućuje Hrvatsku da promisli o svojoj budućnosti. Vrlo je izgledno da će pandemija promijeniti neke globalne procese, posebice u međunarodnim ekonomskim odnosima. Izvjesno je u vrijeme pandemije jačao „individualizam“ pojedinih zemalja, došlo je do zatvaranja i protekcionizma, liberalna ideja i globalizam su dodatno oslabljeni. Razvilo se „oštrije“ trvenje između glavnih takmaca za svjetsko vodstvo – Sjedinjenih Država i Kine, pri čemu se globalna premoć postupno pomiče prema Istoku. Uz to, evidentno se uzdrmala pozicija Europske unije, posebno euro zone. Europska zajednica nije pokazala dovoljno volje za zajedničku i solidarnu akciju u borbi protiv pandemije. Ubrzo će se vidjeti koliko će se solidarnosti pokazati u saniranju posljedica. Postoji i formalna obveza za donošenje ozbiljnog programa ekonomskog razvoja. Naime, Europska unija je, još prije nastanka krize, zauzela stav da sve članice trebaju izraditi razvojne programe do 2030. Hrvatska vlada je počela pripremati 136

perspektive

Skica za veliki zaokret

takav program, prije gotovo dvije godine. Pristup izradi tog zahtjevnog dokumenta bio je uobičajen, činovnički, lakonski – tek da se formalna obveza ispuni. U svijetlu drastično promijenjenih okolnosti morati će se promijeniti i pristup izradi dugoročnijeg, razvojnog programa.

Umjesto obećanja – djelovanje Premda su se pojavile neke optimističnije prognoze, ipak još nisu službeno korigirane ranije, vrlo obeshrabrujuće, procjene o padu BDP-a Hrvatske u 2020. godini. Tako je hrvatska vlada objavila da će bruto društveni proizvod pasti za 9,4%, a Međunarodni monetarni fond za 9,0%. Ako bi se ostvarile spomenute, crne prognoze, pad privredne aktivnosti u Hrvatskoj, u tekućoj godini, bio bi znatno dublji nego u drugim članicama Europske unije. Vrlo je teško procijeniti ekonomsku dinamiku i kretanje bruto društvenog proizvoda za ovu /i narednu/ godinu. Ipak, sigurno je da će pad stope BDP-a biti dubok. Prilično je izvjesno da će Hrvatska ostvariti najdublji pad privredne aktivnosti od svih, osim jedne, članica EU-a. Zašto naš ekonomski razvoj i privredna dinamika permanentno zaostaju? Zašto smo, prema većini ekonomskih parametara, i prije ove pandemije, dospjeli na pretposljednje mjesto u Europskoj uniji? Sada su nas pogodile dvije, neočekivane, krize. Kumulirali su se razorni efekti pandemije i zagrebačkog potresa. A obje katastrofe pogodile su nedovoljno skladnu i veoma opterećenu ekonomsku strukturu. Veliku strukturno neravnotežu u našem gospodarstvu predstavlja odnos između proizvodnih i uslužnih sektora. Udio servisnih djelatnosti, turizma posebno, u domaćem društvenom bruto proizvodu, izrazito je visok. U različitim izvorima nalaze se različite procjene o udjelu turizma u bruto dodanoj vrijednosti, a u nekima udio se penje čak do dvadesetak postotaka. S druge, strane, udjel „realne“ ekonomije: industrije, poljoprivrede i proizvodnje uopće nerealno je nizak, posebice udio industrije. Ilustracije radi, udjel prerađivačke industrije u strukturi bruto dodane vrijednosti, u 2018. godini, u Hrvatskoj, iznosio je svega 14,9%. Istovremeno prosječan udjel prerađivačke industrije u Europskoj uniji iznosi oko 20%, s ciljem da se do 2030. godine poveća na 25%. Hrvatska je izgubila bitna obilježja industrijske zemlje koja je imala do devedesetih godina. Nestale su brojne tvornice, izgubljene tehnologije i proizvodi, devastiran izvozni potencijal, nestali su iskusni stručnjaci za razvoj, projektiranje, proizvodnju i servisiranje industrijskih proizvoda. Malo je ostalo od industrijske kulture i ambijenta uopće. Devastirana je proizvodna kultura u poljoprivredi posebno, zatim građevinarstvu, proizvodnom obrtu. Istovremeno s tim procesima nastajao je trgovački mentalitet, širile su se financijacije u svim ekonomskim sferama, razvijala se rentijerska ekonomija uz obalu i drugi „servisni“ sektori. Okolnosti nas upućuju da programiramo „veliki zaokret“. Radi se o prilici koja se ne bi smjela propustiti, jer se velike reforme provode u uvjetima velikih teškoća. broj 1-2 :: lipanj 2020.

137

Trendovi

Naš društveni zaokret, odnosno program društvenih reformi, morao bi biti prilično radikalan i obuhvatiti široka područja društvenog i ekonomskog bića.

Novi razlozi za sveobuhvatne reforme Nema sumnje da bi naša zemlja morala „resetirati“, velik broj sistemskih sklopova u društvenoj i ekonomskoj strukturi. Dio sadašnjeg nesklada je nekako prirodno nastao. U dugogodišnjim procesima gotovo normalno nastaju odstupanja od zacrtanih razvojnih ciljeva, bilo zbog promijenjenih društvenih okolnosti, razvoja tehnologije, višeg stupnja društvene zahtjevnosti. Drugi dio, opet, nastaje zbog neznanja, svjesnog zanemarivanja društvenih potreba, prodora parcijalnih interesa i drugih, devijantnih procesa. Ovaj drugi sklop odstupanja od vitalnih društvenih ciljeva je naročito prisutan u našem ekonomskom sustavu. Kolokvijalno govoreći, „majka“ svih reformi u Hrvatskoj morala bi biti rekonstrukcija teritorijalno političkog ustroja države. O reformi toga ustroja se govori praktično već dvadesetak godina. Premda su zakonska rješenja, počevši od 1992. godine, kada je osnovni zakon donesen, više puta mijenjana, nitko nije „taknuo“ u temelje, tada uspostavljenog, teritorijalnog ustrojstva. Prvim zakonskim rješenjem, broj lokalnih, teritorijalno-političkih jedinica je povećan za pet puta u odnosu na ranije stanje. Od tada se taj broj stalno povećavao, tako da danas u Hrvatskoj djeluje 576 jedinica lokalne samouprave: 428 općina, 127 gradova, 20 županija i grad Zagreb. Navedene brojke su samo dio /centralni/ strukture lokalnih, samoupravnih jedinica. Naime, osnovna mreža lokalne samouprave je dalje razgranata, jer su gradovi i općine osnovali još 3.800 mjesnih odbora te gradskih kotara i četvrti. U toj paukovoj mreži djeluje još 3.800 agencija, javnih ustanova i drugih pravnih osoba. Prema istom izvoru, sustav lokalne samouprave obuhvaća ukupno oko 8.200 pravnih osoba, sa žiro-računima putem kojih se preraspodjeljuju sredstva poreznih platiša. Osim lokalnih samoupravnih jedinica, javne usluge na terenu /u 110 gradova/ pružaju ministarstva, agencije, ustanove i poduzeća u oko 2.000 ispostava. Iz navedenih brojaka može se jednostavno zaključiti da se radi o hipertrofiranoj, slobodno rečeno, monstruoznoj mreži teritorijalno političkih jedinica i ustanova. Hipertrofirana mreža lokalne samouprave, koja je nastala u prvim godinama nezavisnosti države, nesumnjivo je služila osiguravanju parcijalnih, političkih ciljeva. Ona je postala uzrokom mnogostrukih devijacija u djelovanju javne uprave i političkog sustava. Ne samo da su troškovi funkcioniranja takve mreže izrazito visoki, nego je ona, sama po sebi, izvor raznih društvenih devijacija: neefikasnosti javne uprave, formiranja sloja neproduktivnih, politički podobnih kadrova /tzv. uhljeba/, formiranja koruptivnih mreža i drugih negativnosti. Preveliki broj malih političkih jedinica je, većinom, ekonomski neodrživ. Takav ustroj onemogućava planiranje i racionalni razvoj pojedinih područja, usitnjava ekonomske potencijale, ugrožava racionalno urbanističko i prometno planiranje 138

perspektive

Skica za veliki zaokret

Program velikog zaokreta treba početi s reformom teritorijalnog ustrojstva. Ta reforma je najpotrebnija, ali će biti i najteži reformski zahvat. Do sada se svaka politička vlast pribojavala započeti reformu teritorijalnog ustroja, strepeći da bi to moglo utjecati na izborne rezultate Uskoro ćemo, srećom, biti na početku mandata nove vlade koja će, ispred sebe, imati čitav mandatni ciklus i dovoljno vremena da pokrene procese, bez ove bojazni. U planiranju novog ustrojstva mora se formirati krug ekonomsko samoodrživih, urbanih centara koji će biti svojevrsni „polovi“ rasta i razvoja određenog područja. Broj takvih centara bit će znatno manji od sadašnje preglomazne strukture. Prema profesoru Kopriću, Hrvatska ima uvjete za uspostavljanje 123 takva centra. Prema istom izvoru, u teritorijalnoj reformi i decentralizaciji morao bi se, za 50 – 70% reducirati broj ureda – jedinica državne uprave. Razvoj informatičkih tehnologija i mogućnosti koja pruža digitalizacija administrativnih procesa mogli bi biti značajan faktor u procesu restrukturiranja lokalne samouprave. Informatičke tehnologije omogućavaju da se lokalna javna uprava modernizira i procesno unaprijedi, uveže u racionalan nacionalni digitalni sustav i postane neusporedivo efikasnija. I to je jedan od faktora koji upućuju na ozbiljnu i racionalnu reformu sustava lokalne samouprave. Kao i o teritorijalnom ustrojstvu, dugo se godina priča o potrebi usvajanja nove industrijske strategije i politike. Čini nam se da je došao pravi čas da se i u tom pravcu zaista nešto napravi. Hrvatska ekonomija je, kako je već rečeno, izgubila karakter industrijski razvijene zemlje. To veoma zorno ilustriraju brojke o udjelu prerađivačke industrije u društvenom proizvodu, broju zaposlenih u industriji, dinamici industrijske proizvodnje, tehnološkom nivou industrijskih proizvoda, udjelu robnog izvoza u bruto društvenom proizvodu, izdvajanjima za znanstveno istraživački rad u industriji i mnogo drugih pokazatelja. Svi, ovi pokazatelji mogu se naći u boljim statističkim izvorima. Zato, ovdje ne bi trebalo trošiti prostor na njihovu interpretaciju. Mnogo je važnije govoriti o politici reindustrijalizacije, čime bi se osiguralo povećanje udjela prerađivačke industrije u BDP: sa sadašnjih 13 – 14% na oko 18 – 19%, a ukupne industrije na 24 – 25%, do 2030. godine. Na taj način bi se značajno poboljšala privredna struktura. Industrija je, sama po sebi, manje osjetljiva na globalne poremećaje tipa pandemije, ili emigrantske krize čak je manje zavisna i od klimatskih promjena. Nadalje, povećanjem udjela industrije u bruto društvenom proizvodu povećavaju se i zaposlenost, robni izvoz, ukupna efikasnost privrednog sustava i svi drugi, kvalitativni elementi ekonomskog sustava. I ne samo to: stupanj industrijalizacije neke zemlje održava razinu njezine razvijenosti i modernosti uopće. Odlučimo li se na revitalizaciju industrije bit će dio općeg europskog, razvojnog trenda. Projicirane stope rasta industrije kod nas, o kojima je bilo riječi, samo bi nas, krajem narednog desetljeća, dovele na današnji, prosječni, europski nivo. A Europska unija već počinje zaostajati za vodećim industrijskim silama u svijetu. To zorno ilustriraju pokazatelji industrijske dinamike, ekonomske efikasnosti, konkurentnosti, ulaganja u investicije i izvoz industrijskih proizvoda. broj 1-2 :: lipanj 2020.

139

Trendovi

Zbog toga je Europsko vijeće, još 2017. godine, utemeljilo program razvoja industrije i konkurentnosti: Europa 2030. Temeljem tog programa, većina članica EU je već donijela svoje razvojne strategije. Vjerojatno će pojava pandemije donijeti neke promjene u ranijim projekcijama. Ali sigurno je da se EU napori za jačanje industrije i konkurentnosti gospodarstva neće smanjivati. Dapače, mogu samo jačati! Pandemija je, nadalje, razotkrila visoku osjetljivost članica čiji je ekonomski sustav pretjerano oslonjen na servisni sektor, posebno turizam. Nažalost, Hrvatska spada u grupu takvih ekonomija! Za naše opredjeljenje prema reindustrijalizaciji nije dovoljno samo težiti kvantitativnom porastu udjela industrije u nacionalnom gospodarstvu. Vrlo je značajno kakvu industriju želimo razvijati? Projektiranje reindustrijalizacije se treba bazirati na naprednim tehnologijama iz programa tzv. četvrte industrijske revolucije /Industrija 4.0/. Industrija za naredna stoljeća temeljit će se na novoj industrijskoj paradigmi koja uključuje: nove tehnologije i materijale, inovacije i znanje, istraživačko razvojne programe, čiste-zelene energije, digitalnu ekonomiju , održive poslovne modele i druga suvremena dostignuća. To su i generalni „vodiči“ kakvu industrija treba razvijati Hrvatska.

Oživljavanje i razvoj poljoprivrede nulti prioritet Među prioritetnim, proizvodnim oblastima koje treba revitalizirati je svakako poljoprivredna proizvodnja. Poljoprivreda koja je pretrpjela priličnu devastaciju u posljednjih četvrt stoljeća. Naša zemlja ima veoma dobre uvjete za razvoj poljoprivredne proizvodnje: relativno kvalitetno i dostatno obradivo zemljište, tradiciju i znanja, dobru hidrologiju, obrazovanu i stručnu radnu snagu, mogućnosti plasmana poljoprivrednih proizvoda u zemlji i u izvozu. Uz to, u poljoprivredu su uložena ogromna sredstva u posljednjih dvadesetak godina, ali ipak poljoprivreda nije ostvarila značajniji napredak. Današnji nivo proizvodnje u ratarstvu i stočarstvu je znatno ispod predratnih ostvarenja. Nadalje, iskoristivost obradivih površina je smanjena, izvoz poljoprivrednih proizvoda je /pre/skroman za naše mogućnosti, uvoz je relativno visok. Izvoz i uvoz poljoprivrednih proizvoda su praktično izjednačeni: u 2019. godini izvoz poljoprivrede i šumarstva iznosio je 707 milijuna dolara, ili 4,6% ukupnog robnog izvoza, a uvoz 703 milijuna dolara, ili 2,8% robnoga uvoza. Proizvodnja u nekim izrazito potencijalnim poljoprivrednim oblastima /Slavonija/ je u stalnom padu, poljoprivredna gazdinstva se prorjeđuju, stanovništvo iseljava u druge zemlje Europske unije. Poslijeratne godine su karakteristične po neadekvatnoj politici prema proizvodnim djelatnostima uopće. Čini nam se da je u poljoprivrednoj politici učinjeno, srazmjerno, najviše pogrešaka – zbog nečinjenja ili pogrešnog činjenja. Nakon pandemije je potrebno napraviti temeljitu analizu dosadašnje poljoprivredne politike i programirati razvoj ove oblasti. Cilj je jednostavan: revitalizacija poljoprivredne proizvodnje i podizanje na znatno viši nivo! Program revitalizacije mora se temeljiti 140

perspektive

Skica za veliki zaokret

na ozbiljnoj rekonstrukciji dosadašnje politike: u pogledu okrupnjavanja zemljišnog posjeda i uopće upravljanja zemljištem, zatim investicijama u navodnjavanje, silose i skladišta, politiku zaštitnih cijena, politiku poticaja i stimulacija, poreznu politiku. Samo dugoročan, održiv i stimulativan program revitalizacije poljoprivredne proizvodnje može „oživiti“ Slavoniju, Liku i druge krajeve. Jedino tako možemo iskoristiti komparativne prednosti koje u poljoprivredi i šumarstvu, nesumnjivo, imamo.

Procjena politike prema eurozoni Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska se obvezala da će kunu zamijeniti eurom. Hrvatska je podnijela oficijelni prijedlog za uključivanje u program ERM II /Europski tečajni mehanizam/, kao pripremni program za puno članstvo u euro zoni. Bilo je vrlo izgledno da će naša zemlja postati članicom euro zone, negdje oko 2024. – 2025. Nastankom pandemije nastale su mnoge dileme oko daljeg razvoja Europske unije, time i budućnosti samog eura. Pandemija je otkrila „pukotine“ u temeljima Europske unije: protekcionizam pojedinih zemalja dominira nad zajedništvom, nedostatak solidarnosti, nespremnost nekih članica za ozbiljnije reforme, problemi porasta zaduženosti nekih članica, nespremnost za prihvaćanje financijskih rizika. Sve spomenuto dovodi u pitanje samu opstojnost Europske unije. Mnoga respektabilna imena u svijetu sumnjaju u budućnost Europske unije. U mogućnost njezina raspada prilično je uvjeren i George Soroš: „To nije teorijska mogućnost. To bi mogla biti realnost“, i dalje: „Što bi ostalo od Europske unije bez Italije“, pita se svjetski poznati financijski magnat? Novonastala situacija će otežati put Hrvatske u euro zonu. Povećati će se javni dug zemlje na 85 – 90 % BDP-a, budžetski deficiti će značajno narasti: procjena Vlade za ovu godinu je –6,8%, a za narednu –2,8%. Konkurentnost u gospodarstvu, naš stari problem, će zasigurno dalje opadati zbog izraženih problema u privredi. Devizni tečaj će se, vjerojatno, održavati iz deviznih rezervi HNB-a, samo je pitanje do koje mjere se takva politika isplati. U novonastalim okolnostima važno je ponovno procijeniti strategiju uvođenja eura. Ne bismo unaprijed sugerirali koju varijantu izabrati. Jednostavno zato što za ozbiljnu procjenu, treba ozbiljna i duboka analiza. Jedino smo sigurni da se mora nešto odlučiti. Ne može Hrvatska ostati u poziciji, u kojoj: „… nema vlastitog novca, niti je u sustavu zajedničkog novca“, kako je netko, nedavno duhovito primijetio. Posebno u uvjetima kada će svi /država, poduzeća, pa i građani/ morati povećavati zaduživanja za saniranje posljedica pandemije, potresa, oživljavanja privrede i investicija. Osim toga, morat će se voditi aktivna monetarna politika radi osiguranja likvidnosti, financiranja obnove, ulaganja u investicije hvatanja „priključka“ na nove tehnologije i modernizaciju uopće. broj 1-2 :: lipanj 2020.

141

Trendovi

Obnova Zagreba kao nacionalni razvojni program Grad Zagreb i neki dijelovi njegove bliže okoline doživjeli su, 22. ožujka ove godine, razorni potres. Iako se još ne raspolaže pouzdanim podacima o štetama nastalim potresom, nema sumnje da su ogromne. Vrlo će biti značajan koncept obnove: što će se obnavljati, na koji način, kako će biti organizirana, kako će se kompletan proces financirati. Za sada, o svemu tome nema ni naznaka, a kamoli ozbiljnih rasprava. Za veliki potres, iz 1880., u narodu se govorilo da je „više sagradio, nego porušio“ Zagreb. S pravom, jer je tadašnji proces obnove grada bio temeljito proveden. Nije se samo saniralo, nego je to bio kompleksan program obnove i izgradnje grada. Nisu samo obnovljene oštećene građevine, nego je praktično izgrađen novi, moderni grad, oko 700 novih građevina, javnih zgrada, crkava, škola, objekata infrastrukture. Promijenio se život grada iz temelja. Zahvaljujući takvom pristupu, ne samo da su se vratili iseljeni građani nego je, u narednih desetak godina, stanovništvo Zagreba poraslo za jednu trećinu. Što bismo od tih iskustava mogli danas iskoristiti? Čini nam se mnogo toga, naravno ako se obnovi pristupi planski i na bazi dugoročnog programa. Zagreb, gotovo kao i krajem 19.og stoljeća, treba ne samo obnovu oštećenih zgrada, nego veliku revitalizaciju materijalnih sadržaja i ukupnog života. Veliki potres dogodio u vrijeme bujanja tehnološkog razvoja u svijetu: ekspanzije željeznice, primjene pokretne trake u industriji, nastanka zrakoplovstva itd. I sadašnji potres dogodi u vrijeme tehnološke revolucije: uvođenje Industrije 4.0, digitalizacije proizvodnje i čitavog ekonomskog života, velikih prodora novih tehnologija u sve oblasti i društvene transformacije uopće. Zagreb, kao vodeći industrijski, obrazovni, kulturni, intelektualni i inovacijski centar Hrvatske, treba prići procesu obnove kao prilici da se temeljito resetira postojeća materijalna i društvena osnovica. To bi trebao činiti radi sebe, čitavog hrvatskog korpusa. Glavni grad svake zemlje je, po definiciji, polovica rasta i razvoja ukupne zajednice. Veliki će izazov biti definiranje programa obnove i izgradnje grada, kao i oblik financiranja izvanredno visokih troškova. Izrada ozbiljnog programa nije samo stvar jednog zakona, nego mnogo ozbiljnija strategija koja će odrediti što i kako treba obnoviti i izgraditi i kako, uopće, pristupiti tom velikom projektu. Financiranje tog velikog zahvata će, također, zahtijevati inovativan pristup. Zbog svega navedenog, obnova i izgradnja Zagreba treba biti programirana kao nacionalni razvojni program.

142

perspektive

Skica za veliki zaokret

Neodrživ porezni sustav Nužni su još neki reformski zahvati, među kojima je neobično važan kompleks, porezni sustav. Naš porezni sustav je, kao i drugi sistemski kompleksi, izgrađivan, dograđivan, mijenjan, dopunjavan kroz sve godine od sticanja nezavisnosti. Sve te brojne nadogradnje su, o pravilu, rezultirale stalnim povećavanjem poreznog opterećenja. Takva tendencija snažno pritiska privredu i građanstvo koje pribavlja porezne prihode za financiranje sve rastrošniju državu i sve brojniju birokracije. Zato se slobodno može reći da sve dosadašnje „reforme“ poreznog sustava, pa i one iz mandata aktualne vlade, nisu donijele značajnije rezultate u pogledu smanjivanja poreznog tereta. Na takav zaključak upućuju brojke o natprosječnom poreznom opterećenju u Hrvatskoj, u odnosu na druge članice Europske unije. Udio poreza i doprinosa u bruto društvenom proizvodu u našoj zemlji iznosi 38,6% a izdaci opće države iznose 46,1% i viši su od europskog prosjeka. Oba pokazatelja upućuju da je Hrvatska, prema poreznoj presiji, bliža grupi najrazvijenijih članica Europske unije nego sličnim, tranzicijskim zemljama. Posebno opterećenje za gospodarstvo i građane predstavljaju parafiskalni nameti. Prema nekim procjenama ukupan broj parafiskalnih nameta u Hrvatskoj dostiže gotovo pet stotina. Službeni popis parafiskalnih nameta sadrži 164 davanja koja gospodarstvo i građane koštaju 8,7 milijardi dinara. U ovu listu nisu uključeni županijski, lokalni i strukturni nameti, kojih, kako smo naveli, ima nekoliko stotina. Porezni se sustav mora temeljito resetirati u cilju smanjivanja poreznog tereta, pravilnije redistribucije poreznih opterećenja i, što je posebno važno, radikalnog smanjivanja parafiskalnih nameta. Hrvatska udruga poslodavaca predlaže da se parafiskalni nameti smanje za 70%. Premda ovaj prijedlog izgleda drakonski, vjerojatno je moguć i potreban. Parafiskalni i lokalni nameti su izvor financiranja razgranate birokracije i predstavljaju neproduktivan trošak za porezne platiše. Bitno je, također, nastojati smanjiti opću stopu poreza na dodanu vrijednost /PDV/. I ta porezna stopa je među najvišima u članicama Europske unije. Bez ozbiljnijeg resetiranja poreznog sistema teško mogu uspjeti druge, spomenute reforme. Preporučene reforme nije moguće provesti u mandatu jedne vlade, niti bilo koja vlada to može sama učiniti. Za program je potreban konsensus svih relevantnih, političkih aktera u Hrvatskoj. Trebalo bi uložiti puno napora da se takav konsensus postigne. Dakle, Hrvatska bi morala iskoristiti ovu priliku, koju su joj nametnule više sile. U teškim prilikama poduzimaju se velike odluke. Morali bi poboljšati ekonomsku strukturu, ubrzati ekonomski rast, usvojiti nove tehnologije, postaviti temelje modernizacije glavnog grada.

broj 1-2 :: lipanj 2020.

143

On line

Cijeli sadr탑aj ove publikacije mo탑e se vidjeti na: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2020 Cijele sadr탑aje nekih ranijih brojeva mo탑ete vidjeti na: 3-4-2019: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2019 1-2-2019: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2019 3-4-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2018 2-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_2_2018 1-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_1_2018 3-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2017 2-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2017 1-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2017 4-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2016 3-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2016 2-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2016 1-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2016 4-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2015 3-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2015 2-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2015 1-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2015

144

perspektive

Perspektive 1-2 2020

Articles inside

TRENDOVI

USPOREDBE DVIJU PRIJESTOLNICA „Čudo“ Donjega grada Miljenko Domijan

ZAGREB, EKSCENTRIČNA METROPOLA Velegrad pretvoren u provinciju Marko Grčić

BRZINA ILI BRZOPLETOST Proizvađači zakonskih rupa Drago Kojić

ZAGREB KAO BREND Srednjeeuropski grad s duhom Mediterana Božo Skoko

USPOREDBE POTRESA 1880. I 2020. Povijest se ponovila Dragan Damjanović

ZAKON O OBNOVI Paralizirajuća administrativna sporost Zrinka Paladino

OBNOVITELJSKE DVOJBE Hoće li metropola zadržati identitet? Katarina Horvat-Levaj

FINANCIRANJE OBNOVE ZAGREBA Povijesna prilika za renesansu grada Darko Horvatin

SIROČE ISPOD SLJEMENA Džepna metropola važnija od države Mirko Galić

NAKON RAZARANJA Obnova ili novi iskorak? Jerko Rošin

RASKRIŽJA RANJENE METROPOLE Ima li potencijala za novi zamah? Velimir Srića

RESTRUKTURIRANJE ZAGREBAČKOGA URBANOG TKIVA ZA 21. STOLJEĆE Novac i mozgovi – motori razvoja Velimir Neidhardt

IMPRESIVNI EKONOMSKI POTENCIJALI Obilje projekata – u ladicama Zlatan Fröhlich

SOCIOLOŠKI ASPEKTI OBNOVE Model urbane održivosti Anđelina Svirčić Gotovac

DESET SEKUNDI U ŽIVOTU JEDNOG GRADA ILI Ima li metropola urbanističku viziju? Terezija Mirković-Berković, Ninoslav Dusper

Pismo glavnog urednika