SMJENJUJU SE VLADE NEUČINKOVITOST TRAJE Demografija – uzročnik ili posljedica (ne) uspješnosti države

Tema broja:

Demografske zamke i zagonetke

SMJENJUJU SE VLADE, NEUČINKOVITOST TRAJE Demografija – uzročnik ili posljedica (ne)uspješnosti države

Hrvatska nije izgubila samo radnike već je na minimum svela mogućnost da izbjegne put bez povratka u ekonomsku i društvenu stabilnost.

Piše: prof. dr. Mladen Vedriš1

1 Autor je nastavnik na Visokom učilištu Effectus i predsjednik Zagrebačke inicijative.

Hrvatska je stoljećima iseljenička zemlja. U Austrougarskoj, staroj i novoj Jugoslaviji, ali, i to ponajviše danas – u samostalnoj Hrvatskoj. Uzroci iseljavanja bili su različiti – od ekonomskih razloga: peronospora u Dalmaciji i gašenje pojedinih gospodarskih djelatnosti u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Ali - u svim tim proteklim razdobljima često i zbog politički potaknutih migracija od ove ili one strane vlasti: Beč, Budimpešta, Beograd. Što su uzroci masovnih migracija danas? Što su razlozi novog vala migracija, zašto traju, kada će (ako će?) početi trendovi povratka. Teorijska istraživanja i praktični događaji pokazuju da se snažan val iseljavanja pojavio iz niza novih članica EU-a, poglavito nakon 2004., te dijelom i 2007. nakon ulaska u EU Bugarske i Rumunjske u 2008. Ali, i to je bitno ali, nakon razdoblja od 5 do 7 godina počeo je i postupni val povratka u matične države, što znači da je kod kuće standard življenja porastao, a i otvorena je mogućnost zapošljavanja na atraktivnijim radnim mjestima, kako po primanjima, tako i profesionalnim izazovima. I više od toga, u dijelu njih otpočeo je i proces uključivanja dolaska radnika – migranata iz drugih država, poglavito EU-a, željnih poslovnih prilika i/ili promjene u vlastitoj poslovnoj karijeri.

Ne odlaze pojedinci nego obitelji

U Hrvatskoj je val odlazaka iz zemlje, poglavito u europske zemlje, dominantno usmjeren prema Njemačkoj i Austriji, dijelom Irskoj i Velikoj Britaniji, naročito za mlađu populaciju zbog poznavanja engleskog jezika, intenzivnije nastavljen od ulaska RH u EU – 2013. Regrutirao se (znatnim) dijelom od radno sposobne, ali ekonomski nezaposlene populacije, ali sve više i selektivno po kvaliteti i prioritetima – medicinsko osoblje, socijalne usluge, IT i tehničke discipline, … diktirano potrebama i deficitima na tržištu rada u zemljama prijema. Uz nadprosječne kvalifikacije onih koji su otišli važan je i novi socijalni trend – odlazak obitelji u cjelini, a ne više dominantno muškog člana koji tada u inozemstvu zarađuje i šalje doznake za uzdržavanje obitelji u Hrvatskoj te se prije ili kasnije odlučuje i sam na povratak. Aktualna vlast u proteklom desetljeću, ovog ili onog političkog predznaka, to je iskazivala kao ekonomski uspjeh – konstantno je padala stopa nezaposlenosti; a još uvijek je prisutan dotok deviznih doznaka koji pomaže uz turistički priljev, u održavanju ekonomskog status quo stanja. Istovremeno – smanjuje pritisak na potrebu podizanja razine efikasnosti javnog sektora i više razine konkurentnosti nacionalne ekonomije – elemenata neophodnih za privlačenje i ostvarenje novih investicija. Ekonomski je sve jasno – ako nove investicije nisu prisutne, tada radna snaga postaje mobilna. U pravcu država – gdje nove investicije zapošljavaju. I sada se postupno shvaća – ali ne (još uvijek) i prihvaća što je to nova realnost. To je činjenica da Hrvatska nije izgubila samo radnike. Izgubila je ljude – i tu počinje socijalno i ekonomsko poniranje, a ekonomsko se nastavlja.

Neizmjerni ljudski gubitci

Istraživanja koja su vršena u jednoj drugoj zemlji emigracije – Grčkoj2 pokazuju da je vrijednost ulaganja u obrazovanje i stasanje jedne 25-godišnje osobe trošak obitelji i društva u iznosu od otprilike 250.000 eura. Dodajmo toj brojci i višestruko veći iznos nove vrijednosti koje ta osoba stvara u godinama i desetljećima rada na svojoj novoj adresi. Takva kalkulacija pokazuje koliko su u odnosu na taj kumulativ skromna sredstva koja se (tek dijelom) nepovratno vraćaju u zemlje emigracije po ovoj ili onoj EU fondovskoj osnovi. No, ljudski gubitci su znatno kompleksniji; iza definitivno otišlih neće se roditi niti stasati nove generacije koje će demografski obnavljati zemlju i – koje će raditi i živjeti u svojoj zemlji. Kako (već sutra) osigurati postojanje obrazovanih ljudi za potrebe javnih službi (zdravstvo, obrazovanje, vojska, policija i drugi oblici javnih servisa), a isto tako za zapošljavanje u realnom sektoru, kako kao zamjena postojećih, tako i presudno važnih snaga za uspjeh novih investicija. Zvuči drastično, ali u cijelosti realistično i ni malo patetično. Osigurati humanu reprodukciju, ključ je opstanka društva i države. Puke su iluzije, svjesne ili nesvjesne, da će gotovo 400.000 u zadnjem desetljeću iseljenih hrvatskih građana kvantitativno i kvalitativno zamijeniti dojučerašnji stanovnici Filipina i Nepala, možda Ukrajinci dijelom natjerani dramom vlastite države, ili … tko već pristigne. Istovremeno, ako im je moguće, strana radna snaga tranzitno kroz hrvatsku odlazi nakon prvotnog iskustva, u države prosperitetnijeg gospodarskog rasta i više razine BDP-a. A kada bi ostali, ukupni troškovi integracije daleko premašuju novu vrijednost koju stvaraju u pretežito rubnim zanimanjima: servisne usluge, građevinarstvo i komunalije.

Traži se: konkurentan ekonomski model

U kontekstu svega izrečenog, čini se izuzetno važan fokus urednika časopisa Perspektive da ovaj broj posveti ovoj temi s prilozima niza kompetentnih autora, koji su svaki sa svog aspekta dali bitan doprinos analizi ovog fenomena. Ostaje ključno pitanje: kako stvoriti svijest i aktivnu poziciju da se kao društvo i država, poglavito od strane onih koji su dobili mandat na izborima, kreira i provede jedini mogući odgovor na ovaj izazov, a to je konkurentan ekonomski model koji zapošljava svoje građane. Nešto usporedivo s klimatskim promjenama; kada se prođe određena točka, to postaje put bez povratka. Ovaj put – u vlastitoj režiji, što znači u samostalnoj Hrvatskoj bez ekonomskih, a tada demografskih i socijalnih odgovora na izazove globaliziranog svijeta.

2 Joannis Pournaras: Mega – Trends of Work and Impact on the Labor Market: „The

Danger of Brain Drain“, 2018.